Senada Tahirović: Uvodnik ..................................................................

2
NOVI Muallim
Časopis za odgoj i obrazovanje Muallimov FORUM
ljeto 2014 • god XV • br. 58
ENES KARIĆ: Socijalna pravda Kur’āna: Zaštititi slabe i obuzdati moćne . .....3
Izdavač
HAFIZ KENAN MUSIĆ: Socijalna pravda iz perspektive
Udruženje ilmijje
Islamske zajednice u BiH Vjerovjesničkog, s.a.v.s., Sunneta . ......................................................8
VELID EFENDIĆ: Poslovna etika islama
Za Izdavača u kontekstu savremenih ekonomskih trendova ..................................15
Mensur Pašalić
EMINA ABRAHAMSDOTTER: Radnici i islam:
Glavna urednica Islamska perspektiva na radnička prava . ...........................................20
Senada Tahirović NUSRETA SALIĆ: Socijalne institucije u Bosni i Hercegovini:
Ko brine o socijalnim kategorijama ...................................................25
Redakcija
DŽENAN KALJANAC: Ka izgradnji pravednog društva:
dr. Ahmet Alibašić, mr. Zehra Alispahić,
dr. Ismet Bušatlić, Almedina Ćelebić, Islamska zajednica u BiH – korektivno-savjetodavni i
mr. Ferid Dautović, mr. Mevludin Dizdarević, aktivni učesnik u socijalnim programima ..........................................31
dr. Nedžad Grabus, dr. Dževad Hodžić,
mr. Samedin Kadić, dr. Armina Omerika,
dr. Ermin Sinanović, mr. Meho Šljivo PUTOKAZI
Savjet časopisa MUSTAFA SPAHIĆ: Socijalna briga i zaštita u islamu ...............................36
dr. Dževdeta Ajanović, dr. Safet Halilović,
dr. Fikret Karčić, dr. Enes Karić,
Hasan Makić, dr. Hilmo Neimarlija,
Ševko Omerbašić, mr. Muharem Omerdić, sagledavanja
dr. Enes Pelidija, dr. Fuad Sedić,
Seid Smajkić, dr. Edina Vejo ANNEMARIE SCHIMMEL: Islam i čudesnosti stvorenja: Životinjsko carstvo ....45

Sekretar redakcije
Amir Zimić Muallim

Lektura SEAD FEJZIĆ: Zastupljenost sire u nastavi

Adaleta Kadić
Prijevodi rezimea
Subhi Wassim Tadefi (arapski)
Amra Kaljanac (engleski)
islamske vjeronauke od 1. do 5. razreda ...........................................59
NERMIN TUFEKČIĆ: Osobenost i priroda prisustva sadržaja
ekologije u udžbenicima osnovnoškolske islamske vjeronauke .........67
SENAD OMIĆ: Kako do kreativnog učenika i nastavnika ..........................75

Korektura
Amir Zimić islamske teme
UDK ISHAK SEDIĆ: Hutba – Naša naivnost ......................................................81
Adisa Žero
MENSUR PAŠALIĆ: Vaz – Ramazan . ........................................................83
Dizajn i prijelom SALEM DEDOVIĆ: Ramazan: Prilika za poticaj na društveni aktivizam ........86
Mahir Sokolija MUHIDIN TOPČAGIĆ: Čauševićevo razumijevanje Sunneta . ...................89

Štampa
AMOSGRAF, SARAJEVO
Muallimov INTERVJU
Tiraž
Reisu-l-ulema IZ BiH: HUSEIN ef. KAVAZOVIĆ: Islamska zajednica
1.500
ima ustavnu obavezu da čuva islamsku tradiciju Bošnjaka ................94
Adresa: Zelenih beretki 17, 71000 Sarajevo,
Telefon: ++387 (33) 236-391; HISTORIJA OBRAZOVANJA
Fax: ++387 (33) 236-002;
www.rijaset.ba
SUAD MAHMUTOVIĆ: Kako su uništene medrese ali i sačuvan
nmuallim@rijaset.ba
muallim@bih.net.ba jedan iznimno značajan vakuf u Bihaću . ........................................101
ELVEDIN ALIČIĆ: Tešanjske čitaonice ....................................................107
Uplate AZRA MEDARA: Socijalna uloga i značaj ustanove imareta
U KM na žiro-račun:
na području BiH u XV i XVI stoljeću ...............................................112
1602005500015065
kod Vakufske banke DD Sarajevo
uz naznaku “za Novi MUALLIM”.
Za sve uplate staviti naznaku: PREGLED
”za Novi MUALLIM”.
ALADIN HUSIĆ: Anali Gazi Husrev-begove biblioteke:
Časopis izlazi tromjesečno Preko četiri decenije kulturno-prosvjetne misije ..............................119
rukopisi, fotosi i zapisi se ne vraćaju!
ALMIR FATIĆ: Kur’an – kosmos (u) riječi ................................................120
Stavovi u objavljenim tekstovima odražavaju
stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove
Redakcije časopisa Novi Muallim. Upute za autore ...................................................................................122
 Uvodnik

E
tička poruka kur’anske objave izrazito je usmjerena u socijalnom pravcu. Islamska etika u najvećoj mjeri
je socijalna etika. Socijalne vrijednosti utemeljene na Kur’anu i Sunnetu, imaju značenje samih religijskih
vrijednosti. Socijalna etika sadržana je i u muslimanskom bogoslužju (ibadah), a ne samo u fikhskim dis-
ciplinama koje se bave međuljudskim odnosima. Osjećanje za socijalnu pravdu, briga za slabe, siromašne, bole-
sne, obespravljene, potlačene, produbljivanje solidarnosti među ljudima, jednom riječju dobročinstvo, čini istin-
ski sadržaj bogobojaznosti (taqwa). O tome karakteristično i upečatljivo govori kur’anski ajet (49 :177) u kojem
se kaže kako “Nije dobročinstvo u tome da Istoku ili Zapadu okrećete lica svoja, nego su dobročinitelji oni koji
vjeruju u Allaha, i u Onaj Svijet, i u meleke, i u Knjigu, i u vjerovjesnika, i oni koji od imetka, premda im je srcu
mio, daju rodbini, i siročadi, i ubogima, i putnicima, i prosjacima, i za oslobađanje iz ropstva, i oni koji namaz
klanjaju, i zekat daju, i obaveze svoje, kad se njima obavežu, izvršavaju, i koji su strpljivi u siromaštvu, i bolesti, i
za borbe junačke! Eto, takvi jamačno vjeruju i Takvi su bogobojazni.”
Ako imamo u vidu činjenicu da su prvu zajednicu Muhammedovih, alejhisselam, sljedbenika u najvećoj mjeri
činili siromašni, potlačeni i oni s društvene margine, onda, možemo kazati da je islam, sudeći, dakle, prema nje-
govoj prvotnoj, povijesno izvornoj percepciji, objavljen da potakne, da pokrene, da izvede pravedniju preraspo-
djelu materijalnih dobara, bogatstva, moći.
Usuđujemo se kazati da bi muslimanska teološka, šerijatsko-pravna, sufijska i političko-ideologijska inter-
pretacija islama u klasičnoj i modernoj islamskoj misli u svim njenim aspektima morali biti podvrgnuti jednoj
obuhvatnoj, hrabroj i korjenitoj kritici upravo na temeljima socijalno-etičke poruke islama i u jednoj orijenta-
ciji na epohalnu etičku krizu u globalnim privrednim, ekonomskim i političkim procesima.
Kako se u Kur’anu govori o socijalnoj pravdi i zašto se ona utemeljuje primarno u ljudskoj savjesti? Koji mo-
tivacijski, doktrinarni, religijski, moralni i društveni značaj i kakvo interpretacijsko značenje za islamski koncept
socijalne pravde ima Poslanikov Sunnet? U čemu se ogleda važnost etičkih načela i moralnih normi u privrednom
životu, kako u našim pojedinačnim nastojanjima, na mikro planu, tako i u lokalnim ali i globalnim poslovnim i
privrednim odnosima i procesima? Zašto je važno naše islamsko sudjelovanje u plediranju za jednu “svjetsku eti-
ku za svjetsko gospodarstvo” (Hans Küng)? Zašto se islamska misao mora mnogo više zalagati za radnička pra-
va? Pred kakvim se izazovima u tom pogledu nalaze naša ulema i naša Islamska zajednica? Na kojim se etičkim,
pravnim, političkim i institucionalnim osnovama naše društvo i naša država bave socijalnom politikom? Kakva je
naša današnja i ovdašnja socijalno-etička poruka? U čemu se sastoji socijalnoetička misija Islamske zajednice u
našim socijalnim, ekonomskim, ustavno-pravnim i najširim društvenim prilikama? To su najvažnija pitanja koji-
ma se u ovom broju Muallima bave naši autori.
Muallimovom raspravom o ovim pitanjima nastojimo potaknuti naše suvremeno islamsko mišljenje na odgo-
vornije suočavanje sa životnim izazovima našeg vremena.
Ovdje Vašoj pažnji preporučujemo i Muallimov intervju u kojem Resiu-l-ulema Islamske Zajednice u Bosni
i Hercegovini, također, govori o važnosti socijalne angažiranosti muslimana i Islamske zajednice.

Senada Tahirović

Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 2

 Muallimov forum

SOCIJALNA PRAVDA
KUR’ĀNA – ZAŠTITITI SLABE
I OBUZDATI MOĆNE
Enes KARIĆ
UDK 28-46

Sažetak: U ovom eseju autor se bavi ranim objavama Kur’āna u Mekki, u kojima se na jasan način obznanjuje
Božije postojanje, ali se, istovremeno, obznanjuje i postojanje siromašnih, bijednih, sirotinje, robova, siročadi,
zarobljenika, itd. U eseju se naznačavaju razlozi zašto se socijalna pravda i njeno promoviranje u Kur’ānu
smještaju prvo u područje pojedinačne ljudske savjesti i moralne budnosti. Također, esej raspravlja o kategorijama
siromašnih koje Kur’ān spominje, kao i o predodžbi Kur’āna o silnicima, bogatašima, zelenašima, itd. Esej
naglašava da je institucija zekata prije svega socijalne naravi. Premda je zekat nedvojbeno propisan Kur’ānom
kao stroga vjernička dužnost, zekat i dalje ima svoje važno uporište u moralno-socijalnoj budnosti čovjeka spram
obespravljenih i ranjivih kategorija društva.
Ključne riječi: Kur'an, socijalna pravda, siromaštvo, imetak, zekat

I.
Rano Mekkansko
razdoblje Kur’āna: Postoji Bog,
ali postoji i sirotinja!
Kad se govori o pravdi
ُْ ْ ْ (al-‘adl
– ‫ ال َعدل‬ili al-ḥaqq – ‫ – )ال َ ُّق‬jednoj
od središnjih vrjednota koje Kur’ān
promovira – potrebno je na prvom
mjestu istaći sljedeće:
Prve objavljene sure Kur’āna (one
iz tzv. ranog Mekkanskog razdo-
blja) spominju prirodne fenome-
ne: kosmos, zvijezde, Mjesec, Sunce,
dan, noć... Tim se fenomenima, na
prvome mjestu, podsjeća na Boga
kao Stvoritelja i kao Opskrbitelja
cijelog postojanja, u svim njegovim
prostranstvima. Istovremeno se u
surama ranog Mekkanskog razdoblja
objave Kur’āna, uz postojanje Boga,
prvo slušateljstvo Kur’āna podsjeća
i na postojanje siročadi, siromašnih,
bijednih, slijepih, nemoćnih, (po)tlače-
nih, robova, zarobljenika i ugnjetenih.
3 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
ُ ِّ ْ َ َ ْ َّ َ ُ ْ َ َّ
Po surama koje se objavljuju u definira ovako: ... ‫الر ْزق‬ ‫ال ِي لم يوسع علي ِه‬
ْ ‫ع َغ‬ َ
َ َ ‫ك َما ُو ِّس َع‬... – to jest, al-maḥrūm
ranom Mekkanskom razdoblju obja- ‫ي ِه‬
ِ
ve, ali i kasnije, gotovo bi se moglo je “onaj čovjek kojem nije pružena
zaključiti da je glavni cilj Kur’āna da dovoljna opskrba kao drugima” (al-
digne svoj glas, zapravo krik, protiv -Iṣfahānī, 114).
prezrenog življenja i bijednog polo-
Siromašni (al-fuqarā’ – ‫اء‬ ُ ‫)الْ ُف َق َر‬,
žaja sljedećih kategorija čovječanstva:
Kur’ān ih spominje na više mjesta,
ُ َّ
Prosjak (as-sā’il – ‫السائِل‬ ). Al- a za al-fuqarā’ ili za siromašne na-
-Iṣfahānī (225) as-sā’ila definira značava njihova prava, a svoj poseban
ovim riječima: dio imaju u zakātu.
ْ َ َ َ َْ َ ُ َّ َ ُ َ
‫قي إِ ذ ا ك ن ُم ْستَد ِعيَا‬
ِ ِ ‫و يعب ع ِن الف‬ Bijedni, ubogi, siromašni (miskīn
َّ ‫ش ٍء ب‬
‫السائِ ِل‬ ْ َ ِ‫ل‬ – ‫كي‬ ٌ ْ ُ ‫) َم َس‬, tako su
ِ ِ ‫ ِمس‬/masākīn – ‫اكي‬ ِ
“Za siromaha, kad nešto moli/ nazvani jer oni su ne samo siromašni
prosi/traži, kaže se da je as-sā’il...” već su i obespravljeni, marginalizirani,
imovno bijedni. Kur’ānska sintagma
U Kur’ānu se ubožni prosjak naziva “dati/pružiti hranu miskīnima, tj. siroti­
i riječima ْ al-qāni‘u wa l-mu‘tarru nji” ili ṭa‘āmu l-miskīn (‫كي‬ ْ ْ ُ َ َ
ُّ َ ‫) ال َقان ُع َو ال ْ ُم ْع‬, koga, također, treba ِ ِ ‫)طعام ال ِمس‬,
(‫ت‬ ِ je, kako se vidi, karakteristična po
nahraniti i opskrbiti. Sura Hodoča- tome što miskīne povezuje prvo sa
šće/al-Ḥağğ (XXII:36)
َ َ jasno kaže: hranom (to je vidljivo po nekoliko
َّ‫موا الْ َقان َع َو ال ْ ُم ْع َت‬ُ ْ
‫“ – و أط ِع‬Nahranite ubo­
ِ mjesta u Kur’ānu, npr. al-Mā‘ūn,
žnoga prosjaka!”. CVII:3., itd). Iz Kur’āna se vidi da su
Obespravljeni (al-maḥrūm – miskīni uvedeni u instituciju kaffārata
ُ‫روم‬ ْ َْ َ ‫ ) َك َّف‬ili pobožnog vjerničkog otkupa
ُ ‫ح‬ ‫ – )الم‬al-Iṣfahānī ga na arapskom (‫ار ٌة‬
 Muallimov forum
za počinjene grijehe na način da
se njima, miskīnima, dade dolična i
propisana količina hrane.
Robovi, roblje (raqabah – ‫ َرقبَة‬/
ٌ َ‫رق‬
riqāb – ‫اب‬ ِ ), također frekventna ka-
tegorija siromašnih ljudi (koji su zapali
u dužničko ropstvo), i koje je potrebno
osloboditi, spasiti, pomoći, itd.
Ratni zarobljenici (asīr – ‫أسي‬
Kur’ānu se u nekoliko navrata spomi-
nju kao socijalna kategorija. Svojim
porukama o ratnim zarobljenicima
Kur’ān se obraća svijesti i savjesti
ljudi, ratne sužnje treba osloboditi,
treba ih nahraniti, ne smiju se ubijati,
mučiti, itd. U suri Čovjek/al-Insān (
ُ َْ ْ
‫ – النسان‬LXXVI:8) koja se u nekim
komentarima Kur’āna naziva i Vrijeme
ْ َّ
(ad-Dahr – ‫ادله ُر‬ ), ratni zarobljenici
spomenuti su zajedno sa ubogim
siromasima i sa siročadima.
‫كينًا َو‬ ْ ِّ ُ َ َ ‫ام‬
ِ ‫ع حب ِه ِمس‬
“I [čestiti ljudi] hranu daju,
premda je i oni vole, siromahu
i siročetu i zarobljeniku!”
Siromah, ‘ā’il (‫) َعئِل‬, čovjek bez
imetka, bez opskrbe. Az-Zamahšarī
(VI:772) tumači riječ ‘ā’il (‫ ) َعئِل‬u
značenju “siromašan” (‫قيا‬
ovom mjestu komentatori Kur’āna
ističu da je sam Muhammed, a.s., bio
ٌ se promoviraju kao neodmjenji-
‘ā’il (‫ ) َعئِل‬ili “siromašan”, bez ikakva
imetka. Na to izravno ukazuje sura
aḍ-Ḍuḥā/Jutro (XCIII:8) u kojoj se
ْ ََ ً َ َ َ َ َ َ
ٰ َ
kaže: ‫“ – ووجدك عئِل فأغن‬i siromahom
te [Bog] nađe, pa te bogatim učini!”
Siroče, yatīm (‫تي ٌم‬
bez oca ili oba roditelja. Po slovu
Kur’āna (sura Jutro/aḍ-Ḍuḥā, XCI-
II:8), sam Muhammed, a.s., je bioَ
yatīm (siroče, jetim): ‫ى‬
– “Zar te siročetom ne nađe, pa ti uto-
čište dade?!” Az-Zamahšarī (VI:772)
o ovome veli:
ٌ ‫ات َو ُه َو َج‬ َ َ ُ َ َ َّ َ َ َ َ
... ‫ني‬ ِ ‫و ذالِك أ ن أباه م‬
َ َ َ ُ ْ َ ُ َ ُ ُّ ُ ْ َ َ َ
، ‫ني‬ ِ ‫و ماتت أمه و هو ابن ثمان ِس‬
... ‫ب‬
ٍ ‫فكفله عمه أبو طا ِل‬
“Naime, njegov [Muhamme-
dov, a.s.] otac je umro kad je on
bio dijete u majčinoj utrobi...,
a majka mu je umrla kad je
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
imao osam godina, pa mu je Bogu: većina Qurayša već je bila
opskrbu pružio njegov amidža/ uvjerena da je Allah stvorio svijet i
stric Abū Ṭālib...” da će suditi čovječanstvu na Danu
ٌ َ Sudnjem, kako su vjerovali i jevreji
Potlačeni, podjarmljeni (mu­sta­
َ ‫) ُم ْستَ ْض َع‬, Kur’ān ih izričito i kršćani.” (He taught the Arabs no
ḍ‘af īn – ‫في‬ِ
new doctrines about God: most of
spominje nekoliko puta, npr. u suri
the Quraysh were already convinced
Žene/an-Nisā, IV: 75., 97., 98., 127.
that Allah had created the world and
Spominjanje ovih ugroženih kate-
would judge humanity in the Last
ٌ )u gorija čovječanstva i, dakako, ustajanje
ِ Days, as Jews and Christians belie-
u njihovu zaštitu, jeste jedna iznimno
ved.). Karen Armstrong dodaje da
važna crta, štaviše konstanta, ne samo
je poruka koju donosi Muhammed,
ranog Mekkanskog razdoblja objave
a.s., bila u tome da opomene na to
Kur’āna, već i cijelog Medinskog
“da je pogrešno graditi privatnu sre-
razdoblja objave.
ću/blagostanje, već je dobro dijeliti
Napose je poruka ovih sura iz
bogatstvo i stvoriti društvo gdje će
ranog Mekkanskog razdoblja objave
se sa slabima i ranjivima postupati
nedvojbeno jasna: Ima Bog, i tre-
sa poštovanjem”. (It was wrong...
bate (vi ljudi) vjerovati da Bog ima.
to build a private fortune, but good
Ali trebate, također, biti svjesni da
to share wealth and create a society
postoje, tu među vama, i siromašni,
where the weak and vulnerable were
postoje siročad, robovi, obespravljeni,
treated with respect.). Domalo dalje,
potlačeni...
َ ‫الط َع‬ َّ ‫مو َن‬ ُ ‫َو ُي ْطع‬ Karen Armstrong kaže: “Prema tome,
ِ U ovoj dionici Kur’āna vjera u
ً َ ‫يَتي ًما‬ društvena/socijalna pravda je bila
‫أسيا‬ِ ‫و‬ ِ Boga razbuđuje se u živom kontekstu
središnja vrjednota islama. Musli-
razbuđivanja čovjekove moralne svi-
manima se zapovijeda, kao njihova
jesti o socijalnim vrjednotama života,
prva dužnost, da izgrade zajednicu
to jest o vrjednotama koje ljude čine
(ummah) koju obilježava praktična
ٌ svjesnim jedne nedrage i mučne
činjenice da ima tu, u najbližem
samilost, u kojoj će biti pošteno ras-
poređivanje bogatstva.” (Social justice
ٌ susjedstvu, mnoštvo ubogih, siro-
mašnih, jadnih, nemoćnih, siročadi
was, therefore, the crucial virtue of
َ ً
ً ‫) َعئِال ف‬. Na Islam. Muslims were commanded as
ِ i obespravljenih. Svima njima treba
their first duty to build a community
pomoći. U vrjednote Kur’āna koje
(ummah) characterized by practical
ve socijalne konstante života spada
compassion, in which there was a
fair distribution of wealth.).
briga prema njima. Kur’ān tu brigu
Imajući u vidu ovu snažnu socijal-
razbuđuje prije svega kao moralnu
nu dimenziju islama i Kur’āna, Karen
svijest u svakoj osobi, kao moralnu
Armstrong kaže da je insistiranje na
budnost za pravdu i kao moralni stav
َ socijalnoj/društvenoj pravdi “uvijek
ِ ‫)ي‬, to jest, dijete pravednosti u svakom pojedincu.
bilo esencijalni dio vizije velikih
Kako ćemo vidjeti domalo kasnije
svjetskih religija koje su se razvile
u ovom eseju, ova dionica Kur’āna
tokom perioda koje historičari na-
izjednačava svijest o Bogu sa brigom
ً ‫أل َ ْم َي ْد َك يَت‬ zivaju Osnim Dobom (oko 700-te
ٰ ‫آو‬َ َ‫يما ف‬ o siromašnima, jadnima, nemoćnima,
ِ ِ godine prije nove ere, pa do 200-te
siročadima, potlačenima i obesprav-
godine prije nove ere.” (“This social
ljenima.
concern had always been an essential
Karen Armstrong (Islam, A Short
part of the visions of the great world
History, pp. 4-5) primjećuje ovu snaž-
religions, which had developed during
nu socijalnu dimenziju Kur’āna, tvrdi
what historians have called the Axial
da se poruka Kur’āna nije odnosila
َ ُ ُ ُّ َ ُ َ َّ َ َ Age /c. 700 BCE to 200 BCE) –
toliko mnogo na raskrivanje novih
p. 6). Prema Karen Armstrong, sa
vijesti o Bogu, koliko na to da Bog
islamom su Arapi sada bili spremni
od mekkanskog politeističkog druš-
za svoju vlastitu vjeru Osnog Doba.
tva traži pravdu. “On [Muhammed]
(“The Arabs were now ready for an
nije učio Arape novim učenjima o
Axial Age faith of their own”. P. 7.).
4

Prema do sada rečenom, prve sure
iz ranog Mekkanskog razdoblja o
Bogu najčešće govore uzimajući u
zaštitu obespravljene ili hendikepi-
rane, npr. sura ‘Abasa (LXXX: 1-4)
stavlja se na stranu zanemarenog
jepog čovjeka” (al-a‘amā – ‫ىم‬
at-Takwīr (LXXXI: 8-9) spominje
strašni zločin nad “živom zakopanom
djevojčicom” (al-maw’ūdah – ‫ود ُة‬
taj zločin jasno obznanjuje oglašava-
jući ga sa strašnim nizom kosmič-
kih udesa na Danu Smaka Svijeta.
Također, sura al-Balad (XC:13-15)
povezuje vjeru u Boga (ili zahval-
nost Bogu) sa “oslobađanjem roba
iz ropstva” (fakku raqabah – ‫)فك َرقبَ ٍة‬,
zatim sa “davanjem hrane siročetu
bližnjega svoga” (yatīman dā maqrabah
ْ َ ً َ
– ‫يما ذا َمق َر َب ٍة‬ ‫)ي ِت‬, ili “pružanjem hrane
nevoljniku ubogome” (miskīnan
matrabah – ‫ت َب ٍة‬ َ ْ ‫)أَ ْو ِم ْسكينًا َذا َم‬.
ِ ُّ
Rani period Mekkanskog raz-
doblja Kur’āna posve jasno, riječima
koje su kasnije u povijesnom islamu
postale neprolazni simboli, unosi i
usađuje u percepciju svojih slušatelja
jednu svijest o vrijednosnoj skali ili
gradaciji među ljudima, polazeći sa
stanovišta spremnosti na dobročin-
stvo, spremnosti da se nevoljnom
priteče u pomoć. Ta gradacija nije
ustanovljena na diferentia specifica-i
rase, spola, jezika, plemena, porijekla,
religije... već na kriteriju činjenja
dobra i svijesti o vrijednosti dobra,
života, plemenitosti...
II.
Kur’ānski diskurs o ljudima
okrutna i kamena srca
Već sa stranica ranog Mekkanskog
razdoblja Kur’āna razliježe se jedan
opominjući glas: Imaju na jednoj
strani bogataši silnici, okrutnici, ljudi
surova srca. Na drugoj strani su obe-
spravljeni, siromašni, bijedni, robovi,
siročad/jetimi, potlačeni.
Mnogo je primjera u Kur’ānu koji
ovo iznose u jednom jasno obznanje-
nom i vrijednosno snažno diferenci-
rajućem tonu, čime se moćno oblikuje
jedan kur’ānski diskurs o silnicima,
okrutnicima, o ljudima kamena srca.
5 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
Muallimov forum
Na primjer, Kur’ān spominje takve gnušanje prema “kolanju/opticaju
tlačitelje u suri al-Fīl (CV), spominju bogatstva samo među bogatašima”.
se kao “Vlasnici/posjednici slonova” Sura Progonstvo/al-Ḥašr (LIX:7)
ْ ُ َ ْ
(aṣḥābu l-f īl – ‫في ِل‬ ِ ‫)أصحاب ال‬, to jest proglašava da se bogatstvo ima dijeliti
zavojevači koji napadaju/opsjedaju “siročadima, i siromasima, i putnici-
َ ْ “sli- Mekku. K tome, sura Sazviježđa/ ma – eda ne bi to bogatstvo kolalo
َ ‫)ال ْع‬, sura al-Burūğ (LXXXV:4-8) s posebnim među vašim bogatašima...”
gnušanjem spominje “Vlasnike rovo- ُ ْ ْ َْ ََْ ًَُ َ ُ َ َ َْ
ُ ْ ُْ ُ َ ْ ‫ي الغ ِنيَا ِء ِمنك ْم‬ ‫ك ال يكون دولة ب‬
va” (aṣḥābu l-uhdūd – ‫)أصحاب الخدو ِد‬
َ ُْ َْ
‫ )الموء‬i koji su ove rovove punili vatrom i u Mnoge sure Kur’āna pozicioniraju
njih bacali ljude! Riječ je o paraboli govor o Bogu u kontekstu živog
koja se odnosi na svako vrijeme, na podsjećanja na nepravedne socijalne
okrutne ratove i strašna mučenja ljudi. i društvene odnose među ljudima.
Nadalje, sura Zora/al-Fağr Sura “Zgrtanje imetka” (at-Takātur,
(LXXXIX) među silnike ubraja i CII) gotovo se u cijelosti usredotočuje
vladare grada/zemlje Irema, “po- na bogataše koji ne samo da zgrću
َ ُّ َ
sjednike stubova” (irama dāti l-‘imād imetak, već se u tome i nadmeću!
َ ْ َ ََ
– ‫ات ال ِعما ِد‬ ِ ‫) إرم ذ‬. Njih se podsjeća “na grobove koje će
U ranom Mekkanskom raz- posjetiti/naseliti” (zurtumu l-maqābir
َ ْ ُ
doblju objave (usp. suru al-Fağr, – ‫) ُز ْرت ُم ال َمقابِ َر‬, također, te bogataše
dā LXXXIX) spominje se i faraon, “vla- se u suri “Klevetnik” (al-Humazah
snik َ šatora” (wa fir‘awna dī l-awtād (CIV:1-4) povezuje sa onima koji
َْ ْ َ َْ ْ َ se “podruguju” (al-lumazah – ‫)الل َم َز ُة‬,
– ‫)وفِرعون ِذي الوتا ِد‬, kao i narod Semūd,
njegovi su ljudi “u stijenama dubili koji “blago zgrću i broje ga” (ğama‘a
ً َ َ ),
svoje nastambe” (wa tamūda alladīna mālan wa ‘addadah – ‫ج َع َماال َو َع َّد َد ُه‬
ْ ْ َّ
ğābū ṣ-ṣahra bi l-wād – ‫الصخ َر بِال َوا ِد‬ ‫َجابُوا‬ misleći da će ih “blago njihovo vječ-
). U ovoj ranomekkanskoj predodžbi/ nim učiniti” (yaḥsabu anna mālahū
َ ْ ُ َ َ َّ ُ َ ْ َ
diskursu o silnicima i okrutnicima ahladah – ‫ال أخ َل ُه‬ ‫)يسب أن م‬.
vidljivo je da se oni povezuju sa ovo- Također, sura “Dobročinstvo” (al-
zemaljskom moći i bogatstvom, naime, Mā‘ūn, CVII) nosi pečat ove rane
spominju se nastambe koje su pravili naglašeno socijalne etape Kur’āna,
(stubovi, šatori, staništa u visokim liti- koja prerasta u konstantu Kur’āna, u
cama, itd.). Karakterističan je spomen kojoj se temelji vjere u Boga povezuju
“faraona i Semuda, i vojski njihovih” u sa odnosom prema obespravljenima,
suri al-Burūğ (LXXXV:17-18). siromasima, siročadi, robovima, za-
َ ُ َ َ َ ْ َ ْ ُ ُْ ُ َ َ َ َ ْ َ
robljenicima.
‫مود‬ ‫هل أتاك حديِث النو ِد فِرعو ن و ث‬ Karakterističan primjer je sura
U Kur’ānskom predočavanju bo- al-Mā‘ūn, u njoj se postavlja pitanje
gataš je opisan kao nezahvalnik, osion, o onome “koji poriče Onaj Svijet?!”
nemarna osoba. U suri Pokajanje (at- Očekivali bismo da će Kur’ān po-
Tawbah, IX:34) oštro se osuđuju oni nuditi nekoje “teološke” dokaze u
koji gomilaju imetak i koncentriraju prilog postojanju Dana Sudnjega.
Međutim, kur’ānski dokaz da će se
ga samo za sebe.
َ َ َّ ْ َّ َ ُ ْ َ َ َّ َ Dan Sudnji jamačno zbiti nalazi se
‫ب َو ال ِفضة َو ال‬ َ ‫اذل َه‬ ‫واليِن يك ِنو ن‬
u “zanemarenom siročetu”.
َ َ ْ ُ ْ ِّ َ َ َ ََُ ُْ
‫اب‬ ٍ ‫ذ‬ ‫ع‬ ِ ‫ب‬ ‫م‬ ‫ه‬ ‫ش‬ ‫ب‬ ‫ف‬ ‫هلل‬
ِ ‫ا‬ ‫ل‬
ِ ‫بي‬
ِ ‫َين ِفقونها ِيف س‬ Naime, sura al-Mā‘ūn u 2. i 3.
‫أ ِيل ٍم‬ retku posve jasno kaže da je porica-
telj Onoga Svijeta “onaj koji ْ ُّ odgoni
“A one koji zlato i srebro
siroče” (yadu‘‘u l-yatīm – ‫)يَ ُدع التِيم‬, kao َ َ
gomilaju
i onaj “koji ne podstiče da se siromah
I na Božijem Putu ga ne nahrani” (wa lā ْyaḥuḍḍu ‘alā ta‘āmi
razdjeljuju, l-miskīn – ‫ني‬ ْ َ َ ٰ َ َ ‫) َو َل َيُ ُّض‬.
ِ ‫ك‬ ِ ‫ع طعامِ ال ِمس‬
takve ti obraduj kaznom U suri ad-Dāriyāt (LI:16-19), koja
bolnom!” je također iz Mekkanskog razdoblja
U snažne akcente jedne praved- objave, opisuju se dobročinitelji (al-
َ ُ ْ ُْ
ne socijalne vizije Kur’āna spada i muḥsinūn – ‫نون‬ ‫)المح ِس‬, tvrdi se da oni
 Muallimov forum
“noću tek malo spavaju”, da oni “zo-
rom oprosta traže”, a onda se, u jednoj
snažnoj poenti ove sure jasno kaže:
U “imecima njihovim za prosjaka
i obespravljenoga dio jedan bī”. (‫َو ِيف‬
ُ ‫ح‬ْ َْ َ
َّ ‫أم َواله ْم َح ٌّق ل‬
ِ‫روم‬ ‫لسائِ ِل و الم‬ ِ ِ ِ ).
Kako se posve jasno vidi,
bročinstvo (al-iḥsān – ‫ان‬
svoje dvije dimenzije, jedna je prema
Bogu, druga je prema prosjaku (as-
ُ َّ
sā’il – ‫السائِل‬ ), prema obespravljenome
ْ َْ
(al-maḥrūm – ‫رو ُم‬ ُ ‫ح‬
III.
Bog – jamac i nalogodavac
pravednih odnosa među ljudima
Ne samo rane sure, već gotovo
sve sure Kur’āna, govore o Bogu
kao jamcu pravednih međuljudskih
odnosa. Nikada Kur’ān, ni u jednoj
svojoj vremenskoj dionici objavljiva-
nja, nije prestao insistirati na pravdi
i pravednosti i isticati te dvije vrjed-
note među najvažnijim vrjednotama
Kur’āna. Koraci Kur’āna su pritom ja-
sni: Ova knjiga prije svega razbuđuje
pojedinačnu svijest i moralnu savjest,
pobuđuje moralno osjećanje spram
siromašnih, ubogih, obespravljenih,
zatočenih, zarobljenih...
Premda se Medinsko razdoblje
Kur’āna bavi nekojim konkretnim
strogim zapovijedima i propisima u
reguliranju socijalne pravde među
ljudima, Kur’ān ni tada ne odustaje
od buđenja svijesti i savjesti kod
čovjeka kao pojedinca spram pravde
kao socijalne vrjednote. Ni tada se ne
izostavljaju socijalno ugrožene kate-
gorije ljudi. Karakterističan primjer
nalazi se u suri Pokajanje/at-Tawbah
(IX, 60):
‫اكي َو‬ َ َ ْ َ َ َ ُ ْ ُ َ َ َّ
ِ ِ ‫ِإ ْنما الصد قات لِلفق ْرا ِء َّ و المس‬
ُ َ
ُ ‫لي َعليْ َها َو ال ُم َؤ لف ِة ق‬
‫لو ُب ُه ْم َو ِيف‬
‫هلل َو اب ْ ِن‬ َ َ َ ‫َو الْ َغار‬
ِ ‫بي ِل ا‬ ِ ‫مي و ِيف س‬
... ‫هلل‬ َ ً َ َ‫ ف‬، ‫السبيل‬
ِ ‫ريضة ِمن ا‬
“Zekat pripada samo siroma-
sima, i bijednicima, i onima
koji ga sakupljaju, i da se srca
ljudi pridobiju, i za oslobađa-
nje robova, i ljudima dugom
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
svladanima, i [pregaocima] Bog Veličanstveni će na
na Putu Božijemu, i put- Sudnjem Danu reći:
niku-namjerniku! Tako je • O čovječe! Bijah bolestan,
odredio Bog!” a ti me ne obiđe!
• O moj Gospodaru! – reći će
ْ
Kur’ānske odredbe o zekatu
potrebno je sagledavati u kontek- čovjek – kako da te obiđem
do- [bolesna] kad si ti Gospo-
ُ َ ْ ْ stu kur’ānskih zabrana kamate, li-
‫ )الحس‬ima
hve, zelenašenja (ar-ribā, aḍ‘āfan dar svih svjetova [ne možeš
muḍā‘afatan). Socijalnu pravdu biti bolestan]?!
Kur’ān regulira kako razbuđivanjem • A zar nisi [o čovječe] saznao
moralno-socijalne svijesti spram da se moj rob, taj i taj, raz-
‫!)الم‬
obespravljenih, siromašnih, siročadi, bolje, pa ga ti ne obiđe! Zar
robova, zarobljenika, tako i kroz stro- nisi znao, da si ga obišao, da
ge zabrane svih poganih i okrutnih bi Mene kod njega našao?!
ُ ََ َ َ َْ َ
‫استَ ْط َع ْمتُك فل ْم ت ْط ِع ْم ِن‬
rabota bogataša, na koje se gleda ْ ‫آد َم‬ ‫يا ابن‬
kao na glavne uzročnike nastanka ُّ‫ت َرب‬ ْ َ َ ُ َ َ
َ ‫ال يَا َر ِّب َو كيْف أ ْطع ُمك َوأن‬ َ َ
ِ ‫ق‬
marginaliziranih kategorija društva. َ
َ َ َ ْ َ ْ ُ َّ َ ْ َ َ َ َ َ َ َ ْ َ
U Kur’ānu se pravda (al-‘adl ‫العال ِمني قال أما ع ِلمت أنه استطعمك‬
ُْ ْ َ ‫َعبْدي فُ َل ٌن فَلَ ْم ُت ْطع ْم ُه أَ َما َعل ْم‬
– ‫ ) ال َعدل‬spominje kao vrjednota ‫ت‬ ِ ِ ِ
ْ َ َ َ ْ َ َ َ ُ َ ْ َ ْ َ ْ َ َ َّ َ
u odnosima među ljudima koje ‫أ نك لو أطعمته لوجدت ذلِك ِعن ِدي‬
promovira sam Bog. U neku ruku, • O čovječe! Ja od tebe za-
sam Bog jamči za pravdu. U suri tražih hrane, a ti me ne
an-Naḥl (XVI:90) obznanjuje se da nahrani!
“Bog zapovijeda pravdu...” (ya’muru
bi l-‘adl – ‫دل‬ َ ْ‫)يَأ ْ ُم ُر بال‬. Na istom mjestu
‫ع‬
• Gospodaru moj! – reče
ِ ِ ُْ ْ čovjek – Kako da te na-
pravda (al-‘adl – ‫ )ال َعدل‬stavlja se u hranim kad si ti Gospodar
jednaku ravan saْ dobročinstvom svih svjetova?!
ُ َ ْ
(al-iḥsān – ‫ان‬ ‫) الحس‬, te potpoma- • A zar ne znaš – reče Bog
ganjem bližnjih (ītā’u dī l-qurbā – da je jedan moj štovatelj/
َ ‫اء ذي الْ ُق ْر‬
– ‫ىب‬ ُ َ‫)إيت‬. U trinaest izravnih
ِ rob, taj i taj, od tebe zatražio
oslovljavanja pravde u Kur’ānu vidi da ga nahraniš, pa ga ti ne
se da je najveći dio usmjeren prema nahrani. Zar ne znaš, da si
pravednim socijalnim odnosima ga nahranio, da bi ti to kod
među ljudima. mene našao?!
Također, sinonim pravde ْ (al-‘adl َ ََ َ َ َ ْ َ َ َْ َ
ُْ َْ
– ‫ )العدل‬jeste al-ḥaqq (‫)الق‬, istina. Ali, ُّ َ ‫است ْسقيْتُك فل ْم ت ْس ِق ِن‬ ‫يا ابن آد م‬
riječ al-ḥaqq nije samo istina, već ُّ‫ت َرب‬ َ ْ ‫يك َوأَن‬َ ْ َ َ ْ َ ِّ َ َ َ َ
‫قال يا رب كيف أ س ِق‬
ٌ َُ ْ َ َ َ ْ َ ْ َ َ َ َ َْ
znači pravda ili pravo na nešto, ono ‫العال ِمني قال استسقاك عب ِدي فلن‬
َ ْ ُ َ َ َ َّ َ َ ََ
što ljudima u međusobnim odnosima ‫فل ْم ت ْس ِق ِه أ َما إِنك ل ْو َسقيْتَه َو َجدت‬
neotuđivo pripada, što im po Božijoj ْ َ َ
‫ذ لِك ِعن ِدي‬
Istini pripada.
Božiji poslanik Muhammed, a.s., • O čovječe! – reče Bog –
bodrio je ljude spram ove dvije pažnje: zatražio sam da me napojiš,
A) Pažnje spram Boga i B) pažnje/ pa Me ti ne napoji!
َ َّ • Kako da te napojim – reče
brige o nevoljnima, bolesnima, si-
َ
َ ‫ال َعام‬
ِ ِ romašnima. čovjek – kad si ti Gospodar
َ ِّ Evo jednog njegova svetoga pre- svih svjetova?!
‫اب‬
ِ ‫الر ق‬
danja (ḥadīt qudsiyy) o tome: • Od tebe je da ga napojiš
ِ ِ َ َ‫ول يَ ْو َم الْقي‬ ُ ُ َ َّ َ َ َّ َ َ َّ tražio jedan moj rob, taj i
َّ ‫ام ِة‬ ِ ‫ِإن اهلل عز وجل يق‬ taj, pa ga ti ne napoji. A da
ِ ِِ َ َ ْ َ َ َ ْ
ُ ‫اب َن آد َم َمرض‬ َ ْ ‫يَا‬
‫ت فل ْم ت ُعد ِن قال يَا‬ ِ َ si ga napojio, to bi ti kod
َ
َ ‫ت َرب العالم‬ َ ْ ُّ ْ َ َ ُ
َ ‫َر ِّب كيف أعودك َوأن‬ ُ َ ْ َ
‫ني‬ ِ mene našao!
َ ً َُ َ َّ َ َ ْ َ َ َ َ َ
‫ت أن عبْ ِدي فل نا َم ِرض‬ ‫قال أما ع ِلم‬ Kad god raspravljaju o socijalnoj
ُ َ ْ ُ ْ َ َ َّ َ َ ْ َ َ َ ُ ْ ُ َ ْ َ َ
‫فلم تعده أما ع ِلمت أنك لو عدته‬ pravdi (al-‘adl, al-ḥaqq) komentatori
ْ َْ َ
‫ل َو َجدت ِن ِعن َد ُه‬ Kur’āna posežu za riječju opozitnog
6
 Muallimov forum
značenja, a što je u arapskom aẓ- ٌ ْ ‫ام َعد ٌل َخ‬
‫ي ِم ْن َم َط ٍر َوابِ ٍل‬ ٌ ‫إ َم‬ Ko odbije presudu Mūsāovu,
ُ ْ ُّ ِ ِ
ẓulm (‫)الظلم‬. Aẓ-ẓulm znači nepravda, zadovoljit će se presudom fa-
nasilje, okrutnost, zulum. Aẓ-ẓulm je Pravedan vladar je bolji od raona.
i tmina, mrak. Kao da nam se ovim plodne kiše. َ َّ ْ ْ ُ ََْ َ ْ ُّ ُ ْ َ
‫ان‬
ِ ‫ب الز م‬ ِ ‫ان أنفع ِمن ِخص‬
ِ ‫عدل السلط‬
hoće reći sljedeće: Gdje ima pravde َْ ْ ُ ْ ٌْ َ َ َّ ُ ْ ُ
‫ايض‬
ِ ‫ايض خي ِمن حك ِم الق‬
ِ ‫حكم الت‬
(al-‘adl, al-ḥaqq), ima i svjetlosti Pravda vladara korisnija je od
među ljudima, a gdje pravde nema, Nagodba na zadovoljstvo svih rodna vremena.
tu vlada nasilje, mrak, tmina. bolja je od sudske presude. َ َْ ْ َ َ َْ ُ ُ ْ َ ْ َ
‫يك؟‬ِ ‫ايض إىل من يشت‬
ِ ‫من خصمه الق‬
O pravednicima i pravdi nastale ْ َ َ َ َ ُ ْ ُ َ َْ َْ ْ َ
su mnoge poslovice i mudre kaže, ‫ض بُك ِم‬ ِ ‫من لم يرض ِبك ِم موىس ر‬ Kome da se žali onaj koji
َ
na primjer: ‫فِ ْر َع ْو ن‬ se parniči sa sudijom?!

Armstrong Karen, Islam A Short History,
Phoenix Press, London, 2004.
Burūsawī, Ismā‘īl Ḥaqqī Burūsawī, Rūḥu
l-bayān, Istanbul, 1421 (H.)
Der Koran (arabisch – deutsch), Aus dem
Arabischen von (s arapskog preveo)
Max Henning, Cagri Yayinlari, Ista-
nbul, 2009.
Georgii Wilmhelmi Freytagii, Lexicon
Izvori i literatura
Arabico Latinum, I-IV, Librairie du
Liban, Bejrut, 1975.
Ibn ‘Arabī, Muḥyuddīn Ibn ‘Arabī, Tafsīru
Ibn ‘Arabī, Kairo/Bejrut (?), 1968.
Isfahānī, ar-Rāgib al-Isfahānī, Mu‘ğamu
mufradāti alfāẓi l-qur’ān, Bejrut, 1972.
Muslim, ṣaḥīḥ, Daru iḥyā’i l-kutubi l-
arabiyya, Kairo, IV/V, str. 1.990, br.
hadīta 2.569.
The Meaning of the Glorious Koran, An
explanatory translation, preveo Mo-
hammed Maramaduke Pickthall,
Penguin Group, London (bez godine
izdanja).
Zamaḥšarí, ‘Umar az-Zamaḥšarī, al-
Kaššāfu ‘an ḥaqā’iqi tanzīli wa ‘uyūni
l-aqāwīli fí wuğūhi t-ta’wīli, Bejrut,
2001.

‫املــوــجز‬ Summary
THE QUR’ANIC SOCIAL JUSTICE – PROTECTING
‫العدالة االجتماعية يف القرآن – محاية الضعفاء واألخذ ىلع أيدي األقوياء‬ THE WEAK AND RESTRAINING THE POWERFUL
‫أنس اكريتش‬ Enes Karić
‫ اذلي يتحدث بوضوح تام‬،‫يشتغل الاكتب يف هذا املقال بالقرآن امليك‬ In this essay the author deals with early revelations of the Qur’an
‫ ويف نفس الوقت يتحدث عن وجود الفقراء وابلؤساء‬،‫عن وجود اهلل‬ in Mecca, wherein the existence of God is clearly announced,
but also the existence of the poor, the weak, the fragile, the
‫ ويشري الاكتب يف هذا‬.‫ الخ‬،‫واملحتاجني والرقيق وايلتاىم واألرسى‬ slave, the orphans etc., is brought to the notice. The essay points
‫املقال إىل األسباب اليت جعلت العدالة االجتماعية والتشجيع عليها‬ out the reasons for placing the social justice and its promotion
‫يف القرآن الكريم حتتل ماكنتها أوال يف جمال الويع اإلنساين الفردي‬ primarily into the sphere of individual human conscience and
moral awareness. The essay also discusses the categories of the
‫ كما يناقش الاكتب يف املقال فئات الفقراء اليت‬.‫وايلقظة األخالقية‬
poor that are mentioned in the Qur’an, as well as the Qur’anic
‫ واألغنياء‬،‫ ورؤية القرآن الكريم للظاملني‬،‫يذكرها القرآن الكريم‬ viewpoint of the oppressor, the rich, the usurer etc. the author
‫ ويؤكد الاكتب يف املقال أن مؤسسة الزاكة يف أساسها ذات‬.‫ الخ‬،‫واملرابني‬ stresses that the institution of zakat is primarily of social na-
‫ لكن وبغض انلظر عن وجوب الزاكة ىلع املؤمنني‬،‫طبيعة اجتماعية‬ ture. Although it is undoubtedly provided by the Qur’an as an
obligation, zakat, however has significant reference to moral
‫ فإن هلا مستندا مهما يف يقظة اإلنسان األخالقية‬،‫بنص القرآن الكريم‬
and social awareness of an individual towards deprived and
.‫واالجتماعية جتاه املحتاجني والفقراء يف املجتمع‬ vulnerable categories of a society.
‫ الزاكة‬،‫ األموال‬،‫ الفقر‬،‫ العدالة االجتماعية‬،‫ القرآن الكريم‬:‫اللكمات الرئيسة‬ Key words: Qur’an, social justice, poverty, wealth, zakat

7 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58

 Muallimov forum

SOCIJALNA PRAVDA
IZ PERSPEKTIVE
VJEROVJESNIČKOG,
S.A.V.S., SUNNETA
Hafiz Kenan MUSIĆ

UDK 28-42

Sažetak: Tekst analizira doktrinarnu razinu učenja islama kada se radi o konceptu pravde u društvu i ističe
činjenicu da se muslimanski pogled na pravdu i društvu povijesno razlikovao shodno interpretacijama osnovnih
izvora islama Kur’ana i Sunneta. Perspektiva Vjerovjesničkog Sunneta nam uveliko pokazuje autentične smjernice
Objave, s obzirom da se radi o primarnom komentaru, ali nam i interpretacijski meritorno pomaže u formiranju
koherentne percepcije islamskog uređenja društva i ostvarenja pravde u punom kapacitetu učenja.
Reforma obrazovnog i odgojnog sistema, izgradnja odvažnih i naukom oplemenjenih ličnosti koje neće
prihvatati postojeće stanja već će iz života svog Poslanika crpiti inspiraciju za bolje, pravednije i kvalitetnije
odnose u društvu zasigurno će imati veliki odjek u savremenoj muslimanskoj zbilji. Jedino moralni i hrabri mogu
razbiti ustaljene obrasce negativnog razmišljanja i promijeniti u nepravdi okoštale društvene realnosti – možda
su najznačajnije poruke Vjerovjesničkog, s.a.v.s., Sunneta u kontekstu socijalne pravde.
Ključne riječi: Vjerovjesnik, socijalna pravda, Sunnet, zulum, društveno uređenje, ekonomski odnosi

1. Uvod
U posljednjim godinama pojav-
ljuju se izuzetno frekventni termi-
ni savremenog akademskog i općeg
društvenog diskursa. često se radi o
novim pojmovima, nerijetko nedore-
čenog opsega i nepotpune definicije.
Sintagma “socijalna pravda” u širim
akademskim krugovima u svojim
aplikativnim dimenzijama izazvala
je brojne polemike. Mnogo je onih
koji zastupaju mišljenje da se upra-
vo u ovom konceptu krije rješenje
za nagomilane socijalne i ekonom-
ske probleme, ali nije ni mali broj
onih koji smatraju da se navedenim
želi isključivo uzeti od imućnih ono
što su svojim radom i zalaganjem
ostvarili. Socijalna pravda se motri
kao moralno etički pristup društvu,
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
a američki filozof John Rawls u svom
znamenitom djelu A Theory of Justi-
ce (1971) razmatra ideju pravde ne
samo kroz individualne refleksije već
kao ideju sa ozbiljnim društvenim
implikacijama. Jednakost građana
pred zakonom jeste element ove ide-
je, međutim predstavlja samo jedan u
nizu elemenata nužnih za njeno os-
tvarenje. U savremenim religijskim
kretanjima katolička crkva je usvo-
jila doktrinu “katoličkog socijalnog
učenja” što predstavlja institucio-
nalni odgovor na različite koncep-
te uređenja društva koji su obilježili
prošlo stoljeće.
Naravno, sve spomenuto nam je
bitno jer daje okvir kako intelek-
tualnog ozračja tako i religijskog
institucionalnog odgovora u kon-
tekstu socijalne pravde. Kako nam
je namjera u tekstu analizirati dok-
trinarnu razinu učenja islama kada
se radi o konceptu pravde u društvu
nužno je istaći da se muslimanski
pogled na pravdu i društvu povije-
sno razlikovao shodno interpretaci-
jama osnovnih izvora islama Kur’ana
i Sunneta. Nikako ne smijemo is-
ključiti elemente vremena i prostora
u tumačenjima islama. Perspektiva
Vjerovjesničkog Sunneta nam uve-
liko pokazuje autentične smjernice
Objave, s obzirom da se radi o pri-
marnom komentaru, ali nam i in-
terpretacijski meritorno pomaže u
formiranju koherentne percepcije
islamskog uređenja društva i ostva-
renja pravde u punom kapacitetu
učenja. Najprije, moramo istaći da
se u islamskom konceptu društve-
nog uređenja naglašava harmonija
8

suštine i forme. Odnos stvorenja
jednih prema drugima, ali i prema
prirodi koja ih okružuje nužno se
mora urediti sa smjernicama Uzvi-
šenog Stvoritelja. Stoga je bitno
istaći da koncept društvene pravde
ne zadire isključivo u ekonomske
i društveno-političke aspekte već
prožima kompletno funkcioniranje
zajednice utemeljene na islamskim
načelima. Upravo se zbog toga mu-
slimanski učenjaci kroz povijest bave
fenomenom pravde, ali i neprav-
de kao stanja kako ljudskog duha
tako i društvenog života. Kur’anski
ajet frekventno citiran u kontekstu
pravde jesu riječi Uzvišenog: “Allah
naređuje pravednost, dobročinstvo
i da se bližnjima udjeljuje, a zabra-
njuje razvrat i sve što je odvratno i
nasilje; da pouku primite, On vas
savjetuje.” (Kur’an, 16:90)1
2. Koncept pravde
u učenju islama
Zanimljiva je konstatacija ima-
ma Gazalije vezano za međuljudske
odnose. Naime, njegova percepcija
nužnosti pravde među ljudima di-
rektno se veže za smisao ljudskog
postojanja i konačni cilj svekolikog
ljudskog nastojanja. Gazalija kaže:
“Ovosvjetski život prilika je ostvari-
vanja vječnosti na budućem. Kada bi
ljudi pravedno postupali među nji-
ma ne bi bilo neprijateljstva, pravnici
nam ne bi bili potrebni, ali se ljudi
prema ovosvjetskom životu odnose
shodno prohtjevima iz čega izviru
sva neprijateljstva.”(Gazali, 1998)
Stoga se prohtjevi isključivo po-
smatraju kroz prizmu usklađivanja
sa Božijom odredbom. Kada su u
skladu sa odredbom bivaju pozitivni
i izgrađuju, a kada nisu vođeni Bo-
žijim smjernicama tada su negativni
i razgrađuju kako karakter pojedin-
ca tako i društveni sistem. Uzviše-
ni kaže: “Pa ako ti se ne odazovu,
onda znaj da se oni povode jedino
za prohtjevima svojim. A zar je iko
gore zalutao od onoga koji slijedi
1
Prijevodi značenja ajeta navođeni u
ovom radu su autorovi.
9 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
prohtjeve svoje, bez Allahove upute?
Allah, doista, neće ukazati na Pravi
put narodu koji sam sebi nepravdu
čini.” (Kur’an, 28:50)
Dakle, ljudski prohtjevi i nago-
ni su stepenice duhovnog uzdignu-
ća kada se slijede upute Kur’ana i
Sunneta jednako kako su povod
nesreće na oba svijeta kada se ne
usklade sa uputama. Završetak aje-
ta opisuje nepravednim upravo one
čija je odluka da se u realizaciji svo-
jih unutrašnjih potreba i nagona ne
oslone na Uputu
3. “Zulum” negativan odnos
Vjerovjesnikov, s.a.v.s., obiluje de-
taljima vezanim za pravdu u kontek-
stu društvenog života. Dakako, prije
nego izložimo najznačajnije aspekte
pravde akcentirane u Sunnetu nužno
je spomenuti da brojni opći sunnet-
ski tekstovi decidno zabranjuju su-
protnost pravdi, tj. nepravdu. Njiho-
va brojnost, decidnost i ozbiljnost u
smislu odgovornosti dovoljno kazuju
o opasnosti činjenja bilo čega što bi
se moglo okarakterizirati kao neprav-
da. Spomenut ćemo samo nekoliko
sunnetskih upozorenja na opasnost
nepravde, “zuluma”.
Bilježi Muslim u svom Sahihu
(Birr, 2577), od Ebu Zerra, r.a., da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Uzvišeni Allah kaže: Robovi Moji,
zaista sam Sebi zabranio nepravdu
i među vama sam je učinio zabra-
nio...” Hadis, u ovom slučaju hadis
kudsi, zabranjuje sve forme neprav-
de i jasno obznanjuje da je Stvoritelj
najprije Sebi zabranio, a zatim isti
odnos učinio zabranjenim u svim
relacijama i odnosima.
Bilježe Buhari i Muslim u svo-
jim Sahihima (Mazalim, 2315 i Birr,
2577), od Džabira b. Abdullaha, r.a.,
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Čuvajte se nepravde jer je nepravda
tmina na Sudnjem Danu...” Tmina
spomenuta u hadisu odnosi se na
izrazitu formu kazne na Sudnjem
Danu, a hadis dolazi kroz izrazito
strukturiran poslanički stil govora
povezivanja riječi “zulum” nepravda
i riječi “zulumat” tmine.
Muallimov forum
Bilježi Buhari u svom Sahihu
(Tafsir, 4409; Hud, 102.), od Ebu
Musa, r.a., da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: “Zaista, Allah odgađa
kaznu nepravedniku, ali kada ga On
kazni niko i ništa mu pomoći neće.”
Zatim je Poslanik, s.a.v.s., proučio
kur’anski ajet: Eto, tako Gospodar
tvoj kažnjava kad kažnjava sela i
gradove koji su nasilje činili. Ka-
žnjavanje Njegovo je zaista bolno
i strašno. U ovom kontekstu musli-
manski učenjaci su često govorili da
je opasnost nepravde toliko ozbiljna
da u njenom prisustvu kompletno
društvo biva izloženo mogućnosti
nestanka, unutrašnje ili izvanjske
destrukcije.
Bilježi Buhari u svom Sahihu (Ri-
kak, 6169.), od Ebu Hurejre, r.a., da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Onaj ko učini nepravdu bratu svo-
me neka od njega što prije oprost
zamoli, prije nego dođe dan kada
novac neće nikakvu vrijednost imati
nego će mu se dobra djela uzimati
i bratu davati, pa kada njih nestane
na njega će loša djela prebacivati.”
4. Sunnetski koncept
“socijalne pravde”
Korpus Vjerovjesničkog, s.a.v.s.,
govora sadrži mnoge eksplicitne tek-
stove koji govore o nužnosti uspo-
stavljanja društvene pravde. Ljudska
sloboda, jednakost, društveni status,
znanje, dostojanstvo, čast, imetak i
mnoge druge vrijednosti stavljaju se
u fokus sunnetskog diskursa u po-
učavanju. Dakako, radi se o univer-
zalnim pitanjima čije se ishodište u
Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., smjernica-
ma vezuje za čvrsto uvjerenje u Božije
postojanje i odgovornost pred Njim.
Sve navedeno su značajna etička pi-
tanja, neodvojiva od primarnog iden-
titeta odanosti Stvoritelju i smatraju
se mjerilom iskrenosti i predanosti
Njemu. Možemo kazati da se kon-
cept, a pod time mislimo na opsežnu
kompilaciju ciljeva, strategija i mje-
ra u cilju ostvarenja značajnih stra-
teških ciljeva, teorijski i praktično
upravo čita kroz Sunnet. Kur’anska
načela, dakle Objava sadrži potrebne
 Muallimov forum
informacije, smjernice, upozorenja na
rizike i pojašnjenja prilika, a ista kroz
Sunnet dobijaju nužan vremenski i
prostorni okvir u kojem se realiziraju
i dodatno pojašnjavaju. Načela, bilo
Elementarno polazište Sunneta jeste “popravljanje stanja”, ili
kako se to u kur’anskoj terminologiji naziva “islah” (Kur’an, 11:
88), a pod čime se podrazumijeva popravljanje stanja kako po-
jedinca tako i društva.
ona u Kur’anu ili u Sunnetu, ne bi
imali jak utjecaj na tok ljudske po-
vijesti da nisu bila aplicirana upravo
kroz navedene okvire.
Elementarno polazište Sunneta
jeste “popravljanje stanja”, ili kako se
to u kur’anskoj terminologiji naziva
“islah” (Kur’an, 11: 88), a pod čime
se podrazumijeva popravljanje sta-
nja kako pojedinca tako i društva.
Nadalje, ne radi se o procesu koji će
doživjeti savršenstvo i nije to cilj an-
gažmana u tom pravcu. Savršenstvo
nije osobina stvorenja i njihovih na-
pora, već Stvoritelja. Sunnetski kon-
cept se možda najbolje može čitati
kroz Vjerovjesničko, s.a.v.s., upozo-
renje na poremećenost društvenih
odnosa i ekstremnu slabost zbog
sebičnosti i individualizma, jer nje-
gov, s.a.v.s., odgovor na to stanje jesu
riječi koje prenosi Buhari u Sahihu
(Menakib, 3408): “Vi svoju obave-
zu ispunjavajte i od Allaha molite da
vas nagradi.” Apsolutna pravda će se
ostvariti samo na Sudnjem Danu i
u svijetu satkanom od ljudskih vr-
lina, ali i slabosti neće se ostvariti
u punom smislu. Čak je i sudbina
muslimanskih društava usko vezana
upravo za ovaj proaktivni, sunnetski,
odnos prema stvarnosti. Tirmizi u
Sunenu (Fitan, 2196) prenosi da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Ili ćete
naređivati dobro i odvraćati od zla,
ili će vas Allah sve kazniti i molit će
Ga najbolji među vama, pa se čak ni
njima dove neće primiti.”
Socijalna pravda u Sunnetu ima
za cilj postizanje stanja unutrašnjeg
2
Bilježi Buhari u svom Sahihu, (Ahkam,
6732.), od Ma’kila, r.a., da je Poslanik,
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
mira pojedinca i stabilnosti društva.
Društvo, bez obzira koliko uređeno
i pravedno bilo, ostaje prostor u ko-
jem se mora voditi socijalna borba
stalnog poboljšanja uvjeta i kvaliteta
ljudskog života. Ista borba se poseb-
no mora voditi, shodno sunnetskim
smjernicama, u društvima gdje se ljudi
osjećaju obespravljenim, poniženim
i marginaliziranim.
S obzirom da postoje kontek-
stualni prioriteti socijalne pravde u
našem aktualnom trenutku osvrnut
ćemo se na tri dimenzije koncepta
pravde kroz prizmu Vjerovjesniko-
vog, s.a.v.s., Sunneta: društveno ure-
đenje, status pojedinca i ekonomske
odnose. Polazište uvijek trebaju biti
stvarne potrebe društva i prepreke
koje se moraju ukloniti kako bi se
one ostvarile stoga smatramo da se
upravo ove dimenzije najprije mo-
raju sagledati i adekvatno analizirati.
4.1. Društveno uređenje
Sunnet nameće obavezu suprot-
stavljanja nepravdi u svakom njenom
obliku. Očekivanje da će pojedinac
biti konstruktivan, pozitivan i pro-
duktivan u destruktivnom, negativ-
nom i parazitskom ambijentu je be-
smisleno. Stoga se na nivo najvećeg
džihada, napora i zalaganja na Bo-
žijem putu, u hadisima podiže “riječ
istine” pred “nepravednim vladarom”.
Bilježi Ebu Davud u Sunenu (Mela-
him, 4344), vjerodostojan hadis, od
Ebu Se’ida el-Hudrija, r.a., u kojem
Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Najbolji
je džihad riječ istine pred nepraved-
nim vladarom.” Socijalna pravda se
neće ostvariti bez pravednog društve-
nog uređenja te se navedeno smatra
preduvjetom za ostvarivanje pravde
u bilo kojem aspektu funkcioniranja
s.a.v.s., rekao: “Onaj kome Allah dad-
ne vlast, pa bude nepravedan prema
društva. Sunnetski tekstovi jasno
kazuju da nepravedan odnos prema
ljudima u društvu od strane vlasti
spada u najteže grijehe, pa čak i u
one zbog kojih džennet biva zabra-
njen.2 Naravno, nepravedan sistem
rukovođenja i upravljanja, odsustvo
procedura i pravila, te nepotizam i
zloupotreba javnih dobara i resursa
slobodno se može smatrati kolektiv-
nim “nepravednim vladarom”.
Posebno je značajno istaći da
pravedno društveno uređenje spa-
da u univerzalne vrijednosti i može
se kazati da je zajedničko polazište
u motrenju društva kod svih lju-
di. Koncept djelovanja muslimana,
shodno vjerovjesničkoj praksi, je da
bude koristan i mijenja društvo na
bolje. To je sastavni i neodvojivi dio
identiteta. Šehadet, namaz, post, zekat
i drugi sadržaji čine pojedinca bo-
ljim, a u jednakoj mjeri oplemenjuju
društvene odnose. Hadis koji govori
o vrijednosti uspostave kvalitetnog
društvenog sistema jeste onaj kojeg
bilježe u Sahihima Buhari (Džema’a,
629) i Muslim (Zekat, 1031), od Ebu
Hurejre, r.a., a u kojem Allahov Po-
slanik, s.a.v.s., kaže: “Sedam osoba
će Allah uzeti u Svoj hlad na dan
kada drugog hlada neće biti: pra-
vedan vladar...” Prva osoba shodno
vrijednosti konkretnog doprinosa i
počašćena nagradom od Gospodara
je osoba pravedna u obavljanju funk-
cije vlasti. Najčešće se u tumačenji-
ma hadisa pribjegava personifikaciji
pravednosti kroz lik i djelo individue.
Međutim, ono što je jasno iz hadisa
jeste da svaka osoba koja sačinjava
neki sistem, u istom nosi određene
odgovornosti i nadležnosti, može ući
u okvir ovog hadisa.
Hipotetički posmatrano institu-
cija, zajednica ili bilo koja druga for-
ma društvenog organiziranja mogu
biti “pravedan vladar” kada se radi o
opsegu njihovog djelovanja. Osobi-
ne su naglašene u hadisu i karakter
pravednosti svakom društvenom se-
gmentu daju djelatnici koji se njime
bave. Nažalost, tumačenje hadisa na
muslimanima, zabranjen će mu biti
ulazak u džennet.”.
10

način da se očekuje personifikacija
pravednosti kroz lidera ili vođu koji
bi poveli muslimansku zajednicu u
pravom smjeru negativno se odrazi-
la na stanje svijesti ljudi. Ono što je
moguće uraditi u kontekstu pravde
ne uradi se “čekajući” personifikaciju
koja po svoj prilici neće doći.
4.2. Status pojedinca
Promjena u društvu dolazi pro-
mjenom stanja pojedinca. Prva ge-
neracija muslimana se mijenjala
shodno Vjerovjesničkim, s.a.v.s.,
uputama i izgrađivala sebe i odnose
sa svim oko sebe na temelju Kur’ana
i Sunneta. Također, njihovo razumi-
jevanje vjere dolazilo je iz direktne
interakcije sa Objavom i njenim
donositeljem, s.a.v.s. Status i polo-
žaj pojedinca naglašen je u učenju
islama, ali ne kao individualizam već
kroz prizmu individue u kontekstu
vrijednosti Božijeg stvorenja i mo-
gućeg doprinosa društvu.
Najprije, nužno je da se poja-
sni osnova ljudskog dostojanstva u
islamu. Pored Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
prošla je pogrebna povorka Jevreja na
šta je on, s.a.v.s., ustao. Kazali su da
je to sahrana Jevreja, a Vjerovjesnik,
s.a.v.s., tada reče: “Zar nije ljudsko
biće (nefs, ličnost)!” – prenosi Bu-
hari u Sahihu (Dženaiz, 1250.) Da-
kle, osnova vrijednosti je pripadnost
ljudskom rodu. Čitav ljudski rod je
Uzvišeni stvorio i time mu dao osnov-
nu vrijednost. Ostvarenje pravde u
društvu iziskuje zdrave temelje, a
jednakost među ljudima primarna
je pretpostavka ostvarivanja ove vr-
ste ambijenta. Hadis nam govori o
postupku Božijeg Poslanika, s.a.v.s.,
koji je sam po sebi dio sunnetske per-
spektive pravičnog odnosa, ali je in-
teresantno da se Poslanik, s.a.v.s., na
zadovoljava sa konkretnim postup-
kom već općenito usmjerava svoje
sljedbenike u odnosu prema drugim
ljudima. Bilježi Buhari (isto, 1248.),
od Džabira b. Abdullaha, r.a., da je
Poslanik, s.a.v.s., na prigovor da se
radi o sahrani Jevreja kazao: “Kada
vidite dženazu – ustanite na noge!”
Naime, ljudsko dostojanstvo mora
biti poštovano jer izvire iz stvaranja
11
i pravo je koje Stvoritelj daje svim
Svojim stvorenjima. Socijalna prav-
da u Sunnetu temelji se upravo na
jednakosti i dostojanstvu.
Kada je govorio o vrijednosti lju-
di kod Uzvišenog Poslanik, s.a.v.s.,
akcentira slijedeće. Nema ostvari-
vanja prednosti kroz socijalni status
ili rasnu pripadnost, već je mjerilo:
“Nema prednosti Arap nad neara-
pom, niti nearap nad Arapom, niti
crven nad crnim, niti crn nad crve-
nim izuzev po svijesti o Bogu...” –
hadis u Musnedu (vol. 5, 23536) bi-
lježi Ahmed b. Hanbel. Jasno je da
se ovaj sunnetski koncept temelji na
jednakosti koju Gospodar obznanjuje
u Kur’anu (49:13), ali se zanemaruje
činjenica da se radi o sveobuhvatnoj
pravednosti u tretmanu pojedina-
ca. Društveni status, prava u javnim
dobrima, plaće i drugi elementi živ-
ljenja uključeni su u navedeni kon-
cept. Nezamislivo je, naprimjer, da
se plaća ljudima koji rade isti posao
razlikuje i to značajno samo zbog
pripadnosti nekom narodu, a da
se ne povrijedi opći princip zaštite
Promjena u društvu dolazi promjenom stanja pojedinca. Prva
generacija muslimana se mijenjala shodno Vjerovjesničkim,
s.a.v.s., uputama i izgrađivala sebe i odnose sa svim oko sebe na
temelju Kur’ana i Sunneta.
ljudskog dostojanstva i pravednosti.
Bilo kakvo opravdavanje neislamskih
praksi u pojedinim “muslimanskim”
društvima kada se radi o narušavanju
elementarnog ljudskog dostojanstva
samo govori o dubokoj krizi islam-
skog identiteta.
Govoriti o statusu pojedinca, a
ne dotaći temu prava na obrazova-
nje značilo bi zanemariti značajnu
kariku u izgradnji kvalitetnih druš-
tvenih odnosa. Znanje, ili pravo na
obrazovanje, u sunnetskoj interpreta-
ciji općih kur’anskih načela obaveze
traženja i širenja znanja dobija pot-
puno neočekivan zaokret. Rijetko se
može pronaći osuda neznanja kakva
se čita u hadiskim tekstovima. Riječi
Vjerovjesnika, s.a.v.s., koje u Sune-
nu (Tahare, 336) bilježi Ebu Davud:
Muallimov forum
“Ubili su ga, Allah njih ubio!” najbolji
su primjer. Naime, Poslaniku, s.a.v.s.,
su kazali da se jedan od ashaba razbo-
lio i kada mu je bila obaveza okupati
se poslušao je one koji su mu kazali
da se mora okupati. Njihovo nezna-
nje o tejemmumu bilo je povod da
se rana na glavi ashaba otvorila, bo-
lest pogoršala i kao posljedica toga
on je umro. Vjerovjesnički, s.a.v.s.,
ukor bio je strog zbog ozbiljnih po-
sljedica. Ljudski život je bio ugrožen
zbog neznanja o vjerskom propisu.
Dakle, neznanje je bilo povod dove
kojoj ne pronalazimo sličnu u Vje-
rovjesničkoj, s.a.v.s., praksi.
Pravo na znanje se akcentira u
sunnetskim smjernicama u toj mje-
ri da se “skrivanje” znanja tretira kao
vrhunska nepravda prema drugima.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: “Onaj
ko sakrije znanje koje ima doći će na
Sudnjem Danu udaren džehennem-
skim bičem.” – hadis zabilježen u
Ibn Hanbelovom Musnedu (vol. 2,
10492). Nasuprot tome poučavanje
znanju, dakako korisnom ljudima, ve-
zuje se za izuzetne počasti i nagrade.
Bilježi Tirmizi u Sunenu (‘Ilm, 2685)
od Ebu Umame el-Bahilija, r.a., da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Zaista, Allah, Njegovi meleki, sta-
novnici nebesa i zemaljskih spratova,
pa čak i mrav u rupi svojoj i riba do-
nose salavat onome koji ljude dobru
poučava.” Pravo na adekvatnu edu-
kaciju predstavlja značajan element
u uspostavljanju socijalne pravde,
društva jednakih prilika i konstruk-
tivnog ambijenta.
Nepravedan odnos prema poje-
dincu u smislu uskraćivanja prilika
za adekvatan agažman, zaposlenje
ili društvenu ulogu spada u opasne
društvene bolesti na koje Sunnet upo-
zorava. Pravo je svih ljudi u općim
poslovima i interesima da se jednako
tretiraju na osnovu vlastitih kvaliteta
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallimov forum
i kompetencija. Ako je obaveza ro-
ditelja da jednako tretiraju svoju dje-
cu, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., nejednak
tretman djece naziva “nepravdom”3,
onda je preče da se smatra neprav-
dom kada odgovorni u društvu ne
pružaju prilike na osnovu kvaliteta
i kompetencija već se vode nekim
drugim neobjektivnim i u konač-
nici nepravednim mjerilima. Ovo
je posebno naglašeno u onome što
se smatra javna služba. Opći inte-
resi bivaju ugroženi kroz najmanje
dvije dimenzije. Najprije, ovim od-
nosom neće se imenovati i postaviti
odgovorni i moralni već podobni i
poslušnici, ali će se pojaviti opasnost
pojave “dove mazluma” osobe kojoj
je učinjena nepravda. Prva dimenzija
garantira odsustvo kvalitete i dina-
mičnosti u radu i djelovanju, a dru-
ga udaljuje bereket Božiji od poslo-
va zajednice. Božiji Poslanik, s.a.v.s.,
kaže: “Zaista, između dova mazluma
i Gospodara nema perde – prima se!”,
u Sahihu (Zekat, 1425) prenosi Bu-
hari. Svako društvo i zajednica može
se izložiti faktorima destrukcije kada
zanemari težinu ove kategorije ljudi.
U vjerskom identitetu nema većeg
prijestupa od izdaje. Prenosi Bejheki
(1994) u Sunenu (vol. 10:118) da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., upravo u ovom
kontekstu kazao je slijedeće: “Onaj
ko imenuje osobu iz neke skupine, a
zna da je drugi preči i bolje poznaje
Knjigu Allahovu i Sunnet Poslanika
uistinu je izdao Allaha, Poslanika i
sve muslimane.”
Navedeno su samo neki aspekti
socijalne pravde nužne u kontekstu
kvalitete života i povoljnog statu-
sa pojedinca. Psihološke posljedice
nepravde, neprimjerenog odnosa i
odsustva kriterija dugoročno su ka-
tastrofalne. Duh zajednice se ubija
atakom na elementarna prava poje-
dinca poput slobode, dostojanstva,
jednakosti i prava na mišljenje. U
hadiskim tekstovima pronalazimo
i upute za liječenje pitanja statusa
3
Bilježi Muslim u Sahihu (Hibat, 1623.),
od Nu’mana b. Bešira, r.a., da je Posla-
nik, s.a.v.s., pozvan da svjedoči daru
roditelja jednom od djece. Upitao je,
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
pojedinca i problema društva. Vje-
rovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Neka čo-
vjeka strah od ljudi ne spriječi da
kaže istinu...”, prenosi Ibn Hanbel
u Musnedu (vol. 3, 11159). Tek kada
se odvažnost pojavi kao ljudska vrli-
na može se početi učiti, a samo učen,
obrazovan i nadasve Boga svjestan
pojedinac može dati pozitivan do-
prinos svojoj sredini.
4.3. Ekonomski odnosi
Posljednja dimenzija socijalne
pravde za koju smatramo da je bit-
na u našem kontekstu jeste pitanje
odnosa prema imetku. Ekonomski
odnosi u društvu refleksija su per-
cepcija o materijalnim i nemate-
rijalnim vrijednostima u ljudskom
životu. Imetak, odnosno materijalna
dobra, na kojima počivaju ekonom-
ski odnosi smatraju se bitnim ele-
mentom ljudskog života. Međutim,
shodno poslaničkoj definiciji, ma-
terijalna dobra su sredstvo, a ne cilj.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Čovjek
govori: moj imetak, moj imetak! A
šta imaš od imetka svoga do li onoga
što si pojeo i nestalo je, ili obukao i
poderalo se, ili si dao kao sadaku pa
si sebi zadržao.” – prenosi Muslim
u Sahihu. (Zuhd, 2958)
Definirati pravilno pitanje “vla-
sništva” u stvarnom, a ne prividnom
smislu temeljno je polazište u kvali-
tetnim materijalnim odnosima. Prili-
kom posljednjeg obraćanja muslima-
nima na hadžu Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
jasno poručuje: “Zaista, vaši životi,
vaši imetci, vaša čast, sveti su među
vama...” – u Sahihima bilježe Buhari
(‘Ilm, 105) i Muslim (Kasame, 1679.).
Ovim se jasno očituje bliska veza iz-
među nematerijalnih i materijalnih
vrijednosti, a “svetost” u smislu za-
štićenosti nužno se odnosi na vrijed-
nosti u cijelosti. Napad na imovinu
se smatra velikim grijehom, a u ha-
disu koji prenose u Sahihima Buhari
(Ešribe, 5256.) i Muslim (Iman, 57.)
se čak upozorava da: “iman napušta
s.a.v.s.: “Da li si svoj djeci dao isti dar?”
Roditelj odgovara da nije. Poslanik,
s.a.v.s., kaže: “Zaista, ja neću da budem
svjedok nepravdi!”
kradljivca u trenutku kada krade...”
Dakle, pravilan odnos prema imetku,
svetost i nepovredljivost imetka i za-
brana uzimanja imetka na nedozvo-
ljen način osnovne su pretpostavke
ostvarivanja društvene pravde.
Među intencijama islamskog pra-
va jeste i ostvarivanje blagostanja u
društvu. Materijalna dobra moraju
biti adekvatno prisutna među ljudima,
a različite forme njihove disperzije
zekat, sadaka, oslobađanje zatvoreni-
ka, otkup zarobljenika, podmirivanje
dugova dužnika, podrška mladenci-
ma, izdržavanje siročadi, finansijska
podrška hudovicama i drugi sunnet-
ski obrasci djelovanja kanali su preko
kojih se to ostvaruje. Nije moguće u
kratkoj studiji iznijeti sve forme, ali
njihova raznovrsnost govori da se
društvene potrebe uvažavaju u širo-
kom opsegu. Naravno, ostaje oba-
veza muslimana kao zajednice da se
uspostave adekvatne institucije koje
bu u savremenom dobu nosile ove
zadatke i ispunile povjerenje brige
prema ovim kategorijama. Zanimlji-
vo da se prenosi da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: “Zaista, ja sam svjedok
da su svi robovi Božiji braća...”4 Da-
kle, sunnetski koncept je inkluzivan.
Briga o blagostanju ljudi, intelektu-
alnom, duhovnom, socijalnom, mo-
ralnom ili bilo kojem drugom smatra
se ibadetom, manifestacijom odanosti
Uzvišenom. Društveno blagostanje
postiže se upravo kroz iznalaženje
načina da se sve spomenute ljudske
potrebe zadovolje u mjeri u kojoj je
to racionalno i moguće u datom vre-
menskom kontekstu.
Kroz ekonomsku solidarnost koja
je u Sunnetu definirana kao davanje
prava siromašnima u imetcima ko-
jima raspolažemo ostvaruje se bli-
skost, ljubav i povezanost društva.
Zekat izgrađuje ekonomske odno-
se jer zbližava ljude u dijeljenju vri-
jednosti. Materijalnim izdvajanjem
imućni čiste svoje duše i oplemenjuju
svoju stečevinu, a siromašnim se daje
4
Hadis koji prenosi Ebu Davud, Su-
lejman b. el-Eš’as u Sunenu (Salat,
1508) Albani ocjenjuje kao da’if –
slab.
12

prilika da uvide da je nematerijalna
vrijednost pravilnog posmatranja i
gledanja na imetak razlog i njihovog
boljeg položaja u društvu. Stimuli-
rajući efekt na siromašne nadilazi
bilo koju drugu formu finansijske
podrške zbog uobičajenih pratećih
konotacija. Samo u društvu gdje ve-
ćina ljudi na imetak gleda ispravno
ljudi mogu osjetiti jačinu niti kojom
su povezani.
Društvena ravnoteža u smislu ma-
terijalnih dobara jasno se može čitati
kroz hadise Vjerovjesnika, s.a.v.s., a
posebno u znamenitom tekstu smjer-
nica za prikupljanje i distribuciju ze-
kata. U hadisu koji u Sahihima bilje-
že Buhari (Zekat, 1331) i Muslim
(Iman, 19.) se kaže: “...Allah im je
propisao zekat na imetak. Uzeti će
se od njihovih imućnih i dati onim
siromašnim među njima...” Poznata
su pravna razilaženja da li je uopće
dozvoljeno iznijeti zekat iz mjesta
gdje se prikuplja i upotrijebiti ga
drugdje, a sve na temelju ovog ha-
disa. Dakako, interesi muslimana u
datom vremenu i prostoru uvažavaju
se prema mišljenju većine pravnika.
Na kraju skrenimo pažnju na dvije
značajne stvari. Najprije, činjenica je
da krađa od konkretnih osoba jeste
u velikoj mjeri pravilno percipirana
kod većine muslimana. Svijest o te-
žini navedenog grijeha je prisutna s
tim da postoje “zanemarene” dimen-
zije “krađe”. To bi se moglo postavi-
ti kao ozbiljna prepreka pravilnom
odnosu prema materijalnim dobri-
ma i zatvoriti put pravdi u ekonom-
skom životu manjih ili većih dije-
lova društvenog sistema. Smatra se
prihvatljivim iz javnih fondova dati
neopravdane grantove, zaposliti bez
pravedne procedure ili sistematiza-
cije radnog mjesta i stvarne potrebe
za uposlenikom. Sve navedeno se
smatra krađom i atakom na najsve-
tija materijalna dobra s obzirom da
se radi o zajedničkim dobrima. Bo-
žiji Poslanik, s.a.v.s., upozorava u
mnogim hadisima na “javno dobro”
gdje se nepravda čini prema društvu
u cjelini, ili prema velikom broju ljudi
koje se konkretan interes dotiče. U
jednom od hadisa, koji u Sahihima
13
prenose Buhari (Bed’ el-halk, 3026.)
i Muslim (Musakat, 1610.) se kaže:
“Onaj ko bespravno uzme koliko
pedalj zemlje, na Sudnjem Danu će
biti natovaren sa sedam spratova ze-
mlje.” Nadalje, neodgovornost pre-
ma zajedničkom ili javnom dobru se
gleda kao pronevjera najtežeg ema-
neta, povjerenja, koje može biti uka-
Kroz ekonomsku solidarnost koja je u Sunnetu definirana kao
davanje prava siromašnima u imetcima kojima raspolažemo
ostvaruje se bliskost, ljubav i povezanost društva.
zano čovjeku. Poslanik, s.a.v.s., u tom
kontekstu kaže: “Zaista nema vjere
onaj koji nema osobinu povjerenja
(emaneta).” – bilježi Ibn Hanbel u
Musnedu (vol 3., 12406.)
Druga značajna činjenica jeste
pitanje pravilnog načina upotrebe
zekatskih sredstava. Razvojni ka-
rakter zekata jasno se može čitati iz
mnogih sunnetskih smjernica kojim
se pojašnjava udio u stoci ili drugim
vrstama potencijalno razvojnih ma-
terijalnih dobara. Upravo se na taj
način oni u stanju socijalne potrebe
izvode iz tog stanja i čine se dijelom
društva koje privređuje. Zbog toga je
praksa institucionalnog pristupa rane
muslimanske države pitanju zekata
bila kada se siromašnim ili onim u
stanju potrebe daje da se zekatom
učine neovisnim od drugih ljudi i
daljnje finansijske podrške.
5. Zaključak
Tema socijalne pravde spada u
značajne teme savremenog života.
Interes muslimana je u jasnoj percep-
ciji učenja islama o društvenoj prav-
di i nastojanju da se njihova društva,
organizacije, asocijacije, udruženja,
džemati i sve druge forme organizi-
ranja uspostave na jasnim principima
pravednosti. Dakako, savršenstvo se
neće moći postići i u konačnici nije
obaveza postići rezultat već uloži-
ti maksimalan napor u ostvariva-
nju pravde. Sunnet Vjerovjesnika,
s.a.v.s., daje nam jasnu viziju u odno-
su prema društvu i precizira nadasve
Muallimov forum
“moguća” rješenja povijesno dokaza-
ne vjerodostojnosti. Nakon ozbiljnog
promišljanja o supstanci koju nam
nude sunnetske smjernice nužno je
uspostaviti proaktivnu vezu sa tre-
nutnim stanjem muslimanske zajed-
nice. Određivanje prioriteta i koraka
zadatak je akademske zajednice čija
je prvenstvena obaveza poznavati i
živjeti vjeru, a zatim je pretočiti u
savremeni društveni kontekst.
Sunnet Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
usmjerava ljude da jačaju vezu iz-
među Stvoritelja i njih, a samim tim
će se poboljšati međuljudski odnosi.
Socijalna pravda jeste ideal, ono što
nastojimo postići, ali i stalno nasto-
janje koje do Sudnjeg dana neće biti
završeno. Borba protiv nepravde, si-
romaštva, poniženja i drugih pošasti
obaveza je, a Kur’an i Sunnet nam ne
kažu da ćemo ih uspjeti u cijelosti do-
kinuti. Međutim, suočavanje sa pro-
blemima ove vrste je ibadet i svakim
naporom na tom putu približavamo
se svome Stvoritelju i potvrđujemo
istinitost vlastite tvrdnje da slijedi-
mo Njegovog Vjerovjesnika, s.a.v.s.
Čak i površna analiza stvarnosti
pokazat će da je muslimanski svi-
jet u ozbiljnoj krizi rada i djelova-
nja institucija. Nepravda, korupcija
i konformizam neprihvatljivi su, sa
vjerskog aspekta, a Sunnet Vjerovje-
snika, s.a.v.s., nameće potpuno su-
protno djelovanje. Pravda, čestitost i
aktivizam u dobru primijenjeni kroz
smjernice iz hadiskih tekstova mogu
biti ključni elementi promjene sta-
nja muslimanskog svijeta. Naravno,
promjena mentaliteta i percepcija o
elementarnim društvenim interesi-
ma preduvjeti su progresa i promjene
stanja na bolje. Spomenuli smo da
islam veliku pažnju posvećuje poje-
dincu s obzirom da se društvo u ko-
načnici sastoji od individua. Među-
tim, vrijednosti na kojima se temelji
ličnost izgrađenog vjerskog identiteta
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallimov forum
nužno se reflektira na društvo. Refor-
ma obrazovnog i odgojnog sistema,
izgradnja odvažnih i naukom ople-
menjenih ličnosti koje neće prihva-
tati postojeće stanja već će iz života
svog Poslanika crpiti inspiraciju za
bolje, pravednije i kvalitetnije odnose
u društvu zasigurno će imati veliki
odjek u savremenoj muslimanskoj
zbilji. Jedino moralni i hrabri mogu
razbiti ustaljene obrasce negativnog
razmišljanja i promijeniti u nepravdi
okoštale društvene realnosti – mož-
da je najznačajnija poruka Sunneta
u kontekstu socijalne pravde. Kada
je imam Malik b. Enes, utemeljitelj
malikijske pravne škole preselio 179.
godine po Hidžri, uzeo štap iz ograde
puta kako bi se zaštitio od pasa lu-
talica isti je sutradan vratio na mje-
sto. Na pitanje zašto je to učinio, jer
se radi o malehnom i beznačajnom,
odgovorio je slijedećom rečenicom:
“Zamisli da svi tako misle!”

Ahmed b. Hanbel, Musned, Muessese
Kurtuba, Kairo.
(el-)Bejheki, Ahmed b. el-Husejn (1994),
Sunen, Maktaba Dar el-Baz, Mekka.
(el-)Buhari, Muhammed b. Ismail, Sahih,
Dar Ibn Kasir, Bayrut.
Lliteratura
Ebu Davud, Sulejman b. el-Eš’as, Sunen,
Dar al-fikr, Bayrut.
(el-)Gazali, Muhammad (1998), Ihya ‘ulum
ad-din, Dar al-w’ay, Halab.
Muslim b. Hadždžadž, Sahih, Dar Ihya
at-turas, Bayrut.
Rawls, John (1971), A Theory of Justice, The
Belknap Press of Harvard University
Press, Cambrige, Massachusetts.
(et-)Tirmizi, Muhammed b. Isa, Sunen,
Dar Ihya at-turas, Bayrut.

‫املــوــجز‬ Summary
SOCIAL JUSTICE IN THE PERSPECTIVE
‫العدالة االجتماعية من منظور سنة انليب صىل اهلل عليه وسلم‬ OF THE PROPHETS’ S.W.S. SUNNA
‫احلافظ كنعان موسيتش‬ Hafiz Kenan Musić

‫حيلل اكتب هذا املقال مستوى تعايلم اإلسالم العقدية فيما يتعلق‬ This article analyses a doctrinarian dimension of the teachings of
Islam concerning the justice in a society pointing out the fact that
‫ ويربز حقيقة أن نظرة املسلم إىل العدالة‬،‫بمفهوم العدالة يف املجتمع‬
the Muslim viewpoint of the issue of social justice varied throughout
‫واملجتمع اكنت تتغري عرب اتلاريخ وفقا لفهم ورشح املصدرين األساسيني‬ the history depending on the interpretations of the main sources of
‫ إن نظرة السنة انلبوية الرشيفة تبني نلا إىل حد‬.‫ القرآن والسنة‬،‫لإلسالم‬ Islam – the Qur’an and the Sunna. The perspective of the Prophet’s
‫ من حيث أنها تمثل الرشح األسايس‬،‫كبري توجيهات الويح الصحيحة‬ s.w.s sunna offers a great deal of authentic directions for the Rev-
elation, considering the fact that it is it’s supreme commentary, but
‫ وتساعدنا تفسرييا أيضا يف تكوين تصور متماسك تلنظيم اإلسالم‬،‫هل‬ it also gives us a relevant interpretation that helps us to form a co-
.‫للمجتمع وحتقيق العدالة بالاكمل‬ herent perception of the Islamic model of organising society and
‫ وبناء األفراد الشجعان املترشفني‬،‫إن إصالح انلظام اتلعلييم والرتبوي‬ social justice in the full capacity of its teachings.
Educational reform and the reform of upbringing system,
‫ بل ينهلون من حياة نبيهم اإلهلام‬،‫ اذلين ال يرضون بالواقع‬،‫بالعلم‬ bringing up brave and learned personalities that will not ac-
‫ فمن املؤكد أن هذا‬،‫تلحقيق عالقات يف املجتمع أكرث عدالة وجودة‬ cept the existing situation but will, inspired by the life of their
‫ وربما تكون املعاين‬.‫سيكون هل صدى عظيم يف واقع املسلمني املعارص‬ Prophet s.w.s., for justice and equality relations in their socie-
ties is certainly going to have a significant echo in contempo-
،‫األكرث أهمية اليت يمكن أخذها من سنة انليب صىل اهلل عليه وسلم‬
rary Islamic world. Only morally aware and brave individuals
‫ أن الشجعان وأصحاب األخالق احلميدة‬،‫يف سياق العدالة االجتماعية‬ are capable of shedding off the models of negative thinking and
‫هم وحدهم القادرون ىلع حتطيم أنماط اتلفكري السليب السائدة وتغيري‬ changing the existing injustice in the society – these are perhaps
.‫الواقع املجتميع الغارق يف الظلم‬ the most significant messages of the Prophet’s s.w.s. Sunna in
the context of social justice.
ّ
،‫ تنظيم املجتمع‬،‫ الظلم‬،‫ السنة‬،‫ العدالة االجتماعية‬،‫ انليب‬:‫اللكمات الرئيسة‬ Key words: the Prophet, social justice,Sunnah, zulum, social or-
‫العالقات االقتصادية‬ ganisation, economic relations

Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 14

 Muallimov forum

POSLOVNA ETIKA ISLAMA U

KONTEKSTU SAVREMENIH
EKONOMSKIH TRENDOVA
Velid EFENDIĆ

UDK 28:330

Sažetak: Osnovni cilj ovog rada je analiza najvažnijih poslovnih principa islamske ekonomije u kontekstu
savremenih ekonomskih trendova. Posljednja ekonomska kriza kroz koju smo prošli i još uvijek prolazimo, dodatno
je istakla sve slabosti konvencionalne ekonomije i poslovne etike koja je prisutna u savremenom kapitalizmu i
tržišnoj ekonomiji. Upravo navedena kriza nametnula je i potrebu za pronalaskom alternative koja bi aktuelni
ekonomski sistem i način poslovanja humanizirala i učinila ga više etičnim i društveno odgovornim. U kontekstu
navedenog, islamska ekonomija nametnula se kao dobar primjer kako se u poslovanju može i treba napraviti
prirodan spoj poslovnih i moralnih principa.
Ključne riječi: poslovna etika, društvena efikasnost, islamska ekonomija

Uvod ratovi, hegemonija, kolonijalizam, Sukladno navedenoj logici, islam-

Za adekvatno razumijevanje poj-
ma “islamska ekonomija” veoma je
bitno poznavati islam kao religiju,
kao filozofiju i koncept življenja,
kao mentalni sklop (Anwar i Aslan,
2005). Koncept islama je vrlo kom-
pleksan i ulazi u sve pore ljudskog
života, te ga je stoga veoma teško
ukratko elaborirati. Međutim, ukoliko
bismo htjeli izraziti suštinu islama
u jednoj rečenici, cijenimo da bi se
to za potrebe ovog rada moglo izra-
ziti kroz hadisu kome Muhammed
s.a.v.s.,kaže:
Poslan sam da usavršim moralne
osobine kod ljudi (Buharija i dr.).
Dakle, cilj poslanstva Muhamme-
da s.a.v.s., a samim time i islama kao
religije jeste da odgoji čovjeka i pouči
čovječanstvo ispravnom, odnosno
moralnom ponašanju i življenju na
zemlji. Nepoštivanje osnovnih moral-
nih normi vodi pojedinca i zajednicu
u neprirodna stanja i haos kakvi su
15
izrabljivanje, prevare, manipulacije,
podmetanja, ali i ekonomske i fi-
nansijske krize koje danas iscrpljuju
mnoge dijelove svijeta.
Dakle, možemo reći da je islam
vjera razuma, vjera sredine, vjera
logike i prirode. Islam propagira
i naređuje dobro, a zabranjuje zlo.
U islamu se djela vrednuju prema
namjeri. To jeste, namjera ili motiv
predstavlja veoma važan faktor raz-
dvajanja dobra i zla, i u tom kontekstu
Muhammed s.a.v.s. u jednom veoma
poznatom hadisu upravo kaže:
Djela se vrednuju prema namje-
rama (Buharija i dr.).
To jeste, ukoliko imamo dobru
namjeru, rezultat naše aktivnosti
bi trebao biti dobar i pozitivan.
Ukoliko to ne bude slučaj, svaka-
ko se poduzeta aktivnost ili djelo
kome je prethodila dobra namjera
smatra dobrim pokušajem i smatra
se pozitivnim.
ska ekonomija predstavlja moral-
ni i humani pristup ekonomskom
djelovanju i proklamira apsolutnu
pravednost u svim aktivnostima
ekonomskih subjekta. Prema svom
konceptu funkcioniranja, islamsku
ekonomiju vidimo kao humanizirani
oblik kapitalizma, ili oblik ekonomije
koji se nalazi između kapitalizma na
jednoj I socijalizma na drugoj strani.
Islam poštuje privatno vlasništvo
kao zadanu kategoriju, međutim,
on ga humanizira kroz ajet u kojem
Bog kaže:
Samo Allahu pripada vlast na
nebesima I na Zemlji I jedino je
Allah kadar sve! (3:189)
Dakle, sve što čovjek posjeduje
ili do čega će doći pripada Bogu, a
čovjeku je dato samo da se njime
privremeno koristi. Naravno, toga
smo svi mi svjesni, ali većina ljudi
je sklona ignorirati tu “surovu”
činjenicu da se našim rastankom s
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallimov forum
ovim svijetom i formalno i suštinski
briše naše ime sa svih bogatstava
koja su bila u našem vlasništvu.
Dakle, tek dolaskom na ovaj svijet,
ili tačnije, formalno pravno, našim
punoljetstvom možemo biti nosioci
“vlasništva”, i to samo do određe-
nog, svima nam poznatog trenutka.
Odnosno, mi nismo stvarni vlasnici,
nisu to bili niti oni prije nas, niti će
to biti oni poslije nas. Poput takmi-
čara sa štafetom, preuzimamo je u
jednom momentu, dok je kod nas,
nastojimo da ostvarimo najbolji
rezultat, ali je ipak na kraju preda-
jemo narednom takmičaru. Dakle,
mi smo samo prolazni korisnici, ali
ne i vlasnici. Vlasnik je Onaj koji
nam je to svima na početku stavio
na raspolaganje, i kome će sve to
ostati nakon nas...
Islamska ekonomija i
društvena efikasnost
Islamska ekonomija u svojim
izvornim principa posebno podržava
društvenu efikasnost. Ona polazi od
proizvodne, tehničke te alokativne
efikasnosti (Efendić, 2012), sukladno
konceptu Pareto poboljšanja na nivou
društva. Odnosno, islam generalno
oživljava ideju ekonomije blagostanja
i postizanja dobrobiti za sve ljude.
Svaki oblik svjesnog neefika-
snogdjelovanja s aspekta društva
je nepoželjan i treba ga obustaviti.
Islamska ekonomija, dakle, predstav-
lja društveno efikasno djelovanje u
kome svaki subjekt treba da svjesno
nastoji optimizirati svoje djelovanje
s ciljem ukupne optimizacije. To
jeste, individualno djelovanje nikako
ne smije biti u koliziji s društvenim
interesima, što je danas upravo čest
slučaj. Kao primjer možemo uzeti
mnoge kompanije, svih veličina i
djelatnosti, čije djelovanje narušava
interese opće ili lokalne zajednice
(zagađenje životne sredine, neraci-
onalno iscrpljivanje neobnovljivih
prirodnih resursa itd). Nekada u
posjedu samo jedne osobe, i nekada
samo zbog neutoljive želje indivi-
dualca za “posjedovanjem” još više,
interes čitavih zajednica, stotina ili
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
hiljada ljudi biva ugrožen. Ovakva
stanja u islamskoj ekonomiji nisu
moguća i nisu poželjna.
Slijedom navedenog, islamska
ekonomija ne poznaje monopol.
Monopol je društveno neefikasna
tržišna struktura (Tatić, 2005).
On je sklon da proizvodi premalo
uz previsoke cijene, zbog čega je
nehuman i u islamskoj ekono-
miji nepoželjan. Tržišna stanja u
islamskoj ekonomiji bliža su tržištu
potpune konkurencije. Međutim,
ne u apsolutnom smislu slobodnog
djelovanja tržišnog mehanizma.
Postoji određeni stepen državne
intervencije s ciljem jačanja druš-
tvene efikasnosti. Tržište potpune
konkurencije je društveno neefika-
sno jer proizvodi previše uz preniske
cijene (Tatić, 2005).
Islamska ekonomija ne propagira
niti apsolutnu tržišnu slobodu i time
se razlikuje od neoklasične ekonom-
ske misli (Dragoljub Stojanov; Đuro
Medić, 2000). Islamska ekonomija je
intervenistička u segmentu fiskalne
politike, prvenstveno kroz zekat, a
sukladno Šerijatu.
U islamskoj ekonomiji nema
špekulacija. Svako nastojanje da se
ostvare prihodi iz eventualnih oče-
kivanih događaja u budućnosti su
zabranjeni, jer graniče s kockom1.
Islamska ekonomija je zasnovana na
realnim pretpostavkama, dok je njen
finansijski sistem najbliži zlatnom
standardu.
U kontekstu prethodno prezenti-
ranog, koncept islamske ekonomije
baziran je na Kur’anu i sunnetu (os-
novnim izvorima islama). Sukladno
prethodnoj spoznaji, zaključujemo
da je izvor islamske ekonomije u
izvorima islama, te da je kao takva
fundirana u historijskom okviru na-
stajanja islama. Osnovni principi
islamske ekonomije pravno su uo-
kvireni i definirani kroz Šerijat kao
islamski zakon. Međutim, napomi-
njemo da je Šerijat samo formalni
okvir islamske ekonomije, ali ne i
1
Kockanje je u islamu strogo zabranjeno
– haram
uvjet za njenu primjenu. To znači da
islamska ekonomija i biznis mogu
biti primjenjivani i van islamskih
zemalja i šerijatskih pravnih sistema.
Ozbiljnije naučne studije o
islamskoj ekonomiji se javljaju
početkom prošlog vijeka, a defini-
tivnu ekspanziju doživjele su sre-
dinom sedamdesetih godina, kada
je osnovana i prva islamska banka
kao međunarodno vidljiv i manifest
islamske ekonomije.
Danas je islamska ekonomija
prepoznatljiva kroz islamske banke,
islamske osiguravajuće kompanije i
investicione fondove, te kroz kom-
pletno islamsko finansijsko tržište i
islamski fiskalni sistem koji funkci-
onira u islamskim zemljama.
Osnovni islamski ekonomski
principi u poslovanju
Osnovni ekonomski principi u isla-
mu zasnovani su na izvorima islama,
Kur’anu i sunnetu. Ovi principi pred-
stavljaju osnovu islamske ekonomije2:
• Povjerenje/odgovornost;
• Produktivnost u ime Boga;
• Shvatanje bogatstva kao nečeg
od Boga nam datog;
• Umjerenost u potrošnji;
• Konsultacije kao način zajednič-
kog odlučivanja;
• Briga o drugom;
• Zabrana naplate i plaćanja kamate.
Povjerenje ili povjereništvo jedan
je od bitnih elemenata razlikovanja
islamskog od konvencionalnog eko-
nomskog pristupa kao što su kapita-
lizam ili socijalizam. Ova ideja vrlo
efikasno objedinjuje oba ekstrema
– “slobodno tržište” i “kolektivizam”
– dok u isto vrijeme uvod I moralno-
etičke elemente u ekonomski sistem.
Polazna osnova ove ideje jeste da
je priroda vlasništva čovjeka nad
određenim dobrima povjerenje ili
povjereništvo, a stvarni vlasnik svega
je Bog. Čovjeku se dobra daju samo
na raspolaganje i odgovornost. O
ovome se posebno govori i u Kur’anu:
2
Prezentirani principi bazirani su na
šerijatskim propisima iz ove oblasti
16

Vjerujte u Allaha i Poslanika
Njegova i udjeljujte iz onoga što
vam On stavlja na raspolaganje,
jer one od vas koji budu vjerovali
i udjeljivali čeka nagrada velika
(57:7).
Ili na drugom mjestu:
Samo Allahu pripada vlast na
nebesima i na Zemlji i jedino je
Allah kadar sve! (3:189)
Dakle, djelovanje individue unutar
ekonomskog sistema zasnovanom
na islamskim principima podrazu-
mijeva njegovo djelovanje u smjeru
ispunjenja povjerenja koje mu je
dato. To jeste, što mu je više dobara
dato, to je i njegova odgovornost
veća. Ispunjenjem ove odgovornosti,
čovjek postiže veći stepen kod Boga.
Naravno, ovdje ne želimo nameta-
ti zaključak da je onaj koji posjeduje
neko bogatstvo bolji upravo zbog
bogatstva koje je stekao, nego zato
što je njegov teret veći. Naravno,
ovdje se podrazumijeva da u kon-
tekstu “povjerenja” o kome upravo i
govorimo, on taj teret uspješno nosi.
Također, ovdje ne govorimo niti o
onima koji ovaj “teret” ostavljaju
kraj sebe, ili za sebe. Islam upravo
upućuje na suprotno kod isticanje
ideje “povjereništva”.
Produktivnost u ime Boga osnov je
kreiranja svih dobara koja su ljudima
na raspolaganju. Svaka ljudska aktiv-
nost, sukladno ovom principu, mora
biti realizirana u ime Boga. Ovim se
izbjegavaju sve moguće zloupotrebe
i pogrešne upotrebe dobara koja je
čovjeku Bog dao na raspolaganje. Bez
ovog elementa besmislena je ideja
povjerenja kao i ostale ideje i prin-
cipi na kojima je bazirana islamska
ekonomija. Odnosno, alternativa je
licemjerstvo koje je u svakom slučaju
strogo zabranjeno u islamu. Dakle, cilj
pojedinca treba da bude djelovanje
u skladu s principima koje mu Bog
određuje, jer u biti on to i radi prema
Njegovom dopuštenju i zato što mu
je to On povjerio. Povjereno ne smije
biti iznevjereno.
Naravno, čovjek je dužan i tre-
ba da radi kako bi sebi osigurao
17
egzistenciju. Međutim, kada on to
radi u ime Boga, tada se pridrža-
vanje svih ostalih propisa koje mu
Bog nalaže podrazumijeva i na taj
način njegovo individualno djelovanje
postaje i društveno korisno. To jeste,
individualno se ne isključuje, naprotiv,
individualno djelovanje je poželjno
u ovom smislu jer ujedno uvećava i
društveno blagostanje. Napomenimo
ovdje da je navedeno i u skladu s
veoma značajnom teorijom ekono-
mije blagostanja uopće. Na primjer,
neki autori (Gravelle & Rees, 1985)
upućuju da je pitanje blagostanja
i poimanja dobrog ustvari pitanje
individualne percepcije, odnosno
individualne procjene. U tom smislu,
Delovanje individue unutar ekonomskog sistema zasnovanom
na islamskim principima podrazumijeva njegovo djelovanje u
smjeru ispunjenja povjerenja koje mu je dato. To jeste, što mu je
više dobara dato, to je i njegova odgovornost veća.
islamska ekonomija nastoji da ovu
individualnu percepciju kanališe u
smjeru društvene optimizacije.
Shvatanje bogatstva kao nečeg
od Boganam datog upućuje čovjeka
na društveno optimalno korištenje
resursa bez obzira ko je njihov vla-
snik. Otac ekonomije Adam Smith
je svojom teorijom “Nevidljive ruke”
dao osnovu za takozvani “fundamen-
talni teorem” ekonomije blagostanja,
tako da je uspostavljena uska veza
između efikasne alokacije resursa i
konkurentnosti cijena ovih resursa
(Nicholson, 2000, str. 456). Odnosno,
ekonomska efikasnost kao jedna od
centralnih tema mikroekonomske
teorije i ekonomije blagostanja uopće
uglavnom se i tretira kroz pitanje
alokacije ili minimizacije utroška
potrebnih resursa (Gravelle & Rees,
1985). To podrazumijeva da štednja
kao suficit koji ostaje nakon potrošnje
treba biti što je moguće bolje iskori-
štena. Čovjek se mora vrlo odgovorno
odnositi i prema ušteđenoj imovini,
gotovo kao da joj nije vlasnik, to jeste
da mu je data na povjerenje. Dakle,
ukoliko pojedinac nema načina da
Muallimov forum
sam upotrijebi ušteđeni novac u
produktivne svrhe, trebao bi ih udru-
žiti u partnerstvu s nekim drugim
ko ima određena znanja i iskustva
u realiziranju poslovnih poduhvata
(Chapra Umer, 1998.). Naravno, to
ne smije biti poslovni poduhvat koji
je, sukladno osnovnim principima
islama,zabranjen, kao što su na pri-
mjer kocka, igre na sreću, prostitucija,
proizvodnja alkohola i sl. Ovdje se
prioritetno podstiče investiciona
potrošnja koja, sukladno osnovnim
ekonomskim principima, povećava
društveno blagostanje. Ostavljanje
štednje/bogatstva “na stranu”, ili kako
je to u narodu poznato “pod jastuk”
islam vrlo ozbiljno destimulira kroz
instituciju “zekata”. Ključno pitanje
ovdje jeste, kome služi novac “u ja-
stuku” i šta je njegova svrha. Naravno,
odgovor je da je takav novac “sterilan”
i da nema nikakvu društvenu funkciju
(Choudhury i Hussain, 2005.).
Umjerenost u potrošnji je princip
direktno povezan s prethodnim. Bog
čovjeka upućuje da bude umjeren u
potrošnji dobara koja su mu data na
korištenje, kako bi što veći iznos ostao
za investiciona ulaganja od kojih će
koristi imati ne samo on, nego i šira
društvena zajednica. Pod umjereno-
šću se podrazumijeva izbjegavanje
luksuza, snobizma te rasipništva i
pretjerivanja u bilo čemu, na šta Bog
u Kur’anu sugerira riječima:
O sinovi Ademovi, lijepo se obu-
cite kad hoćete na molitvu! I
jedite i pijte, samo ne pretjerujte;
On ne voli one koji pretjeruju
(7:31).
Dakle, islamska ekonomija ne
propagira minimalizam, prikrivanje
bogatstva (lažnu skromnost) niti
uskraćivanje sebi dostupnih blagodati.
Poštivanje navedenog principa po-
drazumijeva da svaki čovjek, u skladu
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallimov forum
sa svojim okruženjem, društvenim
kontekstom i moralnim principima
pronađe mjeru u svojoj potrošnji i
time nastoji, sukladno prethodnim
normama, biti svjestan da on nije
stvarni vlasnik svoga bogatstva, da to
bogatstvo treba trošiti u ime Boga i
za dobrobit šire društvene zajednice,
jer mu je ono dato kao povjerenje
koje ne smije iznevjeriti.
Konsultacije kao način zajedničkog
odlučivanja princip je koji proizlazi iz
društvene odgovornosti čovjekovog
djelovanja. Čovjek odluke o određe-
nim aktivnostima treba da donosi
samostalno, ali ukoliko su one bez
negativnih posljedica za društvo i
isključivo su vezane za njega. Me-
đutim, kada je riječ o aktivnostima
od društvenog interesa, čovjek je
obavezan da se kod donošenja ovih
odluka konsultira s drugim članovi-
ma ili predstavnicima šire zajednice.
Na ovaj način se postiže društveno
optimalno djelovanje i izbjegavaju se
negativne eksternalije po zajednicu.
Ovo je instrukcija od Boga koja čo-
vjeku ukazuje na njegovu društvenu
odgovornost, a na koju Bog u Kur’anu
sugerira riječima:
Samo Allahovom milošću, ti si
blag prema njima; a da si osoran
i grub, razbježali bi se iz tvoje
blizine. Zato im praštaj i moli da
im bude oprošteno i dogovaraj se
s njima. A kada se odlučiš, onda
se pouzdaj u Allaha, jer Allah
zaista voli one koji se uzdaju u
Njega (3:159).
Navedeni princip duboko je uko-
rijenjen u islamskoj tradiciji, i još
uvijek je veoma prisutan i primje-
njivan u muslimanskim društvima.
Sukladno navedenom, u islamskoj
ekonomiji je donošenje poslovnih
odluka, poduzimanje poslovnih po-
duhvata i aktivnosti, nezamislivo bez
dogovaranja, odnosno “šure”. Ovim
principom umanjuje se mogućnost
greške i postiže se efikasnija alokacija
oskudnih resursa u cilju postizanja
društvene optimizacije.
Briga o drugom je princip koji se
po prirodi stvari nameće nakon svih
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
prethodno prezentiranih. Čovjek je
društveno biće koje je u konačnici
veoma ovisno o drugim ljudima.
Stoga, Bog u Kur’anu ljude upućuje
da pomažu jedni drugim, to jeste,
da oni jači pomažu slabijim i sl.
Da bogatiji pomažu siromašnijim,
obrazovaniji onim manje obrazo-
vanim. Naravno, svjesni i jedni i
drugi važne uloge svakog čovjeka
u društvu. To jeste, svaki čovjek je
važan i vrijedan, ima svoja prava
i obaveze, jednak pred Bogom.
Međutim, međusobno pomaganje
je u cilju svih ljudi i šire društvene
zajednice. U kontekstu prethodno
rečenog, Bog u Kur’anu kaže:
Allah vam zapovijeda da od-
govorne službe onima koji su
ih dostojni povjeravate i kada
ljudima sudite da pravično su-
dite. Uistinu je divan Allahov
savjet! – A Allah doista sve čuje
i vidi (4:58).
Ili na drugom mjestu:
A kada im se kaže: “Udjeljujte
od onoga što vam Allah daje”,
– onda nevjernici govore vjer-
nicima: “Zar da hranimo onoga
koga je Allah, da je htio, mogao
nahraniti? Vi ste, uistinu, u
pravoj zabludi!” (36:47).
Ili također:
Znaš li ti onoga koji onaj svijet
poriče? Pa to je onaj koji grubo
odbija siroče, i koji da se nahrani
siromah – ne podstiče (107:1-3).
Zabrana naplate i plaćanja ka-
mate – Sukladno propisima islama,
muslimanima je zabranjeno bilo
kakvo poslovanje koje se realizira
uz prisustvo kamate (Hadžić, 2005).
Kamata se spominje na više mjesta u
Kur’anu kao stroga zabrana, a neki
od ajeta koji se odnose na kamatu
prezentirani su u nastavku.
Oni koji se kamatom bave dići
će se kao što će se dići onaj kojeg
je dodirom šejtan izbezumio,
zato što su govorili: Kamata je
isto što i trgovina. A Allah je
dozvolio trgovinu, a zabranio
kamatu (2:275).
Koliko je zaista ozbiljna zabrana
kamate u islamu, ilustrira činjenica
da Bog u Kur’anu nije nikoga nazvao
svojim neprijateljem kome objavljuje
rat, osim onih koji rade s kamatom.
Ovo se spominje u nastavku pret-
hodne sure, gdje Bog kaže:
O vjernici, bojte se Allaha i od
ostatka kamate odustanite, ako
ste pravi vjernici. Ako (to) ne
učinite, eto vam onda, nek znate,
– rata s Allahom i Poslanikom
Njegovim. A ako se pokajete,
ostat će vam glavnice imetaka
vaših, nećete nikoga oštetiti niti
ćete oštećeni biti.
U suri Ali Imran u 130. ajetu Bog
se obraća svojim vjernicima riječima:
O vjernici, bezdušni zelenaši ne
budite, i Allaha se bojte, jer ćete
tako postići što želite.
Božiji poslanik, Muhammed
s.a.v.s., također je više puta isticao
strogost zabrane kamate. Ovdje ćemo
prezentirati neke od tih hadisa.
Allah je prokleo one koji uzima-
ju kamatu, one koji je plaćaju,
one koji pišu ugovor, I one koji
svjedoče ugovoru (Ahmed, El-
Tirmizi I drugi).
Zatim:
Ne prodajite dinar za dva dina-
ra, niti dirhem za dva dirhema
(Muslim).
Sukladno prethodnim zabrana-
ma i principima islamske ekono-
mije i finansija, zaključujemo da
novac sam po sebi u islamu nema
realnu vrijednost (Metwally M.,
1997.). Novu vrijednost, sukladno
islamskoj filozofiji, kreiraju samo
realna dobra i aktivnosti, te se
stoga naknada za odricanje od
likvidnosti može vezati jedino za
realne kategorije ekonomije, od-
nosno, za poslovni rezultat ljudske
aktivnosti (AAOIFI, 2002.). Zbog
toga se islamske finansije baziraju
na modelima zasnovanim na tr-
govini ili podjeli profita/gubitka
iz poslovnog poduhvata u koji se
ulaže (Obaidullah, 2005.).
18

Zaključak
Islamska ekonomija predstavlja
moralni oblik ekonomskog djelovanja
koji uspješno sublimira individualne
i društvene interese. Osnovni prin-
cipi islamske ekonomije proizlaze iz
osnovnih principa islama kao religije
i podrazumijevaju uvođenje moralnih
principa u ekonomsko djelovanje.
Dakle, islamska ekonomija je moralna
ekonomija i poslovanje po principima
islamske ekonomije podrazumijeva
određenu poslovnu etiku koja mora
biti prisutna u svim poslovnim ak-
tivnostima. Sukladno navedenom,
možemo zaključiti da svaki čovjek
Muallimov forum
koji želi da postigne Božije zadovolj-
stvo u svom privatnom i poslovnom
djelovanju mora slijediti i poštivati i
islamske ekonomske principe čime
svoje djelovanje usklađuje i s druš-
tvenim interesima. Na ovaj način
postiže se društvena efikasnost, što i
jeste krajnji cilj islamske ekonomije.

Anwar Mohammad and Aslan Mo-
hammed (editors), (2005.). Studies in
Islamic Economics in the 21st Century,
International Islamic University Ma-
laysia, Malaysia;
Choudhury Alam Masudul and Md. Mo-
staque Hussain, (2005.). A paradigm of
Islamic money and banking, International
Jurnal of Social Economics,Vol. 32, No. 3;
Gravelle, H. i Rees, R. (1985). Microecono-
mics, Longman, England Al-Omar Fuad
and Abdel-Haq Mohamed, (1996.).
Islamic Banking, Zed Books, London,
Hadžić, F. (2005.), Antiglobalizacija ili
neka ograničenja primjene koncepta
islamskog bankarstva u BiH, Znakovi
vremena, Naučno-istraživački Institut
“IBN-SINA”, Sarajevo
Lliteratura i izvori
Metwally M., (1997.). Differences between
the financial characteristics of interest-free
banksand convencional banks, European
Business Rewiew
Nicholson, W. (2000). Intermediate Microe-
conomics and Its Application, 8th ed,
SOUTH-WESTERN THOMSON
LEARNING, USA
Obaidullah Mohammed, (2005.). Islamic
Financial Services, King Abdulaziz
University, Jedah,
Tatić, K. (2003). Tržišne strukture i eko-
nomska efikasnost, Ekonomski fakultet
Sarajevo-Izdavačka djelatnost Eko-
nomskog fakulteta, Sarajevo
Anon, AAOIFI, (2002.). “Accounting and
Auditing Organisation for Islamic Fi-
nancial Institutions” – “Organizacija
za računovodstvo i reviziju islamskih
finansijskih institucija”, Manama-Bahrain,
Chapra Umer, (1998.). The Major Modes of
Islamic Finance, Rad pripremljen za 6.
intenzivno orjentirani kurs o islamskoj
ekonomiji, bankarstvu i finansijama,
“Isamic Economics, Banking and Finan-
ce”, održanom u “Islamic Foundation”,
Leicester, UK,
Efendić Velid (2012). Ef ikasnost bana-
ka u Jugoistočnoj Evropi sa posebnim
osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Eko-
nomski Fakultet Sarajevo, doktorska
disertacija
Karić Enes, (1995). Kur’an-Prijevod na
bosanski jezik, Bosanska knjiga, Sarajevo,
Karić Enes, (1995). Tefsir-uvod u tefsirske
znanosti, Bosanska knjiga, Sarajevo.

‫املــوــجز‬ Summary
THE BUSINESS ETHICS
‫أدب املعامالت اتلجارية يف اإلسالم يف سياق االجتاهات‬ OF ISLAM IN THE CONTEXT
‫االقتصادية املعارصة‬ OF THE CONTEMPORARY
ECONOMIC TRENDS
‫ويلد أفنديتش‬
Velid Efendić
‫إن اهلدف األسايس هلذا ابلحث هو حتليل أهم مبادئ املعامالت اتلجارية‬
The main goal of this article is analysis of the most relevant
‫ إن األزمة‬.‫يف االقتصاد اإلساليم يف سياق االجتاهات االقتصادية املعارصة‬ business principles of Islamic economy in the context of con-
‫ أظهرت لك نواقص االقتصاد‬،‫االقتصادية األخرية اليت ما زنلا نعاين منها‬ temporary economic trends. The most recent economic crises
.‫اتلقليدي واألخالق اتلجارية السائدة يف الرأسمايلة واقتصاد السوق‬ that we are still witnessing, has additionally highlighted all the
weak points of the conventional economy and business eth-
‫وقد فرضت تلك األزمة احلاجة إىل إجياد ابلدائل اليت جتعل انلظام‬ ics of the contemporary capitalism and the market economy.
‫ أكرث إنسانية وأخالقية‬،‫االقتصادي الراهن وأسايلب العمل اتلجاري‬ The mentioned crises also imposed the need for finding out
‫ فرض االقتصاد اإلساليم نفسه‬،‫ ويف سياق ما ذكر‬.‫ومسؤويلة اجتماعية‬ alternatives that would humanise the existing economic system
making it more ethical and socially responsible. In this context
،‫ يف املعامالت اتلجارية‬،‫ بل ومن الواجب‬،‫مثاال جيدا بأنه من املمكن‬
the Islamic economy proved to be a good example of joining
.‫إجياد صلة طبيعية بني املبادئ اتلجارية واألخالقية‬ business and moral principles.
‫ االقتصاد اإلساليم‬،‫ فعايلة املجتمع‬،‫ أدب املعامالت اتلجارية‬:‫اللكمات الرئيسة‬ Key words: business ethics, social efficiency, Islamic economy.

19 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58

 Muallimov forum

RADNICI I ISLAM:
Islamska perspektiva na
radnička prava
Emina ABRAHAMSDOTTER

UDK 28:331.1(497.6)

Sažetak: Ovaj članak diskutira u kojoj mjeri pripadnost i posvećenost islamskom vjerovanju omogućuje aktivan
angažman promoviranja, jačanja i zaštite radničkih prava od strane Islamske zajednice, islamskih učenjaka (ule-
ma) i vjerskih službenika. Drugim riječima, kakav potencijal sadrži islamsko vjerovanje za aktivno zagovaranje
javnih politika poštivanja i jačanja radničkih prava, i aktivnim sprečavanjem kršenja radničkih prava, posebno
u bosanskohercegovačkom kontekstu.
Argumentacija ide u smjeru da u islamskoj vjeri i tradiciji ima dovoljno osnove za aktivno zalaganje za
pravedan odnos prema radnicima na način da je moguće utjecati na članove muslimanskih zajednica (a često
su to poslodavci) u smislu povećanja njihove svijesti i jačanja odgovornosti prema poštivanju radničkih prava.
Aktivan odnos prema ovom pitanju bi doprinio postizanju većeg stepena društvene pravde i socijalne sigurnosti
za sve građane i građanke Bosne i Hercegovine.
U prvom dijelu članku je predstavljena opća socio-ekonomska situacija u Bosni i Hercegovini s posebnim
naglaskom na položaj radništva. Potom ide diskusija o pravnim principima i doktrinama koje se odnose na rad
i radne odnose, a koje mogu poslužiti kao potencijalna inspiracija islamskim akterima za aktivniji društveni
angažman po ovom pitanju. Na kraju su predstavljena zaključna promišljanja u vezi sa temom članka.
Ključne riječi: Rad, radnička prava, islam, ulema, društvena pravda

Položaj radnika i radnica
u Bosni i Hercegovini
Raspad jugoslavenskog političkog i
ekonomskog sistema i kreiranje novog
demokratskog poretka baziranog na
principima tržišne ekonomije donio
je velike političke i socio-ekonomske
promjene, u kojima su najveći gubit-
nici često upravo bili radnici. Visoka i
konstantno rastuća nezaposlenost, ne-
sigurnost u zaposlenju, marginalizacija
radnika u procesu odlučivanja, niske
plate i loši uvjeti rada su neki od pro-
blema sa kojima su se susreli radnici u
procesu tranzicije.Tome svakako treba
dodati i proces privatizacije koji nije
dao željene rezultate u smislu jačanja
konkurencije, efektivizacije proizvodnje
i otvaranja novih radnih mjesta.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
I nakon gotovo 25 godina situacija
nije mnogo bolja. Prema podacima
Agencije za statistiku danas u Bosni
i Hercegovini ima 2,6 miliona radno
sposobnog stanovništva, od čega je 1,3
miliona žena (51%). Ukupan broj za-
poslenih je 822 000, od čega je 307 000
žena ili 37%. Prema podacima Agencije
za rad i zapošljavanje Bosne i Her-
cegovine nezaposlenih ima 544 000,
od čega je 276 000 žena ili 50,1%.
Neaktivnog stanovništva ili društveno
isključenih ima ukupno 1,4 miliona.
Jedna od ključnih karakteristika bo-
sanskohercegovačkog tržišta rada jeste
i visoka stopa nezaposlenosti mladih, a
često se radi o dugoročnoj nezaposle-
nosti (dužoj od 5 godina). Pri analizi
kvalifikacione strukture nezaposlenih
osoba u Bosni i Hercegovini uoča-
vamo da oko 62% evidentiranih čine
nekvalificirane (28%), polukvalificirane
(2%) ili kvalificirane osobe (34%), što
ukazuje na veliki jaz između stvarnog
obrazovnog profila nezaposlenih i
potreba tržišta rada. Svi ovi podaci i
indikatori nedvosmisleno govore da
veliki broj radnika ostaje isključeni sa
tržišta rada i kao takvi ne mogu sebi
osigurati adekvatnu egzistenciju kroz
rad, a šanse izlaska iz nezaposlenosti,
isključenosti i siromaštva su male.
Bosna i Hercegovina je prema istraži-
vanju Eurostata najsiromašnija zemlja
u Evropi, a istraživanje mjeri visinu
bruto domaćeg proizvoda (BDP) po
stanovniku i standard kupovne moći
stanovništva jedne zemlje.
20

Prosječna neto plata na nivou
Bosne i Hercegovine je 826 KM, a
prosječni mjesečni izdaci po doma-
ćinstvu iznose 1569 KM, što je gotovo
duplo više od primanja. Ovaj prosjek
plata obuhvata sve plate u zemlje,
kao i one u budžetskom sektoru,
što zapravo na prikazuje stvarnu
sliku za radnike i radnice u različi-
tim sektorima kao što su trgovina,
građevinarstvo, industrija (metalna,
drvna, tekstilna), ugostiteljstvo itd.
Veliki broj radnika radi u nefor-
malno ekonomiji, a procjenjuje se da
neformalna ekonomija čini oko 40%.
Ovi radnici su isključeni iz sistema
i potpuno su nezaštićeni, a jedna od
najvećih posljedica ovakvog oblika
rada je nepokrivenost zdravstvenom
zaštitom. Praksa neisplaćivanja plata i
neuplaćivanja doprinosa je još uvijek
prisutna, kao i praksa isplaćivanja
minimalnih plata (356 KM mjesečno
u FBiH).
U odnosu moći na radnom mje-
stu radnici se veoma često nalaze u
poziciji podređenih i institucionalni
mehanizmi predviđeni za veću demo-
kratizaciju radnih mjesta kao što su
Zakon Vijeća uposlenika, kolektivno
pregovaranje i socijalni dijalog nisu
uvijek u funkciji onako kako je to
zakonodavac predvidio. U mnogim
firmama privatnog sektora radnici
nisu sindikalno organizirani, a naj-
češći uzrok tome je straha od otkaza.
Institucionalni mehanizmi zaštite
radničkih prava postoje, ali su česte
povrede tih prava bez efikasnih me-
hanizama nadzora koji bi osigurali
njihovu dosljednu primjenu. Ovaj
nesklad između normativnog i stvar-
nog u oblasti rada i prava radnika
po osnovu rada je često uzrokom
mnogih problema.
Najčešća kršenja radničkih prava
U pravnom sistemu Bosne i Her-
cegovine postoje mnogi institucio-
nalni mehanizmi zaštite radničkih
prava od Ustava BiH do Zakona o
radu, Općeg kolektivnog ugovora i
niza podataka i Poslovnika o radu.
Važno je napomenuti i međunarodne
standarde koji su važeći u Bosni i
Hercegovini kao što su Univerzalna
21
deklaracija UN o ljudskim pravima,
Međunarodni pakt o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima
Evropska socijalna povelja, te niz
Konvencija i preporuka Međunarod-
ne organizacije rada. Ono što izostaje
je efikasna i dosljedna primjena svih
spomenutih normi kako bi one zaista
zaživjele u svakodnevnom radnom
životu svih radnika i radnica Bosne
i Hercegovine. Manjkav sistem pri-
mjene radnopravnog zakonodavstva
kao i nedostatak etičkog ponašanja
u poslovanju omogućava kršenje
radničkih prava, a najčešći oblici su:
• Veliki broj građana i građanki ne
ostvaruju pravo na rad
• Neisplaćivanje plata
• Neuplaćivanje zakonom propi-
sanih doprinosa
• Rad na crno i neprijavljivanje
radnika
• Rad noću, nedjeljom, državnim i
vjerskim praznicima
• Neplaćeni prekovremeni rad
• Uskraćeno pravo na bolovanje
• Zloupotreba instituta probnog
rada
• Nepravična naknada, prijavljivanje
radnika na minimalnu platu
• Zloupotreba odredbi o osmo-
satnom radnom vremenu, radi
se duže od propisanih 40 sati
sedmično
• Diskriminacija žena, posebno
trudnica
• Izbjegavanje mjera adekvatne
zaštite na radu na štetu zdravlja
i sigurnosti radnika na radnom
mjestu
• Ne plaća se godišnji odmor, ne
isplaćuje se regres i topli obrok
Obimna i učestala kršenja rad-
ničkih prava stvaraju veliku socijalnu
nesigurnost kod radnika i strah od
gubitka posla, što ne samo ugrožava
njihovu materijalnu egzistenciju već
često puta znači ograničenje slobode
i povredu njihovog dostojanstva.
Dostojanstven rad
Rad je centralna aktivnost u ži-
votu svakog muškarca i žene. Ne
samo da nam osigurava materijalnu
egzistenciju, već je rad dio života
Muallimov forum
kroz koji ostvarujemo svoje planove,
kao i profesionalni razvoj. Kroz rad
ostvarujemo i ekonomsku neovisnost
i slobodu, osiguravamo dostojan-
stven život sebi i svojoj porodici, a
samim tim i svojoj zajednici. Stoga,
dostojanstveni i pravedni radni uvjeti
i plata su od neizmjerene važnosti.
Inspirirana težnjom za kreira-
njem pravednijeg globalnog poretka
Međunarodna organizacija rada je
formulirala tvz. Agendu dostojanstve-
nog rada koja obuhvata niz radničkih
standarda oko kojih je postignut
međunarodni konsensuz. Agenda
dostojanstvenog rada se temelji na
uvjerenju da je za kreiranje dobre
perspektive za društveni napredak i
razvoj nužne četiri osnovne kompo-
nente: zapošljavanje, prava, zaštita i
dijalog. Zasniva se na shvatanju da
je “rad izvor ličnog dostojanstva,
stabilnosti porodice, mira u zajednici,
demokratije za ljude i ekonomskog
razvoja koji pruža mogućnosti za
kreiranje produktivnih radnih mjesta
i razvoja poduzetništva.”
Dostojanstven rad je prioritet u
mnogim zemljama svijeta, i za rela-
tivno kratak period postignut je me-
đunarodni konsenzus među vladama,
asocijacijama poslodavaca, radničkim
organizacijama i organizacijama
civilnog društva da su zapošljavanje
i dostojanstven rad ključni elementi
u postizanju pravedne globalizacije,
smanjenja siromaštva i postizanja
jednakog, inkluzivnog i održivog
društvenog razvoja.
Islam i radnici:
Dokidanje ropstva tada i sada
Iako raspadom Jugoslavije reli-
gija u javnom prostoru doživljava
revitalizaciju, posebno u kontekstu
njene povezanosti sa dominantnim
nacionalnim i nacionalističkim po-
litikama, zanimljivo je da religij-
ske zajednice prisutne na našim
prostorima, uključujući i Islamsku
zajednicu, nisu dovoljno glasne u
javnoj sferi za zaštitu ugroženih i
marginaliziranih radnika.
Da li Islam kao religija stoji na
putu takvom odnosu? Moja tvrdnja
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallimov forum
je da ne. Islam u svojoj suštini ne
samo da nije prepreka na putu, već
zahtjeva od vjernika i vjernica aktivan
angažman i odgovornost u ostvarenju
ljudskog dostojanstva, što svakako
uključuje i dostojanstvo radnika i
radnica. Za većinu učenjaka islamske
tradicije religija se ne odnosi samo
ili isključivo na religijske obrede i
štovanje Boga, već u velikoj mjeri
obuhvata vrijednosti i principe koji se
odnose na društveni život zajednice
i međusobnih odnosa njenih člano-
va. To u svakom slučaju obuhvata
i odnose u oblasti rada modernog
doba. Dakle, u Islamu važi princip
vjerovanja kroz djelovanje.
Stavovi i norme u oblasti rada se
mogu pronaći u islamskom pravnom
diskursu već u formativnom periodu
Islama. Ovaj period karakteriziraju
dva primarna ekonomska sredstva za
proizvodnju: trgovina i poljoprivreda.
Sveta knjiga muslimana, Kur’an, po-
svećuje prilično dosta prostora prav-
nim normama koja se odnose na rad
i ropstvo, koje je bilo široko raspro-
stranjeno u tadašnjem ekonomskom
poretku. Ekonomske strukture moći
tadašnjeg vremena su se zasnivale
na upravljanju robovima od strane
privilegirane grupe bogatih, a takvi
odnosi moći su smatrani prirodnim
i nepromjenjivi. Poslanik Muhamed
je aktivno ohrabrivao oslobađanje
robova naglašavajući jednakost ljudi
bez obzira na njihov društveni status,
boju kože, jezik, spol itd.
Današnji kontekst Bosne i Her-
cegovine je daleko drugačiji od tog,
kao i od mnogih zemalja sa do-
minantno muslimanskim stanov-
ništvom. Odnos prema radnicima
se bazira djelimično na ostacima
jugoslavenskog modela radničkog
samoupravljanja i modernim me-
đunarodnim radničkim standardima
koji su integrirani u entitetska radna
zakonodavstva u Bosni i Hercegovi-
ni. Iako ropstvo tadašnjeg vremena
ne postoji u bosanskohercegovačkom
kontekstu, ipak je zanimljivo da su
radnici na jednom od demonstracija
u organizaciji Saveza samostal-
nih sindikata Bosne i Hercegovine
nosili parolu “Nećemo biti robovi”
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
aludirajući na emocionalni doživljaj
svog društvenog položaja danas.
U narednom dijelu članka slijedi
diskusija o pojedinim aspektima
islamskog vjerovanja koja su relevan-
tna za oblast rada, a to su socijalna
pravda, pravedna raspodjela dobara,
plaćanje plata, te institut poštivanje
ugovora.
Islamski okvir kao osnova za
etičke radne odnose
Radni odnosi i poslovna etika u
Islamu se bazira na osnovnom okviru
koji čini Šerijat, islamski vjeroza-
kon, a koji obuhvata doktrine Ibadet,
Tawhid, Maslaha i Adalah.
Ibadet podrazumijeva da sva djela
i svi oblici ljudskog djelovanja čine
integralni dio vjerovanja svakog
vjernika i vjernice. To znači da je
svako djelo izraz štovanja Allaha
i da je stoga neophodno u svom
djelovanju slijediti etičke, moralne
i duhovne principe koji proizlaze
iz same biti štovanja Boga, uklju-
čujući i svijet poslovanja i odnos
prema radnicima. Shodno tome u
islamskom vjerovanju nema odvoje-
nih svjetova u kojima važe različita
moralna i etička pravila i norme, već
se vjerovanje u Islamu doživljava i
promatra kao cjelina u smislu da
etička i moralna načela važe u svim
sferama privatnog i javnog života.
Tawhid je doktrina koja od musli-
mana zahtjeva razumijevanje božan-
skog jedinstva kao temelja islamskog
vjerovanja i potpune predanosti jed-
nome Bogu, Stvoritelju sveg života.
To svakako obuhvata i svijet rada
i poslovanja kao dio društvenog i
privatnog života od izuzetne važno-
sti za živote ljudi. Vjerovanje se ne
može odvojiti od etičkog ponašanja u
svakodnevnom poslovanju i odnosu
prema radnicima.
Maslaha je doktrina koja uzima u
obzir javni interes i zajedničko dobro
u iznalaženju rješenja kojih nema u
Šerijatu. Koristi se kada se pojavi novi
izazov u vezi sa nekim specifičnim
društvenim pitanjem. Bosansko-
hercegovačko društvo se suočava sa
nizom izazova koji se tiču položaja
radništva, a u kontekstu rješavanja
tih problema se može uzeti u obzir
javni interes i zajedničko dobro kako
bi se suzbilo siromaštvo, te povećala
socijalna stabilnost i sigurnost.
Naposljetku, doktrina Adalah
se odnosi na obavezu muslimana
da pruže zaštitu i podršku onima
koji nemaju mogućnost zarađivanja
odnosno koji nemaju vlastiti izvor
primanja iz raznih razloga. U mo-
dernom društvo to bi se odnosilo na
sistem javnih osiguranja koja štite
ljude u slučaju nezaposlenosti (osi-
guranje od nezaposlenosti), bolesti
(osiguranje u slučaju bolesti), starosti
(penzija) i invalidnosti (osiguranje
u slučaju povreda na radu). Ovo su
četiri bazna osiguranja u modernom
društvu socijalnog blagostanja koja
ljude štite u različitim situacijama u
koja mogu dopasti.
Aspekti islamskog vjerovanja
relevantni za oblast rada
Pripadati islamu znači biti predan
Božijoj volji, a islamski svjetonazor
obuhvata individualnu i kolektiv-
nu moralnu odgovornost. Dužnost
muslimana i muslimanke je nastojati
ili truditi se (jihad) da na Božijem
putu (sharia) ostvare Božiju volju i
uspostave pravedno društvo.
Sljedbenici islama vjeruju da je
svako ljudsko biće Božiji namjesnik/
ca na zemlji (khalifa), i kao takav/va
uživa poseban status među stvorenim
bićima, ali i veliku odgovornost za
lični život kao i život zajednice.
Svoju predanost Bogu muslimani
ostvaruju kroz kreiranje moralnog
društvenog poretka i “pravedne za-
jednice” (Kur’an, 2:143) i u Kur’anu
(3:110) se opisuju kao “narod najbolji
od svih koji se ikada pojavio”, koji
“tražite da se čine dobra djela, a od
nevaljalih odvraćate”.
Pravednost i poštivanje svačijeg prava
Islam ima jasno i strogo viđenje
pojma pravde. U Kur’anu se navode
mnogi ajeti koji se dotiču tog pita-
nja. Pravedan govor i svjedočenje je
imperativ za muslimane pa makar
22

to bilo i protiv njihovih ličnih ili
rodbinskih interesa:
O vjernici, budite uvijek pra-
vedni, svjedočite Allaha radi,
pa i na svoju štetu ili na štetu
roditelja i rođaka, bio on bogat
ili siromašan, ta Allahovo je
da se brine o njima! Zato ne
slijedite strasti – kako ne biste
bili nepravedni. A ako budete
krivo svjedočili ili svjedočenje
izbjegavali – pa, Allah zaista
zna ono što radite. (4:135)
“O vjernici, dužnosti prema
Allahu izvršavajte, i pravedno
svjedočite! Neka vas mržnja
koju prema nekim ljudima nosite
nikako ne navede da nepraved-
ni budete! Pravedni budite, to
je najbliže čestitosti, i bojte se
Allaha, jer Allah dobro zna ono
što činite!” (5:8).
Nadalje, naglašava se poštivanje
svačijeg prava i pravedno postupanje:
“Allah zahtijeva da se svačije
pravo poštuje...” (16:90)
“Mi smo izaslanike naše s ja-
snim dokazima slali i po njima
knjige i terezije objavljivali, da
bi ljudi pravedno postupali – a
gvožđe smo stvorili, u kome je
velika snaga i koje ljudima ko-
risti – i da bi Allah ukazao na
one koji pomažu vjeru Njegovu
i poslanike Njegove kad Ga ne
vide. Allah je, uistinu, moćan i
silan.” (57:25)
Osim pravednog govora i postupa-
nja važno je u ovom dijelu spomenuti
pitanje milostinje u kontekstu pravde.
Iako religijska tradicija poziva ljude na
davanje milostinje ili sadake kako se
to zove u islamskoj tradiciji potrebno
je napraviti jasnu distinkciju između
milostinje i pravde. Također, potrebno
je razdvojiti postupanje iz milosrđa
i solidarnosti. Pravda i solidarnost
proizlaze iz pozicije nemoćnih i slabih
u društvu. Sadaka znači činiti dobro
i pomagati slabima, siromašnima,
bolesnima, ali bez težnje da se sa za-
pravo razumiju pravi uzroci koji (re)
produciraju stanje nemoći, isključe-
nosti i siromaštva pojedinih grupa u
23
društvu. Pravda zahtjeva da se uzroci
koji stvaraju socijalnu nepravdu ne
samo spoznaju, već da se poduzmu
konkretne mjere da se ta nepravda
ispravi i mijenja. To podrazumijeva
djelovanje ka eliminiranju ili sma-
njenju fundamentalnih uzroka koji
stvaraju socijalnu nepravdu.
Težnja za socijalnom pravdom za-
htjeva aktivno djelovanje i angažman u
različitim oblastima javnog života kao
što su politika, religija, biznis, civilno
društvo, sindikat itd. U kontekstu
religije osnovno pitanje u toj težnji je:
Koji je najefikasniji način ostvarenja
društva socijalne pravde i na koji
način religijski akteri mogu dati svoj
doprinos? Drugim riječima, na koji
način se imami i drugi vjerski služ-
benici mogu boriti protiv siromaštva,
socijalne isključenosti, diskriminacije
i društvene nepravde u cjelini?
Pravedna raspodjela društvenih i
prirodnih dobara
Jedno o ključnih pitanja u težnji
stvaranja pravednog društva soci-
jalnog blagostanja jeste pravedna
raspodjela postojećih i raspoložih
resursa kojima Bosna i Hercegovina
kao država i društvo raspolaže.
Islam insistira na pravednoj ras-
podjeli raspoloživih resursa i u tom
kontekstu eje zanimljiv ajet koji sadrži
sintagmu “da ne bi prelazilo iz ruku
u ruke bogataša vaših” koji se može
razumjeti kao namjera prekidanja
kruženja novca unutar zatvorenog
kruga privilegiranih, i raspodjele
resursa sa onima kojima su ta sredstva
zaista potrebna:
Plijen od stanovnika sela i
gradova koji Allah Poslaniku
Svome daruje pripada: Allahu
I Poslaniku Njegovu, I bližnjim
njegovim, I siročadi, I siromasi-
ma, I putnicima-namjernicima
– da ne bi prelazilo iz ruku u
ruke bogataša vaših; (59:8)
Isplata plata
Islamska pravila nalažu blago-
vremeno plaćanje plate. Poslanik
Muhamed u jednom hadisu, koji
bilježi Ibn Madže, kaže:
Muallimov forum
“Dajte radniku njegovu platu
prije nego što se njegov znoj osuši”
ili, u slučaju neplaćanja plate Poslanik
Muhamed kazuje da će na Sudnjem
danu biti protivnik takvoj osobi:
“Na sudnjem danu ja sam pro-
tivnik trojici: čovjeku koji je
nešto obećao u moje ime a nije
to ispunio; čovjeku koji je prodao
drugog slobodnog čovjeka I čovje-
ku koji je unajmio radnika, od
njega dobio svešto je zahtijevao
a nije mu platio.” (Buhari)
Što se tiče visine plate islam-
ska pravila nalažu da ona treba biti
na razumnom nivou dovoljnom da
radnicima i njihovim porodicama
zadovolji osnovne potrebne za do-
stojanstven i human život. U ranoj
islamskoj historiji jedan od poslova u
administraciji je bila funkcija “etičkog
referenta” (muhtasib) čiji je posao bio
rješavanje sporova u vezi sa platama.
O narode moj! Pravo mjerite i
na litru i na kantaru i ne za-
kidajte ljudima stvari njihove i
ne činite zlo po Zemlji praveći
nered (11:85)
Poštivanje ugovora
Islamska pravna tradicija od mu-
slimana zahtjeva poštivanje ugovora
kako se to navodi u Kur’anskom
ajetu “O vjernici, ispunjavajte ugo-
vore!” (5:1). Ugovor u islamskom
pravu se zasniva na slobodnoj volji
dvije strane koje ulaze u ugovorni
odnos potpuno dobrovoljno. Shodno
tome, ugovor sadrži prava i obaveze
koje iz njega proističu onako kako
je to definirano zajedničkim spora-
zumom. Obaveza poštivanja ugo-
vora važi za obje strane podjednako.
Značaj poštivanja ugovora je vidljiv
i u kontekstu vremena i dešavanja
rane islamske zajednice u odnosu
prema mnogobošcima koji su tada
bili njihovi neprijatelji:
Mnogobošcima s kojima imate
zaključene ugovore koje oni nisu
ni u čemu povrijedili, niti su iko-
ga protiv vas pomagali, ispunite
ugovore do ugovorenog roka.
Allah zaista voli pobožne. (9:4)
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallimov forum
U kontekstu radnih odnosa rele-
vantno je govoriti o dvije vrste ugovora,
a to su ugovor o radu i kolektivni
ugovor. Ugovor o radu je pravni do-
kument, propisan Zakonom o radu u
oba entiteta, koji potpisuje poslodavac
i uposlenik/ca. Ovim ugovorom se
definiraju prava i obaveze obje strane
vezano za izvršenje radnih zadataka
i plate i uvjeta rada. Nepostojanje
ugovora u radu u radnom odnosu
predstavlja rad na crno i predstavlja
povredu zakona. Kolektivni ugovor je
ugovor koji se odnosi na postignuti
sporazum između poslodavca, kao
predstavnika kapitala, i sindikata,
kao predstavnika radnika. Kolektivni
ugovor se može potpisati na nivou
preduzeća, specifične grane ili sektora
i na nivou određene teritorije. Nepo-
štivanje ove dvije vrste ugovora ima
negativne posljedice za obje ugovorne
strane, kao i za širu zajednicu.
Zaključna promišljanja
Poštivanje radničkih prava iz per-
spektive islamske tradicije uključuje
poštivanje ljudskog dostojanstva,
zagovaranja pravde, te poštivanja
dogovorenog (ugovora).
Islamsko vjerovanje i tradicija
sadrže osnove za aktivno angažiranje
u vezi sa pitanjima koje se odnose na
kreiranje društva socijalne pravde za
sve, uključujući i angažiranje za pošti-
vanje radničkih standarda propisanim
kako domaćim zakonodavstvom, tako
i međunarodnim normama.
Ipak, preostaje nekoliko pitanja o
kojima bi vrijedilo voditi širi dijalog
i napraviti dodatna istraživanja.
Da li se razumijevanje i interpretaci-
ja islamske tradicije u svjetlu vremena i
prostora u kojem djeluje mogu mijenjati
kada su u pitanju radni odnosi? Na koji
način se islamska tradicija može mije-
njati u kontekstu modernih pristupa
problemima iz rada i u vezi sa radom
kao što su sindikalno organiziranje,
kolektivno pregovaranje, socijalni di-
jalog, suodlučivanje na radnom mjestu
itd. kako bi se dao doprinos stvaranju
pravednih društvenih odnosa moći
između radnika i poslodavaca?
Rizik je da religijska tradicija
ostane na stanovištu nepromjenjivosti
društvenih odnosa kao izraza Božije
volje, što bi značilo zadržavanje odno-
sa moći u korist bogatih i utjecajnih,
a na štetu siromašnih i nemoćnih.
Kako vjerski službenici mogu kroz
svoje djelovanje utjecati na jačanje svijesti
o značaju poštivanja radničkih prava?
Širi dijalog različitih zainteresi-
ranih strana u Bosni i Hercegovini
o pitanju poštivanja radničkih prava
je potreban, kako bi se uključivanjem
svih relevantnih aktera u ovu debatu
razmijenila mišljenja i dao doprinos
stvaranju boljih društvenih odnosa.

Anketa radne snage, Tematski bilten 09,
http://www.bhas.ba/tematskibilteni/
BHAS_Ars_BH_press.pdf
Agencija za statistiku Bosne i Herce-
Lliteratura
govine, http://www.bhas.ba/index.
php?lang=ba
Međunarodna organizacija rada, Decent
Work Agenda, http://www.ilo.org/glo-
bal/about-the-ilo/decent-work-agenda/
lang--de/index.htm
Kur’an. (2001). Preveo Besim Korkut.
Sarajevo: El-Kalem.

‫املــوــجز‬ Summary
WORKERS AND ISLAM – WORKERS RIGHTS IN
‫العمال واإلسالم – حقوق العمال يف املنظور اإلساليم‬
ISLAMIC PERSPECTIVE
ّ
‫أمينة أبراهامسدوتر‬ Emina Abrahamsdotter
‫يناقش هذا املقال املدى اذلي يتيحه االنتماء لإلسالم وااللزتام بتعايلمه من ممارسة‬ This article discusses as to what extent Islamic faith provides for the
‫النشاطاتالفعالةيفالرتويجحلقوقالعمالوتعزيزهاومحايتهامنقبلاملشيخةاإلسالمية‬ active engagement, promotion and protection of workers’ rights in
‫ ما الطاقات اليت حيتويها‬،‫ وبعبارة أخرى‬.‫والعلماء املسلمني وموظيف املؤسسة ادلينية‬ the opinion of the Islamic Community, Islamic scholars and religious
officials. In other words, what is the potential contained in the Islamic
‫ واحليلولة‬،‫اإلسالم لدلعوة الفعالة للسياسات العامة الحرتام حقوق العمال وتعزيزها‬ faith for active engagement in public policies concerning workers rights
‫ وتسري األدلة باجتاه‬.‫ وخاصة يف سياق ابلوسنة واهلرسك‬،‫الفعالة دون انتهاك تلك احلقوق‬ and prevention of the violation of human rights especially in BiH.
‫يفيد بأنه يوجد يف اإلسالم ويف الرتاث اإلسالم ما يكيف من األسس لدلعوة الفعالة‬ The analysis shows that the Islamic faith and tradition provides
sufficient bases for such engagement in a way that is possible to
‫إىل موقف اعدل من العمال بطريقة يمكن معها اتلأثري يف أرباب العمل من املسلمني‬ exercise the influence upon the Muslim community members (and
‫ إن املوقف الفعال‬.‫لرفع مستوى وعيهم وتقوية مسؤويلتهم جتاه احرتام حقوق العمال‬ very often these are the employers) by raising their awareness of the
‫من هذه املسألة سيساهم يف اتلوصل إىل مستوى أىلع من العدالة االجتماعية واألمن‬ workers’ rights and underlining their responsibility in this sense.
Active engagement concerning this issue would bring about higher
‫ وقد تم يف اجلزء األول من‬.‫املجتميع جلميع املواطنني واملواطنات يف ابلوسنة واهلرسك‬
degree of social justice and security for all the citizens of BiH.
‫املقال استعراض الوضع االجتمايع االقتصادي العام يف ابلوسنة واهلرسك مع الرتكزي‬ In its first part the article presents a view of a general socio-eco-
‫ ثم ينتقل انلقاش إىل املبادئ القانونية واملعتقدات املتعلقة‬.‫ىلع وضع القوى العاملة‬ nomic situation in BiH with a special accent on the position of the
‫ واليت يمكن أن تكون إهلاما حمتمال للنشطاء اإلسالميني‬،‫بالعمل وعالقات العمل‬ working class. Next it discusses legal principles and doctrines concer-
ning the work and job relations that could serve as an inspiration for
‫ ويف انلهاية تقدم الاكتبة‬.‫ليك يمارسوا نشاطا اجتماعيا أكرث فاعلية حول هذه املسألة‬ the Islamic Community officials for active social engagement in this
.‫االفاكر اخلتامية املتعلقة بموضوع املقال‬ field. Finally it gives a conclusion related to the topic of the article.

Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 24

 Muallimov forum

SOCIJALNE INSTITUCIJE
U BOSNI I HERCEGOVINI:
Ko brine o socijalnim
kategorijama
Nusreta SALIĆ
UDK 364-7

Sažetak: Bosna i Hercegovina se suočava s teškom ekonomskom situacijom, koja za posljedicu ima veliki broj socijalno
ugroženih kojima je neophodna pomoć i podrška kako bi zadovoljili svoje potrebe, vršili svoje uloge i ostvarivali svoja
prava. U radu se pokušao dati odgovor na pitanje ko su u našem društvenom kontekstu socijalno (ugrožene) kategori-
je i ko se o njima brine. S obzirom na različitost poimanja sistema socijalne zaštite, autorica se bavila sistemom zaštite
koji nije zasnovan na doprinosima. Analizom sadržaja dokumenata nastojao se dati pregled zakonskog okvira sistema
socijalne zaštite te socijalnih institucija koje su nadležne, na nivou države, entiteta, kantona i općina. U radu se načinio i
kratak osvrt na nevladine organizacije i vjerske zajednice i njihovu načelnu ulogu, značaj i doprinos u direktnoj pomoći
socijalno ugroženima, s jedne strane, i na kreiranje socijalne politike i razvoja civilnog društva, s druge strane.
Ključne riječi: socijalna politika, socijalna zaštita, socijalno ugrožene kategorije, stanje socijalne potrebe, Zakon o osnovama
socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom

B
osna i Hercegovina se, i pored
pozitivnih promjena koje su se
desile u posljednjem desetlje-
ću, suočava s mnogim problemima,
koji se, između ostalog, ogledaju u
velikom broju siromašnih, nezapo-
slenih, porodica u teškoj ekonomskoj
situaciji, osoba s invaliditetom, rase-
ljenih lica, civilnih žrtava rata, djece
bez roditeljskog staranja, i drugim
stanjima socijalne potrebe.
“Stanje socijalne potrebe je takav
slučaj okolnosti, prirodnih i društve-
nih, u životnoj situaciji pojedinca ili
grupe ljudi, usljed kojih oni ne mogu
normalno, u skladu sa karakteristi-
kama ljudske prirode i standardi-
ma kulture svoga društva trajno i
bezbjedno da zadovoljavaju svoje ži-
votne potrebe, biološke i društvene,
da vrše svoje uloge u društvu ili da
stiču potrebne za njihovo obavljanje,
da koriste društvene vrijednosti, iska-
zuju svoja ljudska svojstva i prava, i
ne mogu tog stanja da se riješe bez
odgovarajuće društvene pomoći, koju
u ime društva pruža socijalni radnik”
(Dervišbegović, 2001).
Da bi se stanja socijalne potre-
be adekvatno rješavala, neophodno
je kreirati takav sistem socijalne za-
štite, koji će licima u stanju socijalne
potrebe osigurati pristup neophod-
noj pomoći. Socijalna zaštita je orga-
nizirana djelatnost usmjerena na osi-
guranje socijalne sigurnosti pojedinaca
i njihovih porodica u stanju socijalne
potrebe. (Zakon o osnovama socijalne
zaštite, Zaštite civilnih žrtava rat i za-
štite porodice sa djecom). Ona pred-
stavlja instrument socijalne politike
kao “organizirane djelatnosti države
i drugih faktora u društvu usmjere-
na na prevladavanje socijalnih rizi-
ka, pomoć siromašnim i isključenim
građanima, ujednačavanje životnih
šansi i unapređivanje opće dobrobiti
u društvu” (Puljiz, 2011). U cilju kre-
iranja adekvatnog sistema socijalne
politike, na nivou Bosne i Hercego-
vine ratificirani su i usvojeni mnogi
međunarodni dokumenti od kojih je
značajno istaći ratifikaciju revidirane
verzije Evropske socijalne povelje,1

1
Bosna i Hercegovina je u procesu ratifi- obaveze prema Članu 30 “Svako ima 14 “Svi imaju pravo koristiti usluge soci-
kacije iskoristila maksimalan broj rezervi pravo na zaštitu od siromaštva i društvene jalne zaštite” obavezala ovo pravo pružiti
na koje je imala pravo, i nije prihvatila isključenosti”, ali se prihvatanjem Člana svim građanima Bosne i Hercegovine.

25 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58

 Muallimov forum
koji predstavlja značajan dokument u
oblasti socijalne politike. Kao država
potpisnica, BiH je obavezna “pro-
movisati i osigurati usluge koje bi,
korištenjem metoda socijalnog rada,
doprinijele dobrobiti i razvoju indi-
vidua i grupa u zajednici i njihovoj
prilagodbi društvenom okruženju.”
(Vijeće Evrope, 1996). Funkcional-
na i adekvatna socijalna politika, koja
uživa demokratski legitimitet, osno-
va je za blagostanje u društvu te kao
takva stvara preduvjete za napredak
i borbu protiv siromaštva.
Ko spada u socijalne kategorije?
Pitanja koja zahtijevaju detaljnu
analizu teorijskog i zakonodavnog
okvira, s jedne strane, i realne si-
tuacije na terenu, s druge strane. U
pokušaju da se koncizno odredi ko
su socijalne kategorije, neizbježna je
“pat” pozicija u kojoj se mora kon-
statirati da je u našem društvenom
kontekstu teško odrediti ko spada u
socijalne kategorije.
Da li je to onaj dio stanovništva
koji nema sredstava za život i koji je
zaista siromašan, koji živi na rubu
siromaštva i na današnjem vremenu
“jedva spaja kraj s krajem” ili su to oni
koje je naš zakonodavni okvir odredio
kao takve? Odgovore i na ova pita-
nja teško je dati jer postoje izrazita
neslaganja i u teorijskom, zakono-
davnom i praktičnom smislu riječi.
Možda je jednostavnije odre-
diti ko je odgovoran za brigu o
2
Ustav BiH, član 2, stav 2, “Prava i slo-
bode koje su zagarantirane Evropskom
konvencijom o ljudskim pravima i slo-
bodama i njenim protokolima direktno
se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim
zakonima.”
3
Prema Zakonu o osnovama socijalne
zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i
zaštite porodica sa djecom FBiH iz
1999. Korisnici socijalne zaštite su
osobe koje se nalaze u stanju socijalne
potrebe i pripadaju nekoj od navedenih
kategorija: djeca bez roditeljskog sta-
ranja; odgojno zanemarena i zapuštena
djeca, kao i djeca čiji je razvoj ometen
obiteljskim prilikama; osobe s invalidi-
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
socijalnim kategorijama i da li od-
govor na to pitanje, ustvari, odre-
đuje i ko su oni?!
U teoriji, država koja je konsti-
tuirana kao demokratska, i u čijem
je Ustavu, kao najvišem pravnom
aktu, inkorporirana obaveza da će se
pravima koja su sadržana u Evrop-
skoj konvenciji o zaštiti ljudskih
prava 2 dati prioritet nad ostalim
zakonima, ima obavezu kreirati ta-
kav koncept socijalne politike koja
će biti “usmjerena na prevladavanje
socijalnih rizika, pomoć siromaš-
nim i isključenim građanima, ujed-
načavanje životnih šansi i unapre-
đivanje opšte dobrobiti u društvu”
(Puljiz, 2011). Doprinos društve-
noj stabilnosti države, tako što će
najugroženijim dijelovima druš-
tva osigurati pristup neophodnoj
pomoći, jedan je od bitnih ciljeva
socijalne politike.
U praktičnom smislu riječi, država
se obavezuje da kroz sistem socijalne
zaštite pomaže i zaštiti građane koji
se nalaze u stanju socijalne potrebe,
poštujući princip jednakosti. Shva-
tanje socijalne zaštite je različito, a u
bosanskohercegovačkom društvenom
kontekstu, socijalna zaštita podra-
zumijeva sistem koji nije zasnovan
na doprinosima, jer sistemi koji su
zasnovani na osiguranju/doprinosi-
ma ne mogu garantirati zaštitu svim
građanima. (OSCE, 2012)
Vraćanjem na pitanje s početka
teksta i uzimanje određenih davanja
i usluga, kao kriterija u definiranju
tetom, te osobe ometene u fizičkom ili
psihičkom razvoju; materijalno neosi-
gurane i za rad nesposobne osobe; stare
osobe bez obiteljskog staranja; osobe
sa društveno negativnim ponašanjem;
osobe i obitelji u stanju socijalne potre-
be, kojima je uslijed posebnih okolnosti
potreban odgovarajući oblik socijalne
zaštite.
4
Korisnici u užem smislu riječi se odnosi
na korisnike koji su taksativno navedeni
u Zakonu o osnovama socijalne zaštite,
zaštite civilnih žrtava rata i zaštite po-
rodica sa djecom, a u širem smislu se
misli na sve socijalne kategorije koje
se finansiraju iz budžeta, na nedopri-
nosnoj osnovi te u tu skupinu spadaju:
socijalnih kategorija, može se kon-
statirati da su socijalne kategorije
one skupine građana za koje dr-
žava izdvaja određena socijalna
davanja. Analogno tome, u soci-
jalne kategorije, u našem društvu,
mogu se svrstati sljedeće skupine:
korisnici socijalne zaštite (u užem
smislu)3, civilne žrtva rata, borač-
ko-invalidska populacija te izbje-
gla i raseljena lica. Navedena po-
djela korisnika socijalne zaštite (u
širem smislu riječi i u daljem tek-
stu socijalne kategorije)4 zasnovana
je, znači, na podjeli koju postojeći
zakonski sistem zaštite prepoznaje.
Njihova prava se određuju na dva
glavna načina: na osnovu statusa i
stepena potrebe, tj stanja socijalne
potrebe. Davanja po statusnoj os-
novi (borci, civilne žrtve rata, oso-
be s invaliditetom) nisu uvjetovana
materijalnim stanjem, dok se ostala
prava iz socijalne zaštite ostvaruju
na osnovu imovinskog cenzusa5, uz
uvjet da su i radno nesposobni i da
nemaju članove porodice koji su
po Zakonu dužni da ih izdržavaju.
Pored navedenih socijalnih ka-
tegorija čiji je minimum prava (ba-
rem) zakonski propisan, postavlja
se pitanje šta je s licima koja su ne-
zaposlena a radno sposobna i žive
na rubu egzistencije?! Iako je sto-
pa nezaposlenosti u Bosni i Her-
cegovini 28,6% (UNICEF, 2013),
nezaposleni jesu marginalizirani,
sistem zaštite ih ne prepoznaje.
Posebno one koji nisu zasnivali
korisnici socijalne zaštite, civilne žrtva
rata, boračko-invalidska populacija i
izbjeglice i raseljena lica.
5
Pojašnjenja radi, da bi se ostvarilo pravo
na stalnu novčanu pomoć, poznato kao
socijalna pomoć, trebaju se ispunjavati
sljedeći uvjeti:
– da su nesposobni za rad, odnosno
spriječeni u ostvarivanju prava na
rad,
– da nemaju dovoljno prihoda za iz-
državanje,
– da nemaju članova porodice koji su
po zakonu obavezni da ih izdržavaju
ili ako ih imaju, da ta lica nisu u
mogućnosti da izvršavaju obavezu
izdržavanja.
26

radni odnos i nemaju pravo ni na
naknadu za slučaj nezaposlenosti.
Prema provedenim analizama6
o stanju socijalne zaštite u Bosni i
Hercegovini, uočen je problem dis-
kriminacije u određivanju kriterija
i obima prava ugroženim slojevima
stanovništva. Činjenica je da stalna
novčana pomoć uvjetovana nedo-
statkom radne sposobnosti ili ne-
mogućnošću ostvarivanja prihoda
(obično osobe starije od 65, djeca,
trudnice i dr.) isključuje osobe koje
su dugoročno nezaposlene i kojima
je potrebna pomoć. To je jedan od
nedostataka sistema zaštite.7 Stoga
je diskutabilno uzimati zakon kao
kriterij u određivanju socijalno ugro-
ženih kategorija.
Zakonski okvir i nadležnosti za
brigu o socijalnim kategorijama
Zakonska rješenja u oblasti so-
cijalne politike u Bosni i Hercego-
vini izrazito su složena. Ustav BiH
socijalnu zaštitu nije definirao kao
nadležnost institucija Bosne i Herce-
govine, što znači da je u nadležnosti
entiteta – Federacije Bosne i Her-
cegovine i Republike Srpske. Prema
Ustavu Federacije Bosne i Hercego-
vine, ovlasti iz oblasti socijalne poli-
tike se mogu ispunjavati zajednički
ili zasebno od strane kantona uz ko-
ordinaciju Federacije Bosne i Her-
cegovine. Kantoni su odgovorni za
sve one nadležnosti koje po Ustavu
FBiH nisu izričito dodijeljene Fe-
deraciji Bosne i Hercegovine. Znači,
pravno gledajući, Federacija Bosne
i Hercegovine ima pravo i obavezu
da utvrđuje osnove socijalne politike
i donosi zakone a kantoni da utvr-
đene zakone dopunjuju i provedu.
Općinske nadležnosti su utvrđene u
poglavlju VI Ustava FBiH. U općim
odrednicama u članu 1 je definirano
6
Više o tome u izvještajima: OSCE
(2012) Pravo na socijalnu zaštitu u
Bosni i Hercegovini – Pitanja pri-
mjerenosti i jednakosti, Sarajevo: Or-
ganizacija za sigurnost i saradnju u
Evropi, Misija u Bosni i Hercegovini
i UNICEF (2013), Analiza potreba
27
da općina poduzima potrebne kora-
ke u cilju osiguranja zaštite prava i
sloboda. Jasnija razrada uloge opći-
na data je u ustavima kantona, ali ne
svim. Tako npr. Ustav Unsko-sanskog
i Ustav Tuzlanskog kantona defini-
raju ulogu općine kao i Federalni
ustav, dok Ustav Posavskog kantona
razrađuje posebno nadležnosti lokal-
ne samouprave (npr. razvijanje uvjeta
za ostvarenje materijalnih i zajednič-
kih potreba s utvrđenom politikom
i propisima kantona i Federacije).
Ustav Zeničko-dobojskog kantona
detaljno razrađuje nadležnosti op-
ćine i u članu 68 (stav 3 alineja f )
navodi da se u općini “provodi soci-
jalna politika i uspostavljaju službe
socijalne zaštite”. Iz navedenog se
može zaključiti da je dio nadležno-
sti u provođenju socijalne politike i
uspostavljanju socijalne zaštite dat
općinama kao jedinicama lokalne
samouprave u skladu sa zakonima
na nivou FBiH i kantona.
U Republici Srpskoj nadležno-
sti su podijeljene između entiteta i
općina, što je jednostavnije u pore-
đenju s uređenjem Federacije Bosne
i Hercegovine. Navedenom podje-
lom nadležnosti, najveći dio tereta
je prebačen na niže nivoe, što do-
datno komplicira adekvatno ostva-
rivanje prava.
Osnovni zakoni na kojim se za-
sniva sistem socijale zaštite u FBiH
su: Zakon o osnovama socijalne zašti-
te, zaštite civilnih žrtava rata i za-
štite porodice s djecom FBiH, Zakon
o pravima branilaca i članova njiho-
vih porodica.
U Brčko Distriktu prava iz soci-
jalne zaštite su regulirana Statutom
Brčko Distrikta i Zakonom o socijalnoj
zaštiti Brčko Distrikta. U Republici
Srpskoj su to: Zakon o socijalnoj za-
štiti i Zakon o dječijoj zaštiti. Nadlež-
ne institucije, na nivou entiteta su:
djece i porodica iz oblasti socijalne
zaštite i zdravlja u Federaciji Bosne i
Hercegovine (Federaciji BiH) i Brčko
distriktu (BD), Sarajevo.
7
Više detalja u dokumentu: OSCE (2012)
Pravo na socijalnu zaštitu u Bosni i
Hercegovini – Pitanja primjerenosti i
Muallimov forum
Ministarstvo rada i socijalne politike
Federacije BiH, Ministarstvo za bo-
račka pitanja (FBiH), Ministarstvo
zdravlja i socijalne zaštite (RS) i Mi-
nistarstvo rada i boračko-invalidske
zaštite. Na nivou kantona nadležnost
je data kantonalnim ministarstvima
rada i socijalne politike. Federalno
ministarstvo rada i socijalne politike
je nadležno za planiranje i programi-
ranje i donošenje zakona (Službene
novine FBiH, 1999) te koordiniranje
djelatnosti socijalne zaštite između
kantona. Kantonalna ministarstva
rada i socijalne politike nadležna
su za provođenje socijalne politike,
donošenjem kantonalnih zakona,
uspostavom službi socijalne zaštite
te imaju mogućnost da prošire obim
prava definiranih zakonom na nivou
Federacije BIH. Navedena zakonska
rješenja rezultiraju da je na području
Federacije BiH i kantona na snazi
11 zakona8. Prava iz oblasti socijal-
ne zaštite u FBiH a također i RS-u
ostvaruju se najčešće na općinskom
nivou, kroz općinske centre za soci-
jalni rad (CZR). Pored drugih dr-
žavnih institucija, koje su uglavnom
spomenute, centri za socijalni rad su
glavni akteri u direktnom pružanju
pomoći socijalno ugroženim kate-
gorijama. Njihov značaj potvrđuje
i činjenica da u posljednjih nekoli-
ko godina, pod pritiskom ekonom-
ske krize, centri rade na sve većem
broju predmeta koji su povezani sa
siromaštvom ili invaliditetom (Bar-
lett, 2013).
Važno je naglasiti da su centrima
“vezane ruke” zbog nedostatka sred-
stava uzrokovanih ekonomskom ne/
moći kantona i općina, ali i volji, shva-
tanju i određivanju prioriteta onih
koji odlučuju o raspodjeli budžeta.
Prema navodima u izvještaju OS-
CE-a (2012) BiH troši značajna sred-
stva (4% bruto domaćeg proizvoda
jednakosti, Sarajevo: Organizacija za
sigurnost i saradnju u Evropi, Misija u
Bosni i Hercegovini.
8
Ovdje je riječ o federalnom Zakonu
o osnovama socijalne zaštite, zaštite
civilnih žrtava rata i zaštite porodice s
djecom i 10 Kantonalnih zakona.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallimov forum
– BDP-a) na finansijske naknade so-
cijalne zaštite koje nisu bazirane na
doprinosima. Po tome je na drugom
mjestu, iza Hrvatske, u poređenju sa
zemljama Istočne Evrope. Stav Svjet-
ske banke je da su budžetski troškovi
veoma loše usmjereni te da je sadašnji
sistem socijalne zaštite neodrživ, da
stvara teret entitetskim budžetima i
ne ostvaruje rezultate u pogledu za-
štite najugroženijih. (OSCE, 2012).
Postojeća mreža zakona kojim se
uređuje oblast socijalne zaštite, ne-
dorečenost i neprovođenje pojedinih
od njih, zajedno s razlikama u visini,
planiranju i raspodjeli kantonalnih i
općinskih budžeta, dovela je do zna-
čajnih razlika u vrstama, visini, pa i
kvalitetu socijalne pomoći koja se
pruža korisnicima u različitim op-
ćinama, kantonima i Federaciji. S
obzirom na mnoštvo nedostataka u
sistemu socijalne zaštite, Ministar-
stvo rada i socijalne politike je kra-
jem 2013. godine pokrenulo kam-
panju pod sloganom “Ovako više ne
može” u okviru koje su uzeli učešće
predstavnici zakonodavne i izvršne
vlasti, civilnog društva i struke. Cilj
kampanje je bilo skretanje pažnje na
sistem, koji je, uprkos znatnim iz-
dvajanjima, neefikasan, nepravedan i
neodrživ. Neophodnost reforme so-
cijalnog sektora potvrđuje i činjeni-
ca da postojeći sistem omogućava da
veliki dio novčanih naknada odlazi
bogatijim dijelovima stanovništva,
a ne onima koji su najsiromašniji.9
Uloga nevladinog sektora u
sistemu socijalne zaštite
Paralelno s ulogom vladinog sek-
tora u sistemu socijalne zaštite, izra-
zito bitnu ulogu predstavlja i nevla-
din sektor. Stav 2, člana 14 Evropske
socijalne povelje obavezuje BiH da
potiče “učešće pojedinaca i dobro-
voljnih i drugih organizacija u us-
postavi i održavanju službi (socijal-
ne zaštite).” U skladu s ovim članom,
prema Zakonu o osnovama socijalne
9
Vidi više na www.fmrsp.gov.ba
10
Vidi više na www.merhamet.ba, www.
ckfbih.ba, www.carbkbih.org.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
zaštite, zaštite žrtava rata i zaštite
porodice s djecom FBiH, otvorena
je mogućnost da civilni sektor uče-
stvuje u pružanju socijalnih usluga
kroz član 4 koji glasi: “Djelatnost so-
cijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava
rata i zaštite porodice s djecom mogu
obavljati i humanitarne organizacije,
udruženja građana, vjerske zajedni-
ce i organizacije koje oni osnivaju,
građanin pojedinac i strana fizička
ili pravna lica.”
Mješoviti model socijalne zaštite,
koji u današnjem vremenu predstav-
lja realnost mnogih evropskih drža-
va, put je kojim se ozbiljnije i naše
društvo počelo kretati. Nevladin sek-
tor, iako još nedovoljno priznat kao
partner, čini značajne korake, kako
direktnim radom na terenu i pruža-
njem pomoći/usluga socijalno ugro-
ženima, kroz projektne aktivnosti,
tako i svojim utjecajem na kreiranje
socijalne politike. Pozitivnih primje-
ra je mnogo, na oba plana. Kada je u
pitanju humanitarna pomoć socijalno
ugroženim kategorijama, neizostav-
no je spomenuti mreže organizacija
koje imaju dugu tradiciju humani-
tarnog djelovanja, kao što su Mer-
hamet, Caritas i Crveni Krst. Svo-
ju veličinu i značaj pokazale su i u
pružanju i koordinaciji humanitarne
pomoći stanovništvu koje je nedavno
pogođeno poplavama i klizištima. 10
Djelovanje civilnog sektora, u
oblasti socijalne zaštite, bitno je i
u kontekstu osiguranja potrebne
infrastrukture, neophodne za iz-
vršenje zakonskih obaveza države
prema građanima, a kojom vladini
organi, najčešće, ne raspolažu. Pri-
mjeri za to su organizacije u kojima
se smještaju djeca bez roditeljskog
staranja, osobe s onesposobljenjem,
starije osobe, sigurne kuće za smje-
štaj lica koja se bila izložena nasilju
u porodici i dr. Oblasti koje su, po-
red gore spomenutih, “pokrivene”
radom nevladinih organizacija su i
pomoć, edukacija i zastupanje prava
osoba s različitim onesposobljenjima,
11
Vidjeti na www.cci.ba, pristupljeno
21.06.2014.
12
Vidjeti na www.sif.ba.
pružanje psiho-socijalnog tretmana,
kućna pomoć, osposobljavanje za ži-
vot i rad i dr. Stoga se može konsta-
tirati da je utjecaj civilnog društva
u zagovaranju i kreiranju socijalne
politike sve jači, što je bilo i za oče-
kivati, jer su 2006. godine od strane
Vijeća ministara usvojena Pravila za
konsultacije u izradi pravnih propisa.
Civilnom sektoru je, između ostalog,
i ovim Pravilima omogućeno da uzi-
ma učešće u predlaganju i donošenju
pravnih akata. Jedna od mnogih ne-
vladinih organizacija na nivou Bosne
i Hercegovine, koja je dala značajan
doprinos u razvoju partnerstva i za-
govaranja aktivne participacije nevla-
dinog sektora u procesima kreiranja
društvenog miljea, jeste organizacija
“Centri civilnih inicijativa” (CCI).11
U domenu socijalne politike znača-
jan utjecaj, kako na kreiranje značaj-
nih dokumenata,12 tako i na razvoj
kapaciteta nevladinog sektora i ko-
ordinacije s vladinim sektorom, ima
Fondacija za socijalno uključivanje
u BiH. Poseban doprinos Fondacije
je uključivanje mnogobrojnih nevla-
dinih organizacija u implementaciji
Strategije za socijalno uključivanje.
Strategija ima za cilj prevenciju, sma-
njenje uzroka i posljedica socijalne
isključenosti i siromaštva u BiH, što
jača kapacitet i ulogu nevladinog
sektora u razvoju partnerstva. Na-
dalje, saradnja između nevladinog
i vladinog sektora se ogleda i može
pratiti i kroz budžetska izdvajanja.
Prema izvještaju o izdvajanju vla-
dinog sektora za nevladin sektor
(Muhić, 2013), procjenjuje se da su
izdvajanja iz domaćeg budžeta za
NVO veća nego iz stranih dona-
torskih sredstava. Problem u vezi s
navedenom procjenom je činjenica
da je teško doći do konsolidiranih
podataka o ukupnim izdvajanjima
stranih donatora za NVO u BiH
i da je, kao što je već navedeno, ri-
ječ o procjenama, a ne konkretnim
podacima. O učešću vladinih insti-
tucija u ukupnim izdvajanjima za
nevladin sektor, govori i podatak
da općinski nivo najznačajnije do-
prinosi razvoju nevladinog sektora.
Naime, u 2012. godini, od ukupnih
28

izdvajanja za NVO, općinski organi
su dodijelili 45,3%, potom kantoni
sa 40,3% i najmanje su izdvojila en-
titetska ministarstva. Zanimljivo je
spomenuti da je u 2012. uočen trend
pada izdvajanja za NVO koje pruža-
ju socijalne usluge/socijalnu zaštitu
građanima (Muhić, 2013).
Pored nevladinih organizacija zna-
čajnu ulogu imaju i vjerske zajednice
Bosne i Hercegovine, koje kroz ra-
zličite aktivnosti pomažu socijalno
ugroženim kategorijama.13 Islamska
zajednica je prepoznala potrebu za
poboljšavanje kvaliteta života soci-
jalno ugroženih kategorija društva.
Sam institut vakufa u svojim teme-
ljima ima ugrađenu brigu o socijalno
marginaliziranim članovima zajednice.
Ustvari, to je bio i jedan od glavnih
razloga nastanka velikog broja va-
kufa. Tako se osnivanjem Fonda za
socijalno ugrožene kategorije druš-
tva, Islamska zajednica fokusirala na
pružanje pomoći siromašnim, po-
vratnicima, pružanje pomoći osoba-
ma koje imaju potrebu za zaštitom
ljudskih prava i dostojanstva, liječe-
nju težih oboljenja, pružanje pomoći
beskućnicima, nezaposlenima te kao
podrška u sprečavanju gladi i borbi
protiv siromaštva. Time je ostavljena
13
Vidi više na: www.vakuf.ba, www.
carbkbih.org.
Dervišbegović, Muhamed (2001), Socijalni
rad primjena i praksa, Sarajevo: Student-
ska štamparija Univerziteta u Sarajevu.
Muhić, Arijana Amina (2013), Pismo-
Glava – Izdvajanje vladinog sektora za
nevladin sektor u BiH, Sarajevo: Fon-
dacija za socijalno uključivanje u Bosni
i Hercegovini i Centar za promociju
civilnog društva.
OSCE (2012) Pravo na socijalnu zaštitu u
Bosni i Hercegovini – Pitanja primjere-
nosti i jednakosti, Sarajevo: Organizacija
za sigurnost i saradnju u Evropi, Misija
u Bosni i Hercegovini.
29
mogućnost namjenskog uvakufljenja
sredstava koja će biti usmjerena za na-
vedene svrhe. Pored ovog, osnovan je
i čitav niz različitih fondova, iz kojih
se izdvaja i Fond (Vakuf ) za pomoć
u obrazovanju, koji je u okviru Va-
kufske direkcije za sada najuspješniji
socijalni projekt Islamske zajednice.
Zaključak
Svjetska ekonomska kriza je i u
Bosni i Hercegovini pogoršala ionako
kompleksnu socijalnu situaciju. Pove-
ćava se broj siromašnih, nezaposlenih,
porodica koje žive u teškoj ekonom-
skoj situaciji, te se pogoršava kvalitet
života osoba s onesposobljenjem, ra-
seljenih lica, civilnih žrtava rata, djece
bez roditeljskog staranja. Odgovor-
nost za rješavanje ovih problema je (i)
na državi, koja kroz sistem socijalne
zaštite, treba da osigura neophodnu
pomoć i podršku. Međutim, realnost
je drugačija. Naknade socijalne po-
moći su najčešće zasnovane na pravu/
statusu, a ne na potrebama, iz čega se
može zaključiti da sistemom socijalne
zaštite nisu obuhvaćeni svi socijalno
ugroženi stanovnici, koji se nalaze
u stanju socijalne potrebe. Situaciju
dodatno komplicira rascjepkanost
14
Jedan od primjera je iznos dječijeg
doplatka koji se kreće od 11,7KM
Lliteratura
Slijepčević, Tatjana (2010) Jačanje uloge
civilnog društva u procesima socijalnog
uključivanja: Pravo za sve, Sarajevo.
UNICEF (2013), Analiza potreba djece i po-
rodica iz oblasti socijalne zaštite i zdravlja
u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federa-
ciji BiH) i Brčko distriktu (BD), Sarajevo.
Vijeće Evrope (1996) Evropska socijalna po­ve­lja
(Revidirana),ETS 163,Dostupan na http://
www.unhcr.org/refworld/docid/3ae6b3678.
html. Pristupljeno 20. 5. 2014.
Vlado Puljiz (2011), Eugen Pusić:Pogledi
na socijalnu državu, HKJU – CCPA,
br. 4. str. 1001–1016.
Muallimov forum
socijalne zaštite na entitete i kanto-
ne. Uz to, vrsta, visina pa i kvalitet
prava iz socijalne zaštite zavise od
raspodjele kantonalnih i općinskih
budžeta, što za posljedicu ima neu-
jednačenost u ostvarivanju prava.14
Ipak, i pored mnoštva nedostataka u
sistemu (koji nisu navedeni jer nisu
bili u primarnom fokusu rada) zako-
nom definirane socijalne kategorije
ostvaruju svoja prava kroz socijalne
institucije/ustanove socijalne zaštite,
među kojima posebno treba izdvojiti
centre za socijalni rad, koji rade di-
rektno s korisnicima. Značajnu ulo-
gu u pružanju pomoći i podrške so-
cijalnim kategorijama, kroz različite
programe, projekte i fondove, ima-
ju i nevladine organizacije i vjerske
zajednice. U posljednjih nekoliko
godina sve su češće i građanske hu-
manitarne akcije koje pokreću nefor-
malne grupe, preuzimajući zadatke
državnih institucija. Učestalost ove
pojave je još jedan pokazatelj nedo-
statka sistema. Na kraju se nameće
zaključak da je bosanskohercegovački
sistem socijalne zaštite nepravedan,
neefikasan i neodrživ,15 što potvrđuje
i činjenica da su pokrenute socijalne
reforme koje bi trebale donijeti bolja
i proaktivnija rješenja.
u ZDK, do 33 KM u SK i 80 KM u
Brčko Distriktu.
15
Više na : www.fmrsp.gov.ba
William Bartllet (2013) Analiza nedostata-
ka u oblasti politika socijalne zaštite i soci-
jalne inkluzije djece: UNICEF, Sarajevo.
Zašto nismo jednaki u pravima iz socijalne
zaštite – Analiza stanja i preporuke za dje-
lovanje, (2010): Inicijativa i civilna akcija.
Službene novine FBiH (1999).Zakon o osno-
vama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrta-
va rata i zaštite porodice s djecom FBiH.
Sarajevo: Službene novine FBiH, 36/99.
Ustav Bosne i Hercegovine. Dostupan
na http://www.ccbh.ba/public/down/
USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVI-
NE_bos.pdf. Pristupljeno 20.05.2014.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallimov forum

‫املــوــجز‬ Summary
INSTITUTIONAL CARE FOR THE SOCIALLY
‫مؤسسات الراعية االجتماعية يف ابلوسنة واهلرسك‬
WEAK CATEGORIES IN BIH
ُ
‫نرصتا سايلتش‬ Nusreta Salić
‫ ينجم عنه وجود‬،‫تواجه ابلوسنة واهلرسك وضعا اقتصاديا صعبا‬ Bosnia and Herzegovina is facing a serious economic crisis that
‫أعداد كبرية من الفقراء اذلين حيتاجون للمساعدة وادلعم حىت يلبوا‬ has resulted in a large number of socially deprived who are in
need of help and support in order to satisfy their needs, to take
‫ ويمثل هذا املقال‬.‫احتياجاتهم ويمارسوا دورهم وحيصلوا ىلع حقوقهم‬ active parts in their society and enjoy their rights thereof. The ar-
،‫ من يه الفئات املحتاجة يف سياقنا املجتميع‬:‫حماولة لإلجابة ىلع سؤال‬ ticle attempts to identify socially deprived categories in our social
‫ فإن‬،‫ومن يراعهم؟ ونظرا لالختالف يف فهم نظام الراعية االجتماعية‬ context and who provides care for these categories. Considering a
variety of conception of the system of social care, the author here
‫ وقد حاولت‬.‫الاكتبة اشتغلت بنظام الراعية اذلي ال يقوم ىلع اتلأمينات‬
deals with a kind of social care that is not based upon donations.
‫من خالل حتليل حمتويات الوثائق تقديم عرض لإلطار القانوين نلظام‬ Using the method of analysis of the content of documents the ar-
‫الراعية االجتماعية واملؤسسات االجتماعية املختصة ىلع مستوى‬ ticle offers a review of the legal framework of the system of social
‫ وقدمت يف ابلحث ملحة موجزة‬.‫ادلولة والكيانني واألقايلم وابلدليات‬ care and the institutions responsible for social care on state level
as well as those on the level of the entities, cantons and munici-
‫عن املنظمات األهلية والطوائف ادلينية ودورها وأهميتها وإسهاماتها‬ palities. The article also presents a short view of the role, signi-
‫ ويف صياغة‬،‫ من جهة‬،‫األساسية يف تقديم املساعدة املبارشة للمحتاجني‬ ficance and contribution of nongovernmental organisations and
.‫ من اجلهة اثلانية‬،‫السياسة االجتماعية وتطوير املجتمع املدين‬ religious communities in providing immediate aid to the socially
endangered on the one hand and in creating a social policy as well
‫ الفئات‬،‫ الراعية االجتماعية‬،‫ السياسة االجتماعية‬:‫اللكمات الرئيسة‬ as a strategy for development of civil society, on the other hand.
‫ راعية ضحايا احلرب من‬،‫ قانون مبادئ الراعية االجتماعية‬،‫املحتاجة‬ Key words: social policy, social care, socially deprived categories,
.‫ محاية األرسة مع األطفال‬،‫املدنيني‬ the Law of the bases for social care, care for the civil victims of
the war, care for families with children

Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 30

 Muallimov forum

KA IZGRADNJI
PRAVEDNOG DRUŠTVA:
Islamska zajednica u BiH –
korektivno-savjetodavni i
aktivni učesnik
u socijalnim programima
Dženan KALJANAC
UDK 364:28-78(497.6)

Sažetak: U ovom radu predstavili smo definiciju pravde i društvene pravde, te tretirali ulogu Islamske zajednice u
socijalnim aktivnostima u Bosni i Hercegovini. Rad Islamske zajednice BiH u socijalnim aktivnostima odvija se na
dva plana: korektivno-savjetodavni i direktni (direktno učešće u socijalnim programima).
Kad su u pitanju socijalne aktivnosti kroz korektivno-savjetodavno učešće Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini
sistemski djeluje na društvo i društvene probleme na način da konstantno ukazuje na opasnosti koje su produkt izražene
socijalne nepravde unutar savremenog bh. društva. Islamska zajednica shodno mogućnostima društvenog utjecaja
i djelovanja preporučuje pravedno postupanje shodno islamskim učenjima, te na taj način vrši određeni pritisak na
javnost i institucije koje su zadužene za brigu o socijalno ugroženim kategorijama. Poseban utjecaj vrši se putem
konkretnih uputstava koja se daju službenicima i uposlenicima IZ u BiH u kojima Rijaset IZ u BiH skreće posebnu
pažnju na brigu za jetime, šehidske porodice, porodice bez hranitelja, na stare i bolesne, na invalide i na muhadžire
koji se još nisu vratili na svoja ognjišta i ističe da su vjernici dužni gajiti duh saradnje i međusobne brige.
Kada je riječ o direktnom učešću Islamske zajednice u socijalnim programima evidentno je da Islamska zajednica
direktnom pomoći djeluje tamo gdje su instrumenti vlasti zakazali i pruža materijalnu pomoć socijalno ugroženim
kategorijama društva. Ona organizira i pomaže aktivnosti kojima se poboljšavaju materijalni uvjeti života onih građana
BiH koji pripadaju socijalno ugroženim kategorijama.
Ključne riječi: pravda/adl, društvena pravda, islam, Islamska zajednica

Pravda1 / Adl 2009). Pod retributivnom pravdom podrazumijeva njeno ispunjene u

Religije u osnovi razlikuju dvi- se misli na manifestiranje pravde punini vremena, odnosno ukoliko
je koncepcije pravde: retributivna/ putem kažnjavanja čovjeka za uči- se pravda ne bi ispunila na ovom,
osvetnička i eshatološka. (Kerovec, njene grijehe, dok eshatološka pravda onda će zasigurno biti ispunjena na

1
Pravda je “moralna i pravna vrednost
čijem se ostvarenju teži u svakom druš-
tvu. Pravda nalaže da se svakom da
ono što mu pripada. Ali iako je ovako
formalno definisana pravda ista za sve, u
konkretnoj stvarnosti postoje vrlo velike
razlike u shvatanju onog što je pravedno.
Tako jedni smatraju nepravednim ono
što drugi smatraju pravednim. Najče-
šće su razlike koju potiču od razlike u
klasnom ili drugom položaju-ono što
je pravedno za kapitalistu nepravedno
je za proletera. Ali se i ostale društvene
skupine, slojevi, profesije i sl., pa i nacije,
razlikuju u shvatanju o pravdi... Ljudi
u različitom položaju imaju različite
interese, doživljavaju svet na osoben
način, pa stvaraju i osobene vrednosti
koje žele da ostvare... Ukoliko društvo
bude homogenije, utoliko će i shvatanje
vrednosti, pa i pravde biti sve isto­vetnije.

31 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58

 Muallimov forum
onom drugom svijetu. U konkretnoj
stvarnosti postoje velike razlike u
samoj percepciji pravde. Tako da
jedni smatraju pravednim ono što
drugi smatra nepravednim. I prema
Tolstoju (2010) “nije ljudima dano
da sude šta je pravedno, a šta nije.
Ljudi su se oduvijek varali i varat će
se, a ni u čemu toliko koliko u tome
što smatraju da je pravedno, a što
nepravedno.”
Prema Ibn Esiru, pravda i nije
ništa drugo do li “stavljanje nečega
na njegovo/pravo mjesto”.
U arapskom jeziku za pravdu se
koristi pojam adl. Riječ adl/pravda
je antonim riječi zulm/nepravda.
Adl je jedno od devedeset devet Bo-
žijih imena što znači da je dragi Bog
pravedan i da je pravda povezana sa
Njim. Prema tome, na isti način na
koji su Mir i Ljepota Božija imena
tako je i Adl/pravda ime Božije.
U islamu je simbol pravde vaga
(al-mizan) kao ravnoteža i mizan
je spomenut na nekoliko mjesta u
Kur’anu. (Nasr, 2002: 54-55). U
predaji koju bilježi Ismail Hakki
spominje se da je Davud, a.s., molio
dragog Boga da mu pokaže vagu/
pravdu (al-mizan), pa mu je dragi
Bog pokaza u snu. I kada je vidio
veličinu vage (al-mizan) probudi se
iz sna govoreći: Bože, ko je taj ko
može napuniti jednu njenu stranu
(jedan njen tas) dobrim djelima!
Odgovori mu dragi Bog: O Da-
vude, Ja ukoliko budem zadovoljan
Svojim robom, Ja ću napuniti taj
tas, jednom sitnicom/hurmom.
(Ruhul-bejan).
Stari Rimljani su pravdu definirali
kao “constans et perpetua voluntas
jus suum cuique tribuendi”/pravda
je stalna i trajna volja koja svakome
daje pravo koje mu pripada.
Kako i zašto nekoj osobi odre-
đeno pravo pripada ovisi o spletu
konkretnih društvenih odnosima u
kojima se ta osoba nalazi. U vezi s tim
razlikujemo sljedeće oblike pravde.
Oko shvatanja i primene pravde
stvaraju se značajni društveni suko-
bi, pa izgleda kao da je to i krajnji
uzrok društvenih borbi, pa i revo-
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
• Uzajamna ili komutativna pravda
• Diobena ili distributivna pravda
• Opća ili kontributivna pravda
Opća pravda se može dalje dijeliti
na zakonsku i društvenu ili socijalnu
pravdu. Ona se ponekad zove za-
konska pravda ukoliko se oslanja na
pozitivno pravno uređenje, odnosno
na građanski zakon. A ukoliko joj je
temelj, naravno pravo, u tom slučaju
se naziva socijalna pravda. “Zakonska
i socijalna pravda se razlikuju kao
povijest od prirode, kao kontigentno
od apsolutnog, kao pojedinačno od
univerzalnog.” (Devčić, 1993).
Koncept društvene pravde može
se pratiti kod drevnih i renesansnih
filozofa, kao što su: Sokrat, Toma
Akvinski, Spinoza, termin društvene
pravde se počeo koristiti 1840. godine.
Prema sociološkom rječniku
društvena pravda je: “ideal koji je
izražen u devizi “Od svakoga prema
njegovim sposobnostima, svakome
prema njegovim potrebama”. Prema
Rječniku sociologije i socijalne psihologije
(1977: 124) praktičnoga gledišta, to
bi značilo:
a) Svakom djetetu osigurati sanitet-
ski besprijekorno rođenje, zdravu
okolinu, izdašnu prehranu, dobar
odgoj i nastavu koja će ga najbo-
lje osposobiti za struku što će je
odabrati, za samoupravljanje, koja
će mu razviti osjećaj humanosti i
razumijevanja za sve što je ljudsko;
b) Za svakoga odrasloga zanimanje
koje odgovara njegovoj spremi i
sposobnostima;
c) Za svaku osobu dohodak koji je
dovoljan da zadovoljava njezine
potrebe;
d) Mogućnosti da se zadovolje sve
potrebe pripadnika društva;
e) Za svaku osobu što veći broj objek-
tivnih informacija o društvenim
zbivanjima;
f ) Za svaku osobu učešće u politič-
kom odlučivanju u društvenim
grupama kojima pripada”.
lucija, koje se vode u ime pravde.
Stvarno, u pitanju je sukob interesa,
koji se u svesti javlja kao sukob oko
pravde... Ideologizirani ljudi zaista
Po pitanju značenja pojma druš-
tvene pravde postoje razilaženja.
Dok jedni smatraju da ne postoji
razlika između pravde i društvene
pravde, drugi, pak, smatraju da između
ova dva pojma postoji bitna razlika.
Društvena pravda bi bila neka vrsta
ekonomske pravde i cilj joj je uspostava
pravednog društvenog poretka koji
će garantirati ekonomsku i socijalnu
sigurnost. “Stoga se može reći da
je društvena pravda temeljni oblik
pravde, jer izražava osnovno i prirodno
pravo svakog čovjeka”. (Devčić, 1993).
Percepcija i razumijevanje zbilj-
skog značenja pojma pravde se
razlikuje u različitim religijama i
filozofijama morala, te čak unutar
pojedinačnog religijskog univerzuma.
Razlike u razumijevanju su uočljive
od kulture do kulture, zavisno od
povijesti, mitologije i religije.
Etika svake kulture stvara i odre-
đuje vrijednosti koje oblikuju po-
jam pravde. I pored toga što se neki
principi pravde mogu naći da su
općeprihvaćeni u svim kulturama, ne
može se reći da postoji jedinstveno
viđenje pravde.
Islam razumije da se ljudska bića
razlikuju i da se rađaju sa tim ra-
zlikama. Kao što se ljudska tijela
općenito razlikuju, tako se razlikuju i
po boji kože... Razlikuju se i u svojim
duhovnim i mentalnim sposobno-
stima. Ljudske porodice u kojima
čovjek odrasta su različite, društvene
sredine, također. U takvim okolno-
stima naravno ne može postojati ni
ekonomska jednakost. Stoga je eko-
nomska nejednakost među ljudima
prirodna. Jer upravo i ta ekonomska
nejednakost je dio Božijeg plana
kojim dragi Bog iskušava namjere,
ponašanja i postupke ljudi.
Kako u drugim religijama tako i
u islamu, pitanje pravde, solidarnosti
i ljubavi doista je jedno od onih koja
sve religijske zajednice u savreme-
nom dobu najviše zaokuplja. Postoje
vjerodostojne predaje koje govore o
ne vide pravi uzrok sukoba i bore se
za pravdu, iako se u stvari bore za
svoje konkretne interese.” Sociološki
leksikon. (1982 : 484).
32

Poslanikovoj a.s. sa(osjećajnosti) i
njegovoj brizi za zajednicu.
Poslanici, filozofi, apostoli, iz-
govorili su mnoge izreke i napisali
mnoge tekstove u kontekstu pravde.
“Sveti tekstovi od Upanišade, Biblije
i Kur’ana sadržavaju mnogo poučnih
pasaža o pravdi kao središnjoj vrijed-
nosti moralnog i duhovnog života.
Svi ljudi i nacije govore o pravdi čak
i kada je nepravde u izobilju na ovom
svijetu, a čini se da ljudski duh nije
u stanju da živi bez pravde, kao što
ne može bez ljepote, mira, ljubavi i
samilosti.” (Nasr, 2002: 49-50). Zato
ćemo u ovom radu pokušati prikazati
kako je to pitanje riješeno na razini
društvenog nauka i prakse Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini.
Islamska zajednica u Bosni i
Hercegovini – korektiv,
savjetnik i aktivni učesnik
u socijalnim programima
U historiji islama, naročito u
periodima politički i ekonomski
moćnih državnih sistema koji su
nadahnuti učenjem islama demon-
strirali socijalnu odgovornost u prak-
si, zabilježeni su brojni primjeri
institucionalne brige spram socijalno
ugroženih kategorija stanovništva.
Islam, općenito, insistira na socijal-
noj pravdi koja bi u idealnoj situaciji
svoje društvene realizacije, elimini-
rala ili barem značajno reducirala
ekstremno socijalno raslojavanje
društva na enormno bogate i krajnje
siromašne. Tako stvari stoje u teoriji.
Društvena realnost je, međutim,
nešto drugačija i nije teško pronaći
primjere odstupanja u praksi musli-
manskih društava od deklarativno
prihvaćenih islamskih načela.
Od svoga nastanka muslimanska
zajednica u Bosni i Hercegovini
posvećuje stalnu i posebnu pažnju
socijalno ugroženim kategorijama
stanovništva. Naslonjena na islamsko
učenje, stoljećima je na ovim prosto-
rima održavana kultura brige za one
2
Zekat, sadekatu-l-fitr i kurbani čine
fond “Bejtu-l-mal”
33
koji su u stanju potrebe, a postojanje
brojnih imareta, hastahana i drugih
instituta vakufa su bili njeni mate-
rijalni i direktni produkti.
Različite društveno-pravne i po-
litičke okolnosti dovele su do for-
miranja krovne institucije Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini. Od
početka svoga postojanja Islamska
zajednica u svim političko-pravnim
okvirima, pored brige za vjerska
pitanja muslimana, djelovala i u ak-
tivnostima koja su značila direktnu
i indirektnu pomoć socijalno ugro-
ženim kategorijama stanovništva.
Neprekidajući te aktivnosti,
aktuelne strukture Islamske za-
jednice materijalnu pomoć ovim
kategorijama stanovništva realiziraju
kroz klasična pobožna djela koja su
istovremeno i svojevrsne socijalne
institucije, kao što su zekat, sada-
ka, dijeljenja kurbanskog mesa...2
Svojom sveukupnom misijom, čiji
je sastavni dio socijalno-karitativni
rad, Islamska zajednica je kroz brojne
konkretne inicijative i aktivnosti
humanitarne prirode dodatno sen-
zibilizirala javnost na solidarnost sa
siromašnim i materijalno ugroženim
stanovništvom.
Islamska zajednica u Bosni i
Hercegovini je, prema tome, vjerno
i ustrajno promicala neke temeljne
vrijednosti društvenog života. Nosi-
oci vjerskog autoriteta na različitim
organizacijskim nivoima Islamske
zajednice svojim javnim nastupom
i praktičnim djelovanjem u svojim
lokalnim zajednicama promoviraju
solidarnost kao krunsku vrijednost
islama. Učešće imama zajedno sa
svojim vjernicima, džematlijama,
u humanitarnim aktivnostima, kao
i projektima pružanja adekvatne
podrške bolesnim licima, stimu-
lativno djeluje na druge članove
društva. Islamska zajednica u Bosni
i Hercegovini opredijeljena je da
vrijednosti socijalne pravde budu
implementirane u svakom društvu,
neovisno od vladajućeg političkog
sistema. Vrijednosti su univerzalne, a
politički sistemi i principi državnog
uređenja su relativni i promjenljivi.
Cilj svakog socijalno odgovornog i
Muallimov forum
moralno svjesnog društva po islam-
skom učenju je aktivirati što veći broj
građana na saradnju u činjenju dobra
i odvraćanju od zla.
U ramazanskim uputstvima objav-
ljenim u Glasniku Rijaseta Islamske
zajednice u BiH (1998, vol. 1-2: 265)
Rijaset IZ BiH svim muftijstvima,
Odborima IZ, muftijama, Glavnim
imamima i imamima i širokoj vjer-
ničkoj populaciji skreće pažnju “na
jetime, šehidske porodice, porodice
bez hranitelja, na stare i bolesne, na
invalide i na muhadžire koji se još
nisu vratili na svoja ognjišta.” i da su
vjernici “dužni gajiti duh suradnje
i međusobne brige što je svojstve-
no onim najodanijim pripadnicima
Muhammedovog, a.s., Ummeta.”
Postojeći Ustav Islamske zajed-
nice u Bosni i Hercegovini od 1997.
godine stavlja snažan naglasak na
edukaciju vjernika i svojih članova
i ističe zalaganje za očuvanje tra-
dicionalnih moralno-etičkih vri-
jednosti. Član 9. Ustava IZ u BiH
glasi: “Islamska zajednica se brine
o islamskom odgoju i obrazovanju
svojih pripadnika i zalaže se za oču-
vanje vrijednosti braka i porodičnog
života.” Ovim članom se određuju
primarna polazišta vjernika koji svoju
inspiraciju društvenog aktivizma
crpe iz pravilnog vjerskog odgoja i
slijeđenja jasnog moralnog koncepta.
Zatim, Član 12. “Islamska zajed-
nica organizira i pomaže aktivnosti
kojima se poboljšavaju društveni i
materijalni uvjeti života muslimana.”
I Član 69. “Odgojno-obrazovne,
humanitarno-socijalne i privredno-
finansijske djelatnosti u Islamskoj
zajednici obavljaju se u ustanovama
Islamske zajednice.”
Stoga je Rijaset Islamske zajednice
u Bosni i Hercegovini na devetoj
redovnoj sjednici održanoj 14. re-
biu-l-evvela 1430. h.g., odnosno 11.
marta 2009. godine u Sarajevu, donio
odluku o osnivanju Ureda za zekat,
čime je dotadašnji referat za zekat
prerastao u Ured za zekat. Ured za
zekat je zadužen za organiziranje,
vođenje i implementiranje aktiv-
nosti vezanih za sistem promocije,
prikupljanja i raspodjele zekata i
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallimov forum
sadekatu-l-fitra u skladu sa važećim
propisima Islamske zajednice u BiH.
Pored Ureda za zekat i Vakufska
direkcija, 3 koja je jedna od usta-
nova Islamske zajednice u Bosni
i Hercegovini, bavi se socijalnim i
humanitarnim pitanjima. Vakufska
direkcija ima i fond za socijalno ugro-
žene kategorije društva. Ovaj vakuf/
fond za pomoć socijalno ugroženim
kategorijama ima za cilj prikupljanje
finansijskih sredstava putem donacije
ili uvakufljenja, a koje će biti usmje-
rene na pružanje pomoći raznim
socijalno ugroženim kategorijama
u društvu.
Uz to, važno je spomenuti da je
“Vakufska direkcija preuzela osnivačka
prava nad Fondom “Bošnjaci” i samim
tim svu imovinu Fonda sa svim pravi-
ma o obavezama koje je Fond do tada
ostvario prešla je u vlasništvo Vakufske
direkcije.” “Prema vakufnami koju je
Vakufska direkcija izdala rahmetli
Aliji Izetbegoviću 2001. godine, pri-
hodi od imovine imaju se koristiti u
svrhe obrazovanja, nauke i kulture,
a posebno materijalno pomaganje
Gazi Husrev-begove medrese i Prve
bošnjačke gimnazije u Sarajevu.
“Osnovni ciljevi i zadaci ovog
vakufa/fondacije su:
• Stipendiranje talentiranih učenika
i studenata, te realizacija drugih
programskih ciljeva i zadataka iz
oblasti obrazovanja
• Pomoć učenicima povratnicima
i školama u manjem bosansko-
hercegovačkom entitetu
• Izdavačka i štamparska djelatnost
• Kulturne i sportske aktivnosti
• Finansiranje i ugovaranje socijal-
nih programa
3
Vakufska direkcija je osnovana 1894.
godine pod imenom Zemaljsko va-
kufska, u kojoj je kao državnoj insti-
tuciji sva vlast bila u rukama države.
No, muslimani nisu bili zadovoljni
sa tom upravom, jer u njenom radu
nisu imali nikakvog učešća. Stoga
su 1899. godine, muslimani pokre-
nuli borbu koja je imala za cilj da se
osigura autonomija u upravi za tri
ključna elementa koja su neophodna
za očuvanje bošnjačkog identiteta, tj.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
• Ostali programi koji doprinose
duhovnom i materijalnom ra-
zvoju Bošnjaka”4
Na službenoj stranici ovog vakufa
može se pročitati da je fond “Bošnjaci”
dodijelio 10.170 stipendija što je opet
najbolji pokazatelj opredijeljenosti
Fonda za finansiranje i podsticanje
obrazovanja kod Bošnjaka.
Isto tako, ovaj vakuf se aktivno
uključivao i u stimuliranje povratka
Bošnjaka na njihova predratna ognji-
šta realiziranjem određenih projekata
i aktivnosti na terenu.
Stoga Islamska zajednica u Bosni
i Hercegovini, u vremenu politič-
ke, ekonomske i socijalne krize, u
vremenu u kojem vlada nepravda,
treba da bude glas onih bez glasa,
glas onih čiji se glas zbog društvene
marginaliziranosti ne čuje. Svojim
praktičnim djelovanjem Islamska
zajednica pokazuje da to u stvarnosti i
jeste. Dovoljno je spomenuti podatak
da je Rijaset Islamske zajednice u
Bosni i Hercegovini prilikom nedav-
nih poplava koje su pogodile region,
odmah reagirala i otvorila podračun
koji je namijenjen za žrtve poplava i
klizišta. Organizirane su i sergije na
nivou Rijesata Islamske zajednice.
Prema informaciji o socijalnim i
humanitarnim aktivnostima Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini, koju
je pripremio Ured za zekat, vidimo
da je u 2013. godini na različitim
nivoima funkcioniranja zajednice
realizirano na stotine različitih pro-
jekata s ciljem pomoći siromašnim
i socijalno ugroženim članovima
društva, povratnicima, podrške obra-
zovanju i projektima značajnim za
razvoj zajednice i društva u cjelini.
vjerskih, vakufskih i obrazovnih po-
slova. Austrougarska je 1909. godine,
nakon aneksije BiH, udovoljila ovim
zahtjevima donošenjem Statuta za
autonomnu upravu islamskih, vjerskih
vakufsko-mearifetskih poslova. Zako-
nom o raspolaganju stanovima i po-
slovnim prostorijama od 17.02.1945.
i Zakonom o nacionalizaciji najamnih
zgrada i građevinskog zemljišta od
28.12. 1958. godine oduzete su sve
stambene i poslovne zgrade osim onih
Islamska zajednica u Bosni i Her-
cegovini u 2013. godini:
a) dodijelila je 1.135 stipendija, od-
nosno 1.013.322,00 KM
b) podijelila 277.135 kg kurbanskog
mesa
c) donirala u novcu 632.034,00 KM
d) donirala u namirnicama i robi
362.728,00 KM
e) pomoć za liječenja 347.116,00 KM
f ) obilazak bolesnih osoba 45.155,00
KM
g) podrška povratku 663.636,00 KM
h) sergije i prikupljanje pomoći za
druge socijalne i humanitarne
aktivnosti 418.108,00 KM
i) podrška i finansiranje aktivnosti i
projekata od opće koristi za društvo
(izgradnja objekata i infrastruktu-
re od opće koristi, obilježavanje
važnih događaja, školska i druga
takmičenja, sportska takmičenja i
sl. 809.590,00 KM
Bilo bi korisno kada bi Islamska
zajednica na jednom mjestu objedini-
la, objavila te promovirala podatke o
tome, koliko je finansijskih sredstava
izdvojeno na socijalni program u
proteklih dvadeset godina.
Važno je napomenuti da pored
programa koje provode krovni Uredi
Islamske zajednice u Bosni i Her­
cegovini, postoje i brojne akcije po-
moći koje samostalno provode niže
instance, tj. medžlisi i džemati5.
Islamska zajednica u Bosni i Herce-
govini do sada se uglavnom zauzimala
za hitnu i interventnu pomoć. Ali, u
zadnje vrijeme sve je više inicijativa koje
zagovaraju strukturalnu pomoć, koja bi
stvarala institucionalne mogućnosti i
pretpostavke da se dugoročno pomaže
socijalno ugroženom društvu.
koje služe usko definiranoj vjerskoj
djelatnosti (vjerski obredi, vjerski
poslovi i stanovi vjerskih službenika).
Vakufska direkcija obnovila je svoj rad
Odlukom Sabora Islamske zajednice u
Bosni i Hercegovini 14. 6. 1996. godine
4
Vidjeti šire na vakuf.ba (stranica po-
sjećena: 20.06.2014.)
5
Ovdje nećemo navoditi ilustracije u
prilog tome, jer i ovlašno informiranje
o ovoj temi na internetu pruža dovoljno
informacija.
34

Zaključak
Islamska zajednica u Bosni i Her-
cegovini u svojim programima provodi
aktivnosti na socijalnom zbrinjavanju
ugroženih građana Bosne i Herce-
govine. Ona osim seminara, vazova,
predavanja, hutbi, koji su u funkciji
korektiva društva nudi i konkretnu
socijalnu pomoć. Može se kazati da
je Islamska zajednica u Bosni i Her-
cegovini kroz svoje strukture svojim
(pro)aktivnim socijalnim angažma-
nom i djelovanjem aktivno prisutna
u bosanskohercegovačkog društvu.
Muallimov forum
Društvena pravda se ne može ostva-
riti bez društvene solidarnosti i ljubavi.
Ljudi su po svojoj prirodi upućeni jedni
na druge. Ostvarenje društvene jedna-
kosti i međusobnog pomaganja je ideal
islama i samim tim i misija Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini.

Nasr. S. H. (2002). Srce Islama. Preveli
E. Karić, R. Hafizović i N. Kahteran.
Sarajevo: El-Kalem.
Sociološki leksikon. (1982). Beograd, Sa-
vremena administracija.
Bosanac M., Mandić O. i Petković S.
(1977). Rječnik sociologije i socijalne
psihologije. Zagreb: Informator.
Lliteratura i izvori
Tolstoj, L. N. (2010). Rat i mir II. Preveli
S. i M. Glišić. Beograd: Feniks Libris.
Kerovec, R. (2009). Zagrljaj pravde i mira, o
napetosti retributivne i eshatološke pravde.
Kairos: Evanđeoski teološki časopis,
Vol. 3: No.1. Dostupno na: hrcak.srce.
hr/file/58086.
Devčić. I. (1993). Društvena pravda, solidar-
nost i ljubav od enciklike “Rerum novarum”
do “Centesimus annus”. Bogoslovska
smotra, Vol. 62, br. 3-4. Dostupno na:
hrcak.srce.hr/file/56693.
Ruhul Beyan, dostupno na http://www.
altafsir.com/Tafasir.asp
http://vakuf.ba

‫املــوــجز‬ Summary

‫حنو بناء جمتمع أكرث عدالة‬ TOWARDS A SOCIETY CONSTRUCTED

UPON JUSTICE
‫املشيخة اإلسالمية يف ابلوسنة واهلرسك – مشاركة تصحيحية إرشادية يف‬ The Islamic Community of BiH – its role
‫الربامج االجتماعية‬ and significance in social programmes
‫جنان اكيلاناتس‬ Dženan Kaljanac

‫ واعجلنا دور املشيخة‬،‫قدمنا يف هذا املقال تعريفا للعدل وللعدالة االجتماعية‬ In this article we presented definitions of justice and social justice
and discussed the role of the Islamic Community in welfare
‫ إن عمل املشيخة‬.‫اإلسالمية يف الفعايلات االجتماعية يف ابلوسنة واهلرسك‬ activities in BiH. The engagement of the Islamic Community
‫ االجتاه‬:‫اإلسالمية يف ابلوسنة واهلرسك يف الفعايلات االجتماعية يسري يف اجتاهني‬ in this field is twofold: counselling and corrective on the one
.)‫ واالجتاه املبارش (املشاركة املبارشة يف الربامج االجتماعية‬،‫اتلصحييح اإلرشادي‬ hand and direct (directly taking part in welfare programmes)
on the other.
‫أما فيما يتعلق بالنشاطات االجتماعية اتلصحيحية اإلرشادية فإن املشيخة‬
Counselling and corrective role of the Islamic Community
،‫اإلسالمية يف ابلوسنة واهلرسك تتعامل منهجيا مع املجتمع واملشالك االجتماعية‬ implies systematic activity in the society through constant pointing
‫فتشري دائما إىل املخاطر انلامجة عن الظلم االجتمايع الواضح داخل جمتمع ابلوسنة‬ to social problems and issues and dangers caused by growing social
injustice in contemporary BiH society. The Islamic Community
‫ وبناء ىلع قدرات املشيخة اإلسالمية االجتماعية فإنه تنصح‬.‫واهلرسك املعارص‬
within its capacity of social influence recommends justice as it is
‫ ويه بذلك تمارس ضغطا معينا ىلع الرأي‬،‫بتويخ العدل بناء ىلع تعايلم اإلسالم‬ recommended by the Islamic teachings, thus exercising a kind
‫ ويتم ذلك بشلك خاص‬.‫العام واملؤسسات املنوط بها تقديم الراعية للفئات املحتاجة‬ of a pressure upon public and institutions in charge for the care
‫من خالل اتلوجيهات اليت تعطى للعاملني واملوظفني يف املشيخة اإلسالمية يف‬ of the poor categories in the society. This especially by means
of concrete instructions given to officials and employees of the
‫ابلوسنة واهلرسك واليت تلفت فيها رئاسة املشيخة اإلسالمية االنتباه اخلاص حنو‬ Islamic Community in BiH, wherein the Riyasat of the IC of
،‫ وباملسنني واملرىض‬،‫ واألرس اليت ال معيل هلا‬،‫االهتمام بايلتاىم وأرس الشهداء‬ BiH emphasises the care for orphans, shaheeds’ families, families
‫ وتركز ىلع واجب املؤمنني‬،‫واملعاقني واملهاجرين اذلين لم يعودوا بعد إىل ديارهم‬ without an income provider, old, sick, handicapped, displaced
– promoting thus religious obligation for cooperation and care
‫ أما فيما يتعلق بمشاركة املشيخة اإلسالمية‬.‫باتلحيل بروح اتلعاون والراعية املتبادلة‬
for each other. The Islamic Community also provides direct aid
‫فمنالواضحأناملشيخةاإلسالميةتقدماملساعدات‬،‫املبارشةيفالربامجاالجتماعية‬ to socially deprived categories whenever the official instruments
‫ وتقدم املساعدات املادية‬،‫املبارشة يف األماكن اليت أخفقت فيها أدوات السلطة‬ responsible for this kind of care fails or are insufficient. In this
‫ ويه تنظم وتساعد بفاعلية النشاطات اليت من شأنها‬.‫للفئات املحتاجة يف املجتمع‬ sense, apart from financial donations it also organises activities
that help to improve financial and living conditions of those
.‫حتسني ظروف العيش املادية للمحتاجني من مواطين ابلوسنة واهلرسك‬ BiH citizens considered to be socially – endangered categories.
.‫ املشيخة اإلسالمية‬،‫ اإلسالم‬،‫ العدالة االجتماعية‬،‫ العدل‬:‫اللكمات الرئيسة‬ Key words: justice/adl, social justice, Islam, Islamic Community

35 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58

 putokazi

SOCIJALNA BRIGA I
ZAŠTITA U ISLAMU
Mustafa SPAHIĆ
UDK 28-23
28-254

Sažetak: U ovom radu raspravlja se teza o socijalnoj brizi i zaštiti unutar učenja islama. Kroz definiranje poj­
mo­va svojine, raspodjeli javnih dobara, ekonomije i ekonomije bazirane na islamskim principima autor nudi
uvid u modele i mogućnosti koje bi mogle pomoći u rješavanju rastućih problema socijalne nejednakosti na
globalnom nivou, ali i u svakoj lokalnoj muslimanskoj zajednici. Autor zaključuje da je zbog stava Muhammeda,
a.s., da su ljudi ortaci u tri stvari: vodi, vatri (struji) i pašnjacima, Muhammed, a.s., želio veću jednakost u
društvu, i da je zbog moralnih, socijalnih i političkih razloga tražio preraspodjelu dohotka – u ime Boga,
te da je njegova intervencija protiv negativnih efekata slobodnog tržišta, posebno monopola i nezbrinutih
suština Islama.
Ključne riječi: socijalna briga, islam, zekat, ekonomija, društvo

“A mi vas stvaramo, pa zašto ne vjeru-
jete?! Vidite li vi sjeme koje izbacujete.
Da li ga stvarate vi ili ga stvaramo Mi
određujemo kada će ko umrijeti i niko
Nas u tome ne može spriječiti. Da likove
vaše izmijenimo i promijenimo i da vas
iznova u likovima koje vi ne poznajete
stvorimo. A poznato vam je kako ste
prvi put stvoreni, pa zašto se ne urazu-
mite? Kažite vi Meni: šta biva s onim
što posijete? Da li mu vi dajte snagu
da niče ili to Mi činimo? Ako hoćemo
možemo ga u suho rastinje pretvoriti,
pa biste se snebivali i stali bi klevetati:
mi smo zbilja oštećeni, kažnjeni i svega
lišeni, čak smo i obespravljeni! Vidite li
vodu koju pijete, Da li je Mi iz oblaka
spuštamo ili je spuštate vi?! Da hoćemo
i želimo Mi, Mi bismo je slanom učinili,
pa zašto ne zahvaljujete?! Vidite li vi vatru
koju palite i ložite. Da li drvo za nju vi
ili Mi stvaramo? Mi smo je za podsjetu
dali i da se koriste njome u divljini!
palme, i grožđe, i svakovrsni plodovi!
Doista, u tome je znak i dokaz ljudima
koji razmišljaju. On čini da se noći
i danom koristite i Suncem i Mje-
secom, a zvijezde su Volji i Odredbi
Njegovoj potčinjene, zaista u tome su
znaci i dokazi za ljude koji rasuđuju i
pameti imaju. I sve ono što je radi vas
stvorio na Zemlji (ti su darovi sadržani
u raznovrsnim životinjama, biljkama,
rudama, mineralima) dajući mu različite
boje i vrste, zbilja u tome je znamenje
za ljude koji pouku uzimaju. A On je
potčinio i more – da iz njega jedete
meso svježe, i da iz njega nakit vadi-
te kojim se ukrašavate. Ti vidiš lađe
kako more sijeku da biste se domogli
blagodati Njegove, te da biste zahvalni
bili. On je po Zemlji nepomična brda
i planine postavio i rasporedio da vas
ona ne potresa, i rijeke i puteve, da se
ispravno usmjeravate. Zatim putokaze, a
i po zvijezdama zapućuju se i upravljaju
“A i na nebu je opskrba vaša i ono što
vam se obećava. Pa, tako mi Gospodara
neba i Zemlje, to je Istina kao što je Istina
da vi govorite!” (Ez-Zarijat, 22 i 23.)
“On je uistinu s Istinom nebesa i
Zemlju stvorio. I On je Uzvišen i iznad
onih koje Njemu pridružuju i pripisuju!
On stvara čovjeka od kapi sjemena, a
čovjek odjednom (bez razloga i povoda)
neprijatelj očiti! I stoku On za vas stvara,
njome se od hladnoće (pomoću vune
i kože) štitite, i druge koristi imate,
njome se najviše i hranite. U njoj vam
je i gizda i ukras kad je sa ispaše vraćate
i kad je na ispašu gonite! A nosi vam i
tovare do zemlje u koju ne biste mogli
stići bez velike muke! Gospodar je vaš,
doista, blag i milostiv. I konje i mazge i
magarce, da ih jašete, a i kao ukras, a On
stvara i ono što ne znate. Samo Allahu
pripada pokazivanje Puta Pravoga, a ima
i krivih puteva! Da Allah hoće sve bi
vas uputio.” (En-Nahl, 3.-9.)

Pa, slavi s imenom svoga Gospodara
Veličanstvenoga!” (El-Vakia, 57.-74.)
“On je Taj koji s neba spušta vodu
koju vi pijete, i kojom se natapa i raste
bilje i rastinje kojim vi stoku hranite i
napasate. On čini i daje da vam pomoću
nje (vode) niče i raste žito i masline i
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
oni. Pa zar je isti Onaj koji stvara kao
onaj ko ne stvara. Zar nećete opametiti
se?! Budete li brojali blagodati Allahove,
pobrojati ih nikada nećete, jer Allah je
zaista Onaj Koji prašta i Koji je Mi-
lostivan. Allah zna šta tajite i krijete a
šta javno iznosite.” (En-Nahl, 10.-19.)
A
llah stvara sve svjetove i sva
stvorenja. Jedini On dariva
uvjete i okvire života svim
stvorenjima. Njegovi su darovi i bla-
godati neizbrojivi, neopisivi i neo-
buhvatljivi na nebu, Zemlji i moru.
36

On je Jedini Stvoritelj života, Izvor
nafake i opskrbe svakog stvorenja.
Zato, Platon s pravom zapaža i kon-
statira da je izvor, korijen i početak
laži – nevjerovanje i poricanje da je
Bog Stvoritelj svjetova i stvorenja i
da je Izvor ideja (Objave).
Šta je onda ekonomija? U izvor-
nom značenju to je grčka složenica
oikos-kuća i nomos-zakon. Dakle,
ekonomija je red, pravilo i zakon u
kući. To znači ispravno, pravilno,
racionalno, efikasno i efektivno
vođenje kuće, domaćinstva, gaz-
dinstva, imanja, firme, preduzeća,
odnosno cjelokupne imovine i re-
sursa dostupnih ljudima. Ekonomija
označava i red, disciplinu i pravilnost
u troškovima jednog domaćinstva,
porodice, farme, fabrike. Tu spada
ravnomjerna, racionalna, umjerena,
oprezna upotreba Božijih daro-
va, blagodati, nimeta ili resursa.
Znači to podrazumijeva štednju,
štedljivost, kućevnost, čuvarnost i
domaćinsko vođenje kuće, općine,
firme, države. Čim su resursi stvoreni
oni su i ograničeni a ljudskoj mašti
nema kraja.
Ekonomija je tu da postavi ekvi-
librij – ravnotežu, harmoniju i mjeru
između, svakoj generaciji dostupnih
i dozvoljenih resursa i neograničene
mašte i ljudske pohlepe, gramzivosti,
sebičnosti i isključivosti.
Ni jedna generacija u sadašnjosti
nema pravo pojesti i potrošiti pravo
generacije koja dolazi. Naime, ima
ljudi i učenja koji za umišljene ideale
prošlosti-epigoni žrtvuju i sadašnjost
i budućnost, ima onih koji za svijetlu
budućnost – čisti komunizam a i one
religije koje traže samo carstvo na
nebesima, u potpunosti odričući se
blagodati na zemlji i ima onih koji
samo za sadašnjost – kapitalizam u
čistom obliku, zaboravljaju prošlost
i žderu i jedu budućnost.
Suočavajući se sa ova tri izazo-
va u djelima “Problemi islamskog
preporoda”, “Islamska deklaracija”
i “Islam između istoka i zapada”
Alija Izetbegović čini i ulaže napor
da se premosti skoro nepremostiva
provalija između ta tri monopolarna
pristupa svijetu i životu. Svijet samo
37
čiste religije kršćanstvo i budizam teže
i bore se samo za nebo i onaj svijet, jer
prema Pavlu uvjet onog je prezir ovog
nižeg svijeta. S druge strane, antički
svijet je bio zakovan u zamišljene,
projektovane i neprovjerljive ideale
predaka. Jedina misija i izazov sinova
je bio da ostvaruju zavjete, zaloge i
testamente očeva. Oni nisu ništa
mogli postići što već roditelji nisu
ostvarili. To je čista epigonska svijest.
Što se tiče zastupnika historijskog
materijalizma i dijalektičkog mar-
ksizma oni su po ontologiji – ma-
terijalisti, a po ideologiji – ateisti.
Za njih je historija svijeta i života
samo historija razvoja i usavršavanja
materije u njenom samonastanku,
samokretanju, samoopstanku, sa-
moodržavanju i samorazvoju od
anorganskog, organskog, biljnog,
životinjskog preko majmuna do
ljudskog svijeta.
Osnovni zakon ljudskog i druš-
tvenog života je razvoj materijalnih
proizvodnih snaga u okviru druš-
tvene proizvodnje koja se sastoji od
proizvodnje, raspodjele, razmjene
i potrošnje, i na njima utemeljeni
osnovni (bazični) tj. produkcioni,
proizvodni ili ekonomski odnosi.
Materijalne proizvodne snage, u
okviru društvene proizvodnje i na
njima utemeljeni primordijalni od-
nosi, prema marksistima, su jedini
apsolutni, stvaralački bitak, kreator
i zakon svijeta. Razvoj i dijalektika
materijalnih proizvodnih snaga i na
njima utemeljenih svih proizvodnih
odnosa i klasne razlike, klasno-imo-
vinsko raslojavanje, klasne suprotnosti
utemeljene na apsolutiziranom pri-
vatnom vlasništvu, privatnom posjedu
i imovini, jedina su dva zakona i
pokretača povijesti.
Privatno vlasništvo (svojina) udru-
ženi sa ljudskim zabludama, prema
svim socijalistima utopistima, što
prihvaćaju i svi marksisti su osnovni
izvori nemira, sukoba, belaja i ne-
sreća među ljudima. Da bi to riješio
komunizam, vjerovatno u dobroj
namjeri, a na dobrim namjerama
zna biti popločan i put do pakla,
preko eksproprijacije i nacionalizacije
pokušava da potpuno ukine privatnu
putokazi
imovinu i privatni posjed. To donosi
sljedeće neminovne posljedice:
1) što je svačije to nije ničije. Kako je
primijetio Aleksander Bajt glavni
izazov i problem komunizma nije
krađa već uništavanje imovine;
2) Potpunom kolektivizacijom preko
nacionalizacije i eksproprijacije
ubija se i razara osnovni motiv i
poluga ekonomije: štednja, čuva-
nje, kućenje, dobit, zarada, korist,
profit. Ko ima on je doktrinalni i
idejni, ne lopov nego klasni ne-
prijatelj, a biti (postojati) i imati
su dva osnovna izvanjska svojstva
čovjeka.
3) Kao što se identitet i sigurnost
iznutra postiže vjerom, etikom i
kulturom, tako se egzistencijalni
identitet i sigurnost postiže za-
konom, politikom i imovinom.
Zato ljudi u komunizmu dolaze
u izvanjsku, materijalnu, egzisten-
cijalnu, ekonomsku nesigurnost i
gubljenje kompletnog vanjskog
identiteta. Pošto je Partija uprav-
ljala svom imovinom samo je ona
imala izvanjski identitet i politički
subjektivitet. Ovo je komunistički
pristup privredi i ekonomiji koji
je izraz jedne krajnosti.
Uspješna, prirodna, čovjekovoj
naravi primjerena ekonomija u komu-
nizmu je nemoguća i neuspostaviva.
Zašto? Iz metafizičko-ontološko-
transcendentalnih razloga. Komu-
nizam negira, poriče i odriče Boga
kao Stvoritelja, Izvora, Gospodara,
Vlasnika i Upravitelja svih resursa,
dobara, nimeta i blagodati. Oni tu
Božiju ulogu među ljudima dodje-
ljuju sami sebi. Drugo, oni ukidaju
relativno privatno vlasništvo koje
dozvoljavaju sve religije i velika učenja
svijeta i time ugrožavaju čovjekovu
izvanjsku egzistenciju i dovode u
pitanje njegov izvanjski identitet,
sigurnost i slobodu. Treće, ukidanjem
relativne privatne imovine ukidaju
osnovni motiv za rad i štednju, a to
je zarada, imetak i profit.
Što se tiče čistog kapitalizma koji
dovodi privatno vlasništvo do apo-
teoze i idealizira u okviru otvorenog
tržišta pravo i slobodu kretanja rada,
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 putokazi
roba, novca i kapitala i on, prema
najpoznatijim autoritetima i po-
znavaocima kapitalizma ima svoje
zamke i slabosti. Dvije: jednu vanjsku
a drugu unutrašnju, zapazio je, pored
ostalih, i Karl Marx. Vanjska slabost
kapitalizma što on iz svog osnovnog
odnosa i procesa, koji je svojstven
njemu više nego bilo kojem drugom
sistemu, neminovno u određenim
cikličnim razmacima dolazi u stanje
inflacije, hiperinflacije, stagflacije,
hiperprodukcije, nelikvidnosti, viš-
ka radne snage i velike ekonomske
krize. Druga unutrašnja slabost, koju
uočava Marx jeste što kapitalizma
nema bez kapital-odnosa. Taj i takav
odnos svodi čovjeka samo na radnu
snagu a radnu snagu još više srozava
na robu koja postaje razmjenska vri-
jednost kao i svaka druga razmjenska
vrijednost.
Tako dok je antički svijet imovinu
i privatno vlasništvo usmjeravao pre-
ma idealima predaka, kršćanstvo i bu-
dizam ga relativiziraju i ignorišu radi
onog nebeskog svijeta, komunizam
radi ukidanja eksploatacije i klasnog
društva potpuno ubija privatno vla-
sništvo, a čisti kapitalizam idealizira
i apsolutizira privatno vlasništvo a
cijena toga je preko radne snage i
robe svođenje čovjeka na razmjensku
vrijednost sa svakom robom koja se
razmjenjuje.
Treće, ekonomista svjetskog ka-
libra, Hajman Minski, proučavajući
posigurno najpoznatijeg i najpri-
znatijeg ekonomistu 20.-og stoljeća
Džona Mejnarda Kejnza, zaključuje
da se Kejnz nije bavio samo pitanjem
nezaposlenosti, već i novcem i ban-
karstvom. Iako to Kejnz nikada nije
eksplicitno rekao i napisao Minski
je tvrdio da se iz cjelokupnog Kejn-
zovog opusa može izvući zaključak
da je kapitalizam po samoj svojoj
prirodi nestabilan i sklon propasti.
Umjesto da ide ka nekom magičnom
ekvilibriju kapitalizam će neminovno
krenuti u sasvim suprotnom prav-
cu. Baciće se preko ivice provalije.
Pisanje Minskog da: “Nestabilnost
jeste urođena, neizbježna mahana
kapitalizma”, Minski duguje svom
mentoru, Josefu Šumpeteru, koji se
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
pamti i ne zaboravlja po dokumento-
vanju neprekidnog procesa “kreativne
destrukcije” ili ekonomski kazano
neprestanog usavršavanja procesa
proizvodnje ne mareći za društvenu
i prirodnu sredinu.
Savremene finansije, prema nje-
mu, nisu faktor stabilizacije svijeta
i društva. Naprotiv, to je sistem koji
formira i širi iluziju stabilnosti (po-
moću papira koji je konvencionalno
novac), istovremeno omogućavajući
uvjete za neizbježni i dramatični
krah. Kako se u utrobi svakog društva
nalaze klice vlastite propasti tako je
i Minski predviđao ekonomsko-pri-
vrednu krizu na početku 21. stoljeća
ali je bio potpuno uvjeren da kom-
pletan finansijski sistem u sebi nosi
klicu vlastitog uništenja. Hajman
Minski postavlja pitanje koje niko
tada nije želio čuti: “Može li se ono
ponovo dogoditi?”, a to ono je i kao
neprijatelj Harija Potera Voldemort,
uvijek ista stvar: Velika depresija ili
ekonomska kriza od 1929. do 1933.
godine. On je više vremena provodio
razmišljajući o destrukciji nego o
razvoju i proizvodnji. On postavlja
i razvija ideju koju naziva “hipoteza
finansijske nestabilnosti”.
Ta hipoteza od 2008. kada je skoro
čitav bankarsko-finansijski svijet
zapao u krizu nesagledivih razmjera
najedanput postala je poznata i pri-
znata u čitavom svijetu. Ne samo da
je kapitalizam sklon propasti, već su
upravo periodi ekonomske stabilnosti
ti koji pokreću krize monumentalnih
razmjera. Kur’an kaže:
“Ima nešto što vam izgleda teško i
odvratno (štednja) a u tome je dobro
za vas, a ima nešto što vam je milo
i drago (rasipništvo) a zapravo loše
je i štetno za vas, jer Allah zna sve
a vi ne znate.” (El-Bekare, 216.)
Prije svake depresije, primjećuje
Minski, finansijske institucije i predu-
zeća ponašaju se vrlo konzervativno.
I dok se povjerioci i dužnici koji
pokreću ekonomiju klone rizičnih
poslova, sve ide glatko i dugovi se po
pravilu isplaćuju na vrijeme, preduze-
ća uglavnom posluju uspješno, i svima
ide dobro. Međutim, u želji za većom
zaradom (profitom, dobiti), taj uspjeh
navodi povjerioce i dužnike na veći
rizik. Uspjeh i želja za gomilanjem
i uvećavanjem imovine navodi ljude
na ignorisanje mogućnosti neuspjeha
kao da su oni vlasnici budućnosti i
događaja u njoj. O tom i takvom
stanju ljudske svijesti Kur’an kazuje:
“Zaokuplja vas samo nadmetanje
u zgrtanju imetka, sve dok grobo-
ve ne naselite! A doista ne valja
tako, saznat ćete svakako! I opet
zbilja ne valja tako, saznat ćete
svakako! Ne valja tako nek’ znate
jamčano!” (Et-Tekasur, 1.-4.)
“Teško svakom klevetniku po-
drugljivcu koji samo blago zgrće
i zbraja ga, misleći da će blago
njegovo vječnim učiniti njega!
A ne valja tako! On će zbilja
u džehennem bačen biti!” (El-
Humeze, 1.-4.)
Pošto ljudi zaboravljaju da je ne-
uspjeh moguć, rađa se “euforična
ekonomija” samo na imaginarnim
papirima utemeljena, koju pokreće
sve veći broj rizičnih dužnika, tj.
onih koji se nazivaju špekulativnim
dužnicima, koji svojim prihodom
mogu da pokriju kamatu, ali ne i
glavnicu i onih koje je Minski nazvao
“piramidalnim dužnicima”, koji ne
mogu da pokriju ni jedno ni drugo
već mogu da plaćaju račune samo ako
se još više zadužuju. Oni, ustvari, dižu
kredite da bi vraćali kredite.
Sa porastom broja ovakvih duž-
nika, kao trulih među zdravim jabu-
kama, čitava privreda se pomjera iz
konzervativne ali profitabilne, sigurne
i regularne zone u mnogo razuzda-
niji sistem kojim dominiraju igrači
čiji opstanak ne zavisi ni od dobrog
poslovnog plana ni od ostvarene
proizvodnje, već od pozajmljenog
novca i raspoloživih kredita. Sva ova
roba od nevidiša bila je u funkciji
kretanja i uvećavanja kapitala, samo
kroz finansije putem banaka izražena
i ostvarena. Kada se formira privreda
na takvim osnovama, to može da
dovede do sloma, poput lančanog
sudara tržišta.
Primjera radi, propast jedne fir-
me, čak i banke, ili otkrivanje velike
38

prevare, prikrivanje manjka, može
poput stampeda da pokrene strah i
iznenadnu sistemsku težnju svih da
se riješe duga. Ovaj prijelomni tre-
nutak poput “Velikog praska” formira
atmosferu nepovjerenja prema svim
dužnicima. Špekulativni i piramidalni
dužnici stradaju prvi, pošto im je
uskraćen kredit koji im je potreban
da prežive i vraćaju prijašnji kredit.
Čak i stabilniji igrači, ukoliko nemaju
veće rezerve i zalihe, mogu se naći u
situaciji da ne mogu da vrate dugove,
ukoliko ne prodaju aktivu, a takva
prodaja u takvom ambijentu obara
cijenu aktive i čitava klimava finan-
sijska konstrukcija se ruši. Preduzeća
lančano, poput spojenih posuda slabe
ili propadaju i kriza se preljeva u
“realnu” ekonomiju, koja zavisi od
urušenog finansijskog sistema.
Ukoliko je kapitalizam, kako tvrdi
Minski, po svom unutrašnjem biću
samodestruktivan i nestabilan i da,
kako je primijetio Kejnz, proizvodi
neravnopravnost i nezaposlenost, šta
je onda izlaz i rješenje?
Na svjetskoj ravni na krizu tridese-
tih godina 20. stoljeća izlaz je ponudio
Kejnz. Suprotno osnovnom rezonu
kapitalizma – potpuno otvorenom i
slobodnom tržištu u kome “nevidljiva
ruka” Adama Smita reguliše sve,
Kejnz predlaže da država treba da
uzme učešće i detaljno kontroliše
privredu (sada finansije), da olakša
privredne cikluse i da se potrudi da
sve bude izbalansirano, da država
upumpava novac u projekte koji će
uposliti kvalifikovanu i sindikalizova-
nu radnu snagu u velike javne radove,
naprimjer, u gradnju brzih pruga.
Minski se s druge strane zalaže
za socijalno pravedniji i podnošljiviji
pristup – usmjeravanje novca prven-
stveno ka siromašnima i nekvalifi-
kovanima. Prema njemu, država bi
trebala da postane “krizni poslodavac”
i da ponudi posao svakom ko hoće
da radi, poštujući unaprijed određeni
minimalni dohodak. Taj novac bi
se isplaćivao radnicima koji čuvaju
djecu, čiste ulice i pružaju usluge koje
su poreskim obaveznicima vidljive i
isplative. Pošto bi posao bio svako-
me dostupan takav plan bi bio još
39
ambiciozniji i obuhvatniji od Nju
dila, i značajno bi smanjio izdatke
za socijalnu pomoć, povećao bi na-
talitet, stopu zaposlenosti, čistoću
ulica, smanjio bi se broj bijednika i
siromaha, garantirajući posao sva-
kome ko je sposoban da radi. Takav
program ne bi samo pomogao siro-
mašnim i nekvalifikovanim, već bi
postavio i donji limit za primanja
svih ostalih, sprječavajući da dohodak
kvalifikovanih naglo padne, tako da
bi korist bila primjetna duž čitave
socioekonomske skale.
Sve privredno-ekonomske mjere
koje predlažu Kejnz i Minski nemi-
novno prelaze u moralno-etičku sferu.
Bilo koji oblik solidarnosti i socijalne
pravde je prije pitanje religije i etike
nego politike i ekonomije. Poput
politike tako i ekonomija kad god
se zamrsi u vlastite čvore rješenje
mora tražiti u etici pozivajući se na
zajednicu (državu), socijalnu pravdu
i solidarnost. Tu se Kant ne može
zaobići: “Istinska politika (također i
ekonomija), dakle, ne može da učini
nijedan korak a da se prije toga ne
pokloni moralu. I mada je politika
sama za sebe teška vještina, njeno
sjedinjenje s moralnom nije nikakva
vještina. Jer, moral presijeca čvor koji
politika (i ekonomija) ne može da
riješi čim s njim nije u saglasnosti.”
Nažalost, MMF i Svjetska banka u
svome odnosu prema zemljama slabo
drže i do moralno-etičkih principa i
do savjeta Kejnza i Minskog.
“Današnju ulogu MMF-a i
Svjetske banke u svijetu najbolje je
i najpreciznije opisao sjajni američki
makroekonomist Joseph Stiglitz, u
sada već legendarnom tekstu “Četiri
MMF-ova koraka do prokletstva.”
Stiglitz je dobitnik Nobelove na-
grade za ekonomiju, bio je ekonom-
ski savjetnik Billa Clintona, ali i
potpredsjednik Svjetske banke, što
znači da je direktno na terenu mogao
gledati kako ove dvije međunarod-
ne institucije uništavaju ekonomije
zemalja širom planete. Stiglitz tvrdi
da MMF i Svjetsku banku danas
pokreću tajni planovi zapadnih sila
i multinacionalnih korporacija koji
se plasiraju zemljama u tranziciji
putokazi
pod parolom “strategije pomoći”.
Zemljama u tranziciji se predlažu
četiri koraka: 1) privatizacija; 2)
liberalizacija; 3) tržišno određivanje
cijena i na kraju; 4) socijalni nemiri
i protesti. U ta četiri koraka, ako se
dosljedno provedu, zemlja korisni-
ca kredita MMF-a i Svjetske bake
je bukvalno upropaštena i bačena
na koljena, a sva njena privredna
bogatstva za male pare preuzimaju
zapadne korporacije. Sve dobre i pro-
fitabilne kompanije su privatizirane
i prodate, zemlja je širom otvorena
za slobodan uvoz strane robe bez
carina, cijene se tržišno formiraju u
svim slučajevima, uključujući i cijene
komunalnih usluga, a kada lokalno
stanovništvo više ne može doslovno
da preživi, onda MMF potajno, ispod
stola, isprovocira socijalne nemire
i proteste (plenume) građana, na-
kon čega je država u rasulu. Potom,
prema Stiglitzu, slijede bjesomučna
rasprodaja sve imovine i prirodnih
bogatstava (naprimjer u Grčkoj se
ovih dana zagovara prodaja otoka i
plaža pa čak i do Akropolja) i eko-
nomsko porobljavanje. Stoga neka
vas ne čudi što danas zemlje BRIC-a
(Brazil, Indija, Rusija, Kina) najavlju-
ju osnivanje svog MMF-a kako bi se
oduprle zapadnoj kolonizaciji” piše
u sarajevskom “Oslobođenju” Eldar
Dizdarević, 6.5.2014. godine, u tekstu
“MMF-ove ucjene i pušenje”.
Ekonomija u Islamu
Kao vanjska strana života i eg-
zistencije ekonomija ima izuzetan
značaj, ulogu i mjesto u životu mu-
slimana. Ekonomija u Islamu je
utemeljena na njegovim izvorima:
Kur’anu, Sunnetu, Idžmi i Kijasu.
Čim Kur’an i Islam kažu – DA i ovom
i onom svijetu onda je ekonomija
kao i etika samo nužan i prirodan
slijed Islama: Za razliku od onih
koji žele blagodati i dobra na ovom
svijetu muslimani vjeruju, uče i čine
dovu: “A ima i onih koji govore (to
su muslimani): Gospodaru naš, podaj
nam dobri i blagodati na ovom i na
onom svijetu i sačuvaj nas patnje u
ognju!” (El-Bekare, 201.)
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 putokazi
Evo definicije ekonomije koju je
dao Mesud Alem Kuduri:
“Islamska politička ekonomija
je studija o međusobnim od-
nosima političkog uređenja
(Šure) i ekološkog uređenja,
u čiji podsistem spada trži-
šte. Ona je etičke prirode jer
pravila ekonomskog života
izvodi iz normativnih tvrdnji
zasnovanih na vjeri.”
Dijelimo i prihvaćamo osjećaj i
stav većine vjerničkog čovječanstva da
iz vjere slijedi religija, a na religiji su
utemeljeni obredi, etika i kultura. Za-
pravo, ljudska manifestacija robovanja
prema Bogu ogleda se kroz obrede,
robovanje prema Bogu u odnosu na
ljude manifestira se kroz etiku, a na
etici se utemeljuje istinska ekonomija
i politika. Manifestacija robovanja
prema Bogu u odnosu na ljude, u
ekonomiji i privredi manifestira se
kroz institucionalno-obavezujuće
oblike izvršavanja obaveza kao što
su zekat, sadekatul-fitr i kurban kroz
sve oblike dobrovoljnih milodara.
Naime, kao što se identitet, dignitet
i sigurnost iznutra postiže vjerom,
etikom i kulturom, tako se egzisten-
cijalni identitet, dignitet i sigurnost
postižu imovinom, relativnim a ne
apsolutnim privatnim vlasništvom
i njegovim doživotnim korištenjem.
Zato je imovinski ili svojinski ustav
glavni temelj socijalne izvanjske zgra-
de. Zakon relativnog i titularnog a ne
apsolutnog vlasništva treba da osigura
i zaštiti svojinu svih ljudi koji je stječu
na halal način. Njegov glavni cilj, kada
je u pitanju Islam i socijalna pravda
i zaštita u Islamu, je kako da dobra,
blagodati i nimeti postanu dostupni
i na korist svih ljudi.
U okviru dva monopolarna svi-
jeta, čisti komunizam negira i ukida
privatno vlasništvo, temeljni motiv
i pokretača ekonomije i dovodi u
pitanje čovjekovu i i ljudsku izvanjsku
prirodu. Zato što u komunizmu po
doktrini i ideologiji ne smiju imati,
ljudi ne kradu već uništavaju imovinu
a kada je u pitanju rad kažu ne možete
nas malo platiti koliko mi možemo
malo raditi. Teoretičari kažu da je
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
značajan napredak poslije komu-
nizma kada ljudi pođu raditi i krasti
imovinu, umjesto da je uništavaju.
Drugi monopolarni svijet – čisti
kapitalizam koji apsolutizira privatno
vlasništvo sistemski i neumitno obo-
gaćuje manjinu i osiromašuje većinu
i imućne vodi u pohlepu, gramzivost,
sebičnost, individualizam, egoizam,
uživanje, iživljavanje, obijest, oholost,
nadmenost, gordost: “Ipak – čovjek
se zaista osili, čim se neovisnim osjeti:
Gospodaru tvome sigurno će se sve
vratiti!” (El-Alek, 6.-8.), a siromašne
vodi u očaj, beznađe, zavist, ljubo-
moru, mržnju, pobunu, nasilje i teror.
To Poslanik Islama lijepo, mudro i
jezgrovito kaže: “El-fakru nisful-
kufri-siromaštvo je pola bezvjerstva.”
Prema Garodiju, u međuljudskim
odnosima na Zapadu dominira egoi-
zam i individualizam a u nauci poziti-
vizam i scijentizam. U civilizaciji gdje
se apsolutizira privatno vlasništvo,
neovisno od religije i etike, vođeno
samo logikom ekonomije, dobiti,
profita, zarade, gomilanja bogatstva
siromaštvo se javlja iz obilja kod
pojedinaca i siromaštva kod većine.
Sa stajališta Islama uz sve ekonom-
ske uzuse i zagarantiranu relativnu
privatnu imovinu koja nam je Bogom
povjerena na korištenje neminovno je
voditi brigu o sveljudskim potrebama.
Treći monopolarni put je put či-
stih religija kršćanstva i budizma koji
obraća samo pažnju na duhovnost
i nebesko carstvo ne vodeći brigu
i borbu i za udio na ovom svijetu.
Četvrti monopolarni svijet je an-
tički koji svu pažnju i brigu poklanja
prošlosti, odnosno ciljevi i sadržaj
života potomaka su ideali predaka.
Peti put nije monopolarni nego
je bipolarni u odnosu na svijet, život,
ljude, ovaj i onaj svijet. To je srednji
ili islamski put koji jasno i glasno
kaže DA i ovom i onom svijetu. To
je put koji ne dopušta apoteozu i
apsolutizaciju vlasništva (kapitalizam)
niti dozvoljava ukidanje relativnog
privatnog vlasništva od Boga ljudima
povjerenog na korištenje kao oznaka
vanjske egzistencije.
Prema Islamu, u osnovi, u apso-
lutnom smislu Lillahi ma fissemavati
vema fil-erdi – Bogu pripada sve, On
je Izvor svega, Gospodar svega, jedini
Vlasnik dobara, resursa, stvorenja,
opskrbe, nafake, blagodati, nimeta,
a ono što je nama od imovine od
Njega povjereno, u tome, prema
Njegovoj volji, odredbi, moći, mjeri
i zakonu, ima neupitno pravo i udio:
fukara-sirotinja, miskini-bijednici,
putnici-namjernici, siročad, invali-
di, svi nesposobni za život, po bilo
kojim osnovama psihičkim, fizičkim,
mentalnim, umnim:
“Čovjek je stvoren malodušnim,
stvarno – uzruja se je li ga jad
zadeso, a odbojan je kada ga
zadesi dobro – osim onih što
namaz klanjaju, koji u namazu
istrajavaju, i koji u imecima
svojim određenu obavezu imaju
prema prosjaku i prikraćenom
čovjeku, i koji Dan Vjere isti-
nom smatraju, i koji od kazne
Gospodara svoga strahuju.” (El-
-Mearidž, 19.-27.)
To je od Boga zagarantirano pravo
sirotinje, bijednika, siročadi, prosjaka,
umno i fizički nesposobnih osoba, o
kojima se, neovisno o spolu, uzrastu,
naciji, rasi, klasi, boji kože, mjestu gdje
žive, u svim vremenima, u ime Allaha
i po Njegovoj izričitoj i neopozivoj
Odredbi moraju brinuti imućne,
sposobne i Bogom nadarene osobe:
“A u imecima njihovim bio je i
jeste udio i za onoga koji prosi i
za onoga koji je obespravljen.”
(E-Zarijat, 19.)
Zekjatom, sadekatul-fitrom, sa-
dakom i svim vrstama milodara mu-
sliman istodobno priznaje Allahove
blagodati i zahvalan Mu je na njima.
Čovjek se tako uklapa u izvanjski
Allahov red i poredak i uspostavlja
pravilan odnos prema ovosvjetskim
dobrima, resursima i blagodatima,
kao što, isto ispunjava zagarantirano
pravo sirotinje na njen Hakk – pravo
sadržano u zekjatu i sadekatul-fitru
i tako izvršava svoju dužnost.
Naime, imućni nikada ne daju
nego izvršavaju Bogom određenu
obavezu i dužnost, niti siromaš-
ni primaju i uzimaju milost nego
40

ostvaruju svoja Bogom zagaranti-
rana prava. Time čovjek priznaje
i praktički potvrđuje da su ljud-
ske nafake, opskrbe, sposobnosti,
znanje i uvjeti života različiti kao
što je različita i društveno-politič-
ka pozicija. Oni koji dijele – oni
izvršavaju dužnost i obavezu od
onog što im je Allah darovao i
što su dužni u ime Allaha prema
ljudima a oni koji primaju milodar,
sadaku, zekat, sadekatul-fitr – oni
samo ostvaruju svoje pravo i udio
u imecima imućnih ljudi.
U odnosu na sebe, čovjek koji daje
zekat izvršava strogu i neopozivu
Allahovu dužnost, u Kur’anu na preko
25 mjesta navedenu i preporučenu
u mnogim hadisima, zahvaljuje se
Allahu, priznaje sve Njegove stvorene
i podarene blagodati i uspostavlja
pravilan odnos prema ljudima i svim
ovodunjalučkim dobrima i resursima.
Ali i na ličnom, odgojnom i karakter-
nom planu on postaje čvrst, stabilan,
ustrajan i uspravan pomoću imana,
salata i zekjata.
Naime, Islam je religija u ko-
joj se ne razdvaja niti suprotstavlja
ovosvjetsko i onosvjetsko, duhovno i
materijalno, duševno i tjelesno, fizičko
i psihičko, individualno i društveno,
sloboda i odgovornost, mogućnost
i dužnost i pravo i obaveza. Tako
je dunjaluk njiva na kojoj se sije za
Ahiret, Imana nema bez dobrih i ko-
risnih djela, salat i zekat idu zajedno
i nikada se ne rastavljaju, post im nije
potpun bez sadekatul-fitra, nije pravi
vjernik ko legne sit a njegov komšija
ostane gladan.
Granica slobode je granica od-
govornosti, granica mogućnosti je
granica odgovornosti, granica prava
je granica obaveze.
Prema Kur’anu vjeru u Boga i
onaj svijet, Ahiret, poriče i odriče
onaj koji grubo odbija jetima (siroče
i koji ne potiče i ne organizira da se
siromasi, bijednici nahrane, zbrinu
i osiguraju. Prema Poslanikovim
riječima oni koji čvrsto i iskreno
vjeruju u Allah, oni će počastiti i
nahraniti gosta i musafira, najljepše
činiti i postupati prema komšiji, neće
sjedati za sofru i sto sa pijandurama
41
gdje se služi alkohol i kazivat će
istinu i korist i uputu ili će šutjeti.
Osnovni princip odnosa među
muslimanima je natjecanje, saradnja i
solidarnost s onima koji u natjecanju
gube dah ili nisu za njega sposobni.
Muslimani se moraju potpomagati,
poticati i natjecati u dobročinstvu
(Birru i Takvaluku (bogobojaznosti),
a nikada se ne trebaju međusobno
natjecati niti podsticati u griješenju
i neprijateljstvu. Evo šta članovi
Poslanikovog Medinskog ustava
od 3-11 ističu: “Solidarnost među
muslimanima počiva na islamskom
dobročinstvu i osjećaju pravde koja
vlada među vjernicima”, a član 12A
glasi: “Vjernici neće ostaviti nijed-
nog svog člana pod teretom teških
obaveza, a da za njega ne plate iz
osjećaja dobročinstva i solidarnosti,
bilo otkup ili cijenu krvi.”
U jednom hadisu Muhammed
a.s. tretira i definira ljudski rod, čo-
vječanstvo, ljudstvo i kaže:
“Nema razlike Arap nad neara-
pom niti nearap nad Arapom.
Svi ste vi Ademovi potomci
a Adem je stvoren od zemlje.
Brinite se i pazite one koji su
pod vašim skrbništvom, kako se
vi odijevate i njih odijevajte. Ono
što vi jedete neka i oni jedu.”
U opću definiciju dobročinstva
(Birra), u koju spadaju: iman, salat,
zekjat, ispunjavanje preuzetih oba-
veza, sabur u neimaštini, bolesti, i u
boju ljutom – spada i milodar iz svoga
imetka koji nam je najdraži i srcu
najprirasliji i to: rođacima, jetimima
(siročadi), siromasima, putnicima-
-namjernicima, i za otkup ljudi –
a ne samo muslimana iz ropstva.
Imućni muslimani svoje obaveze i
dužnosti iz imetka i resursa prema
Allahu dž.š., kao dobro djelo u korist
jetima, siromaha, prosjaka, bijednika,
putnika-namjernika, oslobađanje od
ropstva, ublažavanje bijede, neima-
štine i siromaštva, izvršavaju na ra-
zličitim nivoima, a najprije zekatom,
koji je farz i četvrti egzistencijalni
šart Islama i koji se na 25 mjesta u
Kur’anu spominje i naređuje zajed-
no sa salatom ili drugim islamskim
putokazi
šartom koji nas vodi prema Bogu kao
što nas zekjat vodi prema ljudima.
Dakle, Allah naređuje zekjat kao
neopozivu, pojedinačnu, fardi-ajn
dužnost svakom imućnom, puno-
ljetnom i sposobnom muslimanu.
Kao četvrti praktični temelj Islama,
zekat je imućnim muslimanima farz,
ukoliko posjeduju nisab ili tačno i
precizno utvrđeni višak imovine na
koji svaki punoljetni te umno i fizički
sposoban musliman daje zekat naziva
se nisab. Osnovni princip dijeljenja
u Islamu jeste da se u ime Boga na
korist ljudi dijeli višak. Kur’an tačno,
precizno i detaljno, kao u malo čemu
određuje sve kategorije muslimana,
fondova i ustanova kojima zekat
pripada, kao i svrhu i cilj zekjata.
Imućni pojedinci koji izvršavaju oba-
vezu zekjata tim činom vrše čišćenje
svog imetka koji je na halal način, iz
Allahovih blagodati i resursa, stečen
i usklađuju ekonomski s duhovnim
životom, salat sa zekatom, Iman sa
amelom, post sa sadekatul fitrom,
slobodu sa odgovornošću, mogućnost
sa dužnošću, pravo sa obavezom,
imetak sa empatijom i solidarno-
šću, što na planu društva i zajednice
rezultira povezivanjem društvene
stvarnosti s vjerom i ostvarivanjem
socijalne pravde i društvenog koje
predstavlja sveukupnost ispravnih,
prirodnih i plemenitih veza, odnosa,
relacija i komunikacija među ljudima
i ravnoteže, ekvilibrija, harmonije i
sklada među ljudima. Zekjat je jedini
način, jedini put i jedini lijek da se
na halal način stečeni imetak očisti.
Ukoliko se ne podijeli zekjat, cijela
je imovina koja podliježe zekjatu
zatrovana, upoganjena, zabranjena,
mada je na halal način stečena. Islam,
inače, poznaje i priznaje tri nivoa i
tri razine čistote i čistoće: vjersko-
-duhovnu i moralno etičku čistotu,
koja se postiže tevbom, istigfarom,
zikrom, šukrom, hamdom, tespihom
i takvalukom; tjelesnu čistoću koja
se postiže taharetom (abdest, gasul,
pranje ruku prije i poslije jela, pranje
i čišćenje poslije fizioloških nuždi,
ispiranje usta i čišćenje zubi poslije jela,
obrezivanje nokata) i čistoću imetka i
svega što posjedujemo i imamo, a koja
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 putokazi
se postiže: zekjatom, sadekatul-fitrom,
običnom sadakom i kurbanom. Duša
se čisti kajanjem, a imetak zekjatom.
Slikovito i uvjetno kazano salat je du-
hovni, a zekjat materijalni obred. Kao
dva obreda, salat i zekjat jesu sinteza
duše i tijela. Kao što je salat duhovna
veza i komunikacija s Allahom dž.š.,
tako je zekjat pravilan materijalni
odnos prema Njemu i prava veza
među muslimanima. Salat uspostavlja
duhovni mir, zadovoljstvo i ravnotežu
u čovjeku, a zekjat čisti imetak i us-
postavlja socijalni mir, zadovoljstvo i
ravnotežu u Ummetu Islama.
Zaključak
Prema vjerovanju i nauku Islama,
samo Allahu dž.š. pripada sve. On
je Jedini Izvor, Gospodar, Stvoritelj i
Vlasnik svega, a ne čovjek-pojedinac,
brak, porodica, rodbina, bratstvo, rod,
pleme, narod, nacija, rasa, čovječan-
stvo, država, zajednica ili društvo. U
okviru univerzalnog reda i poretka
Allah je čovjeku, ljudima, društvu i
zajednici povjerio i upokorio sve ovo-
svjetske blagodati i dobra da se njima
služe, koriste ispomažu i solidarišu na
precizno utvrđen način. Kada je učinio
čovjeka halifom – povjeriteljem na
Zemlji i imamom – voditeljem i kada
mu je upokorio, prilagodio i stavio na
korištenje sve što je na nebesima i na
Zemlji, Allah nije prenio na čovjeka i
ljude pravo vlasništva i gospodarstva
nad stvorenim svjetovima i oni nema-
ju pravo zloupotrebe, neograničene i
nekontrolisane upotrebe nad njima.
Zato ne postoji ni privatno, ni ko-
lektivno, ni mješovito, ni nacionalno,
ni stranačko, ni državno, apsolutno
vlasništvo, već trajno korisništvo i
povjerenstvo nad svim dobrima u
najfunkcionalnijim, najefikasnijim,
najefektivnijim i najekonomičnijim
formulama: relativno privatnim, mje-
šovitim, zajedničkim ili državnim.
Pravilnim odnosom prema stvorenim
svjetovima, resursima i dobrima, na od
Allaha određen način, zekjatom, sade-
katul-fitrom, sadakom, obaveznom i
dobrovoljnom solidarnošću razrješava
se hiljadama godina lažna dilema:
privatno ili kolektivno vlasništvo.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
Zato u društvu i međuljudskim od-
nosima zekjat i svi oblici islamskog
i dobrovoljnog izdvajanja imovine
za nemoćne i potrebne razrješava
najmanje dvije hiljade godina stare
dvije podjednako opasne, razorne i
tragične isključivosti: apsolutizaciju,
neprikosnovenst i fetišizaciju apso-
lutnog privatnog vlasništva (tj. kada
se ljudska srca i duše zadoje, zarobe,
napune, napušu i pokore stvarima,
predmetima ili bićima. Na planu
vjerovanja to izaziva fetišizam, vjero-
vanje i robovanje stvarima, strastima
i interesima. U društvenom životu
apoteoza i apsolutizacija privatne
imovine među ljudima izaziva: zavist,
zlobu, mržnju, neslogu, socijalno ra-
slojavanje, nepodnošljive imovinske i
socijalne razlike, klasnu nejednakost,
klasne razlike, klasne suprotnosti i
klasne sukobe. Nepobitna je i kroz
sva vremena potvrđena istina da
apsolutizirano privatno vlasništvo
razvija egoizam, sebičnost, škrtost,
gramzivost, pohlepu, nesnošljive
imovinske, socijalne i klasne razlike s
jedne, i mržnju, zavist, nezadovoljstvo,
bunt, pobunu, sukobe i eksploataciju
s druge strane. Na kult privatne imo-
vine javlja se druga misao i reakcija u
društvu – apoteoza i fetišizacija apso-
lutne i egalitarne pravde, koja se, po
njima ostvaruje isključivo ukidanjem
privatnog i uspostavljanjem kolek-
tivnog, zajedničkog, društvenog ili
državnog vlasništva. Ovi zastupnici u
privatnoj imovini vide osnovne izvore
zla, nemira, nesloge, nesreće i sukoba
među ljudima. Privatna imovina ljude
učini slijepim, sebičnim, pohlepnim,
gramzivim, ličnim i bezosjećajnim.
Zato se sreća, blagostanje, opće dobro
i mir ne mogu ostvariti bez potpunog
ukidanja privatne imovine i zavođenja
potpuno kolektivnog i zajedničkog
vlasništva. Ako se uvede kolektivno
vlasništvo, a ukine privatno, naivno
smatraju oni, ljudi neće težiti prijestu-
pima, neće biti lopovi, ubice, osvajači,
kolonizatori, eksploatatori, neće
među njima biti mržnje, razdora,
zavisi i sukoba, zato što je privatna
imovina, sama po sebi i sama iz sebe,
izvor svakog zla i nesreće u srcima
i na dušama ljudi, ali i u državi,
društvu, međuljudskim odnosima,
ekonomiji, privredi i životu.
Zastupnici egalitarne pravde i
totalitarnog kolektivnog vlasništva,
bez obzira na plemenite namjere,
nikada nisu razriješili i uspostavili
pravilan, ekonomičan, efikasan, efek-
tivan, racionalan i konkurentan odnos
prema zajedničkoj imovini, jer što je
svačije – to nije ničije, i kolektivno
vlasništvo svako troši kao svoje i još
komotnije, a čuva kao ničije. S druge
strane, totalno kolektivno vlasniš-
tvo, kao nevlasništvo ubija i razara:
privredu, ekonomiju, proizvodnju i
izvanjsku egzistenciju, a od ljudi for-
mira parazite i debile koji se isključivo
brinu o raspodjeli i potrošnji, a ne o
radu, učinku i proizvodnji. Kolektiv-
no vlasništvo ubija sve ekonomske
motive, poticaje i interese ne samo
za rad i privređivanje već i za čuvanje
imovine i unapređenje proizvodnje.
U kolektivnom vlasništvu ljudi neće
da rade, neće da privređuju, neće da
štede i čuvaju i uvećavaju imovinu
već je troše, rasipaju i razaraju zato
što nije njihova. Uzimaju je i tro-
še komotnije nego svoju, a čuvaju
i brinu se o njoj kao o ničijoj. U
odnosu na stvorene svjetove i sva
stvorenja, prema Allahu dž.š. ljudi
imaju dvostruke dužnosti: da uvijek
budu zahvalni Allahu na darovanim
blagodatima te da, u okviru Allaho-
vog reda i poretka, s imetkom i svim
blagodatima postupaju i raspolažu po
Allahovim propisima i Poslanikovim
preporukama. Na osnovu Kur’ana i
Sunneta, u okviru univerzalnog reda
i poretka isključuje se zloupotreba i
potpuna samovolja upotrebe imetka,
a uspostavlja pravilan način korištenja
i raspodjele svih ovosvjetskih dobara.
Iako Islam priznaje privatnu svojinu
(trajno korištenje a ne apsolutno vla-
sništvo), novo islamsko društvo morat
će jasno izjaviti da će svi krupni izvori
društvenog bogatstva, a posebno
prirodni izvori morati biti u svojini
zajednice i služiti dobru svih njenih
članova. Privatna svojina podvrgnuta
je još jednom ograničenju na osnovu
izričite odredbe Kur’ana – obavezi
njene upotrebe u opće korisne svrhe.
U Islamu nema privatne svojine u
42

smislu koncepata Rimskog prava. U
odnosu na rimsku, šerijatska privatna
svojina ima jedno ovlaštenje manje jus
abutendi – pravo zloupotrebe i jednu
obavezu više – obavezu upotrebe za
opće dobro”, piše Alija Izetbegović
u tezi 5 u “Islamskoj deklaraciji.”
To je u osnovi pravilan odnos prema
Allahu dž.š. kroz stvorene svjetove i
stvorenja. Pravilan odnos prema ljudima
u izvanjskom i egzistencijalnom smislu,
kroz stvorene svjetove i stvorenja, jeste
zekjat, sadekatul-fitr, sadaka, sve vrste
milodara, obaveznih i dobrovoljnih
davanja u ime Allaha dž.š., na korist
ljudi. Budući da su nafake, opskrbe i
sposobnosti ljudi potpuno različite,
Kur’an pravilnim odnosom prema
ovosvjetskim dobrima nikada ne do-
zvoljava polarizaciju, na imućne i puku
bijedu, siromahe i sirotinju. Zato u
imecima i svim materijalnim dobrima
imućnih ima određeno pravo i udio
za one koji prose, traže, nemaju, kao
i za one koji sebi ne mogu osigurati
materijalnu egzistenciju.To je od Boga
zagarantirano pravo sirotinje, bijedni-
ka, siročadi, prosjaka, umno i fizički
nesposobnih osoba, o kojima se u svim
vremenima u ime Allaha i po Njegovoj
neopozivoj Odredbi, moraju brinuti
imućne i sposobne osobe. Zekjatom
i sadekatul-fitrom čovjek istodobno
priznaje Allahove blagodati i zahvalan
mu je na njima. Čovjek se tako uklapa
u Allahov red i poredak i uspostavlja
pravilan odnos prema ovosvjetskim
dobrima, kao što, usto, i ispunjava
zagarantirano pravo sirotinje na njen
Hakk – pravo u imovini imućnih i
tako izvršava svoju dužnost.
Sa stajališta socijalnih, staleških
i klasnih odnosa zekjat, sadekatul-
fitr, i svi oblici islamskog obaveznog
i dobrovoljnog davanja isključuju
mogućnost polarizacije i klasne re-
volucije. Klasna revolucija moguća
je među onim muslimanima koji ne
izvršavaju obaveze: zekjata, sadeka-
tul-fitra, sadake i milodara. Ali tada
se postavlja pitanje koliko su oni
uopće muslimani ili su muslimani
samo po imenu? Prema svim do sada
navedenim ajetima i hadisima, imo-
vina, iako na halal način stečena mora
se najmanje iz osam razloga čistiti,
43
iznutra kultivirati, oplemenjivati i
čuvati: zekjatom, sadekatul-fitrom,
sadakom, porezima i milodarima, i
svim potrebnim, obaveznim i dobro-
voljnim davanjima činiti neupitnom
i halal imovinom. Prvo, darivanjem
obaveznog dijela iz svoje imovine
priznajemo i pokoravamo se Allahu
dž.š. kao Jedinom Izvoru i Stvorite-
lju svih dobara, resursa, blagodati i
nimeta. Drugo, time se neprestano
sjećamo i zahvaljujemo Allahu na
Njegovim dobrima i blagodatima.
Treće, zato što to Bog imperativno
i neopozivo naređuje. Četvrto, što su
ljudske nafake različite. Peto, što su
ljudske sposobnosti i sklonosti ra-
zličite. Šesto, što ljudi žive u različi-
tim uvjetima i okolnostima na Ze-
mlji. Sedmo, da bi se izbjegla
totalna polarizacija na manjinu
imućnih i većinu bijede i sirotinje.
Osmo, svi ljudi su, prema Kur’anu
stvoreni od istog Stvoritelja, svi po-
tječu od zajedničkog praoca Adema,
svi imaju istu sudbinu, početak i kraj
i svima su potrebne iste osnovne
stvari da bi bili živi. Prema Kur’anu
stvoriti jednog čovjeka je kao stvo-
riti sve ljude, sudbina jednog čovje-
ka je sudbina svih ljudi, i spasiti život
jednog jedinog čovjeka od bijede,
gladi, žeđi, neimaštine, poplava, isto
je kao spasiti život svih ljudi na svi-
jetu: “A ko učini da nečiji život spašen
bude – kao da je spasio sve ljude.”
(El-Maide, 32.) Zar ima većeg, mu-
drijeg i boljeg poziva na saradnju,
solidarnost, samilost, međuljudsku
brigu, zaštitu, pomoć, empatiju, al-
truizam, upoznavanje, približavanje,
udruživanje, povezivanje u dobru,
koristi, sigurnosti i zaštiti. Na kraju
da navedemo mišljenje profesora dr.
Dragana Veselina o doprinosu mu-
slimana u razvoju ekonomske misli i
teorije između 7. i 15. stoljeća. “Eko-
nomska misao se kod Arabljana (mu-
slimana) razvijala već od VII vijeka,
ali se nije ograničavala jedino na njih,
već je njegovana i kod drugih musli-
manskih naroda. U razdoblju od 800
godina, kada između pada Rimskog
carstva u V vijeku i teoloških opaski
o ekonomiji Svetog Tome Akvinskog
iz XIII vijeka, u Europi (osim u
putokazi
Bizantiji i mediteranskim državama)
nema niti ekonomske politike ni
misli; upravo se kod Arapa (musli-
mana), u južnom i jugoistočnom di-
jelu naslijeđenog rimskog prostora,
razvijala izuzetno plodna analiza
smisla ekonomije i fenomena rada i
tržišta, načela na kojima privreda i
pojedinac treba da počivaju – na od-
brani slobode naučne misli, savjetima
državi kako da postupa sa ekonom-
sko-socijalnim nedaćama, i brojnim
drugim pitanjima. Arabljani (musli-
mani) su prvi narod koji je primje-
njivao grčka načela u ekonomiji (grč.
oikonomia) tako da je preko vjere
pokušao da uvede moralna pravila u
proizvodnju, trgovinu i potrošnju,
pokušavajući da ustanovi standarde
umjerenog ponašanja. Muslimanski
filozofi su grčku riječ oikonomia
precizno preveli kao nauku o uprav-
ljanju domaćinstvom, što danas ba-
štine svi teoretičari ekonomske mi-
sli. Mnogi istraživači ekonomske
misli govore da nije jasno zašto je
Jozef Šumpeter, odličan ekonomski
historičar, potpuno zapostavio mu-
slimansko razdoblje u svojoj “Povi-
jesti ekonomske analize”. Iz tog doba
je Šumpeter samo u jednoj fusnoti
u svom djelu spomenuo slavnog
Tunižanina Ibn Halduna iz XIV
vijeka, i to je bilo sve što bi euro-
američki svijet trebalo da zna o arap-
skoj ekonomskoj misli. Radovi veli-
kih arapskih mislilaca u ekonomiji
ostali su po strani. Islamska ekono-
mija, govoreći o njoj europskim ri-
ječima, nije ni kapitalistička, nije ni
socijalistička. Autentična svakako
jeste, islamska je. Ona je izvjesna
verzija rane “socijaldemokratske” in-
tervencije u tržišnom društvu bez
prihvatanja svih oblika poslovanja
kapitalom naslijeđenih iz rimskog
doba (kamata, dividenda). Ona je
oblik religiozne humanizacije starog
tržišnog rimskog sistema, a danas
savremenog kapitalizma. Svojina –
Za razliku od svojinske segregacije
u Europi – u to vrijeme seljačke,
plemenske i feudalne kontinentalne
ekonomije, Islam izričito brani pra-
vo svih pravovjernih stanovnika na
privatnu svojinu i naređuje stroge
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 putokazi
kazne za lopove, pljačkaše i preva-
rante. Muhammed a.s. je jasan kada
kaže da je onaj ko umre braneći
svoju imovinu mučenik. Kod Euro-
pljana je u odbranu privatne svojine
stao Toma Akvinski, preko 600 go-
dina poslije Muhammeda, kada je
naglasio da kada su ljudi vlasnici
nekakve imovine onda više brinu o
svojim stvarima nego o tuđim, tada
bolje rade za sebe nego za druge, i
manje se svađaju kada su im posjedi
razdvojeni nego kada rade na zajed-
ničkim Oni su neke od uvjeta za
postojanje perfektnog tržišta defini-
sali gotovo 1400 godina prije Euro-
pljana. Recimo, Islam ne toleriše
prikrivanje informacija koje se od-
nose na prodavanu robu i jamči kup-
cu pravo da o robi zna sve što mu je
od interesa, kao i da poništi kupo-
vinu, a novac dobije natrag ukoliko
je lažnim obavještenjem naveden da
kupi robu protivno svojim ciljevima.
Na berzama Europe ovo je primi-
jenjeno tek u XIX vijeku, poslije
nečuvene prevare Natana Rotšilda
na Londonskoj berzi 1814. kada je
pronio glas da je Napoleon pobije-
dio na Vaterlou, potom kupio akci-
je preduzeća koja su trgovala sa
Europom, a zatim ih sutradan pro-
davao po višoj cijeni, kada je stigla
vijest da je slobodna trgovina osi-
gurana, budući da je Napoleon
pobijeđen. Teorijski značaj informa-
cionog sistema u perfektnom tržištu
obrazložit će Alfred Maršal u En-
gleskoj tek 1890. godine. Cijene –
Islam ne dozvoljava određivanje
cijena od države, osim kada je to
nužno zbog kriza, zbog rata, prirod-
nih nedaća i socijalnih nemira. Tje-
rati ljude da prodaju ono što nije
obavezno za prodaju ili im uskraći-
vati prodaju ono što je dozvoljeno
prodavati, nepravedno je i nezako-
nito. U javnu (zajedničku) svojinu u
Islamu spadaju šume, pašnjaci, neo-
brađena zemlja, vode, rudnici, okean
i slično, i ova dobra se ne mogu pri-
vatizovati. Zbog stava Muhammeda
a.s. da su ljudi ortaci u tri stvari: vodi,
vatri (struji) i pašnjacima. Nema
sumnje da se sa uvjerljivošću može
zastupati teza da je Muhammed a.s.
želio veću jednakost u društvu, i da
je zbog moralnih, socijalnih i poli-
tičkih razloga tražio preraspodjelu
dohotka – u ime Boga. Ta jednakost
se odnosila i na izjednačavanje žena
sa muškarcima u nasljednom pravu
(feraizu). Čak neki misle da je nje-
gova intervencija protiv negativnih
efekata slobodnog tržišta, posebno
monopola i nezbrinutih suština Isla-
ma. Drugim riječima, ekonomsko
jezgro Islama se odnosi na preras-
podjelu novčane imovine, prije sve-
ga putem dobrovoljnih i prinudnih
poreza, pošto se primarna raspodje-
la na tržištu odigrala. Uistinu, Islam
se ne miješa u vođenje ekonomske
politike, osim što određuje opća i
pojedinačna pravila u okviru kojih
ona može da se odvija. On, ustvari,
zahtjeva manje razlike u imovini, ne
dozvoljava opasne rizike u trgovini i
milodarnim kompenzacijama nado-
knađuje vlasnicima kapitala dio iz-
gubljene imovine u proizvodnji i tr-
govini. Akumulacija kapitala se
osigurava osudom gomilanja bogatstva
radi razmetanja i zbog monopolske
manipulacije rezervama roba na tr-
žištu. Ideal Islama nije siromašan
čovjek već vrijedan, imućan, darežljiv
i milostiv. Rad u Islamu nije žrtva kao
u ranom kršćanskom promišljanju,
niti je skromnost u potrošnji desti-
mulativna odredba za uvećanje kapi-
tala. U tom smislu Islam ne slavi
siro­maštvo, već podstiče na poboljša-
vanje proizvodnje i standarda stanov-
ništva. Zato danas je rastući predmet
naučnog interesa otkrivanje islamske
ekonomske misli, ali i razloga zbog
kojeg su nomadski i gradski stacio-
nirani Arabljani pod Islamom bolje
preuzeli privredna, trgovačka, medi-
cinska, tehnička i intelektualna do-
stignuća grčko-rimskog svijeta od
kršćaniziranih naroda Europe – tada
podjednako nomadskih i stacioni-
ranih, kao i Arapi.”

‫املــوــجز‬ Summary
SOCIAL CARE IN ISLAM
‫الراعية واحلماية االجتماعية يف اإلسالم‬
Mustafa Spahić
‫مصطىف سباهيتش‬
This article discusses the theses of social care within the framework
‫ ومن‬.‫يناقش هذا املقال الراعية واحلماية االجتماعية ضمن تعايلم اإلسالم‬ of the teachings of Islam. Defining the concepts of ownership, dis-
tribution of public resources, economy and the economy based on
‫ واالقتصاد القائم ىلع‬،‫ وتقسيم اخلريات العامة‬،‫خالل تعريف مفاهيم امللكية‬
Islamic principles, the author presents an insight into some models
‫ يقدم الاكتب استعراضا للنماذج واإلماكنات اليت يمكن‬،‫املبادئ اإلسالمية‬ and prospects that could help in solving the issue of growing social
‫ سواء‬،‫أن تساعد يف حل املشالك املزتايدة بسبب غياب املساواة االجتماعية‬ inequity on a global level, but also in each local Muslim community.
‫ ويستنتج‬.‫ أو ىلع مستوى اتلجمعات املسلمة املحلية‬،‫ىلع املستوى العاليم‬ The author supports his arguments by the saying of Muhammed s.w.s
wherein is stated that people are partners in three things: water, fire
:‫الاكتب بأن انليب صىل اهلل عليه وسلم عندما أوىص بأن انلاس رشاكء يف ثالثة‬ (electricity) and pastures. Thus keeping in mind that Muhammed
‫ وبأنه أوىص بتقسيم‬،‫ اكن يريد حتقيق املساواة يف املجتمع‬،‫املاء وانلار والكأل‬ s.w.s desired greater equality in society and for moral, social and
‫ وبأن تدخله ضد‬،‫األموال يف سبيل اهلل ألسباب أخالقية واجتماعية وسياسية‬ political reasons he (s.w.s) demanded redistribution of income – in
the name of God, the author concludes that countering the negative
،‫ خاصة ضد االحتاكر واستغالل املضطهدين‬،‫اتلأثريات السلبية للسوق احلر‬
effects of free market economy, especially monopoly and caring for
.‫إنما هو من جوهر اإلسالم‬ deprived and poor is the essence of Islam.
.‫ املجتمع‬،‫ االقتصاد‬،‫ الزاكة‬،‫ اإلسالم‬،‫ الراعية االجتماعية‬:‫اللكمات الرئيسة‬ Key words: social care, Islam, zakat, economy, society

Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 44


ISLAM I ČUDESNOSTI
STVORENJA:
ŽIVOTINJSKO CARSTVO1
Annemarie SCHIMMEL
Da li trebam da dadnem primjer kakav želim,
Kao što je Allah komarca kao primjer
za život dao?
O
vako je pisao njemački pje-
snik Goethe u West-Ős-
tlicher Divanu ili “Istoč-
nome Divanu zapadnoga autora”,
divanu poezije koju su nadahnuli per-
zijski pjesnik Hafiz al-Šīrāzī (umro
1391./794. po hidžri), i islamska
kultura općenito. Goethe u stihu
aludira na časni ajet “Allah se zbilja
ne stidi da kao primjer komarca
navede, ili nešto od njeg sićušnije!”
(Sura al-Baqara, ajet 26).
Ovaj primjer ukazuje na ulogu
životinja u Časnome Kur’anu, gdje
se one često spominju na različite
načine. Životinje imaju važnost u
islamskoj tradiciji. Uzvišeni Allah
kaže: “I nema niti jednoga žića a
da nije On uzeo sudbinu njegovu.”
(Sura Hūd, ajet 56), da bi čovjek
naučio da sva bića spominju Allaha,
i povinuju se Njegovoj Moći. Zbog
toga nije čudno da životinje imaju
veoma važnu ulogu u svim aspekti-
ma islamske kulture. Višestruko je
islamska kultura potpuno usvojila
razmišljanja i običaje koji se odnose
na životinje iz doba džahilijjeta, na-
kon što ih je poboljšala i unaprijedila.
Ko god namjerava da uči arapski
jezik, zna da velike životinje poput
1
Mu’assasa al-Furqān li al-turāt al-’islāmī,
Manšūrāt al-Furqān: raqm 81/Silsila
45
lava i konja – štaviše, i one koje su
manje, poput mačke – imaju brojna
različita imena. Poznata je jedna
priča o beduinu koji je slučajno našao
neku mačku, stvorenje koje nikada
prije toga nije vidio u svome životu.
Pokušavao ju je prodati na trgovima
kao rijedak poklon. Kada je otkrio
da svi ljudi na koje je nabasao mački
nadijevaju različita imena, obradovao
se misleći da ona predstavlja veliko
bogatstvo. Njegove su nade potonule
kada je vidio da ta mačka ne vrijedi
ništa. Svoje je razočarenje iskazao re-
kavši: “Ni većega stvorenja po imenu,
ni manjega po vrijednosti!”
Ne smijemo zaboraviti da su lju-
dima često davana imena životinja,
poput riječi “Lav” (asad) koja ima
brojne sinonime u arapskom jeziku,
kao što su “layt”, i “ghaḍanfar”, i
slično. Na perzijskom jeziku lav je
“šīr”, a na turskom “arslan” – da i ne
spominjemo imena drugih životinja.
Kod beduina je bio rasprostranjen
običaj da se novorođenčetu nadije
ime prve stvari koju ugledaju od-
mah nakon rođenja. Stoga se susreću
imena koja se mogu činiti čudnima,
poput ježa i slično. U starim arapskim
izvorima pojavljuju se ljudi koji nose
imena životinja koje su čak “gore”
od ježa. Imena ptica grabljivica su
bila rasprostranjena, poput “sokola”
ili “lešinara”. Ova su imena posebno
muḥāḍarāt mu’assasa al-Furqān: raqm
5, London, 2003/1424.
sagledavanja
UDK 591.511:28
oduševljavala Turke iz Srednje Azije,
tako da, na primjer, susrećemo imena
poput: Sunqur,Tughan i Tuqan. Imena
životinja su korištena i kao nadimci:
na primjer, nadimak “Lav Božiji” dat
je Aliji ibn ebi Talibu (r.a.), i preveden
na perzijski kao “Šir-e Khoda” i na
druge jezike također.Tako su sufijskim
šejhovima davani slični nadimci, pa je
Abd al-Qadir al-Geylani poznat kao
“Bijeli soko”, a Indijac Lal Šahbaz
Qalandar (umro 1274./672.) po na-
dimku “Crveni soko”.
Arapska književnost, kao i per-
zijska, odlikuju se brojnim pričama
o životinjama, u koje spada “Kelila i
dimna”, djelo koje je na arapski pre-
veo Abdullah ibn al-Muqaffa’ (umro
762./145.) u osmom stoljeću, i koje se
probilo do Evrope u Srednjem Vijeku.
“Kelila i Dimna” više je puta ispisi-
vana u islamskoj tradiciji. Rukopisne
primjerke ovog djela uvijek su krasile
izvrsne slike. Kelila i Dimna nije bila
jedina knjiga koja je sadržavala priče
o životinjama, budući da ove priče o
životinjama nisu bile zanimljive samo
čitaocima i piscima, već su i sufije
iskazale veliko zanimanje za njih.
U tom periodu, krajem dvanaestog
stoljeća, dvojica pisaca iz Perzije
su pisali priče o životinjama. Jedan
od njih je bio “Šejh Iluminacije”,
Šihabuddin Yahya al-Suhrawardi,
(koji je ubijen u Halepu 1191./587.,
u svojoj trideset i osmoj godini, i koji
se ne bi trebao zamijeniti sa Ome-
rom al-Suhrawardijem, osnivačem
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 sagledavanja
suhraverdija (umro 1234./632.). Krat-
ke priče koje je napisao al-Suhrawardi
na perzijskom govore o: paunu koji se
sakrio ispod korpe i zaboravio svoju
kuću u carevome vrtu, o gušteru ko-
jeg su zarobili šišmiši jer su ga željeli
kazniti najgorom mogućom kaznom,
a to je da ga izbace van na zaslje-
pljujuće sunce, što je, očito, kazna za
šišmiše koji žive samo u mrkloj tami.
Međutim, takvo što izvor je sreće za
guštera koji uživa u suncu (i to jasno
predstavlja nemogućnost onih koji
su duboko ogrezli u materijalizmu
života da shvate ljepotu koja se nalazi
u duhovnom životu). Sufije su napisale
mnogo životinjskih parabola.
Otprilike u istom periodu, na sje-
veroistoku Irana, Fariduddin al-Attar
(umro 1229./627.) pisao je brojna
značajna djela, od kojih i pjesničko
remek-djelo “Govor ptica” koje u
lijepim prizorima oslikava putovanje
duša ptica u potrazi za tajnovitim “Si-
murghom”, na kojeg nabasaju nakon
što lutajući obiđu sedam dolina. Još
od davnina ptice su simbol duše koja
je zarobljena u trošnome tijelu.
I dok je bilo životinja koje su bile
omiljenije u staroj arapskoj tradiciji,
poput brzoga ata, snažne deve i sokola
lovca, pomjeranje središta civilizacije
u Bagdad na početku abasidske dr-
žave, vodilo je ka evoluciji u arapskoj
književnosti, pa su pjesnici stila badī‘
razvili poeziju o lovu (al-ṭard), a divlje
životinje su držane u kućama kao lju-
bimci. Nije čudno, stoga, što je poezija
u abasidskom periodu poznavala pje-
sme u slavu voljene mačke ili odanog
psa, a u isto vrijeme pojavile su se i
naučne poslanice o konjima i onome
što se odnosilo na njih. Tako su djela
o sokolarenju i uzgajanju konja postala
jako bitna na dvoru. Pažnju koju su
muslimanske halife kasnijega perio-
da pružale sokolovima u posebnim
vrtovima za životinje na dvorovima
najbolje pokazuje ono što se nalazi
u hronikama mogulskih kraljeva u
Indiji počev od šesnaestog, pa sve do
osamnaestog stoljeća. Ne samo da su
se slonovi kupali toplom vodom, već
su neki od njih svaki dan ispijali vino.
Od početka devetog stoljeća nove
ere, arapski pisci su započeli pisati
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
knjige o životinjama. Prvi od njih
je bio Abu Osman ‘Amr ibn Bahr
al-Džahiz (umro 869./255.), čija je
“Knjiga o životinjama” (Kitab al-
hayawan) postala modelom takvog
književnoga žanra, a potom je Ibn
Bahtishu (umro 1059./451.) napisao
knjigu “Koristi životinja” (Manafi’
al-hayawan). Zekeriyya al-Qazwini
(umro 1405./817.) usredotočio se
na čudnovatosti u svijetu životinja.
Egipatski učenjak Muhammad ibn
Musa al-Demiri (umro 1383./682.)
ostavio nam je bogatu riznicu znanja
u knjizi “Život životinja” (Hayat al-
haywanat) u kojoj kao u enciklopediji
čitatelj pronalazi sve što mu treba iz
biologije i veterinarstva, do onog što
se u pjesništvu ispjevalo o životinjama
ili do šerijatskih presuda koje se vežu
za životinje. Možda ćemo ipak malo
pričekati prije nego što isprobamo
lijek za kašalj koji nam se tu nudi:
Uzmi mozak male gazele i pomiješaj
sa mašću miša, neka mješavina provre
i u nju dodaj kašu od sjemenki kima...
Filozofi su iz redova životinja
uzimali primjere da bi objasnili svoje
teorije. Možda je najbolja knjiga u
ovom polju “Poslanice Čiste Braće”, a
posebno dvadeset i druga poslanica o
stvaranju životinja i njihovih katego-
rija, te u samoj toj poslanici “Odlomak
o objašnjavanju neprijateljstva između
džina i sinova Ademovih”. Lennard
Goodmann je sačinio izvrstan engle-
ski prijevod ovog poglavlja, a postoji
i njemački prijevod Alme Giese koji
se po kvalitetu može usporediti sa
prethodnim. Suština ove jedinstvene
knjige je da životinje imaju zapa-
njujuće darove i sposobnosti, te da
se čovjek čini slabijim od životinje,
ali je on, usprkos tome, iznad njih,
jer je “životinja koja govori”, kojoj
je Allah podario blagodat logičnoga
razmišljanja. A ono što je važnije od
svega toga je to da je Allah istakao
čovjeka s pologom, kao što stoji u
riječima Uzvišenoga: “Mi smo doista
Polog ponudili nebesima, i Zemlji, i
planinama, pa su odbili da ga ponesu
i od njega se sustegli bijahu, a čovjek
Polog ponese, doista je čovjek nepra-
vedan spram sebe i neznalica velika.”
(Sura al-Ahzab, ajet 72).
Životinje igraju veliku ulogu u
tumačenju snova. Svaka životinja ima
posebno značenje u tumačenju, ali
opće pravilo je to da se san u kojem
se savladava životinja poznata po
surovosti ili prljavštini tumači kao
obuzdavanje loših osobina.
Nije iznenađujuća činjenica da po-
stoji veliki broj primjera koji se vežu
za životinje, u različitim kontekstima,
u svakodnevnom životu, i u književ-
nim djelima također. Turski pjesnik
Ziya Paša (umro 1880./1297.) ovako
izražava jednu popularnu misao:
Da li elegantan izgled može da podari
plemenitost onome ko je rođen bijedan?
Ostaje li magarac magarčem? Čak i
ako se ogrne svilenim plaštom zlatom
izvezenim!
Baš kao što i engleska poslovica veli:
Majmun je majmun, a sluga sluga,
Pa makar obukli svilu ili kadifu.
Poređenja sa životinjama ima
barem onoliko kao u poslovicama
na zapadnim jezicima. Onaj ko čita
Haririjeve Meqame mnogo uživa u
lijepim – ali i grubim poređenjima,
koja izraz “ružniji od majmuna” na
kraju i ne čine toliko žestokim.
Narodne priče uvijek slušaocima
nude neku munāẓaru, i revnosno poku-
šavaju utvrditi superiornost određene
životinje nad drugom: koja je važnija,
deva ili krava, ovca ili kokoš? I doista,
koja može tvrditi da je superiornija
od ostalih? Ovaj je književni žanr
bio poznat u književnim krugovima
sigurno sve do vremena Emina al-
Rayhaniya (umro 1940./1358.).
Životinja od najveće važnosti u
sufijskim pričama je ona koja se žr-
tvuje da bi spasila život svoga vlasnika
i to je popularna ideja u islamskom
svijetu. Tako, naprimjer, susreće-
mo mačku indijskog sufije Ashrafa
Džihangira al-Samnaniya (umro
1305./808.) koja je upala u zdjelu
sa ključalim mlijekom jer je vidjela
zmiju otrovnicu na dnu lonca, pa je
željela da spasi život svoga vlasnika
koji je krenuo popiti to mlijeko. Ži-
votinje, a posebno mačka, primjeri
su duhovne svijesti, pa u brojnim
prilikama mačka upozorava svoga
gospodara, koji samo jednim pogle-
dom u jednom trenutku pretvaraju
46

goropadnu mačku u poslušnu živo-
tinju. Štaviše, neke sufije su živjele u
društvu životinja, pa je tako Sahl ibn
Abdullah al-Tastari (umro 896./282.),
jedan od najvećih sufijskih imama,
izgradio u blizini svoga stana kuću
koju je prozvao “Kuća lavova” gdje
su zajedno živjele divlje životinje u
harmoniji. Sufije su odgajale životinje
koje su im ponekada služile odano i
požrtvovano. Mnogo je ovakvih priča
u hagiografijama evropskih svećenika
u Srednjem vijeku.
Priča o Rabiji al-Adevijji (umrla
752./135.) mogla bi biti tačna: pripo-
vijeda se da životinje nisu bježale od
nje, jer ona nije mirisala na životinjsku
mast, budući da je bila striktni vegetari-
janac kao i mnogo drugih sufija. Čovjek
mora poštovati životinje jer su one
Allahova stvorenja, što je očito iz priče
o Zamahšeriju (umro 1143./537.), koji
je bio jedan od najpoznatijih mufessira
Časnoga Kur’ana. Al-Zamahšeri je
izgubio stopalo tokom jednog od
svojih putovanja, i kada je upitan kako
se to desilo, odgovorio je da je imao
jednu pticu u djetinjstvu. Ta ptica je
upala u rupu u zidu i nije mogla izaći
iz nje. Kada je al-Zamahšeri pokušao
da je izvadi iz rupe tako što je povukao
konac koji je bio zavezan oko njezine
noge, noga se slomila i otrgnula od
ptice. Kada je njegova majka saznala
šta se desilo jadnoj ptici, proklela je
sina da i sam izgubi stopalo, a Allah
joj je uslišio dovu.
Životinje su Allahova stvorenja i
sa njima moramo postupati pazeći
da ih ne povrijedimo. Štaviše, neki
ljudi poput Abu al-Ala al-Ma’arrija
(umro 1057./449.) smatrali su da
će Allah dobrim vratiti životinjama
na ahiretu za sve ono što su morale
pretrpjeti na ovom svijetu. Poznato
je da je Poslanik zabranjivao podsti-
canje bilo koje vrste borbe između
životinja, poput borbe pijetlova ili
borbe ovnova. Nažalost, ovi oblici
borbe, usprkos Poslanikovoj zabrani,
postali su oblici popularne narod-
ne razonode, koja se upražnjavala
naširoko i postala dijelom pompe
u mogulskom periodu. Minijature
prikazuju detalje ubijanja između
slonova i deva.
47
Počnimo opisivati životinjsko car-
stvo od najnižih životinja – insekata.
Neki se insekti mnogo spominju u
Časnome Kur’anu, a posebno ska-
kavci: Pa smo Mi na njih povodnje
slali, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv
kao znakove razgovijetne, ali, oni su
se oholili i bili narod grješnički. (Sura
Zidine, ajet 133). Ovaj ajet govori
o poplavama i skakavcima koji su
preplavili Egipat kao kazna za nje-
gove stanovnike. Što se tiče mušice,
sa kojom smo počeli ovu našu priču,
ona, usprkos svoje očite slabašnosti,
može da, Božijom dozvolom, bude
sredstvo osvete, veliki neprijatelj
kojeg ne bismo trebali potcjenjivati.
Zar nije malena mušica uspjela ubiti
Nimroda, tog velikog tiranina, tako
što je upuzala u njegove nosnice i
uništila mu mozak? Allah kažnjava
svakog tiranina tako što na njega
pošalje najmanje stvorenje.
Osmotrimo mušicu iz jednog
drugog ugla, u kasidi koju je napisao
indijski pjesnik na urdu jeziku, u
ljetnoj sparnoj noći:
Ko je ta što dolazi u moju sobu svake noći?
Da me probudi dok pjevuši romanse
u mojoj sobi?
Je li prijateljica, što nešto hoće?
Ne, to je mušica!
Buha je još dosadnija, ali se prenosi
da je, kada su se neki ashabi došli po-
žaliti na tu slabašnu štetočinu, Poslanik
rekao: “Barem vas ona budi na namaz.”
Učenjaci su raspravljali o pitanju da
li je dozvoljeno ubijati buhe i vaši na
hadžu, a jedan od njih, Muhammad ibn
Omar al-Ghumrī (umro 1445./849.),
koji je živio u Kairu, napisao je risalu o
“buhama i vašima u odjeći i njihovom
utjecaju na čistoću tokom obavljanja
obreda hadža”.
Sudbina muha je jednaka što se
tiče ljubavi i mržnje. Zar ne ide muha
kamo želi? Nije naodmet spome-
nuti čuvenu izreku: “Umišljeniji od
muhe”. Kaže se da se abasidski halifa
al-Ma’mun, sin Haruna al-Rašida, žalio
na mnoštvo muha koje su ga stalno
opsjedale, i skoro u očaju upitao je
velikoga pravnika Muhammada ibn
Idrisa aš-Šafi’ija (umro 819./204.):
Zašto je Allah stvorio muhu? Al-Šafi’i
sagledavanja
mu je odgovorio da je Allah stvorio
muhu da bi pokazao onima koji imaju
vlast da postoji nešto što oni ne mogu
pobijediti, ma kako to pokušavali. Al-
Ma’mun je prihvatio taj dokaz.
Muha se u perzijskoj tradiciji obič-
no povezuje sa slatkišima. Hafiz kaže
da nije čudno da se radoznali okupljaju
na vratima voljenoga, “Jer gdje ima
šećera, tamo se okupljaju muhe”.
Pauk je jedan od insekata koji
se mnogo spominju u Časnome
Kur’anu: Primjer onih koji mimo
Allaha uzimaju zaštitnika jeste kao
primjer pauka! On sebi isplete kuću! A,
zbilja, kuća najslabija upravo je kuća
paukova! Nek’ znadu! (Sura Pauk, ajet
41). U posljednjem dijelu ajet možda
ukazuje da je ono što se čini poput
tanahne niti u biti snažna stvar. Iako
se paukova mreža smatra krajnje
slabom, u islamskoj historiji prona-
lazimo jednu lijepu priču o pauku
koji je opleo mrežu na vratima pećine
kada su u njoj prenoćili Poslanik i
Abu Bakr al-Sadiq na putu u Yathrib.
Tako se pauk može promatrati kao
znak neobjašnjive djelatnosti Uzvi-
šenog Allaha. U jednoj lijepoj kasidi
perzijske pjesnikinje Parvin Etisa-
mi (umrla 1941./1360.) neumorni
pauk je opisan kao “Allahov tkalac”.
Međutim, pjesnici i oni koji nisu
pjesnici uglavnom napadaju pauka,
i upozoravaju čitaoca na opasnosti
od ogrezlosti u svjetovnim jalovim
poslovima:
Za ovim svijetom trčanje samo će
stvoriti dahtanje,
Sve što za kuću pauku treba, samo je
njegovo pljuvanje.
Mrav je jedno od majušnih stvo-
renja koja se mnogo spominju, u
lijepoj priči o Sulejmanu a.s., posla-
niku i kralju: Čim stigoše do mravlje
doline, jedan mrav reče: “O mravi!
U vaša staništa ulazite, da vas ne
zgazi Sulejman i vojske njegove a da
to i ne osjete!” (Sura Mravi, ajet 18).
Razgovor između velikog poslanika
i malenog skromnog stvorenja po-
stao je izvor nadahnuća za mnoge
pjesnike u pričama, metaforičkim
slikama i poslovicama. Mnogi od
tih pjesnika uspoređivali su se sa
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 sagledavanja
slabim mravom koji se usprkos svojoj
ništavnosti i prezrenosti nada da će
moći biti primljen u prisustvo vladara
ili voljenoga. Pripovijeda se da je
mrav ponudio Sulejmanu a.s. sjeme
lotosova cvijeta, a u drugoj verziji
nogu skakavca na dar, pa je noga
skakavca počela označavati onoga ko
ponudi sitan dar velikašu – dar koji je
malen samo po izgledu ali plemenit
po namjeri, budući da je skakavčeva
noga težak teret za slabašnoga mrava.
Damiri spominje da je mrav najza-
hvalnije biće. K tome, usprkos svome
slabašnome tijelu, mrav se opisuje po
snazi i hrabrosti, jer može na svojim
leđima da ponese ono što je mnogo
veće od njega. Pripovijeda se da je
jedan od dobrih evlija blagoslovio
nekoga vladara uputivši dovu za
njega: “Molim Allaha da te učini
jakim poput mrava.” A potom je
objasnio ovu naizgled besmislenu
dovu zbunjenome vladaru.
Iako se mrav uglavnom smatra
dobrim, snažnim i požrtvovanim
stvorenjem, neki autori ga vide po-
hlepnim i gramzivim, jer nagomilava
hranu ispod zemlje da bi se njome
prehranjivao u zimskim mjeseci-
ma. Perzijska književnost ima obilje
pripovijedaka koje uspoređuju to
slabašno škrto biće sa bulbulom i
drugim cvrkutavim pticama koje
provode ljetne dane veselo pjeva-
jući i posjećujući bašče i uživajući u
njihovoj ljepoti.
Ako mrav privlači pažnju kao
dobri i omraženi insekt u isto vrijeme,
jedno drugo stvorenje je pohvaljeno
u Časnome Kur’anu, a to je pčela
koju upućuje božansko nadahnuće
u suri Pčele: A Gospodar tvoj pčelu
nadahnuo je: “Gradi sebi nastambe
u planinama, u drveću, i u onome što
ljudi naprave” (Sura Pčele, ajet 68).
Riječ “waḥy” koja se obično odnosi
na nadahnuće koje Allah spušta
poslanicima, daje pčelama posebno
mjesto u životinjskome carstvu.
Ljekovitost onoga što pčele pri-
preme – med – koji se spominje u
Kur’anu: Iz utroba pčelinjih izlazi
napitak boja raznolikih, u njemu lijek
za ljude se nalazi! (Sura Pčele, ajet
69), nije jedini razlog divnih priča
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
i pjesama evlija o pčelama, već i to
što je i Poslanik s.a.v.s. volio med.
Tako se kaže da je pčela pomogla
Aliji ibn Abi Talibu u jednoj od
bitaka, i da je kralj pčela “Al-Ya’sub”
(tada se vjerovalo da pčele imaju
vladara a ne vladaricu) imao ulogu
u opisivanju vodstva i snage Alije u
ratnom vremenu. (Treba spomenuti
da su Evropljani saznali da je kraljica
pčela žensko a ne muško tek nakon
mnogo vremena – njemačka riječ za
kraljicu der weisel koristi muški član).
Jedna od najljepših priča o pčelama,
koja je bila poznata stanovnicima
Anadolije u četrnaestom stoljeću, a
koja je bila tema narodnih pjesama
u Sindu u osamnaestom stoljeću,
priča je o otkriću meda. Toga dana
došli su gosti u posjetu Poslaniku.
On nije imao ništa da im iznese sa
hljebom – ni slatkiše ni kajmak ni
bilo šta drugo. Odjednom se pojavila
pčela da mu pomogne. Zamolila je
Poslanika da pošalje jednog od ashaba
sa njom. Alija je krenuo sa njom i
vratio se noseći veliki komad meda
kojeg je uzeo sa drveta. Poslanik i
Alija su probali tu čudnu tekućinu,
i na njihovo čuđenje ta tekućina je
bila jako slatka. Pčela je objasnila da
kada pčele skupe nektar sa polja, uz
stalno izgovaranje “časnih salavata”,
blagoslova na Poslanika, med postaje
sladak. Anadolski pjesnik Yunus
Emre (umro 1321./720.) preporu-
čio je da svi ljudi slijede ovaj način
donošenja salavata na Poslanika u
svim trenucima dok i oni također
ne postignu slatkoću.
Med se spominje kao ljekovito
sredstvo, ponekada pomiješano sa
sirćetom. Često se upućuje na vezu iz-
među svijeće i meda: u jednoj perzijskoj
srednjovjekovnoj pjesmi svijeća plače
odvojena od meda koji ju je prethodno
grlio. Stoga nije čudno kada se duhovni
vođa opisuje kao pčela, jer daje duhovno
slatko svojim muridima.
Dok postoje mnogobrojne pohvale
pčeli, njezina rodica, osa, omražena
je i prezrena. U poeziji, a posebno u
perzijskoj poeziji, postoje brojne priče
u kojima se osa poredi sa tiraninom ili
sa najopasnijim neprijateljem. Kada
muškarac ne sluša upozorenja svoje
žene da ukloni leglo osa sa tavana,
kasnije je kažnjen bolnim ubodom tog
insekta, budući da ih je trebao ubiti
odmah. Perzijski pjesnik Sa’di (umro
1292./691.), koji pripovijeda ovu priču,
na jednom drugom mjestu piše:
Uistinu je tiranin poput ose
Uvijek u srcu tvome izaziva strah i nemir
Ali onoga dana kada pobijediš strpljenje
Tada ćeš mu smrskati glavu stopalom
bez milosti.
Postoji još insekata, među njima
moljac i leptir. Leptirica se čini zbu-
njenom, jer leti bez cilja i namjere. Abu
Hamid al-Gazali (umro 1111./791.),
slijedeći znak u Časnome Kur’anu,
smatrao ju je nesretnim i grješnim
stvorenjem. Ali leptirica je uspoređi-
vana sa pravim ašikom kada se nađe u
plamenu svijeće. Ovo je poređenje po-
stalo veoma popularno u Njemačkoj.
Njemački pjesnik Goethe je koristio
sliku leptirice koja žrtvuje svoj život da
bi se ujedinila sa voljenim: plamenom
svijeće. U jednoj od svojih pjesama iz
“Istočnoga divana zapadnoga pisca”
Goethe opisuje tu žrtvu za voljenog
pod naslovom “Blagoslovljena ljubav”.
Goethe je već prije naišao na tu sliku
kod austrijskog orijentaliste Josepha
Von Hammer-Purgstalla u njegovome
prijevodu pjesme perzijskog pjesnika
Hafiza, koji je iskoristio priču onako
kako su je koristili i brojni pjesnici prije
njega u perzijskoj tradiciji. Porijeklo
te priče seže do male knjige sufije
Husayn ibn Mansura al-Halladža,
koji je pogubljen u Bagdadu 922./309.
i prozvan “Mučenikom božanske
ljubavi”. U njoj je al-Halladž ostavio
jedan opis sudbine zaljubljene leptirice
u “Knjizi paunova” (Kitāb al-ṭawāsīn)
koja je vjerovatno napisana u zatvoru.
Nju je 1913. godine objavio Louis
Massignon. Al-Halladž u lijepoj ri-
movanoj prozi opisuje kako leptirica
oblijeće oko svijeće a potom se vraća da
bi svojim sestrama pripovijedala o tom
iskustvu. Al-Halladž objašnjava da je
svjetlost svijeće “znanje Stvarnosti” a
njena vrelina “stvarnost Stvarnosti”,
dok je ujedinjenje sa njom je “Istin-
ska Stvarnost”. Žudeći da dosegne
Istinsku Stvarnost, leptirica se baca
u plamen i nikada više ne priča i ne
48

vraća se vanjskome obliku, stvorenim
bićima.
Tako je leptirica za skoro sve
pjesnike perzijsko-turske, i indo-
islamske tradicije, postala simbolom
ljudskoga duha, koje želi da se sjedini
sa Božanskim Voljenim. To je doista
odgovarajući simbol, budući da je
leptirica simbol duha i kod Grka.
Jedan indijski pjesnik je u osamna-
estom stoljeću napisao:
Ljubav je potpuna u srcu iskrenoga Ašika
Leptiricu ne mora niko naučiti kako
će izgorjeti.
Pjesnik Ikbal, koji je volio upo-
trebljavati tradicionalne simbole
sa novim značenjima, uporedio je
leptiricu i moljca. Siroti moljac ima
mnogo znanja: u starim al-Farabi-
jevim i Ibn Sinaovim rukopisima
napravio je gnijezdo, ali nikada nije
iskusio vatru ljubavi. Međutim, “upola
izgorjela leptirica” uči sirotoga moljca,
pasioniranog čitatelja, kako da se baci
u plamen, i potom svojom smrću
stekne vječni život.
Uprkos tome svemu, Ikbal u lep-
tirici ne vidi idealno biće. On prefe-
rira krijesnicu, koja odašilje svjetlo
i ne treba joj vanjska svjetlost kao
što ona treba leptirici. Krijesnica je
poput Božijeg evlije koji u srcu nosi
Božansku vatru. Kada sebi predoči-
mo prizor hiljada krijesnica koje su
prethodnih godina ispunjavale ulice
Lahorea duž kanala, saznajemo da
je Ikbala, koji je živio u tom gradu,
nadahnuo taj prizor da izabere od
svih insekata samo krijesnicu.
Što se tiče krokodila, istočnjačke
priče govore da on obitava u vatri,
i uživa u njezinoj vrelini. Čudno je
to da se krokodil smatra jednom
od ptica “Simurga” a ne gmazom
– štaviše, pjesnici na indijskom pot-
kontinentu, poput Mirze Ghaliba
(umro 1869./1285.) čak pjevaju o
njegovome peru!
Niti jedan drugi gmaz se skoro
nikako ne spominje. Na primjer, samo
u Mesneviji Dželaluddina Rumija i u
narodnoj poeziji Sinda pronašla sam
žabe. Međutim, zmija se spominje u
Časnome Kur’anu: zar se štap čarob-
njaka nije pretvorio u zmije koje je
49
Musaov štap progutao i od njih nije
ostalo ništa? Narodne priče također
spominju da je Iblis ušao u Džennet
prerušen u lik zmijice koju je unio
paun. Zbog toga se zmije smatraju,
kao što je slučaj i u zapadnoj tradiciji,
oličenjem zla.
S druge strane, gušteri se uvijek
smatraju dobrim stvorenjima. Legen-
da kaže da je zeleni gušter priznao
Poslanika i donio blagoslov na njega,
te su stoga gušteri na svahili jeziku
prozvani “mjusi mu’mini” – vjerujućim
gušterima. Samo se crni gušter vidi
negativno, a što se tiče zelenoga, on
ima pozitivnu vrijednost u narodnim
pričama.
Ma koliko se insekti i stvorenja
poput njih često spominjala u knji-
ževnosti, ipak su pjesnici i mislioci
najviše voljeli ptice. Već smo spo-
menuli koncept ptice-duha, što nije
nova ideja budući da je poznata još
od davnina i očito je poznata broj-
nim religijskim tradicijama. U suri
Mravi (al-Naml) Uzvišeni Allah je
obdario Sulejmana a.s. poznavanjem
jezika ptica ili “Manṭiq al-ṭayra”: “I
Sulejman naslijedi Davuda i reče: “O
ljudi! Podučeni smo zboru ptica i dato
nam je još svačega! To je blagodat
doista očita!” (Sura Mravi, ajet 16).
Feriduddin al-Attar je kasnije posu-
dio izraz “zbor ptica” u svojoj vještoj
alegoriji putovanja ptica. Moguće
je da je al-Attar bio manje ili više
pod utjecajem al-Gazalijeve risale o
pticama: “Risālah al-Ṭayr”. Jedan od
al-Gazalijevih savremenika je isko-
ristio ideju o ptici-duhu, međutim,
na drugačiji način. To je bio pjesnik
i sufija Abd al-Madžd al-Madždūd
al-Sanāi (umro 1211./525.) poznat po
tome što je napisao prvu mesneviju na
perzijskom jeziku o vjerskim temama:
“Vrt istine” (Ḥadiqat al-ḥaqīqa). Ovu
mesneviju napisao je u Gazni koja se
danas nalazi u Afganistanu. Al-Sanāi
je napisao i jednu dugu kasidu pod
naslovom “Slavljenje ptica” (Tasbīḥ
al-Ṭuyūr), u kojoj je “preveo” različite
glasove ptica u ljudske iskaze. Ta
kasida zaslužuje jednu pomnu studiju
stručnjaka filologa – ornitologa. Čak
i samo površinsko čitanje te teške
kaside pokazuje koju važnost ptice
sagledavanja
imaju u vjerskom predočavanju svijeta
kod perzijskih pisaca. Ta važnost je
razumljiva, jer se u Časnom Kur’anu
spominju ptice među stvorenjima
koja slave Boga: “Zar ne vidiš da
Allaha slave svi koji su na nebesima
i na Zemlji i ptice krila raširenih!
Svi oni znaju kako da Ga zazivaju i
kako da ga slave. Allah sve zna šta
oni čine.” (Sura Svjetlost, ajet 41).
A u suri al-An‘ām (Stoka) ptice su
uspoređene sa ljudima: “Sva živa bića
po Zemlji što hode i sve ptice što
na krilima svojim lete zajednice su,
svjetovi kao i vi što ste! A u Knjizi Mi
ništa nismo zanemarili, i svi oni će
se potom pred Gospodarom svojim
skupiti! (sura al-An‘ām, ajet 38). Ovo
se slaže sa idejom ptice-duše koja
je zatvorena u tijelu kao što je ptica
zarobljena u kavezu. Baš kao što je
dobro djelo osloboditi pticu iz okova
kaveza, tako i duša čeka onaj sretni
trenutak u kojem će se osloboditi iz
tjelesnog zatvora. Jedna sjajna kasida
iz srednjega vijeka često se navodi u
arapskim vjerskim knjigama:
Reci braći kad me mrtvoga ugledaju
Nije ovo mrtvac, tako mi Boga!
Ja sam vrabac, a ovo je moj kavez
Pobjegoh iz njega, i sad je prazan...
Djeca vole da se igraju sa ptica-
ma koje ulove i stavljaju u kaveze.
Čini se da ona loše postupaju prema
njima (kako smo vidjeli u priči o al-
Zamahšerīju) pa je jedno od čestih
poređenja ono o ptici koja je pala u
ruke djeteta, koje sa njom loše po-
stupa i ne obraća pažnju na njezina
osjećanja.
Za neke ptice postoji posebno
mjesto u književnosti. Tako slavuj ima
istaknuto mjesto u perzijskoj i turskoj
tradiciji, kao i u ranijoj evropskoj
poeziji. Neke od najljepših kasida su
one koje je napisao srednjovjekovni
turski pjesnik Junus Emre (umro
1230./720.) u kojima opisuje slavuja
i njegove žalopojke. Refren u kasidi
je sljedeći:
Čemu naricanje ej bulbule!
Slavuj je najbolji simbol duše,
otjelovljenje čežnje i vječne ljuba-
vi. Ljubavne kaside u perzijskoj ili
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 sagledavanja
turskoj poeziji skoro uvijek koriste
“ružu” (vječnu ljubav) i “slavuja”. Ovoj
kombinaciji ruže i slavuja pomogla
je i glasovna podudarnost ova dva
izraza (u turskom jeziku gül (ruža) i
bülbül). Međutim, perzijski pjesnici
su otišli još dalje, i zamišljali da je
pupoljak ruže srce uplakanog slavuja:
Pupoljče, jesi li ti srce uplakanog bulbula?
Može li čovjek opisati sjajnu ljepo-
tu koju ruža ima? Dželaluddin Rumi
smatra da je to nemoguće. Opis je
nemoćan pred Božanskom Ljepotom.
Stoga se moramo zadovoljiti opisom
slavujeve vječne čežnje:
Tako mi Boga, nije tvoje da govoriš o ruži,
Dovoljno ti je da pričaš o bulbulu koji
plače zbog rastanka od ruže!
Čini se skoro logičnim – barem
što se poezije tiče – da su kapljice
rose koje su zabljesnule na listovima
drveta u rano jutro, poput “slavujevih
suza”, slavuja koji bez prestanka pjeva
iz teške čežnje, lijući suze, na kraju još
jedne noći koju je proveo bez nade.
Slavuj je ašik, i zbog toga je omi-
ljena ptica ljubavnika iz svih dijelova
svijeta. Jedno od njegovih imena
na perzijskom riječ je “hezār”, koja
može značiti broj “hiljadu”, jer se
ljubavne pjesme koje slavuj pjeva
hiljadama puta odjekuju pred ružom
od stotinu latica.
Postoji još ptica koje imaju umi-
lan glas, ali se u književnosti manje
spominju. Jedna od njih je kos, koji
je neke pisce podsjetio na propovjed-
nika koji recitira riječi pobožnosti
i bogobojaznosti sa minbere, a ta
minbera je drvo.
U arapskoj i perzijskoj tradiciji po-
stoje brojna imena za sokola. Postoje
brojne aluzije na poduku i uvježbava-
nja te ponosne ptice. Sokolarenje je
još uvijek jedan od popularnih hobija
na Bliskom Istoku. Ne zaboravimo
da je jedna od najvažnijih evropskih
knjiga iz Srednjega vijeka ukrašena
rasprava o “Umjetnosti lova sa so-
kolima” koju je sastavio njemački
vladar Frederic II, koji je živio na
Siciliji i proslavio se prisnim veza-
ma sa muslimanima i ljubavi prema
islamskoj kulturi. Soko je jedna od
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
omiljenih ptica u sufijskim knjigama
na perzijskom jeziku. Neki pjesnici
spominju, kao lijepu jezičku igru,
da je soko, koji se na perzijskom
jeziku naziva “bāz”, prozvan tako
jer se “vraća” svome prvom vlasniku,
“bāz ayad”. Ideja vjerne ptice koja
stalno žudi da se vrati u ruke svoga
gospodara, formira osnovu pjesničke
slike koja se tka oko sokolova. Soko
je kod sufija duša, utjelovljenje “duše
sklone zlu” (al-nafs al-ammāra) koja
se može dugotrajnom i mučnom
vježbom preobraziti u “zadovoljnu
dušu” (al-nafs al-muṭma’inna), koja
se potom poziva na povratak svome
Gospodaru, kao što kažu ajeti sure
al-Fedžr: “O, ti dušo smirena, vrati
se svome Gospodaru zadovoljna,
a i On zadovoljan s tobom” (ajeti
27 i 28). Soko, kao ptica-duša, po-
stao je predmetom brojnih priča i
pripovijesti, a posebno pripovijesti
Šihāb al-Dīna al-Suhrawardīja, šejha
iluminacije. Priče o sokolovima se
nalaze u čitavoj al-Attarovoj poeziji,
a u djelima Dželaluddina Rumija
(umro 1273./672.) nalaze se neke
od najljepših priča o sokolovima,
među kojima je i potresna priča o
snažnom sokolu bijele boje koji je
pao u ruke sijedoj starici koja nije
znala njegovu vrijednost. Potrgala
mu je krila i kandže, i pokušala da ga
natjera da popije čorbu sa rezancima!
Kada je odbio da to uradi, izlila mu
je tu vrelu čorbu na glavu, na što se
on sjetio svoga starog osjećajnog
gospodara, za kojim je počeo još više
čeznuti. To je lijepa alegorija o duši
koja pada u materijalni svijet, u kojem
niko ne zna koliko ona vrijedi, i gdje
mora patiti zbog onih koji sa njom
materijalistički postupaju.
Pjesnik Muhammed Iqbal bio
je jedan od onih koji su se najviše
divili sokolu kao simbolu istinskoga
vjernika. Njegova poezija, bilo na
perzijskom ili na urdu jeziku, puna
je aluzija na priče o sokolu, kao pot-
punom simbolu vjernika koji nije
zadovoljan sa malim ulovom, već
uvijek žudi ka “Allahu i Njegovim
melekima”, odnosno, ima najveći
cilj pred sobom. (Treba spomenuti
rasprostranjenost umjetničkih slika u
Pakistanu danas na kojima se nalazi
soko koji se vinuo u nebesko okrilje.
Štaviše, proširila se i prodaja prepa-
riranih sokolova koji se čuvaju kao
suvenir). Ali Dželaluddin Rumi je u
sokolu vidio i jednu drugu stranu, a to
je ljubav, najveća snaga u svemiru, koja
može da liči na sokola koji odjednom
uhvati čovjeka i odnese ga ka novim
obzorjima, u svijet vječne duše.
Ipak, postoje i druga tumačenja
o odnosu sokola prema životu i po-
stojanju. Damīrī prenosi priču koju
je stoljećima prije napisao al-Attar
u stihovima, u kojoj je soko optužio
kokoš da je nezahvalna. Ljudi uvijek
paze kokoši, daju im hranu i brinu
se o njima, ali usprkos tome, kokoš
se stalno drži podaleko od svojih
gospodara. Što se sokola tiče, koliko
god da je ponosan i gord, vraća se
svome gospodaru premda trpi tegobu
dresure i lova plijena. Ali kokoška
odgovara jednostavnim pitanjem:
“Jesi li ti makar jednom otišao na
trg gdje su kokoši okačene naopako
u mesari?”
Sada je došao red na kokoš. Kokoš
sigurno nije romantična ptica, ali je
ipak bila izvor nadahnuća za neke pisce.
Štaviše, mjesto pijetla je uzdignuto na
mjesto nebeskoga stvorenja. U jednoj
narodnoj priči stoji da jedan bijeli
pijetao živi u raju, i kada zakukuriče,
sva stvorenja, osim čovjeka, znaju da je
sat ustajanja došao. Pijetlov nadimak
je “Abū Yaqẓān” zbog toga što ima
ulogu žive budilice koja budi spavače.
Zbog toga se za pijetla kaže da je ne-
prijatelj ljubavnika, zato što njegovo
kukurikanje prekida san zaljubljenih
i upozorava ih da je došlo vrijeme
rastanka. Otuda i minijature, posebno
u mogulskim rukopisima, koje pred-
stavljaju zaljubljenog koji pokušava da
ubije pijetla, zato što ga on okrutno
rastavlja od drage. U jednoj drugoj
priči stoji da je mogulski imperator
Humayun (vladao od 1530./936. do
1556./942.) stavio pijetla u sobu po-
sluge da bi ih budio na sabah.
Pijetao, kao i većina drugih u ži-
votinjskom carstvu, ima lošu stranu.
On se smatra nemoralnim i ogrezlim
u tjelesnim užicima, stalno proganja
kokoš, i ne poznaje puta ka vjernosti.
50

Zbog toga su drevni perzijski pjesnici
sastavljali stihove u kojima ismijavaju
nevjernog pijetla koji čini brojne
prijestupe da bi sudbina završila s
njim tako da je zaklan i pojeden.
Još jednoj ptici se život veže za
selo, a to je roda (laqlaq). Muslimani
smatraju da je roda pobožna, odjeve-
na u bijelo poput hadžije, i ustrajna
u ponavljanju šehadeta: “al-Mulk
lak al-ḥamd lak al-‘izz lak”. Tako
dokazuje da je istinski hadžija: pa
zar roda ne putuje svake godine iz
svoje zemlje u Mekku? Zar obično
ne živi na munari? (Na Zapadu roda
često pravi gnijezdo u zvonicima
crkvi). Muhammad ‘Awfī (umro
1232./630.), u svojoj antologiji drevne
perzijske poezije, navodi “Rodinu
kasidu” (Qasīdat-i Laklak):
Roda stalno dolazi za Nawrouz sa
dobrim vijestima
Roda unosi sreću u naša tužna srca
s vijestima koje donosi...
Roda se često vraća u martu u
sjeverne krajeve, ili u vrijeme oko
praznika Nawrouza (perzijske nove
godine) u proljeće. Taj je njezin običaj
nadahnuo ovu poslovicu “Od njega
bježe neprijatelji kao što roda bježi
od jesenjega vjetra.” Međutim, na-
rodne pripovijetke u gradu Erbilu, na
sjeveru Iraka, smatraju rodu pticom
koja je ogrezla u hedonizmu: Roda
je zapravo bila čovjek koji je od svoje
služavke tražio da se penje i spušta sa
stepenica bez donjeg veša, i gledao je
“stvari koje nije dozvoljeno gledati”,
smijući se, pa ga je Bog pretvorio
u rodu čiji krik je odjek njegovog
pokvarenog smijeha.
Dok je slavuj bio omiljena ptica
perzijskih pjesnika, arapska tradicija
se proslavila spominjanjem goluba.
Naricanje goluba drevne arapske
pjesnike podsjetilo je na njihovu
vlastitu tugu; kao da je golub pre-
vodio njihov usamljeni plač u svoj
jezik. Gukanje goluba ujutro uvijek
je bila jedna od omiljenih tema gdje
god se pisala arapska poezija. Štaviše,
golub grivnjaš je postao simbol du-
boke ljubavi: lanac crnog perja oko
vrata (ṭawq al-ḥamāma) simbol je
veze iskrenosti i ljubavi. Zbog toga
51
je Ali ibn Ahmad, ibn Ḥazm (umro
1064./456.) za naslov svoje sjajne
knjige o uzritskoj ljubavi uzeo: “Go-
lubičinu ogrlicu” (Ṭawq al-ḥamāma).
S praktične strane, golub je ptica
koja prenosi pisma. Takav transport
bio je najbolje sredstvo za prenošenje
pisama na udaljena mjesta. Pisma
su pisana na veoma tankom listu i
stavljana u valjak od tankog srebra
koji se vezao ispod krila goluba. Iz
ove prakse, muslimani su koristili
goluba kao pticu koja prenosi pisma
ljubavi i čežnje voljenome u dalekoj
zemlji. Golubovo gukanje Perzijanci
su protumačili kao “Kū Kū” što na
perzijskom znači Gdje? Gdje? Gdje
je voljeni?.
U današnje vrijeme, perzijski i
indo-perzijski pjesnici čak porede
sivog goluba, koji leti oko čempresa,
sa leptiricama koje izgore do pepela
zbog plamena svijeće (poređenje svi-
jeće sa čempresom dobro je poznato,
jer su njihove tanke figure slične).
Ne treba zaboraviti ni perzijski
izraz “kebūter-e ḥarām” o golubu
u haremu Časne Mekke, gdje nije
dozvoljeno ubistvo ili povređivanje
bilo koje životinje. U Časnoj Mekki
ima mnogo golubova. Voljeni o svome
srcu razmišlja, i leti poput ptice ka
njemu, da ostane tamo poput goluba
koji sretno i spokojno živi u haremu
Mekke.
Sa goluba dolazimo do jedne
druge ptice, a to je patka. Patka se
spominje u nekim rijetkim poslovi-
cama u sufijskoj poeziji gdje se poredi
sa čovjekom, ili, bolje rečeno, čovjek
se poredi sa patkom. Zar čovjek nije
jedno čudno stvorenje koje živi poput
patke, pola u vodi, a pola na suhom?
Tako su ljudi vezani materijalno za
zemlju, ali mogu otkriti beskrajni
okean duhovnoga svijeta.
Što se tiče guske, ona se ne spo-
minje nikako u poeziji visokoga stila,
ali narodna poezija daje primjer guske
u brojnim poređenjima. Guska na
indijskom poluotoku, suprotnost
je plemenitom labudu, koji može
hvatati bisere iz dubina mora. Riječ
hāns, koja se obično prevodi kao “la-
bud” može tako da označava krupnu
grandioznu gusku, što je slučaj u
sagledavanja
narodnoj indijskoj tradiciji, gdje ova
ptica ima važnu ulogu. Što se tiče
turske tradicije, susrećemo gusku u
jednoj drugačijoj formi. Turski sufija
Kajgusuz Abdal (umro 1415./818.)
iz petnaestog stoljeća sastavio je
jednu neobičnu pjesmu koja govori
o njegovim avanturama sa guskom
inadžijkom. Tu je gusku kupio od
jedne starice (koja je uvijek simbol za
materijalni svijet u poeziji) i pokušao
je skuhati, ali nakon svakog bejta
slijedi refren:
Kuhao sam je četrdeset dana ali još
uvijek je sirova!
Ne može se pobijediti nefs, duša
dunjaluka, pa čak ni nakon osame od
40 dana, nakon povlačenja iz mate-
rijalnog svijeta četrdeset punih dana.
Ako je guska općenito lijeno i
uporno stvorenje, onda je sova oš-
tra i zlokobna ptica. Ona živi u ru-
ševinama, prema onome što nam
spominje Ilyas ibn Yusuf Niẓāmī
(umro 1217./613.) u svojoj izvrsnoj
epskoj pjesmi: Haft paykar “Sedam
slika” ili “Ljepotice”. Jedna od naj-
poznatijih Niẓāmījevih priča je ona
koja govori o susretu između dvije
sove koje pripremaju svoju djecu za
brak: Mladoženjin otac je obećao
da mehr bude veliki broj ruševina,
pod uvjetom da sadašnji kralj ostane
na vlasti, jer je sigurno da će zemlja
pod njegovom vladavinom postati
harabatija. Ovaj oštri prizor kritike
vlasti onih koji blagodati svoje ze-
mlje dovode do propasti susrećemo
u brojnim rukopisima Niẓāmījeve
poezije. Zle strane sove su očite iz
naslova romana Sadika Hidayata
(umro 1951./1371.) “Būf-i Kūr” ili
“Slijepa sova” i to je jedan od prvih
romana koji su napisani na perzij-
skom jeziku u savremenom Iranu a
koji je stekao svjetsku slavu.
Gavran je još jedna od drugih
omraženih ptica. Zar nije gavran
bio taj koji je pomogao Kabilu da
zakopa svoga brata Habila, i tako
se povezao sa smrću? “I Allah posla
jednog gavrana da po zemlji kopa, da
mu pokaže kako da zakopa lijes brata
svoga! I on povika: “Teško meni, zar
ne mogu ja da poput ovoga gavrana
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 sagledavanja
zakopam lijes svoga brata?!” I on se
pokaja.” (Sura al-Ma’ida, 31. Ajet).
Gavran je ptica koja se pojavljuje u
zimu, posebno u sjevernim područji-
ma islamskoga svijeta, od Turske do
Irana i Srednje Azije. Arapi opisuju
gavrana kao “ghurāb al-bayn” (gavran
odvajanja), a gavran se kod perzijskih
pjesnika pojavljuje kao vjesnik smrti
lijepog cvijeća i početka zimskih
mjeseci koji će dugo trajati. Gavran
se također umišljeno šeće, kao da je
propovjednik koji nosi crni plašt, ne
voli lijepe pjesme koje pjevaju ptice
ljeta, i ne pridaje ljepoti ni najmanje
pažnje. Gavran ne zna koliko je ružan,
kako i sam Rumi kaže:
Da gavran zna koliko je ružan, istopio b
i se od tuge poput snijega!
Suprotno od te ružne slike gavra-
na, vrana se u Sindu smatra izaslani-
kom ljubavnika. Djevojke koje su se
zaljubile prizivaju te tamnosive ptice
koje su rasprostranjene u Karačiju
i drugim dijelovima doline Sinda:
Kāng kornišūn kare...
O vrano, pristojno se pokloni (pred
voljenim)...
To je ono što u brojnim narodnim
pjesmama iz Sinda pjeva heroina, a
u pjesmi Risalo, izvrsnog sindskog
pjesnika Šaha ‘Abd al-Laṭīfa (umro
1752./1165.), heroina poziva vrane
da pojedu njezino tijelo dok je na
putu ka voljenom. Ona se nada da
će joj vrane doći sa vijestima o volje-
nom a ona će im zauzvrat dati svoje
tijelo da ga pojedu, pod uvjetom da
joj ne pojedu oči, jer su oči vidjele
voljenog. Ovako oštre slike se po-
navljaju u književnosti Sinda, samo
što bi djevojke u tim pjesmama više
voljele da zavežu konac od zlata oko
krila vrane, ukoliko im donese dobre
vijesti od voljenog za kojim izgaraju.
Hudhud se spominje u Kur’anu
kao što se spominje i gavran (iako
se hudhud spominje povoljnije).
Hudhudu je dat nadimak “Abū al-
aḫbār” – “Otac vijesti”. On je bio
izaslanik između Sulejmana a.s. i
kraljice od Sabe, i zbog toga je on
ptica-izaslanik kojoj nema premca u
toj ulozi. Čini se da mu je lijepi oblik
njegove krune koja mu krasi glavu dao
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
posebno mjesto među pticama. Šta-
više, čak i njegovo ime na arapskom
jeziku, “hudhud”, postalo je dijelom
njemačke pjesničke tradicije. Goethe
ga koristi u svome djelu “Istočni
divan zapadnoga autora”. Posebna
je uloga hudhuda u Attarovoj kasidi
“Govor ptica”: kada ptice obavljaju
rituale hadždža, i žele izabrati kralja
među sobom, susreću hudhuda koji
ih vodi ka kralju ptica Simurghu koji
im pripovijeda priče da bi ih naučio.
Međutim, za one koje ne zanima
vjerska ili sufijske strana, hudhud je
prljavo i smrdljivo stvorenje koje se
hrani živim crvima. Pjesnici pjevaju
o umišljenima, onima koji se ponose
bogatstvom, ljepotom ili krunama
na glavama, govoreći da su poput
hudhuda na čijoj je glavi kruna, a
koji je ipak prljav i smrdljiv, dok lijepi
i korisni soko nije nimalo nakićen.
Noj je jedna od ptica koja uvijek
privlači pažnju. Nije ptica, a nije ni
tovarna životinja. Ime koje se noju
daje u turskom i perzijskom ukazuje
na njegovo čudno ponašanje. Na per-
zijskom se noj zove “shuturmurgh”, a
na turskom “deve kuşu”, a što znači
“ptica-deva” jer ako zatražite od noja
da poleti, odgovorit će: “Zar ne vidiš
da sam deva?” A ako od njega zatražiš
da ponese tovar poput drugih tovar-
nih životinja, odgovorit će: “Ne – zar
ne vidiš da sam jedna od ptica?”. Tako
je noj u književnosti kasnijega perioda
primjer oportuniste, koji zapravo
ne želi da obavlja ikakav koristan
posao. Ovu pticu-devu okružuju
brojne čudne hikaje: poznato je da
jede sve što mu se nađe na putu, pa
stoga nije teško povjerovati da je
progutao žeravicu, ili da je žeravica
zapravo jedina njegova hrana.
Malo je onih koji smatraju da je
glas papagaja lijep, ali on se u perzij-
skoj tradiciji naziva “Onaj koji žvače
šećer” jer može da nauči da govori.
Pretpostavljalo se da papagaj uči
govor gledajući u ogledalo ispred
kojeg sjedi osoba koja sporo govori,
i tako se papagaj vidi u ogledalu,
dok šuteći sluša čovjeka koji govori,
uvjeren da je papagaj kojeg vidi ispred
sebe u ogledalu onaj koji izgovara te
zvukove, i oponaša ga. Sufije smatraju
da se to može protumačiti kao čo-
vjekovo stanje. Papagaj oponaša glas
svoga gospodara, a potom barem uči
nešto duhovne mudrosti, iako ne
prima izravno nadahnuće, već samo
ponavlja ono što čuje.
Papagaj je indijska ptica. Brojne
priče koje se pripovijedaju o papagaju
potvrđuju tu vezu. Priča Dželaluddina
Rumija “Trgovac i papagaj” govori o
trgovcu koji odlazi u Indiju, i obe-
ćava prije putovanja da će se vratiti
sa mnoštvom poklona za sve svoje
ukućane, pa i za sluge i životinje.
Papagaj je od trgovca zatražio da
njegovo stanje opiše rođacima – pa-
pagajima u Indiji, o zatočeništvu u
kavezu iz kojeg čezne za slobodom
i za društvom svojih drugara. Kada
je trgovac stigao u Indiju održao je
svoje obećanje, i ispričao papagajima,
njegovim zemljacima, o zatočenom
rođaku. U tom trenutku jedan od
tih papagaja pao je sa grane drveta
na kojem je stajao i činio se kao da
je mrtav. Kada se trgovac vratio sa
svoga puta, skupio je hrabrost da
ispriča papagaju tu tužnu priču. Kada
ju je papagaj čuo dok je bio u kavezu,
mrtav je i on pao, a trgovca je obuzela
teška tuga zbog onoga što se desilo,
pa ga je iznio iz kaveza. I gle čuda!
Na najbližu granu poleti papagaj
za kojeg se mislilo da je u raljama
smrti. Njegov gospodar shvati lekciju:
papagaj je shvatio poruku koju mu
je poslao slobodni rođak iz Indije.
Ta poruka glasi: “Umri da bi oživio”.
Tako je papagaj postao mudri
učitelj i često ga pronalazimo u knji-
ževnosti kako predvodi ovaj krug
mudrih učitelja. To je možda pote-
klo iz indijske tradicije. Sanskritske
priče o mudrom papagaju bile su
nadaleko poznate. Šejh Diya’ al-
Din Nakhshabī (umro 1350./750.)
ispričao ju je na perzijskom jeziku
u djelu “Ṭūṭīnamah” ili “Knjiga o
papagaju”, koja je ukrašena slikama
u petnaestom stoljeću i kasnije. U
tim i drugim sličnim pričama pa-
pagaj se čini mizoginim, jer ometa
mladu ženu svoga gospodara da se
susretne sa svojim ljubavnikom dok
muža nema, a mužu prenosi priču o
susretu koji se nije desio, da bi muž
52

potom ubio svoju ženu kao kaznu.
Papagaji u narodnim indijskim pri-
čama često imaju ulogu smrknutog
starog učitelja. Ipak, papagaj može
imati ulogu misionara, kako vidimo
u epskoj pjesmi čije porijeklo seže do
Gudžarata iz petnaestog ili šesnaestog
stoljeća, a to je “Ḥujjat al-Hind”, u
kojoj mudri papagaj poziva plemenitu
indijsku princezu u islam i podučava
je brojnim stvarima, između ostalog
i poznatoj sufijskoj knjizi, čuvenoga
Nedžmuddina Razija, poznatoga kao
Dāya (umro 1206./654.) “Mirsād al-
‘ibād”, koju je napisao u trinaestom
stoljeću. Papagaj je u ovoj priči manje
ženomrzac nego u drugima. Veza
između papagaja, slatkog govora i
ogledala još uvijek je jedno od poređe-
nja i metafora koje koriste pjesnici. U
tome prednjači jedan perzijski pjesnik
iz šesnaestog stoljeća, koji kaže da
njegova voljena ima tako ružičaste
obraze da kada pogleda u ogledalo,
ogledalo se ispuni ružama. Tako i
kada se bilo koji papagaj zagleda u
ogledalo, preobrati se u bulbula.
Što se tiče pauna, on je jedna dru-
ga ptica čija se priča veže za Indiju.
Jedna poznata poslovica veli: “Ko
želi pauna, mora pretrpjeti muke
putovanja u zemlju Hinda”. Vijesti
o ovoj lijepoj ptici su različite. U
nekim narodnim pričama paun je sa
Iblisom došao u edenski raj. Kada se
Iblis prerušio u lik zmijice, nije mu
bilo teško da uđe u Džennet pod
paunovim krilom. Tako paun ima
najgoru ulogu u prvim danima ljud-
skoga roda. Usprkos tome, uživa takvu
izvanrednu ljepotu da se njegovo perje
koristilo kao označitelj u vrijednim
primjercima Časnoga Kur’ana. Me-
đutim, čini se da paun nije umišljen.
Rumi pripovijeda potresnu priču o
paunu koji je viđen kako trga svoja
pera zato što su ona uzrok što ga
ljudi muče. Izvor ljudske pohlepe
je paunova ljepota i zbog toga paun
više voli da živi kao jadno stvorenje
koje je lišeno ukrasa nego li da pati
zbog svoje vanjske ljepote.
Činim se lijep u očima drugih
Dok razmišljam o svojoj skrivenoj sramoti
Svi hvale ljupkost pauna i njegove boje
Dok se on stidi svojih ružnih nogu.
53
Čini se da paunovo perje posjeduje
opčinjavajuću izvrsnu ljepotu, ali nje-
gov glas i stopala su postala poslovična
po ružnoći. Sjećam se jednog starog
anadolskog seljaka koji je ugledao
pauna kako širi svoje perje u jednom
zoološkom vrtu u Ankari, pa nije
mogao zaustaviti povike “Subhanallah,
slava neka je Stvoritelju!”. Činilo se
kao da je bio u svijetu snova.
Paun, uza svu ljepotu koju uživa i
koja obuzima srca, stvarna je ptica, a
ne imaginarno stvorenje, uglavnom
omiljena posebno u Indiji i Pakistanu.
Međutim, postoji jedna druga
pjesma koja se nalazi samo u svije-
tu priča. To je “humā”, velika ptica
koja ima čarobne osobine, jer svako
ko stane pod njezino krilo postane
kraljem. Zbog toga je ova ptica po-
stala simbolom duhovne i svjetovne
snage. Neki pisci su tu čudnu osobinu
pripisivali tome što humā živi samo
od kostiju, i ne škodi niti jednom od
živih stvorenja, te provodi svoje dane
potpuno skromno. Zbog toga može
steći duhovnu energiju.
Možemo na neke načine uspore-
diti humu sa simurghom ili ankom
u arapskoj tradiciji. Anka je čudna
ptica dugoga vrata koja se spominje
u brojnim djelima, a tako i u sufij-
skoj spomenici Ibn Arebija (umro
1165./638.) “Čudnovata Anka”.
Simurgh ima veoma važno mjesto
u perzijskoj tradiciji. U narodnom
epu Irana, Firdusijevoj “Šahnami”
(umro 1020./410.) ili “Knjizi kraljeva”
Simurg spašava junaka “Zāla” kojeg je
otac odbacio. Simurg uzima to dijete
i odgaja ga sa svojim mladuncima.
U ovoj priči nam se ukazuje najveća
sličnost između Simurga i Anke, ili
drugim riječima, njihova jednakost,
jer je anka ili ptica dugačkog vrata
žensko, a i Simurg također, u svojoj
ulozi brižne majke.
Čini se da je ova ideja da je Si-
murg ženskoga roda bila donekle
zanemarena, i koliko znam u kasnijim
pričama nema pokazatelja o ženskim
osobinama Simurga. Priče govore o
tome da je jedno Simurgovo pero
palo u Kinu, i bilo izvor nadahnuća
umjetnicima za najljepše umjetničke
slike. Kina je zemlja koja se proslavila
sagledavanja
umjetnošću crtanja i bojenja u islam-
skoj tradiciji. Zajedno sa crtanjem,
nekoliko drugih vrsta umjetnosti se
pojavilo zahvaljujući tom čudesnom
peru. Attar kaže: “Na ovo se mislilo
časnim poslaničkim hadisom – Traži
znanje pa makar i u Kini.”
Simurg u Attarovim djelima ima
najvažniju i najuzvišeniju ulogu –
postao je simbolom Božanskog Pri-
sustva kojeg susreće trideset ptica
na kraju dugog tegobnog puta. One
otkrivaju svoju istovjetnost sa Si-
murgom: Pojedinačne duše otkrivaju
svoju Božansku Suštinu.
Naposljetku susrećemo još jedno
krilato biće, koje zapravo zaslužuje
da ga svrstamo sa sisarima, a to je
šišmiš. Šišmiš je obično na lošem
glasu jer nije ptica a ni sisar. Ima
krila ali ne polaže jaje poput ptice,
već rađa i pojavljuje se samo navečer,
udaljavajući se od sunca i njegovih
zraka. Tako se jadni šišmiš pretvorio
u stvorenje koje ljudi mrze, ili ga
se barem boje. Usprkos tome što
je opis šišmiša iz Nehdž al-Balage
dosta pozitivan, satirični pisac Mu-
hammad ibn Muhriz al-Wahrānī
(umro 1179./575.) u jednoj od svojih
šaljivih “manāmāta” daje odvratnu
impresiju tog jadnog stvorenja. Kralj
životinja je navodno tražio izdavanje
fetve o ubijanju šišmiša.
Šišmiš je u većini tradicionalnih
priča jedno od stvorenja tame, ali
uprkos tome neki su ga perzijski
pisci izjednačili sa bićem koje je
stvorio Isa a.s. kao “nešto na ptičiju
priliku”, kako glasi u suri Ali Imran
“I poslanikom će ga poslati potom-
cima Israilovim: “Evo, ja vam zbilja
donosim znak od Gospodara vašega,
oblikovat ću vam od ilovače nešto na
ptičiju priliku, i u to puhnut ću, pa će
ptica to biti Allahovom dozvolom!
I iscjeljivat ću slijepca od rođenja, i
gubavog, i oživljavat ću mrtve dozvo-
lom Allahovom! I obavijestit ću vas
o tome šta ćete jesti, i šta u zalihama
u kućama svojim čuvati – u tome je
doista vama znak ako ste vjernici! –”
(ajet 49). Zar nije šišmiš “nešto na
ptičiju priliku” a ne prava ptica? Ovo
kažu neki perzijski pisci o šišmišu.
Uprkos tome što su pisci uglavnom
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 sagledavanja
govorili o šišmišovom povlačenju od
sunca, Attar u tome prezrenome biću
vidi težnju za suncem, jer je duhovno
sunce skriveno od onih koji žive u
svjetlu blistavoga dana. Attar smatra
da šišmiš traga za suncem usred noći,
traga za svjetlošću koja se može naći
samo u svijetu duše, i zbog toga po-
staje, prema nekim piscima, usamljeni
tragač za istinom i svjetlošću.
A šta je sa četveronošcima? To-
varnim životinjama, oštrim lavovima,
brzim konjima i velikim slonovi-
ma? Neki se spominju u Časnome
Kur’anu: “I kada se saberu životinje
divlje” (Sura al-Takwīr, ajet 5). Kao
i ostale životinje, i one imaju važno
mjesto u životima ljudi i u pjesničkim
slikama. Pripovijeda se da je Poslanik
s.a.v.s. podsticao muslimane da lijepo
postupaju prema mačkama, pa i ako
ta predaja nije jedan od autentičnih
hadisa, ipak govori o ljubavi mu-
slimana prema mačkama. Stvar je
u tome da je, kao što kaže Damīrī,
“Mačka skromna životinja nježnoga
srca”. Uz to što je čista, njezina plju-
vačka ne prlja, voda koju pije čista je
za abdest. Primjećujemo da mačka
brižljivo zakopava onu prljavštinu
koja izađe iz nje, čime daje primjer
za ljude, koji se moraju truditi da
sakriju svoja zla djela i misli. Jedna od
najraširenijih narodnih priča u prvim
danima islama je ta da Poslanik nije
želio uznemiriti svoju mačku, koja je
spavala na rubu njegove odjeće, pa
umjesto da je probudi kada ustane
na namaz, odrezao je taj rub da bi
mačka mogla nastaviti spavati na
njemu, a da on može ustati. Na ovu
priču nailazimo u knjigama evropskih
priča o islamu, a takva djela rijetko
sadrže pohvalu Poslaniku. Tako se u
njemačkoj književnosti nalazi predaja
o tome da je Poslanik volio pomilo-
vati svoju mačku. Goethe je u svome
“Divanu” pisao o životinjama koje će
ući u Džennet, i spomenuo i mačku
jer je ona: “Životinja koju je Allah
blagoslovio, a Poslanik pomilovao.”
Veliki sufija Dželaluddin Rumi
pripovijeda jednu drugu priču o važ-
noj ulozi mačke u životu Poslanika.
Jednoga dana Poslaniku je došla zmija
da zatraži nešto hrane i savila se oko
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
Njegovoga struka sa namjerom da
ga ujede. U tom trenutku prolazio je
Abu Hurejre i otvorio svoju torbu,
iz koje je iskočila hrabra mačka koja
se bacila braneći Poslanika da ubije
zmiju. Poslanik ju je pomilovao po
čelu i stoga na čelu svake mačke
vidimo četiri linije, otiske Poslani-
kovih blagoslovljenih prstiju. Tako
je Poslanik pomilovao mačku i po
leđima, i zbog toga ona nikada ne
pada na leđa, jer je Poslanik dodirnuo
taj dio njezinoga tijela.
Jedna od najpotresnijih priča o
mački u staroj arapskoj književnosti
je priča o sufiji iz Bagdada, Abū Bakr
al-Šibliju (umro 945./333.), koji je
umro i kojeg je jedan od njegovih
prijatelja vidio u snu. Kada je upitan
o tome šta je Allah uradio sa njim,
odgovorio je da mu je podareno da
uđe u Džennet. Potom je Gospodar
upitao al-Šiblija u snu da li zna razlog
te blagodati, pa je al-Šibli nabrajao
sve vjerske dužnosti koje je obavio:
post, namaz, obredi hadža i davanje
zekata, ali ništa od toga ga nije uvelo
u Džennet. Naposljetku ga je Gos-
podar upitao: “Da li se sjećaš onoga
hladnoga dana u Bagdadu kada je
padao snijeg, a ti šetao omotan u
ogrtač kada si ugledao malu mačku
kako drhti od hladnoće, pa si je uzeo
i stavio ispod toplog ogrtača? Zbog
tog mačeta oprostili smo ti”.
Jedna manje poznata priča je o
muridima magrebskog sufijskog
tarikata “heddava” za koje mačke
imaju svetost, jer se smatraju braćom
faqira koji žive od sadake. Oni sa tim
mačkama postupaju sa potpunim
poštovanjem, kako je objasnio René
Brunel u svojoj studiji o heddavama.
Mnogi poznaju i stare priče o
“mački i mišu”. Jedan primjer je priča
o ratu između mačaka i miševa, koja
je bila poznata u starome Egiptu i
pojavila se na skoro svim istočnim
jezicima (a potom i na svim zapad-
nim). Na istoku se kasida “Mush u
Gurba” (Mačka i miš) autora ‘Ubaide
Zekanija (umro 1371./772.) smatra
najpoznatijim perzijskim primjerom.
Jedna od naširoko poznatih priča
je priča o prevrtljivoj mački koja je
zavarala miševe, i o hrabrim miševima
koji su se udružili da bi se odbranili,
a ponekada se pobjeda pripisivala
miševima! Veza između mačke i
miša je postala poslovična. Mačka
koja obmanjuje slaboga miša često
se u književnosti opisuje kao prljavi
dvoličnjak. Bengalska poslovica kaže:
“Nakon što je mačka pojela sedam
miševa, otišla je na hadž” ili “otišla
je na hadž dok joj je rep od miša još
uvijek visio iz usta”.
Ali ne smijemo zaboraviti priču
o čovjeku koji je odveo svoju mačku
u zemlju sa mnogo miševa, i bez
ijedne mačke. Prodao ju je vladaru
i postao bogataš, zato što je zemlju
oslobodio miševa. Ta priča je poznata
i u Engleskoj.
Iako se mačka ne spominje u Ča-
snome Kur’anu, muslimani je vole. To
je u potpunoj suprotnosti sa psom.
Sura al-Kahf govori o sedmorici spa-
vača i njihovome odanom psu, koji je
raširio svoje šape na pragu “I pomislio
bi da su oni budni, ali oni su spavali. Mi
smo ih prevrtali sad na stranu desnu,
sad na stranu lijevu! A pas njihov šapa
prednjih pruženih na ulazu bī. Da si
ih vidio, od njih bi se bježeći okrenuo
i strahom bi zbog njih ispunjen bio.”
(Ajet 18). Ovaj pas je pronašao put
do Goetheovog divana:
Mali pas koji je vjerno pomagao snu
pećinskih spavača...
Pas stanovnika pećine jedna je
od životinja koje će ući u Džennet.
Priče iz narodne tradicije zovu tog
psa Qiṭmīr. Običaj je u Srednjoj
Aziji da se riječ “Qiṭmīr” napiše na
pisma ili slike koje imaju posebnu
vrijednost – kao da će ih ono zaštititi.
Međutim, pas je u šerijatu prljava
životinja, i sve što dotakne njegova
pljuvačka, postaje nečistim. Pas treba
boraviti izvan kuće, pa čak i u naše
vrijeme gosti u islamskim zemljama
izražavaju gađenje ako vide psa unutar
kuće domaćina. Štaviše, postoje i oni
koji smatraju da meleki ne ulaze u
kuću u kojoj se nalazi pas ili slika.
Usprkos gađenju prema psećoj
nečistoći, za sufije je pas primjer
odanosti. On je najvjernija životi-
nja: nikada se ne odvaja od svoga
gospodara. Sufijske priče, a posebno
54

Attarove, obiluju pričama o psu koji
se pretvara u učitelja osobe koja je
umišljena. Njega će ta prezrena ži-
votinja naučiti odlikama upornosti,
ustrajnosti, skromnosti i odanosti,
dok provodi noći budan da bi čuvao
kuću svoga gospodara. Književnost je
poznavala temu psa i njegove odanosti
od ranih vremena. U devetom stoljeću
nove ere Muhammad ibn Khalaf al-
Marzubān /umro 921./309.) napisao
je poslanicu pod naslovom “Odli-
ke psa nad mnogo onih koji nose
odjeću”. Ljubav prema psima koja
je dobila posebno istaknuto mjesto
u perzijskoj književnosti, možda
potiče od ljubavi starih Perzijanaca
prema psima. U zoroastrizmu psi
su bili svete životinje, i možda su
muslimanski autori iz Irana bili pod
utjecajem tih starih mišljenja.
Povezanost psa i gospodara čini
ga primjerom kojeg slijedi onaj koji
voli i koji čini sve što želi voljeni. Pas
je neodvojivi dio perzijskih ljubav-
nih pjesama. Divan Abdurrahmana
Džamija iz Herata (umro 1495./900.)
više od tri stotine puta spominje psa,
i tada govori o odanome ašiku koji
je odan poput psa svome gospodaru.
O odanosti psa govore imena poput
Sag-i ‘Alī ili Alijin Pas, kod šiija. Ne
treba zaboraviti ni izraz Sag-i Leyla
ili Lejlin Pas, koji se daje osobi koju
istinski ne volimo ali koju moramo
trpjeti jer je ona prijatelj ili rođak
voljenoga. Postoji jedna priča o Medž­
nunu koji je viđen kako ljubi pseću
šapu i kada su ga upitali zašto se tako
čudno ponaša, odgovorio je: “Ovaj pas
je prošao ulicom u kojoj živi Lejla”.
Tako se čak i najprezrenije stvo-
renje može uzdići, i ma koliko da je
pas prezren, sa njim moramo lijepo
postupati. Jedna od najpoznatijih
pobožnih priča je ona o ženi lošega
glasa. Poslanik je ugledao tu ženu
kada je susrela psa koji je dahtao od
žeđi u pustinji i uzalud pokušavao
da dođe do obližnjega bunara. Ona
je odmah skinula svoj šal i cipelu i
od njih načinila posudu sa kojom
je izvukla nešto vode da bi je dala
psu kojeg je morila teška žeđ. Kaže
se da je Poslanik ugledao ovu ženu
među ljudima u Džennetu, jer ju
55
je njezino lijepo postupanje prema
jadnom psu spasilo.
A šta je sa mišem, kojeg smo
ranije spominjali u priči o mački?
Miš je pohlepna životinja, te je prema
sufijama simbol nefsa, dunjalučke
duše. Ponekada se miš u pričama po-
javljuje kao primjer onih koji nastoje
gomilati bogatstvo. U nekim od ovih
priča, sinovi su u snu vidjeli da se
njihovi pohlepni očevi nakon smrti
mijenjaju u miševe. Miš, životinjska
duša, može simbolizirati zemaljske
materijalističke aspekte u životu
čovjeka, kako vidimo u neobičnoj
priči koju nam Rumi pripovijeda.
Miš se zaljubio u žabu i na kraju je
nagovorio da veže konac oko svoje
nožice i poveže je sa njegovom, da se
ne bi rastajali. Jedan od zlikovaca je
udario na miša, i zato što je žaba bila
vezana za njega – i ona je stradala.
Tako strada duša kada se osloni na
tijelo ili na niske instinkte.
A šta je sa najpoznatijom životinjom
od svih u arapskom svijetu, šta je sa
plemenitim konjem? Kur’an Časni
osuđuje pretjeranost u ljubavi prema
konjima. Tu stoji da se Sulejman a.s.
zabavio svojim plemenitim konjem i
zaboravio namaz, a potom ga je prepla-
vilo kajanje pa ga je zaklao. Kad njemu
jedne večeri izvedeni bijahu izvrsni konji
(Sura Sad, ajet 31). S druge strane
Poslanikovi hadisi podstiču vjernike
na lijepo postupanje prema konjima.
Priče govore da je konj stvoren
od brzih južnih vjetrova i trebalo bi
mnoštvo knjiga da bi se pobrojali
izvrsni opisi konja u arapskoj poeziji,
koje je teško prevesti na bilo koji sa-
vremeni zapadni jezik, a da prijevod
čitaocu prenese tanahne pojedinosti
o boji i obliku koje su bile česte u
arapskoj pjesničkoj tradiciji.
Jedna pjesnička tradicija – uglav-
nom u perzijskoj i perzijanatskoj knji-
ževnosti – zaslužuje pomnu pažnju. U
njoj je priča o slabom ili jogunastom
konju koji u sufijskoj tradiciji postaje
simbolom nefsa ili dunjalučke duše.
Perzijski pjesnici iz srednjeg vijeka
se ponekada žale da su im emiri ili
sultani davali stare olinjale konje, i
opisuju ironično ta čudna stvorenja,
tvrdeći da je te konje jahao Adem,
sagledavanja
da su živjeli u faraonovim štalama i
islužili kraljeve drevnog Irana i poro-
dicu sadašnjega princa u potpunosti.
Ali mnogo važnije od toga su aluzije
na jogunastog konja. Ponekada se na
perzijskim minijaturama pojavljuje
mršavi konj kojeg je iznurila glad, a
kraj njega je konjušar. Pjesnici opisuju
način na koji se dresira jogunasti konj,
glađu i teškim radom, na isti način
na koji se duša koja je ogrezla u zlu
pretvara u “smirenu dušu”. Teškim
treniranjem i asketskim životom,
glađu i nedostatkom sna, može se
ovladati jogunastim konjem i pre-
tvoriti ga u brzog i sjajnog konja
koji nosi pismo najbrže što može
voljenome. Treba spomenuti i to da
je Aga Kan Muhammad Šah Treći
(umro 1957./1376.) izdao ferman
1899. godine u kojem poredi dušu sa
konjem kojeg se mora trenirati dok
se ne dovede jahača do cilja.
Konj koji se hvali zbog svoga
duhovnoga oblika je Buraq, stvore-
nje koje ima krila koja su odnijela
Poslanika u Božije Prisustvo. Buraq
ima izvanrednu ulogu u narodnoj
umjetnosti i poeziji. Slika tog čudnog
stvorenja se pojavljuje sa likom žene i
krilima ukrašenim sa mnogo dragulja.
Oni koji su mogli vidjeti Buraqove
slike na stražnjim dijelovima vozila u
Pakistanu sigurno su osjetili da su ti
umjetnici koristili beskrajnu maštu,
da bi ukrasili to čudno stvorenje svim
dražesnim i lijepim. Slika Buraqa se
koristi na zapadu Afrike i također
u Indiji i Indoneziji, kao sredstvo
donošenja dobre sreće. Slikari kao
da su u njemu vidjeli divno duhovno
stvorenje koje je Allah obdario time
da Poslanika nosi ka nebu i stoga i
njima pomaže da se približe svijetu
duše i kući stalnog blagostanja.
Koliko god da su sretni konj i
čudesni Buraq, tu je i jedno drugo
biće koje je oblikom slično konju,
prezreni magarac. Zar nije njegova
glas jedan od najružnijih, kako stoji
u Časnome Kur’anu u suri Lukman
“U svom hodu smjeran budi i glas
ti obori! Zbilja, najmrskiji je glas
revanje magarca!” (ajet 19). Ta jadna
životinja ne zna šta radi – postoji
mnogo glupih ljudi koji ne znaju
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 sagledavanja
šta rade. Sura al-Džumu’a opisuje
te neznalice: “Primjer onih kojima
Tevrat u breme je dat, pa ga potom
ne nose, kao primjer je magarca koji
nosi knjige! O, kako je ogavan primjer
naroda koji poriče Znake Allaha! A
Allah neće Pravom Stazom uputiti
narod zločinački!” (ajet 5). Što se tiče
gluposti onih koji ne slušaju savjet,
oni su poput uplašenog magarca koji
bježi od strašnoga lava, kako opisuje
Časni Kur’an u suri al-Muddathir:
“Kao da su divlji magarci rastjerani, od
lavova odbjegli!” (ajeti 50-52). Oni ne
razumiju ono što se dešava oko njih.
Tako je magarac u Evropi primjer za
glupaka, a kada se za nekog čovjeka
kaže da je “pojeo magarčev mozak”,
to znači da je dosegao vrhunac glu-
posti. U ovom kontekstu, aluzija na
magarca ima veliku važnost u vezi
između Isa a.s. i magarca. Budući
da je Isa ušao u al-Quds na leđima
magarca, lahko je vidjeti u toj slici
izraz o duši i tijelu. Suprotnost između
Isaa, stvorenja duha, i glupog magarca
koji je vezan materijalnostima života,
jedna je od omiljenih tema perzijskih
pjesnika, koji često idu daleko da bi
izrazili istinu da materijalistička osoba
ne može nikada doseći visine duha.
Dželaluddin Rumi kaže:
Onaj koji ljubi magarčevu stražnjicu,
daleko je da ne može biti dalje od Isaove
kolijevke...
Nemoguće je pobrojati pa čak
ni mali broj opisa koji su izrečeni o
konju u arapskoj poeziji, pa tako ni
o devi, toj životinji koja ima važnu
ulogu u arapskom društvu, ne samo
u običnome životu, već također i u
Časnome Kur’anu. Kur’an postavlja
pitanje: “A zašto oni ne pogledaju
u kamile – kako su stvorene” (Sura
al-Gašije, ajet 17). Tako se u Kur’anu
spominje i deva poslanika Saliha, u
suri Zidine: “A Semudu smo poslali
njihova brata Saliha, govorio bi im:
“O moj narode, Allahu vi robujte, pa,
vi drugog boga osim Njega nemate!
Razgovijetni dokaz dolazi vam evo
od Gospodara vašega, ova Allahova
kamila znak je vama, pa ostavite je
nek po Zemlji Allahovoj pase i zlo
joj nikakvo ne nanosite da vas kazna
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
bolna ne sustigne!” (ajet 73), a u suri
Hud “O moj narode, evo, kamila je
ova znak vama od Allaha, i vi je po
Allahovoj zemlji pustite da pase i
nikakvim zlom joj ne naudite, da vas
ne bi pogodila kazna bliska!” (ajet 64).
Ova dva ajeta su bila izvor inspiracije
za divnu sliku deve u islamskoj umjet-
nosti danas. Deve su bile dragocjena
imovina beduina, i zbog toga se pri-
povijeda da je grupa beduina pitala
Poslanika: O Božiji Poslaniče, da li
u Džennetu ima deva? Poslanik ih je
umirio rekavši da se u Džennetu nalazi
sve za čim čovjek žudi. Poslanik nije
samo unosio smiraj u duše beduina,
već je uputio savjet čovjeku koji ga
je pitao za oslanjanje na Uzvišenog
Allaha, rekavši mu: “Zaveži kamilu i
pouzdaj se u Boga”, što znači da zna-
mo da je sve po Božijem određenju,
ali se moramo pripremiti, zavezati
svoju kamilu a potom se osloniti na
Allaha da je sačuva. Kamile, uz sve
svoje kvalitete poput nošenja tereta i
prelaženja velikih daljina bez umora,
imaju jednu čudnu osobinu koju ne
znaju mnogi izvan arapske tradicije:
to je njihova ljubav prema muzi-
ci. One mogu da trče nevjerovatno
brzo ako ih predvodi neko sa lijepim
glasom. Abu Nasr al-Sarradž (umro
980./370.) priča o jednome beduinu
koji je imao 99 deva čija su se leđa
slomila od tereta nakon što su došle
kući sa teškim tovarom, zato što su
ih pjesme vodiča poticale da trče tako
brzo da su stigle do odredišta za pola
predviđenog vremena.
Perzijska poezija uspoređuje lju-
bavnike sa devama koje nose teret
zadovoljno i sretno kada vodič pjeva
ili svira flautu. Kamile slijede voljenog
u ritmu plesa. Dželaluddin Rumi,
onako kako ga poznajemo, uvijek je
imao široku maštu u korištenju pje-
sničkih slika deva: baš kao što se deva
visokoga stasa vidi i sa munare, tako
ni ašik ne može sakriti svoju ljubav.
Rumi i samu ljubav gleda kao devu
koja je ponosna na sebe i ne može
da se gura u kokošinjcu. Tijelo je
kokošinjac, a krupna deva uništava
sve kada uđe u taj uski kokošinjac.
Priče iz narodne tradicije govore
o natjecanju deve i krave, a obje se
ponose time što su odane sluge Allaha
i poslanikâ još od daleke prošlo-
sti. Krava se spominje u Časnome
Kur’anu jer daje “mlijeko čisto”: “A
zbilja vam je i u stoci pouka! Pojimo
vas iz onoga što se u utrobama nji-
hovim nalazi: mlijekom čistim, što
postaje izmeđ’ grizina i krvi i koje je
ukusno onima koji ga piju.” (ajet 66).
Tako krava zauzima posebno mjesto
budući da se druga sura u Časnome
Kur’anu zove “Krava”. Indijski mu-
slimanski historičar Badauni (umro
1596./1003.), koji je bilježio događaje
na dvoru cara Akbara, pripovijeda
da kada je Akbar okupio musli-
mansku i hindusku ulemu, neko od
prisutnih hindusa prokomentirao je
da Allah zasigurno jako voli kravu
čim je najdužoj suri u Kur’anu dao
to ime. Muslimanski učenjaci su se
jako iznenadili zbog te primjedbe,
dok je hindus bio sretan zbog svoga
mišljenja da je krava, koja je sveta
životinja kod njih, zadobila takvu
veliku počast u Kur’anu.
Pored toga, krava se rijetko spo-
minje u književnosti, iako, kada se
spominje, hvali se zbog toga što
donosi mlijeko i sir. Ali ne smijemo
zaboraviti mudru Rumijevu primjed-
bu o podučavanju:
Uistinu udaraš kravu kada odbije da
ponese jaram,
Ali ne udaraš je jer nema krila.
Ne može se niko prisiliti da učini
nešto što mu nije u prirodi. Pogrešno
je jahati kravu kao da je jahalica, kako
stoji u jednoj staroj sufijskoj priči.
Kada se čovjek uspne na leđa krave,
čuje kako ljudi uzvikuju: Nisam radi
ovoga stvorena.
Dolazimo do ovce, koja se tako-
đer spominje kao životinja od koje
dobivamo mlijeko, ali ona je u osnovi
životinja koja otjelovljuje kurban,
budući da je stvorenje mehkog srca, iz
čije vune ljudi prave sedžade, odjeću
i druge korisne stvari, te preferiraju
njezino meso kao kurban.
S druge strane, koza može dati
mlijeko ali njezina istinska karak-
teristika je ljepota, i često je brada
jarca tema poređenja, kako pomalo
pretjerujući kaže Dželaluddin Rumi:
56

Duga brada ne kvalificira nekoga da
postane kadija
Da je tako, jarac bi bio glavni kadija!
Svinja je jedna od domaćih živo-
tinja u nemuslimanskim zemljama,
ali nje se klone muslimani. Kaže se
da će loši ljudi na Sudnjem Danu biti
pretvarani u svinje. Attar nastavlja
ovu priču i pripovijeda o učeniku
koji je napustio svoga gospodara i
ogrezao u sve vrste ovozemaljskih
grijehova. Potom su ga vidjeli kako
se preobrazio u svinju koja ide ispred
svoga gospodara na putu.
Sve domaće životinje se na neki
način boje opasnosti divljih. Šakal
je lik iz priče “Kelila i Dimna”, a te
dvije životinje su prepredeni šakali
čije priče su se proširile svijetom.
Često se pojavljuju kao lisice. Brojne
priče iz ovog djela putovale su iz
tradicije u tradiciju. Od svih priča,
možda je najpoznatija ona koja se
pripovijeda o šakalu ili lisici koja je
htjela moć, i otišla do bojadžije da joj
podari novu boju. Kada je izašla od
bojadžije, bila je u jakoj plavoj boji,
i predstavila se drugim šakalima ili
lisicama kao snažni vladar, a drugi
su trebali da joj ukažu privrženost
i poslušnost. Ali životinje su ubrzo
otkrile njegove laži i istjerale ga.
Sindska verzija priče govori o šakalu
koji se popeo na grane bodljikavoga
drveta u blizini mjesta sa pitkom
vodom, i tražio od svih životinja da
mu obznane privrženost prije nego
što popiju vodu. Dok su sve životinje
pjevale pjesme pohvalnice, stara koza
je odbila i obznanila istinu, tako da
se morao vratiti svome stadu.
Vuk je jedna od opasnih životinja
koje se spominju u Kur’anu, ali Kur’an
ga je oslobodio krivice. Pretpostav-
ljalo se da je vuk pojeo Jusufa, ali on
je zapravo bio nevin: i govoreći: “O
Oče naš! Doista, bili smo otišli da se
u trčanju nadmećemo a Jusufa kod
stvari naših ostavismo, pa ga pojede
vuk! Premda istinu zborimo mi, ti
nama nećeš vjerovati!” (Sura Jusuf,
ajet 17). Iako se Jusufova braća u
ovoj suri čine surovijim od vuka, vuk
je postao utjelovljenjem surovosti,
pored toga što se ne može dresirati.
Književna djela koja sadrže vazove
57
o ahlaku sadrže brojne priče o po-
našanju vuka. Tako u stihu jednog
perzijskog pjesnika vidimo:
Odgojen si u našoj kući, pa si ipak
pojeo ovce
Ko ti reče da ti otac vuk bješe?
Međutim, čak i sam vuk vjeruje
u Poslanikovu poruku, kako vidimo
iz starih priča u knjizi “Znakovi
poslanstva” (Dalā’il al-Nubuwwah)
Abi Nuayme al-Isbahanija (umro
1123./517.).
Od svih životinja, najžešći nepri-
jatelj je lav, kralj divljih životinja, koji
u tradiciji ima stotine imena. Svima
je poznat sljedeći Mutanabbijev stih:
Ako ugledaš bjelinu lavljih očnjaka
Nemoj misliti da se to lav smije.
Ali oni koji se boje Allaha, nikako
se ne boje lava, kako nam objašnjava
mnogo čudnovatih priča. Pripito-
mljeni lav živi u blizini kuća Božijih
prijatelja, onih koji mogu zajahati
njihova leđa. U tom kontekstu, su-
srećemo jednu lijepu priču o lavici
koja se približila pobožnome evliji i
pokazala mu trn u svojoj šapi. Sufija
je izvukao trn, a zahvalna lavica se
vratila ubrzo sa svojom mladunčadi
da bi svome prijatelju sufiji donijela
nešto hrane. Rumi smatra da je lju-
bav crni lav koji povređuje ili otima
voljenog. Sjajna ljepota i snaga lava
poredi se sa iskrama svjetla istinske
vjere. Lav se po spoljašnjosti čini
veoma opasnim te da povređuje one
koji mu se približe, ali postaje nježan
i osjećajan kada mu se približi iskreni
vjernik. Važnost lava kao uzora snage
čini se očitim u davanju brojnih imena
lava čovjeku, na što smo već ukazali
kada smo rekli da je Ali ibn Ebi Talib
r.a. imao mnoštvo nadimaka koji ga
opisuju kao “Allahovog lava”. Tako
muslimanski umjetnici, a posebno
šiije, vole da pišu pohvalnice Aliji
r.a. i da ga opisuju u liku lava. Veliki
broj tih lavova nacrtanih ukrasnim
slovima sadrži šiijsku molitvu “Zovi
Aliju, koji pokazuje čudesne stva-
ri” (Nādī ‘Aliyyan muẓhir al-‘ajā’ib).
Međutim, postoje i brojne čudne
priče o lavu, od kojih jedna dolazi sa
sjevera Afrike. Pripovijeda se da je
jedan umišljeni sufijski šejh jahao na
sagledavanja
leđima lava i otišao da posjeti jednog
drugog šejha koji je živio na nekom
mjestu na planini Atlas. Kada je šejh
stigao do odredišta, njegov domaćin
je od njega tražio da zaveže lava za
kočić u štali, pa je ovoga bilo strah,
ali još više se uplašio kada je ugledao
svoga domaćina u prisustvu lijepih
djevojaka i pjevačica, pa ga je obuzela
sumnja u duhovni rang domaćina.
Kada je napustio kuću sljedećega
jutra, vidio je da je krava pojela lava.
Često se lav pojavljuje – kako je
slučaj i u stvarnosti – kao gazelin
neprijatelj. Stidljiva gazela brzih
pokreta uvijek predstavlja voljenu
ženu, lijepu i krupnih očiju, kako
vidimo iz imena kojima su Arapi
nazivali svoje kćerke. Gazela može
da predstavlja duhovno stvorenje
koje pase na poljima ispunjenim
mirisnim cvijećem, i ne miješa se sa
drugim životinjama. Rumi opisuje
boli nježne gazele koja je ulovljena
i stavljena u magareću štalu, gdje je
bila predmet mržnje, usprkos ljepoti
i nemogućnosti da jede grubu stočnu
hranu. Magarac joj se podrugivao i
opisivao je ružnim riječima. Gazela
je ovdje drugi primjer duše zaro-
bljene u materijalnom svijetu, među
neznalicama u svijetu iza njihovog
materijalističkog svijeta. Još jedna od
priča o gazeli je lijepa priča o Posla-
niku koji je pomogao gazeli. Kada
je Poslanik šetao, ugledao je gazelu
kako je upala u stupicu. Poslanik je
pričao sa njom i ispričala mu je o
dvoje mladunčadi koja čekaju da se
vrati sa hranom. Ali kako će sada
stići do njih? Poslanik joj je pomogao
i raskinuo okove. Obećao joj je da
će ostati u tom mjestu dok ona ne
ispuni svoje majčinske dužnosti. Dok
je Poslanik tu stajao, stigao je lovac
koji se razočarao kada je ugledao
da mu je zamka prazna, a umjesto
gazele tu stoji čovjek. (Lovac nije
znao da je taj čovjek Poslanik). Kada
se gazela vratila sa svojom djecom,
lovca je potresao taj prizor i nije pre-
kinuo ispašu gazele, već je prešao na
islam. Ta priča koja toliko pobuđuje
veliko čuđenje i ljubav, da smo samo
u sindskom jeziku našli čak trinaest
dugačkih kasida.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 sagledavanja
Ne zaboravimo jednu drugu iz-
vrsnu priču o životinji koja je bliska
gazeli, a to je mošusno goveče, koje
živi u Srednjoj Aziji. Jednoga dana
je goveče došlo Ademu da ga utje-
ši nakon progonstva iz Dženneta.
Adem ga je pomilovao po leđima
osjećajno i nježno, što je dovelo do
pojave mošusa. Ostala goveda su se
začudila onome što se zbilo, i nakon
što su saznala kako je ovo goveče
došlo do mirisa, otišli su i sami do
Adema, ali nije im se ispunila želja.
Rečeno im je da je ono goveče prvo
došlo Ademu s ljubavlju dok oni nisu
ništa više od onih koji oponašaju, a
oponašanje ne daje ploda.
Još jedna od krupnih životinja
koju susrećemo u “Duhovnom vrtu
životinja” jeste slon, koji se spominje
u suri “Slon” (al-Fīl). S historijske
strane, slon je bio poznat na Bliskom
Istoku, i koristio se u ratu u Perziji.
Abraha (Ebreha) je koristio slona u
opsadi grada Meke al-Mukarrame u
godini slona. Stoga se slon u prvom
trenutku čini kao jako opasna živo-
tinja, crna zvijer koja može uništiti
sve što mu se nađe na putu. Perzijski
pjesnici su usporedili nagomilane
oblake sa slonom. Čini se da su slo-
novi dobavljani s vremena na vrijeme
u islamske zemlje (možda iz Afrike
više nego iz Indije). Poznato je u
evropskoj historiji da je abasidski
halifa Harun al-Rašid (vladao od
786./170. do 809./193.) poslao slona
njemačkom caru Karlu Velikom u
Aix-les-Bains (Aachen). Njemačke
hronike tog slona nazivaju Dža’fer.
Tako slonovi dolaze iz Indije, a
slon koji je bio tema jedne od naj-
poznatijih priča u islamskoj knji-
ževnosti bio je iz Indije. To je priča
o slijepcima i slonu. Ta priča je u
osnovi indijska priča koju je perzijski
pjesnik Sanai uvrstio u svoj divan
“Hadiqat al-haqiqa”, a koju je od
njega preuzeo Dželaluddin Rumi
i uvrstio u Mesneviju. Ova se priča
spominje u istočnim izvorima od
tog vremena i postala je poznata i u
Evropi, toliko da u jednom parku u
Bonu nailazimo na kip slona kojeg
okružuje grupa slijepaca. Priča go-
vori o tome da su slijepci željeli da
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
saznaju oblik slona. Pošto ga nisu
mogli vidjeti, oslonili su se na čulo
dodira. Niti jedan od njih nije mogao
opipati slona u potpunosti, zbog toga
je svaki od njih opisivao dio kojeg je
dotakla njegova ruka. Slon je poput
stijene ako dotaknete njegovo tijelo,
poput lepeze ako dotaknete njegove
uši, poput crijeva za vodu ako dota-
knete njegovu surlu, a nalik na stub
ako dodirnete njegovu nogu, i tako
dalje, ali niko od njih nije uspio da
zamisli oblik slona u potpunosti.
Priča o slonu i slijepcima je najbolji
primjer kako čovjek ne može spo-
znati Allahovu Prirodu u potpunosti.
Možemo govoriti samo o dijelu koji
je dotakla naša duhovna ruka. Stoga
ljudi imaju različite ideje o Allahu,
dok mi pokušavamo da Ga shvatimo.
Ima još jedna strana slona koja
zaslužuje da se spomene. Često je
slon važan u nekim zemljama jer
je stvorenje koje nosi tovar. Perzij-
ski pjesnici su smislili jednu lijepu
maštovitu sliku, a to je “slonov san”.
Slon sanja o svojoj pravoj domovini u
Indiji i sjeća se svoje kuće, porodice i
prijatelja, i u nastupu srdžbe, razbija
okove i bježi u Indiju da bi se našao sa
onima koji ga vole. Rudyard Kipling
govori o ovoj priči u svojoj lijepoj
pjesmi pod naslovom “Slonov san”.
Kada se spomene poslovica “Slon
sanja o zemlji Indiji” njezino značenje
je da se osoba iznenada prisjetila svoje
izgubljene domovine i sreće koju
je prekrila prašina zaborava. Čini
se da se ovaj izraz pojavio u zemlji
Perzijanaca oko 1100./493. godine
i postao popularan tokom sljedećih
stoljeća. Tu također vidimo aluziju
na domovinu duha, svijet nepoznatog
kojeg je lahko zaboraviti u svijetu
materije, kao što soko zaboravlja
svoga gospodara, i paun iz vrta svoju
domovinu. Slon je jedno od lijepih
stvorenja koje predstavlja dušu kada
se probudi iz neznanja sna da bi se
vratila u svoju vječnu kuću.
Prema istočnoj tradiciji, slona
može povrijediti, štaviše čak i ubiti
2
Kasida se nalazi u divanu: Mualla-
ke Tawfīqa al-Ṣā’igha, vidi: Tawfīq
al-Ṣā’igh, al-’A‘māl al-Kāmila, al-
nosorog: jednorog. U perzijskim
natpisima na kamenu i keramici
počevši od trinaestog i četrnaestog
stoljeća po hidžri vidimo jednoroga
kako na svome rogu nosi slona.
Rumi u svojim djelima koja su
istovremena sa tim umjetničkim
djelima uspoređuje ljubav sa jed-
norogom, koji na svome rogu nosi
najjačeg slona. Kao i u kršćanskoj
tradiciji – koliko znam – jednorog
je inspirirao jednu jedinu arapsku
pjesmu, a to je “Neka pitanja koja
se trebaju postaviti jednorogu” 2
pjesnika Tawfīqa al-Ṣā’igha (umro
1971/1391) koji u njoj veli:
Predvodio si sam poput roga usred
tvoje glave
Životinje predstavljaju bitan
dio islamske tradicije. Spominju
se u Časnome Kur’anu više nego u
Svetoj Knjizi (Bibliji), i mogu biti
simboli duhovnih istina, upozorenja
i savjeta onima koji razumiju. Zna-
mo iz priča koje se pripovijedaju o
životinjama tokom historije, kao što
znamo iz davnina, da će na kraju
lav i janje leći zajedno i da među
njima neće biti neprijateljstva.
Prema pobožnoj priči, neke ži-
votinje slijede šerijat. Tako čitamo
dirljive priče o mravima ili pticama
koje poste uz Ramazan ili Ašuru.
Kaže se da se životinje petkom po-
zdravljaju sa “selam”.
Čini se korisnim prisjetiti se ove
uloge životinja kada ponekada zabo-
ravimo svoju ljudsku ulogu. Možemo
se vratiti pričama o životinjama, o nji-
hovoj ljubavi i hrabrosti, i nadahnuti
se načinom na koji učenjaci i pjesnici
starine koriste priče o životinjama da
nam objasne da smo svi u milosti i
zaštiti Stvoritelja. U suri Hud stoji:
“Na Zemlji ništa živo ne postoji a da
ga Allah ne hrani. On zna stanište
bíćā i mjesta njihove sahrane. Sve
to u Knjizi Jasnoj zabilježeno je!”.
Sa arapskog jezika prevela
Dženita Karić
Mağmū‘āt al-Shi‘riyya, Riyād al-
Rayyes li al-kutub, London, 1990,
251-277.
58
 Muallim

ZASTUPLJENOST SIRE
U NASTAVI ISLAMSKE
VJERONAUKE
OD 1. DO 5. RAZREDA
Sead FEJZIĆ
UDK 371.3:28
28:31:929 Muhammad

Sažetak: Ovaj rad kroz dvojako istraživanje (istraživanje NPP-a i upoznavanje pedagoške stvarnosti) pokušava
dati odgovor na više pitanja i nedoumica. On otkriva proporcionalnost pojedinih oblasti islamske vjeronauke
koje su preko NPP-a ugrađene u udžbenike i nudi odgovore i viđenje glavnih aktera u nastavnom procesu na
optimalnost spomenute proporcionalnosti. Rezultati i zaključci ispitivanja nemaju za cilj diskreditirati dato
stanje nego ukazati na činjenicu da su odgoj i obrazovanje jako dinamičan proces koji traži stalno praćenje i
prilagođavanje.
Ključne riječi: sira, uzor, odgoj, NPP

Uvod
Uvođenjem vjeronauke u škole
društvo se našlo pred novim iza-
zovom. To je bio veoma hrabar
korak s obzirom na okolnosti koje
su vladale, a pogotovu kada se ima
u vidu islamofobija koja je vladala
prethodnih decenija koja je povre-
meno prerastala u represiju. Nije
se moglo osloniti na prethodna
iskustva jer je vremenska distanca
spram vremena u kojem je vjerona-
uka postojala u školskom sistemu
dosta velika. Odgoj i obrazovanje
traži svakodnevno istraživanje i
propitivanje i ovisno je o previ-
ranjima koja se dešavaju unutar
zajednice. Islamska vjeronauka se
morala “improvizirano” ugraditi
u postojeći obrazovni sistem, ali
je vrijeme učinilo da ona izraste,
u najmanju ruku, u ravnopravnog
partnera ostalim predmetima.
Sira, kao tematska oblast, se
ne može zaobići u nastavnim
59
sadržajima, s obzirom na njene ci-
ljeve i zadatke. Stručne službe i
timovi su imali veoma odgovoran i
težak zadatak, ali isto tako zadatak
vrijedan Božije nagrade, da osmisle
nastavne programe i planove koji će
odgovarati vremenu i okolnostima u
kojem živimo. Cilj ovog rada nije da
obezvrijedimo takav rad i trud, niti
da neke tematske oblasti preferiramo
a druge minoriziramo, već da damo
svoj skroman doprinos unapređenju
kvaliteta nastave vjeronauke, a samim
time izgradnjom što odgojenije i
odgovornije ličnosti.
Nastavnik se često nađe u ne-
doumici kada učenici insistiraju
na nekoj priči ili događaju iz života
našeg dragog Poslanika, alejhissela-
ma, i dođe u iskušenje da na račun
drugih sadržaja i trenutne nastavne
teme, udovolji učeničkim željama,
jer će tako imati učeničku pažnju i
prisutnost na času. Odgojne poruke
određene priče ili događaja su od
nemjerljivog značaja, jer djeca imaju
ogromnu sposobnost empatije i
nasušnu potrebu za uzorom kojeg
mogu slijediti. Naravno, najbolji
uzor kojeg mogu slijediti je naš
dragi Resulullah, sallallahu alejhi
ve sellem.
U ovom radu ćemo izvršiti anali-
zu NPP-a i udžbenika po tematskim
oblastima, sa naglaskom na siru, i
izvršiti ispitivanje učeničkih stavova
u vezi sire.
Sira
Pojmovno određenje
Sira (ar. ‫)السريةانلبوﯿﺔ‬, tradicionalni
Muhammedov životopis. Ta riječ
prvi put je upotrijebljena kao na-
slov posebne rasprave u sklopu Ibn
Hišamovog djela, ali postoje dokazi
da se i ranije koristila u smislu Mu-
hammedovog životopisa. U to vrije-
me riječ sira već je značila životopis
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallim
uopće (npr. Sirat Mu’awija). Čini se
da se u početku radije upotrebljavao
oblik množine, siyar, kada se imalo
na umu Poslanikov životopis, jer
se vjerovatno mislilo na priče iz
Muhammedovog života u stilu siyar
al – muluk koje potječu iz srednjo-
perzijskog razdoblja. Riječ siyar u
većini pristupačnih nam ranoarap-
skih književnih djela, koja se odnose
na Muhammedov život, povezana
je s riječju magazi (“vojni pohodi”)
(Smailagić,1990:546).
Nauka koja se bavi životopisom
Muhammeda, alejhis – selam, jeste
sira (‫)السريةانلبوﯿﺔ‬, odnosno historiogra-
fija perioda Objave. Njena sfera inte-
resiranja je ličnost Poslanika u njenoj
sveobuhvatnoj pojavi. Međutim,
sporedne discipline, ili instrumentarij
sire, izučavaju dublje nego sama nauka
o životopisu, neke karakteristike i
odlike Vjerovjesnika, alejhisselama,
istražujući ih studioznije, detaljnije i
šire, te se one prema sferi interesira-
nja, polju užeg istraživanja i tematici
stručno nazivaju.
Izvori sire
Brojni su izvori Poslanikovog
životopisa, a najvažniji i najpouz-
daniji su:
1) Kur’an časni
2) hadiska djela
3) arapska poezija iz Poslanikovog
vremena i
4) biografska djela o Poslaniku, sa-
llallahu alejhi ve sellem.
Poslanik – muslimanima uzor
ٌ ُ ْ ُ َ َ َ ْ ََ
‫الل َّ أ ْس َوة‬
ِ ‫ول‬ َُ
ِ ‫لقد ك ن لكم ِف رس‬
ْ ْ َ ‫َح َسنَ ٌة ل ِّ َمن َك َن يَ ْر ُجو‬
‫الل َّ َوالَ ْو َم ال ِخ َر‬
ً ‫الل َّ َكث‬
‫ريا‬
ِ
Vi u Allahovom Poslaniku imate
divan uzor za onoga koji se nada
Allahovoj milosti i nagradi na
onome svijetu, i koji često Allaha
spominje. (El-Ahzab, 21.)
Uz termin uzor pojavljuju se još
dva termina: primjer i ideal. Pored
svoje sličnosti u značenju oni u sebi
nose i razlike.
Primjer, ukazuje na uspjehe
drugih. Daje podlogu za praktično
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
djelovanje. Uzor je osoba koja je
provela u praksu ono čemu poziva
druge, a praksa ukazuje na pozitivne
rezultate i uspjeh koji slijedi. Uzor
je utemeljen na identifikaciji. Uzor
slijedimo. Odgojni ideal nas podstiče,
hrabri, oduševljava, daje smisao životu
i djelovanju, izgrađuje nas moralno
i etički. Postojanje odgojnog ideala
ne bi imalo smisla kada ne bi posto-
jao čovjek koji ga je postigao. To je
Poslanik, s.a.v.s. On je El-Insanul –
kamil, Savršeni / Univerzalni čovjek.
Slijeđenjem njegovog primjera i uzora
mi težimo odgojnom idealu. Baveći se
odgojem, uviđamo da kroz razvojne
periode djeci više odgovaraju uzori
karakteristični za taj razvojni period.
(Zukić, 2009).
Gledajući upravo sa stanovišta
kur’anske antropologije čovjek je
biće koje mora imati uzora. Ne po-
stoji čovjek / insan koji nema uzora.
Upravo zbog toga Svevišnji Stvoritelj
je ljudima poslao pravog uzora, ha-
zreti Muhammeda, koji je, po slovu
Kur’ana, usvetun hasenetun – najljepši
uzor. (Halilović, 2010:32).
Odgajatelj ne može sebi priuštiti
luksuz da improvizira. On mora
da upotrijebi sav svoj potencijal da
odgojno – obrazovni proces una-
prijed osmisli i kreira da bi mogao
očekivati pozitivne rezultate. Jedna
od najbitnih, ako ne i najbitnija
pretpostavka uspješnog djelovanja
je poznavanje čovjeka i njegovih
psiholoških faza.
Svi ljudi prolaze u životu kroz
jasno izdiferencirane razvojne peri-
ode bez obzira na društvo ili vrijeme
kome pripadaju. Svaki od ovih peri-
oda ima svoje specifičnosti, kako u
َ ‫َو َذ َك َر‬ senzo-motoričkom, psihosocijalnom,
moralno-etičkom, kognitivnom
razvoju. Pametan odgajatelj će ove
razvojne specifičnosti uzimati u
obzir. Sredstva usmjeravanja koja
pri tome koristi su, između ostalih,
primjer, uzor, ideal. Svaki od ovih
razvojnih perioda je senzibilniji na
primjere, uzore i ideale u skladu sa
svojim razvijenim stepenom. Tako
da je u određenom razvojnom pe-
riodu efektivnije neko od sredstava
usmjeravanja koje nam sigurno neće
biti tako efektivno u drugom razvoj-
nom periodu. Pošto je sira životopis
Poslanika, s.a.v.s, ona nam iz svog
aspekta daje pregled svih razvojnih
faza koje je naš divni uzor prošao. To
nam ukazuje na važnost poznava-
nja sire kako bismo kao odgajatelji
mogli pružiti odgovarajuće uzore
u određenim razvojnim periodima.
(Zukić, 2009).
Za uzrast obuhvaćen ovim ra-
dom, prema periodizaciji čovje-
kovog psihičkog razvoja po Ivanu
Furlanu koji predstavlja školsku
dječiju dob – od šeste ili sedme do
dvanaeste ili trinaeste godine života,
možemo reći da je karakteristično
po kognitivnom razvoju, po sklapa-
nju prijateljstava, pohađanju škole,
formiranju vlastitih etičkih normi.
(Furlan, 1991).
Oni imaju pozitivno poimanje o
sebi, voljni su za saradnju, nadareni
su, otvoreni i maštoviti. Samostalni
su, polazi im za rukom da se pri-
lagode različitim sredinama, imaju
dobar odnos prema nekom odraslom,
naprimjer prema nekom rođaku,
susjedu ili nastavniku. Drugi važan
faktor je da su ova djeca imala prilike
razviti strategije i načine ophođenja u
teškim odnosima, te da su, osim toga,
bili u mogućnosti primijeniti te iste
strategije i uvjeriti se da funkcioniraju
za njih. Također je važno da djeca
imaju izvor pozitivnih iskustava,
npr. nekog ko će im pružiti podršku,
što može doprinijeti kompenziranju
loših odnosa kod kuće. (Hwang,
Nilsson:1996).
Za odgojnu praksu je važno sa-
znanje da odgovarajućim toplim
odnosom socijalne podrške kakvu
je Muhammedu alejhisselam pružio
djed nakon majčine smrti a amidža
nakon djedove, te osjećaj sigurnosti
koji mu je pružio amidža vraćajući se
sa poslovnog putovanja osiguravaju
podlogu razvoja pozitivne ličnosti.
(Zukić:2009).
Božiji poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, je između svih svojih zvanja
nosio i zvanje pedagoga, što je opet
dodatni motiv, posebno za vjerouči-
telje, da neumorno istražuju Posla-
nikove metode i zakonitosti odgoja
60

koje na najbolji mogući način pružaju
obrazac za rad sa odgajanicima.
U posmatranju Poslanikove, sa-
llallahu alejhi ve sellem, pedagoške
ličnosti, neophodno je proučiti svoj-
stva specifična Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, koja su ga učinila
najvećim pedagogom svih vremena,
da bismo, nakon toga, mogli izložiti
i pedagoški program koji je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, prakticirao
i na njegovim osnovama uspio ostva-
riti izvanredan odgojni preobražaj.
(Qalahdži,2006:239).
Nastavni plan i program
Nastavni plan i program je najvaž-
niji školski dokument koga nastavnik
mora poznavati, ako želi biti diri-
gent nastavnog procesa. U predmetu
islamske vjeronauke nastavni sadržaj
je iskazan kroz tematska područja:
Osnovi islama, Akaid, Fikh, Ahlak,
Islam i nauka, Historija i Kultura
islama. (Ćatić:1995:21).
Nastavni program je konkretiza-
cija nastavnog plana. On mora uva-
žavati zakonitosti nastavnog procesa,
zakonitosti dječijeg razvoja, zahtjeve
pojedinih nauka i intencije društva.
Nastavni plan i program su dva ne-
razdvojna dokumenta.
Program islamske vjeronauke
Shodno teoretskim aspektima
strukturiranja nastavnog programa,
sačinjen je Nastavni plan i program
za predmet islamske vjeronauke u
osnovnoj i srednjoj školi.
Nastavnim planom i programom
su utvrđeni ciljevi i zadaci nasta-
ve islamske vjeronauke kojim se
žele postići željena stanja, uvjere-
nja, stavovi, navike itd. Za nas je
interesantan početak: Cilj nastave
vjeronauke je da učenike podstakne
da vlastitom spoznajom utemeljenoj
na saznanjima Božije objave, Kur’ana
i Muhammedove,a.s, predaje, dođu
do uvjerenja o nužnosti Allahova
postojanja. (Ćatić,1995:30).
U navedenim ciljevima se ne na-
vodi sira kao sredstvo ostvarenja bar
nekih od ciljeva, ali vjerujemo da se
to podrazumijevalo.
61
Uvođenjem devetogodišnjeg siste-
ma obrazovanja i nastava vjeronauke
je doživjela izvjesne promjene.
Vjerskoprosvjetna služba Rijaseta
islamske zajednice u Bosni i Herce-
govini ponudila je Nastavne planove
i programe okvirnog karaktera. U
uvodnom dijelu stoje napomene koje
karakteriziraju i potkrepljuju NPP.
U NPP-u za II razred stoji:
“Aktivnost planiranja i programi-
ranja nastave islamske vjeronauke za
II razred utemeljena je na razumije-
vanju prirode razvojnih procesa koji
se odvija na tom uzrasnom periodu.
Iz spoznaje i osjećanja procesa razvoja
izvedeni su primjereni principi nasta-
ve islamske vjeronauke u II razredu.”
(http: //www.vjeroucitelji.ba).
Ovaj princip se odnosi i na ostale
uzraste obuhvaćene nastavom islam-
ske vjeronauke.
Kada je riječ o siri, ciljevi i zadaci
se unekoliko razlikuju. Od I do III
razreda primarni zadatak vjeronauke
je da kod učenika razvija emotiv-
nu naklonost prema Muhammedu,
alejhisselamu, u drugom razredu
se pojavljuje obris uzora dok se u
četvrtom već imenuje tim terminom.
Udžbenici
Udžbenici su osnovno sredstvo
rada u nastavi i proizlaze iz Nastavnog
plana i programa. Koliko god sredina
i prilike ukazivale na potrebu povre-
menog izlaženja iz okvira NPP-a
nastavnik je dobrim dijelom omeđen
sadržajima iz udžbenika. Nastavnici
kao direktni akteri nastavnog procesa
skoro nikako ili nikako ne mogu
utjecati na izradu NPP-a.
Metodologija istraživanja
Predmet istraživanja
Nastava islamske vjeronauke se
u samom početku suočila sa mno-
gobrojnim izazovima: nedostatkom
kadrova, neadekvatnim nastavnim
planovima i programima, neposto-
janjem udžbenika..., a povrh svega
otporom unutar društvene zajednice.
Kao i cjelokupan obrazovno – od-
gojni sistem, tako i nastava islamske
Muallim
vjeronauke prati znanstvena kretanja,
promjene i unapređenja i ugrađu-
je ih u svoje sadržaje. Jasno je da
nema idealnog NPP-a, udžbenika
i priručnika, ali isto tako znamo da,
stalnim angažiranjem i propitivanjem
nastavne stvarnosti možemo dati
svoj doprinos unapređenju nastave
islamske vjeronauke.
Oblasti koje islamska vjeronauka
ugrađuje u svoje sadržaje (AHLAK,
AKAID, FIKH, KIRAET, SIRA,
BOŽIJI POSLANICI, MOJA DO-
MOVINA) i njihova proporcija ne
mora odražavati stvarnu potrebu i
interes učenika te je zato potrebno
permanentno osluškivanje i korigi-
ranje postojećih sadržaja. Proporcija
nastavnih oblasti zavisi od mnogih
faktora, a među važnijim od njih je
i interes i potreba učenika.
Predmet našeg istraživanja je
oblast sire ili životopisa Božijeg
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
tj. njena zastupljenost u NPP-u i
zanimljivost učenicima. I do sada
su se neka istraživanja doticala
ove teme:
Profesorica Edina Vejo (1998)
je u istraživanju sa učenicima IPA
došla do rezultata da učenike na
časovima vjeronauke najviše inte-
resiraju priče o Božijim poslanici-
ma i njihovim savremenicima što
podrazumijeva i siru.
Kolegica Zahira Šarić je u istraži-
vanju koje je uvrstila u svoj diplomski
rad i koji je objavljen u Didaktičkim
putokazima došla do rezultata da su
za učenike najzanimljiviji sadržaji
koji govore o historiji islama, što isto
tako podrazumijeva siru. (Šarić,2009).
Cilj istraživanja
Cilj istraživanja je dobiti infor-
maciju u kojoj mjeri su učenici za-
dovoljni obimom tema iz sire, koliko
je zanimanje i interes učenika za
sadržaje koji govore o Muhammedu,
alejhisselam, kao uzoru i inspiraciji,
koji dio njegova života je posebno
interesantan za učenike, da li nastava
vjeronauke pruža učenicima dovoljno
informacija o životu i misiji dragog
nam Pejgambera. Ili, da li žele više
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallim
od ponuđenog. Da se pogrešno ne
shvati, nije cilj, marginalizirati ostale
oblasti islamske vjeronauke za račun
sire, naprotiv, to može biti podsticaj
da se istraži interes i potreba učenika
za navedenim oblastima.
Zadaci istraživanja
Cilj koji je naveden u prethodnoj
stavci ćemo u nastavku nastojati
operacionalizirati i konkretizirati
kroz sljedeće zadatke:
1. U kojoj mjeri su sadržaji iz života
Muhammeda, alejhisselam zani-
mljivi za učenike
2. Da li su učenici zadovoljni obi-
mom nastavne građe koja obra-
đuje život posljednjeg Božijeg
poslanika
3. Koji dijelovi iz života Mu-
hammeda, alejhisselama, po-
buđuju najveću pažnju i inte-
resiranje učenika
4. Na kojem mjestu i od koga dobija-
ju najviše informacija o Poslaniku,
alejhisselam, i njegovoj misiji
5. Interpretacija i analiza podataka
prikupljenih metodom anketiranja
Istraživačke hipoteze
Da bi doprinijeli operaciona-
lizaciji ciljeva i zadataka, postavit
ćemo i odgovarajuće hipoteze. Ne
samo da proizlaze iz cilja i zadataka,
hipoteze su i odraz teorijskih do-
stignuća određene nauke i ranijih
istraživanja.
Glavna hipoteza
Glavna hipoteza ovog istraživanja
bila bi: “Učenici imaju pozitivan stav
prema našem Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, i sadržajima koji
govore o njemu.”
Radne hipoteze
1. Učenicima su zanimljivi sadržaji
iz sire – životopisa Muhammeda,
alejhisselama
2. Učenici žele više sadržaja iz sire
3. Sadržaji koji obrađuju različita
životna doba i aspekte Poslaniko-
va, alejhisselam, života na učenike
ostavljaju podjednak dojam
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
4. Škola je mjesto na kojem učenici
najviše saznaju o svom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem
Istraživačke metode
Tokom istraživanja korišten je:
1. metod teorijske analize i
2. Servey metod, tj. upoznavanje
pedagoške stvarnosti kakva ona
uistinu i jeste za koje smatramo da
su prikladnije za ovo istraživanje.
Istraživačke tehnike
Da bismo adekvatno primijenili
naprijed istaknutu metodu, kako bi-
smo što uspješnije realizirali pojedine
zadatke i što prikladnije primijenili
instrumente, koristit ćemo se:
a) analizom NPP-a i
b) anketiranjem
Anketa i anketiranje
Anketa je u pedagoškom istra-
živanju postupak kojim se ispita-
nicima postavljaju pitanja u vezi sa
činjenicama od naučnog interesa za
pedagogiju, a koje su poznate ispi-
tanicima ili pitanja u vezi s mišlje-
njem ispitanika. (Mužić,1978:262).
Anketa se izvodi pomoću upitnika
koji je, zapravo, serija postavljenih
pitanja na koja treba odgovoriti
ili dati svoje mišljenje. Anketni
upitnik mora imati svoje metrijske
karakteristike, od kojih su naj-
važnije pouzdanost i validnost. U
anketi smo koristili i priloge koji
služe za iznošenje stavova učenika
o pojedinim pitanjima što asocira
na servej metod.
Postupci i instrumenti
u istraživanju
Postupci korišteni pri izradi ovog
rada su: Rad na dokumentaciji i
Servej metod
Rad na dokumentaciji: Prednost
rada na dokumentaciji je u tome
što se ne mora izravno dolaziti do
informacija i što se dokumenti mogu
upotrijebiti i mnogo vremena nakon
njihova nastanka. Dokumentacija
koja je korištena pri istraživanju su
nastavni planovi i programi islamske
vjeronauke za devetogodišnje obra-
zovanje od prvog do petog razreda.
Eventualni nedostatak ove tehnike
je nepouzdanost (zastarjelost) i ne-
tačnost podataka.
Servej metod ili empirijsko neek-
sperimentalna metoda najčešće
se koristi za ispitivanje, odnosno
upoznavanje savremene neizmi-
jenjene pedagoške prakse, onakva
kakva ona zaista i jeste, u sadašnjim
okvirima i u sadašnjem prostoru
i vremenu.
• Instrumenti u prvom slučaju su:
evidentni list pri analizi pedagoške
dokumentacije
• Instrumenti u drugom slučaju su:
anketni listovi
Uzorak istraživanja
Uzorak istraživanja su učeni-
ci petih razreda devetogodišnjeg
osnovnog obrazovanja Osnovne
škole “Ćamil Sijarić” u Nemili. To
su učenici nekoliko područnih škola
(PŠ Starina, PŠ Bistrica, PŠ Top-
čić Polje) i peti razred pri central-
noj školi. Za ovaj uzorak smo se
opredijelili zato što je to uzrast od
tretiranih uzrasta u ovom radu koji
je najbliže periodu razvoja djeteta
da što “mjerodavnije” iskažu stavo-
ve, mišljenja, opredjeljenja i želje.
Učenici petog razreda su na kraju
jednog ciklusa školovanja, tj. prelaze
iz razredne u predmetnu nastavu i
njihovim ispitivanjem možemo doći
do korisnih informacija za unapre-
đenje nastave islamske vjeronauke.
Istraživanje razreda nižih uzrasta
(I–IV) ponudilo bi još nesigurniju
predstavu problema koji se istražuje.
Uzorak istraživanja obuhvata
šezdeset učenika naše škole. Svi oni
od prvog razreda pohađaju nastavu
islamske vjeronauke.
Rezultati istraživanja
Interpretacija rezultata
Prilikom interpretacije rezultata
koristit ćemo se tabelarnim i grafič-
kim prikazivanjima rezultata.
62
 MuallIM
Analiza broja časova po razredima
i tematskim cjelinama
Ukupan broj časova po oblastima

Redni broj Nastavna oblast Ukupno sati

1. Ahlak 107

2. Akaid 45

3. Fikh 84

4. Kiraet 21

5. Sira 38

6. Božiji poslanici 17

7. Moja domovina 3
Grafikon 1. Prikaz ukupnog broja sati
Tabela 1. Ukupan broj sati po oblastima po tematskim oblastima u procentima

Kao što se može vidjeti iz tabele
i grafikona sadržaji iz sire u odnosu
na ahlak i fikh su višestruko manje
zastupljeni u nastavi vjeronauke,
dok je sadržaja iz akaida za dva
procenta više.
Sadržaja iz kiraeta i tema o po-
slanicima je nešto manje.
Rezultati anketiranja
Zanimanje učenika za sadržaje
iz sire – životopisa Muhammeda,
alejhisselama
U ovom slučaju podhipoteza je
glasila da su za učenike zanimljivi
sadržaji iz sire i pobuđuje jako in-
teresiranje učenika.
Rezultati će biti predstavljeni ta-
belarno i grafički.
Iz donje tabele se jasno vidi da su
učenicima veoma zanimljivi sadržaji
iz sire. Frekvencija “nisu mi zanimljivi”
se ne javlja što je veoma bitno jer time
učenici pokazuju stvarni interes za
sadržaje koji govore o životu Božijeg
poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Stupanj Frekvencija Postotak

zainteresiranosti (f ) (%)

Veoma
51 85
zanimljivi

Zanimljivi 9 15

Nisu mi
0 0
zanimljivi

Tabela 2. Rezultati stupnja zainteresiranosti za sadržaje iz sire Grafikon 2. Prikaz učeničkih odgovora u postotcima

Potreba učenika za više sadržaja iz sire
Druga podhipoteza je naglašavala
potrebu učenika za povećanjem
obima sadržaja iz sire, što ćemo
predstaviti tabelarno i grafički.
63
Iz tabele se vidi da učenici osje-
ćaju potrebu za povećanjem gradiva
iz sire.
Četiri petine ispitanika (80%) su
iskazali želju i potrebu za povećanjem
obima sadržaja iz sire što govori da
u nastavi islamske vjeronauke sire
nije u dovoljnoj mjeri zastupljena i
potrebno joj je dati potrebno mjesto
u nastavi.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 MuallIM

Frekvencija Postotak
Stupanj potrebe
(f ) (%)

Više sadržaja 48 80

Isto sadržaja kao i

12 20
do sada

Manje sadržaja 0 0

Tabela 3. Rezultati potreba učenika za sadržaje iz sire Grafikon 3. Prikaz učeničkih odgovora u postotcima

Najzanimljiviji sadržaji iz sire
Sljedeća podhipoteza je glasila
da na učenike podjednak dojam
ostavljaju svi sadržaji koji govore
o Muhammedu, alejhisselamu, u
svim životnim dobima i aspektima.
Najveće zanimanje učenika (55%)
pobuđuju sadržaji koji govore o po-
slaničkoj misiji (Objava, pozivanje
u islam, nevolje prvih muslimana,
pohodi...). Oni već pokazuju in-
teres za “ozbiljne” stvari, pozadinu
pojedinih događaja, pobjeđuju sa
pobjednicima Bedra, suosjećaju se
sa borcima Uhuda...

Frekvencija Postotak
Oblast zanimanja
(f ) (%)
Djetinjstvo
i mladost
21 35
Muhammeda,
alejhisselama
Porodični život
Muhammeda, 6 10
alejhisselama

Poslanička misija 33 55

Tabela 4. Relultati zanimanja za pojedine sadržaje iz sire Grafikon 4. Prikaz učeničkih odgovora u postotcima

Mjesto saznavanja
o Muhammedu, alejhisselamu
Naredna podhipoteza je glasila
da učenici o Poslaniku, alejhisselamu
najviše saznaju u školi. Rezultati će
biti predstavljeni tabelarno i grafički.
Iz tabele vidimo da većina učenika
(73,33 %) svoja saznanja o Poslaniku,
alejhisselamu, stiču u mektebu, što
demantira našu podhipotezu, ali
ukazuje na potrebu povećanja broja
časova sa sadržajima iz sire. Petina
ispitanih učenika svoja saznanja o Po-
slaniku, alejhisselamu, stiče na nastavi
vjeronauke. Jedan dio tih učenika ne
odlazi u mekteb, što bi da je obrnuto,
povećalo procent u korist mekteba.

Mjesto slušanja Frekvencija Postotak

o siri (f ) (%)

U školi 12 20

Kod kuće 3 5

U mektebu 44 73,33

Na nekom
1 1,67
drugom mjestu

Tabela 5. Rezultati o mjestu saznavanja o siri Grafikon 5. Prikaz učeničkih odgovora u postotcima

Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 64


Zaključak
Nastavni planovi i programi
islamske vjeronauke pružaju uče-
nicima temeljna znanja o vjeri, na
način primjeren uzrastu, kako bi
djeca stekla osnovne predstave o
principima i vrijednostima vjere,
islamskom ponašanju i ispravnom
suočavanju s problemima u životnom
okruženju učenika.
Odgoj i obrazovanje nema ten-
denciju da zadrži postojeće stanje po
svaku cijenu, već naprotiv, otvoreno je
za svaki vid unapređenja i kvalitativ-
nog pomaka u odgojno-obrazovnom
procesu.
Svako istraživanje je bespredmet-
no ako je samo sebi svrha i nema za
cilj djelovati na pedagošku stvarnost.
To je bila namjera i ovog istraživač-
kog rada.
• Treba uzeti u obzir predstavlje-
nu analitiku Nastavnog plana i
programa islamske vjeronauke
i udžbenika i nastojati načiniti
optimalno proporcionalan NPP
u odnosu tematskih oblasti.
• Škole postoje radi učenika
koje treba uvažavati kao Božija
Halilović, S. (2007). Sira životopis posljed-
njeg Allahovog Poslanika, Zenica – Novi
Pazar: Islamski pedagoški fakultet u
Zenici i IU El-Kelimeh, Novi Pazar
Siba’i, M. (bez) Poslanikov životni put –
pouke i poruke, s.l., s.n.
Ćatić, R. (1996). Utjecaj vjeronauke na
moralne vrijednosti, Zenica: Islamska
pedagoška akademija
Smailagić, N. (1990). Leksikon islama,
Sarajevo: Svjetlost – Sarajevo.
Tomas, W. A.: (1989). Povijest islama
– historijski tokovi misije, I izdanje,
Sarajevo: Starješinstvo Islamske za-
jednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske
i Slovenije
Hadžić, O. N. (1968). Muhammed, a.s., i
Kur’an – kulturna historija islama, drugo
izdanje, Sarajevo: Vrhovno islamsko
starješinstvo Islamske vjerske zajednice
u SFRJ – Sarajevo
65
stvorenja i osobe koje imaju svoje
potrebe, želje i interese koji se
ne bi smjeli zanemariti. Rezul-
tati provedene ankete su upra-
vo dokaz da učenici nisu samo
nijemi posmatrači već i veoma
aktivni sudionici i akteri nastav-
nog procesa. To je veoma bitno i
iskoristivo, jer se kroz učeničke
želje i interese mogu kanalisati
upakirani sadržaji sa željenim
ciljevima i zadacima.
• Pokazalo se da učenici pokazuju
nemali interes za sadržaje iz
sire čiji bi se obim mogao bez
nekih radikalnih zahvata pove-
ćati. Život Božijeg Poslanika je
prebogat i sadrži more detalja
iz svakodnevnog života koji su
inspiracija i nemuslimanima, a
kamoli muslimanima. Zašto im-
provizirati i smišljati nepoznate
likove kada za svaku situaciju u
životu imamo primjer iz Posla-
nikova života. Djeca često za
uzore uzimaju fudbalere, filmske
“zvijezde”, pjevačke “zvijezde”,
a tik kraj njih je najbolji uzor
– dragi Poslanik, alejhisselam.
Lliteratura
Imam Tirmizi, (1997). Vrline Allaho-
vog Poslanika, El-Kalem, II izdanje,
Sarajevo: Rijaset Islamske zajednice
u Bosni i Hercegovini, Izdavačka
djelatnost El-Kalem
El-Mubarekfuri, S. (bez) Zapečačeni
džennetski napitak. s.l., s.n.
Lings, M., (bez) Muhammed, mir i bla-
goslov Božiji njemu i njegovim – život
njegov osnovan na vrelima najstarijim.
Ljubljana, Slovenija: Oslobođenje
International
Ćatić, R. (1995). Metodika islamske vje-
ronauke. Zenica: Islamska pedagoška
akademija u Zenici.
Ćatić, R. i Pehlić, I. (2004). Metodika
nastave islamske vjeronauke. Zeni-
ca: Islamska pedagoška akademija
u Zenici.
Halilović, S. (2010). Intervju. Čuvajmo
se oholosti, širka i tuđeg hakka: U
Muallim
Samo na njega treba ukazati,
na najbolji način ga predstaviti,
iskoristiti najbolje metode i sva
dostupna sredstva da mali ljudi
zastanu, osluhnu i s ushićenjem
postupe po sunnetu.
• Iz navedenog istraživanje se
da veoma jasno zaključiti da
učenici imaju pozitivan stav
prema Poslaniku, alejhissela-
mu, i sadržajima koji govore o
njemu i time potvrdili osnovnu
hipotezu, a potkrijepili je potvr-
đivanjem radnih hipoteza. Ovo
može biti argument nastojanju
da se sira u još većoj mjeri in-
korporira u sadržaje nastave
islamske vjeronauke.
• Nedostatak ovog istraživanja je
taj što je obuhvatio samo jed-
nu školu i jednu starosnu dob
učenika. Slična istraživanja bi
trebalo obaviti sa ostalim sta-
rosnim grupama i po pitanju
drugih tematskih oblasti.
Da Allah nagradi trudbenike i sve
one koji doprinose afirmaciji Božije
riječi i Sunneta Božijeg Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem!
islamskom svijetu su napisane ve-
oma dragocjene studije iz područja
kur’anske antropologije. U: Preporod,
1. april, 2010., str. 33.
Vejo, E. (1998). Akciono istraživanje u
nastavi islamske vjeronauke. Didaktički
putokazi, br. 10, Mart, str. 41.
Melisa Zukić, Stručni rad, Zbornik ra-
dova Islamskog pedagoškog fakulteta
u Zenici br. 7 / 2009.
Šarić. Z. (2009). Uloga vjeronauke u ra-
zvoju odgojnih vrijednosti učenika. Di-
plomski rad. Zenica, Islamski pedagoški
fakultet u Zenici
http://www.vjeroucitelji.ba (posljednja
posjeta – 10. april, 2010.)
http://www.rijaset.ba (posljednja posjeta
– 23. april, 2010.)
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallim

‫املــوــجز‬ Summary
SIRA IN THE TEACHING CLASS OF THE ISLAMIC
‫السرية انلبوية يف دروس الرتبية اإلسالمية من الصف األول إىل الصف‬ RELIGIOUS STUDY FROM THE 1ST TO THE 5TH
‫اخلامس االبتدايئ‬ GRADE OF PRIMARY SCHOOL

‫سياد فزييتش‬ Sejad Fejzić

This article with twofold research (researching the teaching plan
‫حياول هذا املقال من خالل دراسة مزدوجة (دراسة املناهج املدرسية‬
and program and analysing the actual pedagogical practice)
‫واتلعرف ىلع الواقع الرتبوي) تقديم اإلجابات عن عدد من األسئلة‬ attempts to answer a number of questions and issues. It reveals
‫ ويكشف تناسب بعض جماالت الرتبية اإلسالمية اليت‬.‫واالتلباسات‬ the proportionality of various fields of the Islamic religious studies
that have been included by the teaching plan and program in the
‫ ويقدم إجابات ورؤية العوامل‬،‫أدرجت عرب املناهج يف الكتب املدرسية‬
textbooks and it offers answers and the viewpoint of the main
‫ وليس اهلدف‬.‫الرئيسة يف العملية اتلدريسية حول كفاية ذلك اتلناسب‬ actors of the teaching process concerning optimality of above
‫ بل اإلشارة‬،‫من نتائج ابلحث وتوصياته اتلقليل من قيمة الوضع الراهن‬ mentioned proportionality. The results and conclusions of the
‫إىل كون الرتبية واتلعليم عملية ديناميكية قوية تتطلب املتابعة‬ research do not have an aim to discredit the present condition
but to point out the fact that upbringing and education is a very
.‫واملالءمة باستمرار‬ dynamic process that demands permanent learning and revisions.
‫ املناهج املدرسية‬،‫ الرتبية‬،‫ األسوة‬،‫ السرية‬:‫اللكمات الرئيسة‬ Key words: sira, model, upbringing, teaching plan and program

Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 66

 Muallim

OSOBENOST I
PRIRODA PRISUSTVA
SADRŽAJA EKOLOGIJE
U UDŽBENICIMA
OSNOVNOŠKOLSKE
ISLAMSKE VJERONAUKE
Nermin TUFEKČIĆ
UDK 502/504:28]

Sažetak: U radu je, iz činjenice da islamski izvori naglašeno govore o ekologiji i odnosu čovjeka prema vlastitom
okruženju, izvedena argumentacija za analizu osobenosti i prirode sadržaja ekologije u udžbenicima osnovnoškolske
Islamske vjeronauke.
Cilj ovog istraživanja bio je da se ustanovi osobenost i priroda prisustva sadržaja ekologije u udžbenicima
osnovnoškolske Islamske vjeronauke. Istraživački korpus za analizu bili su udžbenici osnovnoškolske Islamske
vjeronauke korišteni u školskoj 2011/2012. godini.
Korištena je metoda analize sadržaja: vršena je analiza osnovnog teksta nastavnih jedinica, a jedinica analize u
nastavnoj jedinici bio je sadržaj kojim je izražena ekološka vrijednost, pojam, pitanje ili zadatak.
Rezultati istraživačke analize udžbenika pokazali su da su sadržaji ekologije u udžbenicima za osnovnoškolsku
Islamsku vjeronauku slabo zastupljeni, da je po prirodi sadržaja najzastupljenije znanje/činjenice, a da su vrijednosti
i vještine manje zastupljene, te da su u udžbenicima prisutniji informativni od formativnih ekoloških sadržaja.
Ključne riječi: ekološki sadržaji, Islamska vjeronauka, udžbenici, održivi razvoj, ekološki odgoj

1. Uvod svih bića je međusobno uvjetovan i vrijednostima. “Sve životinje koje po

Potreba za ekološkim odgajanjem
i obrazovanjem je jedno od logičnih
rješenja za izlazak iz sve aktuelnije
ekološke katastrofe. Ekološki odgoj
i obrazovanje usmjerava čovjeka na
zdravu životnu sredinu, njene kva-
litete, koje su preduvjet očuvanja i
unapređenja zdravlja čovjeka, kako
fizičkog tako i psihičkog. Ljudsko
biće kao najodgovornije biće na pla-
neti mora da razvija svijest o pravu
na zdravu životnu sredinu svakog
pojedinačnog živog bića jer opstanak
67
povezan.
Argumentaciju za analizu oso-
benosti i prirode sadržaja ekologi-
je u udžbenicima osnovnoškolske
Islamske vjeronauke pronalazimo
u činjenici da islamski izvori na-
glašeno govore o ekologiji i odnosu
čovjeka prema vlastitom okruženju.
U Kur’anu, temeljnom islamskom
vjerskom izvoru, brojni su primjeri
u kojima se spominju rijeke, ptice,
drveće, plodovi, voda i gdje se potcr-
tano i afirmativno govori o ekološkim
zemlji hode i sve ptice koje na krilima
svojim lete svjetovi su poput vas...”
(Korkut, B. 1992:132).
Veliki je broj živopisnih kur’anskih
opisa prirodnih ljepota, kao i hadisa
poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koje
teže da kod čovjeka oblikuju osjećaj
poštovanja prema prirodi u zako-
nitostima koje je uspostavio Allah,
dž.š. Brojni su ajeti koji govore o
“biljkama, voću, povrću, rastu, razvoju,
klijanju, oplodnji i oprašivanju, svita-
nju, izmjeni dana i noći, vjetrovima,
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallim
ljepoti bilja, baščama, izvorima, kiši,
rosi, pašnjacima, devama, pticama,
komarcima, kravi, zmiji, ribi, konjima,
vuku, muhi, mravu, ovci, žabi, pauku,
leptiru, slonu, majmunu, psu, kozi,
itd. Odvija se živa suradnja i borba
za opstanak životinja, biljaka, brda
i ljudi.” (Karić, 2008:64-69)
Poslanikova, s.a.v.s., praksa je
obiluje ekološkim izjavama i pri-
mjerima poput: “Nema ni jednog
muslimana koji zasadi sadnicu ili
posije usjev, od koga štogod pojede
ptica, čovjek ili životinja, a da mu se
to sve ne računa posebnom sadakom”
(El-Buhari, 2009:327). Vrhunsku
proaktivnu ekološku svijest pre-
poznajemo u riječima Allahovog
poslanika, s.a.v.s.: “Ako držiš sad-
nicu u svojoj ruci, a Sudnji dan je
već nastupio, čak i tad, bez imalo
dvoumljenja, trebaš da posadiš tu
sadnicu.” (El-Qaradawi, 2002:72).
Iz brojnih primjera iz Poslaniko-
ve, s.a.v.s, prakse zaključujemo da
islamsko učenje čovjeka poziva na
ekološko djelovanje i promišljanje
i do najsitnijih detalja njegovog
funkcioniranja u zajednici. Tako-
đer, evidentni su brojni tekstovi
muslimanskih autora koji ukazuju
na islamske stavove o ekologiji, bo-
žanskom porijeklu prirode i načinu
našeg ophođenja prema prirodi.
Školski udžbenik je složen sistem
sastavljen od više međusobno pove-
zanih komponenti (Laketa, 2008:51)
i treba biti koncipiran tako da svaka
nova nastavna jedinica za odgajanika
bude nova razvojna stepenica.
Kvalitet udžbenika nije predmet
stalne kritičke analize samo u našoj
odgojno-obrazovnoj realnosti, već je
to aktuelna tema u svim zemljama.
Razvojem kvaliteta udžbenika značaj-
no se doprinosi poboljšanju kvaliteta
odgoja i obrazovanja u cijelosti, jer
je kvalitet udžbenika u najdirektnijoj
vezi s kvalitetom odgojno-obrazov-
nog procesa (Ivić i sar, 2008:17).
Sadržaji udžbenika predmet
su mnogih istraživanja ponajviše
zbog toga što predstavljaju osnovni
didaktički alat u procesu odgoja
i obrazovanja. Stoga je kvalitetan
udžbenik neupitan zahtjev, ako se želi
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
kvalitetno provoditi nastavni proces.
Jedan od indikatora kvalitetnog udž-
benika je i prisustvo odgovarajućih
sadržaja ekologije.
Udžbenici osnovnoškolske Islam-
ske vjeronauke, imajući u vidu njihovu
relativno skoriju pojavu, kao i samog
predmeta Islamske vjeronauke, tek
počinju dolaziti u fokus istraživačkih
nastojanja. U tom smislu, istraživanju
i analizi udžbenika osnovnoškolske
Islamske vjeronauke prilazi se sa
različitih aspekata. Imajući u vidu
da su nastavni planovi i programi
predmeta Islamske vjeronauke kao i
udžbenici koje istražujemo utemeljeni
na islamskim izvorima postoji osno-
vana pretpostavka i argumentacija
za opravdanost istraživačke analize
osobenosti i prirode prisustva sadržaja
ekologije u udžbenicima osnovnoš-
kolske Islamske vjeronauke.
2. Metod
Cilj istraživanja bio je da ustanovi
osobenost i priroda prisustva sadržaja
ekologije u udžbenicima osnovnoš-
kolske Islamske vjeronauke. Da bi se
dosegnuo istraživački cilj izvršena je
100,00%
90,00%
84,06%
80,65%
80,00%
72,41%
70,00%
60,00%
50,00%
40,00%
30,00% 27,59%
19,3 5%
20,00% 15,9 4%
10,00%
0 ,00%
1. 2. 3.
Grafikon 1. Zastupljenost sadržaja ekologije u poređenju s ukupnim sadržajima
u udžbenicima osnovnoškolske Islamske vjeronauke po razredima
analiza osnovnoškolskih udžbenika
Islamske vjeronauke od I do VIII
razreda osnovne škole koji su se ko-
ristili u školskoj 2011/2012. godini.
Udžbenik za deveti razred osnovne
škole bio je u pripremi prilikom ovog
istraživanja, te nije bio obuhvaćen
ovim istraživanjem.
Korištena je metoda analize sadr-
žaja: vršena je analiza osnovnog teksta
nastavnih jedinica, jer je on glavni
nosilac informacija u udžbeniku i
analize didaktičkog dijela (pitanja,
zadaci, zanimljivosti), a jedinica ana-
lize nastavnoj jedinici bio je sadržaj
kojim je izražena ekološka vrijednost,
pojam, pitanje ili zadatak.
3. Rezultati istraživanja
3.1. Zastupljenost sadržaja
ekologije u udžbenicima
Rezultati istraživačke analize su
pokazali kako udžbenik Islamske
vjeronauke za prvi razred osnovne
škole ima šest sadržaja ekologije.
U udžbeniku za drugi razred
osnovnoškolske Islamske vjeronauke
prisutno je šesnaest sadržaja ekologije.
100,00% 100,00%
95,24%
93,75%
8 5,37%
14,63%
4,76%
6,25%
0,00% 0,00%
4. 5. 6. 7. 8.
Sa Bez
68

Kada je u pitanju udžbenik Is-
lamske vjeronauke za treći razred
osnovne škole u njemu ima jedanaest
sadržaja ekologije.
Udžbenik za četvrti razred osnov-
ne škole predmeta Islamske vjerona-
uke ima ukupno dvanaest sadržaja
ekologije.
U udžbeniku za peti razred Islam-
ske vjeronauke evidentna su samo dva
sadržaja sa ekološkim elementima.
Analizirajući udžbenik za šesti
razred Islamske vjeronauke došli
smo do podatka koji govori da ne
postoji nijedan sadržaj sa ekološ-
kim elementima, kako u udžbeniku
za šesti razred tako i u udžbeniku
za sedmi razred ne postoji nijedan
sadržaj sa ekološkim elementima.
U udžbeniku za osmi razred
Islamske vjeronauke postoje dva
sadržaja sa ekološkim elementima.
Iz grafičkog prikaza 1 vidljivo
je da su u nižim razredima sadržaji
ekologije u udžbenicima mnogo
više prisutniji nego u udžbenicima
za više razrede. Potpuno odsustvo
sadržaja ekologije je prisutno u
udžbenicima za šesti i sedmi ra-
zred. Cjelokupno gledano sadržaji
ekologije u udžbenicima za osnov-
noškolsku Islamsku vjeronauku su
slabo prisutni osim za prvi i drugi
razred što možemo reći da je na
zadovoljavajućem nivou u odnosu na
udžbenike ostalih razreda. Ukupno
evidentiranih sadržaja ekologije u
svim udžbenicima osnovnoškolske
Islamske vjeronauke je 49 (12,37%)
u odnosu na ukupan broj svih ostalih
347 (87,63%) sadržaja u osam ana-
liziranih udžbenika osnovnoškolske
Islamske vjeronauke.
3.2. Priroda prisustva
sadržaja ekologije
Prirodu zastupljenosti sadržaja
ekologije u udžbenicima osnov-
noškolske Islamske vjeronauke
ispitivali smo prema Bloomovoj
taksonomiji obrazovnih ciljeva
(prema Slatina, 1998) i kroz teoriju
učenja usmjerenog na razvoj kom-
petencija (prema Lalović, 2009)
kroz tri segmenta: znanje/činjenice,
vrijednosti, vještine.
69
3.2.1. Ekološka znanja/činjenice
u udžbenicima
Ekološka znanja/činjenice odnose
se na konkretna znanja o ekološkim
činjenicama i njihovo razumijevanje;
na shvatanje značaja i međusobne
povezanosti svih ekoloških faktora,
odnose između žive i nežive priro-
de; te na precizne činjenice o nivou
zagađenja, obnovljivim izvorima
energije, stanje u svijetu po pitanju
ekologije, prirodna bogatstva kao i sve
ostale forme sadržaja koje upućuju
na konkretna znanja ili činjenice iz
područja ekologije.
Udžbenik Islamske vjeronauke
za prvi razred osnovne škole ima
šest nastavnih sadržaja sa ekološkim
elementima, a od tog broja ne postoji
nijedan sadržaj koji se odnosi na
znanja/činjenice.
U udžbeniku za drugi razred
osnovnoškolske Islamske vjerona-
uke od ukupno šesnaest sadržaja sa
ekološkim elementima, činjenice ili
znanja su zastupljene pet puta.
Udžbenik za treći razred Islamske
vjeronauke ukupno ima jedanaest
sadržaja ekologije. Ekološke činje-
nice/znanja se kao sadržaj udžbenika
pojavljuju pet puta.
Udžbenik četvrtog razreda Islam-
ske vjeronauke ima dvanaest sadržaja
ekologije.
U udžbeniku za peti razred Islam-
ske vjeronauke evidentna su samo dva
sadržaja ekologije, a od toga znanje/
činjenice se pojavljuju dva puta.
Grafikon 2: Ekološka znanja / činjenice
u udžbenicima osnovnoškolske Islamske vjeronauke
MuallIM
Udžbenici za šesti i sedmi razred
uopće ne sadrže sadržaje ekologije.
U udžbeniku za osmi razred Islam-
ske vjeronauke evidentna su samo dva
sadržaja ekologije. Oba se javljaju u
formi znanja/činjenica.
Dakle, rezultati istraživačke analize
su pokazali kako su ekološka znanja/
činjenice najzastupljenija u četvrtom
razredu gdje se spominju devet puta.
U drugom i trećem razredu udžbenika
osnovnoškolske Islamske vjeronauke
spominju se po 5 puta. U petom i
osmom razredu se spominju samo
po dva. U prvom, šestom i sedmom
razredu udžbenika Islamske vjerona-
uke sadržaji ekologije koji se odnose
na znanja/činjenice se ne spominju
nikako. Zastupljenost većeg broja
sadržaja ekologije u udžbenicima
Islamske vjeronauke nižih razreda je
logično jer je prvo potrebno usvojiti
određena znanja i činjenice da bi se ka-
snije učenici mogli baviti tom temom
i kako bi ta znanja kasnije prerastala u
ekološke vrijednosti i vještine. Dok s
druge strane je nelogično totalno od-
sustvo ekoloških znanja iz udžbenika
Islamske vjeronauke za prvi, šesti i
sedmi razred ili njihovo minimalno
pojavljivanje u udžbenicima za peti
i osmi razred Islamske vjeronauke.
3.2.2. Ekološke vrijednosti
u udžbenicima
Kategoriji ekološke vrijednosti
pripadaju one nastavne jedinice iz
udžbenika Islamske vjeronauke koje
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 MuallIM
iniciraju brigu o prirodi, biljkama,
životinjama, zdravlju, solidarnost u
otklanjanju posljedica koje su eko-
loški neprihvatljive, odgovornost za
stanje u prirodi, obavezu odgovor-
nosti zbog ekološki neprihvatljivih
ponašanja i sl.
U udžbeniku Islamske vjeronau-
ke za prvi razred osnovne škole od
ukupno šest nastavnih sadržaja sa
elementima ekologije tri sadržaja se
odnose na vrijednosti.
U udžbeniku za drugi razred
Islamske vjeronauke od ukupno še-
snaest sadržaja sa elementima eko-
logije, vrijednosti kao kategorija se
javljaju jedanaest puta.
Od ukupno jedanaest nastavnih
jedinica sa sadržajem ekologije u
udžbeniku osnovnoškolske Islamske
vjeronauke za treći razred ekološke
vrijednosti se kao sadržaj udžbenika
pojavljuju pet puta, kao i kod kate-
gorije činjenice/znanja.
Grafikon 3: Ekološke vrijednosti u udžbenicima osnovnoškolske Islamske vjeronauke
Grafikon 4: Ekološke vještine u udžbenicima osnovnoškolske Islamske vjeronauke
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
Udžbenik četvrtog razreda Islam-
ske vjeronauke ima dvanaest sadržaja
ekologije, a ekološke vrijednosti se
kao sadržaj ekologije javljaju samo
jedanput.
U udžbeniku za peti razred Islam-
ske vjeronauke evidentna su samo
dva sadržaja ekologije i nijedan se ne
odnosi na ekološke vrijednosti, te se
one nikako ne pojavljuju u cijelom
udžbeniku za peti razred Islamske
vjeronauke.
Udžbenici Vjeronauke za šesti
i sedmi razred uopće ne sadrže
sadržaje ekologije.
U udžbeniku za osmi razred
Islamske vjeronauke evidentna
su samo dva sadržaja ekologije, a
vrijednosti se ne pojavljuju nikako
u cijelom udžbeniku za osmi razred
Islamske vjeronauke.
Dakle, ekološke vrijednosti ko-
joj pripadaju nastavne jedinice iz
udžbenika Islamske vjeronauke
najzastupljenije su u udžbeniku dru-
gog razreda Islamske vjeronauke.
Udžbenici za pet, šesti, sedmi i osmi
razred nemaju evidentiranih sadržaja
ekologije pod kategorijom ekološke
vrijednosti što ujedno smatramo ne-
logičnim i evidentnim nedostatkom
navedenih udžbenika. Opći zaključak
kada su u pitanju sadržaji ekologije
tj. segment ekoloških vrijednosti je
sličan kao i kod ekoloških znanja/
činjenica a to je da one dominiraju u
nižim razredima, a evidentno je skoro
potpuno odsustvo u višim razredima
udžbenika Islamske vjeronauke.
3.2.3. Ekološke vještine u
udžbenicima
U kategoriju ekološke vještine ulaze
one nastavne jedinice u udžbenicima
Islamske vjeronauke koje upućuju
na prepoznavanje ekoloških proble-
ma, kao i nastavne jedinice koje se
odnose na socijalno područje, koje
razvijaju senzibilitet za prepozna-
vanje ekoloških problema, intenciju
poduzimanja određenih ekoloških
radnji i razvijanja ekoloških navika
kod učenika.
U udžbeniku Islamske vjeronau-
ke za prvi razred osnovne škole od
ukupno šest nastavnih sadržaja sa
ekološkim elementima, tri sadržaja
se odnose na vještine.
U udžbeniku za drugi razred
osnovnoškolske Islamske vjerona-
uke od ukupno šesnaest sadržaja sa
ekološkim elementima, vještine kao
kategoriju nismo našli niti jednom
da se pojavljuje.
Od ukupno jedanaest nastavnih
jedinica sa sadržajima ekologije u
udžbeniku za treći razred Islam-
ske vjeronauke, ekološke vještine
se kao sadržaj udžbenika pojavljuju
jedanput.
U udžbenik četvrtog razreda
Islamske vjeronauke od ukupno
dvanaest sadržaja ekologije vještine
su zastupljene dva puta.
U udžbeniku za peti razred Islam-
ske vjeronauke evidentna su samo dva
sadržaja sa ekološkim elementima, a
vještine isto kao i vrijednosti nikako
nisu prisutne u sadržajima u cijelom
udžbeniku.
70

Udžbenici za šesti i sedmi razred
nikako ne posjeduju nikakve sadržaje
ekologije kako je i vidljivo iz tabele 2.
U udžbeniku za osmi razred Islam-
ske vjeronauke evidentna su samo
dva sadržaja ekologije, a vještine isto
kao vrijednosti nikako nisu prisutne
u cijelom udžbeniku Islamske vjero-
nauke za osmi razred.
I na kraju, ekološke vještine kao
kategorija sadržaja ekologije su
najzastupljenije u udžbeniku prvog
razreda osnovnoškolske Islamske
vjeronauke. Na drugom mjestu po
zatupljenosti vještina među sadr-
žajima ekologije je udžbenik četvr-
tog. Dalje slijedi udžbenik trećeg
razreda osnovnoškolske Islamske
vjeronauke sa samo jednim eviden-
tiranim sadržajem vještina. Za peti,
šesti, sedmi i osmi razred udžbenici
Islamske vjeronauke nemaju evi-
dentiranih sadržaja ekologije pod
kategorijom ekološke vještine što
je nedostatak navedenih udžbenika.
U udžbeniku za četvrti razred smo
evidentirali pet sadržaja ekologije koji
se prezentiraju na eksplicitan način
što govori o 41,66% eksplicitnih
sadržaja ekologije tog udžbenika.
Udžbenici za peti, šesti, sedmi i
osmi razred predmeta Islamske vje-
ronauke nemaju uopće evidentiranih
sadržaja ekologije koji se prezentiraju
na eksplicitan način.
Kategorija implicitno prezenti-
ranje sadržaja ekologije obuhvata
one sadržaje ekologije, pojmove ili
vrijednosti o kojima tekst ne govori
direktno, već prešutno, kao da se
podrazumijeva.
U udžbeniku za prvi razred
osnovnoškolske Islamske vjerona-
uke implicitno su predstavljena dva
sadržaja.
MuallIM
Drugi razred Islamske vjeronauke
u svom udžbeniku ima evidentirana
isto dva sadržaja ekologije koji su
implicitno prezentirani.
Imamo tri evidentirana sadržaja
ekologije koji su implicitno prezenti-
rani u trećem razredu osnovnoškolske
Islamske vjeronauke.
Imamo pet evidentiranih sadržaja
ekologije koji sadržaj prezentiraju
implicitno u udžbeniku četvrtog
razreda.
Za udžbenik petog razreda Islam-
ske vjeronauke imamo evidentirana 2
sadržaja koji imaju implicitan način
prezentiranja sadržaja.
Udžbenici za šesti i sedmi ra-
zred nemaju evidentiranih sadr-
žaja ekologije koji su prezentirani
na implicitan način što dovoljno

3.3. Način prezentiranja

sadržaja ekologije
Kada je u pitanju način pre-
zentiranja sadržaja ekologije u na-
vedenim udžbenicima formirali Grafikon 5: Eksplicitni ekološki sadržaji
smo tri kategorije po kojima smo u udžbenicima osnovnoškolske Islamske vjeronauke
razvrstavali sadržaje ekologije udž-
benika osnovnoškolske Islamske
vjeronauke.
Kategorija eksplicitno prezentira-
nje obuhvata sve sadržaje ekologije,
pojmove ili vrijednosti o kojima se
govori direktno sa ili bez njihovog
imenovanja.
Analizirajući udžbenike osnov-
noškolske Islamske vjeronauke došli
smo do sljedećih rezultata. U udžbe- Grafikon 6: Implicitni sadržaji ekologije
niku za prvi razred osnovnoškolske u udžbenicima osnovnoškolske Islamske vjeronauke
Islamske vjeronauke eksplicitno pre-
zentiranje sadržaja ekologije zastu-
pljeno je sa 33,33%.
Udžbenik drugog razreda osnov-
noškolske Islamske vjeronauke govori
o sadržajima ekologije na eksplici-
tan način u 37,50% svih sadržaja
ekologije.
Sadržaji ekologije koji se ekspli-
citno prezentiraju u trećem razredu
su zastupljeni sa 27,27% među svim Grafikon 7: Deklarativni sadržaji ekologije
sadržajima ekologije. u udžbenicima osnovnoškolske Islamske vjeronauke

71 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58

 MuallIM
govori samo za sebe. U udžbeniku
za osmi razred imamo kao i u šestom
razredu evidentirana dva sadržaj
ekologije koji su prezentirani na
implicitan način.
Kategorija deklarativno pre-
zentiranje obuhvata one ekološke
pojmove ili vrijednosti koji se u
tekstu spomenu ili imenuju, ali ne
postoji objašnjenje istog. U tabeli tri
vidimo brojčano stanje deklarativno
prezentiranih sadržaja po razredima
odnosno udžbenicima i njihove
procentualne odnose spram uku-
pnog broja sadržaja ekologije svakog
pojedinog udžbenika kao i odnose
u procentima prema cjelokupnom
broju deklarativno prezentiranih
sadržaja ekologije pojedinačno u
udžbenicima osnovnoškolske Islam-
ske vjeronauke.
U udžbeniku za prvi razred
osnovnoškolske Islamske vjerona-
uke deklarativno su prezentirana
dva sadržaja.
Udžbenik drugog razreda osnov-
noškolske Islamske vjeronauke de-
klarativno prezentira osam sadržaja.
U trećem razredu je deklarativno
prezentirano pet sadržaja.
U cijelom udžbeniku za četvrti
razred osnovnoškolske Islamske
vjeronauke ukupno smo evidentirali
Grafikon 8: Zbirni prikaz sadržaja ekologije u udžbenicima osnovnoškolske
Islamske vjeronauke s osvrtom na formativni
ili informativni karakter sadržaja ekologije u udžbenicima.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
svega dva sadržaja koji pripadaju
kategoriji deklarativno prezenti-
ranih sadržaja.
U udžbenicima za peti, šesti, sedmi
i osmi razred osnovnoškolske Islam-
ske vjeronauke nema evidentiranih
sadržaja koji se prezentiraju na de-
klarativan način.
Konstatiramo da ovakav način
prezentiranja sadržaja ekologije
održava prilično ravnomjeran trend
od prvog do petog razreda u udž-
benicima osnovnoškolske Islamske
vjeronauke dok kako smo naveli u
višim razredima osnovne škole ni-
smo ih prepoznali za evidentiranje.
Grafi kon 3 malo prije navedeno
predstavlja na jasan način gdje
možemo vidjeti da sve tri kategorije
ovog zadatka su u ravnomjernom
trendu u nižim razredima dok u
višim razredima ih nema nikako ili
veoma malo, što svakako predstavlja
određeni nedostatak udžbenika za
više razrede.
Istraživački rezultati ove analize
pokazali kako su eksplicitni, implicit-
ni i deklarativni sadržaji ekologije u
udžbenicima osnovnoškolske Islam-
ske vjeronauke najravnomjernije ras-
poređeni. Eksplicitno prezentiranih
sadržaja ukupno u svim razredima
ima šesnaest, implicitno prezentiranih
sadržaja ekologije ima isto šesnaest,
a deklarativno prezentiranih sadržaja
ekologije u svih osam udžbenika
osnovnoškolske Islamske vjeronauke
ima sedamnaest.
3.4. Karakter prisustva
sadržaja ekologije
Naredna analiza govori o prirodi
sadržaja ekologije u udžbenicima
osnovnoškolske Islamske vjeronauke
s obzirom na njihov formativni ili
informativni karakter.
Kategorija sadržaja ekologije sa
formativnim karakterom u udž-
benicima osnovnoškolske Islam-
ske vjeronauke obuhvata sadržaje
koji podstiču učenike ili ih poziva
na rješavanje ekoloških problema
odnosno koji podstiču učenike na
usvajanje i formiranje konkretnih
i ispravnih ekoloških stavova, po-
našanja i postupaka kod učenika.
Kategoriji informativnih sadržaja
pripadaju svi ostali sadržaji ekologije
iz analiziranih udžbenika koji bez
podsticanja, usputno, preko sadržaja
lekcije informiraju učenika o nekoj
ekološkoj činjenici, znanju, pojavi.
Ovako definiranu podjelu sadržaja
ekologije smatrali smo neophodnom
zbog činjenice da svi sadržaji, pa i sa-
držaji ekologije, moraju biti kvalitetno
didaktički oblikovani, zanimljivi i sa
određenim kvalitetom poruke koju
u sebi sadrže. Od izuzetne važnosti
je motivacijska vrijednost samog
sadržaja kao i njegova krajnja im-
plikacija koju treba da postigne kod
učenika. Veoma je bitno da sadržaj
omogućava da se lahko usvaja i da se
proces učenja ne doživljava kao teret.
Rezultati analize pokazali su
kako od sadržaja ekologije koji su
evidentirani u udžbeniku osnov-
noškolske Islamske vjeronauke za
prvi razred, tačnije njih šest, tri su
formativnog, a tri su informativnog
karaktera, što u procentima za obje
kategorije iznosi po 50% od sadr-
žaja ekologije, a po 9,67% od svih
sadržaja udžbenika za prvi razred
osnovnoškolske Islamske vjeronauke.
Udžbenik za drugi razred ima
ukupno šesnaest sadržaja ekologije
72

i od toga su deset sa formativnim
karakterom, a šest sa informativnim
karakterom. Formativni predstavljaju
62,50% od svih sadržaja ekologije tog
udžbenika, dok informativni predstav-
ljaju 37,50% od sadržaja ekologije.
Treći razred u svom udžbeni-
ku ima ukupno jedanaest sadržaja
ekologije a od toga su šest formativ-
nog a pet informativnog karaktera.
Formativni predstavljaju 54,55%
od svih sadržaja ekologije. Sadržaji
informativnog karaktera u udžbeniku
za treći razred predstavljaju 45,45%
od ukupnog broja sadržaja ekologije.
U udžbeniku za četvrti razred
osnovnoškolske Islamske vjeronauke
evidentirali smo dvanaest sadržaja
ekologije od čega su tri formativnog
karaktera a devet informativnog
karaktera. Procentualno posmatrano
formativni sadržaji predstavljaju 25%
od svih sadržaja ekologije. Sadržaji
ekologije sa informativnim karak-
terom za isti udžbenik predstavlja-
ju 75% od ukupnog broja sadržaja
ekologije.
Peti razred u svom udžbeniku
ima evidentirana dva sadržaja eko-
logije i to jedan formativni i jedan
informativni.
Udžbenici za šesti i sedmi razred
predmeta Islamske vjeronauke kako
je vidljivo i iz prethodnih zadataka i
evidencija nemaju nikakvih sadržaja
ekologije pa tako ni sadržaja forma-
tivnog ili informativnog karaktera.
U udžbeniku za osmi razred Islam-
ske vjeronauke imamo dva sadržaje
ekologije i od toga su oba informa-
tivnog karaktera što predstavlja 100%
od ukupnog broja sadržaja ekologije.
Konstatiramo da su rezultati istraži-
vačke analize pokazali različito ukupno
i po razredima prisustvo informativnih
i formativnih sadržaja. Zastupljeniji su
informativni od formativnih sadržaja, a
formativni su zastupljeniji na manjem
školskom uzrastu.
4. Umjesto zaključka
odgoj i obrazovanje u ideji održi-
vog razvoja imaju jednu od najzna-
čajnijih uloga, posebno gledano kroz
prizmu utjecaja koji mogu da ostvare
73
na vrijednosti u društvenoj zajednici
kroz formiranje zdravijeg kulturnog
koncepta i odnosa prema izazovima
ekologije. Obrazovanje za održivi
razvoj je proces učenja koji kod ljudi
obogaćuje znanja i svijest o ekologiji,
razvija potrebne vještine i stručnost
za rješavanje ekoloških izazova i
razvija stavove, motive i obaveze za
donošenje ispravnih odluka.
Istraživački rezultati pokazali su
sljedeće:
• Generalno gledano, sadržaji eko-
logije u udžbenicima za osnovnoš-
kolsku Islamsku vjeronauku slabo
su zastupljeni, izuzetak su samo
udžbenici za prvi i drugi razred
kod kojih je prisustvo sadržaja
ekologije na zadovoljavajućem
nivou;
• Znanje/činjenice kao kategori-
ja sadržaja ekologije ukupno je
evidentirano dvadeset tri puta u
svim udžbenicima osnovnoškolske
Islamske vjeronauke, vrijednosti
su zabilježene dvadeset puta, a
vještine samo šest puta u svih osam
udžbenika Islamske vjeronauke.
Zabilježeno je potpuno odsustvo
vrijednosti i vještina kao kategorija
ekologije u svim udžbenicima od
petog do osmog razreda Islamske
vjeronauke i u njima je samo četiri
puta evidentirano znanje/činjenice
kao sadržaj ekologije.
• Istraživački rezultati pokazali su
kako su eksplicitni, implicitni i
deklarativni sadržaji ekologije
u udžbenicima osnovnoškolske
Islamske vjeronauke najravno-
mjernije raspoređeni. Eksplicitno
prezentiranih sadržaja ukupno
u svim razredima ima šesnaest,
implicitno prezentiranih sadržaja
ekologije ima isto šesnaest, a de-
klarativno prezentiranih sadržaja
ekologije u svih osam udžbenika
osnovnoškolske Islamske vjero-
nauke ima sedamnaest.
• Dakle, istraživački rezultati po-
kazali su različito ukupno i po ra-
zredima prisustvo informativnih i
formativnih sadržaja. Zastupljeniji
su informativni od formativnih
sadržaja, a formativni su zastuplje-
niji na manjem školskom uzrastu.
Muallim
• Istraživački rezultat po kojem su
sadržaji ekologije u udžbenicima
za osnovnoškolsku Islamsku vjero-
nauku slabo zastupljeni, izuzmu li
se udžbenici za prvi i drugi razred
kod kojih je prisustvo ekoloških sa-
držaja na zadovoljavajućem nivou,
jasan je signal autorima udžbenika
i onima koji bdiju nad procesom
izrade vjeronaučnih udžbenika
kako bi u prvoj reviziji postojećih
ili izradi novih udžbenika trebalo
voditi računa o značajnijem uklju-
čivanju sadržaja ekologije.
• Činjenica da je znanje kao kate-
gorija sadržaja ekologije ukupno
evidentirano dvadeset tri puta u
svim udžbenicima osnovnoškolske
Islamske vjeronauke, vrijednosti
su zabilježene dvadeset puta, a
vještine samo šest puta u svih osam
udžbenika Islamske vjeronauke, te
da je zabilježeno potpuno odsustvo
vrijednosti i vještina kao katego-
rija sadržaja ekologije alarmira da
u procesu uključivanja sadržaja
ekologije u vjeronaučne udžbe-
nike treba voditi računa o većem
prisustvu vrijednosti i vještina kao
kategorija sadržaja ekologije.
• Činjenicu da su zastupljeniji infor-
mativni od formativnih sadržaja
ekologije u udžbenicima osnov-
noškolske Islamske vjeronauke
treba ispraviti u prvoj reviziji
postojećih ili izradi novih udž-
benika i dati prednost prisustvu
formativnih sadržaja.
Ukoliko škola omogući i pomogne
učenicima da steknu neophodna
znanja iz okoline i ekologije, formira
kod njih pozitivne stavove, navike,
uvjerenja, odgovornosti i pozitivna
djelovanja prema okolini u kojoj žive,
moći ćemo govoriti o posjedovanju
ekološke kulture učenika. Ekološka
kultura uključuje i voljni odnos po-
jedinca prema životnoj sredini. O
postojanju ekološke kulture može-
mo govoriti onda kada je pojedinac
sposoban da procijeni stanje životne
sredine, da programira ekološki nepo-
voljne reakcije na određene postupke
u životnoj sredini i ukoliko u skladu
s tim djeluje.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallim
Begović, I. (2007). Vjeronauka 1 za prvi
razred osnovne škole. Sarajevo: El-Kalem
El-Buhari, Muhammed b. Ismail (2009).
Buharijeva zbirka hadisa – Sahihu-l-
Buhari, (prijevod Hasan Škapur i grupa
prevodilaca). tom II, Sarajevo: Visoki
saudijski komitet.
El-Qaradawi, Y. (2002). Značaj vremena
u životu muslimana. Sarajevo: Musli-
mansko bratstvo.
Grabus, E. i Bašić, M. (2009). Vjeronauka
6 za šesti razred osnovne škole. Sarajevo:
El-Kalem
Grabus, E., Neimarlija, M., Purković,
A. i Zukić, M. (2011). Vjeronauka 8
za osmi razred osnovne škole. Sarajevo:
El-Kalem
Lliteratura
Ivić, I. i sar. (2008): Opšti standardi kvaliteta
udžbenika: vodič za dobar udžbenik, Novi
Sad: Platoneum.
Karić, E. (2008): Ekološke poruke Kur’ana.
Novi Muallim/Časopis za odgoj i obra-
zovanje, septembar 2008, str. 64-69.
Korkut, B. (1992): Kur’an s prevodom. Me-
dina Munevvera: Kompleks Hadimu-
l-Haramejni-š-Šerifejni-l-Melik Fahd
za štampanje Mushafi Šerifa.
Laketa, N. (2008): Tekstualne vrednosti
udžbenika. Zbornik radova Učiteljskog
fakulteta u Užicu br. 10. Užice: Učiteljski
fakultet, str. 51-68.
Lalović, Z. (2009): Naša škola metode uče-
nja/nastave u školi. Podgorica: Zavod
za školstvo.
Ništović, H., Ništović, I. i Valjevac, M.
(2008). Vjeronauka 4 za četvrti razred
osnovne škole. Sarajevo: El-Kalem
Pleh, M., Tinjak, M. i Nezirovac, M.
(2008). Vjeronauka 3 za treći razred
osnovne škole. Sarajevo: El-Kalem
Prljača, P. i Halilović, N. (2008). Vjeronauka
5 za peti razred osnovne škole. Sarajevo:
El-Kalem
Slatina, M. (1998): Nastavni metod: prilog
pedagoškoj moći suđenja. Sarajevo: Filo-
zofski fakultet u Sarajevu.
Sulejmanović, Š. i Husić, S. (2010). Vje-
ronauka 7 za sedmi razred osnovne škole.
Sarajevo: El-Kalem
Tinjak, M. (2008). Vjeronauka 2 za drugi
razred osnovne škole. Sarajevo: El-Kalem

‫املــوــجز‬ Summary
PARTICULARITY AND NATURE OF THE TOPIC
‫خصوصية وطبيعة وجود مواضيع عن ابليئة يف الكتب املدرسية ملادة الرتبية‬ ABOUT ECOLOGY IN TEXTBOOKS FOR THE
‫اإلسالمية للمرحلة االبتدائية‬ ISLAMIC RELIGIOUS STUDIES FOR PRIMARY
SCHOOLS
‫نرمني توفيكتشيتش‬
Nermin Tufekčić
،‫تتحدث املصادر اإلسالمية بكرثة عن ابليئة وعالقة اإلنسان بمحيطه‬ The article draws the arguments from the Islamic sources that often
‫ذلا فإن هذا العمل يستخرج من ذلك األدلة تلحليل خصوصية وطبيعة‬ stress the significance of ecology and the relation of man towards his
.‫املواضيع ابليئية يف كتب مادة الرتبية اإلسالمية للمرحلة االبتدائية‬ environment, for the analysis of nature and particularity of the topic of
ecology in textbooks of the Islamic religious studies for primary schools.
‫وقد اكن اهلدف من هذا ابلحث اتلعرف ىلع خصوصية وطبيعة املواضيع‬ The aim of this research was to establish the particularity and
‫ واعتمد‬،‫ابليئية يف كتب مادة الرتبية اإلسالمية للمرحلة االبتدائية‬ the nature of inclusion of the topic of ecology in textbooks for
‫للتحليل الكتب املدرسية ملادة الرتبية اإلسالمية املستخدمة يف العام‬ the Islamic religious studies for primary schools. The research
analysis covered the textbooks for the Islamic religious studies
.2102/1102 ‫ادلرايس‬
for primary schools used in academic 2011/2012 year. We used
‫ فتم حتليل انلص األسايس للوحدات‬:‫تم اتباع طريقة حتليل املضمون‬ the method of content analysis: the basic text of the teaching
‫ واكنت وحدة اتلحليل يه املضمون اذلي حيتوي ىلع قيمة أو‬،‫اتلدريسية‬ units was analysed, and the unit of the analysis in a teaching unit
.‫مفهوم أو سؤال أو وظيفة بيئية بارزة‬ was the content related to ecological value, idea, question or task.
The results of the research analysis of the textbook indicate
‫وقد أظهرت نتائج اتلحليل ابلحيث ندرة وجود املضامني ابليئية يف كتب‬ the lack of ecology related topics, and whatever is contained
‫ وأن ما هو موجود منها يتمثل‬،‫مادة الرتبية اإلسالمية للمرحلة االبتدائية‬ in the text concerning ecology in its nature is mainly facts and
‫ وبوجود للمعلومات‬،‫ مع ندرة وجود القيم واملهارات‬،‫يف احلقائق املعرفية‬ information, whereas the values and skills related to the topic
in much lesser degree. Thus of the little ecology content that of
.‫أكرث من اتلكوين ابلييئ‬
informative character is more present than the formative.
،‫ الكتب املدرسية‬،‫ الرتبية اإلسالمية‬،‫ مضامني بيئية‬:‫اللكمات الرئيسة‬ Key words: ecology content, the Islamic religious studies, textbooks,
‫ الرتبية ابليئية‬،‫انلمو املستدام‬ sustainable development, ecological upbringing.

Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 74

 Muallim

KAKO DO KREATIVNOG
UČENIKA I NASTAVNIKA
Senad OMIĆ

UDK 37.036

Sažetak: Škola je već nekoliko stoljeća u razvoju ljudskog društva predstavlja mjesto na kojem mladi naraštaji
sistematski, organizirano i standardizirano stiču obrazovanje. Proces naobrazbe determinira nekoliko bitnih
faktora, kao što su: metode (učenja i podučavanja), sredstva i oblici. Općepoznato je da se školski sistemi (od
osnovnog do visokog obrazovanja) i danas u najvećoj mjeri zasnivaju na koncepcijskim postavkama koje su, prije
više od tri stotine godina, uspostavili J. A. Komensky (o organizaciji nastave) i Herbart (o formalnim stupnjevima
saznanja). Da bi proces podučavanja bio uspješan potrebno je, uz izbor oblika nastave, permanentno osmišljavati
i kreirati nastavni čas, a sve to, opet, da bude u okvirima zadanog razredno-predmetnog sistema. Osmišljavanje
i organizacija odgojno-obrazovnog rada nužna je ukoliko u recipijentu želimo da njegova kreativnost dođe do
izražaja. Poticanje kreativnosti učenika fundamentalna je tema ovog rada, stoga ćemo se u njemu dotaknuti nekih
pojmovnih određenja, kao i različitih percepcija pojma kreativnosti u nastavi i učenju. U kontekstu navedenog
cilja predstavit ćemo i neke poglede savremenih autora iz područja pedagogije, didaktike i razvojne psihologije
na tradicionalnu i savremenu nastavu. S obzirom da pobuđivanje i oblikovanje kreativnosti kod učenika ponajviše
ovisi od nastavnika, u radu ćemo prikazati koji su to poželjni i potrebni profili i odlike kreativnog nastavnika i
na koji način će spomenutu kreativnost kod učenika najkvalitetnije afirmirati.
Ključne riječi: učenik, nastavnik, kreativnost, odgojno-obrazovni rad, škola

Pojmovna određenja termina:
kreativnost i talentiranost
Ne postoji jedinstveno i autori-
tativno gledište ili definicija kreativ-
nosti, kao ni standardizirana tehnika
mjerenja iste. “Zajednička definicija
koja obuhvaća većinu gledišta mogla
bi glasiti da je kreativnost urođe-
na sposobnost svakog pojedinca da
proizvodi određenu novinu na već
postojeće stanje bilo u materijalnoj,
bilo u duhovnoj sferi (rješenja, ideje,
umjetnički oblici, teorije ili proizvo-
di), da je ta novina originalna, eko-
nomična i primjenjiva unutar odre-
đenoga socijalnoga konteksta te da
je pozitivno usmjerena.” (Solomanji
i Bognar, 2008). Termin kreativnost
1
U ovom radu ćemo pojam kreativnost
upotrebljavati u smislu i značenju
narastanja u saznanju, što, ima kom-
75
podrazumijeva misaoni proces koji
uključuje stvaranje novih ideja, poj-
mova, ili rješenja problema, ili novih
poveznica između postojećih ideja ili
pojmova. Etimološki, korijen riječi
dolazi iz latinske riječi “creatus”, što
doslovno znači “koji je narastao”1.
U kontekstu govora o savremenoj
i interaktivnoj nastavi, kreativnost
je pojam koji često susrećemo u
pedagoškoj literaturi. Ona se ma-
nifestira u razvijanju divergentnog
mišljenja, originalnosti, fluentnosti i
fleksibilnosti. Biti kreativan znači biti
sposoban anticipirati originalnosti i
misli i ideja, pronalaziti, kada god je
to moguće, nova i neobična rješenja.
Mnogi teoretičari ne prave razliku
plementarnu vezu sa poimanjem
znanja i spoznaje u tradiciji Poslanika
islama, a.s.
između kreativnosti i talentiranosti
i smatraju ih sinonimima. Kao i kod
kreativnosti, tako i kod talentiranosti
postoje različita određenja i poimanja,
te otuda i različite definicije istih.
Ipak, smatramo da postoje određenje
razlike između ova dva pojma, te
stoga donosimo i neke od definicija
talentiranosti.
U Enciklopedijskom rječniku peda-
gogije (1963, str. 1015) nalazimo da
se pod talentiranošću podrazumijeva
prirodna sposobnost koja pojedin-
cu omogućuje visoko dostignuće u
određenom području, npr. u muzici,
matematici itd. Pod talentom se
razumijeva sposobnost koja je već
razvijena.
U svojoj Edukacijskoj psihologiji
T. Grgin (1997:235) navodi da su
“daroviti oni đaci koji se ističu ili
svojim vrlo visokim stupnjem općeg
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallim
intelektualnog razvoja ili pak izra-
zitim razvojem samo određene spo-
sobnosti koje ih, u odnosu na ostale
đake, čine izrazito naprednijim”.
Jedan od rijetkih teoretičara koji
je napravio jasnu razliku između ova
dva termina i razradio model dife-
rencijacije kreativnosti i talenta je
François Gagné (Fransoa Ganje).
Suština njegovog modela jeste diho-
tomija između domena sposobnosti i
oblasti izvedbi koje naziva nadarenost
i talentiranost. Gagné smatra da se
nadarenost odnosi na posjedovanje
i korištenje neuvježbanih i sponta-
no izraženih prirodnih sposobnosti
u barem jednom domenu, a talent
na sistematski razvijene izvanredne
sposobnosti (vještine) i znanja u ba-
rem jednom polju ljudske aktivnosti
(Osmić, 2010 prema: Gagné, F. (2000)
Understending... Oxford, str. 67.).
Dakle, suštinska diferencijaci-
ja između pojmova kreativnost i
talentiranost ogleda se u tome što
se pod kreativnošću razumijeva
iznadprosječna sposobnost u više
polja (oblasti), a pod talentiranošću
visoko iznadprosječna sposobnost
u jednom polju ljudske djelatnosti.
Time možemo i konstatirati da je
kreativnost viši stepen intelektual-
ne sposobnosti jer podrazumijeva
sposobnost u više područja ljudske
djelatnosti, dok je talentiranost, u
tom smislu, niži stepen intelektualne
sposobnosti jer se ogleda u samo
jednom polju djelovanja.
O kreativnosti u nastavi općenito
Kreativnost je jedna od osnova na
kojima insistira koncept savremenog
obrazovanja. U takvom konceptu
obrazovanja cilj je učenika potaknuti
da se prema školi/učenju postavi na
način da kaže: “Ja učim”, umjesto:
“Mene uče”, naravno, tada i nastavnik
prestaje biti ‘udžbenik koji hoda’, i
postaje više strateg, programer, me-
dijator i istinski odgajatelj mladih
2
Detaljnije o različitim teorijskim pri-
stupima kreativnosti, vidjeti u: Bognar,
Ladislav (2011): Kreativnost u nastavi,
web: www.hrcak.srce.hr
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
naraštaja. Pretpostavka učeničkog
aktivnog i pozitivnog stava prema
učenju zasigurno je nastavnik koji
je po svojoj prirodi i intelektualnom
habitusu kreativan. Takav nastavnik
je svjestan da je prošlo vrijeme kada
je za dinamiku nastave bilo presudno
uzorno nastavnikovo predavanje pred
razredom. Ubrzani tehnološki proces
i nova informacijska tehnologija
više ne daju nikakvu kompetentnost
savremenom nastavniku. U takvom
okruženju, nedostatno je samo so-
lidno poznavanje gradiva koje se
izlaže, naprotiv, nužna je kreativnost
i smisao za stvaralaštvo, sposobnost
uočavanja, predviđanja i rješavanja
problema, kao i visoka motiviranost
za upoznavanje učenika. Savreme-
ni pogledi na učenikovo učenje u
procesu organizirane nastave svode
se na zahtjev da učenik “istražujući
uči i učenjem istražuje” (Stevanović,
2003). U ovakvom konceptu nastave,
odgojno-obrazovni proces treba da
je u cijelosti okrenut stvaralačkom
radu učenika i nastavnika.
Kako prepoznati
kreativnog učenika
Potpuno suprotan odnos prema
kreativnosti imaju humanisti. Oni su
pošli od hipoteze da je kreativnost
imanentna svakom ljudskom biću.
Humanisti su, izučavajući zdrave i
samoaktualizirane pojedince, došli do
zaključka da je kreativnost jedna od
bitnih ljudskih karakteristika. Zapra-
vo, ona je pokazatelj da je neka osoba
u potpunosti razvila svoju ljudskost.
Tako Carl Rogers (1969: 290)
govoreći o potpunoj osobi (fully func-
tioning person) kaže da je takva osoba
uvijek kreativna: “Svojom senzitivnom
otvorenošću prema svijetu, svojim povje-
renjem u vlastite sposobnosti da oblikuje
nove odnose sokolinom, to je tip osobe
iz koje proizlaze kreativni produkti i
kreativni način života. Ona nije nužno
prilagođena svojoj kulturi i najčešće nije
3
Termini tradicionalna i savremena
škola su, među teoretičarima nastave,
općeprihvaćeni. U tom kontekstu, tra-
dicionalnom se školom ima smatrati ona
konformist. Ali u svako doba i u svakoj
kulturi ona će živjeti konstruktivno i u
harmoniji koliko joj dozvoljava balan-
siranje sa zadovoljavanjem potreba. U
nekim situacijama određene kulture može
biti vrlo nesretna, ali će nastaviti biti
svoja i ponašati se na način da osigura
maksimalno moguće zadovoljavanje
svojih najdubljih potreba.”
Abraham H. Maslow (1976: 55)
smatra“da koncept kreativnosti i koncept
zdrave, samoaktualizirane, potpuno
humane osobe izgleda da sve bliže i bliže
idu zajedno i možda postaju ista stvar.”
Maslow je uočio sličnost između opisa
karakteristika kreativnih osoba koje je
naveo E. Paul Torrance i svojih opisa
samoaktualiziranih osoba.2
Kreativnost i škola
Ekspanzija pedagogije nakon
Komenskog i Herbarta zastala je
polovinom XX vijeka. Nakon toga,
moglo bi se reći da suštinska pitanja
pedagogije kao što su učenje, motiva-
cija, interaktivno učenje i donošenje
odluka osvaja psihologija. Krajem
XX vijeka bilo je potpuno jasno da
odgovore na pitanja, kao što su Kako
motivirati učenike, Kako učiti učenje i
slično, ne može nam dati pedagogija.
U svojoj Pedagogiji za XXI vijek
prof. dr. Nenad Suzić (2005) navodi
dva ključna razloga za to:
a) Pedagogija se sve više zatvarala u
uski nastavni didakticizam, ostaju-
ći u okviru koncepta poučavanja, a
zanemarujući koncept pedagogije
učenja;
b) Danas je jasno da je nastupilo vri-
jeme učeće civilizacije, vrijeme kada
uče i stari i mladi, kada učenici u
školi treba da nauče učenje, a ne
samo da pamte i reproduciraju
činjenice.
Postavlja se pitanje: u kakvoj
školi kreativnost učenika može lak-
še i produktivnije doći do izražaja
– tradicionalnoj ili savremenoj?3
gdje je nastava šablonizirana i rigidno
ukalupljena u predmetno-razredni sistem.
Pod savremenom se, pak, školom,između
ostalog, podrazumijeva škola u kojoj se
76

Prema knjizi Pedagogija za XXI vijek
navodi da su u kontekstu poticanja
i razvijanja kreativnosti, mnogi su
teoretičari pedagogije i psihologije
kritizirali tradicionalnu školu (Lay,
1903; Meumann, 1907; Hirsch,
1996; Potkonjak, 2003, prema Suzić
2005: 41-42).
U istom djelu Suzić (2005:149)
navodi da kritički stavovi ovih autora
prema tradicionalnoj školi, mogli bi
se sublimirati u slijedećem:
• Da bi bila efikasna, škola mora
pridobiti djecu za učenje;
• Škola kod učenika mora sve više
razvijati sposobnost permanen-
tnog učenja;
• Pamćenje i reprodukciju zapam-
ćenog svesti na optimalan nivo,
tj. memorativnu i reproduktivnu
funkciju nastave minimizirati;
• Tradicionalna nastava prvenstveno
razvija pokornost, poslušnost i
zavisnost.
Ka interaktivnoj nastavi
Savremena škola sa protežiranjem
interaktivne nastave daje mnogo više
mogućnosti za razvijanje i poticanje
kreativnosti, kako nastavniku tako
i učenicima. Kako ne bismo upali
u zamku ‘crno-bijelog’ sindroma
poimanja stvari i pojava, tj. negiranja
svega tradicionalnog u korist savre-
menog, želimo sistem interaktivnog
učenja predstaviti kao svojevrsnu
nadogradnju i potrebno poboljšanje
tradicionalne nastave.
Interaktivno učenje ilustrativno
možemo prikazati kao učenje u ko-
jem učenik 8 ili 9 godina u osnovnoj,
a zatim 3 ili 4 godine u srednjoj školi
doživljava nastavnika kao vodiča u
njegovom odgojno-obrazovnom
‘rastu’, u kojem, umjesto da sluša i
pamti, on slobodno pita i prezentira
znanje, način artikulacije i prezen-
tacije naučenog mu je primaran, a
sama ocjena sekundarna. Postoji
protežira interaktivna nastava. U Enci-
klopedijskom rječniku pedagogije (Za-
greb, 1963) pod tradicionalnom školom
se podrazumijeva škola sa zastarjelom
pedagogijom, dok pod “savremena škola”
77
kod percepcije interaktivnog učenja
(vidi i mišljenja da je to sve “već
viđeno” čime se aludira na to da se
kod takve nastave, u suštini, radi o
grupnom obliku rada, koji je već
bio zastupljen i u tradicionalnom
sistemom obrazovanja.4
Autori navode niz prednosti (Su-
zić, 2005) koje interaktivno učenje
čini upravo rješenjem za neke slabosti
tradicionalnog odgojno-obrazov-
nog sistema. Navodimo neke od
značajnijih:
a) Razvijanje kompetencija potreb-
nih za život u za XXI vijeku;
b) Kompatibilnost sa tradicionalnom
nastavom;
c) Snažnija motivacija učenika;
d) Kompenzacija nedostajućih in-
terakcija u porodici i socijalnom
okruženju.
Ipak, kako ne bismo bezrezervno
fetišizirali (Suzić, 2005) model inte-
raktivnog učenja, napomenut ćemo
da su čak i autori koji ga zagovaraju,
bili pri tome oprezni i upozorili na
neke njegove nedostatke, kao što su:
a) Interakcija bez nastavnikovog
usmjeravanja i vođenja;
b) Zavisnost slabijih učenika od
boljih;
c) Socijalno ljenčarenje (social loa-
fing);
d) Tzv. Ringelmanov efekat.5
Nastavnik – inicijator
kreativnosti
U svakoj školi, bilo kojeg nivoa
obrazovanja, nastavnik bi trebao biti
glavni inicijator kreativnosti. Pri tom
ne mislimo samo na nastavnikovo
poticanje kreativnosti u razredu,
dakako je to prethodno potrebno i u
nastavnom kolektivu, kao i u upravi
škole. Na nivou svake škole potreb-
no je osigurati uvjete za kreativnost
koji se naročito odnose na stručnu
atmosferu, prilike za istraživanje
nalazimo samo predstavljanje dva istoimena
časopisa koja su svojevremeno izlazila u
Zagrebu i Beogradu.
4
Detaljnije i interaktivnoj nastavi vidjeti
u: Krneta, D (2004): Interaktivna nasta-
Muallim
i način vrjednovanja kreativnosti
u nastavi. Kreativnost se planira,
organizira, realizira, usmjerava, ko-
ordinira, potiče, kontrolira i vrjed-
nuje (Stevanović, 2003). Osnovna
didaktička pretpostavka za uspješan
kreativan rad u školi je spoj kreativno
predisponiranog nastavnika i otvo-
renost škole za stvaralaštvo. Takav
nastavnik je svjestan da razvijanje
učenikovih kreativnih potencijala
pretpostavlja istovremeno i razvijanje
vlastitih, dok je osnovno polazište za
stjecanje potrebnih kompetencija za
poticanje kreativnosti dakako njegova
(intrizična) motivacija.
Škola bi trebala biti po mjeri
učenika; polazi se isključivo od
njihovih potreba i iskustva, a na
nastavniku je da svaki sat učini
svojevrsnom kreacijom. Dokazano je
da su djeca sklona kreativnosti više
nego odrasli, stalno nešto istražuju,
zapitkuju. Njihovu kreativnost često
najviše koči autoritet nastavnika,
koji i dalje forsira rigidne paradi-
gme tradicionalne škole, kao što
su jednoličnost i neučinkovitost. A
danas se u svim aktivnostima kao
imperativ postavlja oslanjanje na
ljudsku kreativnost (Bognar, Bo-
gnar, 2009). Poticanje kreativnosti
u školskom okruženju pretpostavlja
savremenog učitelja koji je osvijestio
važnost oslanjanja na vlastitu krea-
tivnost kao pretpostavku za razvoj
kreativnosti svojih učenika. Sama
po sebi, kreativnost je podložna
mnogim utjecajima koji u uvjetima
osnovnoškolske nastave posebno
dolaze do izražaja, osobito kada je
riječ o svakodnevnim međuljudskim
odnosima između učenika, učitelja
i roditelja, o hijerarhijskom odnosu
između učitelja, stručnih saradnika
i školskog osoblja, uvjetima rada te
različitim ekstrinzičnim motivato-
rima koji u većoj ili manjoj mjeri
utječu na motivaciju u pozitivnom,
ili pak negativnom smislu.
va-inovacija ili ‘već viđeno’, u: Didaktički
putokazi, god. X, br. 31, Zenica.
5
Fenomen koji prati grupnu interakciju
kao prirodna potreba pojedinca da se
više zalaže za sebe, nego za kolektiv.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallim
Odlike kreativnog nastavnika
Navest ćemo i neke stavove autora
o potrebnim i poželjnim odlikama
nastavnika-kreativca. M. Stevanović
u Modelima kreativne nastave (2003)
donosi rezultate mikroistraživanja
koje je proveo među 50 nastavnika,
o profilu nastavnika kreativca. Neki
od njih su:
• Inspirator učenika;
• Stalno je u pokretu, tj. stremi
novijem i savremenijem;
• Efektno pronalazi situacije i sred-
stva putem kojih učenike potiče
da tragaju za nepoznatim i da u
vezi s tim postavljaju pitanja;
• Od učenika traži što više povratnih
informacija (da uče istražujući);
• Učenike potiče da pitaju, disku-
tiraju, razmjenjuju mišljenja.
Paul E. Torrance (1965), također,
na osnovu rađenih eksperimenata
dokazivao je da je moguće u nastavi
poticati kreativnost.6 On smatra da
sljedećih pet principa potiče kreativno
ponašanje učenika:
• Uvažavati neobična pitanja;
• Uvažavati maštovite i neobične
ideje;
• Pokazati djeci da njihove ideje
imaju vrijednost;
• Osigurati vrijeme u kojem se ne
vrednuje;
• Spojiti evaluaciju s uzrocima i
posljedicama.
Neki će još dodati da kreativnog
nastavnika neizostavno treba da
krase vedrina, smisao za humor
i entuzijazam. Nastavnik-kreati-
vac odstupa od šablona i stereo-
tipnog vođenja nastave, a toplom
komunikacijom i empatijom stvara
idealnu klimu za razvoj dječije kre-
ativnosti (Čajlaković: 2005). Uloga
nastavnika je pomoći učeniku pri
objašnjavanju važnih informacija,
razjasniti razliku između činjenica
i vlastitog mišljenja, te pomoći pri
identificiranju nekog problema. Pri
6
Vidjeti detaljnije u: Torrance, E. P.
(1974.). Encouraging Creativity in The
Classroom, Dubuque, Iowa: Brown Com-
pany Publishers,str. 43.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
tome nastavnik mora biti otvoren
za nova i originalna rješenja, te
prihvatati mišljenja učenika koja se
razlikuju od uobičajenih. Poticanje
otvorenih rasprava i promicanje
aktivnog učenja, uz davanje do-
voljno vremena za razmišljanje,
učenicima će biti od neizmjerne
pomoći u razvijanju divergentnog
mišljenja. nastavnik svojim pona-
šanjem, postupcima i očekivanjima
može stvarati kvalitetne uvjete za
optimalan razvoj učenikovih spo-
sobnosti i umijeća, ali ih jednako
tako svojim uvjerenjima, krutosti
u prilagođavanju nepredviđenim
situacijama, zatvorenosti pristupu
novim metodama poučavanja, može
obeshrabriti u pronalaženju novih,
neobičnih i drukčijih ideja. Važna
zadaća nastavnika je stvaranje po-
zitivne klime kojom se osiguravaju
uvjeti za poticanje individualnosti
u radu, te postepeno izgrađivanje
motivacije, nezavisnosti, samou-
tjecajnosti, te unutarnjih kriterija
uspješnosti. U tome procesu učitelj
više nema dominantnu ulogu u
nastavi u tradicionalnom smislu,
već on kao partner u učenju donosi
odluke, potpomaže učenje i usmje-
rava učenike kada je to potrebno.
(Koludrović i Reić-Ercegovac:2010)
Primjer jednog uspješnog modela
poticanja kreativnosti u nastavi
Jedan od najpoznatijih cjelovi-
tih i uspješnih modela poticanja
kreativnosti u nastavi koji promiče
ideje savremene škole je Schoolwide
EnrichmentModel (Ibid) izvorno
namijenjen poticanju darovitih
učenika. Uspješnost njegove imple-
mentacije u poučavanju darovitih,
praktičarim ai znanstvenicima
poslužila je kao model za primjenu
suradničkog učenja i poticanja
kreativnosti u svakodnevnom na-
stavnom procesu.
2
Termini tradicionalna i savremena
škola su, među teoretičarima nastave,
općeprihvaćeni. U tom kontekstu, tra-
dicionalnom se školom ima smatrati ona
Renzullijev troprstenasti model
temelji se na ideji prirodnog učenja
koje podrazumijeva da učenici ra-
dije uče o stvarnim i njima bliskim
problemim au prirodnom okruženju,
nego u umjetno stvorenim uvjetima
karakterističnima za klasičnu nastavu.
Time se ostvaruje i teorija savreme-
ne škole shvaćene kao pripremanje
pojedinca za stvarni život. Prvi uvjet
za ostvarivanje takve škole je dobro
osmišljen kurikulum koji primje-
renom metodologijom mora biti
usmjeren na poticanje stvaralaštva,
uvažavajući metodičke specifičnosti
svakog nastavnog predmeta. Tako
strukturiranim kurikulumom uče-
nik je aktivno uključen u rješavanje
problema, dok je nastava usmjerena
na međupodručnu i međupredmet-
nu integriranost gdje nastavni rad
određuju interesi učenika. Naglasak
je stavljen na individualizaciju rada u
nastavi, gdje učiteljima ulogu vodiča
i pomagača (Renzulli i Reis, 1997,
2008, prema Koludrović i Reić-Er-
cegovac:2010).
Druga bitna odrednica koja je ovaj
model poticanja kreativnosti u nastavi
učinila uspješnim jest ta što se prepo-
znala važnost razvijanja senzibiliteta
nastavnika za predmet poučavanja,
ističući važnost usavršavanja u svome
radu, s ciljem da nastavnik umije
odabirati prikladne nastavne tehnike.
Nastavnik treba ohrabrivati učenike
da nauče postavljati pitanja i sami
tražiti odgovore na njih. Pri tome
se postavlja pitanje je li nužno da i
učitelj bude kreativno produktivan.
“Nickerson (1999) smatra da samo
radoznao nastavnik koji je otvoren
novim idejama i inovacijama može
osigurati povoljnu klimu za poticanje
kreativnosti.” (Koludrović i Reić-
Ercegovac:2010)
Zaključak
Kreativnost je elementarno po-
lazište u odgoju mladih. Učenici su
gdje je nastava šablonizirana i rigidno
ukalupljena u predmetno-razredni sistem.
Pod savremenom se, pak, školom,između
ostalog, podrazumijeva škola u kojoj se
78

po svojoj naravi uvijek otvoreni za
nova iskustva i nikad se ne mire s
postojećim znanjem, više vole kre-
tanje nego mirovanje, istraživanje i
provjeravanje, nego nekritičko i kon-
formističko primanje gotovih poda-
taka. Naučiteljima/nastavnicima je
velika odgovornost da identificiraju
opseg i vrstu kreativnih potencijala
svakog svog učenika, uzimajući u
obzir činjenicu da kreativnost ima
svoj početak koji je sadržan u kreativ-
nom pojedincu, koji kroz kreativan
proces dolazi do novih i originalnih
rješenja kao posebnog proizvoda
kojima osobnu ili širu društvenu
vrijednost. Naravno, preduvjet
spomenutog jeste opredijeljenost i
intrizična motiviranost nastavnika
za kreativnošću u nastavi. Stoga, i
školovanje budućih nastavnika treba
biti u funkciji razvoja i oslobađanja
kreativnih potencijala. U radu smo
pokušali predstaviti stavove autora
koji zagovaraju ‘ugovorni’ raskid
Bognar, L., Witehead J., Bognar, B., Peri-
Kraljik, M. i Munk, K. (2009.): Poticanje
stvaralaštva u odgoju i obrazovanju.
Pristupljeno preko: http://pedagogija.
net/kreativnost/ knjiga.pdf
Furlan, I.(1983) Čovjekov psihički razvoj,
Školska knjiga, Zagreb
Furlan, I. (1999) Psihologija podučavanja
(1999), Školska knjiga, Zagreb
Grgin, T. (1997): Edukacijska psihologija,
Naklada Slap, Jastrebarsko;
Franković D., Pregrad Z. I Šimleša P. Eds.
(1963). Enciklopedijski rječnik pedagogije,
Matica Hrvatska, Zagreb;
Stevanović, Marko (2003): Modeli kreativne
nastave, Andromeda, Rijeka;
Suzić, Nenad (2005): Pedagogija za XXI
vijek, TT-Centar, Banja Luka;
79
sa tradicionalnom školom u korist
savremene škole koncipirane, prije
svega, na interaktivnoj i kreativnoj
nastavi, ali i negodovanje istih jer se
nedovoljno čini na mijenjanju po-
stojeće nastave koja je više u funkciji
gušenja nego poticanja kreativnosti.
Elementarna zadaća, ali i im-
perativ uspješnosti djelovanja sa-
vremenog nastavnika njegova je
sposobnost da školu učini sredinom
u kojoj su učenici motivirani za
učenjem učenja, gdje doživljava-
ju pozitivna iskustva, ali i mjesto
u kojoj uče na njima prihvatljiv,
istraživački i suradnički način. On
je odgojitelj, medijator i socijalni
integrator, a njegovo djelovanje
mora biti usmjereno prema po-
maganju učenika, dogovaranju,
organizaciji, poticanju, savjetovanju
i ohrabrenju. S obzirom na to da
se školski sistem smatra jednim
od dominantnih mjesta poticanja
i razvijanja kreativnih potencijala
Lliteratura
Torrance, E. P. (1974): Encouraging Crea-
tivity in The Classroom. Dubuque, Iowa:
Brown Company Publishers;
Čajlaković, M. (2005): Kreativnost u
nastavi, u: Didaktički putokazi, Ča-
sopis za nastavnu teoriju i praksu,
PZ, Zenica
Krneta, D. (2004): Interaktivna nastava-
inovacija ili ‘već viđeno’, u: Didaktički
putokazi, časopis za nastavnu teoriju i
praksu, god. X, br. 31, Zenica
Osmić, N. (2010): Razlike i sličnosti izme-
đu nadarenosti i talentiranosti, u: Novi
muallim, časopis za odgoj i obrazovanje,
br. 41, Sarajevo
Arar, Lj., Rački, Ž. (2003) Priroda krea-
tivnosti, u: Psihologijske teme (2003);
dostupno na www.hrcak.srce.hr (pri-
stupljeno 22.11.2012. godine)
Muallim
pojedinca, bitno je osvijestiti či-
njenicu da je nastava jedinstven i
neponovljiv proces čiji je sastavni
dio pojedinac, odnosno učenik
koji sa svim svojim individualnim
osobinama i potrebama čini zasebni
podsistem kome se učitelj/nastavnik
treba prilagoditi želi li osposobiti
kreativnog učenika.
U radu smo pokušali predstaviti
značaj poticanja kreativnosti kod
učenika, kao i ukazati na metode
poticanja istih. Prikazali smo neka
savremena promišljanja referentnih
autora iz oblasti pedagogije i edu-
kativne psihologije na ovu temu. U
ovome dijelu konceptualni i metodo-
loški fokus je bio na školskoj nastavi,
međutim, smatramo važnim pitanje,
mogućnosti i perspektive kreativnosti
(polaznika i muallima) aktualizirati
i artikulirati i u kontekstu mektep-
ske nastave, posebno imajući u vidu
svekolike aporije mektepskog odgoja
i obrazovanja.
Bognar, Ladislav (2012): Kreativnost u
nastavi, Napredak, Vol.153 No.1, Uči-
teljski fakultet u Osijeku. Dostupno
na www.hrcak.srce.hr (pristupljeno
20.11.2012. godine);
Koludrović M. i Reić-Ercegovac I. (2010):
Poticanje učenika na kreativno mišljenje u
suvremenoj nastavi u: Odgojne znanosti,
Vol. 12, br.2, Dostupno na www.hrcak.
srce.hr (pristupljeno: 25.11.2012. go-
dine): str. 427-439
Zrilić S. i Košta T. (2009): Učitelj-kreator
izvannastavnih aktivnosti, Magistra
Iadertina, Dostupno na www.hrcak.
srce.hr (pristupljeno 20.11.2012.
godine.)
http://www.renzullilearning.com/Crea-
tivity, dostupno: 25.11.2012. godine;
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallim

‫املــوــجز‬ Summary
HOW TO INCITE CREATIVITY IN BOTH
‫كيف الوصول إىل تلميذ مبدع ومدرس مبدع‬ A STUDENT AND A TEACHER
‫سناد أوميتش‬ Senad OMIĆ
‫منذ عدة قرون واملدرسة تمثل يف تطور املجتمع البرشي املاكن اذلي‬ The school has now for centuries in the development of human
society presented a place wherein the young generations are
.‫تتلىق فيه األجيال الشابة اتلعليم بصورة منهجية ومنظمة ومقننة‬
educated in a systematic, organised and standardised manner.
‫ طرق اتلعلم واتلعليم‬:‫ منها‬،‫وتتحدد عملية اتلعليم بعدة عوامل مهمة‬ The process of education is determined by a number of relevant
‫ ومن املعلوم أن األنظمة ادلراسية (من اتلعليم‬.‫والوسائل واألشاكل‬ factors as: the method (of learning and teaching), means and
‫األسايس إىل اتلعليم اجلاميع) تقوم ايلوم يف معظمها ىلع الفرضيات‬ forms. It is generally known that the school systems (from pri-
mary to university education) are even today in a great extent
‫اليت وضعها قبل ثالثمائة اعم جون آموس كومينيوس (حول تنظيم‬ based upon more than three centuries old concepts established
‫ وليك تكون‬.)‫ادلراسة) وهربارت (حول ادلرجات الشلكية للمعرفة‬ by J. A. Komensky (about the organisation of the teaching class)
‫ االبتاكر‬،‫ ال بد إىل جانب اختيار صيغة ادلراسة‬،‫عملية اتلعليم ناجحة‬ and Herbart (about formal degrees of learning). In order to have
successful process of teaching, besides having a good choice of a
‫ ىلع أن يكون هذا لكه ضمن‬،‫والصياغة املتواصلة للحصة ادلراسية‬ form of teaching, permanent creativity in formulating teaching
‫ إن صياغة وتنظيم العمل الرتبوي‬.‫إطار انلظام املقرر للصف واملادة‬ class is required as well as remaining within a given framework
‫واتلعلييم أمر رضوري إذا كنا نرغب أن نربز ملكة االبداع عند‬ of class – subject system. Creativity in organising the educational
process is essential if we desire to incite creativity in its recipient
‫ وإن تشجيع اإلبداع عند اتللميذ هو املوضوع األسايس يف‬.‫املتليق‬
(student). Encouraging creativity of students is a basic theme
‫ ذلا سنتطرق فيه إىل بعض املفاهيم وإىل اتلنوع يف فهم‬،‫هذا ابلحث‬ of this article, hence we shell here bring up definitions of some
‫ وسنقدم يف سياق اهلدف املذكور عددا من‬.‫اإلبداع يف اتلدريس واتلعلم‬ concepts and discuss variety of perceptions of the concept of
‫نظرات الكتاب املعارصين يف جماالت الرتبية وفن اتلعليم وعلم انلفس‬ creativity in teaching class and in learning. In this context we
will present the opinions of a number of contemporary authors
‫ وبما أن إيقاظ اإلبداع‬.‫ إىل اتلدريس اتلقليدي واحلديث‬،‫اتلنموي‬ in fields of pedagogy, didactics and development psychology
‫ فسنقدم يف‬،‫وتشكيله عند اتللميذ يعتمد أكرث ما يعتمد ىلع املدرس‬ concerning both traditional and contemporary teaching. Con-
ّ
‫للمدرس املبدع والطريقة اليت ستعينه‬ ‫ابلحث الصفات واملزايا املرغوبة‬ sidering the fact that inciting and forming students creativity
mainly depends upon teacher, in this article we bring some
.‫ىلع إبراز اإلبداع األمثل عند اتللميذ‬
outlines of profiles and characteristics of a creative teacher, as
ّ
،‫ العمل الرتبوي واتلعلييم‬،‫ اإلبداع‬،‫املدرس‬ ،‫ اتللميذ‬:‫اللكمات الرئيسة‬ well as the ways to affirm students’ creativity in its best.
‫املدرسة‬ Key words: student, teacher, creativity, education, school

Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 80

 islamske teme
Vjersko-prosvjetni rad i obrazovni proces u džamijama na području Bosne i Hercegovine odvijao se kroz nekoliko
različitih oblika. Hutba (govor) koji se održava petkom obavezni je dio džuma-namaza i vaz (opće predavanje)
bili su najčešći oblici prosvjećivanja. U Bosni i Hercegovini decenijama se njegovala, čuvala i prakticirala forma
hutbe i vaza kao najrasprostranjenija i legitimna forma vjersko-prosvjetnog rada.
U ovom broju donosimo hutbu: Ishak ef. Sedića i vaz Mensur ef. Pašalića.

Hutba
NAŠA NAIVNOST
UDK 28-475.5(042)

Ishak SEDIĆ

H
vala Allahu koji nas je učinio
muslimanima! Hvala Alla-
hu što pripadamo ummetu
Muhammeda, s.a.v.s., narodu za kojeg
Uzvišeni Allah kaže:
ْ ْ َ ْ َّ ْ َ ْ ُ َّ ُ ْ َ ْ ُ ُ
‫استَأ ُم ُر ون ِبال َمع ُر و‬ َ
ِ ‫كنتمخيأ م ٍة أ خ ِرجت ِللن‬
َ
ُ ْ َ ْ َ َ َّ َ ُ ْ ُ َ َ ُ َ َ ْ َ ْ َ َْ
‫آمنَأهل‬ ‫ِفو تنهونع ِنالمنك ِرو تؤ ِمنون ِبالل ِهولو‬
َُ ْ َ َ َ ُ ْ ُ ْ ُ ُ ْ ّ ُ َّ ً ْ َ َ َ َ َ ْ
‫كتا بِلك ني ا لهم ِمنهما لمؤ ِمنو نو أ كث‬ ِ ‫ال‬
َ ُ َْ ُ ُ
‫اسقون‬ ِ ‫همالف‬
Vi ste narod najbolji od svih koji
se ikada pojavio: tražite da se
čine dobra djela, a od nevaljalih
odvraćate, i u Allaha vjerujete
(Ali-Imran, 110.).
Hvala Allahu kad imamo uputu
Kur’an a.š. i sunnet Muhammeda,
s.a.v.s., ta dva izvora naše vjere islama,
koji nas usmjeravaju i vode Pravom
putu, putu spasa i sreće na oba svijeta.
U njima je sve kazano i pojašnjeno.
I za ovo kazivanje o malo neuobiča-
jenoj, ali vrlo važnoj temi, a riječ je
o naivnosti našeg naroda, nalazimo
opomenu i pojašnjenje, i u Kur’anu
i u hadisima Poslanika, s.a.v.s.
U rječnicima stranih riječi navodi
se da je riječ ‘naivan’ porijeklom iz
francuskog jezika (naif ), a znači: biti
prostodušan, prirodan, bezazlen, ne-
izvještačen, otvoren, iskren, neiskusan,
81
djetinjast, itd. Kada pratimo ovo
značenje, može se zaključiti da ove
osobine manje-više krase vjernike,i da
je naivnost u biti pozitivna osobina.
Pa i Poslanik, s.a.v.s., je govorio:
ٌ ‫يم َو الْ َفاج ُرخ ٌّبلَئ‬
ٌ ‫ال ْ ُم ْؤ منُغ ٌّر َكر‬
‫يم‬ ِ ِ ِ ِ ِ ِ
“Vjernik je naivan (lahko bude
prevaren zbog svoje blage ćudi i
povjerljivosti prema drugome)
i plemenit, a nevjernik je va-
ralica i zlikovac” (Ebu Davud,
Tirmizi i Hakim – hasen).
I doista, zbog svoje urođene do-
brote i plemenitosti, naš narod se
često naivno ponašao u odnosu na
druge. Nevolja je što nas je sve to
skupo koštalo, jer su drugi tu naivnost
svjesno zloupotrijebili.
Pojam naiva je skupno ime za
umjetničko stvaralaštvo naivaca, kao
naivci – umjetnici, slikari i dr. Gotovo
svakodnevno pratimo, svjedočimo
naivnosti naših rukovodilaca kod
pregovora s drugima, kao i njiho-
voj lošoj organizaciji za bolji život
i izlazak iz krize u kojoj se nalazi
naš narod.
Jedna od definicija naivnosti bila
bi: “Naivnost je vjerovanje da će
drugi biti dobri prema tebi zato što
si ti dobar prema njima... kao kad
ovca ode među vukove i vjeruje da
je oni neće pojesti zato što ona nema
namjeru pojesti njih.” Zbog svoje
bezazlenosti i čistih srca priča se o
naivnosti naše djece i omladine, ali
ni odrasli često ne zaostaju u tome,
i kada se to loše završi, ostaje tužna
konstatacija: “Ovo nam je naša na-
ivnost i zaboravnost dala”.
Iako je naivnost okarakterizirana
kao pozitivna osobina, zbog okru-
ženja i mogućnosti zloupotrebe od
brojnih neprijatelja, kao i posljedica
nasjedanja na dunjalučke izazove i
poroke, ona je vjernicima zabranjena.
Da nam se ne desi i ne ponovi pro-
gon, stradanje, ponižavanje i pitanje
opstanka našeg naroda, ne smiju se
ponavljati iste greške toliko puta.
Poslanik, s.a.v.s., nas je direktno na
to upozorio:
ْ َ َّ َ ْ ُ ْ ُ ْ ُ ْ ُ َ ْ ُ َ
‫ي‬ِ ‫ل يلغلمؤ ِمن ِمنجح ٍرمرت‬
“Vjernik neće dopustiti da ga
zmija iz jedne rupe ujede dva
puta” (Muttefekun alejhi).
Zbog te naivnosti i zaboravnosti
desilo nam se deset i više puta stra-
danje i pokušaj uništenja od istog
neprijatelja. U Kur’anu je pojašnjeno
i zbog čega je došlo do toga, šta smo
radili, a nismo smjeli:
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 islamske teme
َ َ ُ َ َ َّ َ ُّ َ َ
َ َ‫وال َت َّتخ ُذواالْ َك ِفرينَأ ْو ِل‬
‫اء ِمن‬ ‫االينآمن‬
ِ ‫ياأيه‬ “Dosta je čovjeku grijeha da ispravnost. Pa zdravlje je najskuplje,
ِ َّ َِ
ُ‫ك ْمس‬ُ َْ َ ُ َ ْ َ َ ُ ََُ ْ ُْ ُ pripovijeda i izvješćuje o svemu a ugrožavamo ga tim nekvalitetnim
‫دونِالمؤ ِم ِنينأت ِريدونأنتجعلوالِل ِهعلي‬
ُّ ً‫لْ َطان‬ što je čuo” (Ebu Davud i Hakim proizvodima, samo Bog zna kakvih
‫ام ِبينًا‬ – sahih). sadržaja i ispravnosti. Osim toga,
O vjernici, ne prijateljujte s ne- možemo sami proizvesti, barem
Naivnost pojedinaca ogleda se i u
vjernicima umjesto s vjernicima! za sebe, ekološki čistu hranu, ili
prihvatanju svega što od drugih čuju.
Zar hoćete da pružite Allahu kupovati od provjerenih domaćih
Pojaviše se pojedinci i grupe, koji su
očigledan dokaz protiv sebe? proizvođača, s halal certifikatima,
se odvojili od zajednice – ummeta,
(En-Nisa’, 144.). od svoga naroda. Ovo su neke od
formiraše svoje stranke i pravce, rade
tih brojnih naivnosti našeg naroda
Dakle, samo miran suživot, ko- ono što Poslanik, s.a.v.s., nije radio
o kojima moramo govoriti, pisati i
rektni odnosi i poslovna suradnja s niti odobrio i zavode naivne i neu-
tako druge savjetovati.
drugima može, a prijateljevanje može pućene vjernike. Ti zavedeni slušaju i
Vjernik treba biti obazriv, oprezan
biti samo među vjernicima: slijepo oponašaju samozvane šejhove
i promišljen. Nikada nabrzinu ne
ْ ْ َ ُ َ ْ ُْ ََ ُ ْ ُْ َ i emire, umjesto da bolje upoznaju i
‫اء َبع ٍضيَأ ُم‬
ُ ‫ل‬َ ِ ‫اتبَ ْع ُض ُه ْمأ ْو‬ ‫والمؤ ِمنونوالمؤ ِمن‬ donositi odluke, zaključke i prihva-
pridržavaju se dva glavna izvora naše
َ َّ َ ُ ُ َ َ ُ ْ َ َ ْ َ ْ َ َ ُ ْ َ ْ َ ُ tati sve novo za gotovo. Vjernik od
‫رون ِبالمعروفِوينهونع ِنالمنك ِروي ِقيمونالصل‬ vjere, Kur’ana i sunneta. Naravno, kod
َ ُ ُ َ ُ َ َ َ َّ َ ُ ُ َ َ َ َّ َ ُ ْ ُ َ َ određenih nedoumica i nejasnoća će
Allaha, dž.š., ima nešto što drugi
‫ئ‬ ِ ‫َاة و يؤ تونالز َّك ة و ي َِّطيعوناللهو رسولهأ ول‬ nemaju. To nam pojašnjava Poslanik,
ٌ ‫يز َحك‬ َ َ َّ ُ ُ ُ ُ َ ْ َ َ konsultirati mjerodavne učenjake i
‫يم‬ ِ ٌ ‫كسيحهماللهإِ ناللهع ِز‬ s.a.v.s., u hadisima:
svoju ulemu.
َ َّ َ ُ ْ َ ً َ َ َ َ َّ َّ
A vjernici i vjernice su pri- Jedan od povoda obraćanja o ovoj ‫اتل َو ُّس ِم‬
َّ ‫اسب‬
ِ ‫ِإن ِلل ِهتعال ِعباد ايع ِرفونانل‬
jatelji jedni drugima; traže temi je nekoliko izvanrednih radova
da se čine dobra djela, a od “Zaista ima Allahovih robo-
koji govore o štetnosti i zabrani
nevaljalih odvraćaju, i na- va koji ljude poznaju svojom
igara na sreću, kocke, klađenja i
maz obavljaju i zekat daju, i pronicljivošću (intuicijom)”
drugih poroka, objavljenih u Prepo-
(Hakim i Bezzar – hasen).
Allahu i Poslaniku Njegovu se rodu od 1.1.2014. Teško se pomiriti
ُ ُ ْ َ ُ َّ َ ْ ُ ْ َ َ ُ َّ
pokoravaju. To su oni kojima s činjenicom da je veliki procent ِ ‫ِا تقو ا ِف َر ا سة ا لمؤ ِم ِنف ِإ نهينظ ُر بِنو ِر ا‬
َّ ‫لل‬
َّ
će se Allah sigurno smilovati. našeg naroda naivno upao u ralje ‫َع َّز َو َجل‬
Allah je doista silan i mudar” ovih velikih poroka, koji dodatno
(Et-Tevba, 71.). ponižavaju, srozavaju i materijalno, “Bojte se vjernikove proniclji-
duhovno i fizički ugrožavaju ionako vosti jer on gleda sa svjetlom
Ne može se naivno uzimati za (nurom) Uzvišenog Allaha.”
tačno sve što se čuje, pročita i što dru- osiromašen narod. Tome se može
dodati olahko upadanje u dugove (Tirmizi, Taberani, Ibnu Adijj
gi prenesu. Puno je dezinformacija, i Buhari u “Tarihu” – hasen).
lažnih obećanja i prikrivenih interesa. uzimanjem kredita s visokim ka-
Mora se biti rezervirano, oprezno i matama, kupovinom nekretnina od Kada ovakvi budemo, onda će nas
strane onih imućnih, koje vjerovatno i drugi više uvažavati. Mi trebamo
prije zaključaka i odluka sve dobro
neće nikada koristiti. Siromašni koji biti uzor drugima, a ne povoditi
preispitati. Tako i Kur’an nalaže:
upadaju u ove igre, zabave i poroke, se za njima, zanemarujući svoje
ُ َّ َ‫اء ُك ْم َفاس ٌقبنَبَإ َفتَب‬ َ َ‫اال ين‬
َ َ‫آمنُوا إ جن‬ َّ َ ُّ َ َ
‫ي‬ ٍ ِ ِ ِ ِ ‫ياأ يه‬ prodaju osnovne stvari za život, i vrijednosti. Naivnost jeste vrlina,
َ
‫حوا َعل ٰى َما‬ ُ ‫وا أَ نتُصيبُوا قَ ْو ًما بَ َها لَة َفتُ ْصب‬ na kraju ostaju bez ičega. Lahko se ali kod brojnih neprijatelja, zala,
ِ ٍ ِ ِ
َ‫َف َعلْتُ ْمنَا د مني‬ može sagledati sva nevolja, kako smutnji, laži, raznih poroka i grijeha,
ِ ِ narod nepromišljeno i naivno sam u mnogim situacijama naivan se ne
O vjernici, ako vam smutljivac sebe dovodi u propast. smije nikako biti.
donese kakvu vijest, dobro je Kod ishrane stanovništva pravi Uzvišeni Allahu, sačuvaj nas
provjerite, da u neznanju nekom se velika greška i ugrožava zdravlje i zaštiti od posljedica naših ne-
zlo ne učinite, pa da se zbog onih koji kupuju i konzumiraju jef- promišljenih djela i postupaka, od
onoga što ste učinili pokajete tine proizvode sa tržišta. To je često posljedica naše naivnosti u koju
(El-Hudžurat, 6.). hrana s primjesama i sastojcima koji povremeno nesmotreno upadamo.
su muslimanima haram – zabranjeni. Mi se sami ne možemo i ne znamo
Muhammed, s.a.v.s., je govorio:
Nije bitna cijena, već kvalitet hrane, sačuvati, i zato Te molimo za Tvoje
ِّ ُ َ ِّ َ ُ ْ َ ً ْ ْ َ ْ َ َ
‫حد ث ِبك َماي َ ْس َم ُع‬ ‫ىبالمر ِء ِإ ثماأ ني‬
ِ ‫كف‬ kao i njena šerijatska i higijenska čuvanje i zaštitu.

Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 82


Vaz
RAMAZAN
Mensur PAŠALIĆ
S
tigao nam je mubarek mjesec
ramazan. Ono što je među
melekima Džebrail, među vje-
rovjesnicima Muhammed, a.s., među
danima petak, to je među mjesecima
ramazan. Ramazan je mjesec po-
sta, ibadeta, strpljivosti, takvaluka,
mjesec inventure sa samim sobom
i s našim djelima. U hutbi održanoj
uoči ramazana poslanik Muhammed,
a.s., je kazao sljedeće: “O ljudi, dolazi
vam veliki i blagoslovljeni mjesec,
mjesec u kojem se nalazi jedna noć
bolja od hiljadu drugih mjeseci,
mjesec čiji je post Allah Uzviše-
ni učinio obavezujućim, a njegove
noćne namaze dobrovoljnim. Ko
učini dobro djelo u ovom mjesecu,
jednak je s onim koji je obavio strogu
dužnost, farz, izvan ovog mjeseca,
a ko obavi strogu dužnost, farz, u
ovom mjesecu, u ravni je s onim
ko je obavio sedamdeset farzova u
nekom drugom mjesecu. Ramazan
je mjesec strpljivosti, a nagrada za
strpljivost je džennet. Ramazan je
mjesec dobročinstva, mjesec u kojem
se opskrba iskrenog vjernika uvećava.
Ko drugog pozove na iftar bit će mu
oprošteni grijesi, bit će sačuvan od
vatre džehennema i imat će nagradu
jednaku nagradi postača kojeg je
pozvao na iftar bez ikakvog uma-
njivanja vlastitih nagrada.” Mjesec
ramazan je mjesec objave Kur’ana,
ali i mjesec u kojem su objavljeni
svi raniji suhufi i kitabi. Također,
u mjesecu ramazanu je utemeljena
institucija kurbana.
83
Ramazan je mjesec ispunjen
milošću, oprostom i oslobađanjem
od vatre. Njegova prva trećina je
milost, druga trećina je oprost,
dok je treća, posljednja trećina
oslobađanje od vatre. Predanja
koja govore o vrijednosti mjese-
ca ramazana brojna su i poznata.
Tako u dva sahiha, kod imama
Buharije i Muslima, prenosi se da
je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve
sellem, rekao:“Kada dođe mjesec
ramazan otvore se džennetska vrata,
džehennemska zatvore i šejtani
se vezuju u lance.” Svakodnevno
u mjesecu ramazanu imamo tri
vrijedna perioda ili sahata za koje
Allah, dž.š., posebno nagrađuje. Prvi
period je za vrijeme sehura,to jeste
vrijeme prije početka sabah namaza,
a Allah Uzvišeni hvaleći one koji
u to doba čine ibadet kaže: “A u
praskozorje oprost od grijeha molili”
(Ez-Zarijat, 18.ajet). Drugi period
je vrijeme prvog sahata nakon saba-
ha i nakon izlaska sunca. Poslanik
je kazao: “Ko klanja sabah-namaz u
džematu, potom sjedi u džamiji do
izlaska sunca, zikreći – spominjući
Allaha, potom klanja dva rekata – to
je ravno potpunoj nagradi hadždža
i umre.” I treći, posebni period u
toku svakog ramazanskog dana je
vrijeme pred sami iftar. Poslanik
kaže: “Trojici se dova prima: po-
staču, onome kome je nepravda
učinjena i putniku.”
Allah, dž.š., nam u suri el-Be-
kare u 183. ajetu naređuje post: “O
islamske teme
UDK 28-475.5(042)
vjernici, propisan vam je post kao
što je bio propisan i onima koji su
bili prije vas – da biste bogoboja-
zni bili.”
Dužnost posta je obavezna, po-
jedinačna, nezamjenjiva dužnost
svakom vjerski obaveznom musli-
manu i muslimanki. Post je regulator
ljudskih prohtjeva, rješava brojne
zdravstvene probleme, uspješno utiče
na lijepo ponašanje, njime postižemo
bogobojaznost i s našim postom mi
veličamo i slavimo Allaha, dž.š., jer
nas je uputio na Pravi put. Za svakog
vjernika post je blagodat jer Mu-
hammed, a.s., kaže: “Džennet željno
očekuje četvericu: učača Kur’ana,
onog koji čuva jezik (od nepristojna
govora), onog koji nahrani gladnog
i onoga ko posti u mjesecu rama­
zanu.” Muhammed, a.s., također
kaže: “Ko isposti ramazan iskreno
i nada se nagradi, za to će mu biti
oprošteni prošli grijesi.” A koliko
je post kao ibadet bitan dokaz su i
riječi Allaha Uzvišenog koji u hadisi
kudsijjikaže: “Post je moj i ja ću za
njega posebno nagraditi.” Post je ta-
kođer i jedini ibadet koji ne prestaje
i kada se spava. Tako Poslanik, a.s.,
kaže: “Postačevo spavanje je ibadet,
njegova šutnja je tesbih, njegovo
djelo se udvostručava, dova mu se
prima, a grijesi opraštaju.” Gazali će
kazati da je post uzvišenje duše dok
Muhammed Abduhu veli da post
stvara kod postača osjećaj stalnog
Božijeg nadzora i tako povećava
stid. Ovaj osjećaj Božije prisutnosti
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 islamske teme
najveća je garancija očuvanja duše
od griješenja, ustrajnosti na Boži-
jem putu i sreće na ahiretu. Dakle,
smisao posta se ogleda u višestrukim
duhovnim, socijalnim i zdravstvenim
koristima. U duhovnom smislu post
jača volju i izdržljivost, uči obuzda-
vanju i suzbijanju prohtijeva, ulijeva
i razvija osjećaj bogobojaznosti. U
socijalnom smislu post među svim
pripadnicima islama ulijeva osjećaj
pravednosti i jednakosti. S jedne
strane, razvija osjećaj samilosti i
težnje za etičkim vrijednostima,
a s druge strane, društvo čuva u
cjelini od svakojakih zala i poroka.
U zdravstvenom smislu post pro-
čišćava tijelo, jača želudac, ukla-
nja štetne naslage iz organizma,
smanjuje gojaznost itd. Poslanik
Muhammed, a.s., je rekao: “Postite,
bit ćete zdravi.” Treba spomenuti i
ljepotu zajedničkih iftara i radosti
dočekivanja kandilja zajedno sa
svojim najbližim. Poslanik kaže:
“Postač ima dvije radosti: jednu
prilikom iftara, a drugu kada se
susretne sa svojim Gospodarom.”
S ramazanom nam osim ibadeta
posta dolaze i drugi ibadeti i lijepi
običaji koje prakticiramo. Jedan od
tih ibadeta je i klanjanje teravih-
namaza koji je po svojoj vrijednosti
potvrđeni sunnet. Kao što znamo
može se klanjati od 8 do 20 rekata,
a postoje predaje da se može kla-
njati i do 36 rekata. Naravno, može
se klanjati samostalno, ali je bolje i
vrijednije ako se klanja u džematu.
Pored teravih-namaza, običaj koji se u
Bosni veže za mjesec ramazan jeste i
učenje mukabele. Učenje mukabele je
specifičnost bosanskohercegovačkih
prostora i to je jedan lijepi adet gdje
se ljudi okupljaju da uče, slušaju i
prate ajete iz Kur’ana Časnoga. A o
vrijednosti učenja Kur’ana, Poslanik
a.s. kaže: “Ko prouči harf iz Allahove
Knjige, njemu pripada dobro djelo
koje se vrednuje do deset puta. Ja
ne kažem da je ‘elif-lam-mim’ jedan
harf, već je elif harf, lam je harf i
mim je harf.”
U posljednjoj trećini mjeseca
ramazana prakticiramo još jedan
sunnet našeg Poslanika, a.s., a to je
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
i’tikaf. Islamski pravnici ramazan-
ski i’tikaf svrstavaju među propise
sunneti mekkede alel-kifaji. Aiša r.a.
je kazala: “Allahov Poslanik boravio
je u i’tikafu posljednjih deset dana
ramazana, sve dok nije preselio, zatim
su to isto nakon njegove smrti činile
njegove supruge.”
Smisao i’tikafa je u namjeri da se
čovjek u svom osamljivanju približi
Allahu, dž.š., čineći Njemu ugodna
djela.
Pored i’tikafa, u posljednjoj tre-
ćiniramazana imamo i dužnost sa-
dekatul-fitra. Ova vrsta ibadeta je
materijalne prirode i simbolizira
da vjernik ne može biti potpunog
imana sve dok ne bude spreman
dati dio svog imetka na Allahovom
putu. Božiji Poslanik, a.s., je rekao:
“Sadekatul-fitr se daje kako bi se
njime očistio postač od neprimje-
rena govora, nedostataka i da bi se
nahranili siromasi.” Pokušavajući da
pojasni djelovanje i mudrost pro-
pisivanja sadekatul-fitra, Ibn El-
Džerrah je kazao: “Sadekatul-fitr je
u ramazanu isto što je sehvi sedžda
u namazu. Sadekatul-fitr otklanja
nedostatke u postu, kao što sehvi
sedžda otklanja propuste u namazu.”
Uz sadekatul-fitr, praksa imućnijih
muslimana Bosne i Hercegovine je
da se, tokom ramazana, daje i zekat
u fond Bejtul-mal za održavanje od-
gojno-obrazovnih institucija Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini.
U mjesecu ramazanu, pored broj-
nih ibadeta, obilježavamo i posebne
datume koji su se upisali u stranice
islamske historije. Jedan od tih doga-
đaja je i Bitka na Bedru koja se odvi-
jala 17. marta 624. godine odnosno
17. ramazana 2. godine po Hidžri.
To je dan najpresudnije pobjede u
povijesti islama jer bez te pobjede
muslimani fizički ne bi postojali, a
i specifično je da je to prvi slučaj da
jedan Vjerovjesnik izvodi ummet
islama u borbu. Za muslimane širom
svijeta Bitka na Bedru simbolizira
obračun između vjere i kufra, istine i
zablude, kvaliteta i kvantiteta, stvarne
snage i fiktivne moći. Bitka na Bedru
je pokazala da se čvrstom vjerom
mogu postići neočekivani rezultati
i poraziti daleko jači, opremljeni-
ji i brojniji neprijatelj. Također, u
mjesecu ramazanu, tačnije 20. dana
ramazana 8. godine po Hidžri se
obilježava kao Jevmul-feth ili Dan
oslobođenja Mekke. Smisao ovog
događaja leži u Poslanikovoj poruci
ljubavi, tolerancije, plemenitosti, te
oprosta nikada zaboravljenih zločina
koje su mekkanski idolopoklonici
uradili nad muslimanima.
Najbitniji datum u mjesecu ra-
mazanu je Lejletul-kadr odnosno
Noć kadra. To je veličanstvena noć
za koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: “Tražite je u posljednjih deset
noći mjeseca ramazana” i “Tražite je
u neparnim noćima posljednjih deset
noći mjeseca ramazana.” Najraširenije
mišljenje, i kod nas i u islamskom
svijetu, jeste da je to dvadeset sed-
ma noć mjeseca ramazana. Za ovu
noć naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., još je
rekao: “Onaj ko bude lišen njezina
dobra, uistinu je lišen dobra.” O noći
Kadr, Allah, dž.š., govori u Kur’anu
u istoimenoj suri: “Mi smo otpočeli
objavljivati Kur’an u veličanstvenoj
noći El-Kadr. Ko će ti (Muhammede)
objasniti tu veličanstvenu noć? Noć
El-Kadr vrijedi više od hiljadu mje-
seci. U toj noći meleki i Ruhi-Emin
(Džebrail) silaze (na Zemlju) uz
Božije odobrenje da izvrše određenje
Božije. Blagoslov u toj noći traje do
pojave zore.” Dakle, u ovoj noći je
počela objava Kur’ana Časnog našem
Poslaniku,a.s., Noć kada je došla
jasna uputa i tačno mjerilo Istine od
Neistine i kao što Kur’an kaže ova
noć je vrijednija od hiljadu mjeseci
bez te noći. Noć Kadr je prilika kakva
se samo jednom u toku cijele godine
pojavljuje, pa zato vjernici treba da
se potrude da se okoriste njenim
blagodatima i da uberu njene plodove.
U tom smislu Poslanik, a.s.,
kaže: “Onome ko provede noć
Kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući
se Allahovoj nagradi, Allah će mu
oprostiti sve prethodne grijehe!”
Dakle, tu noć treba provesti u kla-
njanju nafila, učenju Kur’ana, učenju
različitih oblika zikra (tekbir, tehlil,
tahmid, tesbih...), tj. sjećanja na Alla-
ha, dž.š., obraćanju Uzvišenom putem
84

dove i tevbom, tj. pokajanjem, te tra-
ženjem oprosta od Allaha Milostivog.
Posebno te noći Uzvišenom treba
upućivati slijedeću dovu: Allahu-
mmeinneke ‘afuvvun, tuhibbul-’afve,
fa’fu anni! (Allahu moj, zaista si Ti
onaj koji prašta i voliš da praštaš, pa
oprosti meni!).
Na kraju, molim Allaha, dž.š., da
nam naše grijehe pobriše i oprosti,
islamske teme
da nam naše ramazanske ibadete
ukabuli i u sevap upiše, te da Rama-
zanski bajram dočekamo u zdravlju,
rahatluku i veselju, zajedno sa svojim
najmilijima. Amin

‫املــوــجز‬ Summary
KHUTBA AND VAZ
‫خطبة وموعظة‬
Khutba – Our naivety – Ishak ef. Sedić
‫اخلطبة «سذاجتنا» – الشيخ إسحاق سيديتش‬ Vaz – Ramadan– Mensur ef. Pašalić
‫املوعظة «رمضان» – الشيخ منصور باشايلتش‬ Religious enlightenment and educational process in the mosques
of BiH has been taking place in a number of different forms.
‫يتخذ العمل ادلعوي ادليين واتلعليم ادليين يف املساجد أشاكال متنوعة يف‬
Khutba (a sermon) delivered as an obligatory part of Friday
‫ فخطبة اجلمعة والوعظ يف‬.‫ أشهرها خطبة اجلمعة والوعظ‬،‫ابلوسنة واهلرسك‬ jumma – salah and vaz (general lecture) were the most common
‫ باعتبارهما‬،‫ابلوسنة واهلرسك حيظيان بعناية واهتمام خاصني ىلع مر العقود‬ forms of this education. In Bosnia and Herzegovina khutba and
.‫أوسع أشاكل اتلعليم ادليين والعمل ادلعوي انتشارا وأقواها تأثريا‬ vaz has been practiced as most common and legitimate form
of religious education.
‫ ووعظا للشيخ‬،‫نقدم يف هذا العدد خطبة اجلمعة للشيخ إسحاق سيديتش‬ In this article we present a khutba delivered by Ishak ef. Sedić
.‫منصور باشايلتش‬ and a vaz by Mensur ef. Pašalić.

85 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58

 islamske teme

RAMAZAN – PRILIKA
ZA POTICAJ NA
DRUŠTVENI AKTIVIZAM
Salem DEDOVIĆ
UDK 28-564-442.47

Sažetak: Rad tretira vrijednost i važnost društvenog aktivizma kroz naše džemate, osvjetljavajući mogućnosti
i polja gdje bi se on mogao snažnije manifestirati. Na temelju promišljanja i praktičnih iskustava u radu naših
džemata na širem planu društvenog djelovanja, navedeni su podsticajni primjeri kvalitetnog rada koji rezultiraju
jačanjem povjerenja u Islamsku zajednicu, važnosti uloge njenih imama i džemata, i džematlija uopće, koji svojim
sistemskim, dobro organiziranim radom uspješno odgovaraju brojnim potrebama iz šire društvene sfere, poput
socijalnog zbrinjavanja porodica i pojedinaca slabijeg imovnog stanja, pružanja materijalne podrške mladima u
školama i fakultetima. S obzirom da ova vrsta društvenog angažmana u našim džematima zahtijeva uključivanje
više osoba, a ne da projekt bude isključivo na “plećima” imama, ističe se važnost dobre organizacije i plana, koji će
kvalitetom, transparentnošću i otvorenošću iskreno motivirati džematlije za ovu vrstu aktivnosti i jačati njihovo
povjerenje u važnost pokretanja ovakvih akcija. Promišljanje i analiziranje stanja naše aktuelne muslimanske
kulture društvenog aktivizma sagledano je na poseban način, iz perspektive predstojećeg mubarek mjeseca
Ramazana koji otvara neslućene razmjere i mogućnosti na ovom polju, uzimajući upravo njegovo blagoslovljeno
vrijeme kao priliku za motivaciju u činjenju korisnih i lijepih stvari za opće dobro.
Klučne riječi: ramazan, društveni aktivizam, džemat

R
amazan je vrijeme posebnih
prilika i mogućnosti koje
su i pojedincu i zajednici
na raspolaganju zahvaljujući vrlo
širokom spektru ibadetskih aktiv-
nosti koje se u njemu realiziraju. To
je dragocjeno vjerničko vrijeme i
iskustvo, koje nudi obilje duhovnog
zadovoljstva i smiraja, te moralnog
uzdizanja. Ramazanski ibadeti ima-
ju poseban kvalitet, obilježeni su
ruhom džemata i masovnosti, za
razliku od drugih, “običnih”, dana
u godini, kada nemamo toliki broj
naših džematlija u džamijama i
džematima. Kvalitet ramazanskih
džemata su masovnost, aktivizam,
redovnost, tačnost i urednost. Ra-
mazan je idealna prilika da džemat
upoznamo u najboljem svjetlu,
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
njegovoj heterogenoj strukturi,
kvaliteti i vrijednostima koje po-
sjeduju naše džematlije. Ramazan
je najbolja prilika i vrijeme da u
njemu započnemo programe i pro-
jekte koji su od koristi i interesa za
naše džemate, odnosno od važnosti
su za duhovni, edukativni, odgojni
i socijalni život naših džematlija.
Ramazanski ibadeti svojim sadr-
žajima i vrijednostima koje nude
ljudima otvaraju velike mogućnosti
praktičnog potvrđivanja vjernika
– našeg svjedočenja vjere djelima.
Upravo je ta odrednica toliko puta
naglašena kroz čitavi Kur’an
َّ ُ َ ُ َ َ ‫َّال‬
ِ ‫ين آمنوا َوع ِملوا الص‬
ِ َ ‫ال‬
‫ات‬
... oni koji vjeruju i čine dobra
djela! (El-Kehf, 107)
Dobra djela nisu skučena samo
u uski okvir obredoslovlja; ibadete,
obrede, zikrove, dove, već prožimaju
život u svim njegovim dimenzijama,
a ponajprije socijalno-humanoj i me-
đuljudskoj, komunikacijskoj dimenziji
života. Da li se te dimenzije vjere doista
žive i svjedoče u djelovanju kroz naše
džemate? Da li kroz naš imamsko-
da’vetski put promičemo te vrijednosti
i nudimo forme i programe koji će
našim džematlijama biti prilika da
se potvrđuju kao vjernici? Suštinska
zadaća ovog teksta je da to propita,
i to na razini osobnog promišljanja i
poticaja koji je baziran na iskustvu i
uvidu u rad naših džemata.
ِ Rad u džematu ne može i ne treba
biti sveden u okvir rada u džamiji,
a posebno ne smije biti jednoličan
86

i statičan, bez novih formi i oblika
djelovanja, koje će biti poticajno za-
nimljive džematlijama da se uključe
u njih i daju svoj doprinos, poput
učešća u njima putem volonterskog
rada za dobrobit džemata, socijalno-
humanitarnog rada u korist članova
džemata kojima je pomoć potrebna
i brojnih drugih. Naše džematlije
povjerenje koje imaju u džemat,
Zajednicu i imama žele da osjete i
praktično imaju u dobro organizira-
noj, osmišljenoj i motivirajućoj formi
organizacije koja im daje podstrek
da se uključe u aktivnosti.
Imam je temelj koji okuplja i
inicira, ali je nužno da, za današnje
dinamično vrijeme življenja i izazova,
ima oko sebe okupljen dinamičan
tim, koji će realizirati ideje i projekte.
Važno je, također, da naši projekti u
džematima ne budu kratkoročnog ka-
raktera, već da imaju dugoročni plan
i vrijednost, te razrađenu strategiju
kako da funkcioniraju u planiranom
roku i daju rezultate. Naši projekti
koji tretiraju društveni aktivizam
džematlija moraju imati mjerljivi
karakter vrijednosti, mjerljivi plan
rada i transparentne pokazatelje.
Zašto ovo naglašavamo? Zato što
u našim džematima imamo ljude
kvalitetnih obrazovnih i društvenih
profila koji očekuju od Islamske
zajednice i njenih džemata visoki
kvalitet u organizaciji, vođenju i
realiziranju projekata i programa. To
se od Zajednice, od džemata i ima-
ma-predvodnika očekuje na temelju
misije, poslanja i odgovornosti koju
imaju prema ukupnom društvenom
životu naših muslimana.
U našim džematima je vrlo važno
uspostaviti socijalne karte kućanstava
na bazi kojih će se pokretati i realizi-
rati socijalno-humanitarne aktivnosti
džematlija-članova Islamske zajed-
nice koji žele svoju vjerničku odgo-
vornost potvrditi putem konkretnih
materijalnih davanja i pomaganja
siromašnih i socijalno nezbrinu-
tih članova. U tu svrhu potrebno je
utemeljiti poseban fond, kojim će
ispred džemata upravljati rukovodno
tijelo na temelju statuta kojeg će
usvojiti i po kojem će dosljedno i
87
transparentno raditi. Iskustvo nam
govori da je džematlijama vrlo bitna
i dragocjena povratna informacija o
realiziranim socijalno-humanitarnim
akcijama. Džematlije trebaju biti
jasno i transparentno obaviještene
putem hutbe, vaza ili drugih prigod-
nih obraćanja, te javno oglašenim
izvještajima. Čini nam se da u dosta
prilika pokazujemo nedosljednost
u ovom segmentu i zanemarujemo
podijeliti s džematlijama informacije
koje su motivirajuće za sve buduće
akcije koje će se pokretati.
Naši džemati ne mogu da ne
iskažu socijalnu osjetljivost za sve
složeniju socijalnu situaciju u društvu
i državi. To jednostavno ne mogu
zanemariti po svome poslanju i misiji
koju imaju, a to je da budu od pomoći
drugim ljudima, motivirani jasnom
Poslanikovom, a.s. preporukom:
ْ َ َ ْ jednim takvim centrom u Mostaru,
‫الل َ ِف َع ْو ِن ال َعبْ ِد َما كن ال َعبْ ُد ِف‬ُ ‫َو‬
َ َْ
‫عو ِن أ ِخي ِه‬
“Allah je na pomoći svome
robu sve dok on bude u pomoći
svome bratu.” (Muslim).1
Svjedokom sam divnih primje-
ra proaktivnog djelovanja imama u
društvenoj zajednici, u projektima
od šireg džematskog značaja i to na
planu zbrinjavanja socijalno ugroženih
porodica osiguravanjem kontinuirane
mjesečne pomoći putem džemata, i
podrške mladima koji dolaze iz poro-
dica slabijeg imovnog stanja, davanjem
učeničkih i studentskih stipendija.
Naša briga trebaju biti i stare i
iznemogle osobe koje žive same,
svejedno da li je riječ o bračnim
parovima ili samcima, ili pak onima
gdje je briga njihove djece nedostatna
i, usljed izmijenjenih životnih prilika
i krize morala, sasvim upitna i nedo-
sljedna. Naši se džemati, pogotovo
oni u gradskim sredinama, susreću s
ovakvim pojavama, i potrebno je da
ponudimo odgovor na ovakav izazov.
Ozbiljan odgovor na ovu vrstu iza-
zova nalazimo u primjeru planirane
izgradnje vakufskog Doma za stare
i iznemogle osobe koji je pokrenuo
Medžlis IZ Mostar. S obzirom da je
populaciji u trećoj životnoj dobi vrlo
islamske teme
važna njega, pažnja i puna briga, a na
praktičnim pojedinačnim primjerima
nalazimo da te osobe na ime hizmeta
koji im se pruža daruju svoje stanove
i kuće osobama s kojima su sklopili
ugovore za takve aranžmane, otva-
ra se široka mogućnost djelovanja
džemata i Zajednice, realiziranjem
misijske uloge koja ima i praktične
koristi koja se može ostvariti u korist
uvećavanja vakufskih posjeda. Neri-
jetko, neke organizacije koje nemaju
takvu reputaciju kao naša Zajednica,
pojavljuju se na ovom planu dosta
smjelije i ostvaruju zapažene rezultate.
Društvenu odgovornost naši dže-
mati bi trebali pokazati i prema djeci
i omladini s posebnim potrebama, čije
je uključivanje u aktivnosti Islamske
zajednice jedan važan korak na planu
brige za marginalizirane skupine.
Osobno iskustvo rada i saradnje sa
pokazuje važnost sistemskog i plan-
skog rada s tom populacijom, a s
kojom se doista mora imati naglašeni
senzibilitet i strpljivost.
Dimenzija volonterizma mladih iz
naših džemata, a posebno učenika i
učenica medresa i studenata islamskih
fakulteta, u socijalnim, humanitarnim
i ekološkim projektima koji se po-
kreću na nivou društvene zajednice,
osnažit će povjerenje u Islamsku
zajednicu, njenu korisnu društvenu
ulogu i odgovornost, a u isto vrijeme
biti vrlo značajno životno iskustvo
mladićima i djevojkama. Ova vrsta
angažmana njima je odlična prilika
za praktično i potpuno upoznavanje s
vjerskim životom u našim džematima,
potrebama i prilikama džematlija,
što će im nesumnjivo koristiti kada
oni, kao budući kadrovi Islamske
zajednice, preuzmu uloge imama,
hatiba, muallima, ili uopće korisnih
članova Zajednice.
Zaključak
Iskorak džemata i imama na širi
plan društvenog djelovanja je poželjan
i koristan. Šire društveno djelovanje
daje potpuniji i kompletniji oblik
1
Muslim, Sahih, br. had. 7028
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 islamske teme
prakticiranja vjere na djelu, jer se
vjernicima pružaju prilike da se u
mnogo širim okvirima vjere, dakle
nebaziranim isključivo na obredo-
slovlju i džamiji, potvrđuju kao dobri
i korisni ljudi, a što u konačnici zna-
či i kao potpuniji vjernici. Iskoraci
džemata i imama u širi plan druš-
tvenih aktivnosti pružaju priliku za
afirmaciju vrijednosti vjere u javnosti
i društvu, svakako do kraja svjesni
težine i odgovornosti koja se preu-
zima na sebe izlaskom u ovu sferu.
To od džemata i imama zahtijeva
posvećenost i planiranje, te ozbiljan
sistemski rad, kojeg ne smiju pratiti
improvizacije i površnost. Da bi se
uspješno realiziralo šire društveno
djelovanje džemata kao bazne insti-
tucije Islamske zajednice, nužno je
da uz imama kao temelja i pokretača
aktivnosti, stoji, planira, i punim
kapacitetom i snagom podržava tim
ljudi, koji su iskristalizirali svoje
motive (nijjete) da svoje vrijeme,
znanje i materijalne resurse, u ime
Allaha isključivo, stave u službu slu-
ženja potrebama vjernika i zajednice.
Imamske obaveze u džematu su
brojne, one uključuju široke aspek-
te rada u sferi duhovno-obrednog,
odgojno-edukativnog, međuljudskih
odnosa i komunikacija, te se prio-
ritetno nameće važnost izgradnje
tima, prvenstveno mladih i mobilnih
ljudi, koji će u svakom pogledu po-
magati i podržavati imama u širem
društvenom angažiranju Islamske
zajednice. Islamska zajednica treba
biti opredijeljena za ovaj koncept
rada, što znači okrenuta potrebama
svojih džematlija, u hizmetu njima,
nikako izolirana i isključena iz pro-
cesa koji se odvijaju u društvu. Time,
između ostalog, Islamska zajednica
pokazuje svoju otvorenost, recep-
tivnost i pozitivnu ulogu s aspekta
potreba cijelog društva.
Ne plediramo niti mislimo da sve
navedeno treba “svaliti na pleća” jed-
nome imamu koji je, pored osnovnih
zadataka u džematu (mekteb, namazi,
džume, dženaze...) pozvan da pokreće
i realizira spomenute projekte, ali
smo jasnog stava i pogleda da su
ovo projekti koji trebaju Zajednici
u današnjem vremenu, oni će jačati
džemat, stvarati povjerenje u Zajedni-
cu i potvrđivati njenu opredijeljenost
da bude okrenuta potrebama ljudi, te
da bude u hizmetu ljudima. Islamska
zajednica mora biti na tom putu,
džemat to može biti.

‫املــوــجز‬ Summary
RAMADAN – AN OPPORTUNITY FOR ENCOURA-
‫رمضان – فرصة لتشجيع النشاط االجتمايع‬ GING SOCIAL ACTIVISM
‫سالم ديدوفيتش‬ Salem Dedović

‫ من خالل مجااعت‬،‫يعالج هذا املقال قيمة النشاط االجتمايع وأهميته‬ This article deals with value and significance of social activism
in our jamaats, pointing out its potential and the fields where it
‫ مسلطا الضوء ىلع اإلماكنات واملجاالت اليت يمكن أن يظهر فيها‬،‫املسجد‬ could be best applied, especially in the month of Ramadan. Based
‫ وبناء ىلع األفاكر واتلجارب العملية بلعض‬.‫ وخاصة يف رمضان‬،‫بقوة أكرب‬ on our consideration and actual experience in functioning of our
‫ تم ذكر بعض األمثلة‬،‫مجااعت املساجد ىلع صعيد النشاط االجتمايع‬ jamaats in a larger sphere of social activity, examples of positive
activity resulting in strengthening the trust in the institution of
‫املحفزة للعمل اجليد اذلي يودل تقوية اثلقة باملشيخة اإلسالمية وأهمية‬
the Islamic Community are given here. The article also stresses
‫ اذلين ينجحون بعملهم املنهيج‬،‫دور األئمة واجلمااعت واملسلمني عموما‬ upon the significance of the role of imams and jamaat in general, in
‫ مثل راعية الفقراء من‬،‫ يف تلبية االحتياجات االجتماعية الكثرية‬،‫واملنظم‬ systematic and well organised activity that can successfully counter
‫ وبما أن‬.‫ وتقديم ادلعم املادي لطالب املدارس واجلامعات‬،‫األرس واألفراد‬ numerous requirements of a broader social sphere, like taking care
of the families and individuals with poor financial conditions or
‫هذا انلوع من النشاط االجتمايع يتطلب مشاركة عدد كبري من األشخاص‬ offering a financial support to both school and university students.
‫ فال بد من اتلنظيم‬،‫حىت ال يبىق املرشوع عبئا ىلع اكهل إمام املسجد وحده‬ The significance of good organisation and planning in this kind
‫ إىل‬،‫ باجلودة والشفافية واالنفتاح‬،‫ الذلين سيؤديان‬،‫واتلخطيط اجليدين‬ of social activity is especially highlighted. Only well planned,
organised, transparent and good quality activity could motivate
‫تشجيع املسلمني ىلع املشاركة يف هذه النشاطات وتعزيز ثقتهم يف أهمية‬
the members of a jamaat to take active part, and would enhance
.‫إطالق مثل هذه احلمالت‬ the awareness of the significance of such activities.
‫ مجاعة املسجد‬،‫ النشاط االجتمايع‬،‫ رمضان‬:‫اللكمات الرئيسة‬ Key words: Ramadan, social activism, jamaat

Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 88

 islamske teme

ČAUŠEVIĆEVO
RAZUMIJEVANJE SUNNETA
Muhidin TOPČAGIĆ

UDK 28-725:929 Čaušević M. Dž.

Sažetak: Ovaj rad tretira Čauševićevu percepciju Sunneta. M. Dž. Čaušević je bio vaiz, pisac, prosvjetitelj,
reformator, vjerski modernist i reisul-ulema. U ovom radu pokušat ćemo predstaviti njegovo razumijevanje
Sunneta u vremenima kada su se Bošnjaci našli pred izazovima novog i modernog doba. Čauševićevo razumijevanje
sunneta je u tadašnjoj muslimanskoj javnosti, bivalo odbijano, ali i na prihvatano. Može se kazati da modernističko
razumijevanje sunneta i danas postoji i ima svoje promicatelje.
Ključne riječi: sunnet, Čaušević, modernisti, tradicionalisti, društvo, sloboda

Uvod
Za mnoge zemlje Balkana 1878.
godina je označila prekretnicu u nji-
hovom dotadašnjem načinu života, ali
i u dotadašnjem načinu promišljanja.
Odlazak Osmanske imperije i dola-
zak Austro-Ugarske imali su najveći
odjek u Bosni i Hercegovini. Odlazak
Osmanske imperije za bosanske
muslimane je značio i “jenjavanje
islamskog mišljenja i obrazovanja po
imperijalnim obrascima” (Karić, 2004:
20). Bošnjaci su u svojoj historiji
prolazili kroz mnoga razdoblja razli-
čitih vlasti koja su sa sobom donosila
nova i drugačija pitanja, probleme i
odgovore. Tako je Austro-Ugarsko
carstvo dolaskom na ove prostore
sa sobom donijelo i nova pitanja, ne
samo na polju društveno-političkog
života, već i na polju vjerskog života.
Bošnjaci su se našli pred izazovima
novog i modernog doba. Nastupilo je
doba muslimanskog intelektualnog i
ulemanskog preispitivanja, kako kaže
prof. Enes Karić, “koje je umnogome
bilo slično preispitivanju koje je za-
teklo islamske intelektualce i ulemu
diljem muslimanskog svijeta krajem
XVIII, tokom XIX i početkom XX
stoljeća” (Isto). Bosanska ulema i
89
intelektualci će uložiti velike napore
kako bi odgovorili izazovu vremena
i dali različite i zanimljive odgovore
na novonastala pitanja. Jedno od tih
pitanja jeste i značaj Sunneta Božijeg
poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i
njegovo razumijevanje od uleme i
intelektualaca. Ono što slijedi na
narednim stranicama ovog rada jeste
razumijevanje sunneta od jedne od
najmarkantnijih i najznačajnih ličnosti
i jednog od najvećih bosanskih sinova
iz druge polovine XIX i prve polovine
XX stoljeća, reisul-uleme Mehmeda
Džemaludina ef. Čauševića. U ovom
radu pokušat ćemo u kratkim crtama
rasvijetliti njegovo razumijevanje
sunneta u tim neizvjesnim i burnim
vremenima u kojim su se našli Bosna
i Hercegovina i Bošnjaci.
1. Mišljenje i djelo
Džemaludina Čauševića
Mehmed Džemaludin Čaušević,
pored toga što je bio profesor, vaiz,
član Ulema-medžlisa, reisul-ulema
itd., bio je također pokretač i osnivač
udruženja, osnivač časopisa i listova
koji su bili pomno praćeni, čitani,
njihov urednik ili saradnik (Isto: 133).
Zbog svog racionalističkog, ali ipak
odmjerenog, pristupa i razumijevanja
novonastalih situacija i problema Ča-
ušević je postao omiljen kako među
običnim građanstvom tako i među
svojim učenicima i jednim brojem
muslimanskih alima i intelektualaca.
Suočen s novom stvarnošću koja je
donijela mnoge probleme Bošnjacima
Čaušević nastupa hrabro i odlučno da
pokaže svom narodu da islam može
opstati u Bosni i pod kršćanskom
vlašću. Čaušević odlučno govori o
univerzalnosti islama i da je islam
po svojoj prirodi otvoren za nove
izazove. Sve ono što je pozitivno
treba prihvatiti, a ne odbijati i od
toga okretati glavu, glavna je poruka
njegovih vazova i članaka.
Dok su mnogi govorili o halifi i
hilafetu Čaušević počinje borbu za
osvješćivanjem svojih sunarodnjaka.
Iako je dobro znao da su stari insti-
tucionalni okviri, kao što su hilafet i
halifa, propali, nije odobravao shvata-
nje da je zbog njihove propasti propao
i sam islam ili muslimani. On bodri
svoje sunarodnjake da iznađu nove
institucionalne okvire (Isto: 134).
Dok je obilazio sve islamske škole
po Bosni Čaušević se uvjerio u pravo
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 islamske teme
stanje obrazovnih institucija i samog
obrazovanja. Stanje obrazovnih insti-
tucija i pismenost Bošnjaka uveliko
su opredijelili njegov reformatorski
rad. Čaušević je znao da se pismenost
među narodom mogla riješiti jedino
pomoću arapskog jezika, jer bi bilo
teško uvjeriti ih da odustanu od
arapskog jezika, za koji su ih vezali
sveti razlozi njihove vjere (Karić,
2004: 250). Stoga se odlučio na “re-
formu” arapskog pisma za potrebe
njegovog naroda i reformatorskog
rada. Pisao je na bosanskom jeziku,
ali arapskim pismom, koje je malo
dotjerao za potrebe bosanskog jezika.
Dao je da se izliju posebna slova i
znakovi za one glasove koji postoje u
bosanskom, ali ih nema u arapskom
jeziku, kao što je P, Ž,Č, Ć, Đ itd.
(Isto). Ovo njegovo pismo nazivano
je “matufovicom”.
Ovakvi njegovi potezi su naišli
na dosta protivnika u Bosni, ali nije
se dao omesti niti zaustaviti u svom
radu. On je i svoje vazove i hutbe
držao na bosanskom jeziku, u čemu
ga možemo smatrati i pretečom svih
onih alima i intelektualaca koji će
doći poslije njega, a koji će se tome
prikloniti.
Mehmed Džemaludin Čaušević
je istinski reformator, u punom zna-
čenju te riječi, jer je nudio odgovore
i rješenja na svakodnevne probleme
i pitanja. On će ponajprije zbog
svoje intelektualne kompetentnosti,
a i zbog svoje pozicije, otvoreno i
hrabro da se bavi gorućim proble-
mima svojih sunarodnjaka. Pitanje
ili problem pokrivanja žene1 i njenog
hidžaba, nošenja šešira i zapadne
odjeće, pitanje vakufa i iskorišta-
vanje starih grobalja, zatim pitanje
da li musliman smije služiti vojsku
u državi čiji je suveren nemusliman,
itd. Iznoseći svoje stavove i mišljenja,
koji su bili reformatorski, o svim
ovim, ali i drugim pitanjima, Ča-
ušević je bio žestoko napadan. Ali
ni on nije ostajao dužan. Na svaki
1
Ovdje se misli na pokrivanje lica feredžom.
2
Više vidi: “Čaušević kao reformator” u:
Prilozi za povijest islamskog mišljenja u
Bosni i Hercegovini XX stoljeća, priredio
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
napad je odgovarao žestokim, ali
argumentiranim odgovorima.
Kada je riječ o pokrivanju žene,
izričito je govorio da žena nije dužna
pokrivati svoje lice i da to islam nije
propisao. Ovakvo jasno izjašnjavanje
i nastupanje reisa Čauševića, kada
posmatramo iz današnje perspek-
tive, možemo smatrati borbom za
jednim od temeljnih ljudskih prava,
a to je pravo na obrazovanje. Ča-
ušević je nastojao da uključi žene
u sva polja društvenog djelovanja.
Mnogi roditelji nisu puštali žensku
djecu da se obrazuju, smatrajući te
škole nevjerničkim i zbog straha od
mogućeg “gubljenja obraza”. Stoga
je Čaušević nastupao otvoreno i že-
stoko sa željom da muslimanskim
djevojkama i ženama vrati njihovo
puno pravo koje im se tokom vre-
mena oduzelo. Umjesto da učestvuju
i doprinose razvoju društva, one su
ostajale u kući.2
Iz Čauševićevih riječi o problemu
nošenja šešira, da se razumjeti da
musliman smije nositi šešir kao vrstu
kape, a ne u svrhu oponašanja kršćana.
Problem vakufa se odnosi na tzv. uvjet
koji je nekada vakif izdiktirao, a koji
sada, nakon protoka dosta vremena,
njegovom vakufu smeta. Čaušević je
kazao da se taj uvjet može promijeniti
za dobrobit i iskoristivost vakufa. Po
pitanju iskorištavanja starih grobalja
za druge namjene kao što su stambe-
ne, komunalne i sl. Čaušević je dao
liberalan odgovor (Karić, 2008: 365).
Naime, Čaušević nastoji da izbavi
svoj narod iz jednog “učaurenog” sta-
nja, jer nema više Osmanske imperije
koja se brine o pravima i dostojanstvu
svih stanovnika. Došla je nova “vlast”,
s novim, modernim, prozapadnim
vrijednostima i ciljevima. Njegov
rad je nastojanje da se pokaže da je
opasnost u neznanju i zaostalosti, a
ne u tome što će žene otkriti svoja
lica, navodeći primjere iz Istanbula
i Egipta gdje žene otkrivena lica
obavljaju razne vrste poslova, a ipak
Enes Karić, El-Kalem, Sarajevo, 2004,
str. 254-257.
3
Više v: “Čaušević kao reformator” u:
Prilozi za povijest islamskog mišljenja u
su očuvale svoje dostojanstvo i obraz.
Mnogi njegovi najbliži prijatelji nisu
shvatali njegovo reformatorsko dje-
lovanje i otežavali su cijeli taj proces
“osvješćavanja”.
2. Čaušević i pitanje
zaostalosti Bošnjaka
Ukoliko se Čauševićevi članci i
knjige pročitaju u cjelini i posebno iz
perspektive današnjeg iskustva koje
mi Bošnjaci imamo nakon 1992.
godine, vidi se zapravo da Čaušević
ima jedan jedini problem – zaostalost,
zapuštenost i permanentno državno,
materijalno i duhovno devastiranje
Bošnjaka muslimana i muslimana
Balkana općenito (Karić, 2004: 259).
Važno je napomenuti da Čaušević
živi i djeluje u dva različita politička
sistema, Austro-Ugarske i Kraljevine
Jugoslavije, od kojih nijedan nije
bio naklonjen Bošnjacima, štaviše,
smatrani su problemom.
Na Balkanu krajem XIX i po-
četkom XX stoljeća samo musli-
manski narodi (Albanci na Kosovu
i Bošnjaci u Bosni) nemaju pravo
na državu ili na države, premda su
autohtono stanovništvo Balkanskog
poluotoka. Dotle su u ovo vrijeme
kršćanski narodi Balkana (pravo-
slavci kao i katolici) dobili pravo na
samoopredjeljenje, oni osnivaju svoje
države, čak mnogo država! Takvo što,
u tadašnjim svjetskim krugovima
odlučivanja, muslimanima Balkana se
nije dopustilo. Naprotiv, muslimanski
narodi Balkana smatrani su ostatkom
“Bolesnika s Bosfora” (Isto, 259-261).
Kada imamo u vidu ovakvo sta-
nje i stalne pritiske vlasti, možemo
smatrati da je djelovanje Čauševića
kao reformatora, prosvjetitelja, in-
telektualca i reisa takvo da on želi
da zaštiti i pripremi svoj narod za
neizvjesna i tegobna vremena koja
će doći. Sam Čaušević je govorio da
se ponekad osjeća sam u tom poslu
koji bi svi, zajedno, trebali da rade.3
Bosni i Hercegovini XX stoljeća, priredio
Enes Karić, El-Kalem, Sarajevo, 2004,
str. 261; Novi behar, broj 19., januar-
februar 1928., str. 19.
90

Oduzimanjem prava Bošnjacima
da budu nacija i podsticanjem inte-
lektualaca na denacionalizaciju, od
Srba i Hrvata, Bošnjaci su postali ili
Srbi i Hrvati ili neopredijeljeni. Na
ovakav način se htjelo riješiti “pro-
blema” zvanog Muslimani. Čaušević
je upozoravao na to i pozivao svoje
sunarodnjake da se osvijeste i u svom
jednom tekstu on podsjeća Bošnjake
na njihov pravi problem, obrazovanje:
“Velika je ludost bila misliti da će
drugi čekati i gledati na nas ili da
će se vrijeme okrenuti prema našoj
želji(...). Škole i način školovanja se
izmijenio, i ko se ne bude snalazio u
ovim novotarijama, on je izgubljen.
Svijet se kreće naprijed, pa ako se i
mi ne budemo ravnali prema duhu
vremena, bićemo pregaženi (...). Dok
smo mi tražili pomoć od turbeta, od
mrtvih ljudi, dok smo čekali da nam
halife i hilafet očuvaju našu vjeru,
drugi su se dali na izvađanje prak-
tičnijih sredstava. Vrtili su planine,
ulazili u utrobu zemlje, vadili rude,
iskorišćavali šume i sticali bogatstvo.
Mnogi su opet dizali i uspostavljali
sve što treba za očuvanje svoje za-
jednice. I ovdje se ispunila ona trajna
istina da “znaniji i neznaniji ne mogu
biti jednaki”. Mi učimo Kur’an, mi
slušamo Kur’an, ali ono što Kur’an
od nas traži u pogledu rada i truda, to
drugi izvršavaju” (Karić, 2004: 263).
Čaušević je u svom reformator-
skom radu uvijek nastojao da istakne
obrazovanje kao jedno od najvaž-
nijih načela samog islama. Jer on
je u osnivanju bošnjačkih škola, u
obrazovanju mladih, kako dječaka
tako i djevojčica, vidio izlaz za svoje
sunarodnjake.
3. Čauševićevo
razumijevanje sunneta
Kao vaiz i hatib Čaušević se ko-
ristio hadisom, ali njegovo razumi-
jevanje hadisa (sunneta) se razlikuje
od tradicionalnog razumijevanja ha-
disa. Hadisu je posvetio dva zasebna
rada: “Kur’an i sunnet” i “Skovani i
patvoreni hadisi”.
U samom njegovom definiranju
hadisa uočavamo razliku u odnosu
91
na definiciju koja se nalazi u tradici-
onalnim djelima. Za njega je sunnet
“životna staza azreti Muhammedova,
to jest riječi koje je govorio i djela koja
je činio” (Karić, E., Demirović, M.,
2002: 64). Njegova definicija hadisa
(sunneta) ne uzima u obzir prećutna
odobrenja Muhammeda, s.a.v.s., niti
njegove moralne i tjelesne osobine.
Iako za sunnet kaže da je drugi
izvor islama, ipak ga ne smatra sa-
mostalnim izvorom, nego tvrdi da je
potrebno da se svi hadisi uporede sa
samim Kur’anom. Dalje kaže da je
potrebno sve one hadise koji se ne
slažu s Kur’anom odbaciti, a one koji
se slažu da se mogu prihvatiti (Isto).
Prema njegovom shvatanju i
razumijevanju sunnet ima ulogu i
zadaću da tumači Kur’an i da po-
jašnjava određene propise. “Prema
isticanju i izlaganju časnog i mudrog
Kur’ana, Božiji Poslanik donosi i uči
Kur’an, raspoređuje ga i objašnjava
(...). Kur’an je skupljao, svaki odlomak
je na svoje mjesto stavio i kad god se
ukazala potreba tumačio je kur’anska
ajeta. Ovaj, zadnji posao vrši sunnet
ili hadis. Hazreti Muhammed je tu-
mačio Kur’an svojim riječima, djelima
i postupcima. Bilo je nužno da on
Kur’an tumači i objašnjava” (Isto).
Dalje on kaže: “Nemoguće je da
se sva ova obrazloženja u Kur’anu
nađu. Kur’an je samo izložio temeljne
i glavne zasade svih ovih potrebnih
upućenja, a Božiji Poslanik ih je obra-
zložio (...). Božiji Poslanik je pokazao
kako se ove vjerske zapovijedi imaju
izvršavati i na taj način postao uzor
pravovjernih” (Isto).
I sam Čaušević primjećuje da se
u literaturi pojavljuju izjave i tvrdnje
da se sunnet počeo sabirati nekoliko
stoljeća poslije smrti Poslanika Mu-
hammeda, s.a.v.s., pa veli: “Pogrešno
je misliti da se sunnet počeo sabirati
tek dvije stotine godina iza hazreti
Muhammeda. Za života Božijeg
Poslanika su drugovi njegovi sa naj-
većom pažnjom slušali svaku riječ
njegovu i sakupljali ih” (Isto: 65).
Iako drži čvrst stav o pamće-
nju i sabiranju hadisa još za života
Muhammeda, s.a.v.s., o njegovoj
autentičnosti, nastavku bilježenja i
islamske teme
kritici kaže: “Ne može se tvrditi da
je hadis kao i Kur’an potpuno očuvan
i čist od svake pogreške, ali se mora
priznati da su se sabiranjem hadisa
bavili najveći učenjaci, da su vršili
najstrožija ispitivanja, da su bilježili
najpouzdanije hadise i napisali zbir-
ke koje se zasnivaju na najpomnije
ispitivanim dokazima” (Isto: 66).
U svom tekstu pod naslovom
“Skovani i patvoreni hadisi” Dže-
maludin ef. Čaušević kaže da su
“patvoreni hadisi one izreke koje
su neki ljudi kovali, izmišljali i, kao
prave Resulullahove hadise, proturali
u svijet” (Isto: 141).
Čaušević daje znakove po kojima
se mogu poznati patvoreni hadisi:
• Da je izrečen od klipa, bez ikakve
mjere
• Da je izrečen tako da ga samo
iskustvo ne prima
• Da je izrečen tako da izaziva
smijeh
• Da je izrečen tako da se ne slaže
s glavnim izvorom vjere
• Da je izrečen tako da protiv njega
stoje jasni svjedoci
• Da je izrečen tako da mu se sadržaj
protivi jasnom slovu Kur’ana
• Da je izrečen tako da mu sadržaj
ne odgovara ćudoređu i lijepom
odgoju
• Da mu se značenje protivi čistom
vjerovanju (Isto: 142-143).
Međutim, govor o apokrifnim
hadisima nije zbog samih takvih ha-
disa, nego je imao za cilj da ukaže na
pogrešnu praksu koja je bila zastuplje-
na među ulemom, a koja nije imala
utemeljenje u islamskom učenju.Takvi
su izmišljeni hadisi koji govore o ženi,
njenoj ulozi i kako treba postupati
prema njima. On navodi jednu takvu
predaju: “Ostavite žene da gladuju,
ali ne sa glađu koja će štetu nanijeti.
Ostavite ih u slabim haljinama, ali ne
da su gole, jer žene kada se najedu i
kada se napiju ništa im draže nego
izaći u šetnju, a kad budu u slabom
odijelu i gladne, onda im je najdraža
kuća, a za njih i nema ništa bolje nego
da sjede u kućama” (Isto: 144).
Ovakav njegov govor i pisanje o
apokrifnim hadisima je reakcija na
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 islamske teme
bajkovita kazivanja o islamu i nje-
govim izvorima. A gore spomenuti
primjer je, jedne prilike, izrečen u
jednom vazu i to u Begovoj džamiji
u Sarajevu. Čaušević o tome kaže:
“Ovakve i slične besmislice, jer ba-
caju ljagu na svjetlo Islama, trebao
bi svaki pametan čovjek odbaciti i
čistom porukom u duhu Kur’ana
odgajati svijet” (Isto: 145).
Vrlo često Čaušević nastoji ra-
cionalno pojasniti određene hadi-
ske tekstove, pa i one koji govore o
mu‘džizama, kakav je slučaj s raspo-
lućivanjem Mjeseca. On naglašava
da ovaj događaj prenosi nekoliko
odabranih ashaba, da te predaje “pri-
hvataju Buharija i Muslim i stoga
nema mjesta i mogućnosti da se ovaj
događaj u biti svojoj osporava i kri-
tikuje”. U nastavku on na svoj način
objašnjava da se ipak radilo samo o
pomračenju Mjeseca (Hasanović,
2012: 143).
Kada je u pitanju uvažavanje ha-
diskih zbirki kaže da je “naš najpo-
uzdaniji dokaz i oslonac Buharija.
Buharija u pogledu sigurnosti svojih
navoda stoji iznad svih sabirača i
pisaca hadiskih djela. Prema tome
ovi navodi Muslimovi (o izjavama
Ebu Musa el-Eš‘arija o surama koje
nisu obuhvaćene redakcijom Kur’ana
u vrijeme Osmana – primj. Z. H.),
nijesu i Buharijini navodi, nego samo
Muslimovo pričanje (Isto).
Kako navodi Muhammed Ta-
jib Okić, Džemaludin Čaušević
“zabacuje sve apokaliptičke hadise
(koji sadrže kakvo pretskazanje i
Hasanović, Z. (2012). Percepcije sunneta,
Sarajevo: El-Kalem i CNS.
Hasanović, Z., (2005). Odnos bošnjačkih
vjerskih modernista prema Sunnetu. U
Z. Hasanović, ur. Hrestomatija: Pristupi
sunnetu, Sarajevo: Fakultet islamskih
nauka u Sarajevu, 315-329.
Karčić, F., (2004). Bošnjaci i izazovi mo-
dernosti: kasni osmanlijski i habsburški
period, prijevod s engleskog Hamza
Karčić, Sarajevo: El-Kalem.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
proricanje) ma ti hadisi našli mesta
čak i autentičnim zbornicima El-
Buharija i Muslima kao potpuno
ispravni s formalne strane. Po njego-
vom mišljenju, svi proročanski hadisi
kose se s Kur’anom, koji veli da sem
Boga niko ne zna ‘gajb’ (skriveno,
nepoznato), a tradicija koja se protivi
jasnom slovu Kur’ana jest apokrifna”
(Hasanović, 2005: 319).
Zaključak
Svojim dolaskom u Bosnu, Au-
stro-Ugarska je donijela značajne i
korjenite promjene, kako u druš-
tvenom, političkom i ekonomskom,
tako i kulturnom i vjerskom životu.
Nagli prodor novog i modernog je
iziskivao nove odgovore intelektu-
alaca i uleme. Ovi izazovi su doveli
do različitih stavova i odgovora koji
su označili liniju razdvajanja među
intelektualcima u Bosni i Hercego-
vini. Proces modernizacije će u prvi
plan staviti ulemu, koja je u svojim
vazovima o vjeri govorila bajkovito
i apstraktno, i moderne intelektual-
ce, koji će zarad procesa progresa i
modernizacije žrtvovati i temeljnu
značajku svog identiteta.
Vjerski modernisti će, za razliku
od tradicionalne uleme, govoriti
o vjeri u duhu vremena u kojem
žive, nastojeći da ukažu na zabludu
o povratku Osmanske imperije i
pogubnost nepismenosti i neobra-
zovanosti. Za razliku od modernih
intelektualaca, vjerski modernisti
će nastojati da u sklopu svoje vjere
Lliteratura
Karić, E., (2004). Prilozi za povijest islam-
skog mišljenja u Bosni i Hercegovini XX
stoljeća, Sarajevo: El-Kalem.
Karić, E., Demirović, M., (2002). Reis
Džemaludin Čaušević prosvjetitelj i
reformator, Sarajevo: Ljiljan, 64-66.
Karić, E., (2008). “Islamski reformistički
pokreti kod Bošnjaka” (pregled bosan-
skih muslimanskih rasprava za i protiv
obnove i reforme u XX stoljeću). U M.
Hadžić, ur. Zbornik radova Naučnog
održe i svoj bošnjački identitet. Je-
dan od najznačajnijih predstavnika
vjerskih modernista je bio Mehmed
Džemaludin Čaušević, prosvjetitelj,
reformator, reisul-ulema itd. U svo-
jim nastupima, pisanim radovima,
vazovima i hutbama je insistirao na
prihvatanju savremenih dostignuća
i inkorporaciji istih u islam, jer islam
je otvoren za pozitivna postignuća.
Ni u jednom svom nastupu Ča-
ušević nije napadao tradicionalne
vrijednosti islama niti muslimana
Bosne. On je nastojao, kako to i sam
kaže, da “vodi računa o onome što
postoji, što će doći i što mora doći”
(Hasanović, 2012: 144). Njegov re-
formistički rad na polju obrazovanja,
promišljanja, pisanja i držanja govora,
vazova i hutbi je polučio rezultate.
Intelektualci i ulema koja je došla,
bila tradicionalno ili reformistički
usmjerena, u svojim će radovima,
vazovima i nastupima govoriti o
gorućim pitanjima svog vremena. Od
bajkovitih govora o islamu prešlo sa
na govor i pisanje o značaju sunneta,
morala, poslovne etike, svakodnevnim
problemima Bošnjaka i sl.
Čaušević, a i svi vjerski modernisti,
optuživani su da su pod utjecajem
nemuslimana i njihovog učenja. Me-
đutim, Čaušević je samo nastojao da
probleme koje je dijelio s ostatkom
bošnjačkog društva riješi u duhu
sunneta Božijeg Poslanika, s.a.v.s.
Napadan je jer nije insistirao na
gotovim rješenjima ranijih generacija,
već je insistirao na duhu i smislu
islama i sunneta.
skupa Islamska tradicija Bošnjaka: izvori,
razvoj i institucije, perspektive, Sarajevo:
Rijaset Islamske zajednice u Bosni i
Hercegovini, 337-393.
http://www.bosanskialim.com/rubrike/
biografije/bosanski_alimi/Causevic_
Dzemaludin.html
92
 islamske teme

‫املــوــجز‬ Summary
ČAUŠEVIĆES’ UNDERSTANDING OF THE SUNNAH
‫فهم الشيخ حممد مجال ادلين تشاوشيفيتش لسنة انليب صىل اهلل عليه وسلم‬
Muhidin Topčagić
‫ميح ادلين توبتشاغيتش‬
This article deals with Čauševićes’ perception of the Sunnah.
ّ َ ‫يعالج هذا املقال‬
‫فهم الشيخ حممد مجال ادلين تشاوشيفيتش للسنة انلبوية‬ Mehmed Džemaludin ef. Čaušević was waiz, writer, educati-
‫ فقد اكن هذا الشيخ واعظا واكتبا ومربيا ومصلحا وجمددا يف ادلين‬.‫املطهرة‬ onist, reformer, religious modernist and reisu-l-ulama. In this
article we tried to present his understanding of the Sunna in
‫ وسنحاول يف هذا املقال أن نستعرض فهمه للسنة انلبوية يف‬.‫ورئيسا للعلماء‬ times when Bosniaks were faced with numerous challenges of
‫ اكن فهم الشيخ‬.‫زمان وقف فيه البشانقة يف مواجهة عرص جديد وحديث‬ new and modern era. Čauševićes’ understanding of the Sunnah
.‫تشاوشيفيتش للسنة انلبوية عند املسلمني آنذاك مرفوضا وغري مقبول‬ was mainly rejected by the Muslim population of the time. We
may say that the modernist understanding of the Sunnah still
.‫ويمكن القول إن الفهم احلدايث للسنة انلبوية ايلوم دليه أنصاره ومشجعوه‬
survives and has its promoters even today.
ّ
،‫ املجتمع‬،‫ اتلقليديون‬،‫ احلداثيون‬،‫ تشاوشيفتش‬،‫ السنة‬:‫اللكمات الرئيسة‬ Key words: Sunnah, Čaušević, modernists, traditionalists, society,
‫احلرية‬ freedom

93 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58

 Muallimov INTERVJU

Reisu-l-ulema IZ BiH
Husein ef. Kavazović
ISLAMSKA ZAJEDNICA
IMA USTAVNU OBAVEZU
DA ČUVA ISLAMSKU
TRADICIJU BOŠNJAKA
Husein-ef. Kavazović je rođen 3. jula 1964. godine u Jelovče Selu (Gradačac). Završio je Gazi Husrev-
begovu medresu, a potom Šerijatski fakultet Univerziteta Al-Azhar u Kairu. Magistarski rad je odbranio na
Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, iz područja šerijatskog prava. Radio je kao imam, hatib i mualim
u džematima u Srebreniku i Gradačcu, a od 1993. do 2012. bio je muftija tuzlanski. U novembru 2012.
godine imenovan je za reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Razgovarala: Senada TAHIROVIĆ

UDK 28-536.77(047.53)

Sažetak: U ovom intervjuu, na pitanja o ramazanu, misiji Islamske zajednice, o sjećanju na genocid počinjen
u Srebrenici, socijalnoj nepravdi, tradiciji Bošnjaka, reformi struktura Islamske zajednice i drugim pitanjima
odgovara Husein ef. Kavazović, reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Poštovani reisu-l-ulema, u blagoslov- da nagovještava ljudima radosnu vijest muslimana i kroz naše džamije, prije
ljenom smo mjesecu ramazanu. Musli- da im je došao Poslanik Muhammed svega, ulažemo napor da organizira-
mani ovih prostora, vjernici, tradicio- s.a.v.s., da bude u svom radu na ras- mo džemate u toku ramazana i tamo
nalno brinu za individualne ibadete i
polaganju našim vjernicima i vjerni- gdje oni ne funkcioniraju mimo ra-
obaveze. Šta je za Islamsku zajednicu
prioritetna ramazanska briga, zada-
cama, muslimanima i muslimankama. mazana. Pored organizacije rada već
ća i misija? Zadaća Islamske zajednice je da or- postojećih džemata u posebnom re-
ganizira vjerski život, da preko naših žimu, organiziranja privremenih, tu
Bismilahi-r-rahmani-r-rahim! imama, muderisa, mualima, hatiba su i obaveze na prikupljanju zekata
Ramazan je posebno vrijeme za sva- prenosi ljudima vrijednosti islama, – zbog tradicije bosanskih musli-
kog muslimana i muslimanku,vrijeme poučava vrijednosti islama, da orga- mana da izmirenje obaveza zekata
vezano za sami početak muslimanske nizira zajedničko izvršavanje ibadeta obavljaju u ramazanu, te prikupljanje
zajednice općenito u svijetu, mjesec koji imaju društvenu dimenziju, iako sadakatul-fitra. Oba ova instituta su
objave Kur’ana, posta, i drugih islamskih je moje duboko ubjeđenje da je vjera također ibadeti. Ramazansko vrijeme
vjerskih, duhovnih i socijalnih sadržaja. duboko individualan čin svakog od je vrijeme punih aktivnosti Islam-
Islamska zajednica u Bosni i Her- nas, svakog muslimana i musliman- ske zajednice, u svim segmentima
cegovini ima svoju primarnu misiju, ke. I pored toga, mi jesmo zajednica vjerskog života. Islamska zajednica
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 94
 Muallimov INTERVJU
svojim aktivnostima i preporukama
pomaže da muslimani budu pojača-
no upućeni jedni na druge, da mu-
slimani i muslimanke koji čine ovu
zajednicu pomažu jedni drugima u
poslovima i potrebama, ali i da svakim
ramazanom iznova pomažu izgrad-
nji solidarne i odgovorne zajednice.
Misija Islamske zajednice jeste biti
na usluzi, na hizmetu našem naro-
du, pomoći mu da se snađe u duhov-
nom ambijentu mjeseca ramazana, i
da zajednica na neki način kanališe
sve aktivnosti kojima se svaki po-
jedinac unutar Islamske zajednice
bavi i nastoji da doprinese boljitku
naše muslimanske zajednice i druš-
tva u cjelini.

Nedavno smo obilježili 19. godišnji-

cu genocida počinjenog u Srebrenici
1995. godine. Zbog prirode počinje-
nih zločina vjerovatno nije i neće biti
moguće očuvati sjećanja na sva doga-
đanja iz tog perioda. Na koji bi način
Bošnjaci trebali čuvati kulturu sjeća-
nja na genocid u Srebrenici počinjen
nad njima u toku agresije na Bosnu i
Hercegovinu?

Svaki narod ima svoje, ako mogu

tako kazati, povijesne svijetle i one
tamnije tačke. Naš narod ima Sre-
brenicu kao jedan bezdan pred ko-
jim smo se našli i pred kojim se još
uvijek nalazimo. Srebrenica bi, vrlo
često kažemo, trebala da bude naša
opomena na teške trenutke u koji-
ma se naš narod nalazio i u kojem
se može naći u budućnosti. U pret-
hodnim godinama nešto je već uči-
njeno da se Srebrenica ne zaboravi.
U materijalnom smislu, osnovani
su Memorijalni centar i mezarje u
Potočarima u kojem smo pokopa-
li 6.241 tijelo. Također, formirana
je i Fondacija koja se brine o tome.
Međutim, smatram da Srebrenica za
Bošnjake, ali ne samo za Bošnjake,
treba da bude mjesto sjećanja kako
se zlo koje nas je snašlo ne bi pono-
vilo. Čovječanstvo je, nažalost, mno-
go puta kazalo, nakon silnih zločina
koje su ljudi počinili, da je to ono
posljednje. Poslije Drugog svjetskog
rata smo govorili “nikad više” i po-
navljali slične formulacije za zločine
95
Šta bismo mi mogli učiniti da se više ne ponovi Srebrenica?
Smatram da Bošnjaci moraju učiniti nekoliko stvari: prvo bi mo-
rali jednom za svagda naučiti da razjedinjeni i slabi, neorganizi-
rani u državu, uvijek su u opasnosti da im se Srebrenica ponovi.
Kad kažem država onda ja podrazumijevam organiziran na-
rod koji je u akciji. Linija koja razdjeljuje genocid od budućnosti
našeg naroda je funkcionalna pravna država.
kojih je bilo i ranije u povijesti ljud- su u opasnosti da im se Srebrenica
skog roda. Nažalost, sudbina ljudskog ponovi. Kad kažem država onda ja
roda je krvava. Ona je teška, krva- podrazumijevam organiziran narod
va. Šta bismo mi mogli učiniti da se koji je u akciji. Linija koja razdjeljuje
više ne ponovi Srebrenica? Smatram genocid od budućnosti našeg naroda
da Bošnjaci moraju učiniti nekoli- je funkcionalna pravna država. Ako
ko stvari: prvo bi morali jednom za ne bude takve države, kao što je ni-
svagda naučiti da razjedinjeni i sla- smo imali prije, strahujem da bi se
bi, neorganizirani u državu, uvijek genocid mogao ponoviti. Prvo, ako
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallimov INTERVJU
Bošnjaci budu kao narod zreli da or-
ganiziraju državu, ovo posebno na-
glašavam, da organiziraju državu, a
organizacija države znači svaki dan
biti u akciji da država postoji, to će
biti najvažniji štit od genocida koji bi
se mogao desiti u budućnosti. Dru-
go, “organizirati državu” znači da svi
podsistemi unutar te države moraju
dobro funkcionirati. I obrazovanje i
kultura, i vjerske zajednice, i nevla-
din sektor, sve ono što je unutar dr-
žave, mora u svakom trenutku biti
Ukoliko ne naučavamo ljude da se kaju, da je pokajanje razdjel-
nica između dobra i zla, da je kajanje ozdravljenje, lijek, mi nećemo
izaći u prostor mogućeg susretanja, jer ono što, nažalost, vidim, i
što svi ovih dana možemo vidjeti, vjerske zajednice nisu još uvi-
jek ovaj institut oživjele. Gdje nema kajanja, nema ni vjere.
aktivno i unutar svojih zaduženja,
unutar svoje misije odgajati, graditi,
izgrađivati i konstantno osvješćivati
opasnost od nestanka države. “Ne-
stanak države” znači dovesti društvo
u teške probleme. Zbog toga je jako
važno Bošnjacima da čuvaju državu.
Da budu proaktivni kada je u pitanju
država i da stalno nad njom bdiju.
U postkonfliktnim društvima kakvo
je i bosanskohercegovačko, proces
pomirenja je dugotrajan. Smatrate li
da religijske zajednice imaju vjero-
dostojnost da budu značajan faktor
u dijalogu i izgradnji boljeg i pra-
vednijeg društva?
Zadaća vjerskih zajednica da po-
mognu u procesu pomirenja i iz-
gradnji našeg društva može biti ve-
lika ukoliko vjerske zajednice i ljudi
unutar vjerskih zajednica budu po-
svećeni dobru i ukoliko ispred sebe
vide čovjeka, dakle kao Božije biće,
kao Božije stvorenje, a ne pripadni-
ka neke vjerske zajednice, nacional-
ne grupe itd. Svaka vjerska zajednica
svoje poslanje postavlja pred ljudski
rod i svoje vrijednosti želi ugrađivati
u sve ljude. U srži svake vjere, vjer-
skog naučavanja postoji jedan in-
stitut koji se zove kajanje. Kad god
počinimo grijeh, ukoliko se ne po-
kajemo, ma kakav to grijeh bio, ma
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
koliki bio, manji ili veći, ukoliko se
ne pokajemo, mi smo izašli iz onoga
što je Božije svjetlo u zonu sumra-
ka. Ukoliko ne naučavamo ljude da
se kaju, da je pokajanje razdjelni-
ca između dobra i zla, da je kaja-
nje ozdravljenje, lijek, mi nećemo
izaći u prostor mogućeg susretanja,
jer ono što, nažalost, vidim, i što svi
ovih dana možemo vidjeti, vjerske
zajednice nisu još uvijek ovaj insti-
tut oživjele. U našem regionu vidimo
da veličamo zločince koji su počinili
zločine, veličamo sami zločin koji
je počinjen u ime naroda, negira-
mo taj zločin, i kad ga vidimo, a to
je znak da je duša još uvijek bole-
sna, pa da su čak i vjerske zajednice
ovih prostora bolesne, kao takve, da
one ne mogu da se odupru silini tog
mračnjaštva nacionalizma koji se is-
poljava i koji natkriljuje i to njiho-
vo svjetlo koje bi mogli da ponude
kroz institute koji su sama srž sva-
ke vjere. Zbog toga smatram da je
jako važno da postanemo svjesni da
nećemo moći ozdraviti kao društvo
ukoliko ne budemo naučavali da je
kajanje važan institut unutar svake
vjerske zajednice. Smatram da je
osnovni pojam svake vjere kajanje,
jer od Adema a.s. i njegovih sino-
va Habila i Kabila, najvažnija stvar
ili najvažniji pojam unutar vjere je
ustvari kajanje. Čovjek je grješno
biće, ali biće koje se kaje. Gdje nema
kajanja, nema ni vjere.
Ova godina Bosni i Hercegovini doni-
jela je mnoge nedaće. Socijalni nemiri,
poplave, klizišta. U svojoj ramazanskoj
poruci pozvali ste vjernike da, između
ostalog, učine sve da budu od pomo-
ći ugroženim, a i IZ je pokrenula niz
aktivnosti u cilju pomoći zbrinjavanja
porodica čiji su domovi oštećeni ili
uništeni. Situacija je i dalje alarman-
tna. Šta IZ još može i šta treba učiniti
na ovom planu?
Na početku se želim zahvaliti svim
aktivistima unutar Islamske zajedni-
ce koji su dali veliki doprinos da se
ublaže posljedice poplava, pogotovo
u onim prvim danima kada je to bilo
jako važno. Koliko znam, u nekim
mjestima su jedino imami funkcio-
nirali u smislu pružanja te prve po-
moći i odlično su se snašli. Islam-
ska zajednica čini što može. Ranije
sam kazao da je država bitna, ona je
od suštinskog značaja za nas u svim
okolnostima. Bez funkcioniranja or-
gana države teško se mogu sanirati
ove posljedice. One su teške za naše
društvo i za našu državu, jer su raz-
mjere ove nesreće velike. Islamska
zajednica je svjesna svoje uloge u bh.
društvu. Mi nemamo prerogative da
rješavamo pitanja koja treba država
da rješava, ali zbog specifičnih okol-
nosti zajednica se aktivirala i u ovih
nekoliko mjeseci uspjela dostaviti
velike količine materijalne pomoći
našem stanovništvu. Mi smo se an-
gažirali na dostavljanju pomoći kroz
sve strukture Islamske zajednice, ali
i u saradnji s Merhametom. Pored
toga, naši imami, uposlenici IZ i stu-
denti Fakulteta islamskih nauka su
bili aktivni učesnici čišćenja područja
pogođenih poplavama. Islamska za-
jednica je prikupila blizu milion KM
novčane pomoći, koje smo stavili na
raspolaganje našim muftilucima koji
će ih transparentno distribuirati na
projekte u saradnji s načelnicima op-
ćina. Smatram da bi ova akcija treba-
la da traje. Da se održava živom jer
će zbog velikih šteta obnova trajati
duže. Štete su ogromne, a građani
koji su oštećeni trebaju pomoć i mi
ih ne smijemo zaboraviti. Islamska
zajednica će kroz svoj rad, rad ima-
ma na terenu, nastojati da unesre-
ćenim poplavama i klizištima bude
od pomoći.
Socijalni nemiri su proizvod ne-
učinkovite države, države koja nije u
akciji, države koja ne uviđa, ne prati
stvarne potrebe građana, nema sluha
za nezadovoljstvo građana, njihove
stvarne probleme, odnosno ne vidi
probleme koji se predugo talože. Fe-
bruarski bunt predstavljao je pobunu
naroda usmjerenu protiv socijalno
96

neosjetljive vlasti, protiv neprav-
de i protiv nefunkcionalne države.
Zanimljivo je gdje je to sve poče-
lo. Počelo je u tuzlanskom bazenu,
tamo gdje je bošnjačka populacija
najbrojnija, i gdje su se problemi
najviše nataložili svih ovih godina,
u najpotentnijom kraju naše zemlje,
koji ima velike resurse. Oni koji vode
državu ne vide da se problemi go-
milaju, talože, da su neiskorišteni
resursi koji postoje, i da ne kreiraju
prilike da se ljudi zaposle kako bi
na dostojanstven način organizirali
svoje živote. Imam osjećaj da vrlo
malo znamo o upravljanju resursi-
ma koje imamo. Država je pokazala
pasivnost, odnosno odsustvo poli-
tičke volje da se problemi rješava-
ju unutar društva, i time dovela do
kulminacije ovoga nezadovoljstva.
Državni aparat mora pokazati više
aktiviteta i brže uočavati probleme i
rješavati ih. Ako se to ne dogodi, ja
nisam siguran da se ovaj bunt neće
ponoviti. Ali ako se ponovi, bit će
mnogo razorniji nego što je bio sada.
I nisam siguran ko će ispred toga
bunta moći stati. Bojim se da bi de-
strukcija mogla biti mnogo veća, što
bi dovelo ovu državu i naše društvo
u još veću krizu.
U jednom intervjuu 2013. godine ka-
zali ste da problemi našeg naroda mo-
raju odzvanjati u strukturama Islamske
zajednice, moramo ih čuti i na njih se
usmjeravati, kako bismo doprinijeli nji-
hovom otklanjanju. Građani Bosne i
Hercegovine, između ostalih problema,
suočavaju se i sa izraženom socijalnom
nepravdom,visokom stopom nezapo-
slenosti, nepoštivanjem radničkih pra-
va, korupcijom... Mnogi smatraju da
IZ i muslimanski ulemanski autoriteti
trebaju biti glasniji kada je u pitanju
osuda društvenih zala koja razaraju
naše društvo i zaštita građana Bosne
i Hercegovine i njihovih prava. Da li
Vi mislite da bi i suvremeno islamsko
mišljenje, posebno ono na području
fikha, moralo imati više razumijevanja
za pitanja socijalne pravde?
Svako društvo, država mora imati
moralni kompas, korektiv onda kada
se krše ljudska prava, mora imati or-
ganizacije koje će ukazivati na pro-
bleme i uzbunjivati javnost, kako bi
97
Muallimov INTERVJU
državne organe držala budnim i pri- Mogu li vjerske zajednice više uči-
pravnim. Islamska zajednica putem niti? Nisam siguran, jer nemaju po-
instituta hutbe to čini redovno, ali i luge moći, i zbog toga je jako važno
na druge načine. Međutim, Islamska da sistem, država funkcionira. Mi
zajednica osim toga ne može više, jer nismo zadovoljni načinom na koji
nema nikakva instrumenta moći. Dr- se ova pitanja rješavaju u našoj dr-
žava se mora brinuti o građanima i žavi. Politika koja se vodi nije dobra
zaštiti ih onda kada se njihova prava i mislim daje hitno treba mijenjati.
krše, a sankcionirati ih onda kada se Moramo imati mogućnost da gra-
ogriješe o prava drugih. dimo socijalno pravednu državu, a
Važno je da muslimani znaju da kršenje zakonskih propisa
države znači kršenja propisa Šerijata. Pored toga, naši imami
i drugi službenici Islamske zajednice imaju pravo i obavezu da
stalno ističu socijalnu pravdu kao moralnu vrijednost, podsjeća-
ju da je poštivanje prava drugog bogougodno djelo, a da je sva-
ko kršenje prava drugog grijeh. Vjerske zajednice trebaju stalno
osuđivati nepravdu, nasilje, nepotizam, korupciju koja je pri-
sutna u našem društvu i neumorno insistirati na tome da smo u
obavezi graditi pravednije društvo.
Socijalno pravedno društvo mora ona se ne može graditi samo savje-
graditi prvenstveno socijalno osjet- tima i osudama. Bez pravne sankcije
ljiva i funkcionalna pravna država. za uzurpatore ljudskih prava nema
Naše djelovanje može i treba isticati socijalno pravedne države.
da mi takve države danas nemamo,
da postoji socijalna nepravda u na- Muslimanska društva i zajednice da-
šem društvu i da je grijeh muslima- našnjice, pa i oni u Bosni i Hercego-
nu da učestvuje u bilo kojem obliku vini, susreću se s brojnim savremenim
dilemama. Da li se prema Vašem mi-
nepravednog postupanja prema dru-
šljenju u poslovanju, ekonomiji, me-
gima, da provodi opresiju i neprav- dicini, pedagoškim i drugim praksama
du. Mi možemo naglašavati da je pa i naukama i teorijama uzimaju do-
poštivanje državnih normi, ugovora voljno u obzir etičke norme, poslovna
i propisa poštivanje Šerijata. Pravna i profesionalna etika?
nauka uspostavlja pravne norme, iza
te pravne norme mora postojati dr- Etički živjeti znači živjeti otvore-
žava koja će ih provoditi. I važno je no i transparentno. Mi nismo učeni,
da muslimani znaju da kršenje za- obrazovani da živimo transparentno.
konskih propisa države znači krše- Očito da su građani u naprednim,
nja propisa Šerijata. Pored toga, naši razvijenim evropskim društvima
imami i drugi službenici Islamske odgajani i obrazovani da žive tran-
zajednice imaju pravo i obavezu da sparentno, da na neki način ništa
stalno ističu socijalnu pravdu kao ne skrivaju. Kad će se dogoditi da
moralnu vrijednost, podsjećaju da je etičke norme budu norme po koji-
poštivanje prava drugog bogougod- ma ćemo se vladati u svim sferama
no djelo, a da je svako kršenje pra- života? Kada se zaista naučimo ži-
va drugog grijeh. Vjerske zajednice vjeti potpuno otvoreno. A to znači
trebaju stalno osuđivati nepravdu, da ono što mislimo da to i kažemo,
nasilje, nepotizam, korupciju koja kako mislimo da tako i postupamo,
je prisutna u našem društvu i neu- djelujemo. Ako bih mogao i na što
morno insistirati na tome da smo u apelirati onda je to da shvatimo da
obavezi graditi pravednije društvo. moramo unijeti više etike u naš život.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Muallimov INTERVJU
Pored teških nedaća, ratova i me-
đumuslimanskih sukoba koji su do-
gađaju u arapskom svijetu, pažnju
cijelog svijeta privuklo je nedavno
proglašenje islamske države na po-
dručju Iraka, na čijem čelu se nala-
zi samoproglašeni halifa Bagdadi.
Oglasila se i Svjetska unija islamskih
učenjaka koja, u najkraćem, obzna-
njivanje hilafeta od jedne određene
frakcije proglašava šerijatski ništav-
nim i banalizacijom plemenite ideje
uspostavljanja hilafeta. Da li i ovaj
slučaj pokazuje da je vrijeme da
ulema pristupi sistematskoj reformi
islamske misli, onome što Tariq Ra-
madan naziva insistiranje na “tran-
sformacijskoj” umjesto “adaptacij-
ske” reforme islamskog prava?
Nažalost, islamska društvena mi-
sao i tzv. Siyasa Shar’iyya, ta poli-
tička misao u islamu, ona se nikada
nije uspjela razviti u onim forma-
ma i sadržajima u kojima bi se mo-
gla islamski legitimirati, u kojima bi
mogla osigurati odgovore na stvar-
ne probleme muslimanskih zajed-
nica, društava, država i pogotovo
koja bi mogla pružiti vjerodostojne
Etički živjeti znači živjeti otvoreno i transparentno. Kad će
se dogoditi da etičke norme budu norme po kojima ćemo se vladati
u svim sferama života? Kada se zaista naučimo živjeti potpu-
no otvoreno. A to znači da ono što mislimo da to i kažemo, kako
mislimo da tako i postupamo, djelujemo.
i legitimne odgovore na suvremene
izazove. Ona je jednostavno ostala
okamenjena u povijesnim obrascima
iz perioda prve četverice halifa koji
su u centar upravljanja društvom i
državom stavili šuru kao najvažniji
princip. Ne mogu to nazvati nekim
parlamentom u modernom smislu, ali
princip šure sigurno je predstavljao
začetak i izvorno islamsko uporište
za parlamentarni život. Međutim, u
povijesti islama vrlo brzo su na scenu
stupile despotije. I one su preživje-
le sve do danas u islamskom svijetu.
Islamski svijet se nije oslobodio des-
potija i mi nemamo filozofiju oslobo-
đenja unutar muslimanskog društva
i država. Je li vrijeme? Davno je bilo
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
vrijeme. Mi smo bili osvojili slobodu
u vrijeme hilafeta prve četverice ha-
lifa, nakon smrti Božijeg Poslanika,
naročito uključujući i vrijeme Alla-
hovog Poslanika gdje je ta sloboda
na najpuniji način osvojena, da tako
kažem. I nakon toga evo živimo ovo
vrijeme koje živimo.
Ja smatram da se još uvijek, i u
aktuelnim zbivanjima, kod musli-
mana ništa bitno novo i ništa oz-
biljno ne događa. Ovo su avanture.
Avanturista ima. Oni se sakupljaju
iz različitih krajeva svijeta. Mene ovo
na neki način podsjeća na krstaške
ratove, kada su različiti avanturisti
iz Evrope išli da oslobađaju Isusov
grob, kao što su kazali, u Jerusalemu.
To su avanturisti. I ovo što se događa
je avantura. Ona će imati posljedice.
Mi već vidimo te posljedice. Mi da-
nas imamo latentne sukobe koje vode
muslimanske zemlje i muslimanske
zajednice i različite grupacije jedna
protiv druge, druga protiv treće i tako
gotovo u nedogled. Vrativši se Va-
šem pitanju, moram, nažalost, kazati
kako nisam siguran da su muslimani
sposobni da na području socijalne i
političke misli ponude neke vlastite
ideje koje bi bile relevantne u današ-
njem globalnom svijetu.
U ovoj, 2014. godini, usvojeni su aman-
dmani na Ustav Islamske zajednice u
Bosni i Hercegovini. Očekuju se pro-
mjene u strukturi rada organa IZ. Koje
promjene će biti ključne?
Mi smo smatrali da je potrebno
da učinimo određene promjene unu-
tar strukture organizacije Islamske
zajednice i smatrali smo da treba-
mo i da možemo ostvariti određe-
ni pomak. Ovdje nije riječ o cjelovi-
toj reformi,ali napravljen je pomak u
čvršćem povezivanju dijelova Islamske
zajednice Bosne i Hercegovine, Srbije,
Hrvatske, Slovenije i dijaspore. Posto-
jali su i određeni problemi u funkcio-
niranju struktura Islamske zajednice.
Ovim amandmanima nastojali smo
da napravimo reformu na tri nivoa.
Prvo, da imamo muftiluke kao
organe Islamske zajednice. Oni nisu
tako funkcionirali ranije, muftije su
bile inokosni organi, oni su bili jedini
organi. Nastojali smo da damo više
prerogativa muftilucima da mogu
efikasnije da izvršavaju svoje obave-
ze naspram džematlija u organizaci-
ji Islamske zajednice. Tu je došlo do
određene prekompozicije ili određe-
ne reforme tog organa na srednjem
nivou. Mislim da će to biti dobro i
korisno za našu zajednicu. Drugo,
usvajanjem ovih amandmana pravno
se omogućava i da sam Rijaset bude
dinamičniji i efikasniji; da bude orga-
niziran kroz Uprave, koje će doprinijeti
homogenizaciji već postojećih tijela,
ureda i službi, a kroz tu organizaciju
nadamo se boljoj preglednosti i efika-
snosti. I to smo, hvala dragom Bogu,
kroz ove ustavne promjene dobili, te
instituciju Rijaseta koja će, nadamo
se, u budućnosti biti snažno i efika-
sno izvršno tijelo Islamske zajednice.
I treće, ono što smatram da je bilo
važno formirati, a to je Vijeće muftija
koje će se baviti vjerskim pitanjima.
Nadam da će Vijeće muftija biti ta
snažna institucija koja će davati od-
govore na doktrinarna pitanja unutar
Islamske zajednice, pitanja akaida ali
i fikha. Naša muslimanska zajednica
je u stalnim promjenama, i ona treba
Vijeće muftija.
Ovim ustavnim amandmanima
naglašena je i uloga Ustavnog suda
unutar Islamske zajednice a složi-
li smo se i sa zajednicama koje su
van Bosne i Hercegovine, a dio su
Islamske zajednice u Bosni i Herce-
govini, da imamo pet centralnih or-
gana. To je Sabor kao predstavnički
organ, zatim Rijaset, Vijeće mufti-
ja, Ustavni sud i Reisul-ulema kao
poglavar zajednice. Saglasili smo se
da odluke ovih pet organa budu va-
žeće za sve članove Islamske zajed-
nice, ma gdje oni bili, uz uvažavanje
98
 Muallimov INTERVJU
regionalnih zakonskih posebnosti.
Iako su ove reforme značajne, ovo
nije bila cjelovita reforma. Usvojeni
su amandmani na postojeći Ustav IZ,
koji će omogućiti promjene unutar
struktura Islamske zajednice.

Islamska zajednica Bosne i Hercegovi-

ne je briga muslimana i muslimanki, no
zbog niza okolnosti, muškarci su unutar
struktura zajednice dominantni. Posto-
je neke indicije da će unutar jedne od
Uprava Rijaseta IZ pokrenuti referat
koji će se baviti prvenstveno pitanjima
žena. Ukoliko takav ured/referat bude
pokrenut, da li to znači, implicite, da
žene dobijaju specijalan status tj. svoj
referat, jer su ostale uprave i referati
namijenjeni muškarcima. Postoji li bo-
jazan da bi se takvim izdvajanjem žena,
umjesto da se insistira na zajedništvu u
činjenju dobra, moglo pogodovati da
muškarci i dalje budu dominantni u
strukturama Islamske zajednice?
Islamska zajednica ima širok spek-
tar djelovanja. S aspekta imamske
službe, može se kazati da je naša za-
jednica dominantno muška zajedni-
ca. Međutim, ona to nije i ne mora
da bude u drugim poljima djelovanja
unutar Islamske zajednice. Na poslo-
vima misije podjednako imaju priliku i
mogu biti zastupljeni i žene i muškar-
ci. Naprimjer, islamsku vjeronauku u
školama podučavaju uglavnom žene.
U ustanovama Islamske zajednice
ima puno žena različitih zanimanja
koje svoje poslove obavljaju odlično.
Mi nismo zadovoljni zastuplje-
nošću žena u radu predstavničkih i
upravnih tijela. Više muslimanki bi
trebalo biti uključeno u rad Sabora
Islamske zajednice, skupština medžlisa
kao i u rad Rijaseta i izvršnih odbora
medžlisa. Na tom planu treba praviti
iskorake, i mi se o ovom pitanju još
savjetujemo i razgovaramo o njemu.
Postoje mišljenja da Islamska zajed-
nica treba napraviti zastupničke kvote
za žene unutar predstavničkih organa
u Islamskoj zajednici. Može se dogo-
vorom odrediti kvota, trećina ili čak
polovina za žene, ali ja nisam siguran
da je to najbolje rješenje, jer smatram
da je ovo zajednica muškaraca i žena, i
da svako treba da ima priliku da bude
kandidat. I smatram da je važnije da
Volio bih da budemo zajednica koja primjećuje i priznaje kva-
litet svake osobe, da ih ne dijelimo na muške i ženske. I da ovo
bude Zajednica odgovornih ljudi, da na izbore za predstavnič-
ka i upravna tijela kandidiramo najbolje između sebe. Koliko će
biti zastupljeno muškaraca i žena u postocima? Neka budu 90%
žene a 10% muškarci, ako je kvalitet u tome. (...) Naglašavam,
nažalost, mi smo očito iz razumijevanja imamske službe zaklju-
čili, i to je ono što je negativno, da sve važne službe moraju biti
u rukama muškaraca. Ne mora biti tako...
bude izabran onaj ko je bolji, kom- o izborima. Na izborima ili dobiješ
petentniji, da to bude važnije od či- glasove ili ih ne dobiješ. Smatram
njenice da li je izabran muškarac ili da je naivno, osiguravanjem kvote,
žena. Mi ćemo morati odabrati put nadati se funkcionalnom predstav-
kojim ćemo krenuti u rješavanje ovog ničkom ili izvršnom tijelu. Ali, uko-
pitanja; izbori ili određene kvote. Ali liko se saglasimo da treba izbornim
volio bih da budemo zajednica koja pravilima osigurati određenu kvotu
primjećuje i priznaje kvalitet svake zastupljenosti u prijedlozima kan-
osobe, da ih ne dijelimo na muške i didata za predstavnička tijela, i ako
ženske. I da ovo bude Zajednica od- muslimanke, naše sestre smatraju da
govornih ljudi, da na izbore za pred- to tako treba i ja ću biti za to, pa neka
stavnička i upravna tijela kandidira- bira ko koga hoće i kako hoće.
mo najbolje između sebe. Koliko će Naglašavam, nažalost, mi smo oči-
biti zastupljeno muškaraca i žena u to iz razumijevanja imamske službe
postocima? Neka budu 90% žene a zaključili, i to je ono što je negativno,
10% muškarci, ako je kvalitet u tome. da sve važne službe moraju biti u ru-
Predstavnička tijela su izborna ti- kama muškaraca. Ne mora biti tako,
jela, i bojim se da bismo osigurava- ali je tačno da postoji nesrazmjer. Pi-
jući izborne kvote s jedne strane po- tanje zastupljenosti žena mora biti
remetili princip koji zastupamo, a to pitanje jedne šire i ozbiljne strategi-
je da svaki musliman ili muslimanka, je unutar Islamske zajednice. Možda
član zajednice ima pravo da bira i da se formiranjem tog ‘ženskog refera-
bude biran. A s druge strane, svi za- ta’ može dogoditi da ćemo skrenuti
jedno moramo biti svjesni da je riječ pažnju sa suštine ovog pitanja, da taj

99 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58

 Muallimov INTERVJU
ured postane neki provizorij, da on ne
opravda svoje postojanje, i zbog toga
je važno da se ovo pitanje rješava na
jednom širem planu, tim više što ovo
nije samo problem unutar IZ, već i
drugih struktura u našem društvu.
Važno je isticati da ćemo nastojati
ubuduće povjeravati poslove Islamske
zajednice sposobnim, kompetentnim,
radinim i čestitim muslimankama, kao
i sposobnim, kompetentnim, radinim
i čestitim muslimanima, te da će se za
takve otvarati prostor. Također, važ-
no je za zajednicu, njene uposlenike,
članove i pripadnike islamske zajed-
nice da znaju da je svaki posao važan.
I za svaki posao treba nam odgovorna
i kompetentna osoba. Osoba koja je
stručna, koja zna. U Islamskoj zajed-
nici postoji institut konkursa kojim se
biraju potrebni kadrovi. Muslimanke i
muslimani koji žele biti u službi Islam-
ske zajednice imaju pravo da to budu,
i da to svoje pravo realiziraju prema
pravilima konkursnih procedura.
Jedna od obaveza Islamske zajednice je
da sačuva islamsku tradiciju kakvu smo
imali na ovim prostorima. U junu ove go-
dine u organizaciji Rijaseta Islamske za-
jednice u Bosni i Hercegovini i Fakulteta
islamskih nauka u Sarajevu, održana je
naučna konferencija pod naslovom “Ehl-
i sunnet we l-džema’at – tradicija mu-
slimana Balkana”. Možete li nam reći u
čemu se ogleda značaj ove konferencije?
Mi dugo nismo imali raspravu o ne-
kim akaidskim temama unutar Islam-
ske zajednice, a sve ove godine smo
imali ispred sebe nasrtaje na ovu našu
tradicionalnu hanefijsko-maturidijsku
misao na ovim prostorima. Jedno-
stavno smo smatrali da je vrijeme da
se okupimo, da vidimo čime raspola-
žemo na ovim prostorima kada je u
pitanju očuvanje ove tradicije, koja je
za nas životna. Smatram da je ona za
nas životna jer kroz nju su bosanski
muslimani očuvali svoje duhovno biće.
Mi smo ovu tradiciju razvijali, u našim
porodicama smo ju živjeli, živjeli smo
ju i u našim obrazovnim institucija-
ma, naučavali ju u medresama, fakul-
tetima, kroz džamije, tekije, hanikah.
Sve je to naša tradicija. Međutim, u
posljednje vrijeme vidimo da posto-
je ti agresivniji nasrtaji na ovu tradi-
ciju koja je izdržala stoljeća, i koja je
vitalna, koja je umjerena, koja je pri-
mjerena našem čovjeku. Naš čovjek
je razumije, nije mu strana.
Ustavom Islamske zajednice done-
sena je odredba da su pripadnici Islam-
ske zajednice hanefijskog mezheba i
maturidijskog akaida. Islamska za-
jednica ima obavezu da čuva Ustavne
odredbe, a to znači i islamsku tradi-
ciju Bošnjaka. To što smo hanefij-
skog mezheba i maturidijskog akai-
da ne znači da nećemo proučavati i
druge tradicije u našim zavodima i
ustanovama. To smo činili i do sada,
činit ćemo to i ubuduće, ali smo že-
ljeli skrenuti pažnju i našim prijate-
ljima koji dolaze iz islamskog svije-
ta ovdje, i koji sa sobom, razumljivo
je, nose dio svoje tradicije, da ovdje
već postoji živi islam, a da muslima-
ni ovdje njeguju svoje tradicionalne
vrijednosti koje ne moraju biti dio
njihovih vrijednosti. Ponekad mora-
te skrenuti pažnju ljudima, jer ljudi
su skloni isključivosti, a muslimani
ponekada ostrašćeni imaju potrebu
“prevjeravati” druge muslimane, zbog
različitih tradicija. Islamski svijet ni-
kada nije bio monolitan, ali ne mislim
da trebamo biti toliko osioni da svog
brata koji je sunija drugog mezeheba
ili šija, imamo potrebu navraćati da
bude ono što smo mi. Smatram da
je potrebno da kažemo da je ta priča
jednom završena za nas i da se sva-
ko razvija u svojoj tradiciji i na svo-
jim duhovno-povijesnim korijenima.
Ne isključujem da ljudi individualno
mogu zastupati jedno mišljenje ili
drugo, ali smatram da nas organi-
zirano “prevjeravanje” ljudi iz jedne
tradicije u drugu, dovodi do konflik-
ta i sukoba. To je danas vidljivo na
Bliskom istoku. Danas vrlo ozbiljni
ljudi, ozbiljni muslimanski mislioci
govore o sukobu ehli-sunneta i ši-
ija, odnosno selefizma i šiizma. Ja
smatram da na našim prostorima
trebamo izbjeći bilo kakav među-
muslimanski sukob i odgovornost
Islamske zajednice o tom pitanju je
velika. Također, mi nastojimo i našim
ljudima, muslimanima ovih prosto-
ra kazati da moraju biti svjesni mo-
gućih posljedica odstupanja od naše
tradicije. Mi ne želimo da oko ovih
pitanja imamo sukobe. Zbog toga
Islamska zajednica i ja osobno, zahva-
ljujemo i Fakultetu islamskih nauka
i svima onima koji su pomogli da se
ova konferencija održi. Smatram da
je važno da je održavamo s vremena
na vrijeme, jer su društva i zajednice
u stalnoj promjeni, i ulema mora od-
govorno bdjeti nad tim promjenama.

‫املــوــجز‬ Summary
THE ISLAMIC COMMUNITY IS BOUND BY ITS’
‫دستور املشيخة اإلسالمية يلزمها باملحافظة ىلع تراث البشانقة اإلساليم‬ CONSTITUTION TO PRESERVE THE ISLAMIC
‫حوار مع سماحة الشيخ حسني كفازوفيتش‬ TRADITION OF BOSNIAKS
Interview with the reisu-l-ulama of the Islamic Community
‫رئيس العلماء واملفيت العام يف ابلوسنة واهلرسك‬
of BiH Husein ef. Kavazović
‫ سنادا طاهروفيتش‬:‫أجرت احلوار‬ By Senada Tahirović
‫ رئيس العلماء واملفيت العام‬،‫ جييب سماحة الشيخ حسني كفازوفيتش‬،‫يف هذا احلوار‬ In this interview we bring outlook of reis Husein ef. Kavazović
،‫ ورسالة املشيخة اإلسالمية‬،‫ عن أسئلة تتعلق بشهر رمضان‬،‫يف ابلوسنة واهلرسك‬ about the month of Ramadan, the mission of the Islamic
Community, genocide in Srebrenica, social injustice, Bosniak
،‫والعدالةاالجتماعية‬،‫وذكرىجريمةاإلبادةاجلمعيةاليتارتكبتيفرسيربينيتسا‬ tradition, structural reform of the Islamic Community and
.‫ ومسائل أخرى‬،‫ واإلصالحات ابلنيوية داخل املشيخة اإلسالمية‬،‫والرتاث ابلوشنايق‬ other issues.

Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 100

 historija obrazovanja

KAKO SU UNIŠTENE
MEDRESE ALI I
SAČUVAN JEDAN
IZNIMNO ZNAČAJAN
VAKUF U BIHAĆU
Suad MAHMUTOVIĆ
UDK 373.5.014.521: 28](497.6 Bihać)

Sažetak: U muslimanskoj pravnoj nauci institut vakufa je opće dobro i ima kategoriju trajne vrijednosti. Institut vakufa
na području Bosne i Hercegovine živi od dolaska Osmanske države,a ona je vodila urednu evidenciju vakufa, koji su
bili organizirani prema šerijatsko – pravnim propisima. Dolaskom Austro-Ugarske vakufi u Bosni i Hercegovini su
bili prepušteni sami sebi. Neadekvatna briga i nepostojanje nadzora i kontrole u upravljanju nad vakufima ostavljao
je prostor za manipulacije u kojima su vakufi devastirani ili potpuno uništavani. Naime, mnogi objekti su uništeni a
neki od njih su potpuno promijenili namjenu. Dešavalo se to u vrijeme Austro-Ugarske, Kraljevine SHS, takozvanom
agrarnom reformom, kao i u vrijeme Socijalističke Jugoslavije, takozvanom eksproprijacijom. Istu sudbinu dijelili su
i vakufi na području Bosanske krajine, a bihaćkim medresama danas nema ni traga.
U ovom radu autor je cjelovito istražio i argumentirano predstavio historijat i okolnosti nestanka izuzetno značajnog
vakufa – medrese u Bihaću, te historijat očuvanja vakufskog zemljišta na području ove općine. Glavnina istraživanja je
bazirana na obimnoj arhivskoj dokumentaciji iz privatnog arhiva Sadik ef. Ribića, ugovorima te drugim dokumentima i
sudskim presudama kojima je omogućeno gašenje vakufa u vrijeme Socijalističke Jugoslavije. U istraživanju je korišten
historijski, komparativni i metod tekstualne analize.
Ključne riječi: Bihać, vakuf, medresa, Sadik ef. Ribić

B
ihać je bio grad medresa. Pre-
ma statističkim podacima za
godine 1876. i 1877. spominju
se dvije medrese u Bihaćkom kadi-
luku.1 To su medresa Mehmed-paše
Bišćevića te ona preko puta džamije
Fethije u Bihaću. Mehmed-pašina
medresa je bila prizemna zgrada sa
13 soba za softe, dershanom, dvije
abdesthane, avlijom i baščom za čije
troškove je vakufnamom iz 1868.
godine određen iznos od 60.000
groša koje će se dati u promet uz 10%
dobiti, postupajući na dozvoljen (ha-
lal) način.2 Godine 1892. sagrađena
101
je još jedna medresa koja je dugo
vremena bila jedna od najljepših
zgrada u Bihaću i široj okolini. Bihać
je u to vrijeme bio lučonoša znanja u
cijeloj Bosanskoj krajini. Inicijativu
za gradnju nove bihaćke medrese je
dao Mehmed-beg Ibrahimpašić-
-Alajbegović, tadašnji gradonačelnik
Bihaća. Zemaljska vlada je podržala
ovu aktivnost uloživši u njenu gradnju
5.000 forinti.
Građani su masovno učestvovali
u izgradnji svoje medrese izdva-
jajući 16% od godišnjeg “prireza”
u vremenu od dvije godine a po
odluci Građevinskog odbora.3 Grad-
nja medrese je otpočela 1889. da bi
već 1891. godine morala zastati jer
prikupljena sredstva nisu bila dostatna
za okončanje radova.
Radovi na izgradnji medrese su
okončani 1892., odnosno, 1310.
hidžretske godine. Koncem te go-
dine je upriličena svečanost njenog
otvorenja. Medresa je izgrađena na
lokalitetu nekadašnje Ićhisar dža-
mije koja je bila u ruševnom stanju.
Sagrađena je u postmaurskom stilu
po uzoru na Šerijatsku sudačku školu
u Sarajevu.4
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 historija obrazovanja
Već početkom juna 1941. godi-
ne talijanska vojska je provalila u
zgradu medrese i pri tome uništila
nastavničke knjižice, 255 knjiga na
orijentalnim i narodnim jezicima,
465 knjiga na našem jeziku, geo-
grafske karte, dva globusa i druga
nastavna pomagala. Načinjena šteta,
po procjenama Uprave medrese o
vrijednosti predmeta iz 1939. godine,
je bila u iznosu od 177. 500 dinara.5
U to vrijeme sve štete su se ravnale u
vrijednosti predmeta iz 1939. godine
na osnovu akta upućenog od stra-
ne Reparacione komisije pri Vladi
FNRJ.6 Nastava je u više navrata
prekidana te je došlo do dislokacije
učenika na poljoprivredno dobro
u Kalini – Bakšaiš s obzirom da
je zgrada medrese tokom rata više
puta bombardovana.
Naročito je teško oštećena tokom
bombardiranja 1944. godine tako da
je osim jugoistočnog dijela gotovo
do temelja srušena. Preostale dijelove
zgrade je srušila vojska, a materijal
upotrijebila za svoje potrebe. Teme-
ljem dopisa kojeg je uputio upravnik
medrese Povjerenstvu u Bihaću ove
aktivnosti se nisu mogle spriječiti.7
Bilo je pokušaja da se rad ove
medrese nastavi i nakon rata u zgradi
Gajretovog konvikta, čak je for-
miran Akcioni odbor i prikupljen
novac u svrhu adaptacije. Međutim,
do ponovnog rada ove obrazovne
ustanove nikada nije došlo. Pred-
sjednik Akcionog odbora je bio
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
Omer-beg Bišćević, koji je ujedno
bio i predsjednik Povjerenstva u
Bihaću. Posljednje aktivnosti ovog
Odbora bilježimo dana 25. aprila
1948. godine kada je izvršena predaja
sredstava blagajniku. Nakon toga u
ovu zgradu je smješten Dom učenika
u privredi.8 Inače, rad medresa nakon
Drugog svjetskog rata je bio reguli-
ran Uredbom o ukidanju privatnih
škola na teritoriji Bosne i Herce-
govine. U članu 7. ove Uredbe stoji
da tu ne potpadaju privatne škole
sa vjerskim nastavnim programom
koje odobri ministar prosvjete. Na
osnovu tog propisa Ulema medžlis
u Sarajevu je dostavio Ministarstvu
prosvjete, Odjeljenju za srednju
nastavu, uredbe o Gazi Husrev-
begovoj medresi, nižim okružnim
medresama i mektebima. U istom
dopisu je stojala napomena da je
njemački jezik isključen iz nastavnog
plana medresa.
Na tu molbu Ulema medžlis nije
dobio odgovor pa je upućeno više
požurnica, ali bez rezultata.9 Poznato
je da je jedino Gazi Husrev-begova
medresa nastavila sa radom, dok su
sve druge zatvorene. Objekt devasti-
rane zgrade bihaćke medrese je do
temelja srušen, a zemljište na kojem
se nalazila, zk. uložak broj 488, kč
broj 1/89, površine 580 m² naciona-
lizirano 1959. godine, dakle, manje
od godinu dana nakon stupanja na
snagu Zakona o nacionalizaciji, 26.
decembra 1958. godine.10 Na toj
Fotografija bihaćke medrese nakon
bombardiranja Bihaća 1944. godine
Bihaćka medresa
sagrađena 1892. godine
parceli je sagrađena zgrada Narodne
banke, Filijala Bihać. Netom prije
otpočinjanja radova vakuf je tražio
naknadu za spomenuto zemljište u
iznosu od 406.000 dinara. Narod-
na banka je taj zahtjev odbila uz
obrazloženje da isti nije osnovan s
obzirom da se kupovina ovog ze-
mljišta po postojećim propisima ne
može vršiti.11 Naknada za oduzeto
vakufsko zemljište je uplaćena u
iznosu od 242. 400 dinara. 12 Na
lokalitetu nekadašnje bihaćke me-
drese je sagrađena bezlična zgrada u
ruskom stilu, kakve su većina zgrada
izgrađenih poslije Drugog svjetskog
rata u Bihaću. U ovom objektu je
do agresije na našu zemlju bio smje-
šten Zavod za platni promet, ranije
Služba društvenog knjigovodstva.
Trenutno se ova zgrada koristi za
potrebe Tužilaštva Unsko-sanskog
kantona. Evidentno je da je “nova
vlast” nastojala izbrisati tragove
islamske arhitekture u čemu je, na-
žalost, i uspjela. Od nekadašnjih
objekata te vrste u Bihaću; medresa,
Pašine džamije, magaza i dućana na
Otoci koji su krasili ovaj grad, ostalo
je samo turbe dvojici nepoznatih
šehida. Od mezara bihaćkih velikana
koji su se nalazili pored prelijepe
medrese i Mehmed-pašine džamije
nema ni traga. Medžlis Islamske za-
jednice Bihać je u više navrata tražio
povrat ili kompenzaciju ovog vakufa.
Međutim, sve spomenute aktivnosti
su do sada bile bez uspjeha.
102
 historija obrazovanja

Ekonomija medrese
Medresa je imala ogromnu eko-
nomiju u površini od 211. 915 m²,
kupljenu 15. maja 1940. godine za
iznos od 251. 390 dinara na dražbi
imanja Muhamed-bega sina Hasan-
bega Bišćevića. Dražbi je po ovlašte-
nju Vakufske direkcije prisustvovao
Sadik ef. Ribić, upravitelj medrese.13
Vakufska direkcija u Sarajevu je za
ovu namjenu izdvojila 100.000 di-
nara.14 Sreski sud u Bihaću je donio
Zaključak o dosuđivanju čime su
ove parcele postale vlasništvo vakufa
Niže okružne medrese u Bihaću.15
Zemlja je plaćena u nekoliko rata,
tako da je Uprava medrese obavijestila
Državni vjerski zavod, Podružnica
Banjaluka, da je uplaćen iznos od
253.724 kune na ime otkupa spo-
menute zemlje. Medresa je uplatila
2.334 kn viška te je ovom prigodom
zamoljen Naslov da obračuna pred-
Dopis Niže okružne medrese od 29. juna 1940. godine
viđene kamate.16
Povodom otvorenja ove ekono-
mije upriličena je svečanost kojoj je
prisustvovao Fehim ef. Spaho, tadašnji
reisul-ulema kao i Mehmed Ali Će-
rimović, predsjednik Ulema medžlisa
u Sarajevu.17 Taj dan je prikupljeno
oko 40.000 dinara za potrebe medrese,
dok su troškovi organizacije svečanosti
koštali oko 10.000 dinara.
Upravitelju medrese je zamjereno
što nije konsultirao Povjerenstvo u
Bihaću prilikom kupovine ovoga
zemljišta kao ni prigodom organi-
zacije svečanosti.18 Sadik ef. Ribić u
svom odgovoru Vakufskoj direkciji
u Sarajevu napominje da je imao
Ovlaštenje te da nije bilo nikakvih
drugih uputa od strane Povjerenstva
u Bihaću. On dalje navodi da je je-
dino što je predsjednik Povjerenstva
u smislu instrukcija učinio jeste to
da je došao u sudsku salu na dan
dražbe i rekao upravitelju: “Kako
ide? Pazi da se ne prevariš!”19 Uprava
Skica imanja Muhamed-bega Bišćevića iz 1925. godine, sada vlasništvo vakufa
medrese je usljed ratnih djelovanja i
loših prihoda bila primorana prodati
značajan dio ove ekonomije s obzirom Niže okružne medrese parcelu zvanu što ukupno iznosi 29.100 m² zemlje,
da je bila u dugovima. “Zablaće”, k.č. broj 175. u površini od po cijeni od 110.000 kuna.20
Tako je 08. srpnja 1942. godine 8.490 m² i “Krčevina”, k.č. broj 186/1, Također je Juso Muslić, sin Šerifa
Ibrahim Poprženović, sin Alage, trgo- 186/2 i 187., u površini od 20.610 m², iz Bakšaiša, kupio zemljište od Niže
vac iz Kamenice kod Bihaća, kupio od obje u zk ulošku broj 28., KO Kralje, okružne medrese zvano “Velika luka”
103 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 historija obrazovanja
Spisak poljoprivrednih imanja koja su prešla u vlasništvo države
i to kč broj 197., površine 20.000 m²,
kč broj 198/1 sa 13.685 m², 198/2
površine 400 m², 199/1 sa 8.500 m² i
199/2 sa 1.550 m², što ukupno izno-
si 44.135 m² po cijeni od 130.000
kuna.21 Ovaj novac je poslužio za
vraćanje dugova i uređenja ekono-
mije medrese. Od ostatka je kupljena
parcela zvana “Otoka”, kč broj 584/1,
površine 2.810 m² od Muhe Diz-
darića, sina Ibrahima, po cijeni od
4.000 kuna.22 Vakufska direkcija u
Sarajevu se nakon rata suglasila sa
prodajom ovih nekretnina s obzirom
na izvanredne okolnosti koje su tada
vladale.
Međutim, Uprava medrese je
upozorena da se ubuduće neće
tolerirati takva prodaja makar se
radilo i o hitnoj stvari te da aktiv-
nosti takve naravi mora uskladiti
sa Kotarskim vakufsko-mearifskim
povjerenstvom u Bihaću.23 Medre-
sa je izvršila zamjenu parcela radi
kompaktnosti zemljišta na Otoci
sa Markom Vujićem, Dragicom,
pok. Dane iz Bakšaiša i Slavkom
Vujićem, pok. Ive iz Bakšaiša, Ka-
lina i to: kč broj 589/1, 589/2, zk.
uložak broj 96. i 97., KO Bakšaiš,
za zemlju koja se nalazi uz njihove
kuće i to: kč broj 573/1, zk uložak
broj 391., KO Bakšaiš, u površini od
2.620 m². Na ovaj način medresa je
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
dobila 5.240 m². Zamjena je izvrše-
na na molbu spomenutih Vujića.24
Bihaćka medresa je u Nastavnom
planu i programu imala predmet
Zadrugarstvo i gospodarstvo tako
da je ova ekonomija dobro došla u
realizaciji istoga. Također je na ovaj
način pomagala siromašnim đacima
koji nisu mogli plaćati smještaj u
medresi. Učenici su pomagali pri
obradi zemlje sve do 1944. godine
kada je medresa prestala sa radom.
Te godine je bilo svega šest učenika,
koji su bili bez starateljstva, a radili
su na ekonomiji medrese.25 Netom
poslije rata izvršen je popis pokretne
imovine ekonomije medrese koji je
obuhvatao: namještaj, poljoprivredne
sprave i alat, mljekarske, voćarske i
vrtlarske sprave te stoku i živad. U
to vrijeme ova ekonomija je imala:
2 krave, 4 junice, 2 radna konja, 13
kokošiju i 8 pataka. Pored toga je
posjedovala još i dvije skele – kerepa
i to jednu teretnu i jednu lahku te
dvoje saonica, jedne teretne i jedne
lahke.26 Vakufska direkcija u Sara-
jevu je neposredno poslije Drugog
svjetskog rata poslala uputstvo svim
povjerenstvima u zemlji u kojem ih
obavještava da je usvojen Zakon o
agrarnoj reformi i kolonizaciji dana
09. januara 1946. godine. U članu
7. tačka c. ovog zakona se govori o
oduzimanju zemljišnih i šumskih
posjeda vakufa. Međutim, onim
vakufima čija zemljišta služe za
izdržavanje džamija, tekija i drugih
vjerskih ustanova ostavit će se po
100 dunuma zemlje.27 Netom poslije
Drugog svjetskog rata, Odlukom
Gradskog narodnog odbora u Bi-
haću, broj: 3489/45 od 21. januara
1946. godine, temeljem člana 3.
Zakona o agrarnoj reformi i koloni-
zaciji, medresi u Bihaću je oduzeto
111 dunuma zemlje.28 U napomeni
stoji da nema posjedovnih listova
jer je ovo imanje kupljeno pred
rat i nije provedeno, a na Spisku je
evidentirano kao zemljišni posjed
crkava, manastira, vjerskih ustanova
i svih vrsta zadužbina, svjetovnih i
vjerskih.29
Na rješenje Agrarne komisije
o eksproprijaciji ovog zemljišta
Povjerenstvo je upućivalo žalbe
Okružnom sudu u Bihaću a Va-
kufska direkcija tražila povlačenje
akata o eksproprijaciji. Sadik ef.
Ribić je dana 01. decembra 1949.
godine uputio prijedlog Vakufskoj
direkciji u Sarajevu da se cijela
ekonomija medrese stavi na raspo-
laganje Gradskom poljoprivrednom
dobru u Bihaću obrazlažući to či-
njenicom da se traži prevelik otkup
poljoprivrednih proizvoda što ista
nije mogla udovoljiti. Tako je npr.
navedene godine predato: 5.000 kg
sijena, 3.500 kg slame, 1.015 kg raži,
151 kg ječma, 1.128 kg zobi, 290
kg suražice te 909 kg pšenice dok
kod graha i i kukuruza nije mogla
udovoljiti obavezi otkupa. Predato
je 257,50 kg graha od 337 kg koli-
ko se tražilo te 6.721 kg kukuruza
od 7.773 kg koliko se otkupom
potraživalo.30 Praktično je gotovo
sav prinos sa ekonomije medrese
predat kao obaveza otkupa.
Zbog svega navedenog Vakuf-
ska direkcija u Sarajevu je dostavila
Povjerenstvu Zaključak Saborskog
odbora od 22. 12. 1949. godine ko-
jim se cijeli posjed ekonomije me-
drese ustupa Gradskom narodnom
odboru s tim da isti radi očuvanja
forme vlasništva plaća Vakufsko-
mearifskom povjerenstvu u Bihaću
104

jedan dinar godišnje zakupnine. Na
ovaj način vakuf medrese je saču-
van. Prema podacima Kotarskog
vakufsko-mearifskog povjerenstva
u Bihaću, Niža okružna medresa je
1954. godine posjedovala ukupno
145.177 m² vakufske zemlje koja
je gore spomenutom Odlukom data
na korištenje Gradskoj ekonomiji u
Bihaću.31 Zanimljivo je da je Sadik
ef. Ribić imenovan za finansijskog
knjigovođu Gradskog poljoprivred-
nog dobra, kasnije Zemljoradničke
zadruge Bihać, tako da je praktično
sve vrijeme imao nadzor nad radom
ovog vakufa.32 Saborski odbor je na
sjednici održanoj 13. 09. 1955. godine
donio Odluku da se zemljište Niže
okružne medrese prenese u Grun-
tovnici na vakuf džamije Fethije u
Bihaću.33 Gradska ekonomija je, da
bi se oslobodila privatnih posjeda na
1
Ismet Huseinović i Džemaludin Babić,
Svjetlost Evrope u Bosni i Hercegovini,
Zrinski Čakovec, Sarajevo, 2004. godine,
strana 401.
2
Gazi Husrev-begova biblioteka Sarajevo,
preveo Salih Trako, Knjiga Sidžila I,
redni broj 162, strana 196.
3
Mehmed Mašić, Bihaćke medrese, NIP
Unsko-sanske novine, Bihać, 1998.
godine, strana 68–70.
4
Dopis Niže okružne medrese broj: 24/46
od 09. maja 1946. godine upućen Grad-
skom narodnom odboru, Odjeljenju za
prosvjetu
5
Dopis Okružnog narodnog odbora
broj: 388/46 od 04. 05. 1946. godine,
upućen Gradskom narodnom odboru,
Odjeljenju za prosvjetu u Bihaću
6
Dopis Niže okružne medrese u Bihaću
broj: 2/46 upućen Kotarskom vakufsko-
mearifskom povjerenstvu u Bihaću dana
08. januara 1946. godine
7
Izvještaj Vakufskoj direkciji u Sarajevu
od 31 januara 1952. godine. U potpisu
je Sadik ef. Ribić
8
Dopis Ulema medžlisa u Sarajevu upu-
ćen Upravama svih područnih medresa,
broj: 475/46 od 11. 02. 1946. godine
9
Rješenje Narodnog odbora Opštine
Bihać broj: 03-67/1/59 od 19. 09. 1959.
godine
105
Otoci izvršila zamjenu zemlje koja je
bila u vlasništvu Islamske zajednice sa
privatnim licima. Na ovaj način vakuf
medrese je ukrupnjen. Uspostavom
novog Katastra, nakon avionskog
snimanja 1971. godine, zemljište
zvano “Otoka” površine oko 100
dunuma je uknjiženo na Islamsku
zajednicu.34 Tačnije, radi se o šest
parcela koje se vode u Katastru pod
ovim imenom u ukupnoj površini od
96.298 m² zemlje. Od 1965. godine
pa sve do agresije na našu zemlju
ekonomija medrese se iznajmljuje
Zemljoradničkoj zadruzi u Bihaću
kao i drugim subjektima koji su se
bavili proizvodnjom hrane kao što
su: PPPK “Krajina”, RO “Žitopre-
rada” i DP “Agrokrajina”.35 Sadik
ef. je stanovao u vakufskoj kući na
Kalini u Bakšaišu a obrađivao je 8.
489 m² vakufske zemlje te je u tu
Lliteratura
10
Dopis Narodnom odboru Opštine
Bihać upućen od strane Narodne
banke FNRJ, Centrala za NR BiH
Sarajevo, Direkcija pravnih poslova
broj: XXV-1208/59 BP/DžJ od 12.
septembra 1959. Godine
11
Dopis imovinsko-pravne službe SO-e
Bihać upućen Komisiji za vjerska pitanja
SO-e Bihać od 17. 02. 1965. godine,
bez broja protokola
12
Akt Niže okružne medrese upućen
Sreskom vakufsko-mearifskom povje-
renstvu u Bihaću, broj: 180/40 od 29.
juna 1940. godine
13
Obračun o utrošku svote od 100.000
dinara odobrene za kupovinu zemlje za
ekonomiju medrese upućen Vakufskoj
direkciji u Sarajevu, broj: 570/40 od 31.
decembra 1940. godine
14
Zaključak o dosuđivanju Sreskog suda
u Bihaću broj: 612/39 od 20. maja 1940.
godine
15
Dopis Niže okružne medrese u Bihaću
broj: 35/43 od 05. 07. 1943. godine
16
Obavijest Ulema medžlisa u Sarajevu
Sreskom vakufsko-mearifskom povje-
renstvu u Bihaću broj: 8216/40 od 22.
augusta 1940. godine
17
Dopis Sreskog vakufskog povjerenstva
u Bihaću, broj: 274/40 od 07.12. 1940.
godine.
historija obrazovanja
svrhu plaćao Povjerenstvu najamni-
nu od 10. 000 dinara godišnje.36 Sa
ove vremenske distance možemo
konstatirati da je zemljište bivše
ekonomije medrese najkvalitetnije
vakufsko dobro u Bihaću koje da-
nas ima višemilionsku vrijednost.
To je jedan od najljepših vakufa na
području sadašnjeg Medžlisa IZ-e
Bihać, jer se nalazi na otoku okružen
sa svih strana rijekom Unom a na
ulazu je sagrađen most. Također, sa
ove vremenske distance svjedočimo
izuzetnu pronicljivost i viziju koju
je imao Sadik ef Ribić. Zašto na
kraju ne kazati da bi naše današnje
medrese mogle imati slična imanja
kao što je nekadašnja ekonomija
medrese u Bihaću. Na taj način uče-
nici medrese bi konzumirali vlastite
prehrambene proizvode a vakuf imao
višestruku korist.
18
Dopis Niže okružne medrese upućen
Vakufskoj direkciji u Sarajevu, broj:
570/40 od 31. decembra 1940. godine
19
Ugovor o prodaji i kupnji broj: 53/42
od 08. srpnja 1942. godine. Svjedoci ove
kupnje su Ragib Kazaferović i Ibrahim
Pašalić, muderrisi medrese.
20
Ugovor o prodaji i kupnji broj: 50/42
od 19. lipnja 1942. godine. Svjedoci ove
kupnje su Ragib Kazaferović, muderris
medrese i Suljo Muslić
21
Ugovor o prodaji i kupnji bez broja od
15. kolovoza 1942. godine. Svjedoci ove
kupnje su Ragib Kazaferović, muderris
medrese i Suljo Muslić
22
Dopis Vakufske direkcije u Sarajevu
broj: 2817/46 od 19. juna 1946. godine
upućen Upravi Niže okružne medrese
u Bihaću
23
Dopis Niže okružne medrese upućen
Gradskom narodnom odboru u Bihaću
broj: 16/46 od 11. marta 1946. godine
24
Dopis Niže okružne medrese upućen
Gradskom narodnom odboru u Bihaću
broj: 16/46 od 11. marta 1946. godine
25
Spisak pokretne imovine ekonomije
Niže okružne medrese u Bihaću broj:
3/46 od 10. 01. 1946. godine
26
Dopis Vakufske direkcije u Sarajevu
upućen Sreskim vakufsko-mearif-
skim povjerenstvima i Upravi Gazi
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 historija obrazovanja
Husrev-begovog vakufa u Sarajevu broj:
391/46 od 19. januara 1946. Godine
27
Odluku je potpisao Omer Čeliković,
predsjednik Narodnog odbora u Biha-
ću i Rasim Ćurtović, sekretar. Pored
imovine vjerskih zajednica oduzeto
je dosta begovske zemlje. Na Spisku
pod C je uvedeno: “Zemljišni posjedi
crkava i manastira itd”. Na osnovu ovog
Zakona oduzeta je vjerskim zajedni-
cama sva imovina koja je prelazila 10
hektara – 100 dunuma dok je fizičkim
licima oduzeto sve iznad 30 dunuma
zemlje.
27
Član 1. Zakona o agrarnoj reformi glasi:
U cilju dodeljivanja zemlje zemljorad-
nicima koji nemaju zemlje ili je imaju
nedovoljno, izvršiće se na celoj teritoriji
Federativne Narodne Republike Jugo-
slavije agrarna reforma i kolonizacija
ostvarujući načelo: “Zemlja pripada
onima koji je obrađuju.”
28
Na Spisku se nalazi dosta uglednih
bihaćkih begovskih porodica.. Npr.
Abdulah-begu sinu Ahmet-bega Ibra-
himpašić je tada oduzeto 170 dunuma
zemlje a dr. Ibri Ibrahimpašiću, sinu
umrlog Muhamed-bega, 36 dunuma.
29
Dopis Niže okružne medrese, ekonomije
medrese, Vakufskoj direkciji u Sarajevu
broj: 18/49 od 01. 12. 1949. godine. U
potpisu je upravitelj medrese i njene
ekonomije, Sadik ef. Ribić
30
Izvod-Lustrum imovine Niže okružne
medrese iz Katastra i Zemljišno-knjižnog
ureda u Bihaću na dan 27. 05. 1954. godine
31
Ugovor sasatavljen dana 01. jula 1954.
godine između Zemljoradničke zadruge
u Bihaću i Sadik ef. Ribića.
32
Mehmed Mašić, Bihaćke medrese, NIP
Unsko-sanske novine, Bihać, 1998.
godine, strana 129.
33
Dopis Odbora IZ-e Bihać broj: 268/82
od 08. septembra 1982. godine upućen
Skupštini Opštine Bihać, Odjeljenje
Katastra.
34
Zakupni ugovor sklopljen 10. marta
1965. godine između Odbora IVZ-e
kao zakupodavca i Zemljoradničke
zadruge Bihać kao zakupoprimca
35
Ugovor o izdavanju i primanju nekret-
nina pod zakup od 31. decembra 1964.
godine

‫املــوــجز‬ Summary
HOW MADRASSAS WERE DESTROYED, BUT ALSO
‫كيف أتلفت املدارس ادلينية وتمت املحافظة ىلع‬ HOW WAS ONE EXCEPTIONALLY SIGNIFICANT
‫وقف مهم جدا يف بيهاتش‬ WAQF IN BIHAĆ PRESERVED
‫ُسعاد حمموتوفيتش‬ Suad Mahmutović
In Muslim jurisprudence the institution of waqf is a public good
‫ وقد نشأت‬.‫يعترب الوقف يف اإلسالم ملاك اعما يتسم بالقيمة ادلائمة‬
categorised as a permanent asset. The institution of waqf in BiH
،‫األوقاف يف ابلوسنة واهلرسك مع بداية حكم ادلولة العثمانية فيها‬ exists since the arrival of the Ottomans. The Ottoman state kept
‫واليت اكنت تسجل بدقة ممتلاكت األوقاف اليت اكنت ختضع يف إدارتها‬ a good record of all the waqfs and made sure that these were
‫ ومع االحتالل انلمساوي اهلنغاري للبوسنة واهلرسك‬.‫لألحاكم الفقهية‬ organised in accordance to the shariah – legal requirements. With
the arrival of Austro – Hungarian government waqfs were left on
‫ مما أفسح املجال أمام‬،‫أصبحت األوقاف مرتوكة دون إرشاف ومتابعة‬ their own. Inadequate care and a lack of supervision and control
‫ فقد أتلفت مبان‬.‫اتلالعب بممتلاكتها فأدى ذلك إىل دمارها أو تلفها اتلام‬ paved the way for manipulations that culminated in devastation
‫ سواء يف عهد االحتالل‬،‫ وغري بعضها الغرض اذلي أنشئت من أجله‬،‫كثرية‬ and total destruction of waqfs. Thus numerous buildings were
devastated and many have been used for other purposes. This
‫ حيث تم‬،‫ ومملكة السلوفينيني والكروات والرصب‬،‫انلمساوي اهلنغاري‬
was going on not only during the Austro – Hungarian rule, but
،‫ أو يف عهد يوغوسالفيا االشرتاكية‬،‫تطبيق إجراءات اإلصالح الزرايع‬ also during the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenians when
‫ وقد حلق املصري نفسه بممتلاكت‬،‫عندما تم تطبيق إجراءات نزع امللكية‬ so called Land Reform Law was imposed, as well as at the time
‫ فلم يعد ايلوم يرى أي أثر للمدارس‬،‫األوقاف يف بوسانساك كرايينا‬ of the Socialist Yugoslavia and its so called expropriation laws.
The same fate had waqfs in Bosanska Krajina and the madrassas
.‫اإلسالمية يف بيهاتش‬ of Bihać are lost without the trace.
‫يقدم الاكتب يف هذا املقال حبثا مدعوما باألدلة عن تاريخ أوقاف املدرسة‬ In this article the author thoroughly researches and with
‫ وتاريخ املحافظة ىلع أرايض‬،‫اإلسالمية يف بيهاتش والظروف اليت اختفت فيها‬ relevant arguments presents the history and circumstances of
the loss of a very significant waqf – madrassa in Bihać and the
‫ ويستند اجلزء األكرب من هذا ابلحث إىل الوثائق‬.‫األوقاف يف هذه ابلدلية‬ history of preservation of the waqf land on the territory of this
‫ اذلي انتقلت إيله السجالت‬،‫األرشيفية املوجودة يف أرشيف إقليم أونا وسانا‬ municipality. Main research was based upon extensive private
‫ إضافة إىل العقود والوثائق األخرى وأحاكم املحاكم‬،‫العقارية ملنطقة بيهاتش‬ archive of Sadik Ribić and contracts and other documents and
court verdicts that allowed the extinction of waqfs during the
‫ واستخدم الاكتب‬.‫اليت مكنت من إلغاء األوقاف إبان يوغوسالفيا االشرتاكية‬
ّ Socialist Yugoslavia. The methods used in this research were:
.‫يف هذا ابلحث طرق اتلحليل اتلارييخ واملقارن وانلص‬ historical, comparative and the method of textual analysis.
‫ الشيخ صادق ريبيتش‬،‫ املدرسة اإلسالمية‬،‫ الوقف‬،‫ بيهاتش‬:‫اللكمات الرئيسة‬ Key words: waqf, Bihać, madrassa, Sadik ef. Ribić

Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 106

 historija obrazovanja

TEŠANJSKE ČITAONICE
Elvedin ALIČIĆ
UDK 027.9(497.6 Tešanj)"1842/1920"

Sažetak: Ovaj rad govori o ulozi čitaonica u Bosni i Hercegovini, s posebnim osvrtom na one koje su egzistirale
na tešanjskom području. Te ustanove predstavljaju začetak organiziranog društvenog i kulturnog života među
Bošnjacima, pa su za onodobne prilike u kojima su osnivane i egzistirale ostvarile golemi značaj. A to je, opet,
period zalaska osmanske i dolaska austrougarske vladavine u Bosnu i Hercegovinu, ali i vrijeme borbe za vjersko-
prosvjetnu autonomiju (1899-1909). Čitaonice su bile sinonim za čitanje, prosvjetu i kulturni napredak. Njihovo
djelovanje je imalo za cilj buđenje nacionalne i socijalne svijesti kao i prilagođavanje Bošnjaka novim društvenim
i političkim prilikama. Generalno rečeno, čitaonice su značajno doprinijele razvoju kulture i prosvjete u Bosni i
Hercegovini. Istraživanje na kojem se zasniva ovaj rad je obuhvatilo detektiranje osam čitaonica na tešanjskom
području, a koje su egzistirale od sredine devetnaestog do kraja druge decenije dvadesetog stoljeća. Dostupni
izvori detaljno ne analiziraju važnije segmente egzistiranja ovih čitaonica pa će i ovaj rad tek površno ukazati
na nekadašnje postojanje spomenutih čitaonica na tešanjskom području.
Ključne riječi: čitaonica, prosvjeta, kultura, Tešanj, biblioteka, kulturni život

Uvod Još za vremena turske uprave, društava, formirano je 1923. godine

Kulturni život jedne sredine često
se vrednuje po radu kulturnih društava
i prosvjetnom radu, po izdavačkoj
djelatnosti i sl. Među takve ustanove
treba ubrojati i čitaonice kao preteče
biblioteka u Bosni i Hercegovini.
Inače, tradicija pisane riječi u Tešnju
je duga. Još u 17. stoljeću se ovdje
javljaju prepisi djela na orijentalnim
jezicima (arapski, turski, perzijski),
a od 18. stoljeća nastaju i djela na
maternjem jeziku pisana arapskim
pismom, što je dio alhamijado knji-
ževnosti. Ta djela u ovom dijelu Bosne
i Hercegovine su nastajala, uglavnom,
u tešanjskim medresama. Knjiga se
koričila, te “vakufila” kao opće dobro za
javnu upotrebu. Nažalost, veliki je broj
prepisanih djela, kako u cijeloj Bosni
i Hercegovini pa tako i u Tešnju, koji
nije sačuvan. S obzirom na činjenicu
da je princ Eugen Savojski, austrijski
vojskovođa, 1697. godine popalio
mnoge gradove u BiH, ni Tešanj mu
tom prilikom nije bio izuzetak. Ipak,
određeni broj tih spisa je sačuvan.
107
a posebno dolaskom austrougarske
vlasti u Bosnu i Hercegovinu osni-
vaju se i čitaonice u našim grado-
vima. Njima je namijenjena uloga
potpomaganja javne dostupnosti
pisane riječi, ali im je zadatak bio
i promocija opće kulture. Zapra-
vo, čitaonice predstavljaju začetak
organiziranog društvenog života
među Bošnjacima. Iako su čitaonice
doživljavale preobrazbu u nazivima
i mijenjale upravitelje, njihova uloga
je ