TLA KRŠA

Temeljni čimbenik biljne proizvodnje

Matko Bogunović*, Aleksandra Bensa*

SAŽETAK

Od Piranskog zaljeva do Prevlake, u dužini preko tisuću kilometara, pruža se

hrvatski krški pojas jedinstvenih geomorfoloških, geoloških, hidroloških i pedoloških
obilježja. Njegova površina iznosi 27.265 km2, što čini 48,9% površine naše Države.
Nedavnim osnivanjem Vijeća za krš ovaj prostor prepoznat je kao iznimno vrijedan,
čiji gospodarski razvoj predstavlja jedan od strateških ciljeva Republike Hrvatske
Znanstveno utemeljeno vrednovanje prirodnih resursa, uključujući i pedološki pokrov,
osnovna je pretpostavka planiranja racionalnog gospodarenja prostorom. Zbog
posebne važnosti našeg krša, ovaj rad će valorizirati tla na tom području s gledišta
pogodnosti tla za proizvodnju hrane, drveta, sirovine za odjeću, obuću i energiju.
Temeljem podataka Namjenske pedološke karte RH mj 1: 300 000, tla krša razvrstana
su prema FAO kriterijima u 5 klasa pogodnosti. Najviše ima trajno nepogodnih tala
(N-2 klase) za oraničnu proizvodnju. Površina trajno nepogodnih tala u prostoru
hrvatskog krša, iznosi 69,8% ili 18.857 km2. U okviru ove klase prvi puta je
evidentirano da tu ima 7.965 km2 golih stijena, dakle onoga što nije tlo. Rezervni
potencijali su dosta iskorišteni, budući da su privremeno nepogodna tla (N-1 klase) iz
grupe hidromorfnih tala privedena kulturi. Površina tala ove klase – privremeno
nepogodnih za obradu iznosi svega 3,5% ili 936 km2. Pogodnih tala za obradu ima
najviše u okviru P-3 klase pogodnosti, čija su glavna ograničenja dubina tla,
skeletnost i aktivno vapno. Površine tala ove klase u našem kršu, a to su prvenstveno
obradiva tla u krškim poljima iznosi 5.517 km2 ili 20,4%. Najmanje ima najboljih tala
(P-1 klase), i to 122 km2 ili 0,5% od ukupnog hrvatskog krša. Nešto veće površine
nalazimo u okviru P-2 klase pogodnosti (1.579 km2), što čini 5,8% površina našeg
krša.
Glavni tipovi tala našeg krša su kalkokambisoli, kalkomelanosoli, crvenice,
luvisoli, distrični i eutrični kambisoli, koluviji te antropogena tla iz svih prirodnih tala
na kršu i vlažnih dolina Neretve, Mirne, Raše, krških polja u Ravnim kotarima i dr.

1. U V O D

Tla krša prekrivaju vapneno dolomitne stijene mezozojske starosti, pa pojava

tih stijena grubo određuje rasprostranjenje krša Hrvatske. Površina krškog područja
Hrvatske iznosi 27.265 km2 što predstavlja 48,9% kopnenog sustava naše Države.
Ako bi to htjeli pobliže opisati, onda je to prostor južnije i zapadnije od grada
Karlovca, od zone pojave vapneno dolomitnih stijena. To je šira zona unutarnjih i
vanjskih Dinarida, dio koji pripada Republici Hrvatskoj. U toj zoni nalazimo i druge
stijene, koje nemaju izrazito krške fenomene (fliš, trijaski klastiti, lapor, aluvij, fluvio-
glacijalne naslage, deluvijalne naslage i dr.) i nemoguće ih je izdvojiti iz zone krša, s
obzirom na geografske, pedološke i gospodarske značajke, a s druge strane većinom
su ti supstrati i tla na njima oaze biljne, posebno poljoprivredne (oranične)
proizvodnje.

*Zavod za pedologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska

25, Zagreb

1
 Temeljne odrednice prosudbe u ovom radu su tlo i zemljište, za laike sinonimi,
međutim, mi u pedologiji ta dva pojma razlikujemo.

Tlo je prirodno povijesno tijelo i rastresiti medij nastalo iz čvrste ili rastresite
stijene pod utjecajem pedogenetskih čimbenika (faktora) matičnog supstrata, klime,
flore i faune, te reljefa i u različitim vremenskim razdobljima pod utjecajem procesa
pedogeneze i to trošenja, stvaranja i razgradnje organske tvari sa sintezom humusa,
tvorbom sekundarnih minerala i organomineralnih tvari, njihovom razgradnjom, te
različitim oblicima migracije.

