Kako zamišljate svoj život sa 30 godina?

Kako ćete živjeti, koja postignuća ćete imati, kojim željama i ciljevima ćete
težiti?

Napisati kako zamišljam svoj život sa 30 godina je doista kompliciran zadatak. Za tri
mjeseca postajem punoljetna i strah me odrastanja.
Kao dijete sam uvijek čekala da narastem i odrastem. Prvo da krenem u školu, pa da
postanem dio viših razreda osnovne škole, a vrhunac je bio srednja škola. Prve dvije godine
mojeg srednjoškolskog obrazovanja doslovce su mi proletjele pred očima. Kad sam upisivala
srednju školu, upisala sam glazbenu gimnaziju te mi je osnovni smjer bio glazbenik klavirist.
Tada sam previše sanjarila i maštala, nisam doživljavala svijet onakvim kakav on zaista jest.
Moja ideja života tada je bila samo sviranje, sviranje na koncertima, natjecanjima i cilj mi je
bio svirati u Zagrebačkoj filharmoniji. Pisati note i ostavljati svoju dušu u glazbi, za buduće
naraštaje. U prvoj godini srednje škole, s 15 godina, realnost mi je dala hladnu pljusku u lice.
Cijelu godinu svi su me omalovažavali, govorili kako ću kao glazbenica živjeti na kruhu sa
sedam kora, jer od toga nema kruha. Ljudi, rodbina, moji bližnji govorili su kako mi to može
biti izvrstan hobi ali da se moram baviti nečim „ozbiljnim“. I tako sam prošla kroz prvu
godinu, prestala sanjariti i letjeti među oblacima te sam pala na hladan beton i upisala
gimnaziju, tako da postanem „netko“.
Gimnazija je „najbolja“ podloga za upis na fakultete, pa se trudim. Trudim se i ubijam se od
učenja i u svemu tome, traženja sebe same. Za malo više od pola godine, već ću morati
odlučiti koje studije želim upisati. A ja, dijete, ne znam kako želim provesti sutrašnju nedjelju.
Vrijeme prolazi, leti, ja želim sanjati.
Ne znam što ću raditi sa 30 godina, ne znam kako ću živjeti ili kakva ću postignuća
imati. Želim da na obiteljske ručkove mogu dolaziti bez osjećaja da sam uprskala i da ne
vrijedim dovoljno. Želim da s trideset godina ljude koje volim učinim ponosnima. S trideset
godina, isto kao i sada, težit ću tome da postanem „netko“.

Tena Puškarić, 3.g

Srednja škola August Šenoa, Garešnica