Tehnološke primjene neodimijskih magneta

Jeličić, Mario-Livio

Undergraduate thesis / Završni rad

2015

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of

Zagreb, Faculty of Chemical Engineering and Technology / Sveučilište u Zagrebu, Fakultet
kemijskog inženjerstva i tehnologije

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:149:735616

Rights / Prava: In copyright / Zaštićeno autorskim pravom.

Download date / Datum preuzimanja: 2023-09-02

Repository / Repozitorij:

Repository of Faculty of Chemical Engineering and

Technology University of Zagreb
 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET KEMIJSKOG INŽENJERSTVA I TEHNOLOGIJE

SVEUČILIŠNI PREDDIPLOMSKI STUDIJ

Mario-Livio Jeličić

ZAVRŠNI RAD

Zagreb, rujan 2015.

 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET KEMIJSKOG INŽENJERSTVA I TEHNOLOGIJE

SVEUČILIŠNI PREDDIPLOMSKI STUDIJ

Mario-Livio Jeličić

TEHNOLOŠKE PRIMJENE NEODIMIJSKIH MAGNETA

ZAVRŠNI RAD

Voditelj rada: Prof. dr. sc. Vladimir Dananić

Članovi ispitnog povjerenstva:

1. Izv. prof. dr. sc. Vladimir Dananić

2. Izv. prof. dr. sc. Zvonimir Glasnović
3. Izv. prof. dr. sc. Stjepan Milardović

Zagreb, rujan 2015.

 Zahvaljujem se mentoru prof. dr. sc. Vladimiru Dananiću na predloženoj temi,
stručnom vođenju i sugestijama prilikom izrade završnog rada.
SAŽETAK

U ovom radu upoznati ćemo se sa podrijetlom magneta, magnetizma, vrsta

magnetizma te pojedino objasniti svakog od njih. Baviti ćemo se opisom pojava koje se
dešavaju na razini elektrona u atomu koji su uzrok magnetskih pojava u materijalu kao i
opisom pojava uzrokovanih magnetizmom. Najveću pažnju obratiti ćemo na permanentne
magnete kao vrstu magneta u čiju skupinu pripadaju i neodimijski magneti.

Neodimijski magneti poznati kao najjači permanentni magneti na zemlji imaju

svojstvo privlačenja i do 1300 puta veće mase od vlastite a njegova svojstva omogućila su mu
široku primjenu u mnogim područjima moderne tehnologije.

Ključne riječi: magneti, magnetizam, permanentni magneti, neodimijski magneti.

SUMMARY

The aim of this work is to learn about origins of magnets, magnetism and types of
magnetism. We are going to describe magnetic phenomena that occurs on the level of
electrons in the atom and go into detailed explanation of permanent magnets as the most
common magnets, for example neodymium magnets.

Neodymium magnets are more known as the strongest magnets on earth with the
feature to raise 1300 times bigger mass than itself. Unique properties of neodymium magnets
made them widley used in many fields of modern technologies.

Key words: magnets, magnetism, permanent magnets, neodymium magnets.

SADRŽAJ

1 UVOD ................................................................................................................................. 1

2 OPĆI DIO .......................................................................................................................... 2

2.1 Povijest magnetizma .................................................................................................... 2

2.2 Magnetizam i kvantnomehaničko tumačenje pojave magnetizma u tvarima .............. 3
2.3 Magnetsko polje .......................................................................................................... 5
2.4 Magnetske veličine ...................................................................................................... 7
2.5 Vrste magnetizma ...................................................................................................... 10
2.5.1 Dijamagnetizam ................................................................................................. 11
2.5.2 Paramagnetizam ................................................................................................. 12
2.5.3 Feromagnetizam ................................................................................................. 13
2.6 Elektromagnetska indukcija - Faradeyev i Lenzov zakon ......................................... 15
2.6.1 Faradayev zakon elektromagnetske indukcije.................................................... 16
2.6.2 Lenzov zakon ..................................................................................................... 17
2.7 Permanentni magneti ................................................................................................. 18
2.7.1 Keramički magneti ............................................................................................. 20
2.7.2 Alnico magneti ................................................................................................... 21
2.7.3 Samarij-kobalt (Sm-Co) ..................................................................................... 21
2.7.4 Neodimij-željezo-bor (NdFeB) .......................................................................... 22

3 PREGLEDNI DIO .......................................................................................................... 25

3.1 Tehnološke primjene NdFeB magneta ...................................................................... 25

4 REZULTATI I RASPRAVA ......................................................................................... 29

5 ZAKLJUČAK ................................................................................................................. 30

6 LITERATURA ................................................................................................................ 31

7 ŽIVOTOPIS .................................................................................................................... 32
 UVOD

1 UVOD

Legenda kaže da je magnet prvi otkrio pastir Magnes koji je vodio svoje stado na
području sjeverne Grčke, te je u jednom trenu osjetio kako su mu se čavli u njegovim
cipelama i metalni vrh njegova štapa ''zalijepili'' za kamen na kojem je stajao. Iz znatiželje je
iskopao kamen koji je kasnije dobio naziv po njemu - Magnetit.

Danas se pouzdano zna se da je prvi prirodni magnet zapravo pronađen kao mineralna
ruda u stijenama, te nazvan magnetit. Magnetizirane stijene bogate su magnetitom koji je po
kemijskom sastavu željezni oksid (Fe3O4). U prirodi, prvi je magnet nastao udarom munje
direktno u ili u neposrednu blizinu stijene bogate magnetitom, koja zbog visoke struje, reda
veličine 106 ampera, proizvede snažno magnetsko polje koje ju namagnetizira. Jedno od
zanimljivijih svojstva magneta osim da privlači druge metale je da mali štapići načinjeni od
ovog materijala, ako im se dozvoli da se slobodno njišu, uvijek pokazuju sjever. Pronađeni su
i tekstovi u kojima se spominje 'pokazivač sjevera', a ovo je otkriće bilo posebno značajno u
najranijim sustavima za navigaciju brodova.[1] Primjena magneta u modernoj tehnologiji i
njenom razvoju vrlo široka. Magneti su svuda oko nas od televizora, kompjutera, zvučnika,
mikrofona, tvrdih diskova, kompasa, kreditnih kartica, u medicini a i poznati moderni vlak
Maglev lebdi nad tračnicama zahvaljujući magnetima i magnetskom polju.

1
 OPĆI DIO

2 OPĆI DIO

2.1 Povijest magnetizma

Prije nekoliko tisuća godina Grci su blizu grada Magnesia pronašli crni mineral koji
privlači željezo i nazvali ga magnetit. Stoga se i cijela znanost oko magnetita naziva
magnetizam. Grčki filozof Sokrat uočio je da se svojstvo magnetnog privlačenja prenosi i na
obično željezo.

Prvi poznati primjer pokušaja primjene magneta bio je egipatskog arhitekta Kinokrata.
On je prema Plinijevim navodima, započeo gradnju stropa od magnetnog materijala u jednom
aleksandrijskom hramu. Tako je želio postići da magnetni strop privlači željezni kip kako bi
kip lebdio u zraku.

Još u 2. st. Kinezi su znali da se ravni magnet postavlja u smjeru sjever-jug i da se tako
postavljen može okretati. To je svojstvo bilo značajno te su ga kineski pomorci koristili za
orijentaciju na moru. Prvi kompas napravili su upravo Kinezi u 11. st. Magnetski kompas je
lagani magnet, najčešće oblika igle, koji se može slobodno kretati oko vertikalne osi. Pod
utjecajem Zemljinog magnetskog polja postavi se u smjer magnetskih silnica i time pokazuje
smjer magnetskih polova Zemlje. Takav uređaj međutim nije sasvim pouzdan zbog
promjenjivih odnosa magnetskih i geografskih meridijana.

Prvi čovjek koji je detaljnije opisao navigaciju s pomoću magnetske igle bio je
francuski znanstvenik iz 13.st. Petrus Peregrinus Maricurtensis. On je mjerio sile na površini
kuglastog magneta s pomoću magnetne igle. Utvrdio je da crte koje prikazuju magnetnu silu
izgledaju kao meridijani Zemlje. Zato je polove u kojima se sastaju analogno Zemljinim
nazvao sjevernim i južnim magnetskim polovima. Uočio je i važnu činjenicu da se istoimeni
polovi odbijaju, a raznoimeni privlače.

Magnetizam Zemlje otkrio je liječnik na dvoru engleske kraljice William Gilbert.

Godine 1600. objavio je djelo ''De magnete'' u kojem je naglasio važnost pokusa pri
istraživanjima i iznio svoja saznanja o magnetizmu. Spoznao je da se ukoliko se magnetna
igla podijeli na dva ili više dijelova od svakog dijela se može napraviti nova magnetna igla.

