An~i Fabijanovi}

SRCE DOMOVINE JE U JEZIKU

Knji`evnica Katarina Pejakovi} iz Vancouvera, dobitnica je presti`ne kana-

dske nagrade za pri~u godine, iako srca ~itatelja osvaja poezijom i odli~nim
prevodila{tvom · Devedesetih se godina istakla osmi{ljenim medijskim i
politi~kim zalaganjima za uspostavu neovisnosti Republike Hrvatske · Osob-
nim je naporima 1992. uspjela uvesti hrvatski jezik, povijest i kulturu na
Institut stranih jezika pri Ministarstvu vanjskih poslova Kanade i izradila
prve nastavne seminare za kanadske diplomate koji su se pripremali otvoriti
misiju, a zatim veleposlanstvo u Zagrebu · Kanada je prva zemlja na svijetu
u kojoj je uveden hrvatski jezik kao nastavni program za diplomaciju

Za Katarinu Pejakovi}, koju ovdje predstavljamo, bavljenje knji`evno{}u na neki na~in

lije~enje je nostalgije za domovinom ili izraz tuge, ali i nade. Vjerujem da je nostalgija
`ivotni suputnik svakog ~ovjeka, ka`e ona, i oni koji nisu napustili domovinu
do`ivljavaju nostalgiju; nostalgiju za djetinjstvom ili {kolskim danima, ili za nekim
lijepim do`ivljajem. Mi koji smo oti{li iz domovine naj~e{}e `udimo za onim {to smo
ostavili, ne zato {to je to bilo bolje od onoga {to smo na{li, ve} stoga {to to ostavljeno
smatramo svojim, i nostalgija je u iseljenika nagla{enija. Iako sam po~ela pisati pjesme
jo{ u osnovnoj {koli, tema mojih radova nakon odlaska iz Hrvatske umnogome je
motivirana iseljeni~kim `ivotom. U pjesmi @ivot u Americi 2006. (iz zbirke pjesama
“Sjena u oku” u nakladi HKZ-a “Hrvatsko slovo”) nalazimo stih: “@ivot je slo`en / iz
komadi}a uspomena”... Predstavljanje knji`evnice Pejakovi} vodi kroz uspomene, i
one hrvatske i one kanadske. Bila sam srednjo{kolka kad se moja obitelj doselila u
Kanadu, pri~a Katarina. Te{ko je ostaviti prva prijateljstva, izlaske, mladena~ke dane
i sna}i se u nepoznatoj sredini. Toronto mi je bio hladan i neprijazan. Ne{to kasnije
sam se preselila u Vancouver i upisala studij na University of British Columbia (UBC).
Vancouver je prekrasan primorski grad koji sam od prvog dana zavoljela. I, premda
sam bila aktivna u hrvatskoj zajednici, usporedno sam gradila prijateljstva s Kana|anima

106
 Fabijanovi}: Srce domovine je u jeziku

od kojih neka traju ve} desetlje}ima, i koja su me nau~ila mnogo u `ivotu. Osje}ala
sam se dobro primljena i u dru{tvenim i u poslovnim krugovima i nikada nisam bila
gledana kao stranac. [tovi{e, kanadske su veze bile klju~ne za sav moj poslovni uspjeh
i izgradnju moje osobnosti. Iz poslovnih razloga preselili smo se 1991. u Ottawu, a
2006. ponovno vratili u Vancouver, sje}a se Katarina.
Upoznavanje razli~itih ljudi i krajeva {irom svijeta svakako oboga}uje, pa to misli i
kanadsko-hrvatska knji`evnica. Volim putovati i mnogo sam putovala, i poslovno i
privatno, te sam dobro upoznala dvadesetak zemalja, ka`e Katarina Pejakovi}. Neke
zemlje kao {to su Japan, Izrael, Palestina, Njema~ka, posjetila sam mnogo puta i tamo
stvorila trajna prijateljstva. Putovanjem se stje~e veliko znanje. Pravo se razumijevanje
drugih kultura i naroda mo`e ste}i samo ako ih osobno iskusimo i do`ivimo. Kako je
i sama Kanada vrlo multikulturalna, potrebno je razumjeti razlike kultura i naroda, ali
i graditi mostove suradnje na zajedni~kim vrijednostima. To je mogu}e u ovoj zemlji
jer svi u`ivaju iste du`nosti i prava, i ~ovjeka se ne cijeni po odijelu, nego po karak-
teru. Kanada je moja nova domovina koja mi je pru`ila mnogo mogu}nosti za uspje{an
i pun `ivot – rije~i su koje govore o tome da je knji`evnica zaista prona{la sebe.
U djelima Katarine Pejakovi} uo~ava se katkad i njezina kriti~nost prema hrvatskoj
stvarnosti danas. Tu bi najbolji primjer mo`da bila pjesma U Zagrebu 2005. Evo samo
jedne strofe: “Sve je dobro u gradu banova / na zatvorenim kolosjecima / pod rampom
la`i i prevare”. Evo kako ona do`ivljava tu svoju zna~ajku. Pisanje je ~in hrabrosti,
smatra knji`evnica, i postoje samo dvije vrste pisaca: “jedni poti~u ~itatelja na
razmi{ljanje, a drugi na sanjarenje”, ka`e svjetski pisac Brian Aldiss. Nadam se da
pripadam prvoj kategoriji jer dr`im da pisci i pjesnici moraju biti savjest svoga naro-
da. Na njima je opominjati, upozoravati i upozoravati na potrebe za promjene.

Katarina Pejakovi}: Danas pi{em o `ivotu iseljenika, o na{oj borbi i snovima s ove strane grani-
ce, o izgubljenoj `elji za povratkom na mjesto za koje smo vjerovali da mu pripadamo

107
HRVATSKI ISELJENI^KI ZBORNIK 2009., Fabijanovi}: Srce domovine je u jeziku

Pri posjetima Hrvatskoj stje~e osje}aj da se previ{e o~ekivalo od demokracije, i da

hrvatski gra|ani ne razumiju {to je demokracija. Demokracija je vi{e dru{tveni nego
politi~ki poredak koji mo`e biti uspje{an samo ako se cjelokupno gra|anstvo pona{a
u duhu slobode, jednakosti, istih prava i du`nosti, primje}uje. U demokraciji svaki
pojedinac mora preuzeti odgovornost za svoj narod i svoju zemlju. Svijest hrvatskoga
gra|anina jo{ je vrlo daleko od toga jer je previ{e egocentri~nosti i osobnog interesa
u svim hrvatskim stale`ima, razmi{lja Katarina. Nama koji godinama `ivimo u demo-
kratskim zemljama, primje}uje ona, te{ko je prihvatiti Hrvatsku kojom vladaju opor-
tunisti. ^esto se me|u iseljenim Hrvatima ~uje da Hrvatska za kakvom mi `udimo i
kakvu volimo postoji samo u na{im srcima. U nekim svojim pjesmama pi{em o tu`noj
stvarnosti hrvatskog naroda koji je izgubljen izme|u vlastitih ideala, nesposobnih ili
prevrtljivih politi~ara i blistavosti holivudskih filmova kao jedinom mjerilu tzv. `ivo-
ta u demokraciji. Nisam nai{la na reakciju svoje kriti~nosti ni od javnoga mnijenja ni
od znanaca. Nadam se da moj glas ne}e ostati “glas vapiju}eg u pustinji”, nego da }e
i domovinski knji`evnici intenzivnije upozoravati na zablude kojima se na{ narod
zasljepljuje i udaljuje od kvalitetnog i njemu dostojnog `ivota. Tako govori knji`evnica
koja svoju kritiku ~ini, uo~ili smo, konstruktivnom, koja ne samo upozorava nego i
predla`e rje{enja. Zato je njezino stajali{te iznad svega poticajno.
Rat je, Domovinski naravno, ~esta tema pjesama Katarine Pejakovi}. U Pismu s boji{ta
pjeva: “u gr~ sti{}e{ {ake dok pogled / tra`i njegovo ime / na Zidu pla~a”. Pjesnikinja
na neki svoj jaki na~in pokazuje da je mogu}e boriti se protiv tih u`asnih slika, dodu{e,
patnji – stihom. A to je velika stvar, jer ostaje trag, zapis, vapaj u stihu – da se ne za-
boravi! Knji`evnica se za priznanje Hrvatske zaista vrlo aktivno borila u dalekoj Ka-
nadi. Rat je strahota; najgora i najte`a tragedija za jedan narod. Bila sam uklju~ena u
svaki trenutak te patnje i ~inila {to sam mogla da se hrvatska istina ~uje i sazna u Ka-
nadi, kazuje poetesa Pejakovi}. Odr`avala sam predavanja Kana|anima o nasilnome
ratu nad Hrvatima, davala intervjue za televizijske i radijske programe, sudjelovala u
javnim prosvjedima; zauzimala se za priznanje hrvatskog jezika u kanadskim dr`avnim
uredima. Osobnim sam naporima ve} godine 1992. uspjela uvesti hrvatski jezik, hrva-
tsku povijest i kulturu na Institut stranih jezika pri Ministarstvu vanjskih poslova Ka-
nade i izradila prve nastavne seminare za kanadske diplomate koji su se pripremali
otvoriti kanadsku misiju, a zatim veleposlanstvo u Zagrebu. Kanada je prva zemlja na
svijetu u kojoj je uveden hrvatski jezik kao nastavni program za diplomaciju.
Do`ivljavala sam taj stra{ni rat u Hrvatskoj kao nasilje nad svime {to mi je drago i
sveto. Najte`e je bilo ~itati la`nu propagandu neprijatelja i njihovih simpatizera po
stranim novinama. Jo{ u samim po~etcima rata, pa ~ak i prije rata, ocrtavali su Hrva-
te kao “fa{iste i sl.”. Neumorno smo pisali prosvjede, pobijali te la`i i na taj smo na~in
branili Hrvatsku – ka`e Katarina.
Vezano uz istu temu rata, govori o pjesmama i svojemu knji`evnom stvaranju. Stiho-
vi su sami dolazili, kao izljev du{e, pratili su stvarnost koju sam pro`ivljavala. Gr~evito

108
 Fabijanovi}: Srce domovine je u jeziku

sam se borila da u tom bolu ne po~nem mrziti, jer mr`nja naru{ava stvarala~ko svjetlo
i umanjuje ~ovjekovu vrijednost, ispovijeda Katarina. Okrenula sam se u sebe, po~ela
vi{e meditirati i tra`iti dublje zna~enje na{ih patnji. Tako je i nastala knjiga “Deset
zapovijedi ljubavi”. Vjerujem da svaka tragedija mora biti povod kristalizacije, ~i{}enja,
otkrivanja Istine. I rat koji je Hrvatska do`ivjela mora voditi oja~avanju ~ovjeka kao
~ovjeka i kao Hrvata koji ne smije zaboraviti {to je branio, za {to je poginuo i {to mu
je povjereno na ~uvanje – jake su rije~i koje nam je zapamtiti.
Igrokazi za djecu, ljubav i dobrota
Katarina Pejakovi} ~esto pi{e i za djecu, napisala je niz pri~a i igrokaza za izvedbe u
izvandomovinskim {kolama hrvatskoga jezika, od kojih neki jo{ nisu objavljeni. Ti su
radovi namijenjeni djeci ro|enoj u inozemstvu jer je jezik jednostavniji, re~enice su
kra}e i poruke uvijek vezane za Hrvatsku. Nastoji ona pisati pri~e koje su i {aljive i
`alosne i pou~ne, kako bi svako dijete prona{lo ne{to privla~no i zanimljivo u njima,
a istodobno i u~ilo iz njih. Vjeruje da je primijenjeni na~in u~enja, koji je sve raspro-
stranjeniji po kanadskim {kolama, prikladniji i lak{i. Igrokazi imaju u sebi ne samo
velik broj rije~i koje djeca trebaju svladati nego i hrvatske narodne obi~aje, pjesme,
folklor, upoznavanje s krajolikom i `ivotom u Hrvatskoj.
Osobno do`ivljava veliko zadovoljstvo kad njezina pri~a ili igrokaz poslu`e kao kori-
sni nastavni materijal.
Knji`evnica je u Nakladi MD objavila 1994. prozno djelo Deset zapovijedi ljubavi.
Ve} sam nakladnik napominje kako je rije~ o tome da “~itatelju nudi mogu}nosti i
upute kako razrije{iti uvijek ista i uvijek vje~na pitanja o ljubavi i njezinoj va`nosti
za na{ `ivot”. Knji`evni~ino stajali{te danas – u vrijeme kad oko nas ima sve vi{e
nasilja, kad je moral upitan, a odgoja je sve manje – jest da vjeruje u ~ovjekovu do-
brotu i da je svaki ~ovjek ro|en kao sjajni dijamant `ivotne energije koja ga povezuje
s ostalim ~ovje~anstvom. Taj je sjajni dijamant vitalna snaga, snaga `ivota, ono {to je
najja~e i najizdr`ljivije u nama i ono {to pokre}e sve ostalo. U svojoj knjizi Deset
zapovijedi ljubavi, ka`e knji`evnica, nazivam je ljubavlju. Kao {to nam govore svjetski
pisci, od Viktora E. Frankla, Garyja R. Renarda, Paula Coeloa do Deepak Chopre:
~ovjek mo`e pobijediti i najte`e situacije u `ivotu ako otkrije taj dijamant u svomu
srcu, ako otkrije ljubav koja ga izdi`e iznad boli i patnje.
Knjiga Deset zapovijedi ljubavi proizi{la je iz njene osobne boli tijekom Domovinskog
rata, i prvih povrataka u Domovinu 1990., 1992. i 1993. Koliko god se radovala svojem
posjetu Domovini, toliko se razo~arala, kao {to sama ka`e, onim {to je tamo na{la, a
to je svijet potpuno koncentriran na tjelesni i umni boljitak i potpuna odsutnost duho-
vne dimenzije ljudskoga bi}a. Ovdje ne misli na vjersko opredjeljenje, ve} na dobro-
tu i ljubav. Ako ~ovjek zanemari, ili omalova`i zna~enje dobrote, postaje izgubljen i
nesretan u `ivotu i nikakvo svjetsko bogatstvo, popularnost ili slava, ne mogu mu

109
HRVATSKI ISELJENI^KI ZBORNIK 2009., Fabijanovi}: Srce domovine je u jeziku

donijeti mir i zadovoljstvo. Deepak Chopra lijepo

ka`e: “Onaj tko nije otkrio ljubav u svom srcu, ne
mo`e ju osjetiti od nikoga drugoga!”.
Nisam bila sigurna kad sam pisala Deset zapovijedi
ljubavi, kazuje autorica, kako }e knjiga biti primljena.
Znam da je prvo izdanje rasprodano u nekoliko mje-
seci. Deset godina nakon tog izdanja, tijekom ljeto-
vanja na Jadranu, jedna mi je novoste~ena poznanica
pri~ala o knjizi koju je dobila kao prijepis i koja je
promijenila njezin `ivot. [tovi{e, rekla mi je da je
podijelila mnogo preslika teksta svojim prijateljima i
Knji`evnica Katarina Pejakovi}
iz Vancouvera, dobitnica je znancima jer je knjiga bila rasprodana. U razgovoru
presti`ne kanadske nagrade za sam shvatila da je bila rije~ o mojoj knjizi Deset za-
pri~u godine, iako srca ~itatelja povijedi ljubavi. To mi je bio dokaz da je knjiga dobro
osvaja poezijom primljena i da u Hrvatskoj postoji publika za ovakvu
vrstu razmatranja.
Promjena je potrebna u srcu
Dobra vijest jest da se Zapovijedi ljubavi nastavljaju. Autorica radi na drugom,
pro{irenom izdanju knjige. Zabrinuta sam nasiljem, govori Katarina, nedostatkom
morala i odgoja, naglim porastom kriminalnih elemenata i velikom neodgovornosti u
dana{njoj Hrvatskoj. Vi{e to nije zemlja u koju se sanjamo vratiti, nego zemlja koju
sve rje|e i rje|e posje}ujemo. Jo{ uvijek u srcu nosim ljubav za Hrvatsku i onu
“savr{enu” sliku domovine kakvu sam najvjerojatnije sama sagradila. Dr`im da nije-
dna vanjska sila ne mo`e promijeniti takvo, trenuta~no stanje; promjena se mora do-
goditi u srcu hrvatskog ~ovjeka. ^ovjek mora po~eti razmi{ljati srcem: s ljubavi gra-
diti me|uljudske odnose od svoje obitelji do susjedstva, do radnog kolegija, do grada
i zemlje u kojoj `ivi. Tamo gdje `ivi ljubav, nema mjesta za nasilje. Psiholozi tvrde da
je nasilje rezultat straha, nepovjerenja i nesigurnosti. Naravno da je osoba koja nije
otkrila snagu svoga srca, snagu ljubavi, snagu svojega duha vo|ena strahom. Hrvatsko
je dru{tvo premalo (ili gotovo nikako) koncentrirano na izgradnju ~ovjeka kao ~ovjeka,
a previ{e na politi~ka, gospodarska i intelektualna dostignu}a. Kad jedno dru{tvo iz-
gradi sebe iznutra, izgradi plemenitost, po{tenje i me|usobno po{tovanje, sva }e mu
druga dostignu}a biti dostupna, smatra knji`evnica.
^itatelji me, ka`e, redovito pitaju: “Kako u~initi da svi prepoznamo i `ivimo po deset
zapovijedi ljubavi?” Po~eti od sebe! Izgra|ivati i mijenjati sebe. Kad se prestanemo
ljutiti na sitnice, kad prestanemo vjerovati da nam najnovija moda ili novi automobil
ili ve}a ku}a donose zadovoljstvo, kad u svojemu suprugu, djetetu, roditelju vidimo
instrument ljubavi, kad smanjimo reakcije na ono {to nam nije po volji, bit }emo
primjer drugima oko sebe. Ljubav je kao vatra: ne zahva}a samo pojedinca nego i

110
 Fabijanovi}: Srce domovine je u jeziku

dru{tvo, ali vatru treba netko zapaliti. I najmanja krijesnica ima mo} rasplamsati cije-
lu {umu. Ne brinite se za postupke drugih; budite odgovorni za svoje postupke; oda-
birite svoje rije~i, svoja djela. Ljubav najvi{e oboga}uje davatelja. [to je vi{e dajete,
to ste sretniji, zadovoljniji, lak{i – tako govori knji`evnica koja, jasno je, ljubavi ima
za mnoge, a posebno za one koje oboga}uje svojim stvaranjem.
Snaga barda hrvatske knji`evnosti u egzilu Vinka Nikoli}a, snaga obitelji...
Objavljivanje u “Hrvatskoj reviji”, “Hrvatici” i “Hrvatskom kalendaru” va`an je dio
umjetni~kog iskaza Katarine Pejakovi} i kao umjetnice i kao osobe. O svojim iskustvi-
ma u svakoj od tih publikacija ima mnogo toga re}i. Objavljivanje u “Hrvatskoj reviji”
je uistinu oblikovalo moj umjetni~ki iskaz. Bila sam jedna od vrlo maloga broja `ena
pisaca u “Reviji”, ali sam u`ivala veliku potporu ne samo od pok. prof. Vinka Nikoli}a
nego i njegove pok. supruge [tefice, iskrena je Katarina. Pok. profesor Vinko Nikoli},
utemeljitelj i urednik HR-a bio mi je i mentor i prijatelj. Njegova intelektualna snaga i
njegova blaga i topla narav bili su mi oslonac da ostanem vjerna svojemu nutarnjem
glasu i da pi{em iz srca, a ne ono {to netko o~ekuje. Moj odnos s “Hrvatskom revijom”
bio je najja~i utjecaj u mojemu stvarala~kom `ivotu – sve su to rije~i umjetnice koja je
zahvalna na svakom utjecaju, svakom ~ovjeku, na svemu {to je oboga}uje.
Ima dio prekomorskoga izdava{tva o kojem se manje zna ovdje, u domovini. Katarina
Pejakovi} kazuje kako se malo zna o hrvatskome `enskom ~asopisu “Hrvatica” koji
je zapo~ela izdavati gospo|a Ljubica [ego u Chicagu 1978. godine. Sudjelovala je u
njemu i kao spisateljica i kao ~lanica uredni{tva. “Hrvatica” je osnovana radi povezi-
vanja Hrvatica iz Sjeverne Amerike. Uz mjese~no izdavanje ~asopisa, uredni{tvo je
svake godine organiziralo trodnevne seminare u razli~itim gradovima Kanade i SAD-
a, na kojima se je raspravljalo o svakida{njim te{ko}ama odgoja djece, o o~uvanju
hrvatskog jezika u obitelji, o povezivanju mladih, ro|enih u iseljeni{tvu i roditelja koji
nastoje zadr`ati na{e obi~aje. Ti su skupovi bili jedini takve vrste na sjevernoameri~kom
kontinentu. Ne samo da smo imale, pri~a Katarina, potporu hrvatskih `ena ve} su i
hrvatski o~evi u velikome broju posje}ivali na{a predavanja i kupovali ~asopis. Neka
su se prijateljstva iz dana “Hrvatice” zadr`ala sve do danas i imala veliki utjecaj na
moj kulturni i dragovoljni rad u hrvatskim zajednicama Kanade – isti~e umjetnica.
Saznajemo da je povremeno objavljivala i u “Hrvatskom kalendaru”. Pokojni fra Hr-
voslav Ban bio je njezin dragi poznanik i zagovaratelj. Vremenski je bila vrlo ograni~ena
i nije stizala sura|ivati onoliko koliko su joj pru`ali mogu}nosti. Zato isti~e kako smo
u `ivotu prisiljeni odabirati prioritete, a kao majci i `eni najve}i joj je prioritet bio
briga za obitelj.
Pri~a o mnogim pozitivnim iskustvima i nagla{ava da su joj sva ta radna iskustva u
iseljeni{tvu bila pozitivna i poticajna. Nikada nisam osje}ala, kazuje Katarina, ni
najmanju diskriminaciju ni kao `ena ni kao jedna od najmla|ih spisateljica iseljene
Hrvatske. [tovi{e, u`ivala sam posebnu potporu i {tovanje svojih kolega. Me|usobno

111
HRVATSKI ISELJENI^KI ZBORNIK 2009., Fabijanovi}: Srce domovine je u jeziku

smo bili kao bra}a i svatko se trudio {to vi{e dati od sebe za promicanje hrvatske rije~i
i hrvatske kulture, bez ikakve pla}e ili nagrade ili posebnoga priznanja.
Prva nagrada za najbolju kanadsku kratku pri~u godine
Svojim djelom “A Paper Angel”, objavljenom na engleskom jeziku, dobila je Katari-
na Pejakovi} 1994. prvu nagradu za najbolju kanadsku kratku pri~u godine. To, o~ito,
nije samo ~ast spisateljici nego i uop}e stvaranju Hrvata koji `ive daleko od domovi-
ne. Jasno je da nema problema s pisanjem na engleskom jeziku, ali ona ipak vi{e voli
hrvatski jezik. “Papirnati an|eo” pri~a je koju sam mnogo puta, u kra}em obliku,
ispri~ala svojoj djeci i koja je istinita pri~a moga djetinjstva u Osijeku, ispri~ala je
autorica. Kad sam je odlu~ila objaviti, nisam niti slutila da }e dobiti prvu nagradu za
najbolju kanadsku kratku pri~u godine, to vi{e {to sam bila jedina spisateljica ro|ena
izvan Kanade, a to zna~i da mi engleski nije bio materinski jezik. Nakon objavljivanja
pri~e, a to vi{e {to je Hrvatska bila u sredi{tu svjetskih zbivanja zbog Domovinskog
rata. Na niz javnih nastupa pozvale su me razli~ite kanadske knji`evne udruge, me|u
ostalima, i najve}i kanadski knji`evni festival “Writers Festival” u Ottawi. Ondje sam,
kazuje autorica, ne samo javno ~itala tu pri~u, nego i sudjelovala u razgovoru o Hrva-
tskoj odgovaraju}i na bezbrojna pitanja o politi~koj situaciji, Domovinskom ratu, o
svojemu djetinjstvu u komunizmu i sl. Dalje, s “Papirnatim an|elom” gostovala sam
u mnogim kanadskim osnovnim i srednjim {kolama, gdje sam bila pozvana odr`ati
predavanja o Hrvatskoj i o Domovinskom ratu. Ova je pri~a prekrasno poslu`ila da se
u Kanadi pove}a interes za Hrvatsku me|u stanovnicima svih dobi. @elja mi je obja-
viti je i na hrvatskom jeziku, mo`da zajedno s engleskom verzijom kako bi bila prik-
ladna i hrvatskoj djeci u iseljeni{tvu, jer Katarina vjeruje da je dobro napisano djelo
stvoreno u podsvijesti, i ono samo odabire svoj glas. Ovisno o subjektu, pi{e ona i na
hrvatskom i na engleskom. Sve vi{e taj glas dolazi joj na engleskom jer je to jezik
njezine svakida{njice, iako nikada, ka`e, ne}e prestati pisati na hrvatskom. Zabrinuta
je za stanje hrvatskog jezika u Domovini. Kao i sve drugo, tako je i “tu|i” jezik Hr-
vatima u Domovini bolji, moderniji, vrjedniji! Danas se u Hrvatskoj govori “pigeon
English” – pid`inski engleski: iskrivljen, ne{kolovan i pogre{no primijenjen. Primje}uje
spisateljica svjetskoga glasa to sve vi{e i vi{e pri svakom posjetu Hrvatskoj. Ubacivanje
tu|ica, izbacivanje i zanemarivanje hrvatskih rije~i, isti~e ona, jo{ je jedan primjer
nasilja: nasilja nad jezikom i kulturom!
Zanimalo nas je {to knji`evnica Katarina Pejakovi} pi{e u posljednje vrijeme:
Danas pi{em o `ivotu iseljenika, ka`e, o na{oj borbi i snovima s ove strane granice, o
izgubljenoj `elji za povratkom na mjesto za koje smo vjerovali da mu pripadamo i
shvatili da taj svijet, ponesen s nama u daljine, vi{e ne postoji. Svaki iseljeni Hrvat
ima svoju pri~u i mnogo sam ih ~ula u trideset godina `ivota u iseljeni{tvu. Neke su
mi se od njih duboko urezale u sje}anje i zapisujem ih da se ne zaborave.

112
 Fabijanovi}: Srce domovine je u jeziku

Summary

HEART OF HOMELAND IS IN LANGUAGE

Writer Katarina Pejakovi} of Vancouver is the recipient of the prestigious Canadian

award for the story of the year, even though she has won the hearts of readers with
poetry and brilliant translations. In 1990s she was prominent in the well thought out
media and political advocacy of Croatian independence. By her personal efforts, in
1992, she succeeded in introducing the Croatian language, history and culture to the
Institute of Foreign Languages at the Canadian Foreign Affairs Ministry and creating
the first instructional seminars for Canadian diplomats who were preparing to open a
mission, later an embassy, in Zagreb. Canada is the first country in the world where
Croatian was introduced as an instructional program for diplomats.
Katarina Pejakovi} came to Canada from the city of Osijek as a child, and completed
her secondary school studies in Toronto. She studied political science and eastern
philosophy, religion and culture at Vancouver’s University of British Columbia. She
has worked as a Croatian-English interpreter, a teacher of Croatian at the Institute for
Foreign Languages at the Diplomatic Academy in Ottawa, as a pedagogical advisor for
the communicative approach to the study of foreign languages and as a translator.
Katarina Pejakovi} is very active in Croatian cultural associations, and is the founder
and editor of the first Croatian television program abroad, Hrvatski putokazi (Croatian
Signposts). Her literary work includes poems, stories, articles and plays for children,
and she publishes her work in Croatian emigrant periodicals, in homeland newspapers
such as Ve~ernji list and Hrvatsko slovo, and in Canadian magazines. She has published
four collections of poetry, the prose work Ten Commandments of Love and the story
A Paper Angel, which won first place as the Canadian story of the year in 1994.

113