3.

Inženjerska svojstva intaktne stijene

1. Kolika su prosječna jednoosna tlačna čvrstoća i modul elastičnosti betona?

jednoosna tlačna čvrstoća: 30-50 MPa
modul elastičnosti: 25-35 GPa

2. Kolika su prosječna jednoosna tlačna čvrstoća i modul elastičnosti stijena?

jednoosna tlačna čvrstoća: 1-360 MPa
modul elastičnosti: 1-100 GPa

3. Zašto ispitujemo inžinjerska svojstva intaktne stijene?

Intaktna stijena općenito ima znatno bolja inžinjerska svojstva nego stijenska masa koja
je prožeta diskontinuitetima. Intaktna stijena, iako ne može dobro reprezentirati veći
uzorak stijenske mase, ispituje se zbog toga što su njena svojstva ključna za klasifikaciju,
kriterije čvrstoće i modela za određivanje krutosti stijenske mase.

4. Navedi najznačajnije pokuse kojima se određuju svojstva intaktne stijene.

1. Pokusi jednoosnog vlaka
2. Pokus jednoosnog tlaka
3. Troosni pokusi
4. Pokus točkastog opterećenja
5. Pokus sklerometrom
6. Ultrazvučni pokusi
7. Pokusi određivanja trajnosti

5. Što je pokus jednoosnog vlaka i kakve vrste tog pokusa razlikujemo?

Pokus jednoosnog vlaka služi za određivanje jednoosne vlačne čvrstoće, 𝜎𝑡 , koja je
jednaka najvećem vlačnom naprezanju koje uzorak može preuzeti neposredno prije
sloma.
Određuje se izravnim i neizravnim postupkom.

6. Opiši izravni postupak pokusa jednoosnog vlaka.

- provodi se na uzorcima cilindričnog oblika, minimalnog promjera Dmin = 54 mm, s
ravnim i glatkim površinama

- krajevi cilindričnog uzorka zacementiraju se (debljina cementnog sloja je max. 1.5 mm)
za metalne ploče minimalne debljine 15 mm, čiji promjer mora biti veći od promjera
uzorka, ali ne veći od 2 mm od promjera uzorka
- ploče su povezane s uređajem za nanošenjem opterećenja, a potrebno je osigurati da se
os djelovanja vlačne sile poklapa s osi uzorka (kako ne bi došlo do savijanja ili torzije)

- vlačno naprezanje nanosi se kontinuirano uz konstantni prirast sile tako da do sloma

dođe unutar 5 min ili s prirastom sile između 0.5-1 MPa/s

𝑃 4∙𝑃
jednoosna vlačna čvrstoća intaktne stijene: 𝜎𝑡 = 𝐴 = 𝐷2 ∙𝜋

𝑃 – sila u trenutku sloma

𝐴 – početna površina poprečnog presjeka uzorka

19
 𝐷 – promjer uzorka

- ovaj je postupak zbog složenosti izvedbe izbačen iz standarda (teško je osigurati

pravilan prihvat uzorka i nanošenje centričnog vlačnog naprezanja) ⇾ preporuča se
neizravni postupak ispitivanja

7. Opiši neizravni postupak pokusa jednoosnog vlaka.

- neizravni postupak ili Brazilski pokus: određivanje jednoosne vlačne čvrstoće
podvrgavanjem intaktne stijene tlačnom opterećenju
- provodi se na uzorcima cilindričnog oblika diska minimalnog promjera Dmin = 54 mm i
širine približno jednake polumjeru uzorka; ravnih, čistih i suhih površina
- uzorak se opterećuje ravnomjerno distribuiranom tlačnom silom (na način kako je
prikazano na skici) koja izaziva vlačna naprezanja koja dovode do sloma uzorka
- opterećenje se nanosi kontinuirano uz konstantni prirast sile tako da do sloma dođe
unutar 15-30 s ili s prirastom sile oko 200 N/s

2∙𝑃
jednoosna vlačna čvrstoća intaktne stijene: 𝜎𝑡 = 𝜋∙𝐷∙𝑡

𝑃 – sila u trenutku sloma

𝐷 – promjer uzorka
𝑡 – širina uzorka

8. Objasni pokus jednoosnog tlaka.

- primjenjuje se za određivanje jednoosne tlačne čvrstoće 𝜎𝑐 i modula elastičnosti
intaktne stijene
- provodi se na uzorcima cilindričnog oblika minimalnog promjera Dmin = 54
mm, visine uzorka 2-2.5 puta veće od promjera
- ravnost plašta uzorka mora biti manja od 0.5 mm, a ravnost baze manja od
0.025 mm
- uzorak se u uređaju za ispitivanje opterećuje centričnom tlačnom silom, te
se pomoću senzora pričvršćenih za uzorak mjere uzdužne i radijalne
deformacije
- opterećenje se može nanositi kontinuiranim prirastom sile/naprezanja ili
kontinuiranim prirastom pomaka/deformacija, tako da do sloma dođe
unutar 2 i 15 min

