Adam Smith Istrazivanje prirode i uzroka bogatstva naroda Prijevod i predgovor Marijan Hangekovié Poslovni dnevnik MASMEDIA ZagrebPRVO POGLAVLJE O podjeli rada’ Najveée poboljSanje u proizvodnim snagama rada i veéa vjestina, spretnost i rasudivanje, koji bilo gdje upravljaju radom ili se pri njemu primjenjuju, Gini se da su uéinci podjele rada, Uéinke podjele rada mozemo u opéem poslovanju drustva lake razu- mjeti ako promatramo na koji nagin djeluju u nekim posebnim manufak- turama. Obiéno se smatra da je podjela rada najdalje dotjerana u nekim ve- oma sitnim manufakturama, Ona nije u njima mozda zaista dotjerana dalje nego u drugim vaznijim manufakturama, ali u tim bezna¢ajnim manufak- turama, koje su namijenjene opskrbi male potrebe samo malog broja Ijudi, mora i cjelokupni broj radnika nuzno biti malen. Radnici, koji su zaposteni urazlititim granama tog rada, mogu se Cesto skupiti u istoj radionici i pro- matraé ih moze obuhvatiti jednim pogledom. Naprotiv, u onim velikim manufakturama, koje su odredene da opskrbljuju velike potrebe velikog broja Iudi, svaka razligita grana rada zapoiljava tako velik broj radnika da ih nije moguée sve skupiti u istoj radionici. Obiéno mozemo najednom vidjeti samo one koji su zaposleni samo u jednoj jedinoj grani rada. Prema tome, iako rad u takvim manufakturama mo‘e biti podijeljen na mnogo vei broj dijelova nego kod manufaktura manjeg znagenja, podjela nije ni priblizno tako o@ita, pa je Ijudi zbog toga mnogo manje zapazaju. Uzmimo primjer iz. veoma beznatajne manufakture, ali iz manufakture u kojoj su Ijudi veoma éesto zapazili podjelu rada, a to je obrt iglara. Rad- nik koji nije izuéen za taj posao (od kojega je podjela rada uéinila poseban obrt), a koji nije upoznat ni s upotrebom strojeva koji se u njemu primje- njuju (a za izum kojih je vjerojatno dala priliku ista ta podjela rada), jedva bi, mozda s najvecom marljivo&u, mogao napraviti jednu pribadatu na dan, a sigurno ne bi mogao uéiniti dvadeset. Ali onako, kako se danas taj posao obavlja, ne samo da je cijeli taj posao poseban obrt, ve¢ je podijeljen na izvjestan broj grana, od kojih su ve¢i dio isto tako posebni obrti. Jedan peti brusi vrh Covjek izvlaci Zicu, drugi je izravnava, treci reze, cetvrt ‘Ovaj izraz, ako se ranije uopée upotrebljavao, nije bio uobigajen. Njegova se upotreba ima vjerojatno pripisati jednom odlomku iz Mandevillea, Fable of she Bees (Basna o péelama), dio IL (1729), dijal. VI str. 335, Op. Edwina Cannana, 43Bogatstvo naroda ee na koji ée do¢i glavica. Izrada glavice zahtijeva dvije ili tri odvojene radnje; njezino priévrscivanje poseban je obrt. Bijeljenje pribadaée isto tako. Cak i njihovo zabadanje u papir poseban je obrt. I na taj natin vazan posao izra- de pribadaéa podijeljen je na oko osamnaest odvojenih radnji koje u nekim manufakturnim radionicama obavljaju posebni radnici, dok u drugima je- dan éovjek ponekad obavlja dvije ili tri radnje. Vidio sam malenu manufak- turnu radionicu te vrste, u kojoj je bilo zaposleno samo deset Ijudi i gdje su zbog toga neki od njih obavljali dvije ili tri razligite radnje. Tako su bili veo- ma siromasni i zbog toga samo oskudno opskrbljeni potrebnim strojevima, oni su mogli, kad su se trudili, proizvesti oko dvanaest funta pribadaéa na dan. Na jednu funtu ide vi8e od éetiri tisuée pribadaéa srednje velitine. Prema tome, tih deset Ijudi mogli su napraviti vige od detrdeset osam ti- suéa pribadaéa na dan. Ako se uzme da je svaki pojedini govjek napravio deseti dio od éetrdeset osam tisuca pribadaéa, proizlazi da je izradio éetiri tisuée osam stotina pribadaga na dan, Da je svaki od njih radio odvojeno i nezavisno, da nijedan od njih nije bio izugen u tom posebnom postu, oni sigurno ne bi mogli svaki napraviti dvadeset, a moZda ni jednu pribadaéu na dan. To znati sigurno ne dvije stotine etrdeseti dio, a mozda ni éetiri tisuée osam stoti dio onoga Sto su sada zbog pravilne podjele rada i spajanja svojih odvojenih radnji u stanju napraviti. U svakom drugom umijecu i manufakturi uéinci podjele rada su sliéni kao &to su i u ovoj veoma sitnoj manufakturi, iako u mnogim od njih rad ne moze biti ni tako podijeljen na podvrste ni sveden na tako jednostavne radnje. Ipak, ukoliko se moze uvesti, podjela rada uzrokuje u svakom obrtu razmjeran porast proizvodnje snaga rada, Odvajanje razliditih zanimanja i zaposlenja jedno od drugoga Cini se da je takoder nastupilo kao posljedica te prednosti. Isto tako to je odvajanje uzelo razmjerno najvise maha u ze- mljama u kojima se radinost i napredak nalaze u najyisem stupnju. Ono Sto je u primitivnom stanju drustva posao jednog Covjeka, u naprednom drustvu obavlja obiéno vise njih. U svakom naprednom drustvu poljodje- lac je obigno samo poljodjelac, a manufakturni radnik samo manufaktur- ni radnik. Takoder je i rad, potreban za proizvodnju bilo kojeg finalnog produkta, gotovo uvijek podijeljen na velik broj radnika. Koliko li je samo razligitih zanimanja zaposleno u svakoj grani platnene i vunene manufak- ture, od uzgajivaéa lana i vune do onih koji bijele i glaéaju platno, ili do onih koji boje i apretiraju sukno! Doduse, priroda poljodjelstva ne dopusta 44podjeli rada podjelu rada u toliko podvrsta, niti tako potpuno odvajanje poslova jednog od drugoga kao kod manufaktura. Nije moguée posao stogara odvojiti od posla ratara tako potpuno, kao Sto je obiéno potpuno odvojen obrt tesara od obrta kovaéa. Prelac je gotovo uvijek druga osoba od tkalca. Ali oraé, drljaé, sijaé sjemena i Zetelac Zita Sesto je ista osoba, Buduéi da se prilike za te razlicite vrste radova vraéaju u razlidito godinje doba, nije moguée da jedan Covjek stalno radi samo jedan od tih radova. Ta nemoguénost da se sve razliite grane radova koji se pojavijuju u poljodjelstvu odvoje potpuno i sasvim, mozda je razlog zaito poboljfanje proizvodne snage rada u tom umijecu ne dr2i uvijek korak s poboljanjem u manufakturama. Doduie, najbogatiji narodi obiéno nadmaguju sve svoje susjede i u poljodjelstvu i u manufakturama. Ali oni’se obigno vise odlikuju svojom nadmoci u manu- fakturama nego u poljodjelstvu. Njihova je zemlja obiéno bolje obradena, a kako u nju ulazu vige rada i novea, ona u razmjeru s opsegom i plodno- Séu tla vie i proizvodi. Ali ta veéa proizvodnja rijetko nadmaguje razmjer- no veci rad i troskove. Kod poljodjelstva rad u bogatoj zemlji nije uvijek mnogo produktivniji od rada u siromasnoj zemilji, ili bar nikada nije tako mnogo produktivniji kao Sto je to obiéno u manufakturama. Zbog toga Zito bogate zemlje nece uvijek, kraj iste kakvoée, sti¢i na tr2iste jeftinije nego Zito siromasne zemlje. Poljsko je Zito, istog stupnja kakvoée, isto tako jeftino kao francusko Zito, bez obzira na veée bogatstvo i napredak Fran- cuske. Francusko je Zito u Zitorodnim provincijama isto tako dobro, a u vecini godina otprilike i iste cijene kao i englesko Zito, iako u bogatstvu i napretku Francuska mozda zaostaje za Engleskom. Ipak, oranice Engleske su bolje obradene nego oranice u Francuskoj, a tvrdi se da su oranice u Francuskoj mnogo bolje obradene nego u Poljskoj. Ali, premda se siroma’- na zemlja, bez obzira na nizi stupanj svog obradivanja, moze u izvjesnoj mjeri natjecati s bogatom u jeftinodi i kakvo¢i svog Zita, ona se ne moze upustiti u takvo natjecanje sa svojim manufakturama, a narodito ako tim manufakturama odgovara tlo, klima i smjestaj bogate zemlje. Francuske svile su bolje i jeftinije od engleskih, jer svilarskoj manufakturi, bar za vri- jeme sada8njih visokih carina na uvoz sirove svile, ne odgovara engleska klima tako dobro kao francuska, Ali Zeljezna roba i grubo englesko sukno neusporedivo su bolji od francuskih proizvoda, a uz istu kakvoéu i mnogo jeftinifi. Kaze se da u Poljskoj jedva i postoje neke manufakture, osim nesto onoga grubog kucnog obrta, bez kojega ne moze postojati nijedna zemlja. 45Bogatsreo naroda To veliko povecanje kolidine rada, koji zbog podjele rada moze obaviti isti broj judi, pripisuje se trima razliitim okolnostima: 1. povecanju spret- nosti svakog pojedinog radnika, 2, ustedi vremena, koje se obiéno gubi prijelazom od jedne vrste rada na drugu, i na kraju 3. izumu velikog broja strojeva, koji olakSavaju i skraéuju rad te omoguéuju da jedan Covjek radi posao mnogih Ijudi. 1. Poboljfana spretnost radnika nuzno povecava koliginu rada koju on moze obaviti. A podjela rada koja posao svakog éovjeka svodi na neku jednostavnu radnju i tu radnju Gini jedinim zaposlenjem njegova Zivo- ta, nuzno i u velikoj mjeri pove¢ava spretnost radnika, Obitan kovaé koji, premda je navikao rukovati éekiéem, ali se nikada nije bavio izra- divanjem éavala, ako je zbog neke posebne okolnosti bio prisiljen da to pokuia, jedva ée moi, kako mi kaZu, napraviti vi8e od dvije ili tri stoti- ne éavala na dan, i to veoma losih. Kovaé, koji je naviknut raditi Zavle, ali &iji jedini ili glavni posao nije izrada éavala, uz najvecu marljivost rijetko moze napraviti viSe od osam stotina ili tisuéu éavala na dan, Vi- dio sam nekoliko djeéaka ispod dvadeset godina, koji nisu nikada ni8ta drugo radili osim éavala, i koji su, kad su se trudili, mogli svaki izraditi vise od dvije tisuce tri stotine avala na dan. A izrada éavala nikako nije jedna od najjednostavnijih radnji. Jedan te isti Zovjek gazi mijeh, potice ili pojacava vatru, usijava Zeljezo i kuje svaki dio éavla. Prilikom kovanja glave mora takoder mijenjati orude. Razlitite radnje, na koje je podije- Ijena izrada pribadaée ili metalnog gumba, mnogo su jednostavnije, a spretnost osoba, kojih je jedini posao u Zivotu bio da ih rade, obiéno je mnogo veéa. Brzina kojom se izvrSavaju neke od radnji tih manufak- tura prelazi sve to oni, koji to nikada nisu vidjeli, mogu zamisliti da Ijudska ruka moze napraviti. 2. Prednost, postignuta ustedom vremena, koje se obiéno gubi prijela- zom od jedne vrste rada na drugu, mnogo je veéa nego sto bismo to u prvi mah mogli zamisliti. Nije moguée veoma brzo prijeci od rada jedne vrste na drugu, koja se obavlja na drugom mijestu i sasvim dru- gim orudem. Seoski tkalac, koji obraduje i malen posjed, mora izgu- biti mnogo vremena prelaze¢i od tkalaékog stana na njivu i od njive na tkalaéki stan. Kad se dva posla mogu obavljati u istoj radionici, gubitak vremena je nesumnjivo mnogo manji. On je ipak, i u tom slugaju, veoma velik. Kad se ruka od jedne vrste posla daje na drugi, 46O podjeli rada Eovjek obiéno malo unaokolo Svrlja. Kad poginje nov posao, rijetko kad je veoma revan i Zustar. Kao sto se kaze, srce mu jos nije pri postu, i neko vrijeme njegova paznja vise vrluda nego sto sudjeluje u radu. Seoski radnik, koji je prisiljen svakih pola sata mijenjati rad i orude i upotrebljavati ruke na dvadeset razli¢itih na¢ina gotovo svakog dana u Zivotu, poprima prirodno ili, bolje reci, nuzno obitaj §vrijanja i ne- marna, nepailjiva rada, sto ga gotovo uvijek ini nehajnim, lijenim i nesposobnim za bilo kakav snazan napor éak i u najhitnijim slucaje- vima. Zbog toga, bez obzira na njegove nedostatke u pogledu spret- nosti, ve¢ taj uzrok mora uvijek mnogo smanjivati koli¢inu rada koju moze obaviti. 3,1 na kraju, svakome mora biti jasno koliko je rad olakSan i skracen upo- trebom odgovarajucih strojeva. Za to nije potrebno navoditi nikakve primjere. Zbog toga ¢u samo primijetiti: Gini se da izum svih strojeva, Koji toliko olakSavaju i skracuju rad, izvorno imamo zahvaliti podjeli rada. Mnogo je vjerojatnije da ée Ijudi otkriti lakée i zgodnije metode za postizanje nekog cilja kad je cijela njihova paZnja usmjerena na taj jedini cilj, nego kad je raspréena na mnogo razlititih stvari. Posljedica je podjele rada da cijela paznja svakog pojedinca prirodno smjera na neki veoma jednostavan cilj. Zato se moze prirodno oéekivati da ée netko od onih, koji su zaposleni u jednoj posebnoj grani rada, uskoro naéi lakSe i zgodnije metode za obavljanje svoga posebnog posla, kad god priroda tog rada omoguéava takvo poboljganje. Velik dio strojeva koji se upotrebljavaju u ovim manufakturama, u kojima je rad najvise podijeljen, prvotno su izumi obiénih radnika koji su, kako je svaki od njih bio zaposlen na nekom veoma jednostavnom postu, svoje misli prirodno skrenuli na iznalagenje laksih i zgodnijih metoda za njegovo obavijanje. Svakome, tko god éesto pohada takve radionice, sigurno su vise puta pokazali veoma lijepe strojeve koje su izumjeli takvi rad- nici, da bi olakéali i ubrzali svoj vlastiti dio posla. Kod prvih parnih strojeva jedan je djecak bio stalno zaposlen time Sto je naizmjeni¢no otvarao i zatvarao spoj izmedu kotla i valjka, prema tome je li se éep dizao ili spustao. Jedan od tih djecaka, koji se volio igrati sa svojim pri- jateljima, primijetio je da Ge se, ako sveZe konopac od ru¢ice ventila, koji otvara taj spoj, za drugi dio stroja, ventil otvoriti i zatvoriti i bez njegova sudjelovanja i dati mu tako prilike da se zabavlja sa svojim a7Bogatstvo naroda prijateljima u igri. Na taj je nadin jedno od najvecih poboljanja koje je uéinjeno u tom stroju od vremena kad je prvi put izumljen, otkri¢e djeéaka koji je htio sebi ustedjeti trud. Ipak, nisu sva poboljanja strojeva bila izum onih koji su imali prili- ke da se njima sluze. Kad je gradenje strojeva postalo posebno zanima- nije, mnoga su poboljanja izvrSili graditelji strojeva svojom nadarenoscu. Neka su poboljfanja izvrsili oni koje zovu filozofima ili Ijudima razmi8ija- nja, kojih zvanje nije da nesto rade, veé da sve zapaze, i koji zbog toga Eesto mogu ujedno kombinirati snage najudaljenifih i najmanje sliénih stvari, Tijekom napretka drustva postaje filozofija ili razmi8ljanje, kao i svako drugo zaposlenje, glavno ili jedino zvanje i zanimanje posebnog reda gradana. Kao svako drugo zanimanje, i ono se dijeli na velik broj razligitih grana, a svaka od njih postaje zanimanje posebnog roda ili klase filozofa. Kao i u svakom drugom poslu, ta podjela rada u filozofiji pove- éava spretnost i Stedi vrijeme. Svaki pojedinac postaje bolji struenjak u svojoj posebnoj djelatnosti, u cijelosti se obavi vise posla, a koli¢ina znanja time se jako uveéava. Posljedica podjele rada veliko je povecanje proizvoda svih mogucih umijeéa koje, u dobro upravijanom drustvu, uzrokuje ono opée obilje sto se Siri sve do najnizih slojeva naroda. Svaki radnik ima na raspolaganju veliku koliinu proizvoda vlastitog rada iznad onoga Sto je njemu samo- me potrebno. A kako je svaki drugi radnik to¢no u tom istom polozaju, on je u moguénosti mijenjati velike kolidine vlastitih proizvoda za velike kolidine ili, Sto izlazi na isto, za cijenu velike koli¢ine njihovih dobara. On obilno opskrbljuje druge onim sto im je potrebno, a oni mu obilno daju ono Sto njemu treba, i opée blagostanje se tako Siri u sve razlicite slojeve drustva. ‘Ako se pogleda udobnost, koju u civiliziranoj i naprednoj zemlji uzi- va i najobigniji rukotvorac ili nadnigar, vidjet ée se da nadmasuje svako odekivanje broj ljudi, kojih je rad djelomiéno, makar i veoma malenim di- jelom, bio potreban da se ta udobnost pribavi. Primjerice, vuneni kaput koji pokriva nadnigara, ma kako grub i jednostavan izgledao, ipak je pro- izvod ujedinjenog rada velikog broja radnika. Pastit, probiraé vune, & aljaé i grebenalac, litilac, prelac, tkalac, valjar, apreter i mnogi drugi, svi oni moraju ujediniti svoja posebna umijeéa da dovrse éak i taj jednostav- ni proizvod. A koliko je, osim toga, trgovaca i kirija’a moralo biti zapo- 48O podjeli rada sleno u prevozenju sirovina od jednih radnika do drugih, koji éesto Zive u veoma udaljenom dijelu zemlje! Koliko trgovine i narocito brodarenja, Koliko se mnogo brodograditelja, mornara, izradivata jedara i uzara mo- ralo zaposliti da bi se prikupile kemikalije, potrebne ligiocu, a koje esto dolaze iz najudaljenijih dijelova svijetal Koliko je raznovrsna rada takoder potrebno da se proizvede orude i za najobignijeg od tih radnika. I ne spo- minjuci tako slozene strojeve kao 8to je brod mornara, mlin' valjara ili éak i stan tkalca, promotrimo samo kakav je sve raznovrstan rad potreban da se izradi jedan veoma jednostavan alat, skare, kojima pastir strize vunu. Rudar, graditelj talionitke peci za taljenje rudace, drvosjeéa, ugljenar, koji proizvodi ugljen za upotrebu u talionici, ciglar, zidar, radnici, koji posluzuju talioniéku peé, graditelji mlina, Zeljezar, kovaé, svi oni moraju ujediniti svoja posebna umijeéa da ih proizvedu. Kad bismo na isti nagin promotrili sve razligite dijelove njegove odjece i kuénog namjestaja, gru- bu lanenu koSulju koju nosi na tijelu, cipele koje nosi na nogama, krevet na kojem led, i sve razligite dijelove iz kojih se taj krevet sastoji, kuhinjski Stednjak na kojem prireduje hranu, ugljen koji upotrebljava u tu svrhu, a koji je iskopan iz utrobe zemlje i dovezen do njega mozda drugim putem preko mora i suhozemnim cestama, sve drugo posude njegove kuhinje, sve stolno posude, nozeve i vilice, glinene ili kositrene tanjure na kojima nosi i ree hranu, razli¢ite radnike koji su zaposleni priredivanjem nje- gova kruha i piva, stakleni prozor koji propusta toplinu i svjetlost, a Stiti ga od vjetra i kige, sa svim onim znanjem i umijeéem koji su potrebni da stvore taj divni i sretni izum, bez kojeg bi ovi sjeverni krajevi svijeta jedva mogli pruziti naroéito ugodan stan, zajedno s orudem svih onih razliitih radnika zaposlenih u proizvodnji tih razliditih ugodnosti. Ako promotrimo, kazem, sve te stvari, i uzmemo u obzir da se bez pomoéi i suradnje mnogih tisuéa, ni najskromnija osoba u civiliziranoj zemlji ne bi se mogla opskrbiti éak, kako mi pogresno zamisljamo, ni onako obiéno i jednostavno, kako je redovno opskrbljena. Dodute, u usporedbi s ekstra- vagantnom raskosi velikih, njegova udobnost mora bez sumnije izgledati izvanredno jednostavna i mala. A ipak, modda je istina da udobnost jed- noga curopskog kneza ne nadmaguje toliko udobnost nekoga marljivog i skromnog seljaka kao 8to udobnost ovog potonjeg nadmasuje udobnost °'U Bngleskoj se nckada svaka radionica na vodeni pogon zvala mlinom, a i danas je jot rie milin sino nim za tvornicu. Op. pre 49Bogatstvo naroda mnogog afri¢kog kralja, apsolutnog gospodara nad Zivotima i slobodom desetaka tisuéa golih divijaka. 50DRUGO POGLAVLJE O naéelu koje uzrokuje podjelu rada Ta podjela rada, iz koje proizlaze tolike prednosti, nije izvorno udinak ni- kakve ljudske mudrosti koja predvida i namjerava posti¢i ono opée blago- stanje koje uzrokuje podjela rada. Podjela rada je nuzna, iako veoma pola- gana i postupna posljedica izvjesne sklonosti u Ijudskoj prirodi koja nema u vidu tako veliku korist. To je sklonost Ijudske prirode da mijenja, trampi i zamjenjuje jednu stvar za drugu. Predmet naveg sadasnjeg istrazivanja nije, je li ta sklonost jedno od osnovnih naéela Ijudske prirode 0 kojima se ni8ta vie ne moze kazati ili je, kao §to se Gini vjerojatnije, nuzna posljedica dara rasudivanja i govora. Ta sklonost zajednitka je svim ljudima, a ne moze se naéi ni kod kojeg drugog roda Zivotinja. Cini se da Zivotinje ne poznaju ni tu ni bilo koju drugu vrstu ugovora. Kad dva hrta love istog zeca, nekiput se Gini da rade po nekom. sporazumu. Svaki ga skrece prema svom drugu, ili ga nastoji uhvatiti kad ga njegov drug skrece prema njemu. To ipak nije uéinak nekog ugovora, veé sluéajni stjecaj njihovih nagona u istom predmetu u to odredeno vrije- me. Nitko jo8 nikada nije vidio da bi jedan pas posteno i hotimice mijenjao s drugim psom jednu kost za drugu. Nitko jos nikada nije vidio da bi neka Zivotinja kretnjama ili prirodnim glasovima naznaéila drugoj Zivotinji: “To je moje, a ono tvoje. Voljna sam dati ovo za ono.” Kad neka Zivotinja Zeli nesto dobiti od Covjeka ili druge Zivotinje, ona nema drugog sredstva da ih na to skloni, osim da stekne naklonost onih kojih uslugu Zeli. Psié se umiljava svojoj majci, a kad prepeligar Zeli da ga gospodar nahrani, on po- moéu tisucu umiljavanja nastoji privuci njegovu paznju kad ruca. Neki- put se i Govjek slu%i istim umijecem kod svoje subraée, i kad nema drugog sredstva da ih skloni, da djeluju prema njegovim Zeljama, nastoji da svim mogucim ropskim i podlim paznjama stekne njihovu naklonost. Ipak, on nema vremena da to Gini svakom prilikom. U civiliziranom drugtvu njemu je neprekidno potrebna suradnja i pomoé velikog broja Ijudi, dok je cijeli njegov Zivot jedva dovoljan da stekne prijateljstvo nekolicine osoba. Kod gotovo svakog drugog roda Zivotinja svaki je pojedinac, kad odraste, pot- puno nezavisan, i u njegovu prirodnom stanju nije mu potrebna pomoé nijednoga drugog Zivog bi¢a. Ali Govjeku je gotovo stalno potrebna pomoé 51Bogaistvo naroda a njegove subrace, i on bi je uzalud otekivao samo od njihove dobrohotnosti. Vjerojatnije je da ce uspjeti ako zainteresira njihovu sebiénost u svoju ko- rist i poka%e im da je u njihovu viastitom interesu da uéine ono sto on od njih Zeli, Tko god nudi nekome drugome posao bilo kakve vrste, predlaze mu da uéini ovo: daj mi ono Sto ja Zelim pa ée8 dobiti ono sto ti Zelis. To je znaéenje svake takve ponude. Na taj natin dobivamo jedan od drugoga kudikamo vedi dio onih usluga koje su nam potrebne. Mi ne o¢ekujemo rudak od dobrohotnosti mesara, pivara ili pekara, veé od njihova éuvanja vlastitog interesa, Mi se ne obra¢amo njihovoj Sovjecnosti, veé njihovoj sebiénosti, i ne govorimo im nikada o svojim potrebama, veé 0 njihovim probicima, Samo prosjak moze htjeti ovisiti ponajvise o dobrohotnosti svo- jih sugradana. A dak ni prosjak ne ovisi iskljucivo 0 njoj. Milosrde dobrih judi opskrbljuje ga, doduse, cjelokupnim fondom za njegovo uzdrzavanje. Ali iako ga taj izvor potpuno opskrbljuje svim Sto mu je za Zivot potreb- no, on ga ne opskrbljuje niti ga moze opskrbiti svime onako kako mu je to potrebno. Veci dio svojih prigodnih potreba nabavija on na isti nacin kao i drugi ljudi: ugovorom, trampom i kupnjom. Novcem koji dobije kupuje hranu. Poklonjenu staru odjecu zamjenjuje za drugu staru odjecu koja mu bolje pristaje, ili za stan, hranu ili novac kojim moze kupiti hranu, odjecu ili stan, prema tome Sto mu je potrebno. Onako, kao Sto s pomocu ugovora, trampe i kupovanja dobivamo jedan od drugoga veéi dio onih medusobnih usluga koje su nam potrebne, tako ta ista sklonost za mijenjanje izvorno uzrokuje podjelu rada. Primjerice, u nekom lovatkom ili pastirskom plemenu netko izraduje lukove i strijele brie i spretnije od drugoga. On ih sa svojim prijateljima esto zamjenjuje za stoku i divljaé. Na kraju uvida da na taj nagin moze dobiti vise stoke i divijaéi nego da ih sam u polju lovi. Zbog toga ¢e izradivanje lukova i stri- jela postati njegov glavni posao i on ée iz obzira prema viastitom interesu postati neka vrst oruzara, Drugi se istiée u gradnji i pokrivanju njihovih malenih koliba ili pokretnih kuéa. On se privikao da na taj nagin koristi susjedima koji ga takoder nagraduju stokom i divijati, dok na kraju ne uvi- di da je u njegovu interesu da se sasvim posveti tom zaposlenju i postane neka vrst tesara, Na isti natin netko tre¢i postane kovaé ili kotlar; etvrti koZar ili priredivat krzna ili koZa koji su kod divljaka glavni dio odjeée. Ina taj naéin sigurnost da ée mo¢i zamijeniti sav onaj visak proizvoda viastitog rada koji prelazi i nadmasuje njegovu vlastitu potrosnju, za onaj proizvod 52O naéelu koje usrokuje podjelu rada rada drugih Ijudi koji mu moze biti potreban, potiée svakog ovjeka da se oda izvjesnom zanimanju i da njeguje i usavrSava svaki onaj talent i nada- renosti koje ima za tu odredenu vrstu posla. Razlika u prirodnim talentima kod razli¢itih Ijudi ustvari je mnogo ma- nja nego Sto nam se to Gini, U mnogo sluéajeva veoma razlitita nadarenost koja, éini se, dijeli ljude razlititih zvanja kad odrastu, nije uzrok, veé uéinak podjele rada. Primjerice, razlika izmedu najraznolikijih karaktera, izmedu filozofa i obiénog uliénog nosaga, Gini se da ne potjede toliko iz prirode koliko od obitaja, navike i odgoja. Kad su dodli na svijet, i prvih Sest ili osam godina Zivota oni su, mo%da, bili veoma sligni, i ni njihovi roditelji ni njihovi prijatelji u igri nisu mogli opaziti nikakvu naroéitu razliku. U toj dobi, ili uskoro poslije toga, poéeli su se zapodljavati veoma razligitim zanimanjima. Onda se potinje primjecivati razlika u talentima koja postaje sve veéa, dok na kraju tastina filozofa jedva priznaje neku sli¢nost s uli¢nim nosaéem. Medutim, bez sklonosti da mijenja, trampi i zamjenjuje, svaki bi Eovjek morao sam sebi nabavljati sve Zivotne potrepstine i ugodnosti koje znosti i radili isti posao, Ne bi moglo mu trebaju. Svi bi izvrSavali iste dui biti tako razliitih zaposlenja koja su mogla uzrokovati tako veliku razliku u talentima. Kao &to ta sklonost oblikuje razliku u talentima, koja je tako znaéajna iz- medu Ijudi razli¢itih zvanja, tako ta ista sklonost éini tu razliku korisnom. Mnoge skupine Zivotinja za koje se priznaje da pripadaju istoj vrsti, dobi- vaju od prirode mnogo izrazitiju razliku u nadarenostima od one koja se, Gini se, pojavijuje medu Ijudima prije obitaja i odgoja. Filozof nije po pri- rodnoj nadarenosti i sklonosti ni upola tako razlitit od ulignog nosaga kao §to je buldog od hrta, ili hrt od prepeligara, ili ovaj potonji od ovéarskog psa. Premda su te razligite skupine Zivotinja iste vrste, one su jedna drugoj od veoma male korist hrta, ni oStroumnost prepeligara, ni jako uéenje ovéarskog psa. Uéinci tih razli@itih sklonosti Snazi buldoga ni najmanje ne pomaze ni brzina sposobnosti ne mogu se uskladiti i ni najmanje ne pri- donose boljoj opskrbi ni udobnostima vrste upravo zbog nedostatka spo- sobnosti ili sklonosti za trampom i mijenjanjem. Svaka Zivotinja i nadalje je prisiljena uzdrZavati se i braniti sama, odvojeno i nezavisno, i ne izvlaci nikakve koristi od raznovrsnih sposobnosti kojima je priroda odlikovala njezine stodnike, Naprotiv, medu Ijudima najrazliitije sposobnosti kori- ste jedna drugoj. Razlititi proizvodi njihovih odnosnih sposobnosti unose 53Bogatstwo naroda se, zbog opée sklonosti za trampom, trgovanjem i mijenjanjem, takoreci u zajednitku imovinu, gdje svaki Covjek moze kupiti bilo koji dio proizvoda sposobnosti koji mu je potreban od drugih Ijudi. 54, Podjela rat Buduci da moé zamijet uvijek biti ogranigen 9} tr2i8ta, Kad je tr2istew se potpuno posveti jee cijelog onog viska prot njegovu viastitu potral su mu potrebni. Ima izvjesnih vrsta jati samo u velikom g uzdriavanja nigdje de i obitno trgoviste jeds usamljenim kuéama i) kraju kao sto su Skors! pivar za svoju obitelt naéi ak i kovaéa, test drugog obrtnika istog osam ili deset milja o¢ velik broj malih radoy tih obrtnika. Seoski @ zligitim granama radi sluze istim materijalor seoski kovat svakom 3 lar, umjetnik stolar, B teretnih kola, Zaposie! éavlara u dalekoj umt Takav bi obrtnik, uz dana u godini, izradie ne bi bilo moguée pro dini. Buduei da je uslije prostranije tr2iste meg obali mora i du obalDESETO POGLAVLJE O plaéama i profitu u razlicitim zaposlenjima rada i kapitala Sve dobre i love strane razli¢itog zaposlenja rada i kapitala moraju u istom kraju biti ili sasvim iste ili moraju stalno teZiti da se izjednave, Kad bi u istom kraju bilo neko zaposlenje otito povoljnije ili nepovoljnije od ostalih, toliko bi Ijudi nagrnulo u nj u jednom sluéaju, a toliko ga napustilo u dru- gom, da bi njegove prednosti uskoro dosle na razinu ostalih zaposlenja. To bi barem bio sluéaj u dru’tvu gdje su stvari pustene da slijede svoj prirodni tok, gdje postoji savréena sloboda' i gdje je svaki Covjek savrSeno slobodan da izabere koje god zaposlenje smatra prikladnim, i da ga promijeni kad god to smatra prikladnim. Interes bi svakog Covjeka tjerao da trazi povolj- no, a izbjegava nepovolino zaposlenje. Doduée, novéane nadnice i profit svuda su u Europi izvanredno ra- zligiti prema razliénim zaposlenjima rada i kapitala. Ali ta razlika potjete djelomiéno od izvjesnih okolnosti u samim zaposlenjima, koje ili stvarno ili barem u Ijudskoj masti nadoknaduju mali novéani dobitak u jednim, a Gine protutezu velikom dobitku u drugim zaposlenjima. A djelomiéno one potjetu od europske politike koja nigdje ne ostavlja stvarima savrSenu slo- bodu. Odvojeno promatranje tih okolnosti i te politike podijelit €e ovo poglav- Ije na dva dijela. PRVI DIO Nejednakosti koje potjecu iz prirode samih zaposlenja Koliko sam mogao primijetiti, ovih su pet okolnosti glavne koje nado- knaduju mali novéani dobitak u nekim zaposlenjima, a gine protuteZu u drugima: prvo, ugodnost ili neugodnost samih zaposlenja; drugo, lako¢a i jeftinoéa ili tesko¢a i skupoéa da se nauée; trece, stalnost ili nestalnost za- "Vidi str. 90, 95, 96. Op. Ed. Cannana, 129Bogatstwo naroda kapital drustva moze uzdrzavati. Ono moze samo jedan dio kapitala tva skrenuti u smjer u koji inaée taj kapital mozda ne bi krenuo, ali nij nije sigurno da ée taj umjetni smjer za drustvo vjerojatno biti povoli nego onaj u koji bi kapital inaée oti8ao sam po sebi. Svaki se pojedinac stalno trudi da iznade najpovoljniju upotrebu zac lokupni kapital kojim moze raspolagati. Doduse, on ima u vidu svoju stitu korist, a ne korist dru8tva. Ali prouavanje viastite koristi vodi se: prirodno ili, bolje re’eno, nuzno do toga da najvi8e voli upotrebu koja je 2 druitvo najkorisnija. Prvo, svaki pojedinac nastoji da upotrijebi svoj kapital koliko god je t= moguée, blizu kuée, pa zbog toga, koliko god on to moze uéiniti, za pod Zavanje domace radinosti, pretpostavivsi da time mode ste¢i obiéne profite: od kapitala ili ne mnogo manje nego obiéne profite od kapitala. ‘Tako uz jednake, ili uz gotovo jednake profite, svaki trgovac na vele ko prirodno vise voli unutarnju trgovinu nego vanjsku trgovinu, a vane sku trgovinu vise voli nego posrednitku trgovinu. U unutarnjoj trgovint njegov kapital nikada nije tako dugo izvan njegova nadzora kao 8to je t Sesto u vanjskoj trgovini. On moze bolje poznavati karakter i polozaj Ijud kojima daje kredit, a ako mu se dogodi da ga prevare, on bolje poznaje z= kone zemlje od koji mora traziti pomoé, U posrednitkoj wrgovini kapital trgovca kao da je podijeljen izmedu dvije strane zemlje, a nijedan dio tog kapitala nikada ne mora nuZno do¢i kuci ili do¢i pod njegov neposredni nadzor i upravu. Od kapitala koji jedan trgovac iz Amsterdama upotreblja~ va za prevozenje Zita iz Kénigsberga u Lisabon, a voéa i vina iz Lisabona u Kénigsberg, jedna polovica nuzno mora biti u Kénigsbergu, a druga u Lisabonu. Nijedan dio tog kapitala ne mora nikada do¢i u Amsterdam. Prirodno boraviste takvog trgovca trebalo bi da bude ili u Kénigsbergu ili u Lisabony, i samo neke veoma posebne okolnosti mogu uéiniti da vise voli boraviste u Amsterdamu. Medutim, nelagodnost koju on osjeca zbog toga Sto je tako daleko odvojen od svog kapitala, obiéno ga nagoni da do- nosi i dio kénigsberSkih dobara koja su namijenjena za lisabonsko tr2i8te, i dio lisabonskih dobara koja su namijenjena za kénigsbersko trziste, u Am- sterdam, i premda se time nuZno podvrgava dvostrukom teretu utovara i istovara, kao i plaéanju izvjesnih pristojba i carina, ipak, za volju toga da ima jedan dio svog kapitala pod nadzorom i upravom, on se rado podvrga- va tom izvanrednom teretu. Na taj nagin postaje uvijek svaka zemlja koja 444O ogranicenjima uvoza takvih dobara koja se mogu proisvesti i kod kuée ima neki znatni dio posrednitke trgovine, glavno skladiste ili opée tr2i8te za dobra svih razliditih zemalja kojih trgovinu obavlja. Da bi uStedio drugi utovar i istovar, trgovac uvijek nastoji prodati na domacem tr2istu toliko dobara iz svih th razli¢itih zemalja, koliko moze, i tako pretvoriti svo- ju posredni¢ku trgovinu u vanjsku trgovinu. Isto tako ée trgovac koji se bavi vanjskom trgovinom, kada prikuplja dobra za inozemna trZi8ta, uvi- jek rado, uz iste ili uz gotovo iste profite prodati toliki dio tih dobara kod kuée, koliko samo move. Kad trgovac, koliko god to moze, tako pretvara svoju vanjsku trgovinu u unutarnju trgovinu, on usteduje rizik i trud oko izvoza. Tako je dom srediste, ako mogu tako reci, oko kojega stalno kru- 2c kapitali stanovnika svake zemlje i prema kojemu oni stalno tezZe, iako zbog posebnih razloga ti kapitali Cesto mogu biti otjerani i odbageni pre- ma udaljenim zaposlenjima. Ali, kao Sto smo veé pokazali,’ kapital koji se upotrebljava u unutarnjoj trgovini nuZno pokreée vecu kolitinu domace radinosti i daje dohodak i zaposlenje vecem broju stanovnika zemlje negoli jednaki kapital upotrijebljen u vanjskoj trgovini. A kapital, upotrijebljen za vanjsku trgovinu, ima istu prednost nad jednakim kapitalom upotrijeblje- nim za posrednitku trgovinu. Prema tome, uz jednake ili gotovo jednake profite svaki je pojedinac prirodno sklon upotrijebiti svoj kapital onako kako ée vjerojatno dati najveéu podrsku doma¢oj radinosti i pruziti doho- dak i zaposlenje najveéem broju Ijudi njegove viastite zemlje. Drugo, svaki pojedinac koji upotrebljava svoj kapital za podrZavanje domaée radinosti nuzno nastoji da tom radino8éu upravlja tako da njezin proizvod bude od najveée vrijednosti. Proizvod radinosti je ono sto ona dodaje predmetu ili sirovinama na koje se primjenjuje. U omjeru u kojem je vrijednost tog proizvoda velika ili mala, vjerojatno ée biti veliki ili mali i profiti poduzetnika. Ali svaki Covjek upotrebljava kapital za podrZavanje radinosti samo za volju profita i zbog toga ée uvijek nastojati upotrijebiti kapital za podrZavanje one radinosti koje ¢e proizvod vjerojatno biti od najvece vrijednosti, ili koji Ge se moéi zamijeniti za najvecu koliginu novea ili drugih dobara. Ali godi8nji dohodak svakog drustva uvijek je totno jednak razmjenskoj vrijednosti cjelokupnog godignjeg proizvoda radinosti tog drustva ili, bo- Ije reéi, totno je ista stvar, Sto i razmjenska vrijednost. Prema tome, kako Vidi str. 366-371, Op. Ed. Cannana, 445Bogatstvo naroda svaki pojedinac nastoji, koliko god to moe, upotrijebiti svoj kapital za pe drzavanje domace radinosti i da tom radinoScu upravlja tako da njezin proizvod bude od najveée vrijednosti, to svaki pojedinac nuzno ide za tim da godignji dohodak drustva poveéa koliko god moze. Doduse, pojedinac obiéno ne namjerava promicati javni interes, niti zna kako mnogo ga pro- mite. Kad radije podrzava domacu nego stranu radinost, pojedinac hoée samo svoju viastitu sigurnost, a kad tom radino8¢u upravlja tako da njezin proizvod bude od najveée vrijednosti, on hoge samo svoj viastiti dobitak. Njega u tom, kao i u mnogim drugim slucajevima, vodi jedna nevidljiva ruka da promite cilj koji uopée nije namjeravao postici. Nije uvijek lo8ije za drustvo, sto nije bila namjera pojedinca da promiée cilj drustva. Kad on slijedi svoj vlastiti interes, on Gesto promite interes drustva djelotvornije nego kad stvarno nastoji da ga promi¢e. Nikada nisam vidio da su mnogo dobra udinili oni koji su se pretvarali da trguju zbog javnog dobra. Doduse, to pretvaranje nije jako uobi¢ajeno medu trgoveima, i treba veoma malo i da se odvrate od tog pretvaranja. Oéito je da svaki pojedinac u svom lokalnom polozaju moze mnogo bolje nego bilo koji dréavnik ili zakonodavac prosuditi koju vrstu domace radinosti moze njegov kapital zaposliti i koji €e proizvod vjerojatno imati najveéu vrijednost. Dréavnik koji bi pokuSao odredivati privatnim Ijudima kako trebaju upotrebljavati svoje kapitale, opteretio bi se ne samo najnepo- trebnijom brigom, vee bi uzeo viast koja se ne moze sa sigurnoséu povjeriti ne samo nijednom pojedincu, veé ni bilo kakvom vijecu ii senatu, i koja nigdje ne bi bila tako opasna kao u rukama éovjeka koji je dovoljno lud ili umisljen da se smatra sposobnim da je izvrava. Davanje monopola na domaéem tr2istu proizvodu domaée radinosti u bilo kojem posebnom umijecu ili manufakturi znagi, u izvjesnoj mjeri, upuéivati privatne Ijude kako trebaju upotrebljavati svoje kapitale, i goto- vo u svim sluéajevima mora to biti ili beskorisna ili Stetna odredba. Ako se proizvod domace radinosti moze isporuciti isto tako jeftino kao i proizvod strane radinosti, odredba je odito beskorisna. Ako to nije moguée, ta odred- ba mora obitno biti stetna. Natelo je svakog mudrog oca obitelji da nikada ne pokusa naéiniti kod kuée ono sto ée ga vise stajati da nagini nego da kupi. Krojaé ne pokuSava sam naéiniti svoje cipele, vec ih kupuje od cipela- ra. Cipelar ne pokuSava sam napraviti svoje odijelo, veé zaposljava krojaca. Zakupnik ne pokusava udiniti ni jedno ni drugo, veé zapoiljava te razligite 446