FIZIKALNA TERAPIJA

Fizioterapija ili fizikalna terapija je usluga koju obavlja, vodi ili

nadgleda fizioterapeut a sastoji se od procjene, utvrđivanja
funkcionalnog statusa (fizioterapeutska dijagnoza), planiranja,
intervencije i evaluacije. Fizioterapija uključuje interakciju između
fizioterapeuta, pacijenta ili klijenta i obitelji/skrbnika

Indikacije i kontraindikacije za primjenu fizikalne terapije

Najčešće indikacije predstavljanju reumatske bolesti i ozljede sustava

za pokretanje, zatim neurološke bolesti i bolesti periferne cirkulacije.

Kontraindikacije se dijele na opće i lokalne.

 opće su one koje su zajedničke za sve agense, npr. tu spadaju

akutne zarazne bolesti, maligne bolesti, febrilna stanja, srčana
dekompenzacija, trudnoća,…
 lokalne kontraindikacije predstavljaju zabranu primjene
fizikalnih agenasa na pojedinom dijelu tijela, tu spadaju stanja
poput oštećenja kože, poremećaja osjetljivosti kože, upalni
procesi na koži,…

1
VRSTE TERAPIJA

 balneoterapija(liječenje primjenom mineralne vode)

 naftalan(aktivne tvari naftalana direktno prodiru u kožu, apsorbiraju
se u krvi, stimuliraju biosintezu kore nadbubrežne žlijezde i
odlikuju se analgetskim i protuupalnim djelovanjem)
 indikacije:
 dermatološke indikacije (psorijaza, neurodermitis,
sklerodermija, psorijatični artritis)
 nedermatološke indikacije (bolesti koštanog sustava,
živčanog sustava i posttraumatska stanja)
 klimatoterapija( za liječenje bolesti koristi blagodati pojedinih
klimatskih osobina pojedinih krajeva, klimu kraja čine
 fizikalni - temperatura, vjetar, tlak, sunce, elektricitet
 kemijski - vodena para, aromatske tvari, smog
 biološki - virusi, bakterije, gljivice
 talasoterapija(primjena fizičkih i kemijskih čimbenika mora i
primorja u liječenju i rehabilitaciji)
 hidroterapija(liječenje vodom i u vodi)
 hidroterapiji koristimo se uzgonom(kontra gravitacijski),
hidrostatski tlak(cirkulacija), površinska napetost, kohezija vode,
adhezija i turbulencija
 oblici hidroterapije:
 vrtložna kupka, Hubbardova kupka (neurološki
bolesnici), terapijski bazen, kontrastne kupke:
naizmjenično toplo-hladno (Sudeckova bol),
Haufferove kupke(postepeno zagrijavanje vode),
podvodna masaža, sjedeće kupke, ovoji i oblozi,
kabina s vlažnim zrakom, sauna
 indikacije:
 ozljede mekih tkiva, stanja nakon prijeloma,
križobolja, kontrakture zglobova, mišićni spazmi,
upalne i degenerativne reumatske bolesti,
anksioznost, tenzija, psihički problemi

2
  kontraindikacije:
 srčana i respiratorna disfunkcija, smetnje osjeta
topline, opasnost od krvarenja (veliki hematomi),
dermatološke bolesti (promjene na koži)
 helioterapija(energijom izravno i neizravno je liječenje svjetlosnom
sunčevom)
 krioterapija(liječenje ledom koje se provodi lokalnom primjenom
leda, hlađenjem ledom postiže se bolja prokrvljenost i duboka
vazodilatacija, te se istovremeno blokiraju aferentni živci
smanjujući osjet boli, pogotovo kod svježih ozljeda)
 ne preporučuje osobama sa povišenim krvnim pritiskom i
srčanim bolesnicima
 koristi se kod svih bolnih stanja kako bi se smanjio bol.
 kriomasaža(vrsta površinskog hlađenja masažom ledom,
koristimo je u akutnim fazama bolesti lokomotornog sustava za
smanjenje boli, krvarenja i otekline i kao uvodna terapija za
smanjenje bolnosti prije i nakon vježbi, koristimo je za smanjenje
spasticiteta mišića prije vježbi
 termoterapija(razlikujemo površinsku i duboku termoterapiju)
 površinska je ona kojom se podiže ili spušta temperaturu na
terapijski značajnu razinu, može biti vlažna ili suha, ovisno o
izvoru
 duboka se odnosi na izvore energije kojima se zagrijavaju dublje
smještena tkiva (UZV ili EMV)
 parafin(terapija parafinom je toplinska procedura koja koristi
toplo ulje na bazi voska, tretman parafinom smiruje kroničnu bol
u zglobovima, opušta mišiće i poboljšava protok krvi na
tretiranom području, te tako povećava raspon pokreta za osobe s
artritisom, burzitisom i drugim kroničnim bolestima koje
uzrokuju bol i ukočenost)
 dijatermija(dubinska toplinska terapija gdje se energija dovedena
izvana pretvara u toplinsku energiju u samom organizmu,
dijatermijom uspijevamo zaobići termoregulacijski mehanizam u
koži, pa zagrijavamo dublje smještena tkiva)

3
  kratkovalna dijatermija
 indikacije:
 ankilozantni spondilitis, artroze, neuralgije,
Burgerova bolest (kronična bolest arterija i
vena, koju karakterizira stvaranje upalnih,
vaskularnih oštećenja, na kojima se stvaraju
trombi), sinusitis, laringitis, degenerativne
bolesti
 kontraindikacije:
 febrilna stanja, krvarenja, menstruacija, akutne
upale, aktivna TBC, maligni tumori, metalna
strana tijela u tijelu, trudnoća, oštećena koža,
poremećeni kožni osjet za toplinu, edemi,
pacemaker, djeca u fazi rasta
 mikrovalna dijatermija ili reflektori
 pleido ili lutoterapija(liječenje pomoću blata, treseta, mulja ili
gline)

4
ELEKTROTERAPIJA
- primjena električne struje radi postizanja terapijskog učinka

INTERFERENTNE STRUJE(IFS):

-spadaju u srednje frekventne struje, a nastaju križanjem dviju

sinusoidnih izmjeničnih struja pod pravim kutem koje se
preklapaju po intenzitetu, frekvenciji i fazi

-ulazna frekvencija jednog strujnog kruga je oko 4000 Hz, a drugog

3900 Hz ili 4100 Hz, na taj način nastaje struja frekvencije 100 Hz, s
mogućnošću regulacije do ispod 10 Hz

-interferencija se zbiva u tkivu i zato se nazivaju endogene struje

Djelovanje IF struje:

 odgovara djelovanju DDS- a uz jače dubinsko djelovanje i bolju

podnošljivost
 potiču stvaranje kalusa
 metalna strana tijela nisu kontraindicirana, jer IF struje nemaju
toplinski učinak i stalno mijenjaju smjer, pa nema ni ekektrolize

Trajanje liječenja je od 6 – 15 x, a iznimno 20 x, a nakon toga nemaju

više nikakvog učinka, pa treba napraviti pauzu od 15 dana

Tehnike primjene IF struje:

 statička (stabilna) interferencija

 elektrode su fiksne, pritisak na kožu je stalan
 primjenjuju se pločaste elektrode veličine 50 – 200 cm²
 kinetička (mobilna) interferencija
 dvije se elektrode postave fiksno, a dvije elektrode su spojene na
rukavice koje navlači fizioterapeut
 fizioterapeut mijenjajući mjesto primjene rukavica mijenja isto
djelovanja IF struje
 dinamička interferencija

5
 elektrode su fiksne, a automatski se mijenjaju frekvencije

Vrsta elektrode:

 vakuum elektrode
 pločaste elektrode (četveropolne, dvopolne kad je malo mjesto, ili
jednopolne)

Indikacije:

 bolna stanja, reumatizam, cirkulatorni poremećaji, Burgerova

bolest (kronična bolest arterija i vena, trombovi), algodistrofije
(refleksna simpatička distrofija)

Kontraindikacije:

 Parkinsonov sindrom, spastična kljenut, zarazne bolesti, opasnost

od hemoragije, maligna bolest, pacemaker, trudnoća, odsutnost
kožnog osjeta

6
TENS (TRANSKUTANA ELEKTRIČNA ŽIVČANA
STIMULACIJA)

-upotrebi je od 70 – tih, koristi se struja frekvencije 75 – 125Hz, a

trajanje impulsa je od 0,8 ms, na taj način dobivamo konstantnu,
asimetričnu ili bifazičnu struju, metoda se zasniva na
elektroanalgeziji.

Djelovanje TENS-a:

 postoje dvije teorije o tome kako TENS djeluje

 teorija kontrolnih vrata
 teorija endogenih opijata (djelovanjem TENS-a potiče se stvaranje
endorfina, koji utječe na nastanak analgezije)
 osjećaj TENS-a mora biti podnošljiv (trnci, mravci), a ne smije se
dostići prag motornog podražaja (dolazi do kontrakcije)
 nakon 5 – 10 min zbog smanjenog otpora kože smanjuje se
senzibilni osjet, pa struju treba pojačati
 elektrode se apliciraju na područje kože gdje se projicira bol
(dermatom)
 jedna elektroda ide na bolni dermatom, a druga na isti dermatom s
druge strane tijela
 vrijeme trajanja jedne aplikacije je 10 – 15 min, a analgezija traje 4
sata

Kontraindikacije:

 dekompenzirane srčane mane, pacemaker, oprez kod subokcipitalne

regije, jer može doći do spazma mišića grkljana i ždrijela=gušenje

Indikacije:

 akutne i kronične boli

7
DIJADINAMSKE STRUJE (DDS)

-sinusoidne poluvalno ili punovalno ispravljene struje frekvencije 50 –

100 Hz, niskofrekventne struje

-glavno im je djelovanje u ublaživanju boli i izazivanju aktivne

hiperemije (prokrvljenje tkiva i organa).

-danas postoje 10 odvoda, a najčešće se koriste prva 4:

 odvod 1 – modulacija I (DF)

 frekvencija je 100 Hz, 1 impuls traje 1 ms bez pauze, fini
titraji i vibracije
 indikacije:
o bolna stanja u području glave i vrata,
cirkulacijski poremećaji, Burgerova bolest,
algodistrofije (refleksna simpatička distrofija),
gastralgija (bolovi u želucu)
 sva ova stanja vezana su za poremećaj vegetativne inervacije
simpatikusa
 djelovanje:
o analgetsko, kočenje simpatikusa
 najčešće se koriste elektrode u obliku glačala

 odvod 2 – modulacija II (MF)

 poluvalno ispravljene struje frekvencije 50 Hz, 1 impuls traje
10 ms i nakon toga dolazi pauza od 10 ms, brze vibracije
 indikacije:
o poremećaj trofike vezivnog tkiva (stanja nakon
traume– distorzije, luksacije– najčešće kod
sportaša)
 djelovanje:
o analgetsko, toniziranje vezivnog tkiva,
uspostavlja ravnotežu između simpatikusa i
parasimpatikusa

8
 odvod 3 – modulacija III (CP)
 to je kombinacija punovalno ili poluvalno ispravljene
struje(kombinacija modulacije I i II)
 prvi dio ove modulacije ima frekvenciju od 100 Hz, a
drugi dio od 50 Hz
 najbolji učinak postiže se ako modulacija I traje 1 s, a
modulacija II isto 1 s
 treperenje je jače i vibracije su trajnije
 djelovanje:
 analgetsko
 uklanjanje hematoma (javlja se nakon ozljede i
ako se ne ukloni može kalcificirati i izazvati
smetnje)
 uspostavlja normalnu cirkulaciju limfe i tako
uklanja edem (time se sprečavaju komplikacije
nakon ozljeda)
 smanjenje mišićnog tonusa

 odvod 4 – modulacija IV (LP)

 to su sinusoidno ispravljene struje frekvencije 50 Hz
 između pojedinih impulsa dodaju se rastući impulsi i to je
prvi dio modulacije
 drugi dio ima također frekvenciju od 50 Hz, ali bez umetanja
rastućih impulsa
 najbolji terapijski učinak postiže se ako prvi dio modulacije
traje 10 s, a drugi dio 6 s
 treperenje je jače i vibracije su trajnije
 djelovanje:
o analgetsko (intenzivna i dugotrajna analgezija)–
elektroanalgezija ili elektroblokada
 indikacije:
o bolni sindromi kralježnice, izvanzglobni
reumatizam, sva bolna stanja

9
Vrste elektroda kod DDS-a:

 pločaste elektrode, elektrode u obliku šalice, vakuum elektrode

Djelovanje DDS-a:

 analgetsko djelovanje (putem fenomena prikrivanja i kočenja

simpatikusa)
 djelovanje na skeletnu muskulaturu

 DDS povećava podražljivost skeletne muskulature smanjenjem

praga podražaja
 modulacije III i IV smanjuju povišen tonus mišića
 uklanjanje edema i hematoma
 hiperemija
 uspostavljanje ravnoteže vegetativnog živčanog sustava
(simpatikusa i parasimpatikusa)

Za doziranje DDS-a koristimo se subjektivnim osjećajem bolesnika:

 modulacija I – fini titraji i vibracije

 modulacija II – brze vibracije
 modulacija III i IV– treperenje je jače i vibracije su trajnije

Tehnike primjene DDS-a:

 transregionalno
 primjena po bolnim točkama
 primjena po bolnim točkama duž zahvaćenog živca
 Kontraindikacije DDS-a:
 akutna upala (izaziva hiperemiju, djeluje dubinski)
 kontraindikacije iste kao i za galvanizaciju

10
-trajanje liječenja je 6– 10 dana, a nakon toga slijedi pauza u istom
trajanju (nakon 10 puta nema više učinka)

-trajanje jedne aplikacije je 3– 6 min, a iznimno 12 min

GALVANIZACIJA

-primjena istosmjerne konstantne struje u terapijske svrhe

-kao izvor struje koristi se struja gradske mreže napona 220 V, koja se
mora transformirati u struju napona 30 – 60 V i jakosti 0 – 80 Ma.

- elektrode:
 građene od dobro savitljivog materijala, debljine od 0,5mm i
veličine 5 – 400 cm²
 elektroda je obavijena hidrofilnom tkaninom, koja je debljine 1 – 2
cm i služi da spriječi prodiranje štetnih tvari koje nastaju na
elektrodama.
 ona mora biti namočena vodom da omogući dobru provodljivost
struje i u nju se stavlja elektroda i aplicira na određeni dio tijela.

-ljudski organizam je otopina elektrolita (anorganskih soli koje su

disocirane na ione), galvanska struja najčešće se prenosi ionima natrija
(+) i klora (-).
 na anodi nastaje kiselina +
 na katodi nastaje lužina -

Metode primjene galvanizacije:

 suha galvanizacija – primjena galvanske struje putem elektroda
koje su obložene hidrofilnom tkaninom ili spužvicama natopljenim
vodom
 vlažna galvanizacija – dio tijela koji tretiramo uronjen je u vodu.
 specijalni oblici galvanizacije – primjenjuju se kada zbog
anatomskih obilježja određenog dijela tijela ne možemo primijeniti
druge metode galvanizacije

11
Tehnike primjene suhe galvanizacije:
 poprečna (transregionalna)
 koriste se dvije elektrode koje se postavljaju jedna nasuprot
drugoj. Katoda ide na bolno mjesto, a anoda na suprotnu
stranu
 tako postižemo cjelovitije prostrujivanje tijela i koriste se
veće elektrode, pa se može primijeniti jača struja
 primjenjuje se kod dublje boli
 uzdužna (longitudinalna)
 koriste se manje elektrode, kod kojih se jedna postavlja
proksimalno, a druga distalno, ovisno o dijagnozi
 sedativno djelovanje
 katoda ide distalno, a anoda proksimalno
 to je silazno tok galvanizacije i primjenjuje se kod
spazma
 podražujuće (ekscitirajuće) djelovanje
 katoda ide proksimalno, a anoda distalno
 to je uzlazi tok galvanizacije i primjenjuje se kod
mlohavih stanja kao uvod u elektrostimulaciju
 točkasta
 aplicira se pomoću male elektrode promjera 1- 5 cm
 koristi se kod pacijenata kod kojih je bol locirana na
malom mjestu (epikondili, mišići i zglobovi prstiju)

Tehnike primjene vlažne galvanizacije:

 vlažna galvanizacija je primjena galvanske struje na kožu putem
vode

12
 prednosti: bolji kontakt između struje i kože
 veća podnošljivost struje
 bolji učinak
 uz električno djelovanje i toplinski učinak vode

 postoje 2 oblika primjene:

1. hidroelektrična kupka
2. galvanska kupka

1. Hidroelektrična kupka (stanična kupka)

- struja se dovodi na distalne dijelove ekstremiteta koji su uronjeni

u vodu
- u svakoj kadici nalazi se elektroda koja je izolirana od kože
- može biti:  jednostanična
 dvostanična
 trostanična
 četverostanična

2. Galvanska kupka
 cijelo tijelo je uronjeno u vodu do glave
 jedna elektroda ide na uzglavlje,a druga u podnožje kade
 2/3 struje ostaje u vodi, a 1/3 dospije u tijelo

Djelovanje galvanske struje:

 Djelovanje na vazomotorne živce
 aktivna hiperemija
 analgezija
 smanjuje se kožni otpor
 koristimo ju kako uvod u elektrostimulaciju

 Djelovanje na motorne živce

 povećava se podražljivost
 povećanje mišićnog tonusa

13
  pri uključivanju i isključivanju galvanizacije javlja se mišićna
kontrakcija

Indikacije:
 pareza perifernih živaca
 reumatske bolesti, u kroničnoj fazi
 cirkulacijski poremećaji
 bolesti krvnih žila

Kontraindikacije:
 lokalno prisutni maligni tumori i madeži
 febrilna stanja
 krvarenje i sklonost krvarenju
 akutne upale
 metalno strano tijelo ili nakit
 dekompenzirane srčane bolesti (pacemaker)
 trudnoća

Iontoforeza
 je unošenje lijekova lokalno pomoću konstantne galvanske struje
 lijekovi prolaze kroz izvodne kanale znojnih i lojnih žlijezda
 dio ostaje u koži, a dio se resorbira preko limfe i odlazi u krvotok, a
preko krvotoka na mjesto gdje djeluje aktivno
 treba poznavati stanje lijeka jer kationi putuju prema katodi, a
anioni prema anodi
 lijek moramo postaviti ispod elektrode koja ima isti naboj i zbog
razlike potencijala elektroda, lijek ide prema suprotnom polu i
ulazi kroz kožu
 količina lijeka koji se resorbira ovisi o:
 vremenu trajanja terapije ( 5 – 30 min)
 veličini elektroda
 koncentraciji lijeka
 jakosti struje (0,5–1mA)

14
  stanju kože

Opća iontoforeza  jedna elektroda ide na torakalni dio kralježnice, a

druge dvije na stražnje strane potkoljenice

Prednosti iontoforeze:
 lijek se primjenjuje na određeni dio tijela
 postiže se velika količina lijeka na određenom području
 ne opterećuje se probavni sustav
 pozitivan učinak galvanske struje

Nedostaci iontoforeze:
 nemogućnost točnog doziranja lijeka
 nemogućnost davanja velikih doza

Indikacije:
 degenerativni reumatizam
 upalni reumatizam
 smrzotine
 kožne bolesti

Kontraindikacije:
 iste kao i kod galvanske struju

Specijalni oblici galvanizacije:

 Bergonijeva polumaska
 koristi se kod neuralgije n.trigeminusa
 elektrode su u obliku polumaske
 katoda ide na mjesto neuralgije n.trigeminusa, a anoda ide naprsnu
kost ili između lopatica

 Ščerbakov okovratnik
 jedna elektroda ide na zatiljak i ramena u obliku ovratnika

15
 druga ide na lumbosakralnu regiju
 koristi se za reguliranje tonusa simpatikusa kod iritacije
vegetativnih ganglija u području vratne kralježnice ili gornjeg dijela
thoraxa

 Ščerbakove hlačice
 jedan elektroda površine 300 cm² ide na križa, a druge dvije s
prednje strane natkoljenice
 koristi se za reguliranje tonusa simpatikusa kod iritacije
vegetativnih ganglija u području male zdjelice

ELEKTROSTIMULACIJA (ES)
-postupak primjene električnih impulsa u svrhu postizanja mišićne
kontrakcije, naziva se još i elektrogimnastika
- kemijski, mehanički i termički impulsi mogu izazvati mišićnu
kontrakciju
- elektrostimulacija se kao i kineziterapija provodi u svrhu
poboljšavanja i održavanja neuromuskularnog aparata

Indikacije:
 mlohave klijenuti
 pareza ili plegija(nastaje kod oštećenja donjeg motoneurona)
 zaostale klijenuti
 mišićna klijenut koja nastaje kod pacijenata koji dugo leže
zbog neke bolesti
 nakon izliječenja, bolesnik nije u stanju izvesti pokret, jer
izgubi osjećaj za izvođenje pokreta
 psihogena klijenut
 simptom neke psihijatrijske ili duševne bolesti gdje bolesnik
zauzme jedan prisilni položaj
 elektrostimulacijom bolesniku pokazujemo da se ne radi o
parezi, već o zdravom ekstremitetu)
 inaktivitetna mišićna atrofija
 (nastaje zbog inaktiviteta mišića)

16
Zakonitosti elektrostimulacije:
 ES mora biti selektivna (mora se stimulirati oštećeni živac ili mišić,
a ne okolni zdravi mišić)
 mišićna kontrakcija mora biti dovoljno jaka da utječemo na jačanje
atrofične muskulature
 možemo ju koristiti za:
 održavanje metabolizma i tonusa mišića kao prevencija
atrofije mišića- dovoljni impulsi male jakosti
 za izazivanje hipertrofije (kontrakcija mora bit jaka, barem
70 % max. mišićne snage)

 kontrakcija mora biti dovoljno duga i jaka

 treba izbjegavati senzibilne podražaje ili ih svesti na najmanju
moguću mjeru
 impuls ne smije trajati predugo
 pauza mora trajati duplo duže od trajanja impulsa
 možemo smanjiti prag podražaja primjenom uzlazne galvanizacije
ili soluxa

Tehnike primjene elektrostimulacije:

 bipolarna tehnika
 koriste se dvije elektrode jednake veličine prilagođene veličini
mišića
 aktivna elektroda postavlja se na mjesto ulaska motornog živca u
mišić (mišićna motorna točka)
 ona se obično nalazi na mjestu gdje mišić prelazi iz trbušastog
dijela prema tetivi
 bipolarnu tehniku koristimo kada želimo stimulirati velike mišiće i
dobivamo selektivnu stimulaciju određenog mišića, za razliku od
stimulacije preko živčane motorne točke gdje dobijemo
kontrakciju svih mišića koje taj živac inervira
 živčana motorna točka je mjesto gdje je živac najbliže površini
kože

 monopolarna tehnika

17
  aktivnu elektrodu postavljamo na motornu točku mišića kojeg
želimo stimulirati
 aktivna elektroda se postavlja na udaljenije mjesto
 najčešće se koristi za stimulaciju mišića lica, šake ili stopala
iz anatomskih razloga

Oblici električnih impulsa:

 pravokutni impulsi
 trokutasti impulsi (eksponencijalni)
 koriste se kod tretmana mlohave klijenuti
 pauza traje dvostruko dulje nego impuls i služi za odmor mišića
 rastući impulsi (impulsi modelirani po jakosti)
 kombinacija serijskih pojedinačnih impulsa
 njihova prednost se sastoji u tome da se izmjenjuju tetoničke
(grčevite) kontrakcije i pojedinačne kontrakcije i zato je
skraćeno vrijeme pauze
 koristi se kod sportaša za napredniji trening

Stimulacija glatkih mišića:

 glatki mišići nisu pod kontrolom naše volje, pa stimulacijom tih
mišića kontrakcija ne nastaje brzo ili nakon jednog impulsa, pa ih
moramo duže vrijeme stimulirati
 kontrakcije spore i trome, a podražljivost im je niska
 indikacije:
 spastična i atonična opstipacija
 postoperativna atonija mokraćnog mjehura
 respiratorna muskulatura u kombinaciji s vježbama disanja

Stimulacija mjehura po prof. Jušić (Hušmit)

 koriste se 4 elektrode i 2 odvoda (svaki odvod ima 2 elektrode)
 stimulacija traje 40 min
 po 20 min sa prednje i sa stražnje strane mokraćnog mjehura
 svakih 10 min mijenjaju se odvodi i smjer struje

Stimulacija bolesnika sa lezijom gornjeg motornog neurona

18
 kod oštećenja donjeg motoneurona (periferni živci) nastaje
mlohava klijenut, a kod oštećenja gornjeg motoneurona (CNS 
kod ICV, cerebralna paraliza, hemiplegija) nastaje spazam,
povećani tonus, nefunkcionalni i nekoordinirani pokreti

Funkcionalna elektrostimulacija (FES)

 javlja se kod hemiplegičara
 jedna elektroda ide na gornje hvatište peroneusa (na glavici fibule),
a distalna elektroda na donje hvatište (iznad maleola)
 prekidač se nalazi na peti (kad stane na petu aparat je isključen,
podizanje pete izaziva kontrakciju peroneusa)
 može se provoditi i funkcionalna elektrostimulacija šake, ali
dobijemo samo pinceta hvat

INFRACRVENO ZRAČENJE (IC)

- infracrvene zrake dio su elektromagnetskog spektra valne dužine
između 770 i 15000 nm (nanometara).
- infracrvene zrake dijelimo na bliske (od 770 do 1500 nm) i daleke
( između 1500 i 15000 nm). IC zrake koriste se u svrhu površinskog
zagrijavanja.

Izvore IC zračenja:
 prirodni (Sunce)
 umjetni (izvori s nevidljivim i vidljivim zračenjem)

 izvori s vidljivim zračenjem

 zrake prodiru dublje u kožu
 izvori s nevidljivim zračenjem (radijatori crnog tijela)
 zrake se apsorbiraju u površnom dijelu epidermisa
 struja prolazi kroz žicu, ona se zagrijava, toplina prelazi na
izolator i on emitira IC zrake

Priprema bolesnika:
 pregledati i očistiti kožu

19
 odstraniti nakit i zaštiti oči
 prekriti kosu jer se ona tijekom tretmana isušuje
 tijekom procedure pacijentu davati vode zbog pojačanog znojenja
 razlikujemo 3 stupnja jačine zračenja prema subjektivnom osjećaju
pacijenta:
 osjećaj ugode i topline
 podnošljiv osjećaj topline
 nepodnošljiv osjećaj topline

Način primjene:
 zrake moraju padati okomito na tijelo
 tretman traje 15 – 20 min
 tretman vlažnom toplinom – nastaje ako stavimo vlažan ručnik
preko tijela pacijenta
 dinamička termostimulacija – posebna tehnika kod koje se koristi
diskontinuirani oblik zračenja, gdje se osim površinskog
zagrijavanja postiže i regulacija vegetativnog živčanog sustava
 prednosti IC zračenja:
 mogućnost primjene na veće površine
 nema direktnog kontakta
 mogućnost promatranja kože
 nedostaci IC zračenja:
 isušivanje kože i opekotine, osobito na koštanim izbočenjima

ULTRALJUBIČASTO ZRAČENJE
-elektromagnetsko zračenje valne dužine između 180 i 400 nm
-dijelimo ih na bliske (UV-a i UV-b) i daleke (UV-c zrake, koje su
štetne).

Pozitivni fiziološki učinci UV-zračenja:

 ERITEM(crvenilo kože koje nastaje zbog kongestije kapilara i
povećava se opskrba krvlju, pospješuje se cijeljenje rane i
metabolizam kože)
 razlikujemo 4 stupnja eritema:
1. stupanj: lagano crvenilo koje nestaje bez traga
2. stupanj: deskvamacija (ljuštenje kože) i lagana pigmentacija

20
 3. stupanj: koža je vruća i bolna i to nestaje za 7 dana, prisutna je
jača deskvamacija i pigmentacija
4. stupanj: jako crvenilo s mjehurima
 baktericidno djelovanje
 cijeljenje rana
 zadebljanje epidermisa
 stvaranje vitamina D
 smanjenje krvnog tlaka
 psihološki učinak (sedacija)

Izvori UV- zračenja:

 Kremene svjetiljke:
 generatori vrućeg kremena
 generatori hladnog kremena
 Fluorescentna svjetiljka

Indikacije:
 psorijaza
 akne vulgaris
 ulcusi (čirevi)
 žutica
Kontraindikacije:  lupus vulgaris (TBC kože)
 fotosenzibilnost
 akutne infektivne bolesti  bolesti lokomotornog
 aktivna TBC sustava
 teške srčane bolesti  plućne bolesti
 dijabetes  disfunkcije vegetativnog
živčanog sustava
Oprez:
 osobe svijetle puti
 sifilis
 alkoholizam
 bubrežni bolesnici
 herpex simplex
 antibiotici
 osjetljiva hrana

21
LIJEČENJE POLARIZIRANOM SVJETLOSTI I
BIOSTIMULACIOJOM
-polarizirana svjetlost nastaje lomom prirodne svjetlosti prilikom
prolaska kroz kristale sa specijalno obrađenim površinama
-djeluje na povećanje aktivnosti živih stanica što predstavlja
biostimulaciju organizma.

Učinci:
 dovodi do povećanja imunološkog potencijala i do povećanja
imunoproteina u sekretu iz rane
 povećava se protok kisika u tkivima
 povećava se produkcija kolagena
 aktiviraju se oksidacijsko- redukcijski procesi (toksični produkti
metabolizma postaju topljive i mogu se izlučiti mokraćom)

Indikacije:
 bolesti kože (upala, svrab, herpex, akne, psorijaza, alergije,
infekcije i razne opekotine)
 sportske povrede (glavobolje, upale sinusa i razne povrede)
 dekubitusi

Liječenje rana:
1. stupanj: inflacija
2. stupanj: proliferacija (reepitalizacija)
3. stupanj: remodiliranje

 nema kontraindikacija

22
LASER

To je akronim za pojačanje svjetla stimuliranom emisijom zračenja.

L – Light
A - Amplification by
S – Stimulated
E – Emission of
R – Radiation

-aparat se sastoji od štapića, crvenog stakla ili rubina i sistema

ogledala koji služi za sinkroniziranje svjetlosnog zračenja
-dubina prodiranja u kožu je 5-6 cm.
-frekvencija mu je 5 – 5120 Hz, najčešće 640 ili 1280 Hz.

Podjela lasera prema britanskom institutu:

 1. i 2. skupina lasera: laseri vrlo male snage (potpuno neškodljivi
za kožu i oči)
 3. skupina: terapijski laseri (potencijalno rizični za oči, a sigurni za
kožu; mogu oštetiti retinu pa zahtijevaju nošenje zaštitnih naočala)
 4. skupina: kirurški laseri (s termalnim učinkom)

Karakteristike laserskih zraka:

 monokromatičnost (sve zrake imaju istu valnu duljinu)
 kolimiranost (prisutna je odsutnost divergencije)
 koherentnost (sve zrake imaju istu fazu – i vremenski i prostorno)

Biofiziološki učinci terapijskog lasera:

 stimulira sintezu kolagena (djeluje na cijeljenje rana)
 djeluje analgetski i antiinflamatorno (smanjuje upalu)
 ima toplinsko djelovanje
 djeluje na smanjenje edema (otoka) i ožiljka

Indikacije:
 Akutne i kronične bolesti
 Upalne i degenerativne bolesti

23
 Ozljede mekih tkiva i ligamenata

Kontraindikacije:
 akutni tromboflebitis (upala vene koju obično uzrokuje infekcija
ili ozljeda)
 hemoralgije (krvarenje)
 primjena na oko
 trudnoća
 tumori
 oprez kod djece zbog mogućnosti zastoja u rastu

MAGNETOTERAPIJA (MT)
-terapija niskofrekventnim elektromagnetskim poljima
-djelovanje joj je na staničnoj osnovi jer prodire u svaku stanicu,
pokreće ione u stanici i izvan nje i tako se ubrzava prolazak iona kroz
staničnu membranu, što pozitivno utječe na metabolizam
-ase to provodi u određenom periodu, dolazi do normalizacije
električnog potencijala stanice, što dovodi do poboljšane opskrbe
kisikom
-djeluje na poboljšanje funkcije stanice i ima inhibitorno djelovanje

Izgled aparata:
 aparat se sastoji od dva velika svitka za tretman lumbalne
kralježnice i dva mala za druge dijelove tijela ili od kolutova sa
posebnim krevetima u koje se pacijent uvlači
 upravljanje aparatom može biti automatsko (kada su po dijagnozi
već određeni frekvencija, intenzitet i trajanje) i ručno (sve to se
određuje ručno)

Indikacije:
 ima atermičko djelovanje (nema zagrijavanja), pa se može
primjenjivati kod ugrađene osteosinteze
 ishijalgija

24
 ozljeda mišića i zglobova
 miopatija (bolest mišića)
 tvrdokornih epikondilitisa
 artroza
 razne bolesti unutarnjih organa

Kontraindikacije:
 pacemaker
 juvenilni dijabetes (može se poremetiti metabolizam inzulina)
 trudnoća
 krvarenja
 hipotenzija (nizak tlak)

 rekonvalescenti (tko se upravo oporavio od neke bolesti ili ozljede)

 stariji i djeca pola doze

ULTRAPODRAŽAJNE STRUJE
-niskofrekventne struje frekvencije 140 Hz
-doziranje se provodi prema subjektivnom osjećaju pacijenta, a
izbjegava se davanje prejakih doza, jer možemo dobiti kontrakciju, a
to nije poželjno
-mehaničko djelovanje UP struja bazira se na fenomenu prikrivanja
-liječenje traje 12 dana po 15 min, a nakon toga slijedi pauza od isto
toliko dana, jer se pacijent privikne, pa se osjećaj boli ponovno javlja
-duljinom aplikacije smanjuje se osjet na koži, pa se nakon 10 min
struja treba pojačati

Djelovanje UP struja:
 analgetsko djelovanje putem fenomena prikrivanja
 aktivna hiperemija

Indikacije:
 različita bolna stanja izazvana degenerativnim procesima
 poremećaj cirkulacije, gdje se daju u kombinaciji s galvanizacijom

25
 posttraumatska stanja

Kontraindikacije:
 iste kao i za galvanizaciju
 ULTRAZVUK (UZV)
- nečujni zvuk, frekvencije mu je veća od gornje granice čujnosti od
800 kHz do 1 MHz
-prodire 7 – 8 cm u dubinu, a trajanje procedure je 2 min kod akutnih
stanja i 8 – 10 min kod kroničnih stanja
-intenzitet ultrazvuka je od 0.1 – 2 W/cm²
-proizvode mehaničke oscilacije, koje se prenose na kristal smješten u
glavi aplikatora
-procedura se može primijeniti samo ako se glava aplikatora dovede
u tijesan kontakt s kožom
-glava ultrazvuka mora biti okomita na tijelo

Da bismo eliminirali zrak i ostvarili prijenos energije primjenjuje se

kontaktni mediji:
 voda (ona apsorbira malo ultrazvuka)
 glicerin (on je viskozan, koža ga lako podnosi, a zbog topljivosti u
vodi lako se čisti s kože i aplikatora)
 parafinsko ulje
 gotovi gelovi

Metode aplikacije ultrazvuka:

 kontaktni postupak
 procedura sa glicerinom ili parafinskim uljem (masaža UZ –
glavom)
 imerzna metoda
 postupak kroz vodu, primjenjuje se na sva mjesta gdje zbog
anatomskih razloga ne možemo postići kontakt, glava UZ-a
je udaljena 20 cm od kože
 sonoforeza
 unošenje lijekova nanesenih na površinu kože, oni se pomoću
UZ unose u dublje slojeve tkiva

26
Djelovanje ultrazvuka:
 mehaničko:
 UZ djeluje kao mikromasaža
 dolazi do mehaničkog zbijanja i rastezanja tkiva
 biokemijsko:
 dolazi do pretvaranja gel stanja u sol stanje i do razbijanja
velikih molekula (miogleoze i ožiljno tkivo)
 toplinsko:
 najvažnije djelovanje, jer se mehanička energija u tkivima
pretvara u toplinsku, osobito na mjestima gdje dolazi do
refleksije, a to ej granica između mekih tkiva i kosti
 na taj način zagrijavamo dublje smještena tkiva, pa
govorimo o ultrazvučnoj dijatermiji.

Indikacije:
 kronične degenerativne bolesti i bolesti iz skupine izvanzglobnog
reumatizma
 kod artroza (na hvatištima tetiva, tetivne ovojnice, burze, hvatište
ligamenata, meniskusi, zglobne hrskavice)

Kontraindikacije:
 akutne upale
 svježe ozljede
 osteoporoza
 trudnoća
 lumbalna kralježnica u plodnim danima
 pacemaker
 metalna strana tijela u tkivu (osteosinteza, endoproteza)

Ultrazvuk po Seltzeru
-posebna metoda primjene ultrazvuka kod pacijenata oboljelih od
multipla skleroze(neurološka bolest koja nastaje zbog demijelinizacije

27
živaca=nestanka mijelinske ovojnice=prijenos živčanog impulsa je
sporiji ili nikakav

Djelovanje: sedativno
 relaksirajuće

28