VISOKA ŠKOLA ZA PRIMJENJENE I PRAVNE NAUKE

„PROMETEJ“

BANJA LUKA

UPRAVLJANJE INVESTICIJAMA

POJAM, ZNAČAJ I VRSTE TROŠKOVA

-SEMINARSKI RAD-

Student: Bojan Mitrović Mentor: dr Borislav Bijelić

Broj indeksa: 1339/2020

Studijski program: Poslovna ekonomija

Banja Luka, Maj 2022. godine

Sadržaj:

1. Uvod....................................................................................................................................3
2. Pojam i definicija troška.....................................................................................................4
3. Klasifikacija i vrste troškova.............................................................................................5
3.1 Troškovi prema elementima proizvodnje.......................................................................6
3.2 Troškovi prema funkcijama u preduzeću.......................................................................7
3.3 Troškovi prema obračunu u cijeni koštanja...................................................................7
3.4 Troškovi prema obimu proizvodnje...............................................................................7
3.5 Troškovi prema mogućnosti vezivanja za jedinicu proizvoda.....................................10
3.6 Troškovi prema načinu evidentiranja...........................................................................11
3.7 Troškovi sa stanovišta njihove usporedbe i predviđanja..............................................11
3.8 Troškovi sa stanovišta donošenja specifičnih menadžerskih odluka...........................11
4. Zaključak..........................................................................................................................14
5. Literatura...........................................................................................................................15

2
1. Uvod
Kao što se može vidjeti iz samog sadržaja troškovi su vrlo široka oblast. Sva
preduzeća veliku pažnju posvećuju troškovima, odnosno nastoje da posluju uz što niže
troškove jer je osnovni cilj svake poslovne aktivnosti u ekonomskom preduzetništvu
ostvarenje viška prihoda u odnosu na troškove.

Troškovi označavaju složenu ekonomsku kategoriju. Razni autori definišu pojam

troškova u zavisnosti od sopstvenog pristupa i cilja istraživanja, respektujući pri tome
teorijska znanja i obilježja konkretnog privrednog sistema.

U prvom dijelu ovog seminarskog rada biće objašnjen pojam i definicije troška. U
daljem dijelu teksta bićete upoznati i sa klasifikacijom i vrstama troškova. Sve u svemu
suština ovog seminarskog rada je da objasni suštinu i ulogu troškova u preduzetništvu.

3
2. Pojam i definicija troška

Postoje brojne i različite definicije troškova, a mogu se svrstati u dvije osnovne grupe:
 Troškovi u užem smislu, prema kojim su to troškovi vezani za redovnu potrošnju u
pogonima preduzeća.
 Troškovi u širem smislu. Ovdje pored troškova za neposrednu proizvodnju nastaju i
troškovi drugih poslovnih funkcija kao npr. troškovi prodaje, nabavke, uskladištenja i
slično.

Začetnik prvih naučnih radova iz oblasti troškova je njemački autor Eugen

Schmalenbach, a značajnija istraživanja troškova su nastupila između dva svjetska rata, u
vrijeme velike ekonomske krize u zapadnim zemljama.

Troškovi po Eugenu Sshmalenbachu predstavljaju one vrijednosti sa kojima se u kalkulaciji

izražava potrošnja dobara, prouzrokovana proizvodnjom novih proizvoda ili učinaka. Ovaj
autor razdvaja pojam „troškova“ i „izdataka“ naglašavajući njihovu vremensku neusklađenost
nastajanja.

Pojam trošak ne smije se poistovijetiti sa pojmovima:

1. Izdatak, koji predstavlja svako izdavanje novca koji odmah ne implicira

trošak, jer ne mora doći do vremenskog podudaranja.
2. Isplata, koja se vezuje za transakcije gotovim novcem putem žiro-računa.
3. Rashod, koji je širi pojam od troška i kod kojeg važi pravilo da su svi
troškovi rashodi ali da svi rashodi nisu troškovi.

Jedna od najprihvaćenijih definicija troškova je ta da sutroškovi cjenovni izraz potrošenih

faktora proizvodnje. Iz ove definicije proizilazi i osnovni cilj preduzeća – profit.

Kod trošenja faktora proizvodnje za dobijanje različitog stepena proizvodnje nekog

proizvoda, pored troškova treba razlikovati i utrošak kao količinski izraz potrošenih faktora
proizvodnje u obliku mašinskih sati, količine repromaterijala, sati rada i drugo.
Dakle trošak se dobija kada se utrošci pomnože sa odgovarajućim cijenama.

4
 3. Klasifikacija i vrste troškova

a) TROŠKOVI MATERIJALA (PREDMETA

RADA)
1. PREMA ELEMENTIMA PROIZVODNJE → b) TROŠKOVI SREDSTAVA ZA RAD
c) TROŠKOVI RADA
d) TROŠKOVI TUĐIH USLUGA

a) REŽIJSKI TROŠKOVI
2. PREMA FUNKCIJAMA U PREDUZEĆU → b) PROIZVODNI TROŠKOVI

PREMA URAČUNAVANJU U CIJENU

3. KOŠTANJA → a) DIREKTNI
b) INDIREKTNI

a) VARIJABILNI
PREMA STEPENU REAGOVANJA NA
4. PROMJENE b) FIKSNI
c) MIJEŠANI TROŠKOVI (FIKSNI I
OBIMA PROIZVODNJE → VARIJABILNI)
d) DISKRECIJSKE TROŠKOVE

5. PREMA MOGUĆNOSTI VEZIVANJA → a) POJEDINAČNI-DIREKTNI

ZA JEDINICU PROIZVODA b) ZAJEDNIČKI-INDIREKTNI,OPĆI

6. PREMA NAČINU EVIDENTIRANJA a) UKUPNI

→ b) PROSJEČNI

a) STVARNI
7. SA STANOVIŠTA NJIHOVE USPOREDBE b) PLANSKI
I PREDVIĐANJA → c) STANDARDNI
d) MARGINALNI TROŠKOVI
e) PROSJEČNI TROŠKOVI

a) OPRAVDANI I NEOPRAVDANI
SA STANOVIŠTA
8. DONOŠENJA b) IZBJEŽIVI I NEIZBJEŽIVI
SPECIFIČNIH MENADŽERSKIH
ODLUKA → c) OPORTUNITETNI TROŠKOVI
d) TRANSAKCIJSKI TROŠKOVI,
e) INTERNE CIJENE U ULOZI TROŠKOVA
f) TROŠKOVI KONKURENTNOSTI
g) PRIMARNI I SEKUNDARNI TROŠKOVI

h) JEDNOSTAVNI I SLOŽENI TROŠKOVI

5
3.1. Troškovi prema elementima proizvodnje

a) Troškovi materijala (predmeta rada) – materijal predstavlja predmet rada na kome se

vrše fizičke i hemijske promjene sa ciljem da se dobije novi proizvod koji će da zadovolji
ljudsku potrebu. Ekonomski posmatrano vrijednost materijala prenosi se na novi proizvod
u onom obimu koliko je u njemu sadržan. Na visinu troškova materijala utiču objektivni
faktori (prirodni, tehnički i društveni) i subjektivni faktori (organizacioni faktori rada i
straučna sposobnost radnika, ispravnost mašina itd.). Troškovi materijala s emogu
iskazati kao umnožak utrošene količine materijala i njegove cijene. Tm = M x Cm gdje je
Tm – trošak materjala, M – materijal, Cm – cijena materijala.Međutim u procesu
proizvodnje se troši više vrsta materijala pa bi se njihovio troškovi mogli prikazati kao:
Tm = M1 x Cm1 + M2 x Cm2 + … Mn x Cmn =__M x Cm

b) Troškovi sredstava za rad – se predstavljaju između radne snage i materijala i njihova

uloga je u višekratnoj upotrebi a ne u stvaranju materijlne structure novog proizvoda.
Visina troškova sredstava za rad zavisi od njihove cijene i vijeka trajanja tih sredstva. U
širem smislu u troškove sredstva za rad ubrajamo: amortizaciju, investiciono i tekuće
održavanje, osiguranje sredstava za rad. Troškove sredstava za rad možemo
kavantitativno iskaziti kao umnožak utroška i nabavnih cijena po formuli Ti = I x Ci gdje
je Ti = troškovi sredstava za rad, I – utrošci, SzR Ci – cijena po jedinici SzR. A pošto u
proceu reprodukcije učestvuju više sredstava za rad njihovi troškovi se računaju: Ti = I 1 X
Ci1 + I2 x Ci2 + … + In x Cin = ∑ I x Ci. Zbog toga što sredstva za rad svoju vrijednost
prenose postepeno na proizvode neophodno je utvrditi godišnji iznos troškova
amortizacije, po formuli Tih = Si / H pri čemu je Tih = godišnji iznos troškova sredstava
za rad, Si = angažovana sredstva u sredstvima za rad, H = vijek upotrebe sredstva za rad.

