Pozitivni i negativni

aspekti moje komunikacije

sa drugima

Smatram da je važno, u pogledu bilo kojih

sposobnosti kada govorimo o sebi, da
budemo realni. Samo na taj način shvatićemo
koje vrijednosti i sposobnosti treba zadržati i
razvijati, a koje mijenjati.
Taj stav pogotovo je važan kada govorimo o
govoru - osnovnom načinu komunikacije.

Glavna karakteristika moje komunikacije sa

drugima je nastojanje da razgovor nikada ne
preraste u svađu. U tome uspijevam i taj
princip kod sebe najviše cijenim.Nemam
problem da pričamo o nekoj temi i imamo
različita mišljenja i spremna sam na
sučeljavanje argumenata sve dok to ne prelazi
u svađu. Ne volim galamu i povišen ton, te se
uvijek trudim da to izbjegavam.Volim
smirenost u tonu, ne govorim ni prebrzo, a ni
presporo, i ta umjerenost u govoru negdje i
otkriva određene karakteristike moje ličnosti.
Koristim jasne izraze, bez poštapalica, psovki
ili bilo kakvih ružnih riječi, jer smatram da je u
komunikaciji izbor riječi jako važan. Mislim da
se dobro snalazim i u formalnoj komunikaciji,
te mi ne predstavlja problem analiza,
odnosno razgovor vezan naročito za oblasti
koje su mi poznate i u koje sam sigurna. Tada
se ne plašim da neću znati odgovoriti na
postavljeno pitanje.
Sigurna sam da ovakav vid komunikacije koji
ja biram prija i mojim sagovornicima, jer nudi
samo pozitivnu emociju.

Ono što bih voljela da promijenim u

komunikaciji je to što ponekad, obično pri
prvom susretu, nisam potpuno otvorena za
razgovor.Treba mi vremena da upoznam
nekoga da bi vodili opuštene razgovore.
Dešava mi se, takođe, i da me tema ne
inspiriše. Smatram da je to pogrešno i da
treba uglavnom insistirati na komunikaciji jer
tako svakako dobijamo dodatna saznanja, dok
ćutanje ne vodi ničemu. Voljela bih da se
nekad trudim da dajem više informacija i da
izbjegavam odgovaranje na pitanje samo sa
da ili ne osim kad samo pitanje to zahtjeva.
Ali, i komunikacija se uči. Nadam se da ću i ja
usavršiti vještine komunikacije, a to dolazi s
vremenom i iskustvom.

Lea Tarailo 2k