Sve do druge polovice XVI stoljeća, zapadno europska je civilizacija, koju nazivamo i judeo

kršćanskom, koristila kalendar usvojen još od rimskih vremena. To znači da je bio u upotrebi više
od milenija i pol, još od doba Gaja Julija Cezara. Talijanski astronom i filozof Luigi Giglio međutim
predlaže drugačiji sustav računanja vremena, reformu kalendara, skraćivanje godine, sve u svemu
njegov prijedlog dolazi do pape Grgura XIII koji po ovom pitanju osniva komisiju. Nakon
razmotrenih opcija novog kalendara, a to je trajalo punih sedam godina, papa 1572. godine izdaje
proglas ili bulu "Inter gravissimas " kojom zapovijeda uvođenje novog kalendara. Naravno,
njegovu zapovijed moraju poslušati katolički svećenici i katolički vladari, pa je tako nakon
Papinske države, novi kalendar, koji se tada još nije zvao po papi "gregorijanski" već jednostavno
novi kalendar, najprije usvojen u Španjolskoj. Slijedi područje Svetog rimskog carstva, gradovi
države na Apeninskom poluotoku, Poljsko-Litavski savez, Portugal, te Francuska. Krajem iste
godine usvaja se u katoličkom dijelu nizozemskih provincija, što odgovara današnjem području
Belgije, zatim to postupno prihvaćaju i okolne kneževine. U Hrvatskoj kao području Hrvatsko-
ugarskog kraljevstva novi je kalendar uveden 1582. godine. No nije sve išlo glatko, pa su tako
katolički kantoni u Švicarskoj novi kalendar prihvatili tek nakon stotinu godina. Najviše je otpora
novom računanju vremena bilo u protestantskoj i luteranskoj Europi. Većinom katolička,
Habsburška je monarhija uvela kalendar kojemu se opiru protestanti u Češkoj, a teško je išlo i među
luteranima u Pruskoj, koja je tada bila još uvijek vojvodstvo pod utjecajem Poljske. Danska i
Norveška usvajaju ga tek početkom XVIII stoljeća, a osobito je komplicirana situacija bila u
Švedskoj. Najprije su prihvatili novi kalendar, ali u izmijenjenom obliku, pa su 1712. opet vratili
stari, julijanski kalendar, da bi u potpunosti prihvatili gregorijanski tek 1753. godine. Tada je Finska
bila pod švedskom vlašću, pa je i na tom području uveden novi kalendar, a kad su je osvojili Rusi,
kalendar je bio paralelni, i julijanski i gregorijanski, što je napušteno tek stvaranjem moderne
Finske 1917. godine. No konačna "pobjeda" i prevlast gregorijanskog kalendara dogodila se
zapravo kada je usvojen na području britanskog Imperija i njegovih brojnih kolonija, uključiv
indijski potkontinent i sjevernu Ameriku, odnosno sadašnje područje Sjedinjenih američkih država.
Bilo je to na 14. rujna 1752. godine. Tada je nakon srijede, 2. rujna, uslijedio četvrtak 14. rujna.
Zanimljivo je da se u britanskom Imperiju novi kalendar nikada nije nazivao po papi Grguru, već se
koristio naziv – novi stil. I još jedna zanimljivost – na Aljasci se vrijeme računalo po starom
kalendaru, jer je to bio ruski teritorij, sve do 1867. godine, kad je prodana SAD-a. Što se pak tiče
pravoslavnih crkava i država, prva je na novi kalendar prešla Bugarska, ali tek 1916. godine. Slijedi
Rusija u revolucionarnoj 1917. ali samo država, ne i crkva, zatim Rumunjska 1919. te naposljetku
Grčka 1923. godine. Ukrajinska crkva je to učinila ove godine, a na starom su kalendaru ostale
Ruska i Srpska pravoslavna crkva.