c) Troškovi radne snage – nastaju kao posljedice trošenja radne snage i pojavljuju se u
obliku zarada radnika. Troškovi se mogu izračunati ako se pomnože utrošak rdne snage i
zarada p jedinici vremena. Ti = L x Ci gdje je Ti = troškovi radne snage, L= utrošci radne
snage, odnosno rad, Ci= zarada po jedinici vremena tj. novčani izraz vrijednosti radne
snage utrošene u jedinici vremena. Troškovi radne snage mogu biti:
 Troškovi radne snage na poslovima izrade
 Troškovi radne snage na pomoćnim poslovima u proizvodnji
 Troškovi radne snage na režijskim poslovima
Ukupni trošak radne snage se može izračunati:
T1 = L1 x Ci1 + L2 x Ci2 + … + Ln x Cin = ukupni L x ukpno Ci

d) Troškovi tuđih usluga – vrjednosni izraz tuđih usluga (troškovi PTT, troškovi struje).
Usluge mogu biti direktne (ako su ih druga preduzeća izvršila na proizvodima ili
uslugama koje preduzeće proizvodi ili obavlja) i indirektne.

3.2. Troškovi prema funkcijama u preduzeću

Praćenjem troškova prema funkcijama u preduzeću omogućava analizu troškova kontrola
ekonomičnosti, produktivnosti tih radnih mijesta te da li su troškovi veči ili manji u odnosu
na plan u jednom periodu u odnosu na drugi.
Troškove prema funkcijama u preduzeću dijelimo na:
a) Proizvodne troškove – troškovi koji nastaju na poslovima neposredne proizvodnje
b) Režijski troškovi – troškovi na pripremno završnim poslovima

6
Proizvodni troškovi: nastaju na poslovima neposredne proizvodnje tj. neposredno su vezani
za proizvodni proces. U ovu grupu troškova spadaju troškovi: - osnovnog materijala; -
pomoćnog materijala; - pogonske energije; - radne snage na tehnološkim poslovima; - radne
snage na pomoćnim poslovima u proizvodnji; sredstva za rad koja neposredno učestvuju u
procesu proizvodnje i troše se srazmjerno sa dinamikom proizvodnje.
Režijski troškovi su troškovi koji nastaju na pripremno završnim poslovima mogu se
podijeliti na:
 Troškove pogonske režije
 Troškovi razmjenske režije
 Troškovi upravne režije

U ove grupe se svrstava trošenje sljedećih elemenata: - troškovi materijala na pripremno –

završnim poslovima; - troškovi radne snage na poslovima rukovođenja; - troškovi radne
snage na poslovima projektovanja, konstrukcije, kontrole proizvoda; - troškovi radne snage
na komercijalnim, finacijskim, kadrovskim i sličnim poslovima; - troškovi sredstva za rad u
uslovima vremenske amortizacije.

3.3. Troškovi prema obračunu u cijeni koštanja

a) Direktni troškovi su troškovi koje je moguće direktno vezivati za proizvode ili
usluge ostvarene u preduzeću i neposredno ih ukalkulisati u cijenu koštanja
proizvoda.
U ove troškove spadaju:
- Troškovi materijala za izradu
- Lični dohoci radnika koji su neposredno učestvovali u procesu izrade proizvoda,
- Posebni pojedinačni troškovi
Ove vrste poslova se mogu izračunati za svaku grupu proizvoda koji se izrađuje u određenom
proizvodnom procesu.

b) Indirektni troškovi se ne mogu direktno uračunati u cijenu koštanja proizvoda, jer

nije moguće utvrditi u kojoj mjeri su uslovljeni proizvodnjom većeg broja proizvoda,
proizvodnim kapacitetom, radom,funkcijama uprave, prodajom i sl. U ove troškove
ubrajaju se npr:
- Lični dohoci radnika koji ne rade neposredno u proizvodnji,
- Pogonski materijal,
- Troškovi osiguranja,
- Troškovi zakupnine i sl.