Hans Christian Ørsted, danski kemičar i fizičar, uočio je da se magnetska igla zakreće
okomito na smjer žice kojom teče istosmjerna struja i tako otkrio magnetski učinak električne

2
 OPĆI DIO

struje. To otkriće je objavio 1820. na latinskom. Po njemu je nazvana jedinica za mjerenje

jakosti magnetskog polja (Oe).

Ørstedovim otkrićem na daljnja istraživanja bio je potaknut francuski fizičar,

matematičar, kemičar i filozof André Marie Ampère (1775. - 1836.) On je Ørstedov rezultat
iskazao matematički i otkrio pravilo desne ruke. Utvrdio je da se kružni tok električne struje
ponaša kao magnet, kao i da se dva paralelna vodiča međusobno privlače kada kroz njih teče
struja istog smjera, a odbijaju kad su struje suprotnih smjerova te objasnio magnetizam kao
posljedicu unutarnjih struja u građi tvari. Njemu u čast jedinica jakosti struje nazvana je
amper (A).

Nizozemski matematičar i fizičar Hendrik Antoon Lorentz (1853. – 1928.) postigao je

niz otkrića na području elektromagnetizma. Vrlo je značajan pojam koji se prema njemu
naziva Lorentzova sila, a koji je opisao kao djelovanje magnetskog i električnog polja na
naboj u gibanju. [2]

2.2 Magnetizam i kvantnomehaničko tumačenje pojave magnetizma u tvarima

Magnetizam je pojava koju primjećujemo kao privlačenje ili odbijanje između magneta
i sličnih materijala. Djelovanje magnetizma je puno raširenije od klasičnih primjera s
permanentnim magnetima, njegova primjena je u brojnim aktivnostima ljudi: u transportu,
zdravstvu, komunikaciji, zabavi itd. Znanstveno tumačenje je da je magnetizam sila
međudjelovanja između električki nabijenih čestica u gibanju. Na atomskom nivou radi se o
relativnom gibanju elektrona. Kao i planete u sunčevom sustavu, elektroni se gibaju i oko
svoje osi i oko jezgre atoma. Oba vrsta gibanja proizvode magnetsko polje između elektrona,
a elektroni poprimaju svojstva mikroskopskih štapićastih magneta sa sjevernim i južnim
polom. Oko ovako 'beskonačno' malog magneta nalaze se magnetske silnice, koje izlaze iz
sjevernog pola, te zakrivljuju u obliku elipse da bi završile u južnom polu. Magnetizam je
jedna od četiri osnovne sile u prirodi (elektromagnetska, gravitacijska, slaba nuklearna i jaka
nuklearna sila). Nekad se mislilo da su ove pojave neovisne jedna o drugoj no kroz povijest
znanstvenici su došli do zaključaka da su te sile međusobno povezane.[1]

Pojava magnetskog polja posljedica je dvije vrste kretanja elektrona u atomu. Prva je
kretanje elektrona po svojoj putanji oko jezgre atoma (poput planeta oko sunca), a druga je
vrtnja elektrona oko svoje osi odnosno ''spin'' elektrona (poput vrtnje zemlje oko svoje osi).

3
 OPĆI DIO

Kretanje elektrona oko jezgre stvara orbitalni magnetski moment (µorbitalni), dok vrtnja oko
vlastite osi stvara spinski magnetski moment (µspin) te oni pojedinačno doprinose magnetskom
momentu odnosno stvaraju ukupni magnetski moment koji se odnosi kao njihov zbroj.

µukupni = µorbitalni + µspin (2.1)

Posljedica toga je da se elektroni počinju ponašati kao mali magneti. Magnetski je moment
razmjeran kutnoj količini gibanja, odnosno spinu.

Slika 2.1. Smjer i doprinos orbitalnog i spinskog magnetskog momenta.

U većini atoma periodnog sustava elemenata magnetni moment elektrona se poništava

zbog Paulijevog principa isključenja, koji nam govori kako dva elektrona ne mogu zauzimati
isto kvantno stanje istovremeno, odnosno trebaju imati suprotan spin. No ima iznimaka u
slučaju prijelaznih metala, poput željeza, kobalta i nikla koji posjeduju magnetski moment
koji nije poništen, pa su zato oni najčešći primjeri magneta. U tim prijelaznim metalima
magnetski moment proizlazi samo od spina elektrona. U skupini rijetkih metala odnosno u
nizu lantanida doprinos orbitalnog magnetnog momenta nije isključen, stoga magnetskom
momentu doprinose efekt i orbitalnog i spinskog magnetnog momenta. To su elementi poput
neodimija cerija, samarija i europija. Uz same prijelazne i rijetke metale magnetski moment
ostaje aktivan i u njihovim spojevima.[3]

4
 OPĆI DIO

2.3 Magnetsko polje

Proučavanje magnetizma temelji se na uočavanju i mjerenju sila koje uzrokuju

permanentni (trajni) magneti, koji se u prirodi nalaze najčešće u obliku ruda željeza, nikla i
kobalta. Magnetsko djelovanje koncentrirano je na suprotnim krajevima magneta, odnosno
polovima, koji se nazivaju ''sjeverni'' i ''južni'' pol. Istoimeni polovi međusobno se odbijaju, a
raznoimeni se međusobno privlače. Imena su dobili prema geografskim polovima zemlje. Naš
planet Zemlja, kao veliki prirodni magnet, usmjerava magnetizirane igle u pravcu sjever - jug,
jer planet Zemlja također posjeduje svoje magnetske polove nedaleko od geografskih polova.
Pol magnetske igle usmjeren na sjeverni geografski pol nazvan je sjevernim polom magneta
(N), a suprotan južnim polom (S). Djelovanje magnetskog polja magneta na sitne čestice
željezne piljevine stvara linije (Slika 2.2.) slične silnicama električnog polja. To nam govori o
izravnoj povezanosti magnetizma i elektriciteta.

Slika 2.2. Željezna prašina u prisutnosti magnetskog polja (poprima oblik magnetskih
silnica)

Poznato je da se pol magneta nikad ne pojavljuje samostalno. Ako magnetski štap

presiječemo na pola, ne dobivamo jedan sjeverni i jedan južni pol, nego svaka polovica
postaje magnet koji sadrži oba pola, jedan sjeverni i jedan južni. To ukazuje da ne postoji
"magnetski naboj", već je pojava magneta prouzrokovana na drugi način. Godine 1820. H.C.
Ørsted je otkrio da se u blizini električnog vodiča kroz koji teče struja stvara magnetsko polje.

5
 OPĆI DIO

Tako je dokazana veza između magnetizma i elektriciteta, postavljena je hipoteza o

elementarnim strujama u molekulama i atomima po kojoj se objašnjava postojanje
permanentnih magneta. Zbog mogućnosti stvaranja magnetskih polja uz prisutnost električne
struje i dodatnih elektromagnetskih pojava nastalih njihovom promjenom, omogućeno je
magnetima da dobiju veliku vrijednost u praksi.

Električna struja proizvodi oko sebe magnetsko polje. Njegovo postojanje može se
dokazati uočavanjem i mjerenjem sile na male magnete u blizini vodiča kojim teče električna
struja (Slika 2.3.a). Magnetsko polje je polje sila, pa se slično kao električno, može prikazati
linijama polja ili silnicama. Čestice željezne prašine u ravnini okomitoj na vodič poredat će u
obliku silnica magnetskog polja (Slika 2.3.b).

a) b)

Slika 2.3. a) oblik magnetskog polja oko vodiča kojim teče struja, b) oblik koji poprimaju
čestice željezne prašine uz prisutnost magnetskog polja oko vodiča

Veza između magnetskog polja i električne struje omogućava da se osnovne veličine

magnetskog polja upoznaju upravo na primjeru najjednostavnijeg polja koje u svojoj okolini
stvara ravni vodič kroz koji teče struja. U korištenju efekata magnetskih polja u praksi, polja
koja su nastala prolaskom struje kroz vodič daleko su važnija i češća od onih koja su nastala
djelovanjem trajnih magneta. Smjer magnetskog polja dogovorno je definiran smjerom
sjevernog pola magnetske igle. Smjer magnetskog polja odgovara pravilu ''desne ruke''. Ako

6
 OPĆI DIO

je smjer struje u pravcu palca desne ruke, smjer magnetsko polja odgovara smjeru preostalih
prstiju pri zatvaranju šake. Promjenom smjera struje mijenja se i smjer magnetskog
polja.