Zemljište obuhvaća fizikalni prostor što znači pedosferu (tlo) u određenim

topografskim uvjetima (reljef) sa svim vertikalno ispod i iznad uvjetima: geologije
(matični supstrat i hidrogeološke prilike), hidrosfere (površinske i/ili podzemne vode),
klime (padaline i temperatura), vegetacije (prirodne i antropogene biocenoze), te
rezultata prošle i sadašnje aktivnosti čovjeka (hidromelioracije, terasiranje,
kemizacija, obrada), dakako sve u opsegu njihovog utjecaja na pogodnost i mogućnost
korištenja za razne namjene. Zemljište je prema namjeni poljoprivredno, šumsko,
urbano (građevinsko) i dr. Dakle, mi tla uzorkujemo i analiziramo, a na zemljištu i
uvjetima okoline (parceli) proizvodimo i plaćamo rentu (porez i sl.).

Uloga tla u prostoru je višeznačna. Ukratko se, prema Bašiću (2000.), mogu
nabrojiti najvažnije uloge: tlo kao supstrat za proizvodnju biomase; tlo je temelj
biološkog raznovrsja (biodiversity); klimatsko regulacijska uloga tla; hidrološka uloga
tla; tlo kao prostorna osnova; tlo kao izvor geogene energije i sirovina; uloga tla u
oblikovanju krajobraza; tlo kao paleontološko arheološka zbirka.

Valoriziranje tala, kao temeljnog čimbenika biljne proizvodnje uz uvažavanje

ekološke problematike predstavlja osnovu za planiranje razvoja poljoprivrede na
ovom ranjivom području.

2. OSNOVNE PRETPOSTAVKE POSTANKA TLA

Područje krša u Hrvatskoj započinje s pojavom vapneno dolomitno stijena na

pravcu Metlika, Duga Resa, Krnjak, Cetingrad. Naravno, osim matičnih stijena na tip
tla, njegovu kvalitetu prvenstveno pedokemijske značajke utječu reljef, klima i
organizmi u određenim jedinicama vremena.

Matične stijene su vrlo važan faktor za vrstu i kvalitetu tla. Ovdje dominiraju
mezozojski vapnenci i dolomiti. Njihov postanak od prije nekoliko stotina milijuna
godina uvelike utječe na glavne članove pedosfere (tlo) koje u svojoj homogenoj
veličini kvalitete čini elementarnu jedinicu prostora, segment ili tzv. elementarni
areal tla (EAT). Kvaliteta stijena s obzirom na brzinu trošenja, okršenost, učestalost
stjenovitosti i kamenitosti utječu na svojstva, veličinu i kvalitetu elementarnog areala
tla kao bitnog nositelja biljne proizvodnje. U kakvim je reljefnim jedinicama, vrsti i
načinu sedimentacije i tektonskim poremećajima nastala elementarna jedinica tla
obilježit će i sama njezina svojstva.

Način trošenja krednih, jurskih i trijaskih vapnenaca i dolomita, te tercijarnih

vapnenaca je različit. Uvelike ovisi o vrsti školjkaša iz kojih su matične stijene

2
nastale, ali poznato je da je sveukupni proces nastanka pedosfere iz takvih stijena vrlo
spor, a količina trošenja vrlo mala. To znači da su trebali milijuni godina da nastane
naše duboko tlo tipa crvenice, kalkokambisola i luvisola na vapnencu. Različitost pri
trošenju i stvaranju rastresitog medija uvjetuje kompleksne građe kombinacija
elementarnih jedinica tla u prostoru, pa je time i određena sveukupna vrijednost
pedosfernog sloja u krškom reljefu. Koje su razlike u veličini elementarnih jedinica tla
na dolomitu i vapnencu najbolje pokazuju slike 1 i 2.

Obično tla nastala na čvrstim vapnencima i dolomitima nisu poljoprivredna

tla, izuzev crvenica u Istri i Ravnim Kotarima, te luvisola, distrično kambičnog tla na
dolomitima ogulinsko-plašćanske ploče i dr., gdje je kvaliteta tla najviše određena
vanjskom ektomorfološkom kvalitetom (stjenovitost i kamenitost), a to je u korelaciji
i s nagibom terena.

Reljef je pasivni faktor postanka tla. On utječe na preraspodjelu tvari i

energije, a to znači da će utjecati na intenzitet spiranja, premještanja, navlaživanja, te
na raspored vegetacije kao aktivnog čimbenika u prostoru. Reljef preraspodjeljuje
toplinu, osvjetljenje, zaklanja strujanje zraka, slabi ili pojačava vjetrove pa time
djeluje na svojstva tla. Kvaliteta reljefa utječe na distribuciju poljoprivrednog i
šumskog prostora. Tu je čovjek diferencirao prostor prema uvjetima za moguću
oraničnu ili ako nije moguća oranična, onda je ostavljao za pašnjačku i šumsku
proizvodnju. Najintenzivnije poljoprivredne površine nalazimo u krškim poljima koja
su uvijek unutar Dinarida fluvijalnog, fluvio-glacijalnog, deluvijalnog, proluvijalnog
i/ili eolskog porijekla. Ti sedimenti su, s obzirom na granulometrijski sastav, veoma
varijabilni, ali ono što je za poljoprivredno tlo najvažnije, oni su duboki, bez stijena,
često bez kamena i zato su kroz povijest čovjeka kategorizirani kao poljoprivredni
prostor za oraničnu biljnu proizvodnju. On se najčešće nalazi na prostoru krških polja.

U području gorske Hrvatske te poljoprivredne oaze su prema Škoriću i dr.

(2003) u okviru slijedećih krških polja: Ličko, Gacko, Lipovo, Koreničko, Bijelo,
Krbavsko, Lapačko, Dabarsko, Krasno, Vrhovinsko, Turjansko, Homoljačko,
Podlapačko, Krbavičko, Kosinjsko, Mazinsko, Gubavčevo, Gračačko, Bruvno-polje,
Veliko i Malo popinsko polje, Brezovačko, Srb-suvajsko polje, Kosničko, Brinjsko,
Stajničko, Vodotečko, Gostovsko, Ličko-jaseničko polje, Drežničko, Jaseničko,
Delničko, Lič-polje, Kupjačko, Mrkopaljsko, Gerovsko, Mali i Crni Lug, Tršće, Lazi,
Ravnice, Lokve, Vrata, Lučice, Sušica, Begovo razdolje, Tuka i Matić poljana. Tu se
mogu prirodati još Plaško polje, Ogulinsko-josipdolsko polje, Begovac, Dolina
Čabranke i Kupe, Furjansko polje, Grobničko polje, Vinodolsko polje, Ledeničko
polje, Klansko, Studeničko polje, Dolina Zrmanje sa Zagorskim i Erveničkim poljem.

Naravno, u području Dalmacije treba pribrojiti sva polja Ravnih Kotara, a niže
su Sinjsko, Kninsko, Petrovo polje, Vrličko, Kaštelanska polja, Vrgorsko, Rastoka,
Imotsko-bekijsko, Dolina Neretve, Mirne i Cetine i Konavosko polje. Poljoprivredna
proizvodnja odvija se i na vrlo velikom broju vrlo malih krških poljica na otocima i
poluotoku Pelješcu. Tu je od nespomenutih oaza poljoprivredne proizvodnje čitava
Istra sa svojim crveničnim parcelama na krškim zaravnima, na području «crvene»
Istre, te veliki poljoprivredni prostor na području flišne «zelene» Istre, koje u pravom
smislu kategoriziranja krša možemo i izostaviti.

3
 Slika 1: Način trošenja dolomitnih stijena i tvorba tala u odnosu na tvrdoću
matične stijene.

Slika 2: Mezozojski vapnenci i njihov način trošenja s tvorbom elementarnih areala

tla.

4
 Ostali čimbenici postanka tla svakako su doprinijeli dostignutom stadiju
razvijenosti i kvaliteti tala na kršu. Na većini tala toga područja primjetan je veliki
utjecaj klime, koja padalinama utječe na proces ispiranja i proces acidifikacije. Pod
utjecajem oborina od perhumidne do humidne zone, te u priobalju od semiaridne do
aridne smanjuje se proces zakiseljavanja i migracije tvari u tlu.

Vegetacija je aktivni faktor pedogeneze, koji prioritetno djeluje na bilancu

humusa i kvalitetu biljno-hranidbenog sustava tala na kršu. S obzirom da je ona
direktno klimatski uvjetovana, a posebno je značajan njen sastav i kvaliteta što će biti
u skladu s odgovarajućim klimaksom. Naravno, o svemu tome će više reći kolege
šumari – prof. Vukelić i dr. Topić.

Velike promjene u kršu, posebno u priobalju učinio je čovjek. On je, boreći se

za održanje kroz nedaleku prošlost, krčio kamen, trijebio ga, zidao u zidine, izrađivao
škrape i terase i uzgajao kulturne vrste. Naravno, promijenio je prostor u vizuelnom i
kvalitetnom smislu. Danas taj krajobraz ima povijesnu, kulturnu i arheološku
vrijednost i ostaje kao trajni spomenik ljudskog mara u tom kraju.

