PRIRUČNIK

RAVNI KROVOVI

PROG. ZANIMANJA:
ARHITEKTONSKI TEHNIČAR
GRAĐEVINSKI TEHNIČAR

Dipl.ing.građ.Nenad Buzov

Slavonski Brod, rujan. 2020.

1
 Sadržaj:

INTERNA SKRIPTA

RAVNI KROVOVI
I. RAVNI KROVOVI
1.Uvod ………………………………………………………………………….…….. 6
2.Ravni krovovi ……………………………………………......…………………... 7
2.1. Općenito o ravnim krovovima
3.Vrste ravnih krovova prema nagibu i rasporedu slojeva………………… 10
3.1.Vrste ravnih krovova prime nagibu:
3.2.Vrste ravnih krovova prema provjetravanju:
3.2.1.Neprovjetravani krovovi (topli krovovi ili neventilirani krovovi)
3.2.2.Provjetravani krovovi (hladni krovovi ili ventilirani krovovi)
3.2.3.Kombinirani krovovi
3.3.Vrste ravnih krovova prema prohodnosti
3.1.Prohodni krovovi
3.3.2.Neprohodni ravni krovovi
3.4.Vrste ravnih krovova prema rasporedu slojeva:
3.4.1.Klasični
3.4.2.Obrnuti
3.4.3.Ventilirajući
3.4.4. Dupli krov
4.Elementi ravnog krova………………………………………………………….. 33
4.1. Elementi ravnog krova su:
4.2. Insolacija i temperaturne oscilacije
4.3. Podmetači za ploče prohodnog krova
4.4. Dilatacije (odvodne razdjelnice)
5.Detalji ravnog krova……………………………………………………………. 39
6.Odvodnja s ravnog krova……………………………………………………... 42
6.1. Ravni krovovi sa slivnikom
6.2. Odvodnja vode sa zelenog krova
7. Detalji prodora kroz ravan krov……………………………………………… 60
8. Prijemnici sunčeve energije na ravnom krovu…………………………… 67
9. Zaobljene armiranobetonske konstrukcije……………………………….. 69
10.Armiranobetonski kosi krovovi…………………………………………….. 69
11.Zeleni krovovi…………………………………………………………………. 70
11.1.Ekološke i ekonomske prednosti zelenih krovova

2
 II. IZOLATERSKI RADOVI NA
RAVNIM KROVOVIMA
1. Uvod…………………………………………………………………… 73
2. Izolaterski radovi na ravnim krovovima…………………………. 74
3. Ravni krovovi………………………………………………………… 75
4. Slojevi ravnog krova………………………………………………... 76
1.1. Nosiva krovna (stropna ) konstrukcija
1.2. Sloj za nagib
1.3. Donji sloj za izjednačavanje parnog tlaka
1.4. Parna brana
1.5. Sloj toplinske izolacije
1.6. Gornji sloj za izjednačavanje parnog tlaka
1.7. Hidro izolacija
1.8. Sloj za zaštitu gornje površine

III. MATERIJALI KOD RAVNIH

KROVOVA
1. Materijali za nosivu konstrukciju……………………………………. 91
1.1 . Beton
1.1. Armirani beton
1.1.1. Vezivo
1.1.2. Agregat
1.1.3. Voda
1.1.4. Armatura

2. Materijali za sloj za izjednačavanje………………………………… 93

3. Materijali za parnu branu…………………………………………….. 95
4. Toplinski izolacijski materija………………………………………… 97
4.1. Aerogel
4.2. Polistiren
4.3. Mineralna vuna
4.4. Ekspandirani perlit
4.5. Pluto
4.6. Drvena vuna
4.7. Poliuretanska pjena
4.8. Ekspandirani perlit
4.9. Porofen
4.10. Ovčija vuna
4.11. Balirana slama
4.12. Vakumska izolacija
4.13. Reflektirajuća toplinska izolacija
5. Vrste materijala za završnu obradu……………………………….. 109
6. Detalji…………………………………………………………………… 115

3
 IV. PROJEKTIRANJE I IZVOĐENJE
RAVNOG KROVA
1. Projektna dokumentacija i upute za opis radova……… 124
2. Projektiranje izolacije………………………………………. 127
3. Izolacija ravnog krova……………………………………… 128
3.1.Beton za nagib
3.2.Parna brana
3.3.Toplinska izolacija
3.4.Hidroizolacija
3.5.Insolacijska izolacija
4. Sadržaj projekta……………………………………………… 134
5. Opis radova…………………………………………………… 141
6. Izrada sloja za izjednačavanje…………………………….. 141
7. Izrada parne brane…………………………………………… 142
8. Izrada toplinske izolacije…………………………………… 144
9. Izrada hidro izolacije………………………………………… 146
10. Izrada zaštite preko izolacije………………………………. 152

V. PRIKAZ PROJEKTNE OBRADE

IZOLACIJE RAVNOG KROVA
1. Crteži……………………………………………………… 159
2. Nosiva armirano betonska konstrukcija…………… 166
3. Sloj za pad………………………………………………. 167
4. Sloj za izjednačenje pritiska………………………….. 167
5. Parna brana……………………………………………… 168
6. Toplinska izolacija……………………………………… 169
7. Hidro izolacija……………………………………………. 169
8. Gornja površinska zaštita……………………………... 170
9. Zeleni ravan krov……………………………………….. 170
10. Sunčani kolektori za ravan krov……………………... 171
11. Proračuni………………………………………………… 172
11.1.Koeficijent prolaska topline
11.2.Unutarnja kondenzacije vodene pare
11.3.Površinska kondenzacije vodene pare
11.4.Dinamička toplinska karakteristika
12. Opisi radova…………………………………………… 175
13. Projektna obrada ravnog krova……………………. 177
14. Primjeri…………………………………………………. 179
15. Temperaturna dilatacija konstrukcija…………….. 190

4
 VI. RAVNI KROVOVI – POKROVI
RAVNOG KROVA
1. Vrste pokrova i pokrovnog materijala……………………. 193
1.1. Starije vrste pokrova
1.2. Novije vrste pokrova
1.3. Najnoviji pokrovi
2. Pokrovi na drvenim podlogama………………………….. 211
2.1. Drvo cementni pokrovi
2.2. Pokrovi sa slojevima krovne ljepenke i asfalta
3. Pokrovi na masivnim podlogama………………………… 216
3.4. Jednostavni pokrovi od asfalta
4. Pokrovi balkonskih istaka…………………………………. 220
5. Podloge, izolacijski i zaštitni slojevi normalnih pokrova.. 235
6. Novije vrste izolacijskih i zaštitnih slojeva
na masivnim pločama…………………………………… 237
6.1. Sloj za zaštitu gornje površine
6.2. Krovna hidro izolacija (krovne membrane)
7. Razdjelni sloj/sloj za izjednačenje tlaka vodene pare… 249
8. Sloj toplinske izolacije……………………………………… 249
9. Sloj parne brane……………………………………………… 250
10. Sloj za izjednačenje…………………………………………. 251
11. Nosiva krovna ploča………………………………………… 251
12. Sanacija oštećenja………………………………………….. 255

VII. Zaključak……. …………………… 257

1. Popis literature

5
 I. RAVNI KROVOVI

1. Uvod
Ravni krovovi su jedinstvene cjelovite konstrukcije sastavljene od niza slojeva
različitih materijala i funkcija koje uz ulogu stropne konstrukcije posljednje etaže mo-
raju i zaštiti građevine od vanjskog utjecaja.
Ravni krovovi privlače pažnju kod čitatelja. Zašto? Iz razloga što su neobični.
Nešto što je prije bilo atraktivno, to su bili kosi krovovi, danas ne. Sve današnje zgra-
de prekrivene su ravnim krovom. Ravni krov daje objektu bolji izgled i jednostavnost.

Slika 1.Stambena građevina – kosi i ravni krov

Mnogo je razloga zašto sve više investitora, a pogotovo vlasnika obiteljskih ku-
ća i zgrada odabire ravan krov ili blago nagnuti krov kao rješenje. Uz odgovarajuću
toplinsku izolaciju (debljine već i od 20 cm (16,0 cm)) nećete se morati bojati gubitka
energije, a ravni krov moći će vam poslužiti za postavu centralnih klima uređaja te
također za sve popularnije foto naponske panele za proizvodnju električne energije
ili ćete ga jednostavno pretvoriti u prohodnu krovnu terasu za sunčanje i boravak uz
dodatne elemente krovnog zelenila i krovnog bilja. Krovna terasa, krovno zelenilo,
krovna sunčana elektrana, samo su neke od prednosti ravnog krova.

Slika 2. Stambena građevina – ravni krov

6
 Tema je dosta teška i zahtjeva pa sam je pokušao obraditi na takav način da
čitatelju bude jasno o kakvim krovovima je riječ. Smatram da će biti prihvatljivo i
zanimljivo i čitatelju izvan građevinske struke .

2. Ravni krovovi
2.1. Općenito o ravnim krovovima

Ravni su krovovi jedinstvene cjelovite konstrukcije sastavljene od niza slojeva

različitih materijala i funkcija koje uz ulogu stropne konstrukcije posljednjeg kata mo-
raju zaštititi građevine od vanjskih utjecaja: padalina, topline, hladnoće, vjetra …
Ovisno o odabranom rješenju i predviđenim materijalima, za izolaciju ravnog
krova nagib krovnih ploha je 1.5 - 40%.
Uz ispravnu izvedbu i upotrebom kvalitetnih materijala ravni je krov ekonomi-
čna konstrukcija koja pruža znatno veće slobode u komponiranju volumena i prosto-
ra.
Svaki krov, kosi ili ravni mora građevinu zaštiti od atmosferskih utjecaja, treba
biti funkcionalan, imati što duži vijek trajanja s minimalnim aktivnostima održavanja i
treba biti ekonomičan u fazi izvođenja i održavanja. Osim zaštite od oborina, te-
mperaturnih oscilacija, krovni sustav mora imati i zvučnu i protupožarnu izolaciju, za-
štitu od UV zračenja, gromobransku zaštitu i drugo.
Zbog složenosti izvedbe ravnog krova, projektant mora poznavati sastav, fun-
kcioniranje ravnog krova, kao i osobine raspoloživih materijala za njegovu izvedbu.
Već kod projektiranja građevine i ravnog krov, treba sagledati sve specifičnosti same
građevine, klimatske i ostale uvijete vezane za lokaciju građevine i same gradnje, te
se prema tome za varijantu (ima ih više) ravnog krova. Pri tome je bitno odabrati pra-
vilan tip i sastav ravnog krova, odgovarajuće materijale za izvođenje slojeva ravnog
krova, te ih pravilno dimenzionirati prema svim prethodno analiziranim uvjetima.
Kod izvođenja ravnog krova potreban je, neophodan je stručan i odgovoran
Izvođač.
Izbor materijala za pojedine elemente krovnog pokrivača radi se na temelju
proračuna, a ovisi o nosivoj konstrukciji, namjeni objekta, klimatskoj zoni u kojoj se
građevina nalazi, važećih tehničkih propisa i Zakona. Pri tome nagib krovne plohe
također igra veliku ulogu.
Postoji čitav niz varijanti ravnih krovova (prohodan, neprohodan, klasični ili
konvencionalni, obrnuti, dvojni, topli, hladni krov i sl.).

Slika.3. Prohodni ravni krov Slika.4. Neprohodni ravan krov

7
 Slika5. Hidro izolacija na ravnom krovu

Izbor ovisi o više elemenata, na primjer od:

 Vrste podloge – AB ploča, trapezni lim, drvena konstrukcija i sl.
 Od statičkih mogućnosti građevine
 Od namjene i načina eksploatacije građevine (prohodne terase,
zeleni krovovi)
 Od posebnih klimatskih uvijeta i sl.

Prema predviđenoj namjeni ravne krovove dijelimo na:

 neprohodne i prohodne,

Slika 7.Neprohodni i prohodi krov

8
 provjetravane i neprovjetravane.

Slika 7.Provjetravani i neprovjetravani krov

Slika 8. Provjetravani i neprovjetravani krov

 Kombinacija provjetravanih i neprovjeravanih

 Zeleni krovovi

Slika 9.Zeleni krov

9
 3.VRSTE RAVNIH KROVOVA

3.1.Vrste ravnih krovova prema nagibu:

1.S malim nagibom, 0,5 – 1%

2.S normalnim nagibom, 1-2,5%

3.S većim nagibom, 2,5 – 4%

4.S velikim nagibom, 4-15%

5.Nagnuti krovovi, 15-40%

6.Zaobljene konstrukcije ravnog krova

Od nagiba krova najviše zavisi broj slojeva i kvaliteta hidro izolacije koju ćemo
ugraditi u krov.

10
3.2.Vrste ravnih krovova prema provjetravanju:

3.2.1.Neprovjetravani krovovi (topli krovovi ili neventilirani

krovovi)

Sl.10. Raspored slojeva kod toplog krova

Sl.11. – primjeri toplog krova

Topli ravni krovovi su s razvojem montažne gradnje lakih konstrukcija preuzele

primat u segmentu ravnih krovova. U pravilu se izvode na nosivim konstrukcijama iz
visoko profiliranog lima, a često i na betonskoj podlozi. Svakako su topli ravni krovovi
odgovarajuće rješenje kad želimo imati što lakši krov te brzu i ekonomičnu izvedbu.
Topli ravni krovovi najčešće su neposredno mehanički pričvršćeni na nosivu
konstrukciju no slojevi mogu biti i međusobno lijepljeni. Pri većim debljinama toplin-
ske izolacije ponekad je potrebno odlučiti se i za posredno mehaničko učvršćivanje u
više slojeva s upotrebom dodatnih sekundarnih nosivih letvi za pričvršćivanje krovne
membrane. Mehanički pričvršćivaći koji krovnu membranu i toplinsku izolaciju
fiksiraju u podlogu, probadaju parnu branu i time smanjuju njenu nepropusnost.
Posljedica toga je prodor određene količine zasićene vlage iz unutrašnjosti
objekta kroz sloj toplinske izolacije prema van, te se ta vlaga mora isušiti pri prolazu
kroz sloj toplinske izolacije. Zaostajanje vlage u toplinskoj izolaciji slabi njena topli-
nsko izolacijska svojstva.

11
Slika 12. - Topli krov – zaštita hidro izolacije - uvaljani šljunak u bitumenu

Slika 13. – Topli krov – zaštita hidro izolacije - uvaljani šljunak u bitumenu

Slika 14. - Topli krov – zaštita hidro izolacije - uvaljani šljunak u bitumenu

12
 Topli krov se obično sastoji od više elemenata:
 noseće konstrukcije, tj. posljednje katne ploče koja može biti različita po
statičkom rješenju i sistemu, usvojenom materijalu te drugim osobinama;
 sloja za nagib i eventualno drugih slojeva za izravnavanje podloge, koji po
materijalu i debljini mogu biti različiti
 sloja za izravnavanje
 parne brane
 toplinske izolacije
 hidro izolacije ( s podložnim slojevima za izravnavanje i izjednačavanje pritiska
od difuzne pare)
 sloja ili slojeva za zaštitu izolacija
 drugih raznih slojeva ili elemenata, koji se mogu predviđati u sastavu ravnog
krova kada je u pitanju krov sa specijalnom namjenom ili kada je potrebno
odvajati pojedine slojeve kao elemente ravnog krova

Topli krovovi se predviđaju i izvode za normalne i nešto nepovoljnije vanjske i

unutarnje klimatske uvjete.

Slika 15. Topli (neprohodni) ravni krovovi sa šljunkom ili sa završnom bitumenskom trakom
Spoj na parapet

13
 Topli ravni krovovi najčešće su neposredno mehanički pričvršćeni na nosivu
konstrukciju no slojevi mogu biti i međusobno lijepljeni. Pri većim debljinama toplin-
ske izolacije ponekad je potrebno odlučiti se i za posredno mehaničko učvršćivanje u
više slojeva s upotrebom dodatnih sekundarnih nosivih letvi za pričvršćivanje krovne
membrane. Mehanički pričvršćivaći koji krovnu membranu i toplinsku izolaciju fiksira-
ju u podlogu, probadaju parnu branu i time smanjuju njenu nepropusnost. Posljedica
toga je prodor određene količine zasićene vlage iz unutrašnjosti objekta kroz sloj to-
plinske izolacije prema van, te se ta vlaga mora isušiti pri prolazu kroz sloj toplinske
izolacije. Zaostajanje vlage u toplinskoj izolaciji slabi njena toplinsko izolacijska svo-
jstva.

Slika 16. Presjeci i slojevi toplog ravnog krova

Slika 17. Topli krov na trapeznom limu – spoj na parapet – završni

14
Slika 18. Topli krov kao terasa – spoj na parapet

15
 3.2.2. Provjetravani krovovi (hladni krovovi ili ventilirani krovovi)

Slika 19. Raspored slojeva kod ventiliranog krova

Slika 20. Raspored slojeva kod ventiliranog krova

Slika 21.Hladan krov sa završnom oblogom od šljunka

Ventilirani ravni krovovi su po sastavu odnosno redoslijedu slojeva srodni to-

plim ravnim krovovima s tim što je ovdje između toplinske izolacije i krovne membra-
ne još i ventilacijski sloj. U tom sloju mora se osigurati odgovarajući protok zraka, što
ima za posljedicu da ventilirani krovovi moraju imati određeni nagib. U praksi to znači
približno 8° nagiba krovne plohe ili više.

16
 Ventilirani krovovi su primjereno rješenje za razvedene krovne plohe raznih
nagiba i oblika gdje je kao pokrovni materijal predviđen lim. Ako je lim ravan mora is-
pod sebe imati slijepu nosivu drvenu konstrukciju, a ukoliko se radi o profiliranom li-
mu to nije potrebno jer se učvršćuje neposredno na odstojnik. Zračni kanal brine za
odgovarajući način isušivanja vlage koja kroz nosiv konstrukciju i parnu branu prodire
iz objekta prema van. Zračni kanal ujedno osigurava da se moguća kondenzirana
vlaga koja nastaje pod pokrovnim limom ili na slijepoj krovnoj konstrukciji dovoljno
brzo isuši. Dotok i odvod zraka iz kanala su pritom od ključnog značaja.
U sustavu ventiliranog ravnog krova toplinska izolacija nije izložena mehani-
čkom opterećenju zato se u tu svrhu često koristi kamena vuna srednje gustoće. Ni-
kako se ne preporučuje upotreba paro nepropusnih organskih izolacija jer ne osigu-
ravaju odgovarajući protok zasićene vlage iz objekta prema van.

Slika 22. Hladan krov sa završnom oblogom od sintetičke membrane

1. Krovni pokrov 1.Krovni pokrov

2. Letve 2.Letve
3. Kontra letve 3.Kontraletve
4. Ventilirajući zračni prostor 4.Ventilirajući zračni prostor
5. Paro propusna folija 5.Paropropusna folija
6. Termoizolacija 6.Termoizolacija
7. Hidro izolacija 7.Hidroizolacija –Parna brana
8. Parna brana 8.AB konstrukcija
9. Daščana oplata
10. Rogovi

Slika 23.Varijante hladan krova sa završnom oblogom od crijepa ili lima

Hladni krov se sastoji od sljedećih elemenata:

 noseće donje konstrukcije, obično glavne noseće krovne ploče
 toplinske izolacije
 zračnog međuprostora ( iznad toplinske izolacije koja ventilira u određenoj mjeri)
 noseće gornje ploče ( koja se obično na donju ploču naslanja preko za to
izvedene konstrukcije ili specijalnih podmetača )
 hidro izolacije
 sloja ili slojeva za zaštitu hidro izolacije

Hladni krovovi se predviđaju i izvode za nepovoljne vanjske i unutrašnje

klimatske uvjete, i manje su zastupljeni u našoj praksi.

17
Slika 24.Hladni krov sa šljunkom ili završnom elastomernom trakom – krovna antena

Slika 25. Hladni krov sa šljunkom - presjeci

18
3.2.3. Kombinirani krovovi
- kombinacija neprovjetravanih i provjetravanih krovova
- kod kojih je nosiva konstrukcija ujedno i toplinska konstrukcija

Između toplog (neprovjetravanog) i hladnog (provjetravanog) ravnog krova

(koji je neophodno projektirati i izgraditi kod veće vlažnosti zraka u prostorijama
zadnje etaže), razlika je u načinu odvođenja vodene pare koja prodire u konstrukciju
krova. Kod hladnog krova postoji zračni sloj kojim se provjetrava krov i koji mora biti
povezan s vanjskim zrakom, što se može izvesti na više načina, dok kod toplog krova
klasičnog tipa, taj problem rješava sloj za izjednačavanje parnog tlaka (povezan sa
vanjskom zrakom) pri normalnoj vlažnosti zraka u prostorijama zadnje etaže (do
60%).

Slika 26. Kombinirani krov

19
3.3.Vrste ravnih krovova prema prohodnosti:

3.3.1.Prohodni krovovi

Slika 27.Prohodni ravni krov

Prohodni ravni krovovi ( i terase) su oni koji pored svoje osnovne funkcije, ako
se za to prethodno predvide, projektiraju, proračunaju i izvedu, mogu poslužiti i u dru-
ge svrhe kao:
 Terase za izlazak i boravak ljudi na njima, prostori za razne priredbe, stalni
prolazi i slično.
 Prostori za ostave materijala, ambalaže i drugo.
 Prostori za smještaj uređaja ili strojeva, s tim da se za to specijalno projektiraju
i pripreme.
Krovni pokrivači prohodnih ravnih krovova i terasa završavaju se teškim zašti-
tama od tvrdog materijala, koji čuvaju donje elemente i slojeve ravnog krova ili terase
od oštećenja. Najpovoljniji nagibi koje treba predvidjeti za ravne krovove su između
1% i 2,5%.

Slojevi prohodnog krova:

 Završni sloj (po izboru)
 Cementni estrih
 Hidro izolacija
 Toplinska izolacija
 Parna brana
 Sloj izjednačavanje tlaka
 Noseća betonska konstrukcija

20
Slika 28.Topli krov kao terasa- slivnik

21
 3.3.2.Neprohodni ravni krovovi

Slika 29. Neprohodni ravni krov

Neprohodni ravni krovovi su oni koji, pored svoje osnovne funkcije ne mogu
služiti u svrhe u koje služe prohodni ravni krovovi i terase. Preko neprohodnih ravnih
krovova dozvoljava se samo neophodni prolazak stručnih ljudi koja kontroliraju i odr-
žavaju krov, električne i druge instalacije, dimnjake, ventilacije, limariju, bravariju i sli-
čno. Sa ravnih neprohodnih krovova se dozvoljava čišćenje snijega kada su zaštiće-
ni teškom i tvrdom zaštitom, a ako nisu, tada samo izuzetno kada je snijeg veliki, pri
čemu se ostavlja sloj snijega najmanje debljine 10cm.

Slojevi neprohodnog krova:

 Hidro izolacija
 Toplinska izolacija
 Parna brana
 Sloj za izjednačavanje tlaka
 Čelični profilirani lim
 Noseća čelična konstrukcija

22
Slika 30. Topli krov sa šljunkom ili završnom bitumenskom trakom - slivnik

23
3.4.Vrste ravnih krovova prema rasporedu slojeva:
 Klasični
 Obrnuti
 Ventilirajući
 Dupli krov
3.4.1.Klasični

Slika 31. Klasični krov

Ovi se krovovi sastoje od mnogo slojeva koji su ispravno položeni jedan na

drugi i u međusobnoj su vezi - pri kojima su svi slojevi krova zaštićeni:
 Hidro izolacijskim slojem iznad kojega se polaže zaštitni sloj ili
 završnim hidro izolacijskim slojem.

1. Hidro izolacijska membrana

2. Teleskopske tiple
3. Knauf kutnici za ravne krovove
4. Knauf DDP ploče za ravne krovove
5. Knauf DDP RT ploče za ravne krovove
6. Parna brana, PE folija
7. Čelični profilirani lim
Slika 32.Topli ravni krov

24
 3.4.2.Obrnuti

Slika 33.Obrnuti krov

Slojevi:
 Završni sloj
 Razdjelni sloj ( geo tekstil )
 Toplinska izolacija
 Hidro izolacija
 Betonska ili montažna nosiva konstrukcija

Obrnuti krov je konstrukcija ravnog krova čija najbitnija karakteristika leži u

tome da se termoizolacija postavlja iznad hidro izolacije, sasvim suprotno od uobi-
čajnih konstrukcija ravnog krova .Ovakva konstrukcija je postala moguća razvo-
jem termo izolacijskih materijala koji gotovo da ne upijaju vodu.

Slika 34. Obrnuti krov

Razlika između klasičnog i obrnutog ravnog krova je u položaju toplinske izola-

cije u odnosu na hidro izolaciju. Klasični krov pogodniji je u predjelima s obilnijim pa-
dalinama , dok se obrnuti krov preporučuje tamo gdje su padaline manje, a zaštita od
visokih temperatura potrebnija. Kod klasičnog ravnog krova toplinska izolacija je
uvijek zaštićena, tako da se sa manjom debljinom i većom mogućnošću izbora (ne
mora biti otporna na vodu) postižu bolji rezultati, dok je hidro izolacija izravno
izložena atmosferskim utjecajima što utječe na njenu kvalitetu i vijek trajanja.

25
 Tri svojstva kojima se konstrukcija obrnutog krova ističe su:

 Sigurnost
Kako bi se osigurala dugoročnost konstrukcije ravnog krova neophodna je
optimalna usaglašenost pojedinačnih funkcija.
Zaštita noseće konstrukcije od vremenskih uticanja i vlage se mora osigurati
dugotrajnom i otpornom hidro izolacijom. Ovo je prije svega moguće kada se i sama
hidro izolacija zaštiti Austrotherm XPS termo izolacijskim pločama i to od uticanja
pregrijavanja odnosno smrzavanja.
Iz upravo navedenog slijedi logičan zaključak: ugradnja termoizolacije i drugih
zaštitnih slojeva iznad hidro izolacije. Termo izolacijske ploče Austrotherm XPS u ko-
nstrukciji obrnutog krova sprečavaju gotovo svaki temperaturni utjecaj na hidro
izolaciju što nije slučaj kod konvencionalnih toplih krovova. Na ovaj način hidro
izolacija je pri ugradnji također zaštićena od nenamjernih oštećenja. Uspjeh koncepta
ravnog krova napravljenog po „obrnutom principu“ dokazan je i potvrđuje se već
godinama te odgovara priznatim pravilima tehnike.

 Jednostavnost
Jasno razdvajanje slojeva nosive konstrukcije – hidro izolacije –
termoizolacije. Nepotrebna je dodatna ugradnja parne brane i sloja za izjednačenje
parnog pritiska ispod hidro izolacije.

 Ekonomičnost
Dobra iskustva sa obrnutim krovovima po pitanju dugotrajnosti i jednostavne
ugradnje predstavljaju bitne uvjete za ekonomičnost ove konstrukcije sa termo izola-
cijskim pločama Austrotherm XPS. Izvrsni termo izolacijski pokazatelji – obračunska
vrijednost toplotne provodljivosti iznosi npr. 0,035 [W/mK] – dozvoljavaju upotrebu
tanjih debljina XPS-a u odnosu na druge termo izolacijske materijale.