Jakost magnetskog polja koja se označava s H veća je što je struja jača (npr. dvaput jača
struja daje dvaput jače magnetsko polje). Jakost magnetskog polja opada s udaljenosti od
vodiča (npr. u dvostrukoj udaljenosti je polje dvostruko slabije).[4]

2.4 Magnetske veličine

Magnetske silnice prikazuju smjer kretanja magnetskog polja a predočavaju se linijama

koje izlaze iz sjevernog pola magneta i završavaju na južnom (Slika 2.4.), uvijek se
nastavljaju kroz tijelo magneta od južnog do sjevernog pola.

Iz toga zaključujemo da su magnetske silnice zatvorene linije. Skup svih silnica naziva
se magnetski tok, a označava se sa simbolom Φ . Jače magnetsko polje ima veći magnetski
tok nego slabije polje. Jedinica magnetskog toka mjeri se u Wb (Weber).

Slika 2.4. Prikaz kretanja magnetskih silnica

Gustoća magnetskog toka B izražava se kao broj magnetskih silnica koje prolaze kroz
površinu A okomitu na smjer magnetskog toka:

𝛷
𝐵= [T] (2.2)
𝐴

Jedinica gustoće toka je T (Tesla).

7
 OPĆI DIO

Elektromagnetski utjecaj jednog tijela na drugo, bez njihova fizičkog dodira, dovodi do
promjene električnog ili magnetskog stanja tijela na koji se djeluje. To se naziva indukcija.
Permanentni magnet inducira nemagnetizirano željezo ti i on postane magnet (Slika 2.5.).
Molekularni magneti (tzv. magnetske domene ili magnetski dipoli) u željeznom uzorku, pod
utjecajem magnetskog polja permanentnog magneta, usmjeravaju se iz svog dotad slučajnog
rasporeda tako da sjeverni pol permanentnog magneta privuče južni pol molekularnih
magneta uzorka. Nemagnetizirano željezo tako postaje magnet, te će pol tog magneta biti
suprotan polu koji ga je inducirao i željezo te će novi magnet biti privučen.

Slika 2.5. Prikaz indukcije nemagnetiziranog željeza.

Treba uočiti da je inducirani pol uvijek suprotnog polariteta od pola koji ga je inducirao.
Naprimjer, ako željezo induciramo s južnim polom magneta, novonastali inducirani pol biti će
sjeverni. To objašnjava činjenicu da bilo koji pol magneta privlači magnetski materijal.
Magnetski materijali međusobno se razlikuju s obzirom na indukciju. Sposobnost
koncentriranja magnetskog toka zove se permeabilnost i označuje se s µ. Svaki materijal koji

8
 OPĆI DIO

se može lako namagnetizirati ima veliku permeabilnost i naziva se feromagnetski. Što je

permeabilnost veća, to je uz istu jakost magnetskog polja gustoća silnica B u induciranom
materijalu veća. Zato se gustoću silnica još nazivamo i magnetska indukcija.
Jakost magnetskog polja H povezana je preko permeabilnosti materijala s magnetskom
indukcijom B pa vrijedi:
B = µ . H [T] (2.3)

Veća indukcija postiže se ili većom jakosti polja ili/i korištenjem materijala veće
permeabilnosti. Najčešće se permeabilnost materijala µ izražava u relativnim jedinicama
µr , u odnosu na permeabilnost vakuuma µ0 , tako da je permeabilnost

µ = µr . µ0 (2.4)

a permeabilnost vakuuma je potvrđena te eksperimentalno iznosi:

µ0 = 4π. 10-7 [V s/Am] (2.5)

Vrijednosti relativne permeabilnosti µr za feromagnetske materijale mogu se kretati

između 100 i 190.000. Budući da je H vektor, a µ skalar, magnetska indukcija B može se
također smatrati vektorom. Magnetsko polje je homogeno ako je veličina indukcije u svakoj
točki promatranog prostora jednaka.
Zbog visoke permeabilnosti feromagnetski materijali koriste se kao jezgre
elektromagneta. Ista magnetska uzbuda u zatvorenoj će jezgri stvoriti µr puta veću gustoću
silnica nego u slučaju kad jezgre nema. To se može prikazati izrazom:

B = µ0 . H = µr . µ0 . H (2.6)

Napomenimo da jednadžba (2.6) ne mora vrijediti uvijek i svugdje. Linearan odnos između
indukcije magnetskoga polja B i jakosti magnetskoga polja H vrijedi samo u ograničenom
području, zbog pojave histereze.

Polje unutar jezgre (Slika 2.6.a) približno je homogeno, a nije homogeno na krajevima jezgre
i izvan nje. Približno homogeno polje duž čitave jezgre postiže se izvedbom feromagnetske
jezgre u obliku prstena (Slika 2.6.b) ili okvira (Slika 2.5.c).

9
 OPĆI DIO

Slika 2.6. Magnetska polja a) ravnog vodiča b) prstena i c) okvira

Jezgre od neferomagnetskih materijala ponašaju se slično kao i vakuum, odnosno

njihova relativna permeabilnost približno je jednaka 1. Međutim, preciznijim mjerenjima
pokazalo se da je za jednu grupu materijala tzv. dijamagnetske materijale µr > 1, dok je za
drugu grupu, tzv. paramagnetske materijale µr < 1. (Tablica 2.1) [5]

Tablica 2.1. Vrijednosti relativnih permeabilnosti za neke neferomagnetske materijale.

Materijal µr
bizmut 0,99984
Dijamagnetici srebro 0,9999736
voda 0,999991
vodik 0,999999998
platina 1,00027
Paramagnetici aluminij 1,0000196
kisik 1,000000181
zrak 1,00000036

2.5 Vrste magnetizma

Različiti materijali se različito ponašaju pod utjecajem magnetskog polja. Najbolji način
da se prikaže ta ovisnost je da pratimo vrijednost magnetske susceptibilnosti, χ. To je
fizikalna veličina kojom se opisuje svojstvo tvari da mogu biti magnetizirane u magnetskom
polju. Iznosi χm = μr – 1, gdje je μr relativna magnetska permeabilnost tvari pozitivna je za
feromagnetične i paramagnetične tvari, a negativna za dijamagnetične tvari. [6]
U ovom

10
 OPĆI DIO

poglavlju ćemo promatrati različite vrste magnetizma, porijeklo različitih ponašanja magneta
te vezu sa susceptibilnosti. Prvo ćemo promatrati dijamagnetizam u materijalima koji nemaju
permanentni magnetski moment, zatim paramagnetizam u materijalima koji imaju magnetski
moment te nakon toga ostaje nam vrsta u kojoj su jake interakcije između magnetskih
momenata, a to je feromagnetizam.[7]

2.5.1 Dijamagnetizam

Fenomen dijamagnetizma se pojavljuje kada se materijal izlaže vanjskom magnetskom

polju. Vanjsko magnetsko polje utječe na gibanje elektrona oko jezgre te ono proizvodi
dodatnu električnu struju. Inducirana struja stvara magnetsko polje, a ono se prema Lenzovom
pravilu kreće u suprotnom smjeru od vanjskog magnetnog polja.[8] Prema tome, postoji slabo
negativna susceptibilnost a relativna magnetska permeabilnost je blago manja od jedan.

μr = (1 + χm) < 1 , χm < 0 (2.7)

Dijamagnetizam je jako slabi oblik magnetizma koji se pojavljuje u prisutnosti vanjskog

magnetskog polja. Ono je rezultat promjena u orbitalnim kretnjama elektrona kao posljedica
utjecaja vanjskog magnetskog polja. Inducirani magnetski moment je jako mali te je u
suprotnom smjeru od primijenjenog magnetskog polja. Kada je postavljen između polova
jakog elektromagneta, dijamagnetni materijal je privučen prema području u kojem je
magnetsko polje slabije. Dijamagnetizam je svojstvo svih materijala, međutim, pošto je jako
slabo ono može opstati samo u materijalima koji ne posjeduju druge oblike magnetizma.
Izuzetak od ''slabe'' prirode dijamagnetizma se pojavljuje kod materijala koji postaju
supravodljivi, svojstvo koje se pojavljuje pri niskim temperaturama. Supravodiči su odlični
dijamagneti te kada se postave u vanjsko magnetsko polje oni izbace silnice iz svoje
unutrašnjosti (ovisno o jakosti polja i temperaturi) (Slika 2.7.). Supravodiči nemaju nikakav
električni otpor. Supravodljive strukture su poznate po tome da se mogu potrgati s
nevjerojatnom snagom u pokušaju da se izmaknu utjecaju vanjskog magnetskog polja.