3. KVALITETA I POGODNOST TALA KRŠA

Sprega pedogenetskih čimbenika uvjetovala je čitav niz tala koji su bitni za

rast i razvoj agro- ili silvikulturnih vrsta. O tipovima tala našeg krša neka se čitatelji
upoznavaju preko osnovnih udžbenika, monografija i radova koji su napisani o tlima
toga kraja (Škorić, 1986., 1991.,; Škorić i sur., 1987., 2003.,; Bogunović, 1994.;
Martinović, 1997., 2000., 2003.; Miloš i Maleš, 1998.; Mayer, 1992.; Vrbek i Pilaš,
2001. i dr.), a ovdje ćemo se zadržati na osnovnim značajkama procjene mogućnosti
korištenja pojedinih tala i prostora s gledišta pogodnosti tala za obradu, dakle za
oraničnu proizvodnju.

Prema podacima iz geografskog informatičkog sustava tala Republike

Hrvatske (Bogunović i dr., 1997) izdvojili smo pripadajuća tla u pet klasa pogodnosti
prema FAO kriterijima vrednovanja tala (Brinkman i Smyth, 1972). Pregled površina
po klasama pogodnosti posebno za tla pod šumom ili pod poljoprivrednim načinom
korištenja daje se u tablici 1.

Tablica 1: Pregled tala prema kategorijama korištenja i klasama pogodnosti krša

Hrvatske

Klasa Šuma Poljoprivreda Ukupno

pogodnosti tla ha % ha % ha %
P-1 670,6 0,1 11.531,4 0,8 12.202,0 0,5
P-2 46.958,7 3,6 110.994,3 7,9 157.953,0 5,8
P–3 201.809,8 15,6 349.864,9 24,8 551.674,6 20,4
N-1 16.156,0 1,2 77.703,3 5,5 93.589,3 3,5
N-2 1.027.287,0 79,5 858.427,0 60,9 1.885.714,0 69,8*
UKUPNO 1.292.882,1 100,0 1.408.520,9 100,0 2.701.403,0 100,0
Vode i naselja 25.073,0
SVEUKUPNO 1.292.882,1 1.408.520,9 2.726.476.0
* 14% u klasi trajno nepogodnih tala (N-2) odnosi se na gole stijene. Gole stijene i goli krš su zbog
neobraslosti i nemogućnosti kartografskog izdvajanja uvrštene u poljoprivredne površine.

5
 Evidentno je da šume u kršu zauzimaju 47,4% površina, što je značajno više u
odnosu na pokrovnost šumom u cijeloj Državi.

U tablici 2 dat je pregled pripadajućih tipova tala odgovarajućoj klasi

pogodnosti, uključujući opis i glavne vrste ograničenja prema navedenom sustavu
klasifikacije tala. Zamjetno je u ovoj raspodjeli da je isti tip tla razvrstan u nekoliko
klasa pogodnosti. To je prvenstveno radi kvalitete stjenovitosti, nagiba, dubine tla itd.

Tablica 2. Pogodnost tala za obradu područja našeg krša

Redovi Klase Opis i glavne vrste ograničenja Pripadajući tipovi ili

pogodnosti pogodnosti niže jedinice tla
P-1 Nema značajnih ograničenja i Duboki fluvisoli i koluviji; hidro-
Dobra potreba uređenja. Slabija meliorirana tla, ilovasta, krških polja i
pogodnost osjetljivost na kemijske polutante delta; eutrični kambisol na praporu
Umjerena ograničenja zbog nagiba Crvenice duboke; kalkokambisol
P P-2 i/ili erozije, skeleta, dreniranosti, duboki; eutrični kambisol na flišu i
Pogodno za Umjerena stjenovitosti. Srednja osjetljivost na laporu; hidromeliorirana tla teže
obradu pogodnost kemijske polutante teksture; koluvijalna skeletoidna i
srednje duboka
Ozbiljna ograničenja zbog nagiba Rendzina i ranker blažih formi
i/ili erozije, dubine tla, vertičnosti, reljefa; vertisol; crvenica i
P-3 skeletnosti, kapacitet tla za vodu, kalkokambisol srednje duboki;
Ograničena kiselosti, stjenovitosti i distrični kambisol; lesivirano akrično
pogodnost kamenitosti. Jača osjetljivost na tlo; skeletoidni i skeletni koluviji;
kemijske polutante antropogena tla na kršu većih parcela;
regosoli na flišu
Ograničenja koja se mogu popraviti Euglejna mineralna tla, hipogleja i
N-1 – kiselost, prekomjerno vlaženje, amfigleja; tresetno glejno tlo;
Privremeno dreniranost, alkaličnost, kamenjar, kalkokambisoli i
nepogodna zaslanjenost. Različita osjetljivost kalkomelanosoli na tercijarnom
tla na kemijske polutante. vapnencu; zaslanjena tla uz more;
tresetno tlo
N Nisu moguće i/ili isplative Crvenice, kalkokambisoli, crnice i
Nepogodno N-2 melioracije zbog kamenitosti, luvisoli u svim visoko stjenovitim
za obradu Trajno stjenovitosti, erozije, nagiba, uvjetima; sva tla na ekstremnim
nepogodna dubine tla, kiselosti, vertičnosti – nagibima; tresetno tlo vrlo slabe
tla glinovitosti. Različita osjetljivost dreniranosti; ranker i rendzina vrlo
na kemijske polutante. plitka, regosol na laporu, vrlo strmih
padina