3.4. Troškovi prema obimu proizvodnje

FIKSNI TROŠKOVI se ne mjenjaju sa promjenama obima proizvodnje tj. njihov iznos
ostaje stalno nepromjenjiv. Zbog svoje neelastičnosti nazivaju se i konstantnim ili stalnim
troškovima. Zovemo ih periodičnim troškovima jer su vezani za određeno vrijeme. Po svojoj
prirodi spadaju u troškovepripravnosti ili nužne troškove (to su svi troškovi koje preduzeće
ima). Uslovljeni su samim postojanjem preduzeća pa se zovu i troškovi kapaciteta.
Dijelimo ih na:
 Apsolutno fiksne troškove
 Relativno fiksne troškove

Apsolutno fiksni troskovi – ne mjenjaju se u masi pri promjeni obima proizvodnje ili
obima djelatnosti.Stepen reagibilnosti ovih troškova je jednak nuli. Ako fiksne troškove
posmatramo po jedinici proizvoda onda se može primjetiti da se fiksni troškovi smanjuju ako

7
 se obim proizvodnje (broj proizvoda) povečava, stoga se kaže da imaju degresiju (degersive
hiperbolu) koja je u početku vrlo jaka a kasnije slabija.

U ove troškove ubrajamo:

 Troškove amortizacije (obračunate vremenskom metodom)
 Osnivačke troškove
 Troškove upravno-prodajne režije
 Kamate na kredite za stalna sredstva
 Troškove osiguranja
 Troškove istraživanja i razvoja

Udio fiksnih troškova po jedinici proizvoda ft računamo tako što ukupne fiksne troškove FT
podjelimo sa obimom proizvodnje Q

ft = FT / Q
T
t

Grafički prikaz ukupnih apsolutnih

Grafički prikaz ukupnih fiksnih
fiksnih troškova po jedinici proizvoda
troškova

KARAKTERISTIKE:
1. Ukupni apsolutno fiksni troskovi (FT) su konstantni, ne menjaju se sa
promjenom obima proizvodnje
2. Apsolutno fiksni troškovi po jedinici proizvoda (ft)se mjenjaju obrnutim
smjerom od smjera kretanja obima proizvodnje ( opadaju sa porastom obima
proizvodnje i rastu sa smanjenjem obima proizvodnje)
3. Kr = 0
 Diferencijalni troskovi fiksnih troskova DFT= 0

KOEFICIJENAT REAGIBILNOSTI Kr fiksnih troskova predstavlja odnos dinamike

troskova i dinamike proizvodnje u odredjenom vremenskom periodu
REAGIBILNOST troskova – kvantitativno izrazena uslovljenost promena troskova
promenama obima proizvodnje. Ona je razlicita za svaku vrstu troskova
Kr = %∆FT / %∆Q %∆FT - % povecanja fiksnih troskova
%∆Q - % povecanja obima proizvodnje

%∆Q = ( Q2/Q1 – 1) x 100 %∆FT = ( FT2/FT1 – 1) x 100

Relativno fiksni troškovi – ostaju nepromjenjivi u ukupnom iznosu samo u pojedinim
zonama poslovanja.Sa pomjeranjem iz niže u visu zonu oni skokovito rastu.

8
 U ove troškove ubrajamo:
 Troškovi materijala za održavanje,
 Troškovi ličnih dohodaka radnika na poslovima održavanja,
 Troškove tehničke kontrole

Degresija relativno fiksnih troškovase moze javiti pri porastu kao i pri smanjenu obima
proizvodnje. Pri porastu obima proizvodnje oni SPORIJE rastu od obima proizvodnje, a pri
smanjenju obima proizvodnje oni SPORIJE opadaju od smanjenja obima proizvodnje. To
vremensko zakasnjenje je REMANENTNOST (rezistentnost) relativno fiksnih troskova
– otpornost troskova na smanjenje pri opadanju obima proizvodnje u odnosu na
prethodno dostignuti nivo.
Progresija relativno fiksnih troškovase moze javiti pri porastu kao i pri smanjenu obima
proizvodnje. Pri porastu obima proizvodnje oni BRZE rastu od obima proizvodnje, a pri
smanjenju obima proizvodnje oni BRZE opadaju od smanjenja obima proizvodnje

KARAKTERISTIKE:
1. FT – ukupni relativno fiksni troskovi su const u pojedinim zonama
poslovanja
2. ft – relativno fiksni tr po jedinici proizvoda sa povecanjem obima
proizvodnje opadaju
Relativno fiksni troškovi po jedinici proizvoda – su takvi da se smanjuju tj. imaju
degresiju. Sa uvođenjem nove zone dolazi do skokovitog rasta troškova po jedinici proizvoda
i sa daljim radom dolazi ponovo do degresije.