11
 OPĆI DIO

Slika 2.7. Prikaz otklanjanja magnetskih silnica od supravodiča kao najboljeg dijamagneta.

Supravodljivi magneti su glavna komponenta u dobivanju slika pomoću magnetske

rezonancije, što je ujedno i jedina važna primjena dijamagnetizma.

2.5.2 Paramagnetizam

U paramagnetizmu, atomi i molekule neke tvari imaju orbitalne i spinske momente koji
imaju sposobnost da se usmjere u smjeru polja kojem su izloženi. Stoga oni imaju blago
pozitivnu susceptibilnost a relativnu permeabilnost malo veću od 1. Paramagnetizam je
svojstvo svih atoma i molekula s ne sparenim elektronima, na primjer, atomi, slobodni
radikali te spojevi prijelaznih metala koji sadrže ione sa nepopunjenim ljuskama. Također se
pojavljuje u metalima kao rezultat magnetskog momenta nastalog spinom elektrona.

Paramagnetizam je težnja atomskih magnetskih dipola, koji postoje zbog spinskog

kutnog momenta, u materijalu koji inače nije magnet da se uskladi s vanjskim magnetskim
poljem. (Slika 2.8.)

Slika 2.8. Prikaz orijentacije magnetskih dipola u paramagnetičnom materijalu pod

utjecajem magnetskog polja

12
 OPĆI DIO

To usklađivanje atomskih dipola sa magnetskim poljem teži da ga ojača a opisuje se sa

relativnom magnetskom permeabilnosti blago većom od 1 odnosno s blago pozitivnom
susceptibilnosti.
μr = (1 + χm) > 1 , χm > 0 (2.8)

U paramagnetizmu, vanjsko magnetsko polje utječe na svaki atomski dipol nezavisno te ne

postoje nikakve interakcije između atomskih dipola. Takva paramagnetična svojstva se mogu
pronaći i u feromagnetičnim materijalima koji su iznad Curieove temperature.

Paramagnetični materijali se privlače i odbijaju kao i normalni magneti u magnetskom polju.

Pod utjecajem slabog magnetskog polja kada nisu svi dipoli orijentirani prema polju u kojem
se nalaze, paramagnetični materijali se magnetiziraju prema Curieovom zakonu koji glasi:

M=C.B/T (2.9)

gdje je M - magnetizacija [A/m], B - jakost magnetskog polja [T], T temperatura [°K] te

C specifična Curieova konstanta za određeni materijal.

Ovaj zakon upućuje na to da paramagnetični materijali teže da budu jako magnetični u

jačem magnetskom polju, ali manje magnetični ako temperatura raste. Curieov zakon je
nepotpun jer ne objašnjava što se dešava kada se svi dipoli orijentiraju u magnetskom polju.
Naime, kada su svi usmjereni jednako, povećanjem jakosti vanjskog magnetskog polja ne
dolazi do jače magnetizacije.

Paramagnetični materijali će se u magnetskom polju ponašati kao magneti, ali kada se

ukloni magnetsko polje, oni se iz stanja reda odnosno usmjerenosti počinju ponovno okretati
nasumično svaki na svoju stranu.[9]

2.5.3 Feromagnetizam

Željezo, nikal, kobalt i neki rijetki metali posjeduju jedinstveno magnetsko svojstvo
koje se naziva feromagnetizam. Samarij i neodimij u slitinama s kobaltom su se koristili kako
bi se stvorili vrlo jaki magneti.

Feromagnetski materijali posjeduju dugodosežno uređenje. To je pojava na razini

atoma koja znači da se nespareni elektronski spinovi udružuju te usmjeravaju u mala područja

13
 OPĆI DIO

zvana domene. Unutar domene magnetsko polje je izraženo ali u samom materijalu, kao
cjelini, on nije magnetiziran zato što će se domene same orijentirati tako da postignu
ravnotežu kao cjelina. Feromagnetizam se očituje u činjenici da slabo vanjsko magnetsko
polje može uzrokovati da se magnetske domene međusobno usmjere i materijal postaje blago
magnetiziran. Feromagneti će težiti da ostanu namagnetizirani u određenoj mjeri nakon što su
bili izloženo vanjskom magnetskom polju. Ta tendencija se naziva histereza. Dio zasićenja
magnetizacije koja se zadržala nakon što je uklonjeno vanjsko magnetno polje se zove
remanentnost materijala (svojstvo feromagnetskih materijala da nakon djelovanja magnetskog
polja pokazuju magnetična svojstva koja ostaju trajno[10]), te je to važan faktor kod
permanentnih magneta.

Svi feromagnetski materijali imaju maksimalnu temperaturu do koje su feromagnetska

svojstva prisutna, a na još višoj temperaturi ta svojstva nestaju kao posljedica termalne
pobude. Ta temperatura se naziva Curieova temperatura. Nakon što temperatura
feromagnetskog materijala bude viša od Curieove temperature, materijal se počinje ponašati
kao paramagnet.[11]

Dugodosežno uređenje koje tvori magnetske domene u feromagnetskim materijalima

proizlazi iz kvantnomehaničkih interakcija na razini atoma. Ta interakcija učvršćuje
magnetske momente susjednih atoma te stvara uredne paralelne nakupine bez obzira na
temperaturu koja teži da napravi nered između i u atomima. Veličine domena se protežu od
0.1 milimetara do nekoliko milimetara. Kada se na feromagnetski materijal primjenjuje
vanjsko magnetsko polje domene se usmjeravaju u smjeru magnetskog polja.(Slika 2.9.)

Slika 2.9. Orijentacija domena a) bez magnetskog polja b) pod utjecajem magnetskog polja

14
 OPĆI DIO

Magnetsko polje oko 1T može biti stvoreno u obrađenom željezu pod utjecajem magnetskog
polja jakosti 0,0002T, što znači da je magnetsko polje koje stvori željezo 5000 puta jače od
polja koje ga je stvorilo. Dugodosežno uređenje naglo nestaje pri Curieovoj temperaturi, koja
za željezo iznosi 1043K.[12]

2.6 Elektromagnetska indukcija - Faradeyev i Lenzov zakon

1830. g. Michael Faraday je prvi uočio elektromagnetsku indukciju. Primijetio je da

provlačenjem permanentnog magneta kroz zavojnicu ili petlju dolazi do induciranja elektro-
motorne sile odnosno došlo je do stvaranja struje određenog napona.

Kada se magnet kreće prema zavojnici, pokazivač na galvanometru će se otkloniti od

centralne pozicije samo u jednom smjeru. Kada se magnet prestane micati te se zadrži u
zavojnici u stacionarnom položaju pokazivač na galvanometru se vrati natrag na nulu kao
posljedica mirovanja magnetskog polja. Nasuprot tome, kada magnet udaljavamo od
zavojnice, u suprotnom smjeru, pokazivač u galvanometru se otklanja na suprotnu stranu kao
posljedica promjene magnetskog pola. Što znači ako magnet uzastupno provlačimo i vadimo
iz zavojnice, igla na galvanometru će se otklanjati lijevo i desno odnosno u pozitivnom ili
negativnom smjeru ovisno o smjeru kretanja magneta. (Slika 2.10.)

Slika 2.10. Prikaz elektromagnetske indukcije micanjem magneta kroz zavojnicu

U slučaju da magnet u potpunosti miruje a zavojnica je ta koja se kreće prema i od

magneta pokazivač na galvanometru će se također otklanjati u oba smjera. Micanjem

15
 OPĆI DIO

zavojnice kroz magnetsko polje inducira se napon na zavojnici, te je jakost induciranog

napona proporcionalan brzini kretanja zavojnice.

Iz toga zaključujemo da što je brže kretanje zavojnice ili promjena magnetskog polja,
inducirana elektromagnetska sila odnosno napon na zavojnici će biti veći, stoga kako bi
Faradayev zakon bio važeći jasno je da mora postojati kretnja između magnetskog polja i
zavojnice, bilo to da se kreće samo zavojnica, samo magnetsko polje ili i jedan i drugi.

2.6.1 Faradayev zakon elektromagnetske indukcije

Iz svega gore navedenog dokazali smo da postoji povezanost između napona na

zavojnici i promjenjivog magnetskog polja prema čemu je nastao Faradayev zakon
elektromagnetske indukcije koje glasi: elektromotorna sila odnosno napon U induciran u
zavojnici s N zavoja proporcionalan je broju zavoja i brzini promjene magnetskog toka Φ
kroz zavojnicu:[13]

∆𝛷
𝑈 = −𝑁 (2.10)
∆𝑡

Koliko struje je moguće inducirati na zavojnici koristeći magnetsko polje određuju 3 faktora:

1) Broj zavoja u zavojnici - povećanjem broja zavoja u zavojnici povećava se broj

nezavisnih vodiča koji prolaze kroz magnetsko polje. Količina inducirane
elektromotorne sile biti će suma svih pojedinačnih zavoja u zavojnici. Što znači,
ako u zavojnici imamo 20 zavoja, dobiti ćemo 20 puta jaču elektromotornu silu.