Treba napomenuti da su navedena tla isključivo ona koja dolaze na

poljoprivrednom odnosno na nešumovitom dijelu krša. Rasprostranjenost tala prema
pripadajućim klasama pogodnosti za cjelovito područje izdvojenog krša prikazana je
na slici 3. U statističkom prikazu navedeno je učešće u pet poznatih klasa pogodnosti
tala.
Treba odmah istaći da na području našeg krša ima najmanje tala prve (P-1)
klase pogodnosti, jer imamo i najmanje mogućnosti da nastanu tako duboka ilovasta
tla tipa fluvisola i koluvija. Površine ovih tala iznose svega 0,5% od ukupnog krša ili
svega 122 km2. Nešto tala te klase nalazimo na ekstremno isturenim točkama
Savudrije i Premanture u Istri, gdje je krška zona pokrivena prapornim materijalom iz
kojih se razvija vrlo dobro poljoprivredno tlo tipa eutričnog kambisola. Također, prvu
klasu tala čine dijelom hidromeliorirana tla doline Neretve. Ako su ona pod utjecajem

6
slanih voda, naravno gube na vrijednosti i spadaju u niže klase pogodnosti tala za
ratarsku i povrtlarsku proizvodnju.

7
 N
Slika 3. N

PEDOLOŠKA KARTA POGODNOSTI TLA

W E

ZA OBRADU KRŠA HRVATSKE S

LEGENDA
Klasa
pogodnosti tla
P-1
P-2
P-3
N-1
N-2
Vode
Naselja

0,5%
5,8%

20,4%
69,8%
3,5%

P-1 P-2 P-3 N-1 N-2

50 0 50 Km
100 Kilometers

8
 P-2 klasu pogodnosti čine najvećim dijelom duboke crvenice. Crvenice su
mediteranska crvena tla teže teksture, poliedrične strukture i vrlo povoljnih vodozračnih
odnosa. To su topla tla, niskog biljnohranidbenog potencijala, ali ipak njihova je pogodnost
dobra prvenstveno za drvenaste kulture. Dakle, za nasade vinove loze te voćnjake. To je
najrasprostranjeniji tip tla primorskog dijela krša i Istre kojem, u prvom redu, nedostaje
voda, što je naravno uzrokovano podnebljem. Srednjeduboke crvenice spadaju u nižu klasu
pogodnosti tla za uzgoj drvenastih i ratarskih kultura.

U ovu klasu pogodnosti ubrojili smo i eutrično smeđe tlo na flišu ili laporu,
hidromeliorirana tla teže teksture i koluvijalno skeletoidna i duboka tla tipa
kalkokambisola. Površina tala ove klase iznosi 1.579 km2, što čini 5,8% našega krša.

P-3 klasu pogodnosti čine skupine tala koje imaju ograničenja u prirodnoj
proizvodnoj pogodnosti za ratarske i drvenaste kulture. To su tla ograničena zbog manje
dubine, te pojave stjenovitosti i kamenitosti, većeg nagiba i kiselosti. Površina tala ove
klase od obradivih je najveća i iznosi 5.517 km2, što čini 20,4% od ukupnog krša.

Od plitkih tala tu ubrajamo plitku do srednje duboku crvenicu i kalkokambisole,

skeletnu rendzinu i koluvije, bez stjenovitosti. To su tla općenito ponešto ekcesivne
dreniranosti, vrlo propusna, prozračna, tla koja ne drže vodu i obično kao kalkofilna
staništa, ljudi primorske regije su ih predodredili za masline. Mnoga od tih tala po
suvremenim principima agrikulture ne bi mogla ni biti uvrštena u tu klasu pogodnosti.

U istu klasu pogodnosti pripadaju tla na flišu. Pojava fliša u kršu predstavlja često
jedinu poljoprivrednu oazu. Na prodorima fliša su podignute terase vinograda i ratarskih
parcela, koje su danas najčešće napuštene, ali ta tla mogu predstavljati staništa prvenstveno
za drvenaste kulture (smokva, rogač, šipak, maslina, jabuka i kruška). Najveće ograničenje
je nagib i visoka količina fiziološki aktivnog vapna. Pri podizanju takvih nasada treba o
tome voditi računa.

