Šarenko je spasitelj!

Cijela je obitelj bila na izmaku snaga – nikako da pronađu odbjeglo slovo D!

Pogled im padne na štucavog Šarenka. Cijelo je jutro sjedio pod stolom i čudno
štucao: «D,D,D,D,D,D…» Mama je povikala: «Šarenko je spasitelj!» i poslala
Davora/Lavora veterinaru u susjedstvu, da pomogne Šarenku sa štucanjem i
njemu sa zadaćom.
Davoru je bilo strašno neugodno kad je došao u čekaonicu veterinarske
ordinacije i pred svima morao reći svoje ime: «Ja sam Lavor. Možete li pomoći
mome psu?» Smijeh ljudi koji su doveli svoje kućne ljubimce na pregled
odzvanjao mu je još dugo u ušima, a zakleo bi se da se smijuckala i jedna
perzijska mačka! Veterinar se zagonetno češkao po bradi. Razmišljao i kuckao
Šarenka po trbuhu i leđima. Slušao ga je stetoskopom i dugo nešto tražio po
knjigama. Napokon, kad je Davor već mislio kako će zauvijek ostati Lavor i od
sramote više neće smjeti ići u školu, veterinar reče da zna lijek za Šarenkovo
štucanje. Iz staklenog je ormara izvukao crnu kutijicu u kojoj je bila jedna jedina
tableta – ona koja bi trebala spasiti Šarenka i Davora! Šarenko ju je zahvalno
popio, već izmučen čudnim štucanjem i tako gromoglasno podrignuo da su se
zatresla stakla ordinacije! Slovo D je izletjelo kao iz topa i palo ravno Davoru u
ruke!
«Davore, Davore, Davore!!!», mamin glas mu je probijao uši. Otkud sad mama
u veterinarskoj ordinaciji? Davor protrlja oči i shvati da još uvijek leži u svom
krevetu, a mama ga pokušava probuditi. Uh, sreća da je sve to samo sanjao.
«Volim te, volim te, najdraže moje slovo! Odsad ću sva slova pažljivo učiti i
pisati!», pjevušio je dok je još u pidžami ispisivao svoju domaću zadaću. Lice
mu je sjalo nekim čudnim sretnim sjajem, u očima mu je plamtjela želja za
znanjem.
Duboko u srcu nadao se da će učiteljica primijetiti njegov trud i nagraditi ga…

Hoće li Davorov održati obećanje dano slovima? Što će reći učiteljica? Čeka li
ga u školi doista nagrada? Čitajte u sljedećem nastavku…

Crv – crvetina!
«Odlično, Davore!», rekla je toga dana učiteljica na satu hrvatskog jezika.
«Pogledajte, djeco! Davorova zadaća je najbolje napisana. Za nagradu, ovaj će
tjedan Davor brinuti o našem razrednom panou.»
Davor je bio jako ponosan. Više mu nije padalo na pamet da se zamjeri slovima,
pazio je što pred njima govori i uredno ih ispisivao u svoju pisanku. A imao je i
novu tjednu obavezu – najljepše što zna i umije ispisati i ukrasiti slovo što su ga
toga dana naučili!
Već prvoga dana nakon škole cijelo je poslijepodne sjedio za stolom i rezuckao
kolaž papir u obliku slova E, F i G. Nije mogao dočekati da ih sutra vidi na
panou i uživa u divljenju svojih prijatelja iz razreda. Naravno, očekivao je i
pohvalu učiteljice. U školu je toga jutra stigao prvi – čim je podvornik otvorio
vrata. Kad ga vidio onako zadihana i uzbuđena što će iznenaditi učiteljicu
postavljanjem slova na pano prije nego uđu svi učenici – podvornik je morao
napraviti iznimku i pustiti ga u školu. Davor je pažljivo i uredno obavio posao te
izašao iz razreda i čekao zvono za ulazak u razred. Jedva ga je dočekao!
Namjerno je ušao posljednji i već je očekivao uzvike divljenja…kad ga u
razredu dočeka gromoglasan smijeh i upiranje prstom u pano! Što se sada
dogodilo? Davorova lijepo izrezana slova sad su bila komadići bezveznog
šarenog papira neuredno nalijepljenog na pano, a na predivnom plavom slovu F,
razbaškario se krivac – crv! Ma, kakav crv – crvetina!
Davor ga je hitro uzeo i sa suzama u očima, osramoćen, stavio u kutijicu od
bombona i ubacio u torbu. Ostatke slova je pokupio i bacio u koš za smeće, a
učiteljici je obećao kako će u ponedjeljak pano biti doista prelijep.
Kako je samo bio ljut! Cijelim je putem kući smišljao osvetu za tog strašnog
stvora. Što biste mu vi učinili da je vas tako osramotio?

Što će mu Davor učiniti crvu? Hoće li mu se i u ponedjeljak prijatelji smijati?

Čitajte u nastavku…

Svemirsko čudovište
Ponovno se Davor mučio s izrezivanjem slova iz kolaž papira – nikako da
pogodi boje koje se slažu u najljepšu sliku. Srećom, pred njim je vikend pa ima
vremena za kombiniranje boja… Od silnog je posla potpuno bio zaboravio na
crva, crvetinu, uzročnika svojih slovnih muka. Kutijica je ležala nemarno
odložena na ormariću pokraj Davorova kreveta. Ležala i čekala. Na njoj se
izmjenjivala sunčeva svjetlost i mjesečeve zrake – puna dva dana…
U nedjelju ujutro, već sasvim nervozan što nije uspio uskladiti boje svih slova,
Davor se iznenada sjeti krivca! «E, sad ću mu se osvetiti!» pomisli i pogledom
potraži kutijicu. Isprva se nije mogao sjetiti gdje ju je stavio, a onda je ugleda:
«Sad si gotov!» poviče naglas tako da se Šarenko u kuhinji trgnuo misleći da se
nekakva mačja lutalica ušuljala u kuću u potrazi za slasnim mliječnim zalogajem
i da je potreban njegov straaašni lavež da je otjera. Dok je Davor uzimao
kutijicu u ruke, Šarenko se zaletio iz kuhinje, preko hodnika i ravno kroz vrata
Davoru na leđa! Davor se izvrnuo na pod od iznenađenja i siline udarca,
Šarenko je završio na njegovoj glavi, a kutijica je otvorena poletjela zrakom
ravno na kolaž papir na stolu! Dok su se Davor i Šarenko snašli u toj gužvi i
zabuni, kutijica se počela micati… «Jao, nije valjda prerastao kutijicu?» pomisli
Davor i već se uplaši za Šarenkov i svoj život: gledao je jednom u filmu kako iz
neke kutije izlazi grozno svemirsko čudovište. U tom su ga trenutku mama i tata
bili potjerali u krevet, ali mu je čudovište još sijalo strah u kosti… Skupljeni iza
stolca, dva su prijatelja sa strahom očekivala što će izaći iz kutijice… Evo ga…
izlazi… divan šareni leptir!!!
«Čekaj malo», dosjeti se odjedanput Davor. «Leptir je kriv za moja uništena
slova, red je da mi pomogne ispraviti štetu – poslužit ću se bojama s njegovih
krila!»

Što je Davor učinio s leptirovim krilima? Kakva su bila slova na panou? Čitajte
u nastavku…