Biblija Zla nad Egiptom 23 dio

Filistejci su kroz cijelu istoriju bili neprijatelji Izraelcima. Bog kada je izvodio Jevreje iz Egipta nije ih vodio
kroz filistejsku zemlju, već jednim zaobilaznim putem, kroz pustinju pored Crvenog mora. To je taj
Akapski zaliv (po gradu Akaba iz Jordana) zaliv se zove i Elat, i odvaja Arapsko poluostrvo od Sinajskog
poluostrva. Na Akapski zaliv izlaze Egipat, Jordan, Izrael i Saudijska Arabija. Kada su izašli iz Egipta,
Izraelci su prošli kroz jedan planinski masiv do Crvenog mora koji je bio vrlo uzak, i došli su na poluostrvo
koje se zove Nuviba (danas u Egiptu) i koje je zatvoreno sa svih strana planinama, a sa istočne strane je
zatvoreno Crvenim morem. Tako je faraon mislio da će oni biti uhvaćeni u klopku, da Izraelci nemaju
gdje da bježe i da on može krenuti u potjeru za njima i da će im to biti kraj.

Kada su Egipćani sustigli Izraelce na poluostrvo Nuviba, tada su Izraelci zavapili Gospodu, i rekli Mojsiju
zar nije dovoljno grobova u Egiptu, već sada i u pustinji treba da pomremo? A Mojsije im reče – Stojte
čvrsto i gledajte spasenje koje će vam Gospod danas donjeti. „Jer Egipćane koje danas vidite, nikada više
nećete vidjeti.“ Gospod će se boriti za vas, a vi ćete mirno stajati. Ovo je situacija u kojoj se nalaze mnogi
ljudi širom mape svijeta. Ljudi misle da se nalaze u bezizlaznoj situaciji, međutim ako se okrenu Bogu,
počnu da razmišljaju pozitivno (Ko govori o pobjedi i izdržati, sve je. Rajner Marija Rilke) ako upute
molitvu Bogu, otvoriće se mnoge varijante, mogućnosti kako mogu problem da riješe. Lucifer sa svojim
demonima pokušava da ljudima stavi crne naočare, da ne bi ništa vidjeli, da bi mislili da je situacija
bezizlazna, da nema spasa. Međutim, nije tako, postoji izlaz iz svake situacije, ako je čovjek pametan i
mudar da se okrene Bogu, da uvidi da sam ništa ne može, da od Boga traži pomoć. U Svetom pismu piše
Bez mene ne možete činiti ništa. Jovan 15,5 takođe piše Ako Gospod kuću ne čuva, uzalud se njeni
graditelji trude, ako Gospod grad ne čuva uzalud stražari ne spavaju. Kad smo najsigurniji da treba da
završimo neki posao kako treba, tada treba najviše da se molimo Bogu. Jer Lucifer i njegove njuške samo
čekaju da se mi opustimo, da smo sigurni u pobjedu, i uspjeh u nekom poslu koji radimo, i tada se
dešava fijasko, padamo ako se ne molimo Bogu.

Mojsije je po Božjim uputama sa štapom kojim je Nil pretvorio u krv, razdvojio Crveno more, a Gospod je
jakim istočnim vjetrom potiskivao more i pretvarao morsko dno u suvo tlo. Tako su se vode razdvojile,
da bi kroz sredinu po suvom mogli da pređu Izraelci. Oni su kod poluostrva Nuviba prešli preko
podvodnog grebena. Egipćani su krenuli za Izraelcima preko podvodnog grebena Crvenog mora,
međutim kada su Izraelci prešli Crveno more, Bog je rekao Mojsiju da ispruži štap nad morem kako bi se
vode vratile na Egipćane, na njihova bojna kola i konjanike. I sva faraonova vojska koja je bila u potjeri za
Izraelcima je izginula u vodama Crvenoga mora. Nije ostao nijedan od njih. Mi danas imamo na dnu, na
tom podvodnom grebenu Crvenog mora, ostatke faraonovih kočija, točkova. Potop Egipćana. Mrtva
tijelesa su bila izbačena na obalu tako da su Izraelci mogli da ih vide. Piše u Bibliji I narod je počeo da se
boji Gospoda i vjeruje Gospodu i njegovom sluzi Mojsiju. U kom smislu da se boji? Čovjek treba da se
boji da sebi naudi, čovjek treba da se boji da isječe granu na kojoj sjedi, čovjek treba da se boji da se
isključi sa izvora života. Grijeh je ono što odvaja čovjeka od Boga i odvaja ga od izvora života. Svi Izraelci
koji su izbavljeni iz Egipatskog ropstva mogli su da ostanu u Egiptu, mogli su da krvlju ne obilježe
dovratke svojih vrata. Niko ih nije prisiljavao da napuste Egipat.
U drugoj knjizi Mojsijevoj Bog kaže: Ako budete živjeli po Božjim zapovjestima i držali se svih mojih
propisa neću pustiti nijednu bolest (koju sam pustio na Egipćane). Jer sam ja Gospod ljekar vaš.

Ovo je veliko ohrabrenje od Boga i Božje obećanje. Zato ljudi trebaju da probaju da žive po Božjim
zapovjestima pa da vide kako će im ići, da vide kako se Bog na jedan poseban način mješa u njihove
živote, kako ih uređuje, sklapa itd.

Kada poštuješ Božje zapovjesti, živiš u prirodnom ambijentu, kada se baviš pametnim stvarima, kada ne
robuješ utroljublju, materijalizmu, vizuelnoj pohlepi, kada ulažeš u ljude u podsticanje da se njihov
karakter promjeni, poboljša, kada se zdravo hraniš, ideš na vrijeme da spavaš, imaš koristan fizički rad,
tebi ne treba zdravstveno osiguranje ni porodični ljekar.

Karakteristika današnjeg čovjeka jeste ta što je on nezahvala, nezahvalan prema Bogu. Vi imate primjer
kada je Bog preko Mojsija izveo Izraelce iz Egipatskog ropstva, došli su u jedno mjesto Elim (danas u
Saudijskoj Arabiji) gdje je bilo 12 izvora vode i 70 palmi. Dakle, usred pustinje Bog im je dao vodu, a oni
su govorili Mojsiju i Aronu da su ih doveli u pustinju da pomru od gladi, i da je bolje da su pomrli od
Gospodnje ruke dok su sjedili kod lonaca s mesom i hljeba jeli koliko su htjeli. Tako imate i danas. Da se
neki gastarbajter, čovjek vrati u svoju zemlji da živi, pa on bi rekao gdje ovdje da se vratim, pa ovdje
nema ništa, jad i bijeda. Ovamo ima para, ima mesa. I uvijek je neko drugi kriv. Mojsije izvede Izraelce iz
Egipatskog ropstva a oni ga napadaju što ih je doveo u pustinju i govore mu kako će pomrijeti od gladi.

Ne mrziš ti mene, već onoga u meni, i ne mrziš ti već onaj u tebi. Dakle đavo u tebi mrzi Hrista u meni. To
je ista ona misao koju je Mojsije rekao Izraelovim sinovima kada su izbavljeni iz Egipatskog ropstva, pa
kada su došli u pustinji i mislili da će biti gladni, Mojsije im kaže Ne gunđate vi protiv nas, već protiv
Gospoda.

Jer Izraelovi sinovi su tražili mesa. I Bog im je dao mesa i hljeba da se nasite. Tako se i dan danas služi po
kafanama, bijeli hljeb i meso, i neka možda malo salatica usput, da se poboljša apetit.

Naziv Šabat se prvi put spominje u drugoj knjizi Mojsijevoj nakon oslobođenja Izraelaca iz Egipatskog
ropstva. Kada je Mojsije rekao Izraelcima da hranu skupljaju šest dana. Pet dana da se uzima po jedna
porcija za taj dan. Međutim šestog dana da se uzima dupla porcija, zato što sedmog dana neće biti
hrane, jer je sedmi dan sveti Šabat. Riječ Šabat potiče od hebr glabola lišbot i ovaj glagol znači ne raditi.
Doslovan prijevod za Šabat jeste nedelja, dan kada se ne radi. U Bibliji ne postoje imena za dane. U Bibliji
se kaže prvi dan na osnovu prvog dana stvaranja odnosno dan prvi, drugi dan itd. samo sedmi dan se
naziva sedmi dan ili Šabat kod nas je to nedelja. Šabat je uspomena na Božje stvaranje. Šabat traje od
petka od zalaska sunca do subote do zalaska sunca. Jevreji ne rade ovaj dan i neke hrišćanske grupacije
ili hrišćanski pojedinci. Tada se šest dan sprema hrama a sedmog dana na Šabat se ne sprema hrana.
Tada čovjek vrijeme posvjećuje Bogu. Podsjeća se da je Bog stvorio svijet za šest dana, a sedmog dana je
počinuo. Šabat je znak između čovjeka i Boga. Šabat je Biblijska nedelja.

Čovjek ulazi u savez sa Bogom. I postoje dva znaka koje čovjek ima kao znak saveza između sebe i Boga.
Postoji fizički znak i duhovni znak. Fizički znak je obrezanje a duhovni znak je Šabat.

Kada se vodila borba između Izraela i Amaličana u Rafidinu prema Biblijskom izvještaju ili kako piše u
drugoj knjizi Mojsijevoj Mojsije je molio Boga da učestvuje u ovoj bitic. Dok se on molio Bogu Izraelci su
pobjeđivali, kada je Mojsije spustio ruke kada je prestao da se moli, tada su Amaličani nadvladavali. Ovo
je poruka za sve nas. Da sve što radimo, radimo to sa molitvom. Sjedneš u auto, kažeš u sebi, ne mora
niko da te sluša Molim te Bože da stignem živ i zdrav na odredište. Sjedneš da jedeš kažeš Hvala ti Bože
što imam da jedem. Ustaneš ujutru kažeš Hvala ti Bože na današnjem danu. U sebi kažeš Bog čuje misli,
ne moraš da izgovaraš.