U zoni unutarnjih dinarida najveće ograničenje tla je kiselost. Ona može biti
aktivna i potencijalna. Javlja se kod distričnog kambisola, akričnog luvisola i distričnog
rankera, koji su ujedno i najrasprostranjenija poljoprivredna tla unutarnjih dinarida u
našem kršu. To su oranična tla krških polja u gorskoj Hrvatskoj i obično se koriste za jare
ratarske kulture kao što su ječam, zob, raž, pšenica, heljda, lupina, repa, potom krumpir,
djetelinska travna smjesa, zelje, radič i dr. Mnoge od nabrojenih kultura su acidofilne vrste
pa podnose izvjesne doze kiselosti, ali za druge neutrofilne kulture potrebno je
neutralizirati tlo. Kiselost je velika i u agrotehnici se trebaju odrediti doze vapna za
neutralizaciju kiselosti, što se u poljoprivrednoj praksi čini mljevenim vapnencom i
dolomitom, te dodavanjem dorađenog živog i hidratiziranog vapna. Doze vapna za
neutralizaciju kiselosti se određuju na temelju potencijalnog i supstitucijskog aciditeta i u
ovisnosti od drugih pedokemijskih svojstava doze su različite.

N-1 privremeno nepogodna tla predstavljaju tla koja je hidrotehničkim i

agrotehničkim mjerama moguće prevesti u poljoprivredna tla. U tu skupinu spadaju
euglejna tla i to prvenstveno hipogleji, amfigleji i tresetno glejna tla. U ovisnosti od
recipijenata i mogućnosti odvođenja vode, ova tla se mogu prevesti u hidromeliorirana.
Naravno, te mjere su skupe. Obično se izvode u aranžmanu države u ovisnosti od potreba
za hranom. Potencijalnih tala ove vrste nema puno, ali ih nalazimo u dolinama naših rijeka

9
i nekih krških polja. Treba istaći da je većina tala iz ove grupe prevedena u P-1 klasu
pogodnosti (Vrana, Neretva i dr.).

Osim ovih, ovdje se mogu uvrstiti i kamenjari i plitko smeđa tla na tercijarnim
vapnencima. Ti su vapnenci jako okršeni i lomljivi, pa se suvremenim strojevima mogu
izraditi proizvodne parcele i na njima podići dugoročni nasadi, prvenstveno za koštuničavo
voće, vinograde i masline. Uvjet proizvodnje kod ovih tala je fertirigacija.

Ukupna površina ove klase pogodnosti iznosi 936 km 2, što čini 3,5% površine
krškog dijela naše Republike.

N-2 – trajno nepogodna tla čine najveći dio našega krša. Njihova površina iznosi
18.857 km2, što čini 69,8% krškog dijela Hrvatske. Ograničena su visokom stjenovitošću i
nagibom. Ta konstatacija izdvaja ova tla iz domene poljoprivredne proizvodnje, osim
eventualno pašnjačkog načina korištenja i prepuštena su šumskom zaraštanju. Zapravo,
čovjek je kroz povijest izvršio optimalnu kategorizaciju prostora, što znači da je ono što se
moglo obrađivati i koristiti, to je priveo obradi, a ostalo je zadržao pod šumom. Naravno,
mnoge od površina koje su obrađivane sve više se napuštaju i prepuštaju šumi, kao što je
slučaj u Dalmaciji, gdje se drastično širi šuma alepskog bora koja u priobalju ima širi
estetski i ekološki značaj.

Treba posebno istaći da na području krša Hrvatske imamo 7.965 km2 golih stijena,
što čini 29% površine od ukupnog krša Hrvatske (Bogunović i dr., 1997.). To je posebno
značajan podatak za geologe, geografe i ostale prirodoznanstvenike. Pojava golih vapneno
dolomitnih stijena ovisi o udaljenosti od mora, s jedne strane, i nagiba s druge, što znači da
su otoci i priobalje kudikamo stjenovitiji u odnosu na kontinentalni i unutarnji dio Dinarida
Republike Hrvatske.

Na slici 4. prikazana je rasprostranjenost tala prema klasama pogodnosti isključivo

poljoprivrednog, odnosno nešumovitog prostora. U statističkom grafu dati su odnosi
učešća pojedinih klasa pogodnosti tala za obradu kao i učešće šuma na tom prostoru.

4. NEKI ASPEKTI EKOLOŠKIH VREDNOVANJA TALA KRŠA

Osim biljno-proizvodne funkcije tala u kršu, jednako je važna i ekološka funkcija.

Kritička ekološka opterećenja ovih tala proizlaze iz prirodne osobitosti tala toga podneblja,
a to su male dubine i veličine proizvodnih parcela, koje su često ograničene stijenama i
kamenom; prevelika propusnost tla za vodu i lako ispiranje dodanih hranjiva kroz solum
tla; slabe sorptivne sposobnosti tla zbog njihovih teksturnih, strukturnih i kemijskih
osobina; podložnost eroziji zbog uvjeta postanka; načina poljoprivrednog (oraničnog)
privređivanja, te kaskadne povezanosti većeg broja terasa i krških polja, koje su pod
jednosmjernim utjecajem s više na nižu.

Ekološke promjene tala našega krša uvjetovane su erodibilnim procesima,

antropogenim i prirodnim procesima, onečišćenja teškim metalima i pesticidima, te
procesima zaslanjivanja koji su prisutni u tlima uz obalu, odnosno zakiseljavanja kao
prirodnog i antropogenog procesa u humidnoj zoni gorskih i planinskih predjela.

10
 N

Slika 4.
PEDOLOŠKA KARTA POGODNOSTI TLA
ZA OBRADU POLJOPRIVREDNOG
ZEMLJIŠTA NA KRŠU HRVATSKE

LEGENDA
Klasa
pogodnosti tla
P-1
P-2
P-3
N-1
N-2
Vode
Naselja
Šume

0,4% 4,1%

13,0% 2,9%
47,9%
31,8%

P-1 P-2 P-3 N-1 N-2 ŠUME

50 0 50 Km
100 Kilometers

12
 Erozija tla je trajan proces, posebno u izraženoj energiji reljefa, kao što je naše
planinsko i gorsko područje krša. Zahvaljujući njoj, tla su plitka, a erozijski akumulati se
stalno prenose u donje dijelove pristranaka i u krška polja, ili eventualno kroz ponore
stvorena sitnica odlazi u more. Erozija tla ovisi prvenstveno o nagibu, količini i intenzitetu
padalina, osobinama tla (tekstura, dubina, skeletnost i kamenitost), pojavi i intenzitetu
pokrovnosti i slično. Naši rezultati erozije tla određivani po CORINE metodi (Bogunović i
Husnjak, 2000; Husnjak i Bogunović, 2001) za područje našega krša prikazani su na slici
5.

Iz predočene karte stvarnog rizika tla od erozije po navedenoj metodi za

poljoprivredne površine, dakle od pašnjaka do oranica, uključujući višegodišnje nasade,
najviše imamo umjerenog rizika tla od erozije, potom niskog i najmanje visokog rizika.
Šume su, kao zasebna kategorija, izostavljene iz ovog obračuna.

U krškom priobalju na eroziju tla i stanje vegetacije umnogome utječe i pojava i

učestalost šumskih požara. Treba istaći da su požari danak razvoju turizma, pa se treba
organizirati kako bi tih pojava bilo sve manje, a time bi i erozija tla bila smanjena.

Onečišćenja tala teškim metalima su stalna pojava u tlima našeg krša, tim više što
je ranjivost ovih tala vrlo velika. Za onečišćenje tala teškim metalima u tlima krša
Hrvatske ne postoje sustavni podaci. Rezultati mjerenja sadržaja kadmija, olova, žive,
kroma, nikla, kobalta, arsena bakra, cinka, mangana i željeza postoje na nekim lokalitetima
oko odlagališta otpada, tvornica, barutana, vinograda, uz ceste i slično. Prema tim
podacima (Vidaček i dr., 2003) moglo bi se zaključiti da je znatan dio ovih tala opterećen
većim količinama teških metala, iznad maksimalno dozvoljenih granica, ali trebamo istaći
da ta mjerenja odnosno parcijalno pojedinačna mjerenja proizvodnih šumskih tala ukazuju
na vrlo mali udio teških metala u tlima našega krša.

ZAKLJUČAK

Na kršu Hrvatske ima 18.857 km2 trajno nepogodnih tala (N-2 klase) za oraničnu
biljnu proizvodnju. Rezervni potencijali su dosta iskorišteni, jer su privremeno nepogodna
tla iz grupe hidromorfnih tala (N-1) u raznim regijama našega krša privedena kulturi. Tala
N-1 klase privremeno nepogodnih ima 936 km2. To su tla delte Neretve, Vrgorsko polje,
Sinjsko polje, Vransko polje, dolina Mirne, Raše i dr. Ostalo je malo površina koje se
mogu dalje privesti kulturi. Veći dio ovih rezervi je u okviru kamenjara i plitkih tala na
trošnim tercijarnim vapnencima, koji se po osiguranju vode mogu meliorirati i koristiti za
intenzivne nasade.

Pogodnih tala za obradu ima najviše u okviru P-3 klase pogodnosti (5.517 km2).
Glavno ograničenje u unutrašnjosti krša je kiselost, a u primorskom dijelu je to dubina tla,
stjenovitost, skeletnost i aktivno vapno.

Najmanje imamo najboljih tala (P-1 klase), svega 122 km2. To je zbog sprege
pedogenetskih faktora toga kraja. Nešto veće površine nalazimo u okviru P-2 klase
pogodnosti koji su najznačajnije poljoprivredne površine hrvatskog krša. Površine ove
klase pogodnosti iznose 1.579 km2. Učešće tala po klasama pogodnosti samo za
poljoprivredni način korištenja date su u tablici 1.

13
 Slika 5. N
KARTA STVARNOG RIZIKA EROZIJE
TLA VODOM PREMA CORINE
METODI

Legenda
Klase stvarnog rizika
Niski rizik
Umjereni rizik
Visoki rizik
Vodene površine
Naselja
Šume

50 0 50 Km
100 Kilometers

14
LITERATURA

Bašić, F., 2000: Višeznačna uloga tla kao temelj održivog gospodarenja tlom na pragu
novog milenija. Zbornik radova – Održivi razvoj izazov za poljoprivredu i šumarstvo,
str. 71-86, Križevci
Bogunović, M., 1994.: Značajke nekih elementarnih areala tla na kršu gorske Hrvatske.
Poljoprivredna znanstvena smotra, vol. 59, br. 1, str. 31-40
Bogunović, M., Vidaček, Ž., Racz, Z., Husnjak, S., Sraka, M., 1997.: Namjenska
pedološka karta Republike Hrvatske i njena uporaba. Agronomski glasnik, 5-6, str.
369-399
Bogunović, M., Husnjak, S., 2000.: Istraživanje rizika od erozije tla vodom u Hrvatskoj –
I. faza: Erodibilnost tla, Hrvatske vode, br. 33, str. 107-124, Zagreb
Brinkman, R. and Smyth, A.J., 1972: Lan evaluation for rural purposes. Summary of and
Expert Consultation, Wageningen, The Netherlands, 6-12 October 1972. Int. Inst. For
Land reclamation and Improvement, Wageninge, Publ. No. 17
Husnjak, S., Bogunović, M., 2001.: Istraživanja rizika od erozije tla vodom u Hrvatskoj –
II. faza: Potencijalni i stvarni rizik, Hrvatske vode, br. 34, str. 31-45, Zagreb
Martinović, J., 1997.: Tloznanstvo u zaštiti okoliša. Priručnik za inženjere, Državna uprava
za zaštitu okoliša, str. 288, Zagreb
Martinović, J., 2000.: Tla u Hrvatskoj. Državna uprava za zaštitu okoliša, str. 269, Zagreb
Martinović, J., 2003.: Gospodarenje šumskim tlima u Hrvatskoj. Šumarski institut
Jastrebarsko i Hrvatske šume, d.o.o., str. 525, Zagreb
Mayer, B., 1992.: Šumska tla Republike Hrvatske pri kraju XX stoljeća. Monografija
Šume u Hrvatskoj, 19-32, Zagreb
Miloš, B., Maleš, P., 1998.: Tla Kaštelanskog zaljeva i problemi njihove zaštite.
Agronomski glasnik br. 4, str. 185-204, Zagreb
Škorić, A., 1986.: Postanak, razvoj i sistematika tla, str. 172, Zagreb
Škorić, A., 1991.: Sastav i svojstva tla, str. 136, Zagreb
Škorić, A., Adam, M., Bašić, F., Bogunović, M., Cestar, D., Martinović, J., Mayer, B.,
Miloš, B., Vidaček, Ž.: 1987.: Pedosfera Istre. Projektni savjet za izradu pedološke
karte SRH, str. 192, Zagreb.
Škorić, A., Bogunović, M., Martinović, J., Pelcer, Z., Racz, Z., Vidaček, Ž., 2003.: Tla
Gorske Hrvatske. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, str. 169, Zagreb
Vidaček, Ž., Barišić, D., Bensa, A., Bogunović, M., Čoga, L., Husnjak, S., Kisić, I., Sraka,
M., Pernar, N., 2002.: Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj “Tlo”,
Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb
Vrbek, B., Pilaš, I., 2001: Sadržaj teških kovina (Pb, Cu, Zn i Cd) u kalkokambisolu na
području pošumljenih površina krša Hrvatske. Radovi, Vol. 36, br. 2, str. 139-150,
Jastrebarsko

15