2) Brzina kretnje između magneta i zavojnice - ako ista zavojnica prolazi kroz isto
magnetsko polje ali pri povećanoj brzini, navoji će prolaziti brže kroz silnice
magnetskog polja stoga će i dobivena elektromagnetska sila biti veća.

3) Jakost magnetskog polja - ako se ista zavojnica kreče istom brzinom kroz jače
magnetsko polje, dobivena elektromotorna sila će biti veća.

Kada bi se magnet kretao kroz zavojnicu pri konstantnoj brzini i na konstantnoj odaljenosti
bez stajanja inducirao bi se konstantan napon koji bi naizmjenično bio pozitivan i negativan
odnosno nastao bi izmjenični napon. To je osnovni princip na kojem se temelji rad generatora.

16
 OPĆI DIO

Slika 2.11. Rad generatora

Jednostavni generator prikazan na slici (Slika 2.11.) sastoji se od permanentnog

magneta koji se rotira oko centralne osovine te zavojnice koja je stavljena pored rotirajućeg
magnetskog polja. Kako se magnet okreće tako se magnetsko polje na vrhu i dnu zavojnice
konstantno mijenja između sjevernog i južnog pola. Rotacijom magneta i stalnom promjenom
magnetskih polova dolazi do elektromagnetske indukcije na zavojnici prema Faraday-evom
zakonu.[14]

2.6.2 Lenzov zakon

Lenzov zakon govori da je polaritet inducirane elektromotorne sile, kao posljedica

promjene magnetskih polova prema Faraday-evom zakonu, takav da tvori struju čije je
magnetsko polje suprotnog smjera od onoga koje je proizvelo tu struju.[15] Negativan
predznak u Faradayevom zakonu elektromagnetske indukcije ukazuje na to da inducirana
elektromagnetska sila i magnetski tok imaju suprotne vrijednosti.

Kada bi magnetsko polje novonastale struje bilo istog smjera kao i polje koje je stvorilo
tu struju, onda bi ta dva magnetska polja zajedno proizvodila struju dvostruke jačine pri čemu
bi nastalo jače magnetsko polje koje bi opet proizvodilo još jaču struju koja bi proizvodila
jače magnetsko polje i tako u beskonačnu jačinu struje i magnetskog polja, što je naravno,
prema zakonu o očuvanju energije nemoguće.

U slučaju kada je smjer magnetskog polja koje je proizvela struja suprotnog smjera i
jednake jakosti onog koje je proizvelo tu struju onda ne dolazi do nikakvih promjena u jačini
magnetskog polja, što je analogija s trećim Newton-ovim zakonom akcije i reakcije. [16]

17
 OPĆI DIO

Lenzov zakon može se najjednostavnije prikazati pokusom sa magnetom i bakrenom

cijevi. Kada običnu čeličnu kuglicu stavimo u cijev ona će padati normalno pod utjecajem sile
teže u određenom vremenu (t1). Međutim, ako pustimo magnet da pada slobodnim padom
kroz bakrenu cijev, primijetiti ćemo da magnet pada puno sporije (t2), odnosno t2 >> t1.
Razlog sporijeg padanja magneta je upravo ta sila magnetskog polja koja je suprotnog smjera.

2.7 Permanentni magneti

Pravi permanentni magneti trebaju proizvesti jako magnetsko polje sa svojom malom
masom te trebaju ostati stabilni prilikom izlaganja utjecajima koji bi ga mogli demagnetizirati.
Poželjna svojstva takvih magneta definiraju se pojmovima remanentni magnetizam i
koercitivnost magnetskih materijala.

Slika 2.12. Petlja histereze - a) remanentni magnetizam i b) koercitivnost

Kada se feromagnetski materijal namagnetizira u jednome smjeru, on neće težiti da se

demagnetizira do nule kada se makne iz utjecaja magnetskog polja. Količina magnetizma koja
ostaje u feromagnetu pri jakosti magnetskog polja H=0 naziva se remanentni magnetizam. Da
bi se demagnetizirao do B=0, magnet se treba izložiti magnetskom polju suprotnog smjera.
Jakost magnetskog polja potrebna da bi se magnet demagnetizirao naziva se koercitivnost.
Ako suprotno magnetsko polje nastavi magnetizirati feromagnetski materijal, magnetizacija

18
 OPĆI DIO

će se prikazati u obliku petlje, tzv. petlja histereze (Slika 3.1). Histereza je posljedica
nemogućnosti magnetizacije u oba smjera po istoj krivulji zbog postojanja magnetskih
domena u materijalu, te se izražava kao ovisnost jakosti magnetskog polja u magnetiziranom
materijalu, B [T] i jakosti vanjskog magnetskog polja H, [T]. Kada se magnetske domene
usmjere, potrebna je energija kako bi se one ponovno okrenule. Neki feromagnetski materijali
imaju svojstvo zadržavanja magnetskog polja na neodređeno vrijeme te se nazivaju
permanentnim magnetima.

U tablici 3.1 su prikazani neki materijali koji se koriste kao permanentni magneti.
Remanentni magnetizam i koercitivnost su navedeni u tablici te izraženi u tesli T, glavnoj
oznaci za jakost magnetskog polja. Osim te dvije veličine navedene su vrijednosti ukupne
jakosti magnetskog polja koje određena količina namagnetiziranog magneta može proizvesti,
te se izražava kao BHmax. Visoke vrijednosti tog izraza govore da se veće količine magnetskog
toka mogu ostvariti s magnetima manjeg volumena.

Tablica 3.1. Vrijednosti glavnih svojstava nekih permanentnih magneta.

Materijal Koercitivnost (T) Remanentni mag. (T) BHmax / kJ/m3

BaFe12O19 0.36 0.36 25
Alnico IV 0.07 0.6 10.3
Alnico V 0.07 1.35 55
Alcomax I 0.05 1.2 27.8
MnBi 0.37 0.48 44
Ce(CuCo)5 0.45 0.7 92
SmCo5 1.0 0.83 160
Sm2Co17 0.6 1.15 215
Nd2Fe14B 1.2 1.2 260

Iz tablice se vidi kako su neodimijski magneti odnosno Nd2Fe14B magneti najjači jer
imaju najveću BHmax vrijednost od svih permanentnih magneta.

Legure od kojih su permanentni magneti napravljeni su vrlo zahtjevne za metaluršku

obradu zbog njihove izrazite tvrdoće ali i krtosti. Mogu se rastaliti te lijevati u željene oblike
ili se pretvarati u prah te formirati. Prahovi se miješaju sa smolama te se tlače i termički
obrađuju. Feromagnetski materijali se dijele na meke i tvrde magnete, ovisno o vrijednosti

19
 OPĆI DIO

njihove koercitivnosti. Materijali s visokom koercitivnosti nazivaju se tvrdim magnetima, dok

se materijali s niskom nazivaju mekim magnetima. Meki magneti su idealni za jezgre
transformatora zbog malih gubitaka energije kao posljedica uske petlje histereze (Slika 3.2.a),
odnosno mogućnosti da se lagano magnetiziraju u oba dva smjera.[18] Tvrdi magneti tvore
široku petlju histereze, te imaju visoke vrijednosti remanentnog magnetizma i koercitivnosti
(Slika 3.2.b) iz čega je očito da se teško magnetiziraju, pogotovo iz jednog smjera u drugi za
što je potrebno puno energije. Stoga su tvrdi magneti idealni permanentni magneti. [17]

Slika 3.2. a) uska petlja histereze karakteristična za meke magnete i b) široka petlja
histereze karakteristična za tvrde magnete

2.7.1 Keramički magneti

Keramički ili oksidni magneti su načinjeni od željezovog oksida (Fe2O3) i barijeva

karbonata (BaCO3) ili stroncijeva karbonata (SrCO3). Takvi magneti su lako dostupni po
prihvatljivoj cijeni za razliku od ostalih permanentnih magneta što ih čini vrlo traženima zbog
niske cijene. Keramički magneti se dobivaju prešanjem i sinteriranjem, što ih čini tvrdima ali i
krhkima te ako se žele obrađivati potrebne su dijamantne brusilice. Oni imaju najbolji omjer
između jakosti magneta, otpora na demagnetizaciju i cijene, zbog čega su među
najprimjenjivanijim magnetima danas.

20
 OPĆI DIO

Prednosti Nedostaci
Niska cijena Visoka krtost
Velika koercitivna sila Slabo magnetsko polje
Vrlo otporni na koroziju

2.7.2 Alnico magneti

Alnico magneti su načinjeni od smjese aluminija, nikla i kobalta sa malim količinama

drugih elemenata radi poboljšanja magnetskih svojstava. Alnico magneti imaju dobru
temperaturnu stabilnost ali se mogu lagano demagnetizirati. Alnico magneti se proizvode na
dva načina. Prvi način je sinteriranjem pri čemu se dobiju odlična mehanička svojstva
materijala dok je drugi teljenje te se dobiju magneti različitih oblika i jakog magnetskog polja.
Alnico magneti su zamijenjeni u mnogim primjenama s keramičkim i rijetkim magnetima.

Prednosti Nedostaci
Visoka otpornost na koroziju Visoka cijena
Visoka mehanička tvrdoća Niska koercitivna sila
Visoka temperaturna stabilnost Slabo magnetsko polje

2.7.3 Samarij-kobalt (Sm-Co)

Samarij-kobaltni magneti pripadaju skupini magnetska rijetkih metala koji su otporni na

oksidaciju te imaju jače magnetsko polje te veću otpornost na temperature od Alnico i
keramičkih magneta. Samarij-kobalt magneti se koriste od 70-ih godina prošlog stoljeća pa
sve do danas. Ovi magneti nude najbolja svojstva pri visokim temperaturama, mogu opstati na
temperaturama i do 573K. Sinterirani samarij-kobalt magneti su krhki te mogu pucati pri
naglim promjenama temperatura. Zbog visoke cijene samarij-kobalt magneti se koriste u
situacijama kada je potrebna otpornost na koroziju i visoke temperature.[18]

Prednosti Nedostaci
Visoka otpornost na koroziju Visoka cijena
Stabilnost pri visokim temperaturama Slaba mehanička čvrstoća
Visoka korecitivna sila

21
 OPĆI DIO

2.7.4 Neodimij-željezo-bor (NdFeB)

Općenito poznati kao magneti rijetkih elemenata, neodimij-željezo-bor (NdFeB) i

samarij-kobaltni (SmCo) magneti su slitine u kojima su elementi iz skupine lantanida
periodnog sustava elemenata. Neodimijski magnet, poznat pod imenom NdFeB, NIB ili Neo-
magnet, je najupotrebljivaniji oblik rijetko zemljanih magneta. To je permanentni magnet,
slitina, načinjena od neodimija (Nd), željeza (Fe) i bora (B), kako bi se stvorila Nd2Fe14B
tetragonalna kristalna struktura. Patentirani su 1982. godine od strane General Motors-a i
Sumitomo Special Materials, te postali najjači permanentni magneti koji su napravljeni.
Zamijenili su druge vrste permanentnih magneta u mnogim modernim proizvodima koji
zahtijevaju jake permanentne magnete.

Tetragonalna kristalna struktura Nd2Fe14B kristala ima izuzetno jaku magnetsku

kristalnu anizotropiju, odnosno potrebno je puno energije kako bi se namagnetizirao u drugom
smjeru. To svojstvo daje materijalu veliku koercitivnost. Neodimijski magneti imaju visoku
saturaciju, odnosno maksimalnu magnetizaciju što im omogućuje da spremaju velike količine
magnetske energije. Izotropni vezni NdFeB magneti mogu biti namagnetizirani u bilo kojem
smjeru, ili sa više polova. Za magnetizaciju magneta da sadrži više polova potrebni su posebni
uređaji, a neki takvi magneti mogu koštati nekoliko tisuća dolara, ovisno o kompleksnosti
proizvoda.
Glavna svojstva koja definiraju kvalitetu permanentnih magneta su remanentni
magnetizam (Mr), koji je mjera jakosti magnetskog polja namagnetiziranog magneta,
koercitivnost (Hc), potrebno magnetsko polje da se magnet demagnetizira, ukupna energija
(BHmax) i Curie-ova temperatura (Tc), temperatura iznad koje slabe magnetska svojstva.
Neodimijski magneti imaju vrlo visoki remanentni magnetizam kao i visoku koercitivnost i
ukupnu energiju. Nedostatak je niska Curie-ova temperatura gdje nakon 130°C dolazi do
naglog pada magnetskih svojstava. Neodimijskim magnetima se dodaju terbij (Tb) i disprosij
(Dy) kako bi zadržao magnetska svojstva pri višim temperaturama.

Tablica 3.2. Usporedba glavnih svojstava s drugim permanentnim magnetima

Magnet Mr (T) Hc (kA/m) BHmax (kJ/m3) Tc (°C)

Nd2Fe14B (sinterni) 1.0–1.4 750–2000 200–440 310–400
Nd2Fe14B (vezani) 0.6–0.7 600–1200 60–100 310–400
SmCo5 (sinterni) 0.8–1.1 600–2000 120–200 720
Sm(Co, Fe, Cu, Zr)7 (sinterni) 0.9–1.15 450–1300 150–240 800
Alnico (sinterni) 0.6–1.4 275 10–88 700–860
Sr-ferrite (sinterni) 0.2–0.4 100–300 10–40 450

22
 OPĆI DIO

U praksi, svojstva neodimijskih magneta ovise o sastavu legure, mikro-strukturi i načinu

na koji je magnet proizveden. Neodimijski magneti se proizvode na dva glavna načina:

Sinterni NdFeB magneti - Sirovine se tale u peći te prenose u kalupe gdje se hlade iz
užarene smjese kako bi se dobile poluge. Poluge se melju te usitnjavaju u fini prah koji ide na
daljnju obradu. Fini NdFeB prah se preša u kalupima, a zatim sinterira taljenjem praška u
čvrti materijal. Postoje dvije vrste prešanja: prešanje praha u kalupu koji je izrazito čvrst i
prešanje praha u gumenom kalupu gdje je prilikom prešanja potrebno primijeniti jednake sile
sa svih strana kalupa. Dobiveni sinterni oblici magneta se temperaturno obrađuju, režu na
željene oblike, površinski obrađuju te magnetiziraju. Danas se godišnje proizvede između
45000 i 50000 tona sinternih neodimijskih magneta, većinom u Kini i Japanu. U 2011. godini
Kina je proizvodila oko 95% vrsta rijetko zemljanih magneta dok je proizvela gotovo 76%
ukupne svjetske količine magneta rijetkih zemljanih elemenata.

Vezani NdFeB magneti - vezani NdFeB magneti se proizvode tehnikom ''melt

spinning'' gle nastaje tanka vrpca NdFeB slitine. Vrpca sadrži nasumično orijentirane N2FeB
nano čestice. Vrpca se zatim usitnjava, miješa s polimerom te preša u vezane magnete. Vezani
magneti imaju slabije magnetsko polje od sinteriranih ali im je prednost ta da se mogu
oblikovati u složene oblike bez gubitaka glavnih svojstava. Vezani magneti su izotropni a
visokotlačnim postupcima moguće je dobiti jake anizotropne vezane magnete velike gustoće.
Godišnje se proizvede oko 5,500 tona vezanih neodimijskih magneta. [19]

Otpornost Sm-Co magneta na koroziju je dobra dok NdFeB magneti ne pokazuju tako
dobra svojstva prilikom izlaganja korozivnoj okolini. Bojanje i platiranje su preporučeni za
NdFeB magnete. Nikal, cink ili kositar poboljšavaju korozivna svojstva neodimijskih magneta
kao i mnogi organski premazi koji su uspješni u postizanju tog cilja. U jako korozivnim i
agresivnim sredinama preporučljivo je da se koriste višeslojne zaštite na neodimijskim
magnetima ili čak zaštita magneta sa kućištem.

Velika sila koju proizvode neodimijski magneti može proizvesti štetu koja nije prije
viđena kod drugih magneta. NdFeB magneti veći od nekoliko kvadratnih centimetara
dovoljno su jaki da ugroze zdravlje čovjeka kao posljedica neopreznog rukovanja. Dovoljno
su jaki da mogu nagnječiti pa čak i zdrobiti dijelove ljudskog tijela ako se osoba koja rukuje s
njima nađe između dva magneta ili magneta i metalne površine. Magneti koji se približe
jedan drugome se privuku tolikom snagom da mogu razbiti krhke materijale koji se nađu

23
 OPĆI DIO

između njih. Jako magnetsko polje može oštetiti mehaničke i električne uređaje, može obrisati
sadržaj na disketi i kreditnim karticama, namagnetizirati satove a i oštetiti panele na CRT
monitorima. [20]

Tablica 3.3. Vrste neodimijskih magneta

24
 PREGLEDNI DIO

3 PREGLEDNI DIO
3.1 Tehnološke primjene NdFeB magneta

Neodimijski magneti su najjači magneti na svijetu. Zbog njihove snage, čak i jako mali
magneti mogu biti efektivni te ih to čini svestranima. Kako svijet napreduje tako je i njihova
primjena sve učestalija. Neodimijski magneti su svuda oko nas, vjerojatno nam je trenutno
jedan u džepu, u našem pametnom telefonu.

Nakon otkrića prvog neodimijskog magneta, počeli su se koristiti u mnoge svrhe. U

industriji u proizvodnji električnih motora, u medicini, tehnologija temeljena na obnovljivoj
energiji se bazira na super jakim neodimijskim magnetima. Oni su zaslužni za napredak
tehnologije u posljednjih 30 godina. Osim u tehnologiji, koriste se i u kućanstvu, u hobijima
poput modeliranja i pravljenja nakita. Zbog njihove izrazite snage, odličnih magnetskih
svojstava, te prvenstveno otpornosti na demagnetizaciju, mogu se proizvoditi u raznim
oblicima, čak i magneti veličine 1 milimetar kubični imaju veliki broj primjena.

Primjene neodimijskih NdFeB magneta:

1) Tvrdi diskovi

Tvrdi diskovi snimaju podatke tako da se magnetizira i demagnetizira tanki film

feromagnetskog materijala na disku. Svaki disk je podijeljen na puno sektora dok svaki sektor
ima puno malih nezavisnih magnetskih ćelija koje se magnetiziraju preko glave koja služi kao
pisač i čitač u disku kada se na njega spremaju podatci. Glava u tvrdom disku napravljena je
od fine zavojnice koja, kada se podatci pišu na disk, stvara jako magnetsko polje koje
magnetizira točno određena područja na disku. Neodimijski magneti služe za pomicanje glave
odnosno pisača/čitača u tvrdom disku.

2) Zvučnici

Neodimijski magneti u zvučnicima se koriste uz naelektriziranu zavojnicu koja pretvara

električni signal uz pomoć magneta u mehaničku energiju. Kada na zavojnicu dođe električni
signal, odnosno struja, dolazi do promjene magnetskog polja u zavojnici. Posljedica toga je
micanje zavojnice od i prema neodimijskom magnetu. Vibriranjem zavojnica pomiče opnu
zvučnika koja stvara zvučne signale.

3) Mikrofoni

Mikrofoni rade na sistemu suprotnom od zvučnika. Dijafragma je povezana sa

zavojnicom koja je smještena pored neodimijskog magneta. Kada zvuk stvori vibracije u
dijafragmi dolazi i do pomicanja zavojnice. Pomicanjem zavojnice pored neodimijskog
magneta dolazi do stvaranja struje odnosno električnog signala karakterističnog za određeni
zvuk.

25
 PREGLEDNI DIO

4) Zubne proteze

Neodimijski magneti mogu se koristit za držanje zubnih aparatića ili zubnih proteza na
mjestima gdje nedostaju zubi. U ovom slučaju su potrebni vrlo mali magneti, zbog čega su
neodimijski magneti vrlo dobri jer magnet malih dimenzija ima veliku snagu. Presvlačenjem
magneta antikorozivnom zaštitom se produžuje njegov vijek trajanja.

5) Magnetski spojena pumpa

Magnetski spojena pumpa se sastoji od osovine koju pokreće motor, na koju su

povezani prsteni neodimijskih magneta i manjeg prstena neodimijskih magneta koji su spojeni
na drugu osovinu koja se nalazi unutar većeg prstena. Kako motor okreće pogonsku osovinu
tako set većih magneta proizvodi magnetsko polje koje okreće set manjih magneta koji okreću
rotor. Takvi motori imaju dvije glavne prednosti. Prva glavna prednost je princip na kojem
radi pumpa a to je da su osovina koju okreće motor i rotor potpuno odvojeni. Ako dođe do
situacije u kojoj je rotor naglo zaustavljen, motor i dalje može nesmetano raditi bez da dođe
do zapaljenja ili trajnih oštećenja. Druga prednost je mogućnost primjene takvih uređaja u
uvjetima gdje je mogući ulazak vode u motor. S obzirom na to da su rotor i osovina koju
pokreće motor potpuno odvojeni moguće je potpuno izolirati rotor te ga staviti u hermetički
zatvoreno kućište.

6) Motori i generatori

Električni motori se temelje na kombinaciji elektromagneta i neodimijskih magneta

kako bi se električna energija pretvorila u mehaničku. Generatori su suprotno od električnog
motora. U njima se mehanička energija pretvara u električnu preko osovine koja vrti magnet
pored zavojnice.

7) Magnetska rezonancija

Uređaji za magnetsku rezonanciju proizvode jako magnetsko polje koje usmjerava

protone u ljudskom tijelu u smjeru magnetskog polja. Nakon toga u tijelo se usmjeravaju
radio valovi koji daju detaljnu sliku unutrašnjosti tijela. Mnogi uređaji za magnetsku
rezonanciju koriste velike neodimijske magnete.

8) Reed prekidači

Reed prekidač je prekidač koji je upravljan magnetskim poljem. Sastoji se od dva kraja
feromagnetskih materijala koja su hermetički zatvorena u staklenoj kapsuli. Dizajnirani su
tako da se uz prisustvo magnetskog polja oni namagnetiziraju te zatvore strujni krug, dok u
odsutnosti magnetskog polja prekidaju strujni krug njihovim udaljavanjem. Glavna primjena
takvih prekidača je detektiranju otvaranja i zatvaranja vrata u protuprovalnim sustavima.

9) ABS sustav

Pasivni ABS senzori koriste neodimijske magnete koji se nalaze u unutrašnjosti bakrene
zavojnice. Senzori su smješteni blizu ABS reluktor prstena te kako se on okreće, na bakrenoj

26
 PREGLEDNI DIO

zavojnici se inducira napon. Signal se prati kompjuterskim sustavom u automobilu te se

koristi kako bi se odredila brzina kotača.

10) Magnetske osovine

Magnetske osovine koriste princip magnetske levitacije kako bi podupirale pokretne

dijelove bez fizičkog kontakta. Koriste se kako bi se omogućila nesmetana kretnja bez trenja i
mehaničkih deformacija čak i pri velikim brzinama. Da bi magnetski ležajevi funkcionirali
potrbni su vrlo jaki magneti, odnosno koriste se neodimijski magneti.

11) Podizanje tereta

Permanentni magneti su najoptimalniji oblici magneta u teškoj industriji, gdje se koriste

za podizanje velikih željeznih predmeta. U te svrhe koriste se jaki neodimijski magneti koji su
često upotrebljavani s mehanizmom brzog isključivanja. Mehanizam koji omogućuje
ispuštanje privučenih predmeta koji se temelji na demagnetiziranju magneta.

12) Magnetski separatori

Većina procesnih kompanija koriste jake magnete u sistemu magnetske separacije kako
bi se uklonili željezni predmeti iz procesa ili procesnih linija. Za to se koriste cijevni
magnetski filtri.

13) Proizvodnja nakita

Neodimijski magneti se koriste kao kopče u proizvodnji nakita. Neodimijski magneti sa

naizmjenično namagnetiziranim dijelovima se koriste u te svrhe jer vrlo mali magnet
proizvodi dovoljnu silu da zadrži materijal.[21]

14) Magnetska suspenzija

Magnetska suspenzija je vrsta sistema suspenzije u kojem se šokovi apsorbiraju puno

brže nego kod običnih sistema. Sistem se temelji na apsorberu ispunjenom polimernom
tekućinom koja u sebi sadrži male magnetske čestice. Ovisno o uvjetima na cesti, električni
signal se šalje u tekućinu u kojoj se u vrlo kratkom vremenskom periodu mijenja raspored
magnetskih čestica a time i njena viskoznost. Viskoznost tekućine se momentalno može
promijeniti iz vrlo male do gotovo čvrstog stanja. Tako se promjenom viskoznosti apsorberu
omogućuje trenutno prigušivanje šokova.[22]

15) Magnetske kočnice

Kočnice s permanentnim magnetima najčešće se primjenjuju u lokomotivama. Rad

takvih kočnica temelji se na permanentnom magnetu koji stvara jako magnetsko polje te time
privlači kočnicu na rotirajući disk. Za otpuštanje kočnice koristi se zavojnica kroz koju se
pusti struja, koja stvara magnetsko polje suprotno od onog koje stvara magnet. Time se
neutralizira magnetsko polje magneta te se kočnica može udaljiti. Kako bi magnetske kočnice
funkcionirale potrebna je konstantna struja koja demagnetizira magnet jer bi inače diskovi bili
stalno zakočeni.[23]
27
 PREGLEDNI DIO