𝑃 4∙𝑃
jednoosna tlačna čvrstoća intaktne stijene: 𝜎𝑐 = 𝐴 = 𝐷2 ∙𝜋
∆𝐿
uzdužna deformacija: 𝜀𝑎𝑥 = 𝐿
∆𝐷
radijalna deformacija: 𝜀𝑟𝑎𝑑 = 𝐷
Modul elastičnosti može se odrediti na više načina – razlikujemo srednji, tangentni i
sekantni modul elastičnosti.

20
9. Što je srednji modul elastičnosti (jednoosno stanje naprezanja)?
Srednji modul elastičnosti predstavlja omjer razlike naprezanja i pripadnih razlika
deformacija za odabrano područne naponsko-deformacijske krivulje.

10. Što je tangentni modul elastičnosti (jednoosno stanje naprezanja)?

Tangentni modul elastičnosti predstavlja omjer prirasta naprezanja i pripadnog prirasta
deformacija za vrijednost naprezanja od 0.5∙𝜎𝑐 .

11. Što je sekantni modul elastičnosti (jednoosno stanje naprezanja)?

Sekantni modul elastičnosti predstavlja omjer naprezanja i pripadne deformacije u
željenoj točni naponsko-deformacijske krivulje.

21
12. Objasnite i skicirajte utjecaj veličine uzorka na jednoosnu tlačnu čvrstoću i modul
elastičnosti.
Povećanjem veličine uzorka smanjuje se jednoosna tlačna čvrstoća, dok se modul
elastičnosti ne mijenja.

Smanjenjem odnosa promjera uzorka i visine uzorka (povećanje vitkosti uzorka)

smanjuje se jednoosna tlačna čvrstoća, dok se modul elastičnosti ne mijenja.

13. Napiši Hoek-Brownov izraz za povezivanje jednoosne tlačne čvrstoće uzorka promjera
50 mm i jednoosne tlačne čvrstoće uzorka promjera d.

22
 𝑑 0.18
𝜎𝑐,50 = 𝜎𝑐,𝑑 ∙ ( )
50

14. Objasni troosni pokus.

- služi za definiranje kriterija čvrstoće: određivanje odnosa glavnih naprezanja pri slomu
i modula elastičnosti intaktne stijene u troosnom stanju naprezanja
- provodi se na uzorcima cilindričnog oblika minimalnog promjera Dmin = 54 mm, visine
uzorka 2-2.5 puta veće od promjera
- ravnost plašta uzorka mora biti manja od 0.5 mm, a ravnost baze manja od
0.025 mm

- ispitivanje se provodi u specijalnoj troosnoj ćeliji:

- prvo se pomoću ulja nanosi hidrostatsko naprezanje (ćelijski tlak) na
uzorak koji je od ulja zaštićen nepropusnom membranom, a zatim se
opterećuje uzdužnom silom uz mjerenje uzdužnih i radijalnih deformacija
pomoću mjernih senzora
- opterećenje se može nanositi kontinuiranim prirastom sile/naprezanja ili
kontinuiranim prirastom pomaka/deformacija, tako da do sloma dođe
unutar 2 i 15 min
- za vrijeme prirasta uzdužne sile odnosno pomaka, ćelijski tlak se drži konstantnim

𝑃
uzdužno tlačno naprezanje: ∆𝜎 =
𝐴
veće glavno naprezanje: 𝜎1 = ∆𝜎 + 𝜎3
manje glavno naprezanje 𝜎3 = ć𝑒𝑙𝑖𝑗𝑠𝑘𝑖 𝑡𝑙𝑎𝑘
devijatorsko naprezanje: 𝜎𝑑𝑒𝑣 = 𝜎1 − 𝜎3 = ∆𝜎

Modul elastičnosti može se odrediti na više načina – razlikujemo srednji, tangentni i

sekantni modul elastičnosti.

15. Što je srednji modul elastičnosti (troosno stanje naprezanja)?

Srednji modul elastičnosti predstavlja omjer razlike devijatorskih naprezanja i
pripadnih razlika deformacija za odabrano područne naponsko-deformacijske krivulje.

23
16. Što je tangentni modul elastičnosti (troosno stanje naprezanja)?
Tangentni modul elastičnosti predstavlja omjer prirasta devijatorskog naprezanja i
pripadnog prirasta deformacija za vrijednost naprezanja od 0.5∙𝜎𝑑𝑒𝑣,𝑣 .

17. Što je sekantni modul elastičnosti (troosno stanje naprezanja)?

Sekantni modul elastičnosti predstavlja omjer devijatorskog naprezanja i pripadne
deformacije u željenoj točni naponsko-deformacijske krivulje.

24
18. Objasni pokus točkastog opterećenja.
PLT (Point Load Test)
- služi za određivanje čvrstoće stijene pri opterećenju u točki, osmišljen je kao indeksni
pokus za klasifikaciju stijene
- ispitivanje moguće u laboratoriju i na terenu

- uzorci stijenske mase se lome primjenom koncentriranog opterećenja preko para

zaobljenih konusnih šiljaka
- ispitivanje se provodi na uzorcima pravilnih ili nepravilnih oblika; standardno
ispitivanje se provodi na cilindričnim uzorcima promjera D = 50 mm

- razlikujemo:
a) poprečni/dijametralni pokus
b) osni/aksijalni pokus
c) blok pokus/pokus nepravilnih uzoraka

19. Objasni dijametralni pokus kod pokusa točkastog opterećenja.

- uzorci kod kojih je omjer duljine i širine veći od 1
- sila se nanosi tako da do sloma dođe unutar 10-60 s, te se bilježi sila pri slomu P
- treba izvršiti minimalno 10 pokusa po uzorku

- prihvatljivi i neprihvatljivi oblici sloma:

25
20. Objasni aksijalni pokus kod pokusa točkastog opterećenja.
- uzorci kod kojih je omjer duljine i širine između 0.3 i 1
- sila se nanosi tako da do sloma dođe unutar 10-60 s, te se bilježi sila pri slomu P
- treba izvršiti minimalno 10 pokusa po uzorku

- prihvatljivi i neprihvatljivi oblici sloma:

21. Objasni blok pokus kod pokusa točkastog opterećenja.

- uzorci su blokovi ili komadi stijena veličine 50±35 mm
- uzorci kod kojih je omjer duljine i širine između 0.3 i 1 (najbolje 1)
- sila se nanosi tako da do sloma dođe unutar 10-60 s, te se bilježi sila pri slomu P
- treba izvršiti minimalno 10 pokusa po uzorku

26
 - prihvatljivi oblici sloma:

22. Kako određujemo nekorigirani indeks čvrstoće u točki?

𝑃
nekorigirani indeks točkaste čvrstoće: 𝐼𝑠 = 𝐷 2
𝑒

𝑃 – sila u trenutku sloma

𝐷𝑒 – ekvivalentni promjer jezgre

dijametralni pokus: 𝐷𝑒 2 = 𝐷 2
4𝐴
aksijalni i blok pokus: 𝐷𝑒 2 = 𝜋
;𝐴 =𝑊∙𝐷

𝐴 – minimalna površina presjeka kroz uzorak u ravnini točaka kontakta zaobljenih šiljaka

23. Što je i kako određujemo korigirani indeks čvrstoće u točki?

Korigirani indeks čvrstoće u točki je čvrstoća uzorka izmjerena u dijametralnom testu na
uzorku promjera D = 50 mm i označava se kao 𝐼𝑠(50) .

Najpouzdaniji način korekcije indeksa čvrstoće u točki 𝐼𝑠 je provođenje niza pokusa

opterećenja u točki na uzorcima različitog ekvivalentnog promjera i korištenje grafičkog
prikaza odnosa maksimalne sile i ekvivalentnog promjera.

Ako se ispituje uzorak koji ne odgovara promjeru 50 mm, korekcija vrijednosti indeksa
čvrstoće u točki može se izvršiti pomoću izraza:
𝐼𝑠(50) = 𝐹 ∙ 𝐼𝑠

𝐹 – faktor korekcije u odnosu na dimenzije kojeg očitavamo sa dijagrama ili računamo

𝐷 0.45
prema izrazu: 𝐹 = ( 𝑒 )
50

24. Kako se računa prosječna vrijednost korigiranog indeksa čvrstoće u točki?

27
 Prosječna vrijednost korigiranog indeksa čvrstoće u točki računa se izbacivanjem po
dvije najveće i najmanje vrijednosti od 10 ili većeg broja pokusa i izračuvavanjem
srednje vrijednosti ostalih rezultata.
Ako se raspolaže malim brojem pokusa, odbacuje se po jedna najveća i najmanja
vrijednost, te se računa srednja vrijednost ostalih rezultata.

