CSP 25 (2—3), 1—18 Zagreb, 1993.

U D K : J22(497.5)»189/193«
Izvorni znanstveni članak
Primljeno: 27. I X . 1993.

Dalekosežne posljedice netočnog pridijevanja:

Je li bilo klerikalizma u Hrvata?

JURE K R I Š T O
Institut za suvremenu povijest, Zagreb, Republika Hrvatska

A u t o r koristi prigodu devedesetogodišnjice revije Hrvatska straža

za osvrt na najznačajnije karakteristike vremena u k o j e m j e nastala,
njezinih pokretača k a o i reakcija koje j e izazvala. Također se kritički
osvrće na historiografske prosudbe o tome.

N o v e ideje, organizacije i pokreti rađaju se u p r i j e l o m n i m vremenima.

T a k v i su d o g a đ a j i o b i č n o popraćeni, a i o n e i nošeni, listovima, revija­
m a i sličnim publikacijama. Rađanje revije »za hrvatsku naobraženu
rulku« Hrvatska straža p o č e t k o m d v a d e s e t o g stoljeća, t o č n i j e 1903. go­
d i n e , naznalka j e p r i j e l o m n o s t i v r e m e n a u k o j e m j e nastala. Š t o v i š e , o n a
j e b i l a r e a k c i j a n a t a d a š n j e p r i l i k e duha, ali i o b l i k o v a t e l j i c a d r u g a č i j i h
d u h o v n i h p r o f i l a . S t o g a 90. g o d i š n j i c a o v e k a t o l i č k e r e v i j e n u k a na raz­
m a t r a n j e i v r e m e n a u k o j e m j e nastala i n j e z i n a m o g u ć e g d o p r i n o s a raz­
r j e š e n j u d i l e m a h r v a t s k o g a d r u š t v a n a p r i j e l o m u stoljeća.'

Fizionomija revije

N o v o p o k r e n u t a j e revija sama najbolje oslikala svoj duhovni profil.

P r o d u ž e n i n a s l o v n a z n a č a v a o j e d a j e časopis nakamjen » z a (kršćansku
prosvjetu namijenjen nauci i Iknjiževnosti«. U v o d n i članak j e objasnio
d a j e r a z l o g p d k r e t a n j a časopisa, k o j i b i » i s p o v i j e d a o i b r a n i o n a č e l a

' R e v i j a j e izlazila tromjesečno o d 1903. d o 1918. Počela j e izlaziti u K r k u ,

zatim se premjestila u Senj p o t o m u Rijeku. P o r e d prvog urednika A. Alfi-
revića (1903.-1906.) uređivali su j e F. Binički (1907.-1913.), te p o n o v n o Alfi-
rević (1914.—1918.). V e l i k broj članaka pisao j e sam Mahnić, a među značaj­
n i j i m suradnicima bili su svećenik biskupije, kasnije isusovac, i profesor A.
Alfirević, isusovac i profesor u Senju Fran Binički, franjevac i profesor u Sa­
rajevu K a r l o Eterović, isusovac i profesor u Zagrebu M i j o H o r r m a n n (potpi­
sivao se i H o r m a n ) i franjevac trećoredac Ignacije Radić. Mahnić se rijetko
potpisivao i s p o d svojih članaka, a služio se raznim pseudonimima, k a o H r v a t ­
ska straža, Doctor criticus, St^-ažar s Adrije, Čuvar s Jadrana, Kalifron. Ka­
tolik, Katinov, Et i si.

I Časopis za suvremenu povijest \

J. KRISTO, Hrvati i klerikalizam CSP 25 ( 2 - 3 ) , 1—18 (1993)

kršćanske i zdrave filosofije«, »posljedak [...] trajnog proučavanja pri­

lika, u kojima se danas nalazi javni naš ž i v o t « P o sudu urednika i nje­
gova mentora, »protukršćanska struja« koja j e dolazila sa Zapada već
j e bila utjecajna i među Hrvatima. Osim toga, »opaža se, da se kršćan­
stvo i njegove nauke ili izrijeikom miječu, ili izopačuju i izvrću, n i g l u
se izlažu najsvetija vjerska otajstva, u najboljem slučaju razvodnjuju
radjonalistički. Vjera se postavlja u oprijeku sa znanošću. Gazi se bez-
obzirice kršćanski m o r a l . « Uredništvo j e nastojalo prikazati duhovnu kli­
mu Hrvata statistički precizno. Trećina hrvatskih novinara i pisaca pri­
znavala se protuikršćanski nastrojena; polovica njih, ne želeći se nikome
zamjeriti, ako i nisu napadali kršćanstvo, nisu ga ni branili.' Uredništvo
j e napose bilo alarmirano činjenicom da ni pravi katolici uvijek n e di­
žu svoj glas u obranu kršćanstva. I oni su bili previše »obzirni.« Hrvat­
ska 'Straža nije namjeravala biti obzirna. P o zamisli uredništva, časopis
j e trebao stajati »na straži« j e r j e o n o bilo uvjereno da kršćanstvo j o š
ima što reći: »Kršćanstvo j e apsolutna religija, objavljena za sve vije-
kove, za s v e narode, za sve faze ljudskog razvoja. Carstvo K r i s t o v e istine
proteže se na sve grane djelatnosti i ljudskog života: znanosti i umjet­
nosti, i književnost i politika također mora se p o k o r i t i Isusovim nače­
lima.« Napoikon, novi j e časopis htio biti i o d g o v o r na poticaj pape Lava
X n i . , koji j e u R i m u ustanovio zbor »Praeservatio f i d e i « , organizaciju
za očuvanje i obranu katoličke vjere.
Pokretači Hrvatske straže bili su svjesni da neće biti objeručke prim­
ljeni u hrvatskom društvu. Osjećali su da će i m biti p r i g o v o r e n o da su
fanatici i razbijači narodnih snaga. N a p r i g o v o r fanatizma, odgovarali
su da su svi branitelji svojih uvjerenja fanatici, uključivši hrvatske libe­
rale. N a p r i g o v o r razjedinjavanja narodnih snaga, pripomenuli su da su
upravo protivnici kršćanstva razjedinili hrvatski narod, koji j e uvijek
bio kršćanski.

Pokretači revije i njihovo vrijeme

I a k o su intencije revije jasne, duhovne prilike m k o j e j e htjela reagirati

bile su složene kao što su kompleksni bili i njezini pokretači, osobito
njezin pravi roditelj, krčki biskup Antun Mahnić.
Ponajprije, j o š se u t o v r i j e m e m o ž e u doslovnom smislu govoriti o
hrvatsikim zemljama, t j . razjedinjenim entitetima bez posebnog izgleda
za političkim ujedinjenjem. Stoga j e radi razumijevanja političkih pro­
blema na hrvatskim prostorima p o t r e b n o uzeti u obzir ono što se uvjet­
n o može nazvati političkom geografijom. Stoljeća političkih, vjerskih
i kulturnih utjecaja poništila su možebitne prvotne srodnosti slavenskih
naroda i uzrokovala njihovo duhovno i tvarno razdvajanje. T o j e slučaj
ne s a m o s Južnim Slavenima, nego i sa Slavenima općenito. Ta konste­
lacija raznolikih čimbenika napose j e negativno djelovala na hrvatski
narod; ostao j e razdvojen p o zasebnim zemljama (Bansika Hrvatsika sa

' U r e d n i š t v o , » H r v a t s k a S t r a ž a « , Hrvatska Straža, 1/1903., b r . 1—9.

' Z a i l u s t r a c i j u o v a k v a stanja, časopis j e o d p r v o g b r o j a p o č e o d o n o s i t i listu
»prijestupa« hrvatskih novinara i književnika.
J. K R I S T O , Hrvati i klerikalizam C S P 25 (2—3), 1-18 (1993)

S l a v o n i j o m , M e đ i m u r j e , Dalmacija, Istra, B o s n a i H e r c e g o v i n a ) , među­

s o b n o izoliranih n e s a m o n e p o s t o j a n j e m cestovnih i ž e l j e z n i č k i h komu­
nikacija n e g o i p o l i t i č k i i d u h o v n o . Stanje n i j e p r o m i j e n j e n o n i nalkon
dualističkog u r e đ e n j a M o n a r h i j e p o t k r a j šezdesetih (1867.). D o k j e Ban­
ska H r v a t s k a b i l a u sastavu U g a r s k e s n j e m a č k i m utjecajima, D a l m a c i j a
i I s t r a ostale feu u sastavu austrijstkog dijela M o n a r h i j e s jiaikom prisut-
nošou talijanske kulture, a Bosna i H e r c e g o v i n a , ialko a d m i n i s t r a t i v n o
p o d u p r a v o m Austro-Ugarske, d u h o v n o j e ostala d i j e l o m T u r s k o g Car­
stva sa isnažnim i r i v a l s k i m u t j e c a j i m a h r v a t s k e o d n o s n o s r p s k e k u l t u r e .
K t o m u , p o s l j e d i c e m i g r a c i j a , n a p o s e p o d T u r c i m a , k o m b i n i r a n i h s utje­
c a j i m a i s l a m s k e v j e r e i s r p s k o g p r a v o s l a v l j a biile s u v e l i k a izmiješanost
stanovništva, kultura i v j e r a u p o j e d i n i m p o d r u č j i m a j u g o i s t o č n o g a bal-
kanslkog poluotoka.
Suočeni, s j e d n e s t r a n e , s razjedinjenošću, a, s d r u g e , sa znalkovima ne­
kadašnjih z a j e d n i č k i h korijena, m e đ u S l a v e n i m a su se u r a z l i č i t i m raz­
d o b l j i m a j a v l j a l i i d e o l o š k i nacrti i p o l i t i č k i p r o g r a m i za p r e v l a d a v a n j e
razjedinjenosti i o s t v a r e n j e zajedništva. Još o d d o b a humiainizma i re-
f o r m a c i j e j e z i č n a j e s r o d n o s t p o t i c a l a na t r a ž e n j e t o g zajedništva. Očeki­
v a n o , talkve s u i d e o l o š k e f o r m u l e p o s t a j a l e p o p u l a r n e i k o d H r v a t a , a
j e z i č n a bliskost sa susjednim, slavenskim n a r o d i m a nudila s e k a o plod-
l o g a za r a z v i j a n j e t a k v i h ideologlija. C r k v e n i Ijuidi, p o p u t srijemsfco-bo-
sainiskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, k a n o n i k a F r a n j e R a č k b g a
i dr., služili su s e talkvtm id£»loš)kim p r o j e k t i m a k a k o b i o s t v a r i l i što
p o t p u n i j e j e d i n s t v o h r v a t s k o g a naroda.
N o t e k a o j e i drugi p r o c e s , o s o b i t o t i j e k o m 18. i p r v e p o l o v i c e 19. stolje-
ća, p r o c e s o b l i k o v a n j a nacionalnih entiteta, t j . stvaranja n a c i j a u m o ­
d e r n o m smislu riječi. U t o m procesu j e z i č n a srodnost v i š e n i j e bila do-
atatnia; p o l i t i č k e , k u l t u r n e i državničke institudije b i l e su j e d n a k o važ­
na, a k o n e i hitnija o b i l j e ž j a nacionalne iDtidividuakiosti o d j e z i č n e bli­
skosti.''
R a z u m l j i v o j e da s u t a d v a p r o c e s a n e r i j e t k o b i l a u m e đ u s o b n o j o p r e c i ,
a m e đ u n j i m a j e p o s t o j M a o d r e đ e n a napetost. T o s e nije m o g l o i z b j e ć i
ni na h r v a t s k i m p r o s t o r i m a . Dapače, t u j e b i l o j o š teže i z b j e ć i t a k v e
napetosti, j e r j e hrvatsiki nanDid p o s t a o n a c i o n a l n o svjestan u u v j e t i m a
t e r i t o r i j a l n e i p o M č k e razjedinjenosti. S t o g a j e t e m e l j n a konstanta hr­
v a t s k o g a p o l i t i č k o g p r o g r a m a , o s o b i t o t i j e k o m 19. stoljeća, težnja z a te­
r i t o r i j a l n i m u j e d i n j e n j e m i o s i g u r a n j e m jecMnstvene ha-vatske države.
P r i t o m e j e r e a l n o p i t a n j e j e s u l i H r v a t i m o g l i , kalo š t o Česi nisu, zami­
sliti r a z g r a d n j u M o n a r h i j e , mićikar i f e d e r a l i z a c i j o m . ' I z g l e d a d a s u H r ­
v a t i m o g l i zamisliti federalizaciju M o n a r h i j e , p r e m d a s u t e š k o m o g l i
p r e d o č i t i njezinu radikalniju razgradnju. T o n i j e s p r i j e č i l o h r v a t s k e na­
r o d n e vođie d a ise zauzimaju za hrVartisike n a c i o n a l n e interese o d r ž a v o t v o -
r e n j a h r v a t s k e nacije n a t e m e l j i m a hrvatslcoga d r ž a v n o g prava, p r o j e k t a
k o j e g a s u p r e d s t a v n i c i bili A n t e S t a r č e v i ć i E u g e n Kvaterriik. B o r b a za

* Usp. P. Korunić, »Hrvatski nadonalni i politički program 1948./49. godine.

Prilog poznavanju porijekla hrvatske nacije i države Hrvatske«, Povijesni pri­
lozi, 11/1992., 184.
' A. J. P. Taylor, Habsburška Monarhija 1809—1918, s engleskog preveo Omer
Lakomica, Znanje, Zagreb, 1990., 181.
J. K R I S T O , Hrvati i.klerikalizam CSP 25 (2—3), 1—16,(1993)

o s t v a r e n j e toga p o l i t i č k o g cilja obilježila j e h r v a t s k u p o v i j e s t 19. stolje­

ća fte s e s v a druga događanja o k r e ć u o k o n j e k a o o k o s v o j e K M . H r v a n j e
p r o t a g o n i s t a i o p o n e n a t a h r v a t s k o g a nacionalnog o d r ž a v o t v o r e n j a b i l o
j e u središtu h r v a t s k o g a politiSkog d j e l o v a n j a d r u g e p o l o v i c e 19. stolje­
ća, a r a z l i k e u s t r a t e g i j a m a za o s t v a r e n j e tog cilja stoje u t e m e l j u ra­
zličitosti d v i j u glavnih p o l i t i č k i h stranalka. Neodvisne narodne stranke
i Hrvatske stranke prava. O v i s n o o h r v a t s k i m p o k r a j i n a m a , unutarnji
o p o n e n t i h r v a t s k o g ujedinjenja bili su m a đ a r o n i na s j e v e r n o m , aneksio-
nlisti ili autonomaši na j u ž n o m d i j e l u hrvatsikog e t n i č k o g i d r ž a v n o g pro­
stora, te p r a v o s l a v n i posrbijteni živalj na o b a p r o s t o r a .
N o , p o t k r a j 19. stoljeća događaju se na h r v a t s k o m d u h o v n o m p r o s t o r u
značajni p o m a c i : m e đ u p r a v a š i m a s e z b i o rascjep, p o j a v i l a se m l a d e ž
s n o v i m i n e o b i č n i m idejama, p o j a č a o s e utjecaj europislkog l i b e r a l i z m a ;
na sve t o n e k i su k r u g o v i u K a t o l i č k o j c r k v i ireagiraM na o r g a n i z i r a n i j i
način.
Stranka prava rascijepila se na Maticu stranke prava {domovinaši, po
listu Hrvatska domovina), na čelu s FolnegOvićem, i Čistu stranku prava
{frankovci, p o v o đ i Josipu Franku, uz k o j e g su pristuplili, uza s t a r o g A.
Starčevića, E u g e n K u m i č i ć i M i l e S t a r č e v i ć ) .
G r u p a sveučilišne m l a d e ž i spalila j e p r i g o d o m v l a d a r e v a p o s j e t a 1895.
g o d i n e na T r g u bana Jelačića m a đ a r s k u zastavu. B i o j e znak da se m e đ u
m l a d i m a događaju značajni idejni p o m a c i , što su uiskoro p o t v r d i l i i o n i
k o j i su b i l i p r o t j e r a n i sa Sveučilišta i o n i k o j i isu ostali. I z l a z e ć i s pu­
b l i k a c i j a m a — u P r a g u s Hrvatskom misli, u Z a g r e b u s a l m a n a h o m Na^
rodna misao, o b j e 1897. g o d i n e — m l a d e ž j e pokaizala da ih m o t i v i r a j u
i d e j e k o j i m a su navještali raskid s p o s t o j e ć i m d u h o v n i m v r e d n o t a m a
h r v a t s k o g a kulturnog prdstora. U m j e s t o p r a v a š k o g inzistiranja na hr­
vatstvu h r v a t s k o g e t n i č k o g p r o s t o r a , p r o k l a m i r a l i su slogu H r v a t a i
S r b a ; u m j e s t o k a t o l i č k o g a značaja h r v a t s k e kulture, oikrenuli su se p r o ­
tiv n j e g a (nazvali su ga k l e r i k a l i z m o m ) ; u m j e s t o naslanjanja n a tradi­
cionalne v r i j e d n o s t i kulturnoga ozračja, o d s t r a n i l i su s v e što su zastu­
pali » s t a r i « ; u m j e s t o nastavljanja n a o s t v a r e n j i m a p r e t h o d n i k a , tražili
su u z o r e izvan nacionalne k u l t u r e 1 u t u đ i m i d e o l o g i j a m a (slavenstvo,
liberalizam).
N a h r v a t s k i m p r o s t o r i m a , n a p o s e u svehrvatsfcom središtu, g r a d u Za­
g r e b u , p o č e o s e p o t k r a j 19. stoljeća uidomaćivati drugačiji tip liberalizma.
B i l a j e t o b o r b e n i j a vrsta, s p r o t u o r k v e n i m n a b o j e m , s p r e m n a na što
v e ć e o g r a n i č a v a n j e prisutnosti Crikve u društvu, p a i e l m i n i r a n j e v j e r e
iz naroda.
P o t r e b n o j e o b j a š n j e n j e u svezi s l i b e r a l i z m o m . T a p o j a v a 19. stoljeća
n e z a n i m a m e , k a o što nije z a n i m a l a n i p o k r e t a č e Ikrčke r e v i j e , u k o l i k o
predstavlja zatvoreni sustav društvenih vrijednosti.* Vliše o d i z r i č i t o iz-

' Od šture literature o liberalizmu na hrvatskom spominjem: Norberto B o -

bbio. Liberalizam i demokracija, N o v i Liber, Zagreb, 1992. (Or. Liberalismo e
democrazia, Franco Angeli Libri, Milano, 1988.); Mirjana Gross, »Liberalizam
i klerikalizam u hrvatskoj povijesti (19. i početak 20. stoljeća)«, Naie teme,
31/1987., br. 6—7, 846—858; Mirko Juraj Mataušić, »Odnos Katoličke crkve
prema najnovijim idejnim strujanjima u hrvatskim zemljama 1848—1900«,
Bogoslovska smotra, 60/1985., br. 1—2, 196—215.
J. K R I Š T O . Hrvati i klerikalizam Ć S P 25 (2-^3), 1-18 (1993)

raženih vrijednosti (sloboda, p r i r o d n o p r a v o , prosvjeta, natjecanje, pro­

g r e s , j e d n a k o s t p r e d zaikonom, u s t a v n a d r ž a v a ) , z a n i m a j u m e f i l o z o f s k e
i i n e p r e t p o s t a v k e , d a n e k a ž e m p r e d r a s u d e , l i b e r a l i z m a . D r u g i m riječi­
m a , u o v o m r a d u n e analiziiram e k o n o m s k u , p a mi d r u š t v e n u i p o l i t i o k u
d i m e n z i j u l i b e r a l i z m a ; čak ni v j e r s k i l i b e r a l i z a m n i j e t r e n u t a č n o ne­
p o s r e d a n p r e d m e t m o j i h r a z m i š l j a n j a . T a j m i j e isustav i d e j a s a m o u t o ­
l i k o z a n i m l j i v d k o l i k o p r e d s t a v l j a s v j e t o n a z o r o p r e č a n o n o m e kojii j e d o
n j e g o v e p o j a v e p r o v i đ a l a K a t o l i č k a c r k v a . U t o l i k o d r ž i m posljedice li­
b e r a l i s t i č k o g s v j e t o n a z o r a za i d e j n o u s m j e r e n j e i n t e l e k t u a l n e e l i t e , gra­
đ a n s t v a , a i širili narodnlih s l o j e v a z a n i m l j i v i j i m a o d p o j e d i n a č n i h o p r e ­
d j e l j e n j a l i b e r a l n o g sustava. D r ž i m da su t e p o s l j e d i c e b i l e v i d l j i v e i
na h r v a t s k i m p r o s t o r i m a na p r i j e l o m u istoljeća. S t o g a m i s e čini legi-
timinlim o d č i t a v a t i u t j e c a j e l i b e r a l i z m a u n o v i m p o j a v a m a n a h r v a t s k i m
h o r i z o n t i m a n a iistjelku 19. s t o l j e ć a , k a o n a p r e d n j a š t v u , h r v a t s k o j m o ­
d e r n i , m a s o n s t v u , p o l i t i c i » n o v o g a k u r s a « , s o c i j a l i z m u , r a d i ć e v š t i n i i si.
K a d a j e , d a k l e , u o v o m članiku r i j e č o liberailizmu, pirvenstveno se m i s l i
n a protulkatolicizam k a o m a n j e - v i š e d i r e k t n u p o s l j e d i c u l i b e r a l n o g svje­
t o n a z o r a . S itim u svezi, m o ž d a j e p o t r e b n a j o š j e d n a n a p o m e n a . N a d a m
se da j e s u v i š e isticati k a k o s e k r i t i k o m l i b e r a l i z m a 19. s t o l j e ć a i n j e g o ­
v i h p o s l j e d i c a n e ž e l i m d o t i c a t i sadašnjih p o l i t i č k i h s t r a n a k a , k o j e se,
b a r e m i m e n o m , n a s l a n j a j u na v r e d n o t e l i b e r a l i z m a .

J e d a n o d z n a k o v a p o j a č a n e p r i s u t n o s t i l i b e r a l i z m a na h r v a t s k i m p r o s t o ­
r i m a b i o j e d e v e d e s e t i h g o d i n a p o n o v n a p o j a v a m a s o n s t v a ili s l o b o d n o -
zidanstva u H r v a t s i k o j . P o s l i j e o s n u t k a p r v e m a s o n s k e l o ž e u p o s t f r a n -
cuslkom r a z d o b l j u u Sisiku 1873., o u t e m e l j e n j u m a s o n s k e l o ž e u Z a g r e ­
b u o d l u č e n o j e 1891. u v r i j e m e g o s p o d a r s k e i z l o ž b e . ' I z l o ž b u su p o s j e t i l i
p r e d s t a v n i c i peštanlsike l o ž e » D e m o o r a t i a « i odredilii I v a n a p l . B o j n i č i ć a ,
l e k t o r a mađairskog j e z i k a , d a p o k r e n e o s n u t a k l o ž e u Z a g r e b u . P r v i za-
g r e b a č k i č l a n o v i m a s o n e r i j e b i l i isu p r i m l j e n i u p e š t a n s k u l o ž u , a n a
sastanku 14. r u j n a 1892. u h o t e l u R o y a l o d l u č i l i su o s n o v a t i l o ž u » H r v a t ­
ska -vila«. Z a p r v o g starješinu z a g r e b a č k e o r g a n i z a c i j e b i o j e i z a b r a n
I . B o j n i o i ć , z a t a j n i k a A d o l f M i h a l i ć , a z a b e s j e d n i k a F. F o l n e g o v i ć . P r v o
s a s t a j a l i š t e z a g r e b a č k e l o ž e b i l o j e u j e d n o m s t a n u u I l i c i 49.'

' Usp. Masonerija u Hrvatskoj, Zagreb, M o d e m a socijalna knjižnica ( M O S K ) ,

sv. 6, 1934., 19—-26. Z a potpimiju povijest masonstva u hrvatskim krajevima
p r i j e i poslije toga datmna v. Sto je Masonerija?, sv. 5, Zagreb, 1934.; Maso-
nerija u Hrvatskoj, drugi dio, M O S K , sv. 20, Zagreb, 1936.; Masonerija u
Hrvatskoj, treći dio, M O S K , sv. 21, Zagreb, 1936.; Masonerija u Hrvatskoj,
četvrti dio, M O S K , sv. 26, Zagreb, 1936.; M i r k o Glojnarić, Masonerija u Hrvat­
skoj, Zagreb, 1941.; I v a n Mixžić, Masonstvo u Hrvata, Crkva u svijetu, 2. izd.,
Split, 1983.; Isti, Smisao Masonstva, Crkva u svijetu, Split, 1984.; Antun Pin-
terović, »Počeci masonerije u H r v a t s k o j « , Hrvatska Revija, Miinchen—Barce­
lona, 29/1979., sv. 4, 658—664; Nedjeljka Luetić-Tijan, » M r e ž a tajnih m o ć i « ,
Hrvatska Revija, 35/1985., sv. 1 (137), 55—80.
* P r v i masoni u Zagrebu bili su: Špiro Brusina, I v a n Balaško, R o b e r t Fisch-
bach, F. Folnegović, Antun Dutković, A. Mihalić, Edmund K o l m a r , Šando.r
Weiss de Polna, Julius HiJhn, Eugen Bothe, Slavoljub Bulvan, Stjepan K o s o ­
vac, Josip Peicicz, Milan Krešić 1 Antun Vukanović. Simon Frangeš j e bio
primljen, nakon druge molbe, 1892. Treba napomenuti da se neki slobodno-
ziidarski članovi nisu htjeli priključiti zagrebačkoj loži. Među ovima su bili
Hiihn, Weiss i Krešić. Shvatili su r a d lože neprikrivenim štićenjem madžar­
skih interesa te, dosljedno, protunarodnim.
J. K R I Š T O , Hrvati i klerikalizam CSP 25 ( 2 - 3 ) , 1-18 (1993)

PiiK)gram masionske o r g a n i z a c i j e u Z a g r e b u n i j e b i o saoiD p r o t u n a r o d a n

n e g o i protulkatoličM. T o se p o t v r đ i v a l o i K h u e n o v o m z a š t i t o m njihova
rada. B a n m a đ a r o n g o d i n u j e dana r a n i j e (1891.) p r i s i k i o u m i r o v i o K o s t u
Vojniovića, p r o f e s o r a na B r a v n o m fakultetu, i Antuna Frankia, p r o f e s o r a
na B o g o s l o v n o m fakultetu. T i m e j e h t i o napalkostiti Strosismayeru, k o ­
j e m u su o b o j i c a bili v e l i k i p r i j a t e l j i , ali j e b i o m o t i v i r a n i č i n j e n i c o m
da su o b a profesiora bili g o r l j i v i z a g o v o r n i c i k a t o l i č k i h interesa. P o osnut­
ku m a s o n s k e lože u Z a g r e b u , K h u e n j e s r d a č n o p r i m i o n j e n e predstavni­
k e i o b e ć a o i m s v o j u asistenciju. K a d a j e A l e k s a n d a r Bresztyenszki
(1843.—1904.), p r o f e s o r n a P r a v n o m fakultetu i o s v j e d o č e n i k a t o l i k , ustao
p r o t i v m a s o n a , ban j e i njega 1894. u m i r o v i o . ' O s i m toga, j e d a n u g l e d n i j i
s l o b o d n o z i d a r s k i član. F r a n k o Potočnjalk, p i s a o j e ž u č l j i v e antikleilikalne
č l a n k e u isplitskom s o c i j a l d e m o k r a t s k o m listu Sloboda.'"' Jedan d r u g i ma­
son, F. S p e v e c , p r o f e s o r p r a v a na Z a g r e b a č k o m sveučilištu, n i j e s e ustru­
čavalo u p o t r i j e b i t i saborske s j e d n i c e za o m a l o v a ž a v a n j e Crikve i njezinih
institucija." M a s o n i m a j e p r i s t u p i o čak i p r a v a š k i n a r o d n i zastupnik F r a n
F o l n e g o v i ć . " Taikođer, riječka lioža » S i r i u s « (osnovana 1901.) i m a l a j e
u programu borbu protiv »klerikalizma.«"
K a k o su isusovci bili o m i l j e n a m e t a napada u t o v r i j e m e , o b j a v l j e n a j e
b r o š u r a n a talijanisikom i p r o t i v njih. Protuikattolištvu liberala p r i d r u ž i l o
se i onio Srbobrana i pravoslavne Crkve."
K a t o l i č k o j e s v e ć e n s t v o r e a g i r a l o na te p o j a v e kao i na pokušaj u v o đ e n j a
lieralnijega ž e n i d b e n o g zalkonodavstva. P o j a v i l o s e i prVo o r g a n i z i r a n o
r e a g i r a n j e n a t e p o j a v e . K a t o l i č k o j e s v e ć e n s t v o M i o napose a k t i v n o , i
uspješno, za i z b o r e 1897. godine, u s p r k o s nastoijanjima v l a d i n i h 'krugova
da t o s p r i j e č e . " Ofcupljmi o k o dnevnika Obzor i i d e j a biskupa Stros-
smayera, p o n a j v i š e j e o n o b i l o iza stvaranja K o a l i r a n e o p o z i c i j e u kolo­
v o z u 1896., k o j a s e pojiavila na i z b o r i m a isljedeće g o d i n e . B i o j e t o savez
d o m o v i n a š k i h pravaša i lobzoraša, savez k o j i j e s t a j a o na k r š ć a n s k i m

' Bresztyenszki j e kasnije pisao niz članaka u Katoličkom listu o masoneriji,

koji su kasnije, Strossmayerovom potporom, bili objavljeni kao posebna b r o ­
šura pod naslovom Bi li išli u framasune?
Brestyenszki se rodio u Prečcu kod Dugog Sela, a u m r o j e u Plesu kod Za­
greba. B i o j e pravnik, političar i zauzeti katolički djelatnik. Pravne nauke
studirao j e u Zagrebu i Pešti i doktorirao j e 1868. Godine 1869. pretizeo j e
katedru hrvatsko-ugarskoga privatnog prava na Pravoslovnoj akademiji u
Zagrebu, gdje j e 1873. postao redovni profesor. Bio j e jedanput rektor Sve­
učilišta (1880./81.), a neko je vrijeme b i o gradski zastupnik u Zagrebu. Zbog
političkih razloga umirovljen j e 1894. godine. B i o j e dugo zastupnik u Hrvat­
skom saboru, gdje j e često držao govore protiv Khuenova režima. Jedno j e
vrijeme (1896.—1901.) bio urednik časopisa za ekumenizam Balkan, koji j e
b i o pokrenuo vrhbosanski nadbiskup J. Stadler.
Potočnjakov sumišljenik V. K. [ V i t o m i r K o r a ć ] ove j e članke kasnije obja­
vio u knjižici F. Potočnjak, Pogledi na klerikalizam u Hrvatskoj, Budimpe­
šta, 1904.; usp. K L 51/1900., br. 24,185—88.
" Usp. F. Plevnjak, Prilozi za kulturnu povijest hrvatskog svećenstva, Zagreb,
1910., 442—443.
" I. Mužić, Masonstvo u Hrvata, 57—58.
" Isto, 59—62.
» Katolički list, 50/1899., 174—175.

" Opširnije u R. Lovrenčić, Geneza politike »Novog kursa«, Zagreb, 1972., 53.

6
J. K R I Š T O , Hrvati i klerikalizam CSP 25 (2—3), 1—18 (1993)

k a t o l č i k i m načelima, šito j e u danlim d k o l n o s t l m a s a m o z n a č i l o dia se

suprotstavila v l a d i n i m k a n d i d a t i m a . V l a d a j e , m e đ u t i m , htjela s p r i j e č i t i
uspjeh K o a h r a n e o p o z i c i j e nasitojeći p o n i š t i t i rezultate i z b o r a . " K a k o j e
v i d l j i v o i z isaborskih rasprava o izvješću O d b o r a z a v e r i f i k a c i j u i i m i m i -
tet o i z b o r n i m p r o s v j e d i m a , v l a d a j e o p t u ž i v a l a o p o z i c i j u za organizira­
n j e p r o t e s t a širokih n a r o d n i h s l o j e v a (napose ž e n a ) , služeći s e m o g u ć ­
nošću u v o đ e n j a civilnoga bralka r a d i zastrašivanja i p r i t i s k a n a izbor­
n i k e . " Štoviše, izvjestitelj O d b o r a , d r . Š a n d o r E g e r s d o r f e r , direiktno j e
o s u d i o u f « ) r a b u v j e r e u p o l i t i č k o j agitaciji." O p o z i c i j a j e , s d r u g e strane,
optuživala r e ž i m z a u p o r a b u raznih v r s t a p r i s i l e na i z b o r n i k e , uključu­
jući i umorstvo.
Hrvatska j e historiografija locirala pojavu »klerikalizma« u Hrvatskoj
u tu n e s p o k o j n u 1897. godinu. N a v o d n o j e k l e r i k a l i z a m , t j . » t e ž n j a da
više s v e ć e n s t v o z a d o b i j e k o n t r o l u n a d p o l i t i č k i m i d r u š t v e n i m ž i v o t o m
i da ga u s m j e r a v a « , " b i o o d j đ k sulkoba Vlade i C r k v e u U g a r s k o j . T a na­
v o d n a v o l j a za p o l i t i č k o m kcsatrolom o č i t o v a l a se u k r i t i c i h r v a t s k e
k o a l i c i j e K h u e n o v a r e ž i m a z b o g protucilkvene djelatnosti u H r v a t s k o j .
N i j e n a čast h i s t o r i o g r a f i j i što j e uzela s u d E g e r s d o r f e r a i d r u g i h isto­
m i š l j e n i k a k a o m e r i t o r n u o c j e n u događanja p o t k r a j p r o š l o g sitoljeća.
N a i m e , i p o r e d islabo u t e m e l j e n i h m e đ u s o b n i h o p t u ž a b a i sitničavih za­
d j e v i c a sabornika, saborske r a s p r a v e o t k r i v a j u da su s e u hrvatsikom
društvu na k r a j u stoljeća s u k o b i l a d v a svjetonazora. U v j e r e n i u l o j a l n o s t
h r v a t s k o g a puka C r k v i , k a t o l i č k i svećenici p r e d s t a v l j a l i su se k a o istin­
ski b r a n i t e l j i h r v a t s k i h p o l i t i č k i h interesa i štitiitelji h r v a t s k o g a seljač­
k o g n a r o d a . S d r u g e strane, l i b e r a l n o u s m j e r e n i v l a d i n i ljudi, k t o m u
» m a đ a r o n i « , b i h su u v j e r e n i da k a t o l i č k o s v e ć e n s t v o z a g l u p l j u j e n a r o d
i p r i j e č i ga d a p o s t a n e d i o » m o d e r n o g a « , » p r o g r e s i v n o g a « svijeta, odvra­
ćajući g a o d usvaj.anja s u v r e m e n o g z a k o n o d a v s t v a . D a k su p r v i mislili
da j e u i n o v a c i j i n e m i n o v n a p r o p a s t , drugi su v j e r o v a l i d a s a m o u n j o j
m o ž e b i t i spas; p o i n e r c i j i i d e o l o š k o g sraza, n i j e d n i n i d r u g i nisu se
m n o g o brinuli o s t v a r n o m sadržaju suprotstavljenih ponuda.*"

K a t o l i č k i su svećenici, o s p o r a v a n i svećenički s a b o r s k i k a n d i d a t i , odluč­

n o p o b i j a h o p t u ž b e o u p o r a b i v j e r e u p o l i t i č k e isvrhe, p r i g o v o r k o j i se
manje-više svodit* na zamjeilke o zastrašivanju n a r o d a c i v i l n i m b r a k o m . "
U m j e s t o u p o r a b e v j e r e u p o l i t i č k e svrhe, o p o z i c i j s k i isvećenici j e d n o ­
dušno su t v r d i l i da s e n a r o d b t m i o z b o g d r ž a v n e b i r o k r a c i j e i n e p r a v d i

" Vlada j e zanijekala valjanost izbora sljedećim sabornicima: Franu Vrbani-

ću, Franji Racingeru, Ignjatu Brliću, Josipu Pasariću, Gjuri pl. Bedekoviću,
Ivanu Ružicu i Marijanu Derenčinu. Slijedom rasprava u Saboru, svima j e
izbor b i o poništen (Stenografički zapisnici i prilozi Sabor Kraljevine Hrvat­
ske, Slavonije i Dalmacije petogodište 1897—1902. (dalie: S Z H S ) , Zagreb,
1899., I., 1, 4 9 6 ^ 9 8 ) .
" SZHS, I., 1, 128.
'» Isto, 129.
" J. Šidak, M. Gross, I. Karaman i D. Šepić, Povijest hrvatskog naroda e.
1860—1914, Zagreb, 1986., 156.
^ Za suvremenu raspravu o odnosu liberalizma i kršćanstva v. S. Brestyen-
szky, »Liberalizam i kršćanstvo«. Katolički list (Zagreb), 48/1897.
^' V. opovrgnuće Franje Racingera, SZHS, I., 1, 188.
J. KRISTO, Hrvati i klerikalizam CSP 25 (2-3), 1-18 (1993)

sustava Ikoji većinska istranlka neprestano održava? Štoviše,toaOcoje Jo­

sip Z o r i ć u s t v r d i o , » i š l o s e j e s i s t e m a t s k i za tim, d a s e u g l e d s v e ć e n s t v a
ruši i t o n a j e d n o s t a v n u p r i j a v u ili d e n u n c i j a c i j u , za k o j u se j e u v i j e k
k a s n i j e saznalo, da j e i z h i t r e n a i i z m i š l j e n a « ^ . H e g e d i ć j e b i o u v j e r e n
d a z n a t o č a n r a z l o g n a p a d a j a n a svećenistvo: n a p a d a n i s u j e r su b i l i
'patriotično, opozicionalno svećenstvo'.^

Z a u p o t p u n j e n j e o p i s a d u h o v n e a t m o s f e r e n a h r v a t s k i m p r o s t o r i m a pot­
kraj prošlog stoljeća p o t r e b n o j e spomenuti i neka događanja unutar
Katoličke crkve k o j a su podgrijavala protukatoličko raspoloženje. T u
j e p o n a j p r i j e b i l o p i t a n j e s l a v e n s k e s l i i ž b e B o ž j e . lalko j e o n o b i l o n a j ­
više aktualno u Dalmaciji i H r v a t s k o m primorju, uzburkalo j e cjelokup­
n i hrvatsiki d i i h o v e i ipirostor. L i t u r g i j s k i j e j e z i k o d u v i j đ k b i o i p o l i t i č k o
p i t a n j e ; n a p o s e j e tO' b i o slučaj sa staroslavelnskim jezilkom u hrv^aitskim
k r a j e v i m a g d j e j e b i o službeni! l i u t r g i j s k i j e z i k . O č e k i v a n o , p i t a n j e u p o ­
rabe slavenskoga jezika u liturgiji nije uvijek b i l o bez problema." N e ­
posredan p o v o d p o n o v n o m uzbuđivanju duhova bila je odluka rimske
k o n g r e g a c i j e za š i r e n j e v j e r e (De propaganda fide) o d 5. k o l o v o z a 1898.
k o j o m s e p o t v r d i l o p r i j a š n j e s t a j a l i š t e da j e s t a r o s l a v e n s k o b o g o s l u ž j e
p o v l a s t i c a s a m o o d r e đ e n i h župa, p a i o r k a v a , a n e n a r o d a . L i b e r a l n i
krugovi u hrvatskim zemljama o d m a h su to protumačili kao još jedan
u d a r i o n a k o neprijateljrSkoga, » l a t i n a š k o g « R i m a p r e m a p r a v e d n i m te­
ž n j a m a h r v a t s k o g a n a r o d a za n e z a v i s n o š ć u . N a d i i h o v n o m p r o s t o r u u
k o j e m s u s l o b o d n i z i d a r i v e ć b i l i i z b o r i l i s v o j e mjestoi, i u t j e c a j , d u k o ­
j e m j e l i b e r a l i z a m p o s t a j a o o s n o v n o m p o t k o m n o v o g s v j e t o n a z o r a , na­
p a d i n a n a v o d n e p r o t u h r v a t s k e r a d n j e S v . S t o l i c e Uiklapali Siu s e u na­
s t o j a n j a d a se u t j e c a j K a t o l i č k e c r k v e u h r v a t s k o m n a r o d u s v e d e n a
m i n i m u m . C r k v e n i l j u d i nlisu p o m o g l i s e b i s a m i m a o g r a d o m d a j e pita­
n j e l i t u r g i j s k o g j e z i k a (u t o m slučaju g l a g o l j i c e ) i s k l j u č i v o i m u t a m j e
p i t a n j e Orflkve.'' T i m e su s a m o d a v a l i p o v o d a i o n a k o s p r e m n i m k r i t i č a r i ­
m a da dh o p t u ž e za p o k l e k n u ć e p r e d d i k t a t i m a R i m a , p a i o n d a k a d a j e
r i j e č o n a c i o n a l n i m i n t e r e s i m a . N o , n a c i o n a l n i i n t e r e s i , uistinu, n i s u b i l i

^ V . H e g e d i ć j e rekao: » [ . . . ] drugdje morate tražiti uzroke uspjehu naše­

mu. M o r a t e ih tražiti u probudjenoj hrvatskoj sviesti, a drugo u nevolji
hrvatskoga naroda, u k o j u ste ga rinuli. U probudjenoj hrvatskoj sviesti, j e r
H r v a t više ne će, da bude tudjinu služio, već hoće da bude gospodar u svo­
jem. [... ]
Ali hrvatski narod [ . . . ] d o b r o zna, da se v i ne ćete staviti na temelj hrvat­
skoga državnog prava, on zna, da j e vaše nastojanje, da se Hrvatska razpline
u magjarskoj jedinstvenoj državi, pa zato se opire proti vam, opirati će se
proti vašemu nastojanju i boriti pa makar i svojom vlastitom krvlju.« ( S Z H S ,
L, 1, 216).
" S Z H S , I., 1, 247.
^ Isto, 210. Navodnike s j e d n i m znakom upotrebljavam u slučajevima kad
j e citat vjeran izvornom značenju ali su promijenjeni padeži i slične preina­
ke, što n e predstavlja doslovno citiranje.
^ Za kraću povijest pitanja slavenskoga jezika u liturgiji i Strossmayerove
uloge u njemu v. Ivan Vitezić, »Die Romisch-KatoHsche Kirche bei den Kroa-
ten«, u Die Habsburgermonarchie 1848—1918, ur. A d a m Wandruszka i Peter
Urbanitsch, 5 sv., IV., 332—398.
* Usp. Vrhbosna, 1901. (20. lipnja i 5. kolovoza), 1902. (5. travnja) i 1903. (20.
studenoga).

8:
J. K R I S T O , Hrvati i klerikalizam CSP 25 (2—3), 1—18 (1993)

p o s r i j e d i , a k o j e ikritika o b e s p o g o T O m o j poslušnosti R i m u i bila na

ihjestu. Ali hrvatski su biskupi i p o t o m e b i l i l j u d i svoga v r e m e n a . U
p r o c i j e p u i z m e đ u liberalne k r i t i k e papinstva i b r a n j e n j a nacionalnih
interesa, hrvatski, k a o i drugi biskupi, nisu si m o g l i d o p u s t i t i j a v n o su­
p r o t s t a v l j a n j e Sv. Stolidi. N o , t o n e znači da b i drugačiji stav h r v a t s k i h
biskupa znatnije o t u p i o k r i t i č k u oštricu nabrušenih liberala. Svaka j e
manifestacija o d a n o s t i hrvatskih katolika Sv. Stolici bila d o č e k i v a n a na
knitičke v i l e . P r i p r e m a j u ć i s e za P r v i svehrvatski k a t o l i č k i k o n g r e s , crkve­
na j e h i j e r a r h i j a htjela o b i l j e ž i t i k r a j stoljeća h o d o č a š ć e m h r v a t s k o g a
v j e r n i č k o g puka u R i m na p o k l o n P a p i i p o s v e t o m m l a d e ž i S r c u Isusovu.
L i b e r a l n i su k r u g o v i podignuli s v o j glas k a o da j e u n a j m a n j u r u k u to
bila najvažnija stvar h r v a t s k o g a n a r o d n o g bića.
I d o g a đ a j i vezani uza Z a v o d sv. J e r o n i m a u R i m u , k o j i su 1901. g o d i n e
izrastali u aferu, p o d a v a l i su se k r i t i č k o m r a s p o l o ž e n j u m l a d i h brvatsikih
liberala. T e j e g o d i n e papa L a v X I I I . b r e v e o m » S l a v o r u m g e n t e m « o d
1. k o l o v o z a ukinuo Z a v o d o v gostinjac i k a p t o l te o s n o v a o n o v u institu­
ciju K o l e g i j sv. J e r o n i m a za h r v a t s k i n a r o d {Collegium Hieronymianum
pro croatica gente). H r v a t s k i liberali v j e r o j a t n o nisu ni znali k a k v a se
d i p l o m a t s k a m r e ž a splela Oko n a z i v a te institucije." M a đ a r e , k a o i nji­
h o v a eksponenta u Z a g r e b u bana K h u e n a , s m e t a o j e s p o m e n h r v a t s k o g
i m e n a u naslovu k o l e g i j a , i a k o j e u p o r a b a riječi gente u m j e s t o natione
za o z n a č a v a n j e naroda, nacije, v e ć b i l a k o m p r o m i s . N a k o n n e g o d o v a n j a
Talijana i t v r d n j e da oni i m a j u p r a v o na k o l e g i j . P a p a j e o d l u č i o ne
o b j a v i t i b r e v e . V i j e s t o t o m e k a s n o j e stigla u Z a g r e b j e r j e d o k u m e n t ,
na o p ć e zadtnroljstvo hrvatskoga puka, v e ć b i o o b j a v l j e n 14. k o l o v o z a
1901. g o d i n e u Katoličkom listu. S t v a r i sa Z a v o d o m zaoštrile su s e 29.
k o l o v o z a 1901. kada ga j e grupa »italo^dalmatinaca«, v o đ e n a g r o f o m Ti­
t o m A l a c e v i c h e m , zaiizela. U k l j u č i l e su s e talijanske i austrougarske vla­
sti. P a p a j e p o p u s t i o p r e d z a h t j e v i m a i oidlučio da i m e Z a v o d a ostane
n e p r o m i j e n j e n o , t j . Collegium Hieronymianum lllyricorum.
O č e k i v a n o , m n o g i u H r v a t s k o j b i l i s u o g o r č e n i z b o g takva o b r a t a . Libe­
rali s u j e d v a dočekali takav ishod j e r su i m a l i u r u k a m a » č v r s t « argu­
m e n t o p r o t u h r v a t s k o j djelatnosti p a p i n s k o g a Ritaa, ali i d o m a ć i h bi­
skupa.^ Događaj j e n a p o s e išao n a v o d u o n i m a k o j i su z a g o v a r a l i od-
maknuće Hrvata o d R i m a i osnivanje »narodne crkve.« A takvih j e bilo
m e đ u H r v a t i m a ne s a m o na k r i t i č n o m p r i j e l a z u n e g o i t i j e k o m cijeloga
20. stoljeća. H r v a t s k i kritičari postupaka C r k v e nisu bili svjesni k o l i k o
su n a p o r a hrvatsiki biskupi, napose Strossmajrer i Stadler, uložili d a s e
h r v a t s k o m e z a v o d u u R i m u sačuva h r v a t s k i karakter.®
S p o m e n i m o i t o da n a p r e d n j a c i n i s u m o g l i z a b o r a v i t i ni k a t o l i č k i kon­
gres u Z a g r e b u 1900. g o d i n e niti pustiti na m i r u »iklerikalizam« k o j i

" Opširnije o Zavodu v. Juraj Madjerac, /frvaž^sfet zavod sv. Jeronima (Collegi­
um s. Hieronymi Illyricorum) u Rimu 1453i—1953, Rim, 1953.
Taj j e stav još prisutan kod I. Mužića, Hrvatska politika i jugoslavenska
ideja, SpMt, 1969., 44, iz kojeg j e vidljivo nepotptmo poznavanje svih relevant­
nih činjenica.
" V. Andrija Šuljak, »Biskup J. J. Strossmaver i nadbiskup Stadler«, Kato-
lička crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeću, Vrhbosanska Visoka
teološka škola, Sarajevo, 1986., 121—136 (131—135).
J. KjRIšTO, Hrvati i klerikaUzam C;SP 25 (2—3), 1—18 (1993)

SU tamo prepoznali. U znaik proslave za izibomu pobjedu u Ajkademsko

p o t p o r n o sveučilišno društvo, izdali su 1902. brošuiru Porez i slavlje.
» P o r a z « se o d n o s i o na » k l e r i k a l c e « , a » s l a v l j e « n a n a p r e d n j a k e . U bro­
šuri su naprednjaci definirali s v o j e p o i m a n j e »Iklerikalizma« i svoju
o d l u k u 'da m u s e o d u p r u . K l e r i k a l i z a m j e i d e j a p o k o j o j s e » i n t e r e s i
h r v a t s k o g n a r o d a identificiraju s interesima j e d n o g s t a l e ž a « . T a j stalež
j e svećenički, o s o b i t o v r h h i j e r a r h i j e — biskuipi, k o j i zahtijeva da s e na­
r o d »stavi pod vodstvo episkopata«. Naprednjacima j e takav zahtjev b i o
u t o l i k o n e p r i m j e r e n i j i što j e p o s r i j e d i b i o onaj e p i s k o p a t A o j i g a j e ,
liz m a l e častne i z n i m k e u n o v i j e m k u l t u r n o m i p o l i t i č k o m ž i v o t u u v i j e k
o s t a v l j a l o na c j e d i l u « " . M i s l i l i su na događaje v e z a n e uza Z a v o d sv. Je­
r o n i m a u R i m u i p i t a n j e slavenske l i t u r g i j e u k o j i m a su n a p r e d n j a c i
odčitavali izdajničke r a d n j e k a t o l i č k e hijerarhije." I Š u p i l o j e m i s l i o k a o
i naprednjaci. Opravdavajući s v o j u p o l i t i k u » n o v o g a k u r s a « i m a t o č su-
piroitnim p o k a z a t e l j i m a . Šupilo j e d o b a r idio k r i v l j e s v a l i o n a »iklerikali-
z a m « , p r i d a j u ć i m u n e v j e r o j a t n e dimenzije.'^
T o su n e k e o d važnih k o o r d i n a t a h r v a t s k o g a d u h o v n o g p r o s t o r a p o t k r a j
p r o š l o g stoljeća, o d r e d n i c e k o j e naznačuju p o j a č a n u prisutnost liberal­
n i h tiideja i na h r v a t s k o m p r o s t o r u . K t o m u t r e b a (dodati i l i b e r a l n i j e
učenje p o j e d i n i h k a t o l i č k i h teologa. S l i j e d o m p r v e siocijalne e n c i k l i k e
p a p e L a v a X I I I . Rerum novarum o d 1891. g o d i n e , k a t o l i č k i su s e teolozi
o s m j e l i l i k r e n u t i n o v i m p u t o v i m a u t e o l o š k o m razmišljanju. O p ć a ori­
j e n t a c i j a n j i h o v a razmišljanja bila j e v i d l j i v a i iz naslova n e k i h o d naj­
utjecajnijih knjiga. H e r m a n Schell i z d a o j e 1897. k n j i g u Katolicizam kao
princip napretka, d o k j e Josef M i i l l e r s v o j u k n j i g u n a s l o v i o Reformirani
katolicizam (1899. i 1900.), a A l b e r t E h r h a r d j e p i s a o o Katolicizmu i
dvadesetom stoljeću. Schell j e a r g u m e n t i r a o o p o t r e b i p r o m j e n e kato­
ličkih učenja. Miiller, k o j i j e i z d a v a o liberalnu r e v i j u Renaissance i puno
p i s a o u Dvadesetom stoljeću, u idvoisveščanoj j e knjizi d o k a z i v a o da s e
k a t o l i č k a t e o l o g i j a m o r a oslanjati n a m o d e m u filozofiju, a C r k v a m o r a
p r o m i j e n i t i d o s t a u s v o j o j p r a k s i , k a o celibat za svećenike, aisketizam i
drugu tradicionalnu v j e r s k u praiksu, k a k o b i modemni č o v j e k m o g a o lak­
še p r i h v a t i t i kršćanstvo. T a j e 'knjiga napose b i l a p o p u l a r n a m e đ u hr­
v a t s k i m s v e ć e n s t v o m , š t o se p r e l i j e v a l o i na Svjetovnjake; p o i m a n j e kr­
šćanstva b r a ć e R a d i ć a , n a p r e d n j a k a , m l a d o h r v a t a i drugih Hberalnih
grupacija u Hrvatsikoj t r e b a (tražiti i u t a k v i m u t j e c a j i m a . I k n j i g a p r o ­
fesora b e č k o g sveučilišta A . E h r h a r d a bila j e v r l o p o p u l a r n a u t a n k o m

^ Poraz i slavlje, Zagreb, 1902., 11.

N a čelu Napredne omladine u to vrijeme b i o j e Hinko Krizman, kasniji
član masonerije. Njegov ne baš svijetli utjecaj na hrvatskome društveno-
političkom polju seže u neku ruku sve do naših dana. Bio je, naime, instru­
ment u podizanju optužnice protiv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepin-
ca 1948. godine, slijedom koje j e nadbiskup bio osuđen na šesnaest godina
prisilnog rada i pet godina gubitka građanskih prava.
» U jednu riječ: klerikalizam, ili furtimaštvo imalo j e u Hrvatskoj veliku i
širu zadaću, da zarobijivanjem duhova i terorizmom sa Vragom, Paklom i
Framasunima vražjim anđelima, skuči hrvatsku narodnu politiku u kolote­
činu pokornosti svećenstvu, jezuvitima, episkopatu, dakle, in ultima linea,
vlastodršcima i sistemu, tješeći ga fatom morganom velike i slobodne Hrvat­
ske, samohrvatske i katoličke, koja se po takvoj politici nikada ostvariti ne
će i ne može.« (F. Šupilo, Politika u Hrvatskoj, Zagreb, 1911., 136).

10
J... K R I Š T O , Hrvati i klerikalizam CSP 25 (2—3), 1-18 (1993)

sloju čitateljstva t e o l o š k e literature m e đ u j i i ž n i m Slavenima, š t o j e vi­

d l j i v o iz o s v r t a na n j u u Katoličkom listu, Vrhbosni i s l o v e n s k o m Ob-
zomiku.^"
Iipak su, b a r e m u k r u g o v i m a više h r v a t s k e k a t o l i č k e hijerarhije, bili po­
pularniji p r o t u l i b e r a l n i c r k v e n i djelatnici i teolozi. D o k se Katolički list
k r i t i č k i o s v r t a o n a k n j i g e liberalnih teologa, o b j a v i o j e članak biskupa
K e p p l e r a p r o t i v k a t o l i č k o g h b e r a l i z m a s o d o b r a v a n j e m i na p o u k u d o ­
m a ć i m l i b e r a l i m a . " K e p p l e r j e a r g u m e n t i r a o da se Crkva ne s m i j e p o v o ­
diti za k u l t u r o m i j e d n o s t a v n o j o j s e p r i l a g o đ a v a t i ; u m j e s t o p d l a g o đ a -
vanja, t r e b a kulturu k r i t i č k i o c i j e n i t i da b i s e m o g l o p r i h v a t i t i š t o j e
d o b r o a o d b a c i t i što j e z l o . Crkva se, n a i m e , m o r a r e f o r m i r a t i slušajući
naputke Duha S v e t o g a a n e duha v r e m e n a . Još j e ranije taj z a g r e b a č k i
m j e s e č n i k o b j a v i o seriju članaka istaknutoga k a t o l i č k o g laika i politič­
k o g v o đ e dr. š a n d o r B r e s z t y e n s z k o g o l i b e r a l i z m u i kršćanstvu.^* P r e m ­
da j e Bresztyenszky n a p o č e t k u p r i z n a o da » l i b e r a l i z a m [ u h r v a t s k i m
z e m l j a m a ] n i j e d o sada [ . . . ] p o s t i g a o o n i h v a n j s k i h uspjeha, k o j i m a
se p o n o s i u o s t a l i m d [ i ] j e l o v i m a austro-ugarske m o n a r h i j e , a n a j p a č e
u Ugarsikoj«, nastavio j e u p o z o r a v a t i na n j e g o v u prisutnost k o d n e k i h
» m j e r o d a v n i h muževa«.^'
U takvoj se duhovnoj atmosferi pojavio u Hrvatskoj Antim Mahnić
(1850.—1920.). K a d a j e 1896. i z G o r i c e d o š a o u K r k za biskupa t e m a l e
o t o č k e b i s k u p i j e , t o s e nije z a b i l j e ž i l o k a o značajan d o g a đ a j . U o s t a l o m ,
carevinski su ga p o l i t i č a r i i p r e d l o ž i l i za t o m j e s t o k a k o b i ga se riješili,
a d o m a ć e s v e ć e n s t v o , o s j e t l j i v o na p o v r e d e n a c i o n a l n o g osjećaja, nije
se r a d o v a l o dolasku j e d n o g » s t r a n c a « za biskupa, k t o m u o s v j e d o č e n o g
p r o t i v n i k a staroslavenske liturgije. S v a ta r a s p o l o ž e n j a su s e , m e đ u t i m ,
u s k o r o promijelnila, j e r se n o v i biskup p o k a z a o o s j e t l j i v i m p r e m a nacio­
n a l n i m o s j e ć a j i m a s v o g a n o v o g stada, a n j e g o v a p r e d a n o s t r a d u i orga­
niziranju u n o v o j j e o k o l i n i s a m o dobila n o v i p o t i c a j . G o d i n e 1899. Ma­
hnić j e o s n o v a o tiskaru K u r y k t a te p o č e o izdavati list PMĆ/CJ prijatelj,
p r v i pokušaj u z n a č a j n o m slijedu publicističkih p o t h v a t a .
N i š t a n i j e t a k o ttzbuđivalo biskupa M a h n i ć a kao i d e j e liberalizma. Bi­
skup j e i došao s l o š i m p r e d i s p o z i c i j a m a p r e m a n j e m u . U listu Rimski
katolik, k o j i j e i z d a v a o p r i j e dolaska u K r k , z a s t u p a o j e nužnost dije­
ljenja duhova, izražavajući t o zćihtjevom za <>predjeljeinjem iUliU: ili s
K r i s t o m ili s B e l i a l o m , p o g l a v i c o m đ a v o l s k i m ; ili l i b e r a l ili » p r a v i « ka­
t o l i k . Uistinu, o s n o v n a značajka n j e g o v a gledanja na stvarnost b i l o j e
k r u t o p e r f e k c i o n i s t i č k o d i j e l j e n j e n a c r n o i b i j e l o , d o b r o i z l o , istinu i
neistinu. V j e r o v a o j e da č o v j e č a n s t v o živi u istini ili neistini, ili j e u ta­
boru Kristovu ili u Belialovu. T u j e beskompromisnost zadržao sve do
k r a j a ž i v o t a . U v j e r e n u sposobnost ljudskog r a z u m a da dokuči istinu
i siguran k a k o s e o n a nalazi u n j e g o v o j Crkvi, k t o m u o p t i m a l n o izra­
žena u aristotelovsfco-tomističkom sustavu, s v o j o m j e i s t i n o m s u d i o o

" V, M . Horrmann, »Liberalizam i liberalni katolicizam«, 33. Hrvatska straža,

1/1903., 38—61, 192—215, 329—349, 471—485.
« Katolički list, 1902., br. 27.
^ Katolički list. 48/1897., 73—74, 81—84, 89—90, 97—98, 105—107, 113—114.
* Isto, 81.

11
J. K R I S T O , Hrvati i klerilcalizam C S P 25 (2—3), 1—18 (1993)

k n j i ž e v n o s t i , lumjetnosti i o s v i m d r u g i m g r a n a m a l j u d s k o g zanimanja,
uključujući, dakako, i politiku."
U p r a v o s u to o s n o v n e k a r a k t e r i s t i k e n o v o p o k r e n u t o g časopisa, k o j i j e
i m a o b i t i stražom, u i s t i n u hrvatskom stražom, koja će p o m n o motriti
n a m a n i f e s t a c i j e l i b e r a l i z m a . R e v i j a j e d o s l j e d n o oidgovorila s v o j o j te­
m e l j n o j n a k a n i , š t o j e v i d l j i v o v e ć iz l e t i m i č n a p r e g l e d a g l a v n i h člana-
ka.^' Još su t o b j e l o d a n i j e g o v o r i l i r e d o v i t i i z b o r i iz h r v a t s k e d u h o v n e
p r o d u k c i j e n a k o j e se r e v i j a k r i t i č k i o s v r t a l a .

Prve reakcije i dalekosežne posljedice

Časopis j e , izgleda, d o b r o p r i h v a t i o d i o svećenstva, a osobito studenti

b o g o s l o v l j a . " K a k o j e Hrvatska straža b i l a r e v i j a s o d r e đ e n i m i n t e l e k t u ­
alnim pretenzijama, njezini nesvećenički protivnici bili su rjeđi nego
u slučaju p o p u l a r n o g a k a t o l i č k o g t i s k a . T o , d a k a k o , n e z n a č i d a s u p o ­
jedini listovi propustili upozoriti na opasnost o d »klerikalizma«, koji
se n a v o d n o p r o p a g i r a o u novoj reviji. Najčešći kritičar Mahnićeve revi­
j e b i o j e r i j e č k i Novi list.*' O d d r u g i h l i s t o v a t r e b a s p o m e n u t i z a g r e b a ­
č k e Pokret i Savremenik, s p l i t s k o Jedinstvo, d u b r o v a č k u Crvenu Hrvat­
sku i o s j e č k u Narodnu Obranu. Z a č u d o , p o l i t i č k i r a s p o l o ž e n o m S. R a ­
diću o v a j e vrlo kritička revija bila nezanimljiva, p a čak i onda kad j e
b i o o s o b n o p r o z v a n . " A l u d i r a j u ć i n a p o s l o v i č n u m e n t a l n u s p o r o s t Ti-
r o l a c a , A n t u n R a d i ć j e n a z v a o Ijiode o k o Hrvatske straže »hrvatskim
Tirolcima«'^.
I a k o s u k a t o l i č k i k r u g o v i o p ć e n i t o i z r a z i l i d o b r o d o š l i c u Hrvatskoj stra­
ži, k r i t i č k i se o s v r ć u ć i t e k n a p o j e d i n a č n e č l a n k e u n j o j , " b i l o i h j e k o j i

" T a k a v lik biskupa Mahnića izranja i iz pera njegova bliskog suradnika sve­
ćenika I . Butkovića; usp. I . Butković, » I d e j e vodilice presvijetloga biskupa
Dra. Antuna Mahnića«, Luč, 6/1910.—11., br. 5, 190—203. L j . Maraković, tako­
đer njegov sljedbenik, kasnije j e pokušao ublažiti značenje Mahnićeva radi­
kalizma: » A l i treba i m a t i na umu, da taj radikalizam nije bio nikakvo upor­
n o jahanje na pojedinim frazama ni više ili manje zlurado upiranje prstom
u protivnika umjesto u sebe sama, nego j e t o b i o solidan sistem znanja, vje-
;ran prosvijetljen dubok um, bogat suptilnim poznavanjem kršćanske filozo­
fije i teologije, vječno svjež i vječno dobar, gibljiv, jasan, pronicav.« ( L j . Ma­
raković, »Mahnić — prilikom dvadesete godišnjice njegove s m r t i « . Luč,
36/1941., br. 6, 3).
^' E v o naslova nekih članaka: »Zadaća kršćanske filozofije u X X stoljeću«;
»Liberalizam i liberalni katolicizam«; »Zvanje katoličkih svjetovnjaka u naše
d o b a « ; » L a v X I I I i m o d e r n o d r u š t v o « ; » N i j e lijepo što nije m o r a l n o i istini­
t o « ; » O t v o r e n o pismo predsjedniku Matice H r v a t s k e « ; »Katolička Crkva i r o ­
doljublje«; »Je li vjera privatna stvar?«. Dobar dio ovih članaka izlazio j e u
nastavcima, a nerijetko i m j e autor b i o sam biskup Mahnić.
Usp. Bozanić, n. dj., 139—140.
" Usp. Novi list, 1904., br. 23, 56, 65, 69, 71, 73.
•> Usp. H S , 1/1903., 596; 2/1904., 127—131, 250-251, 259, 611—612, 746—748. Jed­
noć se Hrvatska straža (5/1907., 400) potužila da S. Radić ne odgovara na njezi­
n e kritike.
« Usp. H S , 2/1904., 260—261.
*' M e đ u o v i m a su List dubrovačke biskupije, đakovački Glasnik biskupije bo­
sanske i srijemske, p a i K L . (Usp. H S , 1/1903., 601—604).

12
J. K R I S T O , Hrvati i Iderikalizain CSP 25 (2—3), 1—18 (1993)

su j o j s e suprotstavlili. Z a g r e b a č k i Katolički list, k o j i j e u r e đ i v a o Stje­

p a n K o r e n i ć , b i o j e m i š l j e n j a da j e n o v a katoiičska r e v i j a »isuvišna« i da
j e d o s l j e d n o n e m o ž e » n i t i oglasiti niti preporučiti«**. Glavni r a z l o g K o -
r e n i ć e v o j n e l a g o d i p r i p o j a v i časopisa bila j e , p o n j e g o v o j o c j e n i , pre­
v e l i k a rascjepkanost p o s t o j e ć i h snaga. I l u s t r i r a o j e t o i d e t a l j e m da se
s a m o u Z a g r e b u u p o s l j e d n j i h pet godina p o j a v i l o 112 listova o d k o j i h
j e , d a k a k o , v e l i k a v e ć i n a iskusila i s v o j zalazak. O s i m toga, svećenstvo,
k o j e j e b i l o glavni p o d u p i r a t e l j k a t o l i č k i h listova, t o l i k o j e o s i r o m a š i l o
da n e m o ž e lozdržavati j o š j e d a n list. M o ž d a j e k o d K o r e n i ć a b i l o i se­
b i č n i h p r i m i s l i p r i k r i t i c i p o j a v e časopisa. A r g u m e n t i r a o j e k a k o će Hr­
vatska straža u m n o g o č e m u u d v o s t r u č a v a t i Katolički list, k o j e m u j e b i o
u r e d n i k o m . U r e d n i š t v o j e , dakako, o t k l o n i b t a k a v sud i i z r a z i l o nadu
da ć e sa z a g r e b a č k i m l i s t o m » ž i v j e t i u m i r u i b r a t s k o j s l o z i « * . I z g l e d a
da m i r i p a k n i j e b i o p o t p u n . S i m p a t i z e r i Katoličkog lista z a m j e r i l i su
» p r e n a p e t o s t « M a h n i o e v e r e v i j e , na što se u r e d n i š t v o č u d i l o k a k o zagre­
b a č k o k a t o l i č k o glasalo n i j e smioglo n e k u o h r a b r u j u ć u riječ za n j i h o v
predani' r a d . *
P r i m j e d b a o » p r e n a p e t o s t i « n o v e r e v i j e b i l a j e na m j e s t u . O s n o v n i stav
Hrvatske straže b i o j e o b r a n a k a t o l i č k i h stajališta. T o j e b i l a o b r a n a
p o svaku cijenu i o b r a n a stajališta ikoje j e ismatrala k a t o l i č k i m a . Obra-
naški stav M a h n i ć e v e r e v i j e n i j e s e o č i t o v a o s a m o u njezlinu naslovu;
b i l a j e shvaćena k a o straža k o j a b u d n o p r a t i na opasnosti i na n j i h re­
agira. D o j a m j e b i o p o j a č a n p o d n a s l o v o m » A n t e m u r a l e Christianitatis«,
š t o j e n a z n a č a v a l o k a k o ć e časopis stajati na b r a n i k u k r š ć a n s t v a riječju
k a o što ISU ga n e k a d a h r v a t s k i p r e o i b r a n i i i m a č e m , š t o v i š e , p o Mahni-
ć e v u shvaćanju, b i t n a j e karakteristika C r k v e da » v o j u j e « proti-v svih
o n i h k o j i na n j u navćdjuju. S t o g a j e k o d n j e g a b i l a česta v o j n a termi­
n o l o g i j a ; v j e r n i k e j e u s p o r e đ i v a o s v o j s k o m , a n j i h o v položaj s r a t n i m
stanjem."' P r o b l e m a t i č n o s t pristupa Hrvatske straže najviše s e o č i t o v a l a
u r a d i k a l n o m isključivanju m o g u ć n o s t i drugačijeg gledanja na filozof-
sko-teološke, kulturne i v j e r s k e f e n o m e n e , g l e d a n j e k o j e ipak n e b i izla­
z i l o iz o k v i r a katoliditeta, što su z a m j e r i l i i n e k i c r k v e n i ljudi, p r i m j e r i ­
ce, A. B a u e r i J. P a z m a n . "
N e p r i j e p o r n o j e da j e Mahmićev k r u g o k o Hrvatske straže d o b r a n o pri­
d o n i o p o v e ć a n j u antagonizima i z m e đ u c r k v e n i h i s v j e t o v n i h djelatnika,
š t o j e z a i z r a v n u p o s l j e d i c u i m a l o p o j a č a n i amtilkatolicizam. N i j e o v o
p r i g o d a da se p r o g o v o r i o n j i h o v u utjecaju p r e k o H r v a t s k o g a k a t o l i č k o g

** S. Korenić, »Da li nam j e potrebit još jedan bogoslovni časopis?«, KL,

54/1903., br. 6, 61—63. Zanimljivo j e da se Korenić nije pokazao dobrohotni-
j i m ni prema omladinskom društvu Hrvatska u Beču, koje j e podržavao Mah­
nić. Naime, tražio j e polovicu cijene koštanja za slanje K L društvu iako
ga j e slovenskom omladinskom društvu slao besplatno. (Usp. I. Butković,
»Hrvatsko katoličko akademičko društvo 'Hrvatska' u Beču«, Nepredavana
predavanja, Beč, 1905., 13).
« Usp. H S , 1/1903., 144.
« Usp. isto, 602.
" Usp. A . Mahnić, »Zvanje katoličkih svjetovnjaka u naše doba«. Hrvatska
straža, 1/1903., 11.
« V. Hrvatska straža. 7/1909., 2—3.

13
J. K R I Š T O , H r v a t i i k l e r i k a l i z a m C S P 25 ( 2 — 3 ) , 1—18 (1993)

pokreta/' ali j e b i o supstancijalan. I tu j e Mahnićevo djelo urodilo, ne

uvijek njegovom krivnjom, lošim plodovima. N o , više bi m e zanimalo
zaključno istaknuti posljedice duhovnog raspoloženja protiv kojega j e
Mahnićev krug reagirao. Uistinu, te posljedice se osjećaju i danas, ne
samo u duhovnom ozračju nego i u historiografskim predrasudama.
L e g i t i m n o j e zaključiti da j e hrvatski duhovni p r o s t o r kako se stoljeće
primicalo svome istjeku hrlio natrag u devetnaesto stoljeće. K a k o j e pak
obilježje toga stoljeća b i o liberalizam i prateći protukleilikalizam, i u
hrvatskim se zemljama sve jače osjećala prisutnost borbenoga protu-
crkvenog raspoloženja. S time j e i položaj Katoličke cnkve slabio. Veći­
na crkvenih ljudi, međutim, prihvaćajući da se događa nešto n o v o i na
hrvatskoj sceni, nije mogla ili nije znala suočiti se s tim novitetom. Ka­
k o j e novi sekularni duh imao malo strpljenja za slušanje sitarih teo­
loških objašnjenja o podijeljenim nadležnostima Crkve i države, sve
oštrije sukobljavanje slvižbene Crkve i sekularnog duha b i l o j e neizbježno.
Više o d sukoba različitih političkih viđenja, b i o j e t o sukob dvaju ra­
zličitih svjetonazora i dviju suprotstavljenih antropologija. LiberaHzam,
i njegovi hrvatsiki promicatelji naprednjaci, braća Radić, F. Šupilo, ma­
soni i dr., imali su p r e d sobom optimističnu sliku čovjeka, poimanje
u k o j e m j e uvijek ostajalo mjesta za č o v j e k o v o usavršavanje, »napre­
d a k « , » p r o g r e s « p o d blagotvornim djelovanjem izobrazbe i tehnološkog
napretka. Slika j e t o čovjeka gdje ne ositaje puno mjesta za osjećaj kriv­
nje, za peslimizam i negativitet, ali ni m n o g o mjesta za odnos prema
transcendentalnim vrednotama, religijskim nazorima. N a j m a n j e j e osta­
l o mjesta za Crkvu, vjerniku posrednicu između Boga — kojega j e za
liberale opstojnost upitna — i ljudi, k o j i m a j e takva p o m o ć ionako su­
višna. Umjesto Crkve, i dominacije aristokracije, liberali su nudili ustav­
nu monarhiju, gdje se sredstvima zakona, reda i discipline ljudi mogu
dovesti d o savršenijeg oblika bivstvovanja. Crkvena teologija 19. stolje­
ća, pak, nije mogla prihvatiti takvu antropologiju. I a k o j e u njoj bilo
mjesta za napredak i progres (obraćenje, t j . radikalna promjena emi­
nentno j e kršćanski koncept), zbog raznih razloga u Crkvi se ustalila
pesimistična antropologija, slika čovjeka ranjena grijehom i skršena ne­
moći da se pridigne vlastitim snagama. Crkva j e mislila o sebi kao cje-
liteljici takva čovjeka, koja, malim pomacima (moralnom izgradnjom,
sakramentima, a na socijalnom planu milostinjom) i držeći pod kontro­
lom društvena i politička zbivanja, v o d i čovječanstvo njegovoj vječnoj
sreći. I Crkva j e naglašavala red, ali poredak stvari j e b i o različit; dok
j e u liberalnoj državi red i m a o biti u službi ustava i države, u Crkvi
j e r e d trebao služiti očuvanju Crkve na vrhu hijerarhijske ljestvice.

Ipak j e upravo markantno da, iako su svećenici zastupali crkvene inte­

rese, nikad na hrvatskom etničkom prostoru nisu stvarali, ni stvorili,
ideologiju temeljenu na vjerskim premisama; j o š o d ilirizma, katoličko
svećenstvo se uvijek i s a m o zalagalo za sekularne ideologije. Potkraj
19. stoljeća, događali su se u t o m smislu sitni pomaci. U m j e s t o sekular­
nih ideologija za nacionalno oslobođenje, crkveni su ljudi počeli ekspe-

" V . Jure K r i š t o , » K a t o l i č k o o r g a n i z i r a n j e i p o l i t i k a : P o č e c i H r v a t s k o g a k a ­
t o l i č k o g p o k r e t a « , Croatica Chrtstiana periodica, 15/1991., b r . 28, 86—104.

14
 J. K R I S T O , Hrvati i Iderikalizam CSP 25 (2—3), 1—18 (1993)

r i m e n t i r a t i s t v a r a n j e m nacionalne i d e o l o g i j e na vjersikim p r e m i s a m a .
N o , k a k o nisu i m a l i isikustva, nisu se m o g l i p o h v a l i t i n i uspjesima.
P r o b l e m j e i o n a k o b i o d r u g d j e , i b i o j e dvostruk. S j e d n e strane, doga­
đao s e n e s p o r a z u m z b o g u p o r a b e r a z h č i t i h i d i o m a n e s p o s o b n i h usposta­
viti m e đ u s o b n u k o m u n i k a c i j u . S d r u g e strane, b i o j e t o izraz n e m o ć i
c r k v e n i h ljudi. N a i m e , k a k o k a t o l i č k a t e o l o g i j a n i j e m o g l a slijediti pre­
mještanja na d r u š t v e n o - p o l i t i č k o m polju, s v e se v i š e predstavljala k a o
realkcionarna snaga, stvarnost k o j a d o l a z i iz d r u g o g a svijeta i g o v o r i
n e r a z m n l j i v i m j e z i k o m . Jezik c r k v e n e t e o l o g i j e s k r a j a 19. i p o č e t k a 20.
stoljeća n i j e b i o n e r a z u m l j i v s t o g a što b i m u sadržaj p o r u k e b i o ne­
pristupačan, n e g o š t o m u j e f o r m a dolazila iz n e k i h p r o š l i h v r e m e n a .
D o k su liberali g o v o r i l i o u v o đ e n j u z a k o n o d a v s t v a k o j e bi z e m l j u uči­
n i l o s l i č n i j o m d r u g i m l i b e r a l n i m z e m l j a m a carevine i o s t a t k a svijeta,
crkveni su ljudi g o v o r i l i o t o m e k a k o t o prestrulkturiraiije narušava sli­
ku s v i j e t a u k o j o j i C r k v a i država i m a j u s v o j a definirana m j e s t a u f i n o
r a z r a đ e n i m d r u š t v e n i m ulogama. K a k o j e v r i j e m e o d m i c a l o , i d i o m i su
postajali s v e n e r a z u m l j i v i j i j e d a n d r u g o m e .

D a k a k o , v i š e o d 'komunikacijskih p r o b l e m a , i d e o l o š k i sukob p o t k r a j 19.

stoljeća na hrvatsikim p r o s t o r i m a t i c a o s e i p o l o ž a j a K a t o l i č k e c r k v e .
K a o i d r u g d j e i ranije u ostatku B u r q p e i svijeta, l i b e r a l i m a j e K a t o l i č k a
crkva s a m o smetala u ostvarivanju njihove idealno zamišljene države
reda, r a d a i zakona. S t o g a su o n i n e p r e s t a n o nastojali suziti C r k v i k r u g
d j e l o v a n j a i z a t v o r i t i j e k o l i k o g o d j e t o m o g u ć e u z i d o v e sakristije.
Crkva, p a k , naviknuta na p r o m i n e n t n o m j e s t o u društvu i ucijepljena
u ž i v o t najširega k r u g a h r v a t s k o g a naroda, s m a t r a l a j e s v o j e p o l a g a n o
istislkivanje s p o l i t i č k e p o z o r n i c e d i r e k t n o m o p a s n o š ć u p o s a m s v o j
život. A l i i o v d j e j e n e s p o s o b n o s t k m u n i k a c i j e b i l a presudna. N i j e d n a
ni druga strana nisu m o g l e » č u t i « a r g u m e n t e suprotne.

Izmenađujuće, i d e o l o š k a i interesna sučeljavanja s p r i j e l o m a stoljeća

i m a l a su n e o č e k i v a n e p o s l j e d i c e z a susljednu h i s t o r i o g r a f i j u . I tu se
p o t v r d i l a m a k s i m a 'da p o v i j e s t pišu p o b j e d n i c i . N a i m e , usprkos v j e r i u
vlastitu snagu. Crkva j e u m n o g o č e m u b i l a pobijeđena. U n a j m a n j u ru­
ku, s i l e k o j e isu se isučeljavale s n j o m p o m a k n u l e su j e na p e r i f e r i j u
društvenih z b i v a n j a i l i s u i n e k e n j e z i n e v l a s t i t e snage k o o p t i r a l e u
s v o j p r o g r a m . D o l a s k o m i z r i č i t o p r o t u k a t o l i č k e i d e o l o g i j e na v l a s t (1945.),
K a t o l i č k a j e c r k v a f a k t i č n o svrstana u k a t e g o r i j u p o b i j e đ e n i h . H i s t o r i o ­
grafija j e s a m o slijedila tu logiku. Z a p r a v o , u i d e o l o g i z i r a n o j h r v a t s k o j
h i s t o r i o g r a f i j i s v e j e k a t o l i č k o a u t o m a t s k i b i l o o s u đ e n o 'kao reakcionar­
n o i n a z a d n o , o s i m a k o j e b i l o u n e k a k v u 'suglasju s d o m i n i r a j u ć o m
i d e o l o g i j o m . T u t r e b a tražiti z n a č e n j e poj'ma » k l e r i k a l i z a m « , k o j i j e ,
k a k o ismo v i d j e h , l i b e r a l i z a m p r o i z v o l j n o n a m e t n u o h r v a t s k o m idruštvu
p o t k r a j p r o š l o g i u p o č e t k u o v o g a stoljeća. N a taj l i b e r a l i z a m n a d o v e z a o
se i d e o l o g i j s k i pristup zadnjih p e d e s e t godina.

N e t r e b a p o s e b n o naglašavati d a takva M s t o r i o g r a f i j a z a v r e đ u j e osudu.

U z i m a m o p r i m j e r » k l e r i k a l i z m a « . D o v o l j n o j e istaknuti d a j e o n o što j e
( h r v a t s k a ) h i s t o r i o g r a f i j a nazvala k l e r i k a l i z m o m p r e d s t a v l j a l o g l e d a n j e
n e k i h k a t o l i č k i h k r u g o v a na p o č e t k u 20. s t o l j e ć a n a društveno-političku
stvarnost k r o z p r i z m u k a t o l i č k o g učenja, k a k o su ga ti k r u g o v i razu­
m i j e v a l i . Taikođer, p o s r i j e d i j e s a m o r a z u m l j i v o n a s t o j a n j e da se t o gle-

15
J. K R I S T O , Hrvati i klerikalizam CSP 25 ( 2 - 3 ) , 1-18 (1993)

danje p r i m i j e n i na cjelokupnu društveno-političku stvarnost. Samora­

z u m l j i v o j e , j e r j e u n a r a v i t a k o sveobuhvatnoga gledanja n a stvarnost
da j e o b l i k u j e p o s v o m e m o d e l u , t j . d a s e u s v a k o m s e g m e n t u stviamosti
o s j e t i p r i s u t n o s t toga specifičnog gledanja i l i i d e j e ( i d e o l o g i j e ) . O na­
činu p r i m j e n e k a t o l i č k i h načela na d r u š t v e n u s t v a r n o s t m i š l j e n j a su
sezala o d n e m i j e š a n j a u p o l i t i č k u s f e r u d o nastojanja da s e p u t e m ka­
t o l i č k i h p o l i t i č k i h stranaka p o s t i g n e željeni c i l j . O c j e n a t i h nastojanja
i v a r i j a c i j a unutar n j i h m o r a s e t e m e l j i t i na analizi p o v i j e s n o g a kon­
teksta iz k o j e g su o n a izrasla i u s v j e t l u subsefcventnih p o v i j e s n i h doga­
đanja. J e d n o j e , p a k , n e o s p o r n o : n e d o p u s t i v o j e o c i j e n i t i ta nastojanja
n e g a t i v n o s a m o z a t o š t o s u i m a l a k a t o l i č k i (ili b i l o k o j i d r u g i v j e r s k i )
p r e d z n a k . S a s v i m j e p a k na m j e s t u v r e d n o v a n j e t i h k a t o l i č k i h nastoja­
nja s gledišta točnosti n j i h o v e analize svijeta u k o j e m su d j e l o v a l a i s
gledišta r a z u m i j e v a n j a katolištva i n j e g o v e sposobnosti da o d g o v o r i n a
i z a z o v e v r e m e n a . M o ž d a ć e n e t k o zalključiti d a s u n e k e s t r u j e unutar
h r v a t s k o g a k a t o l i c i z m a s p o č e t k a stoljeća Shvaćale kršćanstvo p r e u s k o
— što u kontekstu kršćanstva m o ž e značiti i k r i v o — t e , stoga, nisu bi­
l e n i s p o s o b n e p r a v i l n o ocijeniti društvenu s i t m c i j u i a d e k v a t n o o d g o ­
v o r i t i n a n j e z i n e p o t r e b e . T a k a v b i zaključalk M o dopustiv, j e r s a m p o
sebi n i j e p r e j u d i c i r a n n i k a k v i m i d e o l o g i j s k i m p r e d l o š c i m a . D a k a k o , pret­
p o s t a v l j a se d a s e taikav zaključak t e m e l j i na podirobnoj p o v i j e s n o j
analizi.

U m j e s t o » k l e r i k a l z m a « p o t r e b n o j e p r o n a ć i p r i k l a d n i j e j e z i č n e formu­
lacije, f o r m u l a c i j e k o j e ć e a d e k v a t n i j e o d r a ž a v a t i stvarni p o v i j e s n i sa­
d r ž a j . P o d s j e t i m o se d a j e p o s t o j a o o d l u č n i j i nastup p r o t u k a t o l i č k o g li­
b e r a l i z m a p o t k r a j 19. stoljeća, k o j i s u zastupali b a n iChuen, o r g a n i z i r a n o
s l o b o d n o z i d a r s t v o i nezavisni liberali. N a taj se l i b e r a l i z a m p o č e t k o m
stoljeća n a d o v e z a o m n o g o agresivniji t i p l i b e r a l i z m a N a p r e d n e omladi­
ne. S d r u g e strane, m e đ u k a t o l i č k i m s v e ć e n s t v o m p o s t o j a l e su različite
s t r u j e i zasigurno n e j e d n a k i p o g l e d i n a p o l i t i č k i i o p ć i p o l o ž a j hrvat-
sikoga n a r o d a u Monarhiji.™ Ograničavajući s e n a b a n s k u H r v a t s k e , m o ­
že se r e ć i d a j e c j e l o k u p n o s v e ć e n s t v o b i l o iiodoljubno, ali nije postoja­
l o j e d i n s t v o g l e d e načina r o d o l j u b l j a . M a l o b r o j n o svećenstvo u v l a d i n o j
stranci zastupalo j e m i š l j e n j e da n a j b o l j e k o r i s t i n a r o d u i C r k v i tijesno
surađujući s l e g i t i m n i m zastupnicima M o n a r h i j e t e na taj način »izbi­
j a j u ć i « n e k a k v u k o r i s t z a p o b o l j š a n j e teškog p o l o ž a j a seljaštva. I m a l i su
i t e o l o š k o o p r a v d a n j e z a s v o j e stajalište, o p r a v d a n j e k o j e se t e m e l j i l o
na k o n c e p c i j i svećeništva k a o v o đ e naroda. B u d u ć i da su svećenici v o ­
đe, a n e v o đ e n i , m o r a j u b i t i p r i v o d e ć o j stranci." B r o j n i j e k a t o l i č k o sve-

™ Ža ideološku interpretaciju uloge katoličkog svećenstva u bunama 1903. go­

dine V . V . Bogdanov, Hrvatski narodni pokret 1903/4, Zagreb, 1961., 259—274.
Bogdanov j e na svaki način htio pokazati da katoličko svećenstvo nije imalo
nikakve, osim negativne, uloge u podizanju narodne bune. Navodi koje upo­
trebljava, međutim, upućuju na suprotan zaključak. I J. Jareb, Pola stoljeća
hrvatske politike, Buenos Aires, 1960., 17, griješi kad tvrdi da su i »klerikalci«,
kao liberalci i socijalisti, u razdoblju 1902.—1905. prihvaćali »fikciju narod­
nog jedinstva Hrvata i S r b a « . »Klerikalci«, i t o samo neki, prihvatili su tu fik­
ciju dosta kasnije, tek o d 1912.
" Usp. istup svećenika Makse šnapa na saborskoj sjednici o d 1. veljače 1904.
godine u SZHS za god. 1904., dio I., 340—353.

16
J. K R I S T O , Hrvati i klerikalizam CSP 25 (2—3), 1—18 (1993)

ć e n s t v o u o p o z i c i j s k i m stranifcama najčešće s e n i j e o s v r t a l o na vladajuću

stranku, i a k o j e p o v r e m e n o i trenutačni p o l i t i č k i interes b i o bitan.'^ Oni
su se u g l a v n o m zalagali z a v e ć a p o l i t i č k a p r a v a h r v a t s k o g n a r o d a u cje­
lini, n a p o s e seljaka, i n e r i j e t k o su s e glede tih p i t a n j a slagali s napred­
n j a c i m a i d r u g i m l i b e r a l n i m g r u p a c i j a m a i pojedincima."'
T e š k o j e u t i m n a s t o j a n j i m a p r o n a ć i klerikalizam. N o , p o s t o j a l o j e unu­
t a r hrvatsikoga k a t o l i c i z m a , k a o i d r u g d j e , n a s t o j a n j e da s e n a organizi­
r a n n a č i n p r e d s t a v i i b r a n i k a t o l i č k o v i đ e n j e sviijeta k a o i n j e g o v o dru­
štveno i p o l i t i č k o u r e đ e n j e . T o j e o r g a n i z i r a n o d j e l o v a n j e p o s t a l o pre­
p o z n a t l j i v o k a o » k a t o l i č k i p o k r e t i « . Biskup M a h n i ć , napose s r e v i j o m
Hrvatska straža, b i o j e j e d a n o d najzaslužniijih p o j e d i n a c a za organizi­
r a n j e i u s m j e r a v a n j e k a t o l i č k o g p o k r e t a na h r v a t s k i m p r o s t o r i m a . N e
ulazeći u detaljniju analizu t o g a gibanja, sasvim j e o č i t o d a s e n i t u
r e d o v i t o n e m o ž e g o v o r i t i o k l e r i k a l i z m u ili v o l j i za k l e r i č k i m o s v a j a n j e m
vlasti i susljednim k o n t r o l i r a n j e m društva.^ U m j e s t o k l e r i k a l i z m a , m o ­
že s e g o v o r i t i o p r e d a n u k a t o l i c i z m u , g o r l j i v u katolištvu, m o ž d a čak i
zelotnu k a t o l i c i z m u .
U historiografiji, k o j a nije bila p o d neposrednim utjecajem pojedinih
i d e o l o g i j a , p r i h v a ć e n j e izraz » p o l i t i č k i k a t o l i c i z a m « za označavanje
u p r a v o o n i h n a s t o j a n j a o k o j i m a j e b i l o riječi u o v o m članku. I a k o
j e t o s r e t n i j i i z b o r o d k l e r i k a l i z m a , čini m i se da ni o n p o s v e n e zado­
voljava. M o g l o b i se, n a i m e , zaključiti da p o s t o j i razlika i z m e đ u » p o l i ­
t i č k o g a « i » n e p o l i t i č k o g a « katolicizma. S o b z i r o m na p o v i j e s n o iskustvo
k o j e n e p o z n a j e v r i j e m e k a d a k r š ć a n s t v o (i k a t o l i c i z a m ) n i j e n a s t o j a l o
b i t i i » p o l i t i č k i « p r i s u t n o i utjecajno, t o j e r a z l i k o v a n j e slabo u t e m e l j e ­
n o . N a j p r i m j e r e n i j e b i , čini m i se, b i l o g o v o r i t i o organiziraniom ili or­
g a n i z a c i j s k o m k a t o l i c i z m u kada j e r i j e č o g i b a n j i m a unutar h r v a t s k o g a
k a t o l i c i z m a o d kraja 19. d o p o l o v i c e 20. stoljeća, p r e c i z n i j e d o 1945.
g o d i n e . V i d l j i v o j e , n a i m e , d a j e j e d n a o d bitnih karakteristika toga gi­
b a n j a o s n i v a n j e r a z n i h o r g a n i z a c i j a i d j e l o v a n j e u n j i m a . Još j e zna­
čajnije )da su t i k a t o l i č k i aktivisti i m a l i j a k u v j e r u u m o ć organizacije
k a o n a j p r i k l a d n i j e g i najučinkovitijeg sredstva za prenošenje Ikatolič-
k i h i d e j a na društvena zbivanja. S v r e m e n o m j e ta v j e r a p r e r a s l a i u
v j e r u u političku o r g a n i z a c i j u . T o j e , m e đ u t i m , p o s e b n a tema.
Z a sada, p r e d l a ž e m u p r a v o izraz o r g a n i z i r a n i k a t o l i c i z a m k a o sredstvo
n u ž n o g p r e v l a d a v a n j a nesretne i m e n i c e » k l e r i k a l i z a m « i i z v e d e n o g pri­
djeva. D a k a k o , p r e d l a ž e m semantičku p r o m j e n u u n a d i da ć e o n a označa­
v a t i početalk s t v a r n e p r o m j e n e o d n o s a h i s t o r i o g r a f i j e p r e m a o d r e đ e n i m
s e g m e n t i m a k a t o l i š t v a na h r v a t s k i m p r o s t o r i m a .

" V. »Proglas nekolicine svećenika senjsko-modruške županije« u SZHS za

god. 1903., dio I., 60—61, u kojem se kritizira oportunizam pojedinih svećenika.
^ Usp. V . Bogdanov, n. dj., 264—267.
" V . Jure Krišto, Katolička crkva u hrvatskoj politici 1850.—1918., doktorska
disertacija obranjena na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Za­
greb, 1913.; Isti, »Katoličko organiziranje i politika«.

2 Časopis za suvremenu povijest 17

J. K R I Š T O , H r v a t i i lilerikalizam C S P 25 ( 2 - 3 ) , 1-18 (1993)

F A R - R E A C H I N G C O N S E Q U E N C E S OF A W R O N G A T T R I B U T I O N :
W A S T H E R E A N Y C L E R I C A L I S M A M O N G CROATS?

Standard evaluation of Croat historiograp]iy is that the end of the nineteenth

centtiry saw the appearance of clericalism, that is, an effort of the Catholic
hierarchy t o subject ali social and political life to its control. One of its m o -
tors w a s allegedly the j o u m a l Hrvatska straža, w h i c h vias started b y bishop
Antun Mahnić ninety years ago. Closely scrutinizing the times when the Jour­
nal appeared, the autihor shows that the judgment regarding clericalism is
imfounded. I t is true that the Catholic j o u m a l was overly sensitive t o ali so-
cdal movements and that, being antagonistic t o ali n e w ideas, it contributed
much to the antagonization of the Croat spiittual space at the t u m of the
centtrry. Hovvever, the historians have n o t so far taken seriously into accotmt
the fact that there was opposition t o the j o u m a l among Catholics themselves,
and that othenvise there was much political pluralism among priests. More-
over, there was n o serious attempt among Catholic priests to create an i d e o -
logy on exclusively religious premitees; the priesthood exclusively advocated
secular ideologies.
The author suggests avoiding the t e r m »clericalism« t o designate the m o v e -
m e n t a m o n g Catholics f r o m the t t i m of the century imtil the beginning of
the W o r l d W a r I ; he proposes the t e r m »organized Catholicism«, instead.

18