Slika 35. Obrnuti ravni krov -neprohodan Slika 36. Obrnuti ravni krov- prohodan

26
Slika 37. Obrnuti ravan krov sa oblogom o šljunka – dilatacija

Slika 38. Obrnuti ravan krov sa oblogom o betonskih ploča – dilatacija

27
Slika 39. Obrnuti ravan krov sa oblogom o šljunka – svjetlarnik

Slika 40. Obrnuti ravan krov sa oblogom o betonskih ploča – svjetlarnik

28
Slika 41. Obrnuti ravan krov sa oblogom o šljunka – spoj na parapet

Slika 42,. Obrnuti ravan krov sa oblogom o betonskih ploča – spoj na parapet

29
3.4.3.Ventilirajući

Slika 43. Ventilirajući krov

Slika 44. Krov bez ventilacije Slika 45. Ventilirani krov

Ljeto Zima

Krov bez ventilacije Ventilirani krov Krov bez ventilacije Ventilirani krov

Slika 46. Krov ljeti Slika 47. Krov zimi

30
Slika 48.Ventilirani ravan krov sa šljunkom ili završnom elastomernom trakom – spoj na dimnjak

31
3.4.4. Dupli krov
Dupli krov ima dva sloja termoizolacije, pogodan je za rekonstrukcije posto-
jećeg krova – na postojeće slojeve krova dodaju se novi, s pratećim razdjelnicama,
od zračnicima i drugim detaljima.

Slika 49. Raspored slojeva kod duo krovova

Slika 50. Raspored slojeva kod duo krovova

Slika 51. Raspored slojeva kod duo krovova

32
 4.Elementi ravnog krova

4.1.Elementi ravnog krova su:

1.Nosiva krovna (stropna ) konstrukcija
Ima zadatak:
 da zatvori prostor zgrade prema gore,
 preuzme vanjsko opterećenje od vlastite težine krova,
 te ovisno o materijalu i površinskoj masi akumulira toplinu.
U pravilu se izvodi u nagibu radi brže odvodnje krova, a za njenu izve-
dbu se koriste sljedeći materijali:
 ljevani beton – armirani beton (AB)
 pred gotovljeni elementi od AB ili pred napregnutog betona (polu
montažni i montažni elementi)
 pred gotovljeni elementi od poro betona (polu montažni i montažni
elementi)
 čelični trapezni lim
 čelični profili sa raznim nosivim pločama (AB, drvo, trapezni lim)
 daščana oplata ili ploče na bazi drva

2.Sloj za nagib ( nagibni beton)

Sloj za nagib radi se od :
 lakših betona,
 pjeno betona,
 šljako betona,
 cementnog estriha (armiranog cementnog estri-
ha). Na najnižem dijelu presjeka mora imati de-
bljinu 4 cm, povećava se prema predviđenom
postotku za nagib slivnih površina.
 danas se sloj za nagib najčešće radi sa termo-
izolacijom ( tvornički obrađenom I po narudžbi
izrezanom) – debljina sloja 20 cm minimalno)
kamena ili staklena vuna (16+4 cm).

3.Donji sloj za izjednačavanje parnog tlaka (vodene pare)-odvodi vodenu paru u

atmosferu, tj. isušuju međukatnu konstrukciju.
Treba zaštititi hidro izolaciju od hrapave podloge i spriječiti posljedice
kemijske nepodnošljivosti između materijala hidro izolacije i toplinske izolacije.
Ponekad razdjelni sloj treba osigurati otpornost hidro izolacije protiv leteće va-
tre i zračene topline pa se u tom slučaju koristi stakleni voal od 120g/m2. Sloj
također treba omogućiti izjednačenje lokalnih tlakova vodene pare koja potje-
će od eventualno ugrađene ili difuzijske vlage te smanjiti prenošenje pomica-
nja donjih slojeva na sloj hidro izolacije. Često se u tu svrhu koriste hidro izola-
cijske folije s ne tkanim filcom, a ako se za hidro izolaciju koriste
visokovrijedne polimerne folije i polažu se slobodno ili se točkasto, trakasto
lijepe, tada razdjelni sloj nije potreban.

4.Parna brana - sprečava prodor vodene pare difuzijom kroz konstrukciju u termo
izolaciju.

33
 Parne brane su slojevi u obliku folija, premaza ili sl. koji imaju malu ili
gotovo nikakvu paro propusnost zahvaljujući velikom faktoru otpora difuziji vo-
dene pare njihovih materijala. Osobine parnih brana imaju metali (npr. Alumini-
jska folija), guma, bitumenski premazi, asfalt, plastične mase i dr. Za razliku od
parnih brana paro propusne folije omogućuju prolaz vodene pare u jednom
smjeru, dok je u suprotnom smjeru taj prolaz onemogućen.

5.Sloj toplinske izolacije - Zadatak mu je ograničiti gubitke topline (uštediti energiju

i smanjiti emisiju CO2), omogućiti postizanje ugodne mikroklime u prostoru is-
pod krova i spriječiti kondenzaciju vodene pare na površini stropa, a time i ra-
zvoja plijesni i gljivica. Toplinska izolacija mora imati minimalnu nosivost 20
kPa. Preporuka je da debljina sloja toplinske izolacije bude minimalno 16 cm,
odnosno 20 cm.

6. Gornji sloj za izjednačavanje parnog tlaka (vodene pare)- treba spriječiti ko-
ndenzaciju vodene pare u termoizolaciji, ukoliko se dogodi da je prodrla i izje-
dnačiti je s vanjskom atmosferom.

7. Hidro izolacija – Mora biti izrađena od kvalitetnih vodonepropusnih materijala i

ugrađena stručno i pažljivo bez propusta.
Ima zadatak spriječiti prodiranje oborinske vode u slojeve krova, a time i
u unutrašnjost zgrade. Mora odoljeti brojnim nepovoljnim utjecajima kao što
su: UV-zračenje, visoka i niska temperatura, snijeg, tuča, vjetar, atmosferska
onečišćenja, dim, leteća vatra, zračenje topline, mehaničko opterećenje kod
korištenja.
Hidro izolacija se izvodi od
 ugljikovodičnih materijala, u više slojeva. Materijali za hidro izola-
ciju su : bitumenska masa, rastvori i hladni i vrući premazi, asfa-
ltni mastiks, izolacijske trake s uloškom od staklenog voala ili tka-
nine, metalne folije, plastične folije, paste cementni mort s doda-
tkom za vodo nepropusnost.
Hidro izolacija zavisno od nagiba krova može biti:
 petoslojna za nagib 0,5-1%
 četveroslojna za nagib 1,0-5%
 troslojna za nagib 0,5-1%
 dvoslojan za nagib 0,5-1%
 U novije vrijeme koriste se krovne membrane na bazi EPDM,
VAE, CSM, PVC, PIB, ECB, TPO.
Hidro izolacije se mogu za podlogu lijepiti (hladnim, vrućim bitumenom,
varenjem) cijelom površinom prvog sloja ili samo mjestimično (na preklopima)
ili se ne lijepe nikako.

8.Sloj za zaštitu gornje površine (zaštita hidro izolacije)

Ima zadatak zaštititi krovnu hidro izoalciju od UV-zračenja te mehani-
čkih, toplinskih i atmosferskih utjecaja, ali kod suvremenih visokovrije-
dnih sintetskih polimernih membrana taj sloj više nije potreban.
Zaštita hidro izolacije zavisi od namjene krova – da li je prohodan, ne-
prohodan ili ozelenjen. Na prohodne krovove kao završni sloj postavljaju se
razne ploče, monolitni beton ili cementni mort, u podlogu od pijeska ili ce-
mentnog morta ili specijalnih podmetača.

34
 4.2. Insolacija I temperaturne oscilacije
Godišnje su razlike u temperaturi površine završnog sloja i do 100°C (-20°C
zimi do +80°C ljeti ). Dnevne razlike u temperaturi također su velike (>60°C). Ovaj
utjecaj izaziva vrlo velika dodatna naprezanja u konstrukciji. Dakle, krovna napreza-
nja ovise i o temperaturnim veličinama. Osim toplinskih zraka površinski sloj ravnog
krova izložen je i ultraljubičastim zrakama koje s vremenom oštećuju većinu mate-
rijala.

4.3. Podmetači za ploče prohodnog krova

Slika 52.presjek prohodnog krova podmetači za ploče prohodnog krova

Slika 53.podmetači za ploče prohodnog krova

Za neprohodne krovove završni sloj može biti granulirani šljunak (riječni) oba-
vijen i ne obavijen bitumenom, samo zaštitne trake koje su ujedno i hidro izolacijske,
bitumenska šindra, premazi bojama i drugi materijali.

35
 4.4.Dilatacije (odvodne razdjelnice)
Pri vertikalnim pomicanjima građevine zbog slijeganja, horizontalnim pomica-
njima zbog temperaturnih razlika i zbog dinamičkih utjecaja, može doći do stvaranja
pukotina na objektu, a samim tim i na izolaciji. Da bi se spriječilo i omogućilo pravilan
rad građevine, rade se dilatacije (odvodne razdjelnice).

Slika 53. Dilatacija

Slika 54.Dilatacione spojnice na prohodnom krovu

Slika 55.Dilatacione spojnice na neprohodnom krovu

Ako su na građevini neki dijelovi različite katnosti, moraju se postaviti dilatacije

ili odvodne razdjelnice.

36
 Na građevini iste visine ali na tlu različitih materijala i debljina slojeva, također
postavljamo dilatacije ili odvodne razdjelnice na onom mjestima na kojim očekujemo
različita slijeganja (max 40 metara).

Slika 56.Dilatacione spojnice – ista visina nadozida

Slika 57.Dilatacione spojnice – ista visina nadozida

Slika 58.Dilatacione spojnice – različita visina zida

37
 Dilatacije se rade širine 3 cm za građevine do 5 m visine, a za svakih sljedećih
5 m po 2 cm više i radi se po cijeloj visini zgrade – od temelja do krova.
Dinamičke dilatacije (seizmičke dilatacije) određene su propisima.
Odvodnjavanje se različito izvodi, zavisno od toga dali je krov neprohodan,
prohodan ili se nalazi između više ili niže građevine.
Reške ne smijemo ispunjavati žbukom nego ih moramo jasno naglasiti. Ako di-
lataciju ispunimo žbukom ona će se zbog rastezanja ili stezanja otvoriti i nastati će
pukotina. Da bi se spriječio propuh ili vlaženje kroz dilataciju zatvaraju se reške trajno
elastičnim kitovima, letvicama, trakama od plastične mase, aluminija i sl. Naročito pa-
žljivo dilataciju treba zatvoriti na ravnim krovovima, temeljima, podrumskim zidovima
i sl. Temperaturne razlike u neutralnoj osi kod ravnog krova ne bi smjele biti veće od
10-170C.
Svaki statički proračun sadrži i proračun dilatacija odnosno naprezanja koja
nastaju u konstrukcijama uslijed temperaturnih promjena.

Slika 59.Detalj dilatacije na ravnom krovu

38
 5.Detalji ravnog krova

Slika.60.Detalj neprohodnog krova

39
Slika.61.Neprohodni krov

40
 Slika.62.Detalj slivnika

Slika.63.Detalj slivnika kod prohodnog krova

41
 6. Odvodnja s ravnog krova

Slika 64.Odvodnja s ravnog krova – rješenje odvodnje

Kiša, snijeg i led mogu prouzročiti vlaženje slojeva ravnog krova na nepravilno
izvedenim ili oštećenim područjima ravnog krova. Ti problemi se najčešće javljaju kod
prodora kroz slojeve ravnog krova (dimnjaci, od zračnici, itd.) i mjesta spojeva kon-
strukcija (zidovi, ograde, nadsvjetla). Odvodnju oborinskih voda riješit ćemo raznim
odvodnjama (rine).

Slika 65. Prikaz ravnog krova sa raznim prodorima kroz slojeve

42
 Slika 66. Načini odvodnje s ravnog krova

Vodu s ravnog krova možemo odvodnjavati na dva načina:

 vanjskim i
 unutrašnjim sustavom.

43
 Slika 67. Prikaz odvodnje oborinske vode po vanjskim rubovima

Slika 68. Ravni krovovi sa odvodnjom oborinskih voda pomoću slivnika

Pri tome koristimo:

 oluke za manju katnost objekta,
 slivnike raznih oblika i položaja i
 razne druge bacače vode.

Kod svih ovih načina odvodnjavanja problem zamrzavanja i time začepljenja

odvoda ravnog krova rješava se ubacivanjem raznih električnih grijača na kritičnim
mjestima ili se ugrađuju niskonaponske žice u odvodni lijevak koji sprječava zamrza-
vanje.
Vrlo je važno pravilno izvesti spoj hidro izolacije s olukom i slivnikom, odnosno
vodu pravilno usmjeriti u odvodno grlo. Nagib prema predviđenom odvodu postiže se
slojem za nagib ( laki beton, sitnozrni beton najmanje debljine 4 cm uz slivnik ili drugi
odvod), termo izolacijskim slojem u nagibu ili betonom za nagib (cementni estrih). Vi-
sina nadziđa određuje se u odnosu na najvišu rubnu visinu krova kod neprohodnog
30 cm, kod prohodnog 110 cm visine.
Kod materijala za izvođenje hidro izolacije ravnog krova, treba uzeti u obzir
specifičnosti građevine i sve utjecaje koji iz njih proizlaze (podloga, način fiksiranja
krovnog sustava na podlogu, visina i vrsta atike, moguća snaga vjetra, djelovanje
okoline i dr. osnovni izbor treba učiniti između hidro izolacijskih materijala na bazi
 bitumena :
 bitumenske hidro izolacijske trake,
 APP-polipropilenske bitumenizirane trake ko-
je su otporne na visoke temperature i tempe-
raturne promjene,

44
  SBS-styrol butaadienstirenske polimerizirane
trake koje su elastičnije, naročito kod nižih
temperatura ili kombinacija obliku traka
 PVC-materijal na bazi plastičnih materijala ili kaučuka.
Svi prodori kroz ravni krov, svi detalji moraju biti pažljivo projektirani i izvedeni,
jer su naknadni radovi otežani i vrlo rizični (slaba mjesta ravnog krova).

Odvodnja se vrši pomoću žljebova koji mogu biti od:

 Pocinčanog lima
 Bakarnog lima
 Aluminijskog lima
 PVC i sl.
Žljebovi su oblika:
 polukružnog ili kvadratnog (horizontalni) i
 okruglog (vertikalni)

Slika 69. Detalj odvodnje oborinske vode po obodu zgrade

45
Slika 70. Presjek neprohodnog krova – odvodnja

Slika 71. Odvodnja neprohodnog kova (3D)

46
 Slika 72. Odvodnja neprohodnog kova s nadozidom

Slika 73. Odvodnja neprohodnog kova s nadozidom (3D)

47
Slika 74. Rina sa mrežastim poklopcem koji sprječava prolazi krupnih kamenčića

Slika 75. Klasični sustav odvodnje

48
 Slika 76. Klasični dijelovi sustava odvodnje

Slika 77. Klasični način rješavanja limarije u uvali krova

49
Slika 78. Izvedba strehe kod ležećih žljebova i ugradnja snjegobrana na krovnoj površini

50
 Slika 79. Klasični način rješavanja limarije

Slika 80. Određivanje presjeka vertikala prema površini krova

51
52
Slika 81. Sandu časti oluci

53
Slika 82. Viseći oluci

54
 6.1. Ravni krovovi sa slivnikom

Slika 83. Odvodnja vode po sredini zgrade

Slika 84. Sustav odvodnje vode sa ravnog krova ( vodo odvodno grlo )

Slika 85. Detalj odvodnje oborinskih voda pomoću slivnika

55
Slika 86. Detalj odvodnje oborinskih voda pomoću slivnika –prohodni i neprohodni krov

Slika 87. Detalj odvodnje oborinskih voda pomoću slivnika –prohodni krov

Slika 88. Detalj odvodnje oborinskih voda pomoću slivnika –neprohodni krov

56
 6.2. Odvodnja vode s zelenog krova

Slika 89. Detalj odvodnje oborinskih voda

Slika 90. Detalj odvodnje oborinskih voda kod nadozida (3D)

Slika 91. Detalj odvodnje oborinskih voda kod nadozida – presjek

57
 Bočne završetke ravnog krova (tamo gdje nema oluka) možemo riješiti:
 nadvišenjem ili
 u ravnini krova.
Završetak hidro izolacije ravnog krova uz neki zid ili vertikalnu površinu mora
biti izvedena sa bar 20 cm nadvišenja.

Da hidro izolacija ne bi spuznula pričvršćujemo je vertikalnom oblogom od:

 cementnog morta s rabic mrežom ili
 suvremenim profilima od metala, najčešće od
aluminija.

Slika 92. Detalj limenog opšava

Slika 93. Završni zidni profili

58
 Slika 94. Završni zidni profili

Slika 95. Detalj montažne AB ograde na krovu

59
 Slika 96. Detalj odvodnje oborinskih voda kod nadozida –(3D)

7. Detalji prodora kroz ravni krov

Najčešći prodori kroz ravan krov:

 Dimnjak
 Ventilacija
 Izlaz na krov
 Prolaz raznih instalacija (električnih, ptt, antenskih isl.9
 Svjetlarnici
 Strojarnice liftova

Dimnjaci i ventilacija mogu se zbog funkcionalnosti I ekonomičnosti izvesti
jedno uz drugo.

Svjetlosne kupole izrađuju se uglavnom od plastičnih materijala debljine 3 mm,

a svjetlosne propustljivosti 90%. Montiraju se na nasadne vijence koji mogu biti od
armirane poliesterske smole, drveta, lima, poliuretana I betona (AB).

60
Slika 97. Detalj svjetlosne kupole

Slika 98. Detalj svjetlosne kupole

61
Slika 99. Spoj na svjetlosnu traku

Slika 100. Spoj na svjetlosnu traku

62
Slika 101. Prodor dimnjaka kroz ravan krov

63
 Slika 102. Prodor cijevi kroz ravan krov

Slika 103. Prodor od zraćne cijevi kroz ravan krov

64
Slika 104.Prodor ventilacije kroz ravan krov

65
Slika 105. Detalj prodora cijevi kroz ravni krov

66
 8. Prijemnici sunčeve energije na ravnom krovu

Slika 106. Solarni kolektori na ravnom krovu

Slika 107. Način postavljanja kolektora

U posljednjih nekoliko godina se sve više govori o uporabi obnovljivih izvora

energije. Zbog želje za većim uštedama i zahtjevima za poštivanje ekoloških standa-
rda koji propisuju dopuštene ispuste stakleničkih plinova u atmosferu, zapravo po-
većanje potrošnje energije u građevinama dobivene iz obnovljivih izvora energije,
iskorištavanje je energije sunca s pomoću termo solarnog sustava jedna od prikla-
dnijih mogućnosti.

Pravila za montažu
Prijemnici sunčeve energije ili kolektori služe za pretvaranje sunčeve energije
u toplinsku energiju. Da bi iskoristivost sunčeva zračenja bila što veća, poželjno bi bi-
lo nastojati da ti prijemnici što je više moguće budu postavljeni pod pravim kutom na
upadni kut sunčevih zraka. Za smještaj u prostoru vrlo je važno da na njih ne padaju
sjene obližnjih građevina ili visokog drveća. Stoga se uobičajeno za njihovu montažu
koriste krovovi kuća, zgrada, pomoćne građevine, nadstrešnice i sl.

67
 Slika 108. Princip rada sunčevog kolektora

Solarni kolektori

Solarni kolektori su prijemnici, dio solarnog sistema, spadaju u najisplativije si-

steme. Koriste se za zagrijavanje vode. Sunčevo zračenje se direktno transformira u
toplinu, preko tekućeg radnog medija. Najviše se primjenjuju ravni solarni kolektori i
spadaju u nisko temperaturne prijemnike, radni medij se grije do 100°C. Rjeđe se u
ponudi mogu naći vakumski kolektori kod kojih je temperatura radnog medija do
200°C.

Slika 109. Kolektori na ravnom krovu

Određivanje kapaciteta solarnog kolektora

Određivanja površine solarnog kolektora, u slučaju da se korisnik odluči za

sistem sa ravnim kolektorima, vrši se preko dijagrama. Prema proračunu četvoročla-
noj obitelji dnevno je potrebno oko 240 l vode, kapacitet bojlera 320 l i prijemne povr-
šine jedne jedinice 4,3m2. Isto domaćinstvo potrebno je da izdvoji oko 900-1500€, za
instaliranje cijelog sistema ravnih solarnih kolektora. Povrat uloženog novca kroz
uštedu električne energije moguć je u periodu od 2-3 godine.
Zbog veće isplativosti i niže cijene koštanja, u Hrvatskoj se najviše ugrađuju
ravni solarni kolektori ali još uvijek za potrebe individualnih kućanstava. Građanstvo
je uvidjelo potrebu za štednjom električne energije, ali ne i institucije koje bi preuzele

68
inicijativu i financirale ugradnju solarnih kolektora na velikim potrošačima, bolnicama,
studentskim domovima. Foto naponski paneli se još uvijek ne proizvode u Hrvatskoj,
uvozom se poskupljuje ugradnja, i smanjuje dostupnost građanstvu. Škole su prvo
mjesto gdje treba početi sa ugradnjom foto naponskih panela i preko djece podići
ekološku svijest.

9. Zaobljene armirano betonske konstrukcije

Napretkom tehnike sastavljanja oplate na monolitne konstrukcije od armiranog

betona i njenim pojednostavljenjem, povećala se i mogućnost primjene kupole i dru-
gih zaobljenih formi u arhitekturi. Kao završni sloj, vrlo su pogodni i vodonepropusni
mortovi armirani rabic mrežom.

Slika 110. Detalj zaobljene krovne površine

10. Armiranobetonski kosi krovovi

Kosi krov možete izvesti od armiranog betona kao monolitni, polu montažni i
montažni nosivi dio ali sa svim elementima hladnog provjetravanog ravnog krova s
velikim izborom krovnog pokrivača.

69
 11. Zeleni krovovi

Slika 111. Zeleni krov.

Slika 112. Slojevi zelenog krova

70
11.1.Ekološke i ekonomske prednosti zelenih krovova

Slika 113. Slojevi zelenog krova

1. Supstrat i biljke
2. Voal iz umjetnih vlakana
3. Drenažni sloj
4. Voal iz umjetnih vlakana
5. Toplinska izolacija
6. Polimerno bitumenska hidro izolacija
7. Stropna ploča
 Zdravija životna okolina
 apsorpcija prašine i štetnih plinova, pročišćavanje zraka od smoga
 ugodnija mikroklima ljeti, očuvanje vlažnosti zraka
 povećana zaštita od zračne buke
 Ekologija
 životni prostor za biljke i životinje
 smanjenje i usporenje dotoka oborinskih voda
 globalno povoljan utjecaj na klimu
 Uštede u korištenju i održavanju zgrade
 produljenje životnog vijeka hidro izolacije
 dodatna toplinska zaštita
 Iskoristivost površine
 dodatna korisna površina
 ljepša slika grada i pejzaža

Slika 114. Slojevi zelenog krova (3D)

71
II. IZOLACIJSKI RADOVI

NA RAVNIM KROVOVIMA

72
 1. Uvod

U ovom izlaganju ukratko su prikazani ravni krovovi, odnosno izolacija ravnih

krovova i ono što je u bliskoj vezi s njima, kao što su slojevi za izravnavanje i
izjednačenje pritiska od difuzne pare ispod parne brane i ispod hidro izolacije, slojevi
koji služe za odvajanje pojedinih slojeva kao dijelova ravnog krova.

Slika 115. Vrste ravnih krovova

73
 2. Izolacijski radovi na ravnim krovovima

Slika 116. Sojevi ravnog krova

Smatra se da u slojeve za izjednačavanje pritiska od difuzne pare, parne bra-

ne, hidro izolacije i u slojeve koji služe za razdvajanje pojedinih slojeva kao dijelova
ravnog krova, ugrađuju uglavnom bitumenski materijali za premaze, namaze i ne
bitumenizirane, bitumenizirane i bitumenske trake, bitumenizirane i ne bitumenizirane
metalne folije debljine do 0,2 mm, sintetičke folije za toplinske izolacije, odgovarajući
laki toplinski izolacijski materijali u pločama sa malim koeficijentom provodljivosti to-
pline, a radi zaštite izolacije protiv djelovanja sunčevih zraka, premazi i namazi od
boja i zastori od granuliranog šljunka odgovarajuće debljine sloja i odgovarajuće
granulacije zrna, betonske ili druge ploče.

Danas se brojni investitori, vlasnici obiteljskih kuća i zgrada odlučuju za ravan

krov zbog njegovih arhitektonskih i praktičnih prednosti. Ravni krov omogućuje potpu-
no iskorištavanje zadnje etaže kao dodatni prostor. Nekada je to bilo vrlo rijetko i ne-
poželjno rješenje jer je često dolazilo do prokišnjavanja i ostalih neugodnih problema.
Uzrok tomu je bilo nepravilno građenje i loša izolacija krova. Danas vidimo veliki na-
predak u proizvodnji i razvoju izolacije te gradnji ravnoga krova.

74
3. Ravni krovovi

Slika 117. Ravni krovovi

Ravni krov je suvremena, kompleksna konstrukcija, koja služi da potpuno i tra-

jno štiti građevinu protiv prodiranja atmosferske vode i vlage u nju, da zimi čuva pro-
storije od gubitka topline, a ljeti prodiranja topline sunčevih zračenja, kao i da osigura
cijelu građevinu, krov i potkrovne prostorije od ostalih štetnih utjecaja, pri čemu se
uzimaju u obzir spojni i unutarnji (klimatski) uvjeti, ostali mogući utjecaji, kao i fizičko-
mehaničke pojave koje proizlaze iz njih.
U smislu izvođenja, danas se pod ravnim krovom podrazumijeva svaki krov sa
nagibom od 22° ( oko 40 %) suvremeno konstruiran, sa svim potrebnim slojevima koji
odgovaraju određenim uslovima.

Slika 118. Ravni krov (zeleni)

75
4. Slojevi ravnog krova

Slojevi ravnog krova su:

4.1. Nosiva krovna (stropna ) konstrukcija

Ima zadatak:
 da zatvori prostor zgrade prema gore,
 preuzme vanjsko opterećenje od vlastite težine krova,
 te ovisno o materijalu i površinskoj masi akumulira toplinu.
U pravilu se izvodi u nagibu radi brže odvodnje krova, a za njenu
izvedbu se koriste sljedeći materijali:
 ljevani beton – armirani beton (AB)
 pred gotovljeni elementi od AB ili pred napregnutog betona (polu
montažni i montažni elementi)
 pred gotovljeni elementi od poro betona (polu montažni i montažni
elementi)
 čelični trapezni lim
 čelični profili sa raznim nosivim pločama (AB, drvo, trapezni lim)
 daščana oplata ili ploče na bazi drva

4.2. Sloj za nagib ( nagibni beton)

Sloj za nagib radi se od :
 lakših betona,
 pjeno betona,
 šljako betona,
 cementnog estriha (armiranog cementnog
estriha). Na najnižem dijelu presjeka mora imati
debljinu 4 cm, povećava se prema predviđenom
postotku za nagib slivnih površina.
 danas se sloj za nagib najčešće radi sa
termoizolacijom ( tvornički obrađenom I po
narudžbi izrezanom) – debljina sloja 20 cm
minimalno) kamena ili staklena vuna (16+4 cm).