25. Objasni pokus sklerometrom.

- pokus sklerometrom/Schmidtovim čekićem primjenjuje se za određivanje tvrdoće
stijene
- osmišljen je kao indeksni pokus za klasifikaciju stijene
- sklerometar je izvorno osmišljen za ispitivanje tvrdoće betona, a njime se mjeri
veličina odskoka utega koji ovisi o površinskoj tvrdoći i elastičnosti stijene
- razlikujemo 2 tipa skletometra:
L-tip – odašilje udarnu energiju veličine 0.735 Nm, primjenjuje se za ispitivanje
uzoraka intaktne stijene
N-tip - odašilje udarnu energiju veličine 2.207 Nm, primjenjuje se za ispitivanje
betonskih uzoraka i terenske čvrstoće zidova diskontinuiteta

- rezultat pokusa je indeks sklerometra R (vrijednosti između 0-100) – veća vrijednost

indeksa sklerometra R ukazuje na veću jednoosnu tlačnu čvrstoću i modul elastičnosti

- pokus se može provoditi u laboratoriju ili na terenu

- minimalni promjer uzorka je 54 mm, duljina uzorka ne smije biti manja od 100 mm

26. Objasni ultrazvučni pokus.

- služi za određivanje brzina širenja uzdužnih (Vp) i poprečnih (Vs) valova kroz intaktni
uzorak stijene
- pomoću tih brzina i gustoće intaktne stijene, određujemo module elastičnosti i posmika
pri malim deformacijama, te Poissonov koeficijent

- ovo je nerazorno ispitivanje, kojim se pomoću uređaja odnosno odašiljača generiraju

uzdužni i poprečni valovi koji prolaze kroz uzorak stijene te se registriraju prijemnikom
na kraju uzorka

- brzine širenja valova:

𝐿
uzdužnih: 𝑉𝑝 = 𝑇
𝑝
𝐿
poprečnih: 𝑉𝑠 = 𝑇𝑠

𝑇𝑝 , 𝑇𝑠 – vrijeme prolaska vala

𝐿 – duljina uzorka

dimenzije uzorka:
- promjer: Dmin = 54 mm
- duljina: Lmin = 100 mm, Lmax = 5∙D
Lmin = 10∙d (d – proječni promjer zrna uzorka intaktne stijene, važno
kod konglomerata)

𝑚
gustoća uzorka: 𝜌=
𝑉
- masa se dobiva vaganjem

28
 𝐷2 𝜋∙𝐿
- volumen se dobiva izmjerom dimenzija uzorka: 𝑉 =
4

𝑉 2 −2∙𝑉𝑠 2
𝑝
Poissonov koeficijent se računa prema izrazu: 𝜈 = 2∙(𝑉 2 −𝑉 2
𝑝 𝑠 )

modul posmika pri malim deformacijama: 𝐺 = 𝜌 ∙ 𝑉𝑠 2

modul elastičnosti pri malim deformacijama: 𝐸 = 2 ∙ 𝐺(1 + 𝜈)

27. Objasni pokus određivanja trajnosti.

- pokus određivanja trajnosti stijene (Slake Durability Test) služi za određivanje
otpornosti stijene slabljenju i dezintegraciji, tj. trošenju pri cikličkom vlaženju i sušenju
- rezultat je indeks trajnosti stijene Id (Slake Durability Index) – mjera otpora stijene
trošenju
- uređaj za ispitivanje sastoji se od 2 rotirajuća rešetkasta bubnja, koji su potpoljeni u
posude djelomično ispunjene vodom
- ispitivanje se provodi na 10 uzoraka intaktne stijene težine 40-60 g
- prije ispitivanja, uzorci se osuše i važu, te ih je potrebno grubo zaobliti
- uzorci se stave u bubanj, te se nakon rotacije koja traje 10 minuta, suše na 105°C i
ponovno važu
- ispitivanje se provodi u 2 ciklusa

𝑚𝐵
indeks trajnosti nakon 1. ciklusa: 𝐼𝑑1 = ∙ 100
𝑚𝐴
𝑚𝑐
indeks trajnosti nakon 2. ciklusa: 𝐼𝑑2 = 𝑚𝐵
∙ 100

28. Napiši klasifikaciju stijena prema indeksima trajnosti nakon prvog i drugog ciklusa.

29