16) Starter motor s permanentnim magnetom

Starter motori s permanentnim magnetom su uvedeni u kasnim 80-im godinama. Glavne

prednosti nad klasičnim starterom su manja težina i manje dimenzije. Permanentni starter se
ne razlikuje od klasičnog sa zavojnicama s obzirom na princip rada. Jedina razlika je što su
zavojnice koje stvaraju magnetsko polje koje bi pokrenule osovinu za zupčanicima
zamijenjene s permanentnim magnetima te time smanjila težinu startera do 40%. [24]

17) Pickup-i na gitarama

Pickupi na gitarama se sastoje od permanentnih magneta oko kojih je zavojnica s oko

7000 zavoja. Permanentni magneti koji se nalaze ispod žica stvaraju magnetsko polje koje se
proteže do žice. Kada trznemo žicu, ona počinje vibrirati. Tim vibracijama žica radi promjene
u gustoći magnetskog polja te dolazi do indukcije na zavojnici. Svaka žica i svaki ton radi
drugačije promjene u magnetskom polju što znači da će i svaki ton imati drugačiji signal.
Takav signal putuje do pojačala te prelazi u zvučni signal na prethodno opisan način.[25]

Ovo je samo dio beskrajnog nabrajanja primjena neodimijskih magneta. Neodimijski

magneti zbog svojih karakteristika su primjenjivi u tehnologiji ili u svakodnevnom životu kao
pomagala u kući ili u uredu. U dijagramu (Slika 3.1.) je prikazano koliko su neodimijski
magneti upotrebljavani za određena područja.

7%
5% Dijelovi za motore

8% Audio uređaji
40%
Tvrdi diskovi
10%
Kućna upotreba

Uredska oprema

Ostalo

30%

Slika 3.1. Primjena neodimijskih magneta

28
 REZULTATI I RASPRAVA

4 REZULTATI I RASPRAVA

Neodimijski magneti u usporedbi sa drugim permanentnim magnetima pokazuju bolja

svojstva, koja su prikazana u tablici 4.1. za glavne permanentne magnete:

Tablica 4.1. Usporedba magnetskih svojstava permanentnih magneta

Magnet Mr (T) Hc (kA/m) BHmax (kJ/m3) Tc (°C)

Nd2Fe14B (sinterni) 1.0–1.4 750–2000 200–440 310–400
Nd2Fe14B (vezani) 0.6–0.7 600–1200 60–100 310–400
SmCo5 (sinterni) 0.8–1.1 600–2000 120–200 720
Sm(Co, Fe, Cu, Zr)7 (sinterni) 0.9–1.15 450–1300 150–240 800
Alnico (sinterni) 0.6–1.4 275 10–88 700–860
Sr-ferrite (sinterni) 0.2–0.4 100–300 10–40 450

Iz tablice 4.1. vidimo da sinterirani NdFeB magneti imaju veće vrijednosti remanentnog
magnetizma što govori da zadržavaju najjače magnetsko polje nakon magnetizacije.
Vrijednosti koercitivnosti NdFeB magneta su veće od vrijednosti ostalih permanentnih
magneta što znači da se teže demagnetiziraju. Glavno i vrlo bitno svojstvo NdFeB magneta je
ukupni magnetizam. Vidimo da BHmax vrijednosti neodimijskih magneta imaju gotovo duplo
veći iznos od ostalih permanentnih magneta što potvrđuje njihovu jakost ali i opravdava
njihovu primjenu. Nedostatak NdFeB magneta su niske vrijednosti Curieove temperature. Iz
vrijednosti u tablici vidimo da pri 310°C neodimijski magneti potpuno gube svoja magnetska
svojstva dok se sa određenim primjesama Curieova temperatura može povisiti do 400°C.
Samarij kobaltni magneti imaju Curieovu temperaturu od 720-800°C. To znači da su
nezamjenjivi kada su u pitanju visoke temperature.

29
 ZAKLJUČAK

5 ZAKLJUČAK

Neodimijski magneti su svojom prihvatljivom cijenom i dobrim magnetskim svojstvima

brzo postali nezamjenjivi u tehnologiji i razvoju tehnologije. Primjene u električnim
motorima, zvučnicima, računalima, mikrofonima samo su jedne u nizu primjena. Neodimijski
magneti nas okružuju i gotovo se svakodnevno nađemo barem na kratko pod utjecajem
njihovih magnetskih polja. Osim primjene u tehnologiji koriste se o u kućanstvu, hobijima te
su odlični za demonstraciju magnetskih svojstava permanentnih magneta.

Slika 5.1. Upotreba neodimijskih magneta u Njemačkoj industriji

Neodimijski magneti su sve primjenjivaniji u industriji što se vidi iz dijagrama (Slika

5.1.) koji pokazuje kako je primjena neodimijskih magneta u industriji u Njemačkoj u
zadnjem desetljeću porasla s 400 na više od 1000 tona godišnje.

Razvojem tehnologije počela je potražnja za jačim magnetima. Novi željezo-nitridni

magneti su u razvoju te pokazuju svojstva bolja čak i od neodimijskih magneta. Primjena
neodimijskih magneta biti će sve učestalija, sve do dana kada će biti otkriveni novi jači i bolji
permanentni magneti.

30
 LITERATURA

6 LITERATURA

[1] Prior Jennifer Overend; Janet A. Hale; Howard Chaney; Magnets, England, 1999. 38
[2] http://science.jrank.org/pages/4082/Magnetism-Origin-magnetism.html 15.07.2015
[3] M. Essert; J. Grilec; Elektricitet i magnetizam, Zagreb, 2009. 77-78
[4] M. Essert; J. Grilec; Elektricitet i magnetizam, Zagreb, 2009. 80-85
[5] Robert A. Hein; Thomas L. Francavilla; Donald H. Liebenberg; Magnetic susceptibility
of superconductors and other spin systems, West Virginia, Coolfront, May 1991. 50
[6] https:// ucl.ac.uk/qsd/people/teaching/MPM-Part2
[7] http://physics.mef.hr/Predavanja/Tvari_u_mag_p/main6.html
[8] http://web.hep.uiuc.edu/home/serrede/P435/Lecture_Notes/Magnetism.pdf
[9] http://proleksis.lzmk.hr/43688/
[10] http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6565
[11] Ohaninan; Hans; Physics, 2.ed, Norton, 1985
[12] Jay Newman; Physycs of the Life Sciences; New York, 2008. 454
[13] http:// electronics-tutorials.ws/electromagnetism/electromagnetic-induction.html
[14] Lerner; Physics for scientists and engineers, London, 1996. 832
[15] http://www.electrical4u.com/lenz-law-of-electromagnetic-induction/
[16] Edward P. Furlani; Permanent magnet and electromechanical devices; 2001. 39
[17] Myers H. P.; Introductory Solid State Physics, 2nd. Ed., Taylor & Francis, 1997, Ch 11
[18] http:// rare-earth-magnets.com/types-of-permanent-magnets/
[19] http://magnetsales.com/neo/neo1.htm
[20] http://goudsmit-magnetics.nl/EN/About-magnetism/Neodymium-NdFeB-material
[21] http:// first4magnets.com/tech-centre-i61/information-and-articles-i70/neodymium-
magnet-information-i82/common-applications-of-neodymium-magnets-i88
[22] http:// whyhighend.com/magnetic-suspension.html
[23] https://en.wikipedia.org/wiki/Electromagnetic_brake
[24] http://what-when-how.com/automobile/permanent-magnet-starter-motor-automobile/
[25] http://www.physics.org/explorelink.asp?id=4945

31
 ŽIVOTOPIS

7 ŽIVOTOPIS

Zovem se Mario-Livio Jeličić, rođen sam u Zagrebu 18.03.1994. Osnovnu školu sam
završio u Zagrebu u O.Š. Dugave. Nakon osnovne škole upisao sam srednju strukovnu školu,
Prirodoslovnu školu Vladimira Preloga smjer Kemijski tehničar, gdje sam nakon četiri godine
maturirao 2012. godine s ocjenom odličan. Iste godine upisao sam Fakultet kemijskog
inženjerstva i tehnologije u Zagrebu, smjer Primijenjena kemija. U sklopu studija, na drugoj
godini sam odradio stručnu praksu u Coca-Cola Hellenic u Zagrebu u trajanju od mjesec dana.

32