Kr= 0 t

T Q 50% Q 25%

Grafički prikaz ukupno relativnih fiksnih troškova. Grafički prikaz ukupnih relativno fiksnih troškova po jedinici.
VARIJABILNI TROŠKOVI
Obuhvataju:
1. proporcionalne troškove,
2. progresivne,
3. degresivne troškove

PROPORCIONALNI varijabilni troškovi – mjenjaju se istim smjerom i intenzitetom

kojim se mijenja obim proizvodnje tj.direktno su srazmjerni promjeni stepena
koriscenja kapaciteta. Ovdje spadaju troskovi materijala za izradu, troskovi sredstava za
rad, zarade radnika izrade, troskovi energije, pomocni materijal i amortizacija obracunata
funkcionalnom metodom
KARAKTERISTIKE
* Kada nema proizvodnje nema ni proporcionalno varij. troskova

9
 1) Ukupni proporcionalno varijabilni troskovi (Vpt) imaju isti trend promjena sa
promjenama obima proizvodnje
2) Proporcionalno varijabilni troskovi po jedinici proizvoda (vpt) su const, bez
obzira na promjene obima proizvodnje
3) Koeficijenat reagibilnosti troskova = 1 (Kr=1) tj rastu u istoj proporciji kao i obim
proizvodnje
* Kod prosecno varijabilni troskova diferencijalni trosak = prosecnom trosku.

PROGRESIVNO varijabilni troskovi- su promenljivi troskovi koji u ukupnom iznosu

rastu brze od porasta obima proizvodnje. U praksi ne postoje.Oni su uvijek signal
pretjeranog koriscenja kapaciteta i sredstava za rad, tehnickih propusta u proizvodnji itd.
(npr. troskovi odrzavanja preopterecenih masina i opreme, dodatni troskovi reklame,
istrazivanje trzista… Prosjecno progresivno varijabilni troskovi su u stalnom porastu sa
rastom stepena zaposlenosti.

KARAKTERISTIKE:
1) Ukupni progresivno varijabilni troskovi (VTpg) rastu brze od porasta obima
proizvodnje
2) Progresivno varijabilni troskovi po jedinici proizvoda (vtpg) rastu sa porastom
obima proizvodnje
3) Koeficijent reagibilnosti > 1 (Kr>1)
Kod ovih troskova diferencijalni troskovi su >od prosecnih troskova.

DEGRESIVNO varijabilni troskovi su promjenljivi troskovi koji u ukupnom iznosu

rastu sporije od porasta obima proizvodnje ili druge djelatnosti (troskovi pogonske
energije, troskovi uprave i prodaje, troskovi pomocnog materijala, putni troskovi itd).
Sastoje se iz fiksne i varijabilne komponente.

KARAKTERISTIKE:
1) Ukupni degresivno varijabilni troskovi (VTdg) imaju sporiji trend porasta od
povecanja obima proizvodnje tj. blago rastu
2) Degeresivno varijabilni troskovi po jedinici proizvoda (vtdg) opadaju sa porastom
obima proizvodnje
3) Koeficijenat reagibilnosti < 1 (Kr<1) tj izmedju 0-1
Diferencijalni troskovi su manji od prosjecnih troskova

UKUPNI varijabilni troskovi u određenom vremenskom periodu predstavljaju zbir

proporcionalno varijabilnih, progresivno varijabilnih i degresivno varijabilnih
troskova. UVTisto tako mogu imati proporcionalni, progresivni i degresivni karakter

3.5. Troškovi prema mogućnosti vezivanja za jedinicu proizvoda

a) Pojedinačni-direktni
b) Zajednički-indirektni,opći

POJEDINACNI ILI DIREKTNI – nastaju kao posljedica utrosaka elemenata proizvodnje,

mogu se direktno vezati za određeni proizvod ili usluge i neposredno razvrstati po učincima.
(troškovi materijala za izradu, troškovi pomocnog materijala izrade, troškovi rada
izrade, troškovi sredstava za rad u slucajevima obracuna funkcionalne amortizacije)
ZAJEDNICKI ILI INDIREKTNI – nastaju kao posljedica zajednickih utrošaka elemenata
procesa rada u proizvodnji, u određenom vremenu i prostoru, bez diferenciranja te

10
proizvodnje na pojedinačne proizvode. Ne mogu se direktno vezati za jedinicu učinka vec se
njihova raspodjela vrsi na bazi odabranih kljuceva (radi tacnosti njihove alokacije neophodno
ih je prethodno razvrstati prema mestu nastanka). To su troškovi rezijskog materijala,
troškovi pomocnog materijala i usluga, troškovi unutrasnjeg transporta i održavanja,
troškovi usluga drugih preduzeca, troškovi utrosene energije, troškovi rada na
rezijskim poslovima, troškovi sredstava za rad u slucajevima obracuna vremenske
amortizacije)

3.6. Prema načinu evidentiranja

UKUPNI – predstavljaju zbir ukupnih fiksnih i ukupnih varijabilnih troskova
UT = FT + VT

PROSJEČNI – su troskovi po jedinici proizvoda. Obracunavaju se stavljanjem u odnos

ukupnih troskova sa obimom proizvodnje t = UT / Q Prosecni ukupni troskovi su zbir
prosecnih varijabilnih i prosecnih fiksnih ut = vt + ft

3.7. Sa stanovišta njihove usporedbe i predviđanja

a) STVARNI – su izraz stvarnih utrosaka elemenata i proizvodnje i stvarnih cjena tih

utrosaka. Njih knjigovodstvo utvrdjuje na kraju obracunskog perioda, u iznosu u
kome su stvarno nastali
b) PLANSKI – se predviđaju tj. planiraju za određeni budući period, najcesce godinu
dana, a na osnovu stvarnih troskova prethodnog perioda
c) STANDARDNI – predstavljaju projektovane troskove i izražavaju mjeru koliko
treba da iznose stvarni troskovi i pružaju mogućnost kontrole stvarnih troškova,
odnosno ekonomičnosti poslovanja preduzeca
d) MARGINALNI ILI GRANIČNI TROŠKOVI su troškovi posljednje proizvedene
jedinice proizvoda. Nastaju pri promjeni opsega proizvodnje, odnosno razine
aktivnosti, a utvrđuju se kao razlika dodatnih troškova po jedinici učinka.
Ako se iznos ukupnih marginalnih troskova (∆T) podijeli brojem jedinica dodatnog
stepena proizvodnje (∆Q) dobija se iznos prosječnih marginalnih ili graničnih
troškova (∆Tq)
∆Tq = ∆T / ∆Q

e) PROSJEČNI TROŠAK je trošk koji se odnosi na jednu jedinicu učinka, a dobiva se

dijeljenjem troškova s količinom ostvarenih učinaka.
t = UT/Q

3.8. Podjela troškova sa stanovišta donošenja specifičnih menadžerskih odluka

Podjela troškova s aspekta donošenja specifičnih menadžerskih odluka temelji se na
različitim pogledima menadžera na troškove. Ti pristupi ovise o sitacijama u kojima
menadžeri donose odluke I svrsi za koju su određeni pristup koristi. Najčešći troškovi u
okviru ove podjele su:
a) Opravdani troškovi su svi troškovi neke poslovne aktivnosti predviđeni budžetom,
kao i svi troškovi izvan tog iznosa koji su nastali kao posljedica povećanja
proizvodnje iznad planiraneili kao posljedica objektivnih okolnosti na koje
menadžeri ne mogu utjecati.
Neopravdani troškovi su troškovi koji su nastali kao posljedica pogrešnih poslovnih
odluka ili propuštanja potrebnih zahvata u vezi s kontrolom troškova.

11
 b) Izbježivi troškovi su svi troškovi koji prekoračuju minimalne troškove za održavanje
određenog obima proizvodnje.
Neizbježivi troškovi su minimalni troškovi za održanje određenog opsega
proizvodnje, uključujući i troškove koji nastaju na temelju zakonskih propisa I
neovisni su o opsegu proizvodnje
c) Oportunitetni troškovi predstavljaju usporednu mjeru pokrića fiksnih troškova i
ostvarenja eventualne dobiti (nakon pokrića varijabilnih troškova) u slučaju
alternativne mogućnosti zarade. Oni se uglavnom koriste za donošenje menadžerskih
odluka, a ponekad i za oblikovanje internih cijena. To nisu stvarni troškovi, već se
samo utvrđuju kao alternative stvarnim troškovima.

d) Transakcijski troškovi su troškovi tržišne razmjene koji obuhvataju:

- Informacijske troškove nalaženja potencijalnih partnera,
- Troškove pregovaranja i izrade ugovora,
- Troškove kontrole provedbe ugovora,
- Troškove koji nastaju raskidom ugovora.

e) Interne cijene u ulozi troška predstavljaju specifične troškove određenog centra

odgovornosti kojim ga se tereti za interno nabavljene inpute. Njihova se specifičnost
sastoji u tome što su interne cijene ujedno i interni prihodi i interni troškovi istog
preduzeća, ali različitih organizacijskih dijelova tog preduzeća. Smisao dovođenja
internih cijena u ulogu troškova je u tome da određeni centar odgovornosti koji
predstavlja internog kupca nastoji sniziti internu cijenu između njega i centra koji
dobavlja tu robu,čime se snižavaju i ukupni troškovi cijelog preduzeća.

f) Troškovi konkurentnosti su troškovi održavanja konkurentske sposobnosti

preduzeća. Najzančajniji troškovi konkurentnosti su: troškovi proizvodnje na temelju
kojih se određuje prodajna cijena prema kupcima, troškovi za održavanje kavlitete i
dizajna proizvoda na konkurentnoj razini, troškovi reklame i propaganda koji mogu
uticati na visinu prodaje proizvoda i sl.

g) Primarni troškovi su izvorni troškovi koji se prvi put pojavljuju u proizvodnom

procesu preduzeća, a iskazuju se kao prirodne vrste troškova.
Sekundarni troškovi su izvedeni troškovi koji u sebi sadrže primarne troškove
određenog mjesta troška i prenesene troškov drugih mjesta troška primjenom internih
učinaka tih radnih mjesta.

h) Jednostavni (originalni) troškovi su troškovi koji se aspekta preduzeća iskazuju u

njihovim prirodnim vrstama.
Složeni (kompleksni) troškovi su takvi troškovi koji su složeni od dvije ili više vrsta
jednostavnih troškova.

Amortizacija

Tokom poslovanja poduzeća, stvari koje mu služe u procesu rada kao osnovna sredstva
postupno se troše. Taj utrošeni dio, ali vrijednosni dio, osnovnih sredstava prenosi se na nove
proizvode i usluge.

12
Kada se novi proizvod ili usluga proda i naplati, onda utrošeni dio osnovnih sredstava, a
prenesen na nove proizvode ili usluge, izdvaja u obliku amortizacije u sredstva iz kojih će se
obnavljanjem izvršiti zamjena istrošenih osnovnih sredstava.
Poduzeće je obavezno, u obliku amortizacije, nadoknađivati utrošenu vrijednost osnovnih
sredstava jer je to uvjet opstanka poduzeća.

Amortizacijaje novčano izraženo trošenje osnovnih sredstava u procesu rada i poslovanja

preduzeća. Zadaci amortizacije su:
• da izrazi trošenje stalnih
• služi kao sredstvo za određivanje dijela vrijednosti stalnih sredstava koji je
prešao na gotov proizvod
• da osigura mogućnost obnavljanja, zamjene dotrajalih stalnih sredstava
Amortizacija, obično, predstavlja kalkulativni, procjenjeni iznos trošenja.

Osnovna sredstva se troše na sljedeći način, i to:

Fizičko trošenje sredstava za rad uslovljeno je karakteristikama tih sredstava, i njihovom
funkcijom u procesu reprodukcije. Fizički vijek trajanja sredstava zavisi o intenzitetu trošenja
ali i načinu održavanja sredstava. Fizičko trošenje je u direktnom odnosu s vremenom
njihovog funkcionisanja u procesu proizvodnje.
 funkcionalno (operativo) trošenje
 fizičko starenje ( prirodno trošenje)
 oštećenje sredstava (lom,kvar,…)

Ekonomsko trošenje određeno je ekonomskim vijekom trajanja sredstva za rad, nije

posljedica njihove proizvodne upotrebe, jer nakon nekog vremena postaju ekonomski
neupotrebljiva zbog promijenjenih uslova proizvodnje i/ili promijnjenih zahtjeva tržišta.
Npr:
 napredak nauke i tehnologije
 promjene na tržištu.

Zbog opasnosti da sredstva za rad ekonomski zastare i prije njihove fizičke dotrajalosti treba
poslovati sa što višim stpenom iskorištenja kapaciteta. Osnovica za obračun amortizacije
može biti:
- nabavna,
- revalorizovana i
- reprodukciona vrijednost stalnih sredstava.

Temeljna funkcija amortizacije je osiguranje reprodukcije u poduzeću. Amortizacija je

novčano izraženo trošenje osnovnih sredstava u procesu rada i poslovanja preduzeća.
Postepeno trošenje osnovnih sredstava znači i postepeno prenošenje vrijednosti na novi
proizvod u vidu odredjeneg iznosa amortizacije.

U preduzeću se formira amortizacioni fond u koji se sva novčana sredstva namjenski

usmjeravaju: na nabavku novih ili zamjenu osnovnih sredstava, investicione popravke i
remontovanje mašina i opreme i sl.
Sredstva amortizacije se mogu koristiti za prostu ili proširenu reprodukciju osnovnih
sredstava. Kada preduzeće obnavlja osnovna sredstva, obično se kupuju novija i savremenija,
sa većim proizvodnim mogućnostima. Na taj način se jača konkurentska pozicija preduzeća
na tržištu.

13
Fizičko trošenje i dotrajalost osnovnih sredstava naziva se fizička amortizacija. Na fizičko
trošenje osnovnih sredstava utiču različiti faktori: radni uslovi, intenzitet korišćenja, prirodni
i klimatski faktori i dr.

Tehnički progres dovodi do korišćenja u proizvodnji novijih i savremenijih sredstava, veće

funkcionalnosti i efikasnosti. On dovodi do brže ekonomske ili moralne amortizacije
osnovnih sredstava.

Vrednost osnovnih sredstava se prati preko cena izraženih u novcu i vodi se u poslovnim
knjigama i to po:

- nabavnoj;
- amortizovanoj;
- sadašnjoj vrednosti;

Nabavna vrednost je najznačajnija kategorija vrednosti osnovnih sredstava.Ona se vodi u

poslovnim knjigama i osnovica je za amortizaciju. Kvantitativno je određena fakturnom
vrednošću i zavisnim troškovima nabavke (troškovi dopreme, montaže, osiguranja, carine i
sl.) osnovnih sredstava:

NV = FV + ZTN

Nabavna vrednost = Fakturna vrednost + zavisni troškovi nabavke

Postoje dva sistema obračuna amortizacije: vremenski i funkcionalni.

U zavisnosti od vrste osnovnog sredstva i djelatnosti preduzeća, u iskazivanju finansijskih

rezultata i troškova primjenjuju se različite metode obračuna amortizacije.

Osnovica za obračun amortizacije jeste nabavna vrijednost osnovnih sredstava.Novčani iznos

koji se dobije kao trošak odredjenog osnovnog sredstva, odnosno kao rezultat amortizacije
naziva se amortizaciona kvota.

Amortizaciona kvota predstavlja iznos amortizacije koji je u odredjenom vremenskom

periodu (godina, mesec) prenijet na nove proizvode i obračunat u amortizacioni fond
preduzeća. Za toliki iznos je umanjena vrijednost osnovnog sredstva u istom vremenskom
periodu. Vremenska amortizacija obračunava trošenje osnovnog sredstva prema vremenskom
periodu njegovog trošenja i na osnovu odredjenog i procijenjenog vijeka njegovog trajanja.
Ako se amortizacija izračunava u ravnomjernim godišnjim iznosima, to je proporcionalna
vremenska amortizacija.

14
4. Zaključak

Iz svega navedenog može se zaključiti da su troškovi vrlo zanuimljiva oblast. Lakše ih je

razumjeti nego odstraniti. Svi troškovi su specifični na svoj način, zavisno od uslova
i situacije u kojoj se javljaju. Jedna od najzanimljivijih karakteristika troškova je ta da se
javljaju u svim oblastima društvenog života.Stoga i postoje velika nastojanja
za minimizacijom troškova barem u nekim od tih oblasti kako bi oni bili niži od ukupnih
prihoda čemu se svakako i teži.

15
5. Literatura:

 Dr.Adil Trgo “Ekonomija preduzeća” Mostar 2010. god.

 Kapić Reuf “Mikroekonomija” Tuzla 1999. god.
 Internet

16