4.3. Donji sloj za izjednačavanje parnog tlaka (vodene pare)-

odvodi vodenu paru u atmosferu, tj. isušuju međukatnu konstrukciju.
Pod slojem za izravnanjem ili izjednačavanje pritiska difuzne pare ispod
parne brane (donji sloj) ili ispod hidro izolacije (gornji sloj), podrazumijeva
se sloj koji parnu branu ili hidro izolaciju odvaja i drži malo odignutu od po-
dloge.
Ovaj sloj ima zadatak:
 služi za izjednačavanje tlaka na cijeloj površini krova i omogući postu-
pni
 izlazak vodene pare i vlage
 da omogući premošćivanje manjih neravnina
 da pritisak nastao od difuzne pare i građevinske vlage ispod parne
brane izjednači i omogući postepeni izlazak vodene pare (i vlage)

76
 Slika 119. Bitumenska traka (materijal sloja za izjednačavanje)

Sloj za izjednačavanje parnog pritiska postavlja se ispod parne

brane (pod toplinskom izolacijom ) i ispod hidro izolacije te treba imati
vezu sa zrakom. Ovaj sloj ne smije biti zalijepljen za podlogu ili smije
samo onoliko koliko je to potrebno i predviđeno, pri čemu nezalijepljene
površine ne smiju biti potpuno razdijeljene zalijepljenim mjestima.

Slika 120. Sloj za izjednačavanje

Treba zaštititi hidro izolaciju od hrapave podloge i spriječiti posljedice

kemijske nepodnošljivosti između materijala hidro izolacije i toplinske
izolacije. Ponekad razdjelni sloj treba osigurati otpornost hidro izolacije
protiv leteće vatre i zračene topline pa se u tom slučaju koristi stakleni voal
od 120g/m2. Sloj također treba omogućiti izjednačenje lokalnih tlakova
vodene pare koja potječe od eventualno ugrađene ili difuzijske vlage te
smanjiti prenošenje pomicanja donjih slojeva na sloj hidro izolacije. Često
se u tu svrhu koriste hidro izolacijske folije s ne tkanim filcom, a ako se za
hidro izolaciju koriste visokovrijedne polimerne folije i polažu se slobodno ili
se točkasto, trakasto lijepe, tada razdjelni sloj nije potreban.

4.4. Parna brana - sprečava prodor vodene pare difuzijom kroz konstrukci-
ju u termoizolaciju.
Parna brana predstavlja kvalitetni izolacijski sloj, koji se postavlja
ispod toplinske izolacije. Osigurava da vodena para ne uđe u sloj toplinske
izolacije, čime se izbjegava stvaranje kondenzacije u toplinskoj izolaciji i na
taj način osigurava da ne dođe do sniženja izolacijske vrijednosti toplinske
izolacije.

77
 Parne brane se koriste u kosim i ravnim krovovima, zidovima i spu-
štenim stropovima. Izrađene su od poli etilenske (PE) folije ojačane mreži-
com u svrhu povećanja čvrstoće, a mogu imati i toplinski refleksivni sloj od
aluminija koji toplinu vraća u unutrašnji prostor. Parna brana u ravnome
krovu predstavlja vrlo važan sloj.

Slika 121. Prikaz parne brane u obliku gotovog proizvoda

Za parnu branu, koja se proračunava, kao optimalno rješenje primjenjuju se

metalne – aluminijske folije, a kao sredstvo za lijepljenje bitumen i bitumenske mase
u vrućem stanju.

Ako se parna brana izvodi kao poseban sloj ravnog krova, tada se aluminijske
folije primjenjuju bilo kao bitumenske trake sa uloškom od aluminijske folije, bilo kao
jednostrano bitumenom obložene aluminijske folije ili kao čiste (ne bitumenizirane)
aluminijske folije. Pri tome je debljina folija obično od 0,08 – 0,20 mm.
Za osnovne premaze, kao dio parne brane i sredstva za lijepljenje, pri-
mijenjuju se odgovarajući bitumenski materijali:

 za hladni postupak, na bazi rastvarača ili emulzija ;

 za topli postupak, bitumeni za industrijske svrhe, bitumenske prerađevine.

Slika 122. Postavljanje parne brane

78
  Parna brana visoke efikasnosti

AKWAPOR PE AL je izrađen od višeslojne poli etilenske (PE) folije

ojačane mrežicom u svrhu povećanja čvrstoće s toplinski refleksivnim slojem
od aluminija koji toplinu vraća u unutrašnji prostor.
Upotreba.
 Parna brana u kosim i ravnim krovovima, zidovima i spuštenim
stropovima
 Prednosti
 Vlačna čvrstoća
 Otporna na direktan kontakt s bitumenom, kamenom vunom, poli
stirenom i poli uretanom

Slika 123. Akwapor PE AL

 parne brane na bazi poli etilena niske gustoće (PELD) - Sarnavap

Serija proizvoda pod nazivom „Sarnavap“ odnosi se na parne brane na

bazi poli etilena niske gustoće (PELD). Iste su proizvedene prema najvišim za-
htjevima europskih normi te zadnjim smjernicama izračuna građevinske fizike.
Često se griješi misleći da je debljina presudna pri odabiru parnih bra-
na. Najznačajniji parametar upravo je paro nepropusnost, odnosno faktor difu-
zije vodene pare (µ).

Slika 124. Sarnavap 1000E

 debljina 0,22 mm
 faktor difuzije vodene pare µ > 1.000.000
 debljina zračnog sloja sd= 220 m
 rola dimenezija 5 x 25 m (125 m2)

79
 Parne brane su slojevi u obliku folija, premaza ili sl. koji imaju malu ili
gotovo nikakvu paro propusnost zahvaljujući velikom faktoru otpora difuziji vo-
dene pare njihovih materijala. Osobine parnih brana imaju metali (npr. alumi-
nijska folija), guma, bitumenski premazi, asfalt, plastične mase i dr. Za razliku
od parnih brana paro propusne folije omogućuju prolaz vodene pare u jednom
smjeru, dok je u suprotnom smjeru taj prolaz onemogućen.

4.5. Sloj toplinske izolacije -

Slika 125. Postavljanje toplinske izolacije

Toplinska izolacija smanjuje toplinske gubitke kroz krov građevine u zi-

mskom periodu, osigurava toplinsku stabilnost krova ljeti, osigurava stacionar-
nost difuzijskog toka vodene pare, smanjuje toplinski rad nosive krovne kon-
strukcije.
Položaj toplinske izolacije
 na vanjskoj strani krova iznad nosivih dijelova krovne konstrukcije
(ispod ili iznad hidro izolacije)
Zahtjevi koje mora ispuniti termoizolacija:
 Odgovarajuća čvrstoća,
 postojanost na višim temperaturama,
 nepromjenljivost volumena i oblika,
 suhoća, vodo odbojnost,
 postojanost na atmosferske utjecaje,
 mala gustoća,
 laka obradivost i ugradivost

Materijali:
 ploče od kamene vune
 ploče od staklene vune
 tvrde sintetske pjene (poli uretan, porofen, poli stiren)
 materijali biljnog porijekla (pluto ili drvena vuna)
Toplinska izolacija se računa, s obzirom na vanjske i unutarnje klimatske
uvjete, u pokrivenim prostorijama neposredno ispod krova. Kod pravilno izra-
čunate toplinske izolacije, temperatura pri kojoj se, uz određenu relativnu vlaž-
nost zraka, stvara kondenzacija trebalo bi se nalaziti u toplinskoj izolaciji,
iznad parne brane.

80
Slika 126. Presjek ravnog krova Slika 127. Presjek ravnog krova

Slika 128. Gubitak energije na ravnom krovu

Preporuka je da debljina sloja toplinske izolacije bude minimalno 20

cm (kamene i staklene vune) – potrebno uvijek računati i kontrolirati zako-
nski propisane dozvoljene prodore topline kroz izolaciju (gubitke topline).

81
4.6. Gornji sloj za izjednačavanje parnog tlaka (vodene pare)-
treba spriječiti kondenzaciju vodene pare u termoizolaciji, ukoliko se do-
godi da je prodrla i izjednačiti je s vanjskom atmosferom.

4.7.Hidroizolacija – Mora biti izrađena od kvalitetnih vodonepropusnih

materijala i ugrađena stručno i pažljivo bez propusta.
Ima zadatak spriječiti prodiranje oborinske vode u slojeve krova, a time i
u unutrašnjost zgrade. Mora odoljeti brojnim nepovoljnim utjecajima kao
što su: UV-zračenje, visoka i niska temperatura, snijeg, tuča, vjetar, atmo-
sferska onečišćenja, dim, leteća vatra, zračenje topline, mehaničko opte-
rećenje kod korištenja.
Hidro izolacija se izvodi od
 ugljikovodičnih materijala, u više slojeva.
Materijali za hidro izolaciju su : bitumenska masa, rastvori
i hladni i vrući premazi, asfaltni mastiks, izolacijske trake s ulo-
škom od staklenog voala ili tkanine, metalne folije, plastične fo-
lije, paste cementni mort s dodatkom za vodo nepropusnost.
 U novije vrijeme koriste se krovne membrane na bazi EPDM,
VAE, CSM, PVC, PIB, ECB, TPO.
Hidro izolacije se mogu za podlogu lijepiti (hladnim, vrućim bitumenom,
varenjem) cijelom površinom prvog sloja ili samo mjestimično (na preklo-
pima) ili se ne lijepe nikako.

Slika 129. Proizvod hidro izolacije

Pod hodro izolacijom ravnog krova, u smislu ovih „izolacijskih radova“

podrazumijevaju se pokrivači krovova i terasa stambenih, javnih, industrijskih,
poljoprivrednih i drugih zgrada, sa zadatkom da slojeve krovnih konstrukcija i
prostorije ispod njih čuvaju od prodora atmosferske vode i vlage.
Hidro izolacije na ravnim krovovima se razlikuju prema upotrjebljenom
materijalu, načinu izvođenja i stupnju vezanja za podlogu. Hidro izolacije na
ravnim krovovima pred-viđaju se i dimenzioniraju s obzirom na nagibe
krovova, na ostale činjenice koje na ovo utječu (namjena ravnog krova, vanjski
i unutrašnji utjecaji), kao i s obzirom na ostale odabrane slojeve iz krovova,
tako da po svome sastavu moraju biti u skladu sa zakonima.

82
 Slika 130. Postavljanje hidro izolacije Slika 131. Gotov proizvod hidro izolacije

Hidro izolacija je skup radnih postupaka koji trebaju zaštiti građevinske

objekte od štetnih djelovanja vode i vlage. Pored osiguranja upotrebljivosti i
dugotrajnosti građevinskih objekata hidro izolacija treba osigurati i zdrave
uslove za ljude u objektima. Hidro izolacija, također, ima značajnu ulogu u
zaštiti voda od štetnih utjecaja industrije, prometnica, deponija i slično.
Osobine hidro izolacijskih materijala određuju vrstu materijala ( tipove
hidro izolacije) za određene pozicije. Ugradnja hidro izolacije podrazumijeva
znanje, pažnju i opremljenost neposrednih izvođača. Samo odabir adekvatne
hidro izolacije uz kvalitetnu ugradnju osi-gurava ispunjenje osnovne funkcije
hidro izolacije. Kod velikog broja građevinskih radova izvođači jedne vrste ra-
dova mogu ispravljati nedostatke nastale greškom, neznanjem, ili nemarom
svojih prethodnika na gradilištu kod hidro izolacija je to neizvodljivo. Nikakvi
naknadni radovi ne mogu ispraviti greške nastale kod izrade hidro izolacije,
naprotiv, hidro izolacija je vrlo osjetljiva na radove u sljedećim fazama.
Saniranje hidro izolacije je složeniji posao od izrade a ponekad je i nemoguće
sanirati oštećenja.
Financijska vrijednost hidro izolacije u odnosu na ukupnu vrijednost
objekta je neznatna (manje od 5%). Razlika u cijeni različitih tipova hidro
izolacije kao i razlika u cijeni ugradnje kod različitih izvođača je zanemariva u
odnosu na vrijednost objekta. Šteta kod loše izvedenih hidro izolacija je velika.

Pored potpune vodo nepropusnosti hidro izolacijske materijale prate

sljedeće karakteristike:

 otpornost na temperaturne razlike

 otpornost na habanje
 otpornost na UV zračenje i vremenske utjecaje
 paro propusnost – paro nepropusnost
 otpornost na kemijske utjecaje
 potreba i način zaštite hidro izolacije

83
 Slika 132. Postavljanje hidro izolacije

Prema vrsti materijala kojima se izvode hidro izolacije se dijele u nekoliko

grupa:
 krovni pokrivači (keramički ili betonski crijep, šindre, limovi, folije,
prozirne ploče i kupole, staklo, daščice, trska, slama i dr.)
 hidro izolacija polimer cementnim proizvodima
 Hidro izolacija proizvodima na bazi bitumena
 Hidro izolacija sintetičkim membranama
 Hidro izolacija aditivima i penetrantima
 Hidro izolacija polimernim premazima i sprejevima

Slika 133. Lijepljenje hidro izolacije

Vrste hidro izolacije na bazi bitumena (crne)

 Tradicionalne na bazi bitumena, polaganje lijepljenjem u slojevima
 Sintetsko bitumenske trake s ulošcima
 Sintetsko bitumenske dvokomponentne paste i emulzije – armiraju se
sintetičkom mrežicom

Slika 134. Postavljanje hidro izolacije

84
 Hidro izolacije nove generacije (bijele)

Slika 135. Proizvod hidro izolacije

Suvremene sintetske visoko:

 Vlačno otporne trake i folije, slobodno položene preko dilatacijskog
sloja (filc, geo tekstil) lijepljene ili topli varene, PE trake, PVC trake,
paro propusne
 Poli cementni i poli uretanski višeslojni premazi
 Aktivne hidro izolacijske trake na bazi ekspandirane gline za prekid ka-
pilarne vlage iz tla
 Nepropusni aktivni betoni (s aditivima) na bazi samo bubrenja u dodiru
s vodom

Slika 136. Postavljanje hidro izolacije

Slika 137. Gotov proizvod hidro izolacije

85
 4.8. Sloj za zaštitu gornje površine (zaštita hidro izolacije)

Svaka izolacija mora biti zaštićena od djelovanja sunčevih zraka, odgovara-

jućom zaštitom. Ako je u pitanju prohodni krov, ili se krov na drugi način i u druge
svrhe ne koristi tako da se može tretirati kao prohodni krov, mora se zaštiti od ošte-
ćenja koja mogu nastati mehaničkim putem.
Zaštite izolacije koje se predviđaju i izvode na ravnim krovovima i tretiraju u
ovim tehničkim uslovima, moraju također biti u skladu sa zakonima.

Slika 138. Balkon sa elasto mjernim trakama – spoj na zid- zaštitni sloj keramičke pločice

86
 Zaštitu izolacije zapravo čini pokrov ravnog krova. Prema vrsti i namjeni po-
krivenih prostora, u svakom pokrovu mora biti sigurna hidro izolacija uz manje ili više
potrebnu termičku i zvučnu izolaciju.

Slika 139. Topli krov kao terasa - završni loj betonske ploče

87
 Prema upotrebi pokrova razlikuju se oni po kojima se ne hoda i ne obavljaju
neki poslovi, osim kad je potreban neki popravak ili izniman pristup do nekih dijelova
zgrade. Drugi su oni kojima je namijenjena neka svrha, pa se po njima ljudi zadrža-
vaju, kreću ili obavljaju neke poslove.

Slika 140. Topli krov sa šljunkom ili sa završnom bitumenskom trakom – spoj na zid

88
 U novije vrijeme, sve višim zahtjevima estetike i ljepote u načinu izgradnje na-
ših objekata, sve više na našim građevinama pojavljuju se zeleni krovovi. Osim što
su lijepi na izgled, zeleni krovovi imaju i vrlo dobra izolacijska svojstva. Zeleni krovovi
imaju mnoge prednosti pred običnim krovovima: djeluju kao toplinska izolacija, te ta-
ko smanjuju troškove grijanja i hlađenja u zgradama pod njima za oko 20%, zatim,
produljuju životni vijek krova štiteći ga od ultraljubičastog zračenja, velikih temperatu-
rnih promjena i mehaničkih oštećenja (npr. tuča). Također upijaju zvuk i smanjuju
utjecaj buke, te filtriraju zrak i stvaraju kvalitetniju mikro-klimu.

Slika 141. Presjek prohodnog i zelenog krova

Sloj za zaštitu gornje površine Ima zadatak zaštititi krovnu hidro izolaciju od
UV-zračenja te mehaničkih, toplinskih i atmosferskih utjecaja, ali kod suvremenih vi-
soko vrijednih sintetskih polimernih membrana taj sloj više nije potreban.

Slika 142: Slojevi ozelenjenog klasičnog ravnog krova.

Zaštita hidro izolacije zavisi od namjene krova – da li je prohodan, neprohodan

ili ozelenjen. Na prohodne krovove kao završni sloj postavljaju se razne ploče, mono-
litni beton ili cementni mort, u podlogu od pijeska ili cementnog morta ili specijalnih
podmetača.

89
III. MATERIJALI KOD
RAVNIH KROVOVA

90
 1. Materijali za nosivu konstrukciju

Nosiva konstrukcija ravnih krovova najčešće je armirani beton, koji se sastoji

od betona određene marke i određene vrste armature. Nosiva konstrukcija ravnog
krova može biti i čelična i drvena.
1.1. Beton
Beton je građevni materijal dobiven stvrdnjivanjem smjese nekog veziva (naj-
češće cementa,), agregata (npr. pijeska, šljunka, drobljenca, tucanika) i vode. Velika
je prednost betona što se u svježem stanju lako i po volji može oblikovati i taj oblik
trajno zadržati nakon stvrdnjivanja. Odlikuje se i velikom tlačnom čvrstoćom (10 do
60 N/mm²), ali mu je vlačna čvrstoća mnogo manja (iznosi 1/11 do 1/8 tlačne). Manja
vlačna čvrstoća nadoknađuje se ojačavanjem betona u području vlačnih naprezanja
čeličnom armaturom (armirani beton). Čvrstoća betona označuje se klasom (mar-
kom) betona. To je srednja vrijednost tlačne čvrstoće betona starog 28 dana, mje-
rena na kocki sa stranicama duljine 20 cm.

Slika 143. Beton

1.2. Armirani beton

Kompozitni je materijal dobiven sprezanjem betona i armature. Budući da be-
ton može preuzeti samo malena vlačna naprezanja, u većinu konstruktivnih eleme-
nata, u kojima se obično javljaju takva naprezanja, umeće se čelična armatura koja ih
u potpunosti preuzima, a beton ostaje opterećen samo tlačnim naprezanjima, koja
izvrsno podnosi. Prvi je na tu zamisao došao francuski vrtlar J. Monier, koji je 1849.
na taj način ojačavao posude za cvijeće. Francuski inženjer F. Hennebique (1842–
1921) izumio je prikladan način povezivanja armature i izgradio u Parizu prvu zgradu
od armiranoga betona. Armaturu danas uglavnom čine čelične žice, glatke ili rebraste
šipke te mreže s kvadratićnim ili pravokutnim otvorima. Armaturni je čelik mekan, čvr-
stoće 360 do 520 N/mm², a promjer mu je najčešće 5 do 32 mm. Precizno proraču-
nata armatura polaže se prije betoniranja na točno određena mjesta u budućem be-
tonskom elementu te međusobno povezuje, nerijetko tvoreći zamršene spletove. Ka-
ko bi se postigla kasnija dobra sprega betona i čelika, kod betoniranja se nastoji po-
stići što potpunija obavijenost armature betonom. Zahvaljujući gotovo jednakom koe-
ficijentu toplinskog rastezanja betona i čelika, veza između betona i armature ne slabi
ni pri većim promjenama temperature. Radi zaštite od vanjskih agresivnih tvari i
sprječavanja korozije, čelične šipke trebaju biti prekrivene betonom debljine 1,5 do
5 cm. Oblik armiranobetonske konstrukcije prilagođuje se vrlo lako svakomu projektu.
Trajnost tih konstrukcija vrlo je velika, a troškovi su održavanja, ako su dobro izvede-
ne, maleni. Zahvaljujući tim svojstvima armirani se beton danas upotrebljava za naj-
različitije građevine, namjene i svrhe, pa tako i kod ravnih krovova.

91
 1.2.1. Vezivo
Cement - je građevinski vezivni materijal dobiven usitnjavanjem i pečenjem
vapnenca i lapora u fini prah. Koristi se za dobivanje mortova, žbuka i betona kada
se miješa u određenim omjerima s pijeskom (šljunkom), i vodom. Prema kemijskom
sastavu cement dijelimo na dvije skupine silikatne i aluminatne cemente.

Slika 144: Cement u vrećama SLIKA 145.Najznačajniji iz skupine silikatnih

cemenata je portland cement

1.2.2. Agregat
Pijesak - je prirodni granulirani materijal sačinjen od fino razdijeljenih čestica
stijena i minerala.

Slika 146. Deponija pijeska Slika 147. Voda iz vodovoda

1.2.3. Voda
Voda je kemijski spoj dva atoma vodika i jednog atoma kisika. Kemijska fo-
rmula vode je H2O. Čista voda pri običnoj temperaturi je bez mirisa i okusa. Ima ta-
lište na 0 °C (273K ili 32F°) i vrelište na 100 °C (373K ili 212 °F). Voda pokriva tri če-
tvrtine Zemljine površine u obliku oceana. Također je prisutna u obliku vodenih toko-
va (rijeke, jezera, itd.) i podzemnih voda.

1.2.4. Armatura
Čelične šipke kojima se prožima betonska masa nazivaju se armatura, a pro-
ces njihovog postavljanja - proces armiranja ili jednostavno armiranje. Njihov zaje-
dnički rad omogućen je zahvaljujući tome što:
 beton i čelik približno isto reagiraju na temperaturne promjene
 beton dobro prianja uz armaturu
 beton dobro štiti armaturu od korozije.

92
Vrste armature :
1) Rebrasta

Slika 148. Šipke rebraste armature Slika 149. Tlocrt i presjek rebraste armature

2) Mrežasta

Slika 150. Šipke mrežaste armature

3) Bi

Slika 151. BI armatura

2. Materijali za sloj za izjednačavanje

Pod slojem za izjednačavanje pritiska i difuzne pare ispod parne brane ili ispod
hidro izolacije, podrazumijeva se sloj koji parnu branu ili hidro izolaciju odvaja i drži
malo odignutu od podloge.

Ovaj sloj ima zadatak:

 da u određenim trenutcima omogući izvođenje parne brane ili hidro izolacije

preko podloge koja nije dovoljno suha
 da omogući premošćivanje manjih neravnina u podlozi.

93
  da pritisak nastao od difuzne pare i građevinske vlage ispod parne brane
izjednači i omogući postepeni izlazak vodene pare
Sloj se postavlja ispod parne brane i ispod hidro izolacije i treba imati vezu sa
zrakom.

Slika 152 : Detalj prohodnog i neprohodnog krova

Legenda :
1. Limena noseća konstrukcija
2. Osnovni premaz i parna brana
3.Toplinska izolacija
4. SLOJ ZA IZJEDNAČAVANJE PRITISKA
5. Hidro izolacija
6. Gornja površinska zaštita (membrana ili šljunak)

Ovaj sloj mora biti izveden na način da može odgovarati svojoj namjeni. To
znači da ne smije biti zalijepljen za podlogu ili smije samo onako i onoliko koliko je to
potrebno i predviđeno, pri čemu nezalijepljene površine ne smiju biti potpuno razdije-
ljene zalijepljenim mjestima. Mora se voditi računa da ovaj sloj bude ravan s gornje
strane i de se ne ošteti prilikom izvođenja radova. Ako se na rubovima krova predvi-
đa potpuno lijepljenje izolacije za podlogu, veza ovog sloja sa spojnim zrakom posti-
že se preko određenih uskih, za podlogu nezalijepljenih traka koje se postavljaju is-
pod ovih slojeva. Navedene trake se postavljaju u potpunosti. Ima zadatak zaštititi
parnu branu od hrapave površine podloge i njezinih kemijskih utjecaja, a također i
premostiti male pukotine uslijed stezanja i naprezanja nosive konstrukcije. Za izradu
sloja za izjednačavanje koriste stakleni voal sa sitnim mineralnim posipom sa gornje
strane i krupnijim (veličine zrnca preko 1,5 mm) sa donje, bitumenizirane ili bitume-
nske trake koje se točkasto lijepe na podlogu.
Vrste sloja za izjednačavanje parnog pritiska:

1: Bitumenska traka. 2: Sintetički (ili stakleni) voal.

94
 Slika 153. Bitumenska traka Slika 154. Sintetički voal

3. Materijali za parnu branu

Parne brane su slojevi u obliku folija, premaza ili sl. koji imaju malu ili gotovo
nikakvu paro propusnost zahvaljujući velikom faktoru otpora difuziji vodene pare μ
njihovih materijala. Osobine parnih brana imaju metali (npr. aluminijska folija), guma,
bitumenski premazi, asfalt, plastične mase i dr. Za razliku od parnih brana paro
propusne folije omogućuju prolaz vodene pare u jednom smjeru, dok je u suprotnom
smjeru taj prolaz onemogućen.
Zato su takve folije našle primjenu kao slojevi sekundarnih pokrova, tj. slojeva
kod kojih je važno da vodena para prolazi kroz njih prema vanjskom prostoru, a isto-
vremeno taj sloj služi kao zaštita od prodora vode npr. kod krovova i/ili zidova kod ko-
jih postoji realna opasnost od prodora oborinskih voda. Zadatak mu je spriječiti ula-
zak vodene pare iz unutrašnjosti zgrade u sloj toplinske izolacije gdje može konde-
nzirati. Sloj također može vršiti funkciju privremene hidro izolacije za vrijeme građe-
nja. Trake parne brane moraju biti međusobno nepropusno zabrtvljene. Za uobiča-
jene uvjete korištenja zgrade, mehaničko učvršćenje slojeva kroz sloj parne brane
obično ne šteti njenoj funkciji.
Kod svih priključaka, prodora i završetaka radova parna brana se podiže u ve-
rtikalu do gornje površine sloja toplinske izolacije i nepropusno spaja na vertikalne
građevne elemente. Ovisno o fizikalnom proračunu koriste se poli etilenske folije ili
jače parne brane tipa bitumenskih traka s uloškom od aluminijske folije. Smjer je
kretanja vodene pare iz područja višeg parcijalnog tlaka prema nižem, sa težnjom
njihova izjednačavanja. Zimi je parcijalni tlak vodene pare veći u grijanim prostorima
zgrade nego vani. Zato zimi vodena para prolazi kroz vanjske građevne dijelove
zgrade iznutra prema vani. Prolazeći kroz slojeve vanjskog zida, ravnog krova ili
građevnog dijela prema negrijanom prostoru dolazi u sve hladnije slojeve i ovisno o
temperaturi i relativnoj vlazi može nastati kondenzat. Sloj toplinske izolacije u
višeslojnom se građevnom elementu navlaži, poveća se njegova toplinska
provodljivost odnosno smanjuje se vrijednost svojstava njegove toplinske izolacije.
Ako se tijekom ljetnog razdoblja kondenzat ne može dovoljno isušiti, toplinsko
izolacijski materijal trajno i sve više gubi svoja izolirajuća svojstva, a rezultat su
građevinske štete (vlaženje sloja, pro curenje kondenzirane vode u prostore ispod
krova), veća potrošnja energenata i nezdrav boravak u prostorima zgrade. Parna
brana sprječava prodiranje vodene pare iz prostora zgrade kroz krovnu ploču u sloj
toplinske izolacije do hidro izolacije i funkcionalno je obvezan sloj ravnog
jednodijelnog krova.

95
Slika 155 Slika 156

Ulazak vodene pare u građevne dijelove zgrade

Slika 157. Ulazak vodene pare u krovnu konstrukciju

96
Slika 158. Pravilno postavljanje parne braneu

4. Toplinski izolacijski materijali

97
Slika 159.. Toplinski izolacijski materijali

98
Slika 160.. Toplinski izolacijski materijali

99
 Toplinska izolacija ako je nedovoljna, dovodi do povećanih toplinskih gubita-
ka zimi, hladnih obodnih konstrukcija, oštećenja nastalih kondenzacijom (vlagom), te
pregrijavanja prostora ljeti. Posljedice su oštećenja konstrukcije, te neudobno i ne-
zdravo stanovanje i rad. Zagrijavanje takvih prostora zahtijeva veću količinu energije,
što dovodi do povećanja cijene korištenja i održavanja prostora, ali i do većeg zaga-
đenja okoliša. Poboljšanjem toplinsko izolacijskih karakteristika zgrade moguće je po-
stići smanjenje ukupnih gubitaka topline građevine za prosječno od 40-80%. Dobro
poznavanje toplinskih svojstava građevinskih materijala jedan je od preduvjeta za
projektiranje energetski učinkovitih zgrada. Toplinski gubici kroz građevni element
ovise o sastavu elementa, orijentaciji i koeficijentu toplinske vodljivosti. Bolju topli-
nsku izolaciju postižemo ugradnjom materijala niske toplinske provodljivosti, odnosno
visokog toplinskog otpora. Toplinski otpor materijala povećava se s obzirom na deblji-
nu materijala.
Na toplinsku zaštitu utječu debljina sloja toplinske izolacije i koeficijent topli-
nske vodljivost materijala k (W/mK). Ponuda toplinsko izolacijskih materijala na tržištu
je raznolika, a možemo ih podijeliti na anorganske i organske materijale. Od anorga-
nskih materijala najviše se koriste kamena i mineralna vuna, dok je među organskim
materijalima najpopularniji polistiren. Većina uobičajenih toplinsko izolacijskih mate-
rijala ima koeficijent toplinske vodljivosti k = 0,030-0,045 W/mK, pa potrebna debljina
za koeficijent prolaska topline U = 0,40 W/m2K iznosi oko 20 cm.

Slika 161. Vrlo zanimljivi podatci u vezi izolacija

Ostali materijali s toplinsko izolacijskim svojstvima su i glina, perlit, vermikulit,

kokos, pamuk, lan, drvena vuna, celuloza, pluto, slama i drugo. Sve veća potražnja
za toplinsko izolacijskim materijalima u sve većim debljinama dovela je do razvoja
novih tehnologija, pa se tako danas u svijetu mogu naći: prozirna, vakuumska i re-
flektirajuća toplinska izolacija. Prozirna izolacija omogućava prijem Sunčeve energije
i prijenos u zgradu, a istovremeno sprječava kao i obična toplinska izolacija gubitke
topline iz zgrade. Vakuumska izolacija radi se u modularnim panelima, a zbog izuze-
tnih izolacijskih svojstava potrebne su znatno manje debljine od konvencionalne to-
plinske izolacije za ista toplinska svojstva. Ova je izolacija još uvijek vrlo skupa i pri-
mjenjuje se najviše kod sanacija objekata gdje nije moguće ugraditi veće debljine izo-
lacije. Reflektirajuća izolacija odbija sunčeve zrake i prodor topline u objekt (ljeti), a
tako i sprečava isijavanje topline iz objekta (zimi).

100
 4.1. Aerogel
Aerogel je umjetno tvorivo s najnižom gustoćom od bilo koje poznate porozne krutine.
Izveden je iz gela u kojem je tekući sastojak gela zamijenjen s plinom. Rezultat je krutina s
nekoliko izvanrednih svojstava, a kao najznačajnije su učinkovitost kao toplinski izolator i
iznimno niska gustoća. Naziva se još i smrznuti dim, kruti dim ili plavi dim zbog svoje prozi-
rne prirode i načina rasipanja svjetlosti u tvorivu. Prvi aerogelovi su se izrađivali od silicijskog
gela. Kistlerov kasniji rad uključio je aerogelove na temelju aluminija, kroma i kositrova oksi-
da. Aaerogelovi od ugljika su razvijeni u kasnim 1980-ima. Aerogelovi su dobri toplinski izola-
tori jer se gotovo u cijelosti sastoje od plina, a plinovi su vrlo slabi vodiči topline. Gustoća ae-
rogela iznosi samo 0,3 - 3 g/dm3 a gustoća nekih aerogelova je samo za nekoliko postotaka
veća od gustoće zraka. Iako naizgled imaju krhku građu, mnogi aerogelovi imaju vrlo dobra
mehanička svojstva, a posebno su otporni na tlak i vlak. Sposobni su izdržati tlak na glatku
površinu mase do i 2000 puta veće od njihove. Ipak, vrlo su lomljivi i nisu otporni na savijanje
i rezanje. Silicijski aerogelovi su postojani do temperature topljenja silicija koja iznosi 1200
°C.

Slika 162. Aerogel

4.2. Polistiren

Slika 163. Polistiren ili stiropor

Polistiren ili stiropor ima dobra izolacijska svojstva s koeficijentom toplinske

vodljivosti U između 0,035 i 0,040 W/mK, te je niske cijene i jednostavne ugradnje,
danas je to jedan od najpopularnijih izolacijskih materijala. Koristi se najviše kao to-
plinska zaštita, u svim vanjskim konstrukcijama, te kao plivajući pod u podnim među-
katnim konstrukcijama. Ima znatno slabija protupožarna svojstva od kamene vune, te
101
nije otporan na temperature više od 94 °C. Često se koristi za toplinsku zaštitu po-
drumskih zidova ekstrudirani polistiren. U prvom mjesecu nakon izrade još se izlučuje
ekspandirno sredstvo (plin pentan), kasnije je materijal u potpunosti stabiliziran. Kad
ishlapi sredstvo za ekspandiranje, proizvodi se dimenzijski stabiliziraju, pa se govori
o starenju, odnosno odležavanju. Polistirenske ploče trebaju odležati 60 dana i više
(90 dana), da su kvalitetno sposobne za ugradnju u fasade i ravne krovove. Paro
propusnost ekspandiranog polistirena ovisi o volumenskoj težini ekspandiranog
polistirena i iznosi od 40 do 100 m (ekvivalent debljine zračnog sloja difuzije vodne
pare sad je vrijednost, koja znači za koliko puta je neki materijal više paro
nepropusan od sloja zraka 1 m i označava se u metrima). Gustoća polistirena je od
20-30 kg/m3.

4.3. Mineralna vuna

Slika 164. Mineralna vuna

Mineralna vuna je dobar toplinski izolator s koeficijentom toplinske vodljivosti

U između 0,035 i 0,045 W/mK, što je uvrštava među najbolje toplinske izolatore. To
je izolacijski materijal mineralnog porijekla za toplinsku, zvučnu i protupožarnu izola-
ciju u graditeljstvu, industriji i brodogradnji.
Kamena vuna ima visoku otpornost na požar, paro propusna je i djelomično
vodootporna. Otporna je na starenje i raspadanje, te na mikroorganizme i kukce. Ko-
risti se u svim vanjskim konstrukcijama za toplinsku zaštitu, te u pregradnim zidovima
za zvučnu zaštitu. Jedino mjesto gdje se ne preporuča je za izolaciju podrumskih zi-
dova pod zemljom. Dobiva se ili propuhivanjem pare (zraka) kroz užarenu šljaku vi-
sokih peći ili prelijevanjem mase dijabaza (na temp. od 1600-1700 °C) preko brzo ro-
tirajućih, šamotnih diskova. Dobivene fine staklaste niti slažu se u “vunu”. Gustoća
ove vune se kreće između 40-50 i 200-300 kg/m3, a ovisi o stupnju zbijenosti. Pripre-
ma se (pakira) u rastresitom stanju, u užetima, u vidu filca, jastuka (u rolama, na me-
koj podlozi ili jednostavno proširenih na pergamentu) i u obliku polutvrdih ploča uz
dodatak veziva, fenolnih smola. Ove su ploče zbog tih smola otporne samo do te-
mperatura od 250 °C. Inače neobrađena vuna podnosi temperature do 800 °C. Mine-
ralna je vuna, u bilo kojem vidu, premekana za direktnu podlogu hidroizolaciji. Ako se
ugrađuje u vertikalnom položaju, mora se osigurati pridržavanje (osim za ploče). Pod
mineralnom vunom se podrazumijevaju i staklena vuna i kamena vuna. Razlika
između njih je u sirovini od koje se dobivaju, tehnološkom postupku i krajnjim osobi-
nama materijala. Glavna sirovina od koje se dobiva staklena vuna je kvarcni pijesak s
dodatkom recikliranog stakla. Kamena vuna se dobiva od kamenih minerala, dolo-
mita, bazalta i diabaza s dodatkom koksa. Tijekom obrade mineralne vune, odnosno
postavlja toplinske izolacije, vlakna ovog materijala na koži mogu izazvati nadraže-
nost kože. Glavni krivac odgovoran za ovakvu pojavu su nešto grublja i promjerom
nešto veća vlakna (s promjerom od 5 mikrometara). Tijekom obrade mineralne vune

102
stvara se prašina. Kao i svaka druga prašina mineralnog porijekla i ova prašina može
izazvati određenu nadraženost očiju. Vlakna mineralne vune posjeduju neznatnu po-
stojanost (brzo se razlažu). Ispitivanja bio postojanosti (biološke perzistentnosti) ne-
dvojbeno pokazuju da se vlakna danas proizvedene staklene i mineralne vune bio-
loški razlažu već nakon 40 dana. Vlakna kamene i staklene vune koje su se ranije
proizvodile trebale su oko nekoliko stotina dana za potpunu razgradnju. Za uspore-
dbu: vlakna plavog azbesta podložna su biološkoj razgradnji tek nakon više od 100
godina. Postojanosti vlakana označava činjenicu da se vlakna moraju određeno vri-
jeme zadržati u plućima (ne dolazi do njihove razgradnje) kako bi izazvala rak. Tije-
kom tog vremena ona se zadržavaju u plućima i predstavljaju veliku opasnost za
zdravlje čovjeka.

Slika 165. Kamena (mineralna) vuna

4.4. Ekspandirani perlit

Slika 166. Ekspandirani perlit

Perlit je eruptivni aluminijsko-silikatni kamen, koji se mehanički usitnjava i

kratko zagrijava na 1000 °C. Pri tome se voda sadržana u stijenju pretvara u vodenu
paru i napuhuje materijal i povećava njegov obujam za 15 do 20 puta. Nastali proi-
zvod je bijeli granulat veličine zrna i do 6 mm. Pojedinačna zrna se sastoje od ćelija,
koje su odgovorne za termo izolacijska svojstva. Perlit izolacijski materijali koriste se
uglavnom kao izolacijski materijal za zasipavanje, rijetko u obliku ploča. Ekspandirani
perlit nije zapaljiv ali je osjetljiv na vlagu. Zato se, ukoliko je u uporabi kao izolacija je-
zgre hidrofobira i to silikonima u disperzijama, bez sadržaja otapala ili pomoću umje-
tnih smola. Perlit izolacijske ploče se sastoje od ekspandiranog perlita, koji je obra-
đen s organskim i/ili neorganskim vlaknima i vezivima. Vlakna se pripreme te se obli-
kuju zajedno s ekspandiranim perlitom vlažnim postupkom u izolacijske ploče.
103
 4.5. Pluto

Slika 167. Pluto Slika 168. Plutena ploča

Pluto je vrlo dobar toplinski izolator, a dobiva se od kore hrasta plutnjaka.

Gustoća mu je 200 - 250 kg/m3. Plutene ploče se proizvode mljevenjem kore i eks-
pandiranjem čestica pluta u autoklavima i zatim rezanjem blokova ekspandiranog
pluta u ploče raznih duljina. Težina im je od 100-130 kg/m3. Drugi način proizvodnje
ploča je prešanje plutenih čestica povezanih bitumenom ili drugim ljepilom. Osim u
pločama, pluto se isporučuje i u česticama ili ekspandiranim granulama u rastresitom
stanju ili zalijepljenim na neku traku (obično bitumensku). Ploče se zbog svog lijepog
izgleda mogu upotrebljavati i za oblaganje zidova, pa čak i podova (jako prešane plo-
če) u trostrukoj funkciji: kao toplinski i zvučni izolator i kao ukrasna površina.

4.6.Drvena vuna

Ploče od drvenih vlakana (drvena vuna) se proizvode se tako da se vlakna

spajaju cementom. Ploče su lagane jer sadrže šupljine. Gustoća im je od 200 do 500
kg/m3 (ali i do 1000 kg/m3, kod tvrdih ploča). Danas se često upotrebljavaju u kombi-
naciji s nekom, još boljom toplinskom izolacijom kao tanka, tvrda kora (kombi ploče).
Za toplinsku izolaciju mogu se upotrebljavati i mješavine drvnih čestica (piljevine) i
nekog veziva ili u vidu prešanih ploča ili lijevane na mjestu ugradnje.

Slika 169. Laka jednoslojna ploča od drvene vune

104
 4.7.Poliuretanska pjena

Slika 170. Poliuretanska pjena

Poliuretanska pjena ili PU pjena također se dosta koristi, naročito pri sanaci-
jama krovova. Ima još bolja toplinsko izolacijska svojstva pa koeficijent toplinske vo-
dljivosti k iznosi između 0,020 i 0,035 W/mK. Ima dobra svojstva na vlagu i tempera-
turne promjene. Međutim, znatno je skuplja od polistirena i mineralne vune, te zbog
toga nije u široj primjeni.
Iz područja organske kemije postoje tvrde pjene koje se dobijaju ekspandira-
njem poliuretana ili poliizocianurata u autoklavima (moltopren je meki poliuretan). Mo-
guća je realizacija pjena različite gustoće, u prosjeku od 30 - 100 kg/m3. Blokovi se
kasnije režu u polutvrde ploče 100 x 50 cm, otporne na temperaturu i samogasive.
Kratkoročno izdržavaju temperature i do 250 °C, tako da su ploče iz poliuretanske
tvrde pjene pogodne i za obradu bitumenom (odnosno kao podloga). Ploče se često
kaširaju aluminijskim folijama ili i krutim limovima, ivericama i sl. Poliuretanska pje-
na može se i štrcati na površinu ili u šupljinu.

4.8.Ekspandirani perlit

Perlit je eruptivni aluminijsko-silikatni kamen, koji se mehanički usitnjava i kra-

tko zagrijava na 1000 °C. Pri tome se voda sadržana u stijenju pretvara u vodenu pa-
ru i napuhuje materijal i povećava njegov obujam za 15 do 20 puta. Nastali proizvod
je bijeli granulat veličine zrna i do 6 mm. Pojedinačna zrna se sastoje od ćelija, koje
su odgovorne za termo izolacijska svojstva. Perlit izolacijski materijali koriste se
uglavnom kao izolacijski materijal za zasipavanje, rijetko u obliku ploča. Ekspandirani
perlit nije zapaljiv ali je osjetljiv na vlagu. Zato se, ukoliko je u uporabi kao izolacija
jezgre hidrofobira i to silikonima u disperzijama, bez sadržaja otapala ili pomoću
umjetnih smola. Perlit izolacijske ploče se sastoje od ekspandiranog perlita, koji je
obrađen s organskim i/ili neorganskim vlaknima i vezivima. Vlakna se pripreme te se
oblikuju zajedno s ekspandiranim perlitom vlažnim postupkom u izolacijske ploče.
Gotove ploče su osjetljive na vlagu i smiju se ugrađivati samo tamo gdje su prema
građevinsko-nadzornim propisima dopušteni normalno zapaljivi materijali.

4.9.Porofen

Porofen je tvrda pjena fenol formaldehidne smole. Za toplinske izolacije,

naročito kod ravnih krovova, primjenjuju se sa gustoće od 45 kg/m 3 na više. Treba
upozoriti na štetnost formaldehida i fenola kao hlapljive tvari.

105
 4.10.Ovčija vuna

Slika 171. Ovčija vuna kao izolator

Ovčja vuna ima toplinska izolacijska svojstva koja su slična mineralnoj vuni.
Niska toplinska koeficijent toplinske vodljivosti k zamotuljka ovčje vune je 0,039 W/m
K na 10 °C, što je slično ostalim vlaknastim izolatorima. Prikupljena prirodna vuna
isprana je nekoliko puta da bi uklonio lanolin, te se zatim miješa sa poli esterom koji
pomaže da zadrži svoj oblik. Zamotuljak vune općenito sadrži 85% vune pomiješane
sa 15% poli-estera. Ovčja vuna je prirodno vlakno dobiveno od potpuno obnovljivog
resursa. Čišćenje, izlaganje zraku i toplinska obrada vezivanja tijekom proizvodnje
troši minimalnu energiju. Ona koristi samo 14% energije koja se inače koristila za
proizvodnju izolacije od mineralne vune. Ovčja vuna je higroskopna i stoga će apso-
rbirati i osloboditi vodenu paru. ne narušavajući njezinu toplinsku učinkovitost. Kod
hladnog vremena, ovčja vuna apsorbira toplinu iz vlage u zraku, što joj omogućuje
da se smanji gubitak topline iz zgrade. U toplo vrijeme, oslobađanje vlage ima učinak
hlađenja na vlakna koja smanjuje protok topline u zgradi. Vuna ima višu vatrootpo-
rnost od celuloze i celularno plastičnih izolatora. Topi se kada dođe u dodir sa izvo-
rom plamena, ali bi se trebala sama i ugasiti. Tretirana je sa neopasnim vatrootpo-
rnim sredstvom kako bi poboljšala svoju vatrootpornost, zapaljivost i površinu širenja
plamena.
4.11.Balirana slama

Slika 172. Balirana slama

Tipičan zid od slame (najčešće debljine oko 45 cm) ima ovaj koeficijent
prolaska to-pline U oko 0,13 W/m2K, dakle dva do tri puta niži od modernih
građevinskih materijala i mnogo niži od trenutačnih građevinskih propisa. Slama je
obnovljivi materijal koji se može proizvoditi (uzgajati) svake godine. Energija potrebna
za proizvodnju ovog materi-jala dolazi od Sunca – obnovljivog izvora energije. Kada

106
objekt prestane biti u funkciji, slama se i nakon dugog niza godina može kompostirati
ili koristiti u povrtlarstvu za malčiranje. Nema problema s otpadom.
Slama gori. Da, ali ožbukani slamnati zidovi su manje skloni požaru nego tra-
dicionalne drvene kuće. Budući da je slama u balama vrlo gusto stisnuta, u njoj nema
dovoljno kisika da bi se zapalila. Slama predstavlja izrazito zdravu alternativu mode-
rnim građevinskim materijalima. Slama je prirodan materijal i nema štetnih utjecaja.
Ne uzrokuje alergije jer se ne radi o sijenu, pa ne sadrži pelud (slama je od žitarica, a
sijeno je pokošena livada, pa sadrži pelud poljskog cvijeća). Kvaliteta zraka u kuća-
ma od slame bitno je bolja, jer ne ispušta nikakva isparavanja, kao što su primjerice
formaldehidi koje često ispuštaju moderni materijali. Osim toga, za razliku od betona,
slamnati zidovi dišu, što rezultira bitno svježijim zrakom u prostorijama.

4.12.Vakumska izolacija
S obzirom da se projektirani volumeni građevina najčešće ne mogu mijenjati,
(ne može se dodavati relativno debela izolacija od 20 cm jer bi to izlazilo izvan proje-
ktiranog volumena), mogu se primijeniti vakuumski izolirajući paneli (tzv. VIP paneli)
koji za istu toplinsku propusnost imaju i po desetak puta manju debljinu nego sta-
ndardne izolacije.
Paneli se sastoje od specijalne izolacijske jezgre iz koje je izvučen zrak, te
zatvorenu u zrako nepropusnu foliju.
Vakuumski izolacioni paneli – VIP (Vakuum Insulation Panels) formirani su po
principu termos boca. VIP se proizvode od poroznih materijala kao što su ploče od
prešanog praškastog materijala, staklenih vlakana ili organskih pjena. Materijal jezgra
je specijalnom metodom obostrano obložen nepropusnom folijom i vakumiran, a
potom zapečaćen.
Termo propusnost vakuumskih panela tipa va-Q-tec je 10 puta manja od ko-
nvencionalnih izolacionih materijala poput mineralne vune ili pijena, tj. od 0,0035 do
0,0010W/mK u odnosu na 0,040W/mK.
Tako 2 cm vakuumskog panela odgovara 20 cm izolacije od mineralne vune.

Slika 173. Vakumska izolacija Slika 174. Kuća s vakumskom izolacijom

Prednosti vakumske izolacije:

 10 puta bolje izolacione sposobnosti od standardnih materijala
 ušteda prostora uz zadržavanje odlične izolacije prostora (toplinska izolacija)
 visoka kvaliteta i dug vijek trajanja

107
 Vakumski paneli su odlično rješenje uvijek kada je potrebna izuzetna izolacija uz
što manji utrošak prostora.

Primjena vakumske izolacije:

 koriste se u automobilskoj industriji,
 od proizvodnje transportnih kontejnera,
 u strojarstvu,
 ali i u građevinarstvu za fasade.
Pogodni su i za one dijelove objekta gdje je značajno uštedjeti na dimenzijama a
potrebno je ostvariti dobru izoliranost, npr. kod vanjskih vrata
Posebnu prednost ovoj izolaciji pruža visoko nepropusna folija koja pored toga
što osigurava vakumiranje, također i štiti unutrašnjost - izolacije od vanjske vlage –
glavnog neprijatelja konvencionalnih izolacija.
Na četiri etaže dobije se 100m2 što u gusto izgrađenim urbanim centrima može
predstavljati veću dobit.
Ukoliko je visina četvorokatnice 15m, dobiva se površina fasade od oko 2.000m2,
ne računajući otvore.

4.13.Reflektirajuća toplinska izolacija

Slika 175 Reflektirajuća toplinska izolalacija

Reflektirajući izolatori su proizvodi koji koriste tehnologiju NASE za svemi-

rska istraživanja. Radi se o termo akustičnim izolatorima, male debljine, koji se mogu
koristiti za bilo kakvu uporabu a čija je najbolja osobina odbijanje 97 % topline pre-
nesene radijacijom.
Sastoje se od poli etilenskih traka istopljenih na listove čistog aluminija; topli-
nska izolacija dolazi upravo od ovog tipa sjajnih površina. Kako se radi o reflektira-
jućim materijalima , osim što upijaju vrlo nizak postotak solarne i toplinske radijacije,
također ispuštaju jako nizak postotak istih. To znači da reflektirajući materijal, ume-
tnut unutar međuprostora za zrak, reflektira, bez da upija, većinski dio radijacijske
energije kojoj je izložen. Ta energija, u slučaju udubine koja nije direktno izložena su-
nčevim zrakama, je samo ultracrvena termičkog tipa.

108
 +
Slika 176. Izolator

Polja uporabe:
 toplinska izolacija;
 zvučna izolacija;
 između zidova;
 krovovi;
 podovi.
Do velikih gubitaka topline dolazi uslijed provođenja topline zračenjem. Zimi
reflektivne folije ovog materijala reflektiraju toplinu nazad u unutrašnjost, a ljeti za-
državaju dozračenu energiju u vanjskom prostoru.
Primjenjivo na toplinsku izolaciju tavanskog prostora (krov i zidovi).
Moguće je postići značajno smanjenje debljine materijala, budući da osam
reflektivnih slojeva i središnje punjenje od nekoliko centimetara debljine ima ekvi-
valentan učinak kao standardni materijal za toplinsku izolaciju od 21 cm.
Reflektiranje dozračene Sunčeve energije zimi smanjuje toplinskii dobitak što
može dovesti do povećanja potrebe za grijanjem i troškova u zimskim mjesecima.

Slika 177. Kuća zimi

Toplinska izolacija ako je nedovoljna, dovodi do povećanih toplinskih gubitaka

zimi, hladnih obodnih konstrukcija, oštećenja nastalih kondenzacijom (vlagom), te
pregrijavanja prostora ljeti. Posljedice su oštećenja konstrukcije, te neudobno i ne--

109
zdravo stanovanje i rad. Zagrijavanje takvih prostora zahtijeva veću količinu energije,
što dovodi do povećanja cijene korištenja i održavanja prostora, ali i do većeg zaga-
đenja okoliša. Poboljšanjem toplinsko izolacijskih karakteristika zgrade moguće je
postići smanjenje ukupnih gubitaka topline građevine.
Dobro poznavanje toplinskih svojstava građevinskih materijala jedan je od pre-
duvjeta za projektiranje energetski učinkovitih zgrada. Toplinski gubici kroz građevni
element ovise o sastavu elementa, orijentaciji i koeficijentu toplinske vodljivosti. Bolju
toplinsku izolaciju postižemo ugradnjom materijala niske toplinske provodljivosti,
odnosno visokog toplinskog otpora. Toplinski otpor materijala povećava se s obzirom
na debljinu materijala. Ponuda toplinsko izolacijskih materijala na tržištu je raznolika,
a možemo ih podijeliti na anorganske i organske materijale. Od anorganskih materi-
jala najviše se koriste kamena i mineralna vuna, dok je među organskim materijalima
najpopularniji polistiren.

5. Vrste materijala za završnu oblogu

Zbog zaštite hidro izolacijskog sloja od mehaničkog djelovanja, ali i od utjeca-
ja insolacije i toplinskih oscilacija izvodimo zaštitni sloj. Ravni se krovovi dijele na ne-
prohodne i prohodne a o tome ovisi i izbor završnoga zaštitnoga sloja. Prijašnjih su
godina izvedeni ravni neprohodni krovovi imali zaštitu izvedenu uvaljanim šljunkom u
vrući bitumen.
S vremenom bitumen između zrna šljunka nestane pod djelovanjem ultralju-
bičastih zraka, vode i zraka te se zrnca šljunka oborinskom vodom i vjetrom speru s
površine krova. Danas se zaštita izolacije izvodi nasipom oblutaka (16-32 mm) deblji-
ne sloja najmanje 5 cm.
Zaštita oblucima osigurava mehaničku zaštitu ali i zaštitu od insolacije. Proho-
dni ravni krovovi moraju imati ravnu hodnu plohu koja omogućava sigurno kretanje i
štiti slojeve ravnog krova. Zaštita može biti izvedena kamenim pločama ili keramičkim
pločicama. Ploče od prirodnog ili umjetnog kamena mogu biti položene na sloj pije-
ska ili na podloške. Podlošci se izrađuju od gume ili plastike. Ovi uvjeti izvođenja
odnose se samo na izradu među slojeva između izolacija u ravnim krovovima i tera-
sama i na zaštite izolacija protiv djelovanja sunca, koje se sastoje od premaza i na-
maza, kao i granuliranog šljunka. Kad se izvode slojevi za odvajanje izolacijskih ili
drugih slojeva između sebe, tada se ti slojevi moraju u svemu izvesti kako je to pre-
dviđeno da bi odgovarali namjeni. Ukoliko se ti odvajajući slojevi, predviđeni kao pri-
vremeno izolacijski izvode od izolacijskih traka, tada se u svemu polažu kao izolaci-
jske trake, sa preklopima, bilo da se ti preklopi lijepe ili ne.
Ukoliko su u pitanju slojevi koji služe za odvajanje sloja od sloja, slojevi za pri-
jem i raspodjelu opterećenja na izolaciji ili slojevi za nagib, izvode se kao slojevi koji
ostaju trajno čvrsti, tada njihovo izvođenje ne smije biti na rubu kvalitete podložnih
izolacija ili gornjih izolacija koje se kasnije izvode. Ukoliko su u pitanju slojevi završne
zaštite hidro izolacije, koje se sastoje od premaza i namaza, tada one moraju biti
izvedena sa ujednačenim debljinama premaza i namaza i ujednačenim izgledom
boje, bez nepremazanih ili nedovoljno premazanih mjesta.
Ukoliko je u pitanju zaštita od granuliranog šljunka, u šljunku ne treba biti zrna
većih nego što je planirani (max.15mm), a šljunak mora biti razasut u sloju jednake
debljine i povaljan ručnim valjkom, kad je to predviđeno.
Svi ovi slojevi, bez obzira čemu služe i od kojih su materijala, moraju biti izve-
deni sa takvim sredstvima, alatom i strojevima i na takav način da rad na njihovom
izvođenju ni u čemu štetno ne utječe na kvalitetu izvedenih izolacija.

110
 Slika 178. Prohodni krov

Slika 179. Neprohodni krov

111
Kod prohodnog ravnog krova se najčešće koriste :

 kamene ploče

Slika 180. Razni oblici kamenih ploča

Slika 181. Siva kamena lomljena ploča

112
 keramičke pločice

Slika 182. Keramičke pločice

Slika 183. Podmetači

113
 Slika 184. Keramičke pločice kao završna obloga inverznog krova

Kod neprohodnog ravnog krova najčešće koristimo :

1) nasip šljunka

Slika 185. Neprohodan i prohodan krov

Slika 186. Šljunak postavljen na hidro izolaciju

114
 2) Hidro izolacijska membrana (AKWALAN)

AKWALAN je ekološka jednoslojna premium hidro izolacijska membrana od si-

ntetičke gume (TPO), energetski učinkovite reflektirajuće bijele ili sive boje, trajno
otporna na UV zrake i uobičajene agresivne elemente. Membrana je puno plošno ar-
mirana gustim poliesterskim pletivom, potpuno homogene i trajno stabilne strukture
cijelog presjeka s povećanom debljinom sloja iznad pletiva. Proizvodni proces one-
mogućava delaminaciju (odvajanje slojeva) membrane. Zadržava trajnu dimenziona-
lnu stabilnost u ekstremnim temperaturnim rasponima, uz visoke otpornosti na sile
vlačnih naprezanja i točkastih proboja.

Slika 187. Akwalan u roli

Slika 188. Akwalan - završna obloga neprohodnog krova

115
 6. DETALJI

Slika 189. Rubni detalj neprohodnog krova

116
Slika 190. Rubni detalj zelenog krova

117
Slika 191. Priključak na zid sa vidljivom opekom

118
Slika 192. Krovna terasa priključak na prag vrata

119
Slika 193. Priključak na zid čeličnog skeletnog sistema sa zidanom oblogom

120
Slika 194. Priključak na zid od AB

121
Slika 195. Završetak krova sa parapetom

122
Slika 196. Standardni detalji ravnog krova – kod zida

123
IV. PROJEKTIRANJE I IZVOĐENJE
RAVNOG KROVA

124
 1. Projektna dokumentacija i upute za opis radova

Funkcionalnost sustava ravnog krova je u direktnoj međuzavisnosti s ispra-

vnim funkcioniranjem svake komponente pa se prilikom projektiranja i izvođenja tako
moraju obuhvatiti i tretirati.

Slika 197. Primjer postavljanja ravnog krova.

125
 Slika 198. Primjer postavljanja ravnog krova.

Slika 199. Kombinacija kamene vune i estrudiranog polistirena.

126
Potrošnja energije:
 Zgrade troše oko 41% ukupne energetske potrošnje
 80% potrošnje energije u zgradarstvu je za grijanje i hlađenje.
 Postoje veliki potencijali uštede (procjena uštede u zemljama EU, 15
starih zemalja), iznosi 22% do 2010.g. za grijanje, klimatizaciju,
pripremu tople vode i rasvjetu.
 Energetska učinkovitost u zgradarstvu = korištenje manje energije
za grijanje za grijanje, hlađenje, rasvjetu, pripremu tople vode.

Slika 200. Detalj postavljanja hidro izolacije.

Primjer: Toplinska izolacija, čije performanse ovise o vlažnosti, direktno

ovisi o učinkovitosti parne brane i hidro izolacije. Izradom nepra-
vilne odvodnje s krovova voda se zadržava na krovu što dodatno
opterećuje konstrukciju.

Slika 201. Nepravilno izvedeni padovi na ravnom krovu

Mali nagib (1%) osigurava pravilno otjecanje vode s krova kroz sustav za
odvodnju.
Faktori koji utječu na projektiranje krova:
 Investicija i trajnost objekta
 Ušteda energije
 Vrijednost i osjetljivost sadržaja objekta
 Vrsta krovne ploče

127
  Klima
 Održavanje
 Dostupnost materijala i obučenih izvođača
 Zakonski okvir
 Utjecaj na okolinu

Slika 202. Isijavanje topline ravnog krov.

2. Projektiranje izolacije

Izolacije na ravnim krovovima obrađuju se u posebnom projektu, u posebnom

dijelu glavnog projekta kao njegov dio ili mogu biti uklopljeni u glavni arhitektonski
projekt.
Posebni projekt za izolacijske radove na ravnim krovovima treba isprojektirati
za sve suvremene i veće objekte visokogradnje, na kojima se predviđaju ravni kro-
vovi, odnosno kod kojih se preko nosećih krovnih konstrukcija predviđaju suvremene
izolacije kao posebni slojevi u krovnom pokrivaču i ostali slojevi koji služe za razne
namjene, a sastavni su dijelovi krovnog pokrivača.
Svaki krov mora biti mehanički otporan, čvrst i stabilan, prvenstveno vodo-
nepropusan, postojan na UV-zrake, otporan na vatru te sposoban oduprijeti se na-
stanku kondenzata u krovnoj konstrukciji, odnosno uspješno odvesti difuznu paru iz
iste.

Slika 203. Ravni krov s obilježenim padovima.

128
 Slika 204. Detalj ravnog krova sa protupožarnim zidom.

3. Izolacija ravnog krova

Pravilno izoliran ravni krov sastoji se od 4 vrsta izolacija i betona za nagib:

3.1. Beton za nagib

Ovaj sloj osigurava najmanje nagibe krovnih ploha prema mjestima za od-
vod oborinskih voda. Ako se za nagib rabi lagani beton koji se nalazi ispod parne
brane, toplinsko difuznim pro-računom potrebno je provjeriti dolazi li do pojave neže-
ljene kondenzacije. U pojedinim se rješenjima ovaj sloj može nalaziti i iznad topli-
nsko izolacijskog sloja, ali tada treba biti pravilno dilatiran zbog toplinskog rada.

Slika 205. Detalj ravnog krova s betonom za nagib (plavo).

129
 Slika 206. Vrsta padova na ravnom krovu i padovi riješeni bez betona za nagib,
već sa termoizolacijom

3.2. Parna brana

Zadatak mu je spriječiti ulazak vodene pare iz unutrašnjosti zgrade u sloj to-
plinske izolacije gdje se može kondenzirati. Sloj također može vršiti funkciju privre-
mene hidro izolacije za vrijeme građenja. Tako parne brane mogu biti međusobno
nepropusne i zabrtvljene.

Slika 207. Topli krov na trapeznom limu sa šljunkom ili završnom elastomernom trakom - svjetlarnik

130
 3.3. Toplinska izolacija
Najčešće može izvesti kao lijepljena (najčešći slučaj s klasičnim izolacijama na
bazi bitumena) i slobodno položena (suvremeni način u kojem se koriste hidro izola-
cijske PVC i TPO krovne membrane). Također se hidro izolacije mogu izvoditi i ra-
znim tekućim premazima, koji se puno plošno nanose na podloge u jedan ili više.

Slika 208. Topli krov na trapeznom limu sa šljunkom ili sa završnom elastomernom trakom
-spoj na parapet

131
 3.4. Hidro izolacija
Najčešće može izvesti kao lijpljena (najčešći slučaj s klasičnim izolacijama na
bazi bitumena) i slobodno položena (suvremeni način u kojem se koriste hidro izola-
cijske PVC i TPO krovne membrane). Također se hidro izolacije mogu izvoditi i ra-
znim tekućim premazima, koji se puno plošno nanose na podloge u jedan ili više slo-
jeva.

Slika 209. Bijela hidro izolacija Slika 210.crna hidro izolacija

Slika 211.Topli krov na trapeznom limu ili sa šljunkom ili završnom elastomernom trakom
-slivnik

132
 3.5. Insolacijska izolacija

Izvodi se nasipom šljunka debljine 6 - 8 cm, zaštitnim pločama u pijesku ili su-
vremenije, na gumenim ili plastičnim podmetačima koji omogućuju ventiliranje ispod
ploča. Naravno, u slučaju izvođenja hidro izolacijskim krovnim membranama i prema-
zima koji su otporni na UV zračenja, insolacijska izolacija nije potrebna.

Slika 212. Detalj ravnog krova sa završnom obradom balast.

Slika 213. Završna obrada sa betonskim pločama

133
Slika 213. Završna obrada sa betonskim pločama

Slika 214. Presjek terase - unutarnja odvodnja

134
 4. Sadržaj projekta

Bez obzira da li se krovne izolacije posebno projektiraju ili ne, njihova obrada
u projektu mora biti u skladu sa postojećim tehničkim propisima i moraju se predvi-
djeti odgovarajuće kvalitete, sigurne i trajne izolacije. Iz obrade u projektu neophodno
je jasno vidjeti kako su izolacije konstruktivno predviđene , od kojih materijala i kako
se izvodi.

Projekat mora sadržavati:

a) crteže tlocrta u mjerilu 1:50 do 1:100 sa upisanim visinskim kotama i dime-

nzijama krovova, sa unesenim prodorima kroz krov ( ventilacijama, dimnja-
cima, ogradama, dilatacijama, slivnicima, antenama) i svim ostalim što se
sreće na dotičnom krovu, sa označenim pravcima i veličinama nagiba kro-
va, uvala ,kanala i sa naznačenim mjestima presjeka i detalja.

Slika 215. Tlocrt ravnog krova vanjska odvodnja

Slika 216. Tlocrt ravnog krova unutarnja odvodnja

135
b) crteže potrebnih presjeka kroz krov ( naznačenih na crtežima tlocrta) u is-
tom mjerilu (1:50 do 1:100) sa unesenim zidovima, dimnjacima, ventilacija-
ma i ostalim sa naznačenim dimenzijama.

Slika 217. Presjek ravnog krova vanjska odvodnja

Slika 218. Presjek građevine sa ravnim krovom

136
 Slika 219. Presjek građevine

c) crteže presjeka sastava konstrukcije ravnog krova u mjerilima 1:5 do 1:10

sa ucrtanim i opisanim slojevima ravnog krova, kao i debljinama slojeva,
tako da se jasno mogu vidjeti svi slojevi ravnog krova i njihove debljine.

d) crteže presjeka svih izolacija koje u krovu postoje ( parne brane, toplinske
izolacije, hidro izolacije, insolacijski sloj) u prirodnoj veličini – debljini ili ne-
što umanjenom mjerilu (M1:2), sa unesenim svim premazima , namazima,
nanosima i slojevima traka i drugih izolacijskih materijala, tako da se jasno
može vidjeti što se za izolacije predviđa i redoslijed ugrađivanja.

137
Slika 220. Detalj dilatacije na ravnom krovu

138
e) crtež presjeka svih detalja važnih za ravne krovove, sa crtežima tlocrta i
aksonometrijskog izgleda tamo gdje je to potrebno, pri čemu treba obratiti
pažnju na detalje rješenja izolacije (sa svim zaštitnim i drugim slojevima)
na ivicama zgrada, uz zidove i ograde, na detalje rješenja bravarije i lima-
rije i njihove veze sa izolacijom, na detalje rješenja prodora kroz krovove ( i
izolacije) raznih cijevi, antena, gromobrana, slivnika, dimnjaka, ventilacije,
stubišta isl., na detalje rješenja dilatacija između dijelova građevine i građe-
vina iste ili različite visine i dr.

Slika 221. Topli krov sa šljunkom ili sa završnom bitumenskom trakom – svjetlarnik

139
 Slika 222. Topli krov kao terasa -svjetlarnik

f) tekstualno izveden proračun toplinske izolacije i difuzne vodene pare, sa

potrebnim prikazima krivih linija opadanja temperature i parnih pritisaka
kroz krovnu konstrukciju (građevinska fizika).

g) tekstualni dio sa opisom svih slojeva ravnog krova sa unošenjem debljina

pojedinih slojeva i sa kratkim opisom slojeva koji ne predstavljaju izolacije,
odnosno sa širim opisom za one slojeve koji predstavljaju izolacije i sa

140
 unošenjem svih premaza, namaza, nanosa, slojeva izolacionih traka i
izolacijskih materijala, njihova debljina i gdje je to potrebno, utroška
materijala, tako da se može steći dovoljno jasna predstava o sustavu i
sadržaju izolacija u krovu.

h) tekstualni dio sa opisom načina izvođenja svih slojeva u ravnom krovu i

ostalim što je važno za kvalitetu , trajnost i efikasnost krova, kao npr. kva-
liteta i način izvođenja podloge, nagib pojedinih slojeva i njihovo najmanje i
najveće debljine, potreba za odvajanje pojedinih slojeva od onih iznad ili is-
pod njih i način tog odvajanja, polu lijepljenje parne brane i hidro izolacije i
način postizanja polu lijepljenja, izjednačenje pritiska od difuzne pare (sa
atmosferskim) i način postizanja toga, osiguranja izolacije od atmosferske
vode i vlage u toku izvođenja, čuvanje izolacije pri izvođenju instalacijskih i
drugih radova od oštećenja.

Slika 223..Pročelje ili fasada

141
 5. Opis radova

Opis radova sastavni je dio projekta.

Tekstualni dio treba sadržavati oznake i opise svih slojeva u ravnom krovu i da
naročito određuje izolacije, mora u svemu biti usaglašen sa crtežima iz projekta i
bazirati se na postojećim tehničkim propisima, odnosno pravilnicima i standardima
koji ovu materiju reguliraju.
Tekstualni dio kao sastavni dio projekta mora sadržavati opise izolacijskih
radova, mora dopunjavat crteže iz projekta, bliže odrađivat i objašnjavat ono što se
na crtežima ne može u dovoljnoj mjeri prikazati (objasniti), a što je potrebno za
izvođenje. Kao i prethodni tako i ovaj opis radova mora se bazirati na našim
postojećim tehničkim propisima.

6. Izrada sloja za izjednačavanje

Ovaj sloj mora biti izveden na način da može odgovarati svojoj najmjeni. To
znači da ne smije biti zalijepljen za podlogu ili smije samo onako i onoliko koliko je to
potrebno i predviđeno, pri čemu nezalijepljene površine ne smiju biti potpuno
razdijeljene zalijepljenim mjestima.
Mora se voditi računa da ovaj sloj bude ravan s gornje strane i de se ne ošteti
prilikom izvođenja radova. Ako se na rubovima krova predviđa potpuno lijepljenje
izolacije za podlogu, veza ovog sloja sa spojnim zrakom postiže se preko određenih
uskih, za podlogu nezalijepljenih traka koje se postavljaju ispod sivih slojeva.
Navedene trake se postavljaju u potpunosti.
Sloj za izjednačavanje Ima zadatak zaštititi parnu branu od hrapave površine
podloge i njezinih kemijskih utjecaja, a također i premostiti male pukotine uslijed
stezanja i naprezanja nosive konstrukcije. Za izradu sloja za izjednačavanje koriste
stakleni voal sa sitnim mineralnim posipom sa gornje strane i krupnijim (veličine
zrnca preko 1,5 mm) sa donje, bitumenizirane ili bitumenske trake koje se točkasto
lijepe na podlogu.

Slika 224. Bitumenska traka . Slika 225. Stakleni voal.

142
 7. Izrada parne brane

Parna brana se može predvidjeti i izvesti kao posebni dio (element ravnog kro-
va), a može biti djelomično sastavni dio toplinske izolacije, tvornički proizvedena i ka-
širana na toplinsko izolacijske ploče.
Ukoliko se izvodi od slojeva aluminijske folije (bibitumenizirane ili ne bitumenizi-
rane) i drugih traka kao poseban dio ravnog krova, cijeli posao mora biti izveden tako
da premazi i namazi budu dovoljni i potpuni, odgovarajuće folije ili trake zalijepljene
kako je to predviđeno, sa odgovarajućim preklopima. Parna brana mora biti s gornje
površine ravna i ničim neoštećena. Ukoliko su aluminijske ili druge folije ili trake kaši-
rane s donje strane termo izolacijskih ploča, tada prepusti, folije ili trake, ostavljeni za
preklope moraju biti ispravljeni i pravilno ugrađeni da stvarno posluže kao ne propu-
stljivi preklopi parne brane. Pri izvođenju, tj. postavljanju i lijepljenju slojeva parne
brane, također treba voditi računa da se oni dobro povežu (vodonepropusno i paro-
nepropusno), sa raznim prodorima kroz korov, da na tim mjestima ne bi prodirala di-
fuzna par u toplinsku izolaciju.
Pošto prema svojoj funkciji parna brana treba da je u određenoj sračunatoj mjeri
nepropustljiva za paru i potpuno nepropustljiva za vodu, pri njenom izvođenju o tome
se neprestano mora voditi računa. Parna brana, poslije završetka, mora biti kvalitetna
i samo onakva kakva je predviđena i sračunata.

Vrste parne brane : 1. Poli etilenska parna brana.

2. Bitumenska traka.

Slika 226. Poli etilenska parna brana Slika 227. Bitumenska traka

Parne brane su slojevi u obliku folija, premaza ili sl. koji imaju malu ili gotovo
nikakvu paro propusnost zahvaljujući velikom faktoru otpora difuziji vodene pare u
njihovih materijala.
Osobine parnih brana imaju :
 metali (npr. aluminijska folija),
 guma,
 bitumenski premazi,
 asfalt,
 plastične mase i dr.
Za razliku od parnih brana paro propusne folije omogućuju prolaz vodene pare
u jednom smjeru, dok je u suprotnom smjeru taj prolaz onemogućen.
Zato su takve folije našle primjenu kao slojevi sekundarnih pokrova, tj. slojeva
kod kojih je važno da vodena para prolazi kroz njih prema vanjskom prostoru, a isto-
vremeno taj sloj služi kao zaštita od prodora vode npr. kod krovova i/ili zidova kod ko-
jih postoji realna opasnost od prodora oborinskih voda.

143
 Zadatak mu je spriječiti ulazak vodene pare iz unutrašnjosti zgrade u sloj to-
plinske izolacije gdje može kondenzirati. Sloj također može vršiti funkciju privremene
hidro izolacije za vrijeme građenja.
Trake parne brane moraju biti međusobno nepropusno zabrtvljene. Za uobiča-
jene uvjete korištenja zgrade, mehaničko učvršćenje slojeva kroz sloj parne brane
obično ne šteti njenoj funkciji.
Kod svih priključaka, prodora i završetaka radova parna brana se podiže u ve-
rtikalu do gornje površine sloja toplinske izolacije i nepropusno spaja na vertikalne
građevne elemente. Ovisno o fizikalnom proračunu koriste se polietilenske folije ili ja-
če parne brane tipa bitumenskih traka s uloškom od aluminijske folije.
Smjer je kretanja vodene pare iz područja višeg parcijalnog tlaka prema ni-
žem, sa težnjom njihova izjednačavanja. Zimi je parcijalni tlak vodene pare veći u gri-
janim prostorima zgrade nego vani. Zato zimi vodena para prolazi kroz vanjske gra-
đevne dijelove zgrade iznutra prema vani.
Prolazeći kroz slojeve vanjskog zida, ravnog krova ili građevnog dijela prema
negrijanom prostoru dolazi u sve hladnije slojeve i ovisno o temperaturi i relativnoj
vlazi može nastati kondenzat.
Sloj toplinske izolacije u višeslojnom se građevnom elementu navlaži, poveća
se njegova toplinska provodljivost odnosno smanjuje se vrijednost svojstava njego-
ve toplinske izolacije. Ako se tijekom ljetnog razdoblja kondenzat ne može dovoljno
isušiti, toplinsko izolacijski materijal trajno i sve više gubi svoja izolirajuća svojstva, a
rezultat su građevinske štete (navlaženje sloja, procurenje kondenzirane vode u pro-
store ispod krova), veća potrošnja energenata i nezdrav boravak u prostorima zgra-
de.
Parna brana spriječava prodiranje vodene pare iz prostora zgrade kroz krovnu
ploču u sloj toplinske izolacije do hidroizolacije i funkcionalno je obvezan sloj ravnog
jednodijelnog krova.

Slika 228. Bitumenska traka Slika 229.Polietilenska parna brana

144
 8. Izrada toplinske izolacije

Toplinska izolacija može biti predviđena i izvedena od različitih materijala. Ako

se izvodi os toplinsko izolacijskih materijala koji se proizvodi u relativno tvrdim plo-
čama, nažljebljenim s donje strane (radi komuniciranja difuzne pare i izjednačenja
pritiska), tada se ploče orijentiraju i postavljaju tako da žljebovi i kanali neprekidno
komuniciraju do veze sa vanjskim zrakom.
Ako se toplinska izolacija izvodi od termoizolacijskih materijala koji se proizvode
u relativno tvrdim pločama tada se ploče postavljaju svojom dužinom orijentirane u
jednom pravcu tj. u pravu nagiba krova, ukoliko se postavljaju na podlozi ( ili preko
parne brane n a podlozi) već orijentirane u nagibu.
Ako se ugrađuju ili kombiniraju sa drugim toplinsko izolacijskim materijalima izolaci-
jske ploče koje nisu otporne na kratkotrajno djelovanje viših temperatura na kojima
se griju bitumen i bitumenske mase, a njihovo ugrađivanje je povezano sa ovim, tada
ugrađivanje takvih izolacijskih ploča treba na način da one ne dolaze u kontakt sa
vrućim bitumenskim masama ni sa donje ni sa gornje strane ili bar ne po veće dijelu
površine. U to svrhu, ako ovakve ploče treba polagati preko bitumena, mora se sače-
kati da se namaz ili nanos bitumenske mase ohladi, pa zatim vršiti postavljanje (uko-
liko se ne vrši mjestimično lijepljenje bitumenom – punktiranje). Ukoliko je vruća bi-
tumenska masa predviđena iznad ovih ploča, tada kontakt ne smije biti direktan, već
preko nekog odvajajućeg sloja. Bez obzira od kakvog je materijala predviđena topli-
nska izolacija, pri izvođenju ovih izolacijskih radova mora se voditi računa da se ona
nečim ne ošteti i da po površini ostane ravna o pogodna za postavljanje nekog od
odvajajućih slojeva ili hidroizolacije.
Pri izvođenju toplinske izolacije, s obzirom na razne okolnosti koje mogu nastati
na krovu, treba strogo vodit računa da se prilikom izvođenja radova toplinska izolacija
osigura od prodora atmosferske vode, bilo da se svaki dan napravi onoliko toplinske
izolacije koliko se može pokriti i osigurati hidroizolacijom, bilo da se zaštita protiv
atmosferske vode, preko toplinske izolacije privremeno izvede na drugi način.

Slika 230. Zrada toplinske izolacije i rješavanje odvodnje na ravnom krovu

145
 Toplinska izolacija ravnog krova je vrlo bitna jer značajno smanjuje toplinske
gubitke pri grijanju zimi i hlađenju ljeti
Zadatak mu je ograničiti gubitke topline (uštediti energiju krova i spriječiti ko-
ndenzaciju vodene pare na povrπini stropa, a time i razvoja plijesni i gljivica.
Toplinska izolacija mora imati minimalnu nosivost 20 kPa. Kamena vuna Kna-
uf Insulation DDP, DDP RT i DDP G uz toplinsku izolaciju i smanjiti emisiju CO2),
omogučiti postizanje ugodne mikroklime u prostoru ispod učinkovita je protupožarna i
zvučna izolacija, čime ispunjava velik dio bitnih zahtjeva za građevine.

Slika 231. Termo izolacija Rockfall s nagibom

Toplinska izolacija ravnih krovova je vrlo bitan faktor u izgradnji objekta jer ga
štiti od utjecaja svih atmosferilija tj. oborina, topline te hladnoće. Ispavno projektiranje
slojeva je od ključne važnosti. Na nosivu betonsku konstrukciju se postavlja sloj za
pad koji se najčešće izvodi od klasične glazure, laganog betona ili od stiropor ploča
rezanih u padu. Na sloj za pad se uobičajeno postavlja toplinska izolacija na koju se
slobodno polaže hidroizolacijska polimerna. Rubovi trake se lijepe i uzdižu uz para-
petne zidove na krovu ili spajaju na okapnu limariju. Ugrađuju se slivnici koji se spa-
jaju na odvodne vertikale ili se izrađuju slobodni izljevi kroz zid. Slivnici i izljevi se
spajaju na hidroizolaciju i tako se ukupno dobiva homogena cjelina (svojevrsni ba-
zen) na krovu koji onemogućuje prodor vode u objekat. Kako bi se traka zaštitila od
utjecaja vjetra mora se ili mehanički (vijcima) učvrstiti u podlogu ili opteretiti dodatnim
slojem (najčešće šljunkom). Izolacijska traka je otporna i postajana na UV zračenje i
kao takva štiti objekat od vanjskih utjecaja dugi niz godina.
Funkcija je ovog sloja da smanji toplinske gubitke kroz krov građevine zimi, da
osigura toplinsku stabilnost krova ljeti, da osigura stacionarnost difuzijskog toka vo-
dene pare te da smanji toplinski rad nosive krovne konstrukcije. Ispravan položaj to-
plinske izolacije je na vanjskoj strani krova iznad nosivih dijelova krovne konstrukci-
je. Idealan položaj bio bi iznad svih slojeva ravnog krova, ali zbog karakteristika ve-
čine toplinsko izolacijskih materijala takav položaj nije moguć pa se kao optimalan
uzima položaj ispod hidroizolacije.Iznimno se dio toplinske izolacije (do 25%) može
postaviti kao unutarnja dodatna toplinska izolacija kod prostora koji se zagrijavaju
povremeno. Za toplinsku izolaciju ravnog krova koristimo se tvrdim sintetskim pje-
nama ( polistirenom, poliuretanom), pločama od kamene vune.

146
 9. Izrada hidroizolacije

Prije izvođenja hidroizolacije moraju se utvrditi pravci otjecanja vode, mjesta i

nagibi odvođenja vode sa ravnog krova, kao i prekontrolirati da li su veličine nagiba
izvedene prema postojećoj dokumentaciji. Ovi nagibi formiraju se i nekim od podlo-
žnih slojeva iznad kojih se postavljaju.
Prije početka hidroizolacijskih radova podloge se moraju pregledati i zatečeno
stanje zapisati u građevinskom dnevniku. Hidroizolacijski radovi se smiju izvoditi sa-
mo preko kvalitetnih podloga, regulirano je pitanje kvaliteta raznih podloga u pogledu
čvrstoće, ravnine i suhoće, čega se mora u svemu pridržavati.
Pri izvođenju hidroizolacija moraju se ugraditi svi predviđeni premazi, namazi ili
nanosi i slojevi, i u toku izvođenja radova, ako ne postoji pismena suglasnost, na smi-
ju se na svoju ruku vršiti nikakve izmjene.
Pri izradi hidroizolacije moraju se na osnovu pravilno riješenih detalja, efikasno
izolirati svi prodori kroz krovove i terase i uspostaviti vodonepropusne, dugotrajne ve-
ze sa drugim materijalima i drugim izvedenim građevinskim elementima sa kojima hi-
droizolacije dolaze u kontakt i to:
 prodirući ili nadgrađeni zidovi i nadzici ivicom krova ili slično, moraju se izolirati
hidroizolacijskim holkelima
 slivnici za odvod atmosferske vode preko odgovarajućih flabši
 ventilacijske i druge cijevi, antene i slična druga tijela koja prodiru kroz hidro-
izolacije
 obodna limarija za vezu sa visećim olucima i druga neophodna limarija u sve-
mu prema navedenom Pravilniku
 limarija na dilatacijama u ravnini, na prohodnim krovovima drugim slučajevima
kada dilatacije nisu riješena sa nazidcima, hidroizolacijom, koja se radu preko
dilatacione limarije;
 ležeći oluci: rigole i slično moraju se također potpuno prekriti hidroizolacijom, u
svemu prema odredbama navedenog Pravilnika;
 hidroizolacijski holkeri moraju biti dobro zalijepljeni za svoju vertikalnu podlo-
gu, osim na mjestima gdje su eventualno, na određen način, predviđene veze
sa vanjskim zrakom, što se odnosi i na izvedene građevinske ili zanatske ele-
mente navedene u predhodnim pasosima ovoga teksta, s tim što se direktno
ispod hidroizolacije na njima ne ostavljaju veze sa vanjskim zrakom.
Radi postizanja vodonepropusnosti veza hidroizolacije sa navedenim elementi-
ma, moraju se ti elementi ili njihovi spojevi obavezno prethodno premazati predviđe-
nom odgovarajućim materijalom za osnovne premaze, i za njih pravilno zalijepiti hi-
droizolacija. U toku izvođenja hidroizolacijskih radova ili poslije njihovog završetka,
dok su hidroizolacije još nezaštićene , na smije se preko njih gaziti (osim radnika
izvođača hidroizolacijskih radova), vršiti prijevoz materijala. Sa izvođenjem hidroizo-
lacija ili poslije njihovog završetka, mogu se izvoditi samo oni građevinski radovi koji
su u vezi sa izradom zaštite izolacije.
Za vrijeme izvođenja i poslije završetka, hidroizolacije se ne smiju izlagati kon-
centriranim opterećenjima,a jednako raspoređenim opterećenjima samo u onolikoj
mjeri ukoliko to nije štetno za stabilnost i očuvanje njihove kvalitete. Građevinski, za-
natski i ostali radovi, koji se moraju izvršiti poslije završetka hidroizolacija, smiju e iz-
voditi samo pošto je hidroizolacija obezbjeđena odgovarajućom zaštitom.

147
 Slika 232. Detalj odvodnje s krova.

Hidroizolacija ima zadatak spriječiti prodiranje oborinske vode u slojeve krova,

a time i u unutraπnjost zgrade. Mora odoljeti brojnim nepovoljnim utjecajima kao što
su:
 UV-zračenje,
 visoka i niska temperatura,
 snijeg,
 tuča,
 vjetar,
 atmosferska onečišćenja,
 dim,
 leteća vatra,
 zračenje topline,
 mehaničko opterećenje kod korištenja.

148
 Jednoslojne hidroizolacijske membrane su čvrste, fleksibilne membrane izra-
đene od sintetičkih polimera koje tvore kontinuiranu hidroizolaciju na krovu. U kombi-
naciji s ostalim komponentama tvore potpuni krovni sustav.
Vodonepropustnost i druga kemijsko-fizikalna svojstva izolacijskih traka koje
se primijenjuju za izvedbu završetaka hidroizolacije, moraju biti jednaka sa svojstvi-
ma traka punoplošne hidroizolacije veza između metalnih djelova, kao što su alumi-
nijski, bakreni ili pocinčani lim i bitumenskih traka može biti dvojbena, jer su velike ra-
zlike u koeficijentima linijskog izduženja. Treba primjeniti izolacijske trake izrađene od
polimerima modificiranoga bitumena. Kada se ne može izbjeći veza između lima i bi-
tumenske izolacije, preporučljivo je podići hidroizolaciju u vertikalni položaj, odnosno
na višu razinu, sve završetke hidroizolacije treba podići najmanje 25 cm iznad za-
dnjeg sloja hidroizolacije odnosno završnog sloja krovne obloge.

Slika 233. Nepravilna odvodnja ravnog krova.

Slika 234. Loše izvedena hidroizolacija ravnog krova.

149
 Prag izlaznih vrata na terasu trebao bi biti viši za 10 – 15 cm od razine zavr-
šne zaštite terase ili od razine sloja na kojem se može u slučaju pljuska zadržati sloj
vode, a hidroizolacija produžena na tu visinu i mehanički učvršćena i zabrtvljena. Na
vertikalnim djelovima završeci hidroizolacije trebaju biti pričvršćeni sa metalnim profi-
lima i po potrebi zabrtvljeni trajno elastičnim kitom (ne silikonskim), koji ne smije doći
u dodir sa podlogom onečišćenom bitumenom ili bitumenskom trakom jer se neće
dobro prionuti za podlogu.
Kada je zaštita hidroizolacije izvedena s nasipom oblutaka uz završetke je kro-
va preporučljivo postaviti trake od betonskih ploča da se sprijeći migracija nasipa.
Trake se izvode i na zonama staza za održavanje krova.

Slika 235. Detalji balkona.

Novi pristup materijalima i tehnologijama hidroizoliranja ravnih krovova u prvi

plan stavlja jednoslojne krovne membrane. Ugrađuje se jednostavno i brzo. Brojni su
razlozi zašto odabrati ovu, inovativnu, hidroizolaciju. Materijal je otporan na sve vrste
oborina i UV zračenje, dobro podnosi sve temperaturne oscilacije, radi neovisno od
podloge, otporan je na kemikalije iz oborinskih voda i ptičjeg izmeta, spojevi traka
izolacije su homogeni, a materijal je ekološki prihvatljiv.

150
 PVC je osnovni materijal za jednoslojne hidroizolacijske membrane, koji se
koristi već preko 50. godina a ima dokazanu tehnologiju.
Proizvedeni materijali su jednolični i konzistentni, visoke gustoće (bez pora)
i manje osjetljivi na vlagu. PVC ima dobar omjer cijene i perfomansi (visoke perfo-
manse i trajnost uz ekonomičnost materijala i ugradnje te niske troškove održavanja.
Dobra paropropusnost, omogućava im primjenu u skladu sa zahtjevnim
karakteristikama građevinske fizike (čak i u lošim uvjetima) na sanacijama starih kro-
vnih površina sa zaostalom vlagom. Membrane se postavljaju bez upotrebe otvore-
nog plamena što ih čini najsigurnijim sistemom ugradnje.
Polimerne hidroizolacijske membrane posjeduju otpornost na zakorijenjivanje
što je značajno u slučaju "zelenih krovova" i opterećenih krovova. Kod novih obje-
kata, kao i kod sanacija postojećih, svi detalji mogu biti obrađeni efikasno i sigurno.
PVC membrane ostaju "zavarljive" za vrijeme čitavog vijeka trajanja.

Slika 236. PVC hidroizolacija.

Uporaba bitumenskih traka osigurava bolju i izdržljiviju izolaciju pogotovo ra-

vnih krovova, podova, terasa i ostalih površina koje su izložene vlazi.
Podloga na koju se nanosi izolacija mora biti suha, odmašćena i bez grubih
površinskih dijelova (komadi kamena, betona, šljunka). To je obično glatka betonska
podloga, suha, najmanje 21 dan od dana betoniranja u ljetnim uvjetima, odnosno 60
dana u zimskim uvjetima.
Podlogu najprije premazati hladnim bitumenskim premazom kako bi se traka
dobro zavarila za površinu. Bitumenska masa se mora potpuno osušiti da se može
slobodno hodati po njoj.

Slika 237.Bitumenska traka. (crna hidroizolacija). Slika 238.Bitumenska traka. (crna hidroizolacija).

Trake se polažu na podlogu i plinskim butan plamenikom se zagrijava povr-

šina koja se odmotava sa koluta .

151
 Traka na jednoj strani ima pvc foliju koju treba skinuti.
Trake se moraju preklapati najmanje 10 cm jedna preko druge. Spojeve dvo-
struko zavariti.
Stare bitumenske podloge mogu se iskoristiti za novi sloj, samo se mora dobro
očistiti od nečistoća i prašine.
Pošto su trake debljine oko 3,5 mm, treba pripaziti kod zavarivanja, jer uslijed
nepažnje i neopreznog rukovanja plamenikom mogu pregorjeti. Ukoliko traka pregori,
ostrugati je sa podloge i nanijeti novu.. Ukoliko nanosimo više slojeva traka, moramo
to napraviti tako da se preklopi ne nalaze na istom mjestu.

Slika 239. Primjer postavljanja hidroizolacije. 240. Akwagard bijela hidroizolacija.

Slika 241.Detalj s hidroizolacijom (sika folija).

152
 10. Izrada zaštite preko izolacije

Zbog zaštite hidroizolacijskog sloja od mehaničkog djelovanja, ali i od utjeca-

ja insolacije i toplinskih oscilacija izvodimo zaštitni sloj. Ravni se krovovi dijele na ne-
prohodne i prohodne a o tome ovisi i izbor završnoga zaštitnoga sloja. Prijašnjih su
godina izvedeni ravni neprohodni krovovi imali zaštitu izvedenu uvaljanim šljunkom u
vruči bitumen.
S vremenom bitumen između zrna šljunka nestane pod djelovanjem ultraljubi-
častih zraka, vode i zraka te se zrnca šljunka oborinskom vodom i vjetrom speru s
površine krova. Danas se zaštita izolacije izvodi nasipom oblutaka (16-32 mm) deblji-
ne sloja najmanje 5 cm.
Zaštita oblucima osigurava mehaničku zaštitu ali i zaštitu od insolacije.

Prohodni ravni krovovi moraju imati ravnu hodnu plohu koja omogućava sigu-
rno kretanje i štiti slojeve ravnog krova. Zaštita može biti izvedena kamenim pločama
ili keramičkim pločicama. Ploče od prirodnog ili umjetnog kamena mogu biti položene
na sloj pijeska ili na podloške. Podlošci se izrađuju od gume ili plastike.
Ovi uvjeti izvođenja odnose se samo na izradu međuslojeva između izolacija u
ravnim krovovima i terasama i na zaštite izolacija protiv djelovanja sunca, koje se sa-
stoje od premaza i namaza, kao i granuliranog šljunka.

Kad se izvode slojevi za odvajanje izolacijskih ili drugih slojeva između sebe,
tada se ti slojevi moraju u svemu izvesti kako je to predviđeno da bi odgovarali na-
mjeni.
Ukoliko se ti odvajajući slojevi, predviđeni kao privremeno izolacijski izvode
od izolacijskih traka, tada se u svemu polažu kao izolacijske trake, sa preklopima,
bilo da se ti preklopi ljepe ili ne.

Ukoliko su u pitanju slojevi koji služe za odvajanje sloja od sloja, slojevi za pri-
jem i raspodjelu opterećenja na izolaciji, ili slojevi za nagib i izvode se kao slojevi koji
ostaju trajno čvrsti, tada njihovo izvođenje ne smije biti na rudu kvaliteta podložnih
izolacija ili gornjih izolacija koje se kasnije izvode. Ukoliko su u pitanju koji najviše,
odnosno posljednje ili završne zaštite hidroizolacija (protiv djelovanja sunčevih zra-
ka), koje se sastoje od premaza i namaza, tada one moraju biti izvedene sa ujedna-
čenim debljinama premaza ili namaza i ujednačenim izgledom boje, bez nepremaza-
nih ili nedovoljno premazanih mjesta (ili slabo isprskanih, ukoliko se boja za zaštitu
nanosi prskanjem)

Ukoliko je u pitanju zaštita od granuliranog šljunka, u šljunku ne treba biti zrna

većih nego što je planirano (max. 15mm), a šljunak mora biti razastrt u sloju jednake
debljine i povaljan ručnim valjkom, kad je to predviđeno.

Svi ovi slojevi, bez obzira čemu služe i od kojih se materijala, moraju biti izve-
deni sa takvim sredstvima, alatom i mašinama i na takav način da rad na njihovom
izvođenju ni u čemu štetno ne utječe na kvalitetu izvedenih izolacija.

153
Slika 242. Detalj obrade uz zid

Slika 243. Detalj obrade holkera uz ogradu

154
Slika 244. Detalj obrade holkera uz ogradu sa rigolom

155
Slika 245. Detalj odvodnje kroz nadzidak , zaštizna obloga od šljunka

156
Slika 246 Detalj zaptivanja prodora gelendera

157
Slika 247. Detalj izolacije oko ventilacionog kanala.

158
 V. PRIKAZ PROJEKTNE OBRADE
IZOLACIJE RAVNOG KROVA

Niče:” Kome je čekić jedina alatka, sve mu liči na ekser”.

159
 1. Crteži

Slika 248. Osnovni presjek na profiliranom limu

Slika 249. Osnovni presjek na AB konstrukciji sa slojem laganog betona u padu

160
Slika 250. Ravni krov na AB konstrukciji s padom od kamene ili staklene vune

Slika 251. Detalj prodora ventilacije kroz ravni krov

161
Slika 252. Ravni krov – spoj sa nadozidom

162
 Slika 253. Detalj odvodnje s ravnog krova – nosiva konstrukcija je AB

Slika 254. Detalj odvodnje s ravnog krova – nosiva konstrukcija je od čeličnog lima

163
Slika 255. Detalj Atike – krovni parapet

Slika 256. Detalj sa fasadom

164
 Slika 257. Detalj slivnika

Slika 258. Detalj sa fasadom

Slika 259. Detalj kod zelenog krova

165
 Slika 260. Detalj kod lijepljenih sistema

Ravni krovovi su kompleksne konstrukcije kod kojih su svi slojevi u vezi jedni
sa drugim i u zavisnosti jedni od drugih i da se mogu pojedinačno promatrati.
Naravno rješenja izolacija i uopće uzevši ravne krovove u cjelinu, mnogo su
uspješnija i povoljnija kada postoji čvrsta suradnja između onoga tko rješava noseću
ploču i onih koji dobro poznaju i rješavaju izolacije i detalje.

Osnovni dijelovi ravnog krova:

Slika 261. Neprohodan ravni krov -dijelovi ravnog krova

166
 2. Nosiva armirano betonska konstrukcija

U današnje doba sve češće susrećemo maštovita arhitektonska rješenja

u izvedbama raznih građevina. Zbog posebnih oblika tada nije moguće među-
etažnu konstrukciju izvesti u montažnoj fert tehnici. Tada je gotovo jedino rje-
šenje napraviti punu betonsku ploču. Osim što je na ovaj način moguće izvesti
skoro svaki oblik uz pravilnu primjenu nosivih armaturnih mreža postiže se i
veća nosivost takve izvedbe. Ovakva među etažna konstrukcija zahtjeva više
rada od montažne fert konstrukcije. Prije betoniranja potrebno je izraditi opla-
tu, postaviti mnoštvo čeličnih podupirača te ugraditi armaturu. Armatura mora
biti ispravno povezana naročito kod spojeva s vertikalnim serklažima u stu-
povima. Vrstu i polaganje armatura određuje statičar prema glavnom projektu
a ona se polaže u jednu do dvije zone - gornja i donja. Balkoni, lođe i terase
koji na neki način vise izvan konstrukcije obavezno se moraju armirati u
gornjoj vlačnoj zoni, dok je za sredinu konstrukcije važna i jedino bitna donja
zona koja tada prima sile naprezanja. Gornja zona armiranja mora biti prisutna
uz sve rubove ploče, odnosno uz zidove. Prije betoniranja izuzetno je važno
pregledati armaturu što je posao nadzornog inženjera. Plan armatura a često i
opla-te kod ovakvih izvedbi određeni su izvedbenom projektu. Prije betoniranja
ugrađuju se i cijevi (bužiri) za razvod električnih instalacija

Slika 262. Armatura kod AB. Ploče Slika 263. Vibrator za AB. ploču

Slika 264. Armature (vilice)

167
 3. Sloj za pad

Beton se spravlja u svemu prema standardima koji važe za tu vrstu be-

tona odnosno agregata, uz uslov da se postigne minimalna tlačna sila od 200
kPa. kako bi se preko ovog sloja mogla izvesti hidro izolacija Minimalna deblji-
na sloja kod estriha je 4 cm. ravnanje lakog betona za pad je obavezno zbog
dilataclja i to u polja od oko 3.0 x 3,0 m. Kako je lako agregatni beton za pad
ujedno i termička izolacija, u tom slučaju postoji nekoliko mogućnosti: da je to
jedina termoizolacija, da ja kombinirana sa plohama drugih materijala koji su
iznad sloja zapad, ili da su termo izolaciske plohe ispod sloja za pad. Ukoliko
su termo izolacijske plohe ispod sloja za pad, neophodno je da taj materijal
ima stabilnu zapreminu, da ne bude stišljiv (ne može biti mineralnavuna). Prije
izvođenja betona treba postaviti zaštitni sloj od PE folija ili krovne izolacije, da
ne bi došlo do prodora vode ili cementnog mlijeka. Obračuni radova slojeva za
pad se obračunavaju uz naznaku prosijećče debljine. Kod izračunavanja pro-
sječne debljine treba voditi računa o slijedećem: Za jednovodne i dvovodne
krovne plohe prosječna debljina predstavlja aritmetičku sredinu minimalno i
maksimum debljine. Međutim, kada su u pitanju četvero vodne krovne plohe,
prosječna debljina nije aritmetička, već je potrebno izračunavanje preko za-
premine.

Slika 265.Ravnanje sloja za pad Slika 266.Postavljanje sloja za pad

4. Sloj za izjednačenje pritiska

On ima zadatak da služi kao podloga višim slojevima, da apsorbira i

priguši utjecaje deformacija podloge i omogući migraciju i isparavanje vlage
(prirodna, kondenzat) koja je ostala ispod slojeva parne brane i hidro izolacije;
izrađuje se od perforiranog ili ne perforiranog staklenog voala impregniranog
bitumenom a u primjeni je i talasasti, bitumenom impregnirani karton kroz čije
žljebove vlaga struji ka sredini.

168
Slika 267.Sloj za izjednačenje pritiska Slika 268.Pstavljanje sloja za pad

5. Parna brana

Smrtna presuda za vaše potkrovlje je postaviti običnu najlonsku foliju

umjesto prave parne brane. Od strane stručnjaka dokazano je da kod takvih
potkrovlja ne postoji mogućnost isušivanja vlažnog ugrađenog drveta , sa go-
rnje strane folije se stvara kondenzirana voda koju onda upija vuna i postaje
mokra pa se javljaju neugodni mirisi, stvaraju se gljivice i plijesni, zrak za disa-
nje je opterečen sporama i kemijskim tvarima od sredstava za zaštitu drveta,
drvena konstrukcija truli, povećani je rizik za alergičare i javlja se pljesnivi,
ustajali zrak. Vizualni primjer posljedica primjene obične najlonske folije po-
stoji u katalogu proizvođača mineralnih vuna i parne brane ISOVER. Origina-
lna parna brana npr. ISOVER VARIO KM ljeti ima funkciju isušivanja. Zbog su-
nčevih zraka i razvijanja topline ljeti, vlaga koja se akumulirala u drvetu, izlazi
van u obliku vodene pare. Brana postaje propusna, otpor difuziji vlage opada.
Uslijed padova tlaka pare, vodena para putuje iz konstrukcije prema unutra:
konstrukcija se može brže osušiti. Zimi ima funkciju parne brane tj. zimi koči
prodiranje vodene pare, koja se diže iz stambenih prostorija, tako da samo
malo vlage može prodrijeti u konstrukciju. Otpor difuziji vlage je visok. Za pri-
mjer, razlika u cijeni obične najlonske folije i parne brane je cca 11 kuna po
m2. To znači da ste na 100 m2 trenutno uštedjeli cca 1.100,00 kuna , ali ste
dugoročno smanjili trajnost svog krovišta za cca 10 godina, vlažna izolacija vi-
še nema svoju funkciju i trošite više za grijanje zimi i hlađenje ljeti, a tu su i
ostale već nabrojane posljedice. Ne isplati se.

.
Slika 269. Postavljanje parne brane Slika 270. Postavljanje parne brane

169
Slika 271. Parna brana u kolutima Slika 272.Toplinska izolacija s folijom

6. Toplinska izolacija
Nizak koeficijent prolaska topline kamene vune jamči minimalne topli-
nske gubitke. Drugim riječima, toplina ostaje tamo gdje je želimo, u
unutrašnjosti objekta. Energetske potrebe objekta su stoga znatno niže nego
inače jer je temperatura u prostorijama jednakomjerna i ne susrećemo se s
neugodnim osjećajem stalno hladnih zidova ili podova. Pored uštede na
troškovima grijanja tako postižemo i izuzetno zdrave i ugodne uvjete
stanovanja. Trajna izloženost buci može uzrokovati ozbiljne zdravstvene
teškoće. Pri izboru izolacije kamena vuna je svakako pravi izbor jer uz izvrsna
toplinsko izolacijska svojstva ima i odlična svojstva u pogledu apsorpcije
zvuka. Struktura kratkih isprepletenih vlakana u kamenoj vuni jamči izvrsnu
apsorpciju zvuka i dobru toplinsku izolaciju. Kod ugradnje na vanjskoj strani
fasada, kao i na ravnim krovovima, kamena vuna značajno smanjuje razinu
buke u prostoru i time jamči ugodan i zdrav boravak u objektima.

7. Hidro izolacija

Ravni krov je vodom najopterećeniji dio zgrade. U prošlosti se za hidro

izoliranje ravnih krovova gotovo isključivo koristio bitumen. Glavni nedostatak
bitumena je njegova struktura osjetljiva na prirodne temperaturne cikluse, koji
ga dovode do točke taljenja na ljetnoj jari, ili do faze krtosti uslijed zimskih
hladnoća. Kao završni sloj, iznad bitumena, ugrađivali su se razni materijali
poput betonskih ili kulir ploča položenih na sloj pijeska, keramičkih pločica,
šljunka ili tucanika. Često je i sam bitumen, s posipom ili bez njega, ostajao
izložen. Na gotovo svakom ravnom krovu koji u svojim slojevima ima pijesak
može se primijetiti trava ili samoniklo bilje, a djelovanje korijenja na bitu-
mensku hidro izolaciju je pogubno. Novi pristup materijalima i tehnologijama
hidro izoliranja ravnih krovova u prvi plan stavlja jednoslojne krovne membr-
ane. Ugrađuje se jednostavno i brzo. Brojni su razlozi zašto odabrati ovu, ino-
vativnu, hidro izolaciju. Materijal je otporan na sve vrste oborina i UV zračenje,
dobro podnosi sve temperaturne oscilacije, radi neovisno od podloge, otporan
je na kemikalije iz oborinskih voda i ptičjeg izmeta, spojevi traka izolacije su
homogeni, a materijal je ekološki prihvatljiv.

170
 Slika 273. Crna hidro izolacija Slika 274. Bijela hidro izolacija

8. Gornja površinska zaštita

Ta zaštita određuje hoće li krov biti prohodan, ili neprohodan. U slučaju
prohodnog ravnog krova površinska zaštita mora biti dovoljno jaka da podnese
hodanje po njoj i da zaštiti hidro izolaciju ispod sebe. Kod neprohodnih ravnih
krovova najčešće se postavlja šljunak uvaljan u bitumen. Taj šljunak ne smije
imati oštre bridove jer tako može oštetiti hidro izolaciju. Također se može
postaviti i zeleni ravni krov odnosno krov sa vegetacijom.

Slika 275. Šljunak kao gornji sloj Slika 276. Kamene ploče kao gornji sloj

9. Zeleni ravan krov

Slika 277. Zeleni ravan krov

171
 Ovo je prikaz izrade zelenog ravnog krova. Zeleni ravni krov je na našim po-
dručjima još možemo reči neotkriven, jer su investitori vjerojatno skeptični zbog ze-
lenog pokrova na svojim objektima. Međutim zeleni krov bi u budućnosti mogao po-
stati pravi hit zbog očuvanja okoliša.
On se sastoji od:
 vegetacije
 podloge za rast vegetacije (zemlja)
 drenaže odnosno skladišta za vodu
 toplinske izolacije
 membranske zaštite za korijenje
 hidro izolacije, (krovne membrane)
 nosivog dijela, odnosno strukturne podrške

10. Sunčani kolektori za ravan krov

Kada govorimo očuvanju okoliša, prvo što nam pada na pamet je obnovljiva energija. Za sva-
ko kućanstvo najbolje rješenje je postavljanje kolektora na krov svoje kuće. Sunčani kolektori
su idealni za ravne krovove jer upijaju maksimalnu dozu sunčeve svjetlosti. Prednost je tako-
đer što se puno lakše postavljaju na ravan krov, nego na strmi, jer nema straha od pada.

Slika 278.Ssunčani kolektor

Slika 279. Sunčani kolektor - postavljanje kolektora

172
 11. Proračuni

Građevina i njezini uređaji za grijanje, hlađenje i provjetravanje moraju biti pro-

jektirani i izgrađeni na način da, u odnosu na mjesne klimatske prilike, potrošnja ene-
rgije prilikom njihovoga korištenja bude jednaka propisanoj razini ili niža od nje, a da
za osobe koje borave u građevini budu osigurani zadovoljavajući toplinski uvjeti.

Proračunom se provjeravaju građevni dijelovi glede:

 Koeficijenata prolaska topline U

 Unutarnje kondenzacije vodene pare
 Površinske kondenzacije vodene pare
 Dinamičkih toplinskih karakteristika
 Koeficijenata transmisijskih toplinskih gubitaka po jedinici oplošja
 Potrebne godišnje topline za grijanje po jedinici ploštine (stambene
zgrade) ili jedinici obujma (nestambene zgrade) grijanog dijela zgrade.

11.1.Koeficijent prolaska topline

Koeficijent prolaska topline je količina topline koju građevni element gubi u 1
sekundi po m2 površine, kod razlike temperature od 1 K, izraženo u W/m2K. Koefi-
cijent U je bitna karakteristika vanjskog elementa konstrukcije i igra veliku ulogu u
analizi ukupnih toplinskih gubitaka (kWh/m2), a time i potrošnji energije za grijanje.
Što je koeficijent prolaska topline manji, to je toplinska zaštita zgrade bolja:

Φ = A × U × (T1 - T2)

gdje je: Φ - količina prenesene topline u 1 sekundi (W), U - koeficijent prolaska topli-
ne (W/m2K), T1 – viša temperatura s jedne strane strukture (K), T2 - niža temperatura
s druge strane strukture (K) i A - površina kroz koju toplina protječe (m2).Koeficijent

prolaska topline za većinu zidova i krovova se može izračunati prema standardu ISO
6946, a ako postoji metalni toplinski most, onda se može izračunati prema ISO
10211.

Slika 280.Gubitci i prosječne temperature

173
 11.2.Unutarnja kondenzacije vodene pare
Provjetravanjem se u prostoriju uvodi svježi i hladniji zrak, a zrak u prostoriji
koji je topao i vlažan isušuje se, i tako može primiti više vlage, što u normalnom slu-
čaju traje nekoliko sati. Ako provjetravanje pravilno dozira neće doći do toga da se
vlažan zrak gomila i tako stvara kondenzaciju na površini predmeta. Ukoliko je vla-
žnost zraka toliko visoka izdvaja se suvišna vlaga i taloži se. Nedostatak je upravo u
tome jer ova osobina zraka razlog je nastanka kondenzacije. U dodiru toplog zraka i
hladnijih površina rashlađuje površine predmeta i on postaje sve vlažniji i taloži se na
hladnije površine u vidu kondenzata. Zbog današnjeg ubrzanog ritma života, buke,
tehnologije koja nas okružuje, kad krećemo u gradnju poslovnog ili stambenog obje-
kta, svi težimo tome da nam bude osiguran mir, pa od stambenih objekata gradimo
prave male izolirane zabrtvljene utvrde.

Slika 281. Mjerač za vodenu paru Slika 282. Kondenzirana vlaga na staklu.

11.3.Površinska kondenzacije vodene pare

Za pojavu površinske kondenzacije postoje dva razloga – izvor vlage odnosno
vodene pare i primjerena površina na kojoj se para može kondenzirati. Površinska je
kondenzacija po-vezana s razvojem plijesni. Glavni uzroci pojave kondenzacije jesu:
preniska temperatura prostora, neučinkovito i nepravilno prozračivanje, prekomjerno
nastajanje vlage, neprimjereni građevni materijali i njihova pogrešna ugradnja, ne pri-
mjerena toplinska izolacija. Uzroci za vlaženje i razvoj plijesni zbog površinske
kondenzacije mogu biti: prodiranje oborinske vode, ili oštećenje kućne instalacije. Do
kondenzacije najčešće dolazi na zidovima uz prozore koji su u većini slučajeva naj-
hladnije površine u zgradi.

Slika 283.Plijesan uzrokovana vlagom

174
 11.4.Dinamička toplinska karakteristika
Iako je udio krova zastupljen sa svega oko 10-20 % u ukupnim toplinskim gu-
bicima u kući, krov ima posebno važnu ulogu u kvaliteti i standardu stanovanja. On
štiti kuću od kiše, snijega, hladnoće i vrućine. Vrlo često se prostor ispod krova na-
mjeni za stanovanje iako nije odgovarajuće toplinski izoliran. Kod takvih slučajeva
pojavljuju se veliki toplinski gubici zimi, ali i još veći problem pregrijavanja ljeti. Ako
krov nije toplinski izoliran, kroz njega može proći i 30 % topline. Naknadna toplinska
izolacija krova je jednostavna i ekonomski vrlo isplativa, jer je povratni period inve-
sticije od 1 do 5 godina. Za toplinsku izolaciju kosih krovova treba koristiti nezapa-
ljive i paro propusne toplinsko izolacijske materijale, kao što je npr. kamena vuna.
Detalj spoja toplinske izolacije vanjskog zida i krova treba riješiti bez toplinskih
mostova. Ako prostor ispod kosog krova nije grijan, tj. nije namijenjen za stanovanje,
toplinsku izolaciju treba postaviti na strop zadnje etaže prema negrijanom tavanu.
Preporučljiva debljina toplinske izolacije na kosom krovu iznosi 16-20 cm. Izolaciju
treba po-staviti u dva sloja; jedan sloj između rogova, a jedan sloj ispod rogova kako
bi se spriječili toplinski mostovi. Toplinsku izolaciju s donje strane najčešće
zatvaramo gipsanim pločama ili drvetom. Ravni krovovi su najviše izloženi
atmosferskim utjecajima od svih vanjskih elemenata zgrade. Zato je važno kvalitetno
ih izolirati i toplinskom i hidro izolacijom, te pravilno riješiti odvodnju oborinskih voda.
Ravni krov može biti riješen kao prohodni, neprohodni ili tzv. zeleni krov. U skladu s
time izvodi se završna obrada krova.

Slika 284.Prikaz prolaska zvuka kroz toplinsku izolaciju

Slika 285.Strujanje zraka kroz ravni krov i kroz fasadu

175
 12. Opisi radova

Pod terminom ravni krovovi podrazumijevaju se krovovi sa nagibom manjim

od 15% (40%) (ravni krovovi sa velikim nagibom), a većim od minimalno potrebnog
za nesmetano odvodnjavanje, od 0,5%. Iako to uglavnom zavisi od tipa ravnog
krova, navodi se da bi njegov prosječni vijek trajanja trebao biti najmanje 10 godina.
Međutim, kako bi ravni krov uspješno ispunjavao osnovnu namjenu, neophodno je da
se kontrola i održavanje obavljaju redovno. Podloga svakog ravnog krova je nosivi
dio na kojemu će ležati ravni krov. Dakle prvo je potrebno napraviti „temelj“ ravnog
krova koji je najčešće armirano-betonska ploča. Nakon toga se slojevi nastavljaju
jedan po jedan sve do završnog dijela od kojeg ovisi hoće li krov biti prohodan, ili
neprohodan, zeleni, ili obični. S obzirom da većina problema sa ravnim krovovima
potječe od nemogućnosti da se pronađe točno mjesto manjeg kvara, te da se on
popravi u ranoj fazi, kontrole krova se moraju obavljati redovno. Preporučuje se da
to bude 2 puta godišnje, u proljeće i jesen, te da se zabilježi stanje i sve eventualno
uočene promjene. To mogu biti nabori, mjehuri, problemi sa odvodnjom, potrgan
materijal, naprsline, rupe, otvori ili otpadi koji se ponekad nagomilavaju čak i na
krovu. Važno je provjeravati krov tokom velikih i obilnih kiša, kako bi se utvrdilo da li
se, u kojoj mjeri i koliko dugo voda zadržava na krovu. Tokom kontrole, treba
pogledati i unutrašnje zidove i plafone. Kontrola ravnih krovova se u razvijenijim
zemljama vrši čak i uz pomoć infracrvenih kamera, noćnim snimcima koji točno
pokazuju vlažna mjesta nevidljiva golim okom, koja se sporije hlade od ostatka krova.

Slika 286. Postavaljanje toplinske izolacije

176
 Slika
287. Postavaljanje hidro izolacije

Slika 288. Pravljenje sloja za pad

Slika 289. Primjer ravnog krova kojem je potrebna sanacija

177
 13. Projektna obrada ravnog krova

Projektna obrada ravnog krova se radi na način da se detaljno opiše svaka

vrsta rada koja je potrebna za izradu ravnog krova. U njoj se često nalazi i materijal
potreban za izgradnju i crteži ravnog krova. Svaka projektna obrada može biti dio
projekta cijele građevine ili može biti zasebni dio. To ovisi o kompliciranosti same
strukture krova.

Slika 290. Detalj ravnog krova kod vatro zida

178
Slika 291. Rješavanje nagiba toplinskom izolacijom

Slika 292. Nepravilno riješena odvodnja vode

179
 14. Primjeri

Odvodnja oborinske vode sa ravnog krova.

Slika 293. Detalj s odvodnom lulom

180
Detalj ravnog krova kod dilatacije.

Slika 294. Detalj dilatacije

181
Slika 295. Presjek ravnog krova

182
Slika 296. Presjek ravnog krova kod parapetnog zida

183
Slika 297. Presjek ravnog krova kod svjetlarnika

184
Slika 298. Presjek prohodnog ravnog krova kod slivnika

185
Slika 299. Presjek prohodnog ravnog krova kod zida stambenog prostora

186
Slika 300. Vanjski rub balkona – parapet na ploči

187
Slika 301. Spoj balkonskog praga i okvira stolarije

188
Slika 302. Spoj poda i zida s termo izolacijskim panelom

Slika 303. Brtvljenje rezane dilatacije

189
Slika 304. Podni slivnik s bočnom odvodnjom

Slika 305. Zidni slivnik s bočnom odvodnjom

190
 15. Temperaturna dilatacija konstrukcija

Uslijed temperaturnih razlika nastalih bilo klimatskim uvjetima, bilo promjenom

godišnjih doba ili sunčevim zračenjem, nastaju i deformacije unutar konstruktivnih
elemenata objekata. Povišenjem temperature materijal se rasteže, a snižavanjem te-
mperature materijal se steže. Nedovoljna kontrola navedenih promjena može dovesti
do oštećenja objekata, pa i do rušenja konstruktivnih sistema. Česta su oštećenja
krovnih rubova, fasada, pucanja materijala na spojevima, itd.
Velika razlika između zimskih niskih temperatura i visokih temperatura uzro-
kovanih ljetnim sunčevim zračenjem donosi dodatna naprezanja u kontrukcijama.
Prema Cammereru, temperatura pojedinih dijelova konstrukcije kod tempera-
ture zraka od 30 - 35ºC iznosi:
 ─ na vertikalnim žbukama zidova do 65º
 ─ na čeličnim konstrukcijama na južnoj fasadi do 75º
 ─ na crnoj bitumenskoj ljepenki (na tankoj ploči) do 70º
 ─ isto ali na debeloj ploči koja akumulira topl. do 80º
 ─ isto ali na toplinskoj izolaciji do 90º
 ─ na aluminijskoj sjajnoj foliji (samo na sjajnoj!) do 19º
 ─ na bijeloj plohi do 24º
Iz gornjih je podataka vidljivo da zagrijavanje uslijed djelovanja sunčevih zraka
ovisi o boji materijala (što je boja tamnija veće je upijanje sunčevih zraka i time veća
temperatura materijala), vrsti materijala, slojevima konstrukcije (ukoliko konstrukcija
ne može odavati toplinu prijenosom na drugi materijal, ili zračnim strujanjem, zagrija-
vanje je veće) te konačno o položaju prema djelovanju sunca - najtopliji je krov pa ju-
gozapadna strana, a najhladnija je sjeverna strana.

TOPLINSKE DILATACIJE (dilatare (latinski) = širiti)

Toplinske dilatacije (dilatacijske reške) imaju zadatak spriječiti oštećenja ko-
nstrukcija uslijed temperaturnih promjena u samim konstrukcijama.
Dilatirati se mogu cijeli objekti ili dijelovi objekta pa dilatacije dijelimo na glavne
i dopunske.
Glavne dilatacije:
Obično se izvode kod objekata visokogradnje na svakih 30 – 40 m. Reške se
izvode tako da se objekt dilatira po cijeloj visini, tako da se podijeli u samostalne ko-
nstruktivne cjeline.
Dilatacije se rade širine 3cm za zgrade do 5 m visine, a za svakih slijedećih 5
m po 2 cm više.
Reške ne smijemo ispunjati žbukom nego ih moramo jasno naglasiti. Ako dila-
taciju ispunimo žbukom ona će se zbog rastezanja ili stezanja otvoriti i nastati će pu-
kotina. Da bi se spriječio propuh ili vlaženje kroz dilataciju zatvaraju se reške trajno
elastičnim kitovima, letvicama, trakama od plastične mase, aluminija i sl. Naročito pa-
žljivo dilataciju treba zatvoriti na ravnim krovovima, temeljima, podrumskim zidovima i
sl. Temperaturne razlike u neutralnoj osi kod ravnog krova ne bi smjele biti veće od
10 - 17 ºC.
Svaki statički proračun sadrži i proračun dilatacija odnosno naprezanja koja
nastaju u konstrukcijama uslijed temperaturnih promjena.
Dopunske dilatacije
Treba proračunati kod svih konstrukcija koje su podložne velikim promjenama
temperature. Dilatiranje (širenje ili stezanje) ne smije biti veće od 1 mm.

191
Slika 306. Dilatacija uz zid .

Slika 307. Dilatacija metalne nosive konstrukcije

192
VI. RAVNI KROVOVI – POKROVI

RAVNOG KROVA

193
 1. Vrste pokrova i pokrovnog materijala

Tek u prošlom stoljeću u Europi je počela upotreba drvenih krovnih konstrukci-

ja s krovnim površinama neznatnog nagiba. Takvi su krovovi odgovarali zgradama ko
jima nije potreban tavanski prostor. Taj se prostor u seoskim zgradama iskorištava za
sušenje i spremanje nekih poljoprivrednih proizvoda, dok u gradovima za to nema
potrebe.

Slika 308. Topli prohodni krov

Vrste pokrovnog materijala:
 Starije vrste pokrova:
 slama i trstika
 drvo
 zeleni krov
 škriljevac
 glineni pokrov
 ravne ploče (plastika, lim i sl.)
 valovite ploče (plastika, i sl.)
 krovna ljepenka (hidro izolaciona, bitumenska
ljepenka)
 Novije vrste pokrova:
 „zeleni krov“
 sendvič lim
 lexan ploče
 betonske ploče
 šljunak
 Najnovije vrste pokrova:
 sintetičke membrane :
o premazi
o folije -

194
 1.1 Starije vrste pokrova

Kod nas su se prvi ravni krovovi primjenjivali na dvorišnim zgradama onih gra-
dskih ulica u kojima je bio propisan zatvoren način izgradnje, pa su se oko većeg
dvorišta uz tri susjedne međe nizale obično jednokatne zgrade s jedno strešnim ra-
vnim drvenim krovovima. Takve se zgrade još i danas upotrebljavaju za obrtničke ra-
dionice. Na takvim su krovovima tradicionalni pokrovi na daščanim podlogama.
Starije vrste pokrova su:
 slama i trstika
 drvo
 zeleni krov
 škriljevac
 glineni pokrov
 ravne ploče (plastika, lim i sl.)
 valovite ploče (plastika, i sl.)
 krovna ljepenka (hidro izolaciona, bitumenska ljepenka)

 Slama i trstika

Slika 309. Slama Slika 310. Postavljanje pokrova od slame.

Slika 311. Slama u kolutu Slika 312. Slama u pločama

195
 Slika 313. Pokrov od drvenih ploča

 Drvo

 zeleni krov Slika 314. Pokrov od zelenila

 Škriljevac

Slika 315.Pokrov od škriljevca Slika 316.Pokrov od glinenih proizvoda

 glineni pokrov

196
  lim (limene ploče) – u trakama

Slika 317.Pokrov od limenih ploča

197
  ravne ploče (plastika, lim i sl.)

Slika 318.Pokrov ravnim pločama

198
  valovite ploče (plastika, i sl.)

Slika 319.Pokrov od valovitih ploča

Slika 320.Pokrivanje valovitim pločama

199
Slika 321.Pokrivanje valovitim pločama

200
Slika 322.Slaganje ploča od lima

201
Slika 323. Shema postavljanja ploča za nagibe od 10%-15%

Slika 324. Shema postavljanja ploča za nagibe od 15%-25%

Slika 325. Shema postavljanja ploča za nagibe od 25%

202
  krovna ljepenka (hidro izolaciona, bitumenska ljepenka)

Slika 326. Pokrivanje krovnom ljepenkom

Slika
327. Pokrivanje krovnom ljepenkom

203
 1.2 Novije vrste pokrova

Novije su vrste došle u upotrebu onda kada je napredak građevinske tehnike

ostvario masivne stropne konstrukcije od armiranog betona. Kod nas su se pokrovi
na tvrdim podlogama s ugljikovodičnom hidro izolacijom upotrebljavali u manjem
broju između dva rata, a tek poslije drugog svjetskog rata dolazi do njihove sve
masovnije primjene. To su krovovi na masivnim podlogama.

Novije vrste pokrova su:

 „zeleni krov“
 sendvič lim
 lexan ploče
 betonske ploče
 šljunak

328.Zeleni krov

Slika 329. Zeleni krov

204
 Slika 330. Sendvič lim

Slika 331. Detalj sendvič lima

Slika 332. Detalj učvršćivanja valovitih ploča

205
 Slika 333.Lexan ploče

Slika 334. Pričvršćivanje lexan ploče

206
 Slika 335. Betonske ploče

Slika 336..Topli krov –terasa-dilatacija

207
 Slika 337.završni sloj od šljunka

Slika 338.Topli krov sa šljunkom ili završnom bitumenskom trakom ili membranom - dilatacija

208
 1.3 NAJNOVIJI POKROVI

Na tržištu postoje i zaštitni premazi koji se nanose na posljednju izolacijsku

traku i služe kao reflektirajući sloj za zaštitu od insolacije, ali ne pružaju potrebnu
mehaničku zaštitu.
Suvremeni pokrovi, uz propisane ugljikovodične hidro izolacije moraju se do-
puniti slojevima termoizolacije.

Najnovije vrste pokrova su:

 sintetičke membrane :
 premazi
 folije (sika, mapei)

Sintetičke membrane mogu biti na bazi mekog PVC-a, TPO-a (termoplastični

poliolefin) ili PUR koje se slobodno polažu, mehanički fiksiraju, prskaju, lijepe ili opte-
rećuju balastom (šljunak, kulir ili sl.), mogućnost korištenja i drugih materijala na bazi
bitumena ili nekih drugih sirovina (ECB, PMMA, EPDM, itd.).

Primjer:

Slika 339. Neprohodni krov – Sika sistemi

209
Slika 340. Neprohodni ili prohodni krov – Sika sistemi

Slika 341. Prohodni opterećeni krov – Sika sistemi

Slika 342. Lijepljeni neprohodni krov – Sika sistemi

210
Premazi – „SIKA“
Visoko elastični vodonepropusni poliuretanski premaz s izvrsnim svoj-
stvom premoštavanja pukotina. Zadržava svojstva i pri vrlo niskim temperatu-
rama. Primjenjuje se za hidro izolaciju krovova i kao zaštitni premaz infrastru-
kturnih objekata u graditeljstvu na ne prometnim površinama. Može se prema-
zivati i zaštititi od UV zračenja. Izvrsna prionljivost za beton, zidane konstrukci-
je, eternit, krovne keramičke pločice i dr. Ugradnja: s četkom, valjkom ili prska-
njem. Izvodi se u tri sloja, prvi 0,3 kg/m2 s dodatkom Sika razrjeđivača C od
15%, a drugi i treći 0,45 kg/m2 po sloju. Boja: bijela.

Prednosti
 Premošćuje pukotine
 Visoko elastičan
 Brzo otvrdnjava
 Lako se ugrađuje
 Ekonomičan
 Površina mat svilenkasta
 Otpornost na korijenje

Slika 343. Sika premazi- pakiranje

Slika 344. Sika premazi – postavljanje

211
 2. Pokrovi na drvenim pregradama

Među prvim pokrovima drvenih krovova neznatnog nagiba treba spomenuti

drvo cementne pokrove, prema kojima su se kasnije radili pokrovi sa slojevima
krovne ljepenke i asfalta, a takvi se pokrovi, na skromnijim, gospodarskim, uglavnom
pomoćnim objektima, još uvjek rade.
Za te je pokrove propisan najmanji nagib krovnih ploha 2,5 %, odnosno 1:40.
Kod završnog sloja zagrijana izolacijska masa postepeno bi curila prema strehi.
Ako je krovište poput grednika, nagib treba postići gredicama uzdužno koso
piljenim od platice debljine 48 mm. Te se gredice pribijaju na gornju stranu svake
grede, a na njih se pribija daščana podloga krova.

Slika 345.Pokrov na drvenoj podlozi

Slika 346. Postavljanje ljepenke na krov

212
 2.1 Drvo cementni pokrovi

Za jednostavnije pokrove drvene podloga može biti od dasaka debljine 24mm,

a za bolje pokrove treba upotrebiti daske od 28mm koje se stavljaju na utor i pero
(daske za brodarski pod).
Početne redove dasaka treba pričvrstiti na 30 cm dug i 1 cm dubok zasjek na
svakoj gredi, da se na sniženu površinu dasaka mogu pričvrstiti kuke za žljeb i limeni
obrub, a da ne smetaju izolacijskim slojevima.
Daske se pričvršćuju sa dva čavla na svaku gredu, ako su bez utora, a jednim
čavlom „u utor“, ako su s utorom i perom. Čim se pričvrste daske, treba pričvrstiti
limariju, tj. kuke za žljeb te opšave na zabatima, uz zidove, oko dimnjaka i drugih
proboja, pa tek onda izraditi sav pokrov.
Kako će se izradom hidro izolacije onemogućiti zračenje greda i daščane po-
dloge na gornju stranu, mora se osigurati zračenje na ostale strane.
Limeni opšav i branik na strehi izrađuju se od pocinčanog lima debelog 0,55
mm. Opšav mora pokrivat spomenute niže početne daske – oko 30 cm. Na vanjskom
rubu mora biti okapnica koja se preko ruba podložne daske ističe 3-4 cm. Unutarnji
rub opšava mora biti povijen nagore i unatrag 4-5 cm. I okapnica i unutarnji povijeni
rub opšav a mora se na svakih 50 cm povezati sponama od plosnatog čelika presje-
ka 30x 2,5 mm, a drugi kraj spone mora se pričvrstiti na daščanu podlogu.
Pomaknuto od okapnice 7-10 cm mora se paralelno s njom , a okomito na
opšav postaviti limeni branik visok oko 10 cm. Gornji i donji rub branika radi njihovih
su ukručenja kružno zavinuti, a na svakih 10-12 cm donjeg ruba moraju biti otvori za
propuštanje vode. Na svakih se 33 cm branik povezuje pocinčanom kukom presjeka
40x25 mm tako da je gornji (okomit) kraj kuke zakvačen u zavoj branika, a donji se
kraj priljubljuje na limeni opšav i kroz njega na dva mjesta priteže vijcima u daščanu
podlogu.
Starija je varijanta branika bez povezivanja kukama, nego s podupiranjem nje-
gove prednje strane limenim podupiračima piramidalnog oblika, koji su zalemljeni na
opšav i na branik.
Pokrivanje se počinje slojem nasipane krovne ljepenke br.150 i to na sloju si-
tno prosijanog pijeska u debljini oko 5 mm, ali nakon premazivanja reški daščane po-
dloge bitumenskim ljepilom, kako pijesak ne bi propadao kroz reške. Na podlogu od
dasaka sastavljenih na utor i pero može se ljepenka postaviti izravno. Međusobni
preklopi susjednih redova neka su 6-8 cm široki i premazani bitumenskim ljepilom
(resitolom).
Dalje se polažu tri sloja žilavog papira, kakav inače služi u trgovinama za
pakovanje robe. Trake papira lijepe na podlogu u 3-4 sloja. Ljepilo je vruća rastopina
drvo-cementa8njemački Holzzement=holcement) koji se , po jednom njemačkom
receptu (još iz godine 1839). Priređuje od 60% katrana (od kamenog ugljena), 25 %
sumpora i 15 % asfalta.
Trake se papira počinju slagati uz jednu zabatnu stranu, a odmotavaju se u
smjeru okomitom na strehu. Najprije se mekom četkom nanese drvo cementna ra-
stopina na početnom dijelu (na strehi), pa se postepeno papir priljubljuje i rastopina
nanosi i razmazuje sve do strehe. Sljedeća se pruga papira polaže tako da joj rub
prelazi 12 do 15 cm preko ruba već položene trake, ali taj preklop nije potrebno za-
ljepiti. Isto se polažu i ostale trake istog sloja. Ako je u prvom sloju početo trakom ci-
jele širine, onda u drugom sloju treba početi trakom odrezanom na pola širine, a u
trećem opet trakom cijele širine i dt.

213
 Slika 347. Drvo cementni pokrovi

Ove poslove treba obavljati solidno, uz punu mjeru opreza da se ne unesreće

ljudi ( gumene čizme i rukavice) i ne oštete pokrovni slojevi, što može upropastiti va-
ljanost cijele pokrivene površine.
Povrh posljednjeg sloja papira nanosi se i razmazuje zadnji premaz drvo ce-
menta. Kad se ukruti, posipa se povrh njega sloj sitno prosijanog čistog pijeska deblji-
na 3-4 cm, a povrh njega granuliranog čistog riječnog šljunka debelo 4-5 cm, pa je ci-
jeli zaštitni sloj izolacije debljine oko 8 cm. Pred branikom treba krupnija zrna šljunka
rasprostrijeti sve do izolacionog sloja, kako bi se spriječilo da kišnica kroz otvore bra-
nika iznosi sitni pijesak.
Ove poslove treba obaviti precizno zbog sigurnosti i da se ne oštete slojevi
krova.

214
Slika 348. Viseći žljeb Slika 349. Viseći žljeb

Slika 350. Ležeći žljeb Slika 351. Stojeći žljeb

215
 2.2. Pokrovi sa slojevima krovne ljepenke i asfalta

Na daščanim podlogama opisanim za drvo cementne pokrove može se izraditi

hodro izolacija od dva ili još bolje tri sloja krovne ljepenke BP br.100/125 ili (BP br.
100 / 100).
Ljepenka se ne lijepi na daščanu podlogu nego se zbog rada drveta od njega
odvaja 5-10 mm debelim slojem prosijanog sitnog pijeska. Međusobno se slojevi lije-
pe, a zadnji se sloj premazuje bitumenskim ljepilom. Bolji je premaz vrućim bitume-
nom. Povrh zadnjeg se sloja rasprostire još i sloj asfalta debeo 2cm,pa dok je još
vruć posipa se slojem zagrijanog granuliranog šljunka promjera zrnaca 6-12mm.
Šljunak se tlači metalnim valjcima, da što bolje sjedne u asfaltnu podlogu. Rub na
strehi mora se prije postavljanja hidro izolacijskih slojeva završiti limenim rubnim
opšavom sa 3-4 cm istaknutom okapnicom ukrućenom kukastim spojkama koje se
unutarnjim krajem pričvršćuju na podlogu vijcima u razmacima do 50cm. Osim oka-
pnice, a od njenog vanjskog ruba 6-12 cm odmaknuto, mora na opšavu biti okomit
branik visok 3-5 cm. Unutarnji kraj rubnog opšava mora biti uvijen nagore i unazad, te
zakvačen limenom spojkom kojoj se drugi kraj pribija na daščanu podlogu.

Slika 352. Postavljanje šljunka na krov

Slika 353. Pokrov od slojeva ljepenke, asfalta i uvaljanog šljunka

216
 3. Pokrovi na masivnim podlogama

Masivna podloga pokrova gotovo je uvijek armiranobetonska, ravna, kosa ili

svođena konstrukcija. Takve su konstrukcije npr. Armirano betonski konzolni istaci
balkona i većih streha, ravni armiranobetonski stropovi završnih etaža stambenih,
uredski i sličnih zgrada, kose površine nad okvirnim i sličnim konstrukcijama velikih
tvorničkih hala, te svođene površine nad lučnim konstruktivnim sistemima i na konstr-
ukcijama armiranobetonskih ljusaka.
Prema vrsti i namjeni pokrivenih prostora,u svakom prostoru mora biti sigurna
hidroizolacija uz manje ili više potrebnu toplinsku i zvučnu izolaciju.
Prema upotrebi pokrova razlikuju se oni po kojima se ne hoda i ne obavljaju
neki poslovi osim kada je potreban neki popravak ili izniman pa se po njima ljudi
zadržavaju, kreću ili obavljaju neke poslove. Takvi se ravni krovovi nazivaju krovne
terase.

Slika 354. neprohodni i prohodni ravni krov

217
 3.4. Jednostavni pokrovi od asfalta

Ako se iznad stropova nekih prostorija mora odvijati promet, ili obavljati neke
manipulacije, pa ako su površine na kojima to bude izvrgnute kiši, ili se inače moraju
polijevati, onda se na takvim površinama može izraditi jednostavni pokrov od asfalta.
Betonsku podlogu treba dobro očistiti i natopiti bitumenskom emulzijom, zatim
treba rasprostrti vruću asfaltnu masu i poravnati ga specijalnim glačalima na debljinu
od 3cm. Veće se debljine moraju raditi u dva sloja. Tako za primjer za debljinu asfalta
5 cm treba izraditi dva sloja po 2,5 cm.

Slika 355. Terasa pokrivena asfaltom

Slika 356. Pokrov od jednoslojnog asfalta Slika 357. Pokrov od dvoslojnog sloja asfalta

Slika 358. Parking sa asfaltom

218
Slika 359. Parking sa asfaltom – spoj na parapet

219
Slika 360. Parking sa asfaltom – spoj na zid

220
 4. Pokrovi balkonskih istaka

Balkonski se istaci moraju unaprijed predvidjeti i izraditi tako da im je gornja

stran u nagibu prema vanjskom rubu za 1-2 % , a budući pad balkona da je 3-5 cm
niži od praga balkonskih vrata. Još nedovršenu gornju površinu betona treba zagla-
đivati uz posipanje manjih količina cementa da se dobije glatka površina.

Slika 361. Pokrovi balkonskih istakat

Prije izrade hidro izolacije treba izraditi i učvrstiti rubni opšav s okapnicom i
branikom. Opšav se na svakih 50 cm učvršćuje nosačem, kojoj se prednji kukasti kraj
kvači u unutarnju stranu okapnice (pertlovanje), a stražnji se kraj pričvršćuje na una-
prijed u betonirane drvene uloške ili se pričvršćuje tiplama i vijcima.
Na osušenu se površinu balkonskog istaka nanosi (namazuje) najprije hladni
sloj bitumenske emulzije, npr. resitola, a zatim se izrađuje namaz vrućeg bitumena,
uz postepeno polaganje krovne ljepenke ( danas V2 ili V3). Ako se upotrebi jača lje-
penka (br.80), može se povrh nje izraditi još jedan premaz vrućeg bitumena, pa po-
vrh njega uraditi pad betona.
Umjesto jednog sloja ljepenke i dva namaza polažu se često dva sloja ljepe-
nke (br.100 i br.80) sa tri namaza vrućeg bitumena.
Povrh zadnjeg namaza izrađuje se definitivni pad balkona ili kao monolitni pod
od brušenog ili ispiranog umjetnog kamena (kulira), ali se češće , osobito na većim
površinama radi tarac od gotovih ploča umjetnog kamena, s monolitnim obrubom
(frizom) na obrubima. Na vanjske se obrube ugrađuju štapovi balkonske ograde, za
koje unaprijed treba ostaviti rupe u konstrukciji i obrubu.

221
Slika 362. Hidro izolacija terase iznad nastanjenih područja

Slika 363. Sidrenje ograde na gornjoj površini keramike

222
Slika 364. Hidro izolacija balkona i lođa

223
Slika 365. Izvedba balkona

224
Slika 366. Izvedba balkona kod balkonskih vrata i okapnica

225
Slika 367. Izoliranje balkona na postojeću keramiku

226
Slika 368. Izoliranje balkona na postojeću keramiku iznad grijanog prostora

227
Slika 369. Izrada balkona sa I bez izravnavajućeg sloja

228
Slika 370. Izoliranje terase iznad grijanog prostora

229
Slika 371. Izrada balkona sa parapetnim zidom

230
Slika 372. Izrada balkona sa parapetnim zidom – obložen s keramikom

231
Slika 373. Dilatacije i proboji na AB ploči

232
Slika 374. Lokalna sanacija na keramici

233
Slika 375. Prikaz sidrenja ograde I završetak čela balkona

Slika 376. Prikaz sidrenja ograde s limenim žljebom

234
Slika 377. Detalj vanjskog ruba balkona

235
 5. Podloge, izolacijski i zaštitni slojevi normalnih pokrova

Masivni su stropovi najviših etaža izloženi utjecajima mnogo više nego stropo-
vi nižih etaža. Zbog toga se pokrovima iznad takvih stropova, osim hidro izolacijskih
slojeva, moraju izraditi i slojevi za toplinsku izolaciju, a prema potrebi i za zvučnu izo-
laciju.
Armiranobetonski sitno rebrasti stropovi, stropovi s ugrađenim šupljim eleme-
ntima, to stropne ploče s proizvedenim uzdužnim šupljinama, preuzimaju jedan dio
termičke izolacije, osobito u etažama u kojima i elementi podova pomažu toj izola-
ciji U najvišoj etaži treba termičku izolaciju pojačati dodatkom posebnih termo
izolacionih slojeva, a u tome će pomoći hidro izolacijski i završi zaštitni slojevi
pokrova. Najčešće su svi spomenuti slojevi i dobra akustička izolacija, a ako nisu
treba u pokrov dodati daljnje slojeve i za to izolaciju.
Najjednostavniji i najjeftiniji termo izolacioni sloj je nasip od šljake (talioni-
čke drozge). Šljaka mora biti odležana, suha, čista i pravilno granulirana, kako bi u
nasipu bila dovoljno porozna a ipak čvrsta.
Šljaka se rasprostire izravno na stropnu površinu i poravnava tako da joj je
debljina na najnižim rubovima, odnosno uz mjesta odvodnje, oko 5 do 6 cm, a
odatle da se pravilno podebljava u nagibu 1:2 do 1:4. Tako je šljaka i termički izo-
lator i regulator nagiba pokrovne površine.
Povrh poravnate šljake stavlja se jedan sloj krovne ljepenke br. 150, sa 6
do 8 cm prijeklopima podmazanim bitumenskim ljepilom. Glavna je svrha ljepenke
da spriječi prodiranje cementnog mlijeka u nasip kad se betonira podloga za
hidroizolaciju. Povrh ljepenke se izrađuje betonska podloga MB 110 debljine 5 do 7
cm, ili lako betonska podloga debljine 7 do 9 cm. Povrh podloge se rasprostire i
zaglađuje sloj cementnog morta debljine 1 do 2 cm. Kad se osuši, podmazuje se
hladnom bitumenskom emulzijom (resitolom iii sl. da bolje prima vrući bitumenski
namaz).
Hidro izolacija se izrađuje kao prvi namaz vrućeg bitumena preko
emulzijom premazane podloge i tlačenjem u namaz prvog sloja ljepenke. Preko
nje se na-stavlja drugi namaz vrućeg bitumena i tlaćenje drugog sloja ljepenke.
Slijedi treći namaz vrućeg bitumena, kojim se često završavaju hidroizolacijski
slojevi. Često se zbog veće sigurnosti izolacije na treći namaz stavlja treći sloj lje-
penke i izrađuje četvrti, završni namaz.
Kao zaštitni sloj hidro izolacije na krovu po kojem se ne hoda najviše do-
lazi u obzir granulirani riječni iii potočni šljunak promjera zrna 6 do 12 mm. Uz po-
stepeno razastiranje završnog sloja vrućeg bitumena postepeno se sipa taj šljunak,
obično zagrijan, pa se deblji sloj šljunka tlači ručnim metalnim valjkom, da debljina
sloja ugrađenog šljunka bude 2-3 cm .
Pri odabiranju šljunka treba dati prednost onome kojemu su zrna bijele iii
svijetle boje, jer takve boje bolje odbijaju toplinske sunčane zrake, koje inače bitu-
men vrlo rado prima, a zbog toga omekšava i „stari“.
Umjesto nasipa od šljunka može se kao termo izolacijski sloj povrh očišćene
i pokvašene stropne površine izraditi podloga od šljako betona, poroznog betona, iii
pjeno betona, u debljini uz odvodna mjesta od 5 do 7 cm, treba rasti u nagibu 1:1
do 1:3 prema najvišim mjestima, ali debljina na tim mjestima neka ne prelazi 15 cm.
Iznad lako betonske podloge treba izraditi cementni namaz, hidro izolaciju i
njezin zaštitni sloj, u svemu kako je opisano u prethodnom primjeru .

236
 Slika 378. Normalni pokrovi betonskih i armirano betonskih ravnih blago nagnutih površina

Slika 379. Termoizolacijski i hidroizolacijeski slojevi iznad sitnorebrastih stropova zgrada

237
 Slika 380. Prohodan krov kod parapetnog zida

6. Novije vrste izolacijskih i zaštitnih slojeva

na masivnim pločama

6.1. Sloj za zaštitu gornje površine

Ima zadatak zaštititi krovnu hidro izoalciju od UV-zračenja te mehaničkih, topli-
nskih i atmosferskih utjecaja, ali kod suvremenih visokovrijednih sintetskih polimernih
membrana taj sloj više nije potreban.

238
 Slika 381. Postavljanje sloja za zaštitu termo izolacije
Mapei

Slika 382. Mapei proizvodi - pakiranje

Slika 383. Tehnološka rješenja za balkone i terase

239
 6.2. Krovna hidro izolacija (krovne membrane)

Ima zadatak spriječiti prodiranje oborinske vode u slojeve krova, a time i u

unutrašnjost zgrade. Mora odoljeti brojnim nepovoljnim utjecajima kao što su: UV-
zračenje, visoka i niska temperatura, snijeg, tuča, vjetar, atmosferska onečišćenja,
dim, leteća vatra, zračenje topline, mehaničko opterećenje kod korištenja. U novije
vrijeme koriste se krovne membrane na bazi EPDM, VAE, CSM, PVC, PIB, ECB,
TPO.

Slika 384. Postavljanje hidro izolacije

Slika 385. Detalj ravnog krova sa nadozidom

240
Slika 386. Poliuretanska hidro izolacija- AKWAGARD ST

241
Slika 387. Detalj jednostavne dilatacije

Slika 388. Detalj pričvršćivanja membrane za zid atike

242
Slika 389. Detalj sa uzdignutim rubnim limom

Slika 390. Detalj niske atike sa limenom kapom

243
 Slika 391. Detalj sa obradom nosača na ravnom krovu

Slika 392. Poliuretanska hidro izolacija odvodnog kanala terase

244
Slika 393. Detalj postavljenja novih pločica na stare

Slika 394. Spoj sa postojećom izolacijom

245
Slika 395. Prekid postavljanja membrane

Slika 396. Detalj na krovnom otvoru

246
Slika 397. Rješenje uz od zračnik

Slika 398. Detalj uz atiku

247
 Slika 399. Detalj spajanja na postojeći oluk

Slika 400. Detalj kod atike

248
Slika 401. Atika bez toplinske izolacije

Slika 402. Atika sa toplinskom izolacijom

249
 7. Razdjelni sloj/sloj za izjednačenje tlaka vodene pare

Treba zaštititi hidro izolaciju od hrapave podloge i spriječiti posljedice kemijske

nepodnošljivosti između materijala hidro izolacije i toplinske izolacije. Ponekad
razdjelni sloj treba osigurati otpornost hidro izolacije protiv leteće vatre i zračene
topline pa se u tom slučaju koristi stakleni voal od 120g/m 2. Sloj također treba
omogućiti izjednačenje lokalnih tlakova vodene pare koja potječe od eventualno
ugrađene ili difuzijske vlage te smanjiti prenošenje pomicanja donjih slojeva na sloj
hidro izolacije. Često se u tu svrhu koriste hidro izolacijske folije s netkanim filcom, a
ako se za hidro izolaciju koriste visokovrijedne polimerne folije i polažu se slobodno ili
se točkasto, trakasto lijepe, tada razdjelni sloj nije potreban.

Slika 403. Razlika temperature među slojevima

8. Sloj toplinske izolacije

Zadatak mu je ograničiti gubitke topline (uštediti energiju i smanjiti emisiju

CO2), omogućiti postizanje ugodne mikroklime u prostoru ispod krova i spriječiti ko-
ndenzaciju vodene pare na površini stropa, a time i razvoja plijesni i gljivica. Topli-
nska izolacija mora imati minimalnu nosivost 20 kPa. Kamena vuna Knauf Insulation
DDP, DDP RT i DDP G uz toplinsku izolaciju učinkovita je protupožarna i zvučna izo-
lacija, čime ispunjava velik dio bitnih zahtjeva za građevine.

Slika 404. Postavljanje termoizolacije Slika 405. Postavljanje termoizolacije

250
 9. Sloj parne brane

Zadatak mu je spriječiti ulazak vodene pare iz unutrašnjosti zgrade u sloj topli-

nske izolacije gdje može kondenzirati. Sloj također može vršiti funkciju privremene hi-
dro izolacije za vrijeme građenja. Trake parne brane moraju biti međusobno nepropu-
sno zabrtvljene. Za uobičajene uvjete korištenja zgrade, mehaničko učvršćenje sloje-
va kroz sloj parne brane bitno ne šteti njenoj funkciji. Kod svih priključaka, prodora i
završetaka radova parna brana se podiže u vertikalu do gornje površine sloja topli-
nske izolacije i nepropusno spaja na vertikalne građevne elemente. Ovisno o fizika-
lnom proračunu koriste se poli etilenske folije ili jače parne brane tipa bitumenskih
tra-ka s uloškom od aluminijske folije.
Parne brane su materijali sa velikim difuznim otporom odnosno difuzne izola-
cije, a mogu biti potpune (metali, staklo) ili djelomične (sintetske i sintetsko bitume-
nske trake).
Kao parne brane koriste se:
 Metalne folije (zaštićene) ili limovi (Al, Cu)
 Višekratni uljni premazi i lakovi
 Sintetske (PE-okiten višeslojan, PVC) ili
sintetsko bitumenske trake s ulošcima)
 Asfaltni ili parafinski slojevi
 Neprekidane gumene trake i folije
 Pjenušavo staklo (FOAM GLASS)

Slika 406. Sastavni dijelovi ravnog krova

251
 10. Sloj za izjednačenje

Ima zadatak zaštititi parnu branu od hrapave površine podloge i njezinih kemi-
jskih utjecaja, a također i premostiti male pukotine uslijed stezanja i naprezanja nosi-
ve konstrukcije. Za tu svrhu se najčešće koristi sintetički voal.

Slika 407. Sustav mehaničkog pričvršćenja

11. Nosiva krovna ploča

Ima zadatak da zatvori prostor zgrade prema gore, preuzme vanjsko optere-
ćenje od vlastite težine krova, te ovisno o materijalu i površinskoj masi akumulira to-
plinu.
U pravilu se izvodi u nagibu radi brže odvodnje krova, a za njenu izvedbu se
koriste sljedeći materijali:
 ljevani beton –armirani beton
 pred gotovljeni elementi od AB ili pred napregnutog betona
 pred gotovljeni elementi od poro betona
 čelični trapezni lim
 daščana oplata ili ploče na bazi drva.

252
Slika 408. Sastavni dijelovi ravnog krova s opterećenjem

Slika 409. Sastavni dijelovi ravnog krova – puno plošno lijepljenje

253
Slika 410. Balkon iznad grijanog prostora

254
Slika 411. Odvodnja oborinske vode

255
 12. Sanacija oštećenja

Posljedice neispravne konstrukcije proizišle iz projekta ili neispravno izvedene

teško se mogu ispraviti bez većih zahvata.
Ravni krovovi, bili oni prohodni (terase, lođe, zeleni krovovi) ili neprohodni, u
određenim vremenskim periodima zahtijevaju sanaciju. Cilj sanacije može biti zamje-
na dotrajale hidro izolacije ili popravak oštećenja na njoj kako bi se saniralo curenje
kroz krov te poboljšala energetska učinkovitosti zgrade zamjenom ili dodavanjem
slojeva toplinske izolacije.
Oštećenja hidro izolacije odnosno pojava procurivanja ravnog krova nastaju iz
raznih razloga. Jedan od najčešćih razloga su nekvalitetno, odnosno netrajno izve-
deni detalji i spojevi. Ostali razlozi procurivanja krova mogu biti mehanička oštećenja
uslijed korištenja ili neprimjereno projektirani sustavi. Često se sanacija mora izvesti
jednostavno uslijed prirodne dotrajalosti materijala nakon proteka vremena jer nije-
dan građevinski proizvod nije vječan.
Tehnički najispravniji način saniranja ravnog krova je onaj kojim se postojeća
hidro izolacija u potpunosti mijenja te se, ako je potrebno, zamjenjuju i svi ostali slo-
jevi ravnog krova, uključivo i sustav odvodnje.
U praksi takav pristup podrazumijeva prethodno ispitivanje slojeva ravnog kro-
va kako bi se ustanovio stupanj oštećenja i kako bi se propisao i odabrao optimalni
način sanacije. Često se zanemaruje pitanje postojeće toplinske izolacije koja, ako je
vlažna ili vlagom uništena, predstavlja veliki problem nakon sanacije.

Slika 412. Sanacija oštećenja ravnog krova

Tri su mogućnosti sanacije hidro izolacije:

 Djelomična sanacija, koja parcijalnim zahvatima ne rješava problem dugoro-

čno.
 Potpuna sanacija ravnog krova uklanjanjem svih postojećih slojeva i nanoše-
nje nove izolacije te kompletnom zamjenom svih postojećih slojeva, istim ili
alternativnim, suvremenijim sustavom.
 Potpuna sanacija ravnog krova tehnologijom koja omogućuje jednostavno i
brzo postavljanje hidro izolacije, bez skidanja postojećih slojeva, što znatno
smanjuje troškove sanacije.

256
 Ove se hidro izolacije jednostavno postavljaju preko postojećih slojeva.
Hidro izolacija koja se može primjenjivati u takvim slučajevima treba zadovoljiti
uvjete otpornosti na sve vrste oborina, otpornost na ultraljubičasto zračenje, podno-
šenje temperaturnih oscilacija, neovisan rad u odnosu na podlogu, otpornost na ke-
mikalije, zadovoljavajuće mehaničke karakteristike te ekološka prihvatljivost.
Suvremeni toplinsko izolacijski materijali moraju imati sljedeće karakteristike:
visoka to-plinsko izolacijska svojstva, čvrstoća i postojanost oblika, negorivost i neto-
ksičnost pri gorenju, postojanost na starenje, truljenje, vibracije, kemijska neutralnost,
ekološka prihvatljivost, te pojedini ovisno o sustavu i načinu primjene visoku paro
propusnost i vodo neupojnost.

Slika 413. Suvremeni izolacijski materijali

Sanacije - mali popravci

Hidro izolacija ravnog krova koja se ne može zbog financijskih razloga kva-
litetno zamijeniti, može se dovesti u funkciju u određenim slučajevima izvedbom po-
pravaka kritičnih detalja i oštećenja. Pri sanaciji detalja koristimo najsuvremenije PU
premaze kao i druge hidro izolacije.

Slika 414. Termo kamera Slika 415. Snimka krova termo kamerom
U svrhu dodatne sigurnosti koristimo i infracrvenu termografiju upotrebom IR
termo kamere, a u određenim slučajevima također koristimo postupak elektro ispitiva-
nja hidro izolacijskog sloja kako bismo na precizan način pokušali pronaći mjesto ula-
ska vode kroz hidro izolaciju.

257
 VII. ZAKLJUČAK
U vezi ravnih krovova treba naglasiti dvije stvari, a to su prednosti i nedostatci.
Prednosti ravnog krova su mogućnost korištenja krovne terase, ušteda prostora, bolji
izgled zgrade i jednostavnost, dok su nedostatci visoka cijena i mogućnost velikih
oštećenja ukoliko se slojevi krova ne postave po pravilima projekta. Nedostatci su i ti
što kod ravnih krovova ako nisu dobro izvedeni dolazi do procurivanja, dođe li do to-
ga tada nastaju veliki problemi koji se rješavaju velikim zahvatima.
U budućnosti će se ravni krovovi još više početi nadograđivati raznim materija-
lima. Dakle, bit će bolja izolacija i zaštita objekta jer današnja tehnologija napreduje,
a i ravni krovovi s tim. Već danas su ravni krovovi dosta popularni i traženi što nam
govori da će s vremenom i potražnjom cijena rasti. Dakle, proizvođačima će se ispla-
titi proizvoditi što bolje i suvremenije zaštite krova (materijale), a nama će s tim pružiti
bolju zaštitu od atmosferskih utjecaja, a samim time mi ćemo dobiti dobre i dugotraj-
ne ravne krovove.
Kod materijala ravnog krova je bitno paziti na kvalitetu i pridržavati se uputa
koje su propisane za te materijale. Vrlo je važno biti pažljiv pri ugradnji određenih ma-
terijala, jer se pogreške ne mogu i ne smiju prikriti i popraviti naknadnim radovima.
Posebno trebamo paziti kod neprohodnih ravnih krovova jer su oni najosjetljiviji i naj-
lakše se oštećuju, dok kod prohodnih i zelenih možemo slobodno hodati po podlozi.
Kada uzmemo u obzir sve prednosti i mane ravnog krova dolazimo do toga da
sve više investitora, a pogotovo vlasnika obiteljskih kuća i zgrada odabire ravan krov
ili blago nagnuti krov kao rješenje. Osim arhitektonskih i praktičnih prednosti koje su
nedvojbene ravni krov omogućuje korištenje prostora u zadnjoj etaži u potpunosti.
Ravne krovove također može iskoristiti u različite svrhe, mogu služiti kao tera-
se i drugi korisni prostori koje bi nas inače vrlo skupo koštali.
Uz najmodernije materijale i tehnologije te nas kao izvoditelja sa velikim
iskustvom na takvim objektima više se ne moramo brinuti o procurivanju ili premaloj
trajnosti izolacije ravnog krova.
Kada sagledamo sve aspekte ravnog krova možemo vidjeti kako su to najbolji
krovovi, ali ako nisu dobro postavljeni mogu izazvati velike probleme, jer je sanacija
teška i dugotrajna. Međutim ako se postavi prema propisima imat ćete zahvalan i li-
jep krov na kojemu možete provoditi slobodno vrijeme.

Slika 416. Zeleni ravni krovovi

258
 1. Popis literature

 Đaković, M. Energetska efikasnost zgrada (2009./2010.)

 Kolarić, D. Poslovni dnevnik (2013.)
 Radović, M. Građevinska knjiga (2005.)
 Peulić, Đ. Konstruktivni elementi zgrada, tehnička knjiga Zagreb
 Kema Zagreb – konstruktivni detalji
 Predavanja Veleučilište Slavonski Brod-(Modul 1 i 2, te usavršavanje)
 Predavanja Olga Magaš - Građevinski Fakultet Sveučilišta u Rijeci
- Internet:
 www.rockwool.rs
 www.arhitekt.unizg.hr
 www.poslovni.hr
 www.knaufinsulation.hr
 www.casopis-gradjevinar.hr www.baunet.hr
 www.niskoenergetska-kuca.hr
 www.ytong.hr
 http://www.webgradnja.hr/
 http://hr.wikipedia.org/wiki/Toplinska_izolacija
http://www.dracomerx.com/proizvodi/akwagard -st/
 http://hr.wikipedia.org/wiki/ Toplinska_izolacija
 http://www.dracomerx.com/proizvodi/akwagard -st/
http://www.webgradnja.hr/specifikacije/997/izolacija -ravnih-
krovova-ursa-xps-om/…
http://www.gfv.unizg.hr/modules/m_gfv/zavrsni_diplomski_radovi/gregurovic_n
 ikolina.pdf
 http://hr.wikipedia.org/wiki/Toplinska_izolacija
 http://www.gradnja.org/zanatski-radovi/krovopokrivaki-radovi/244-materijali-za-
izvedbu-pojedinih-slojeva-kod-ravnih-krovova.html
 http://www.tectum.hr/usluge/hidroizolacije-ravnih-krovova
 http://www.hr.wikipedia.org/wiki/Cement
 http://www.webgradnja.hr/specifikacije/1364/izolacija-ravnih-krovova-
kamenom-vunom/
 Izolacija ravnih krovova URSA XPS-om
 http://www.webgradnja.hr/specifikacije/997/izolacija-ravnih-krovova-ursa-xps-
om/
 Izogen hidro izolacijski sustavi, Ravni krovovi
 http://www.izogen.hr/ravni-krovovi/izolacija-ravnog-krova/zasto-ravni-krov
 http://www.stambeni-kutak.hr/ravni-krovovi
 http://www.dracomerx.com/rjesenja/hidroizolacija -ravnih-
krovova-jednoslojnom-krovnom-membranom/
 http://hr.wikipedia.org/wiki/Toplinska_vodljivost
 http://www.arhitekti-hka.hr/files/file/strucno -
usavrsavanje/ssu/program/toplina.pdf
 http://www.webgradnja.hr/
 http://hrv.sika.com/hr/group.html
i sve ostale dostupne internetske stranice do lipnja 2014.g.

259
Slika 417. Uređenje prohodnog krova (gore) i zeleni krov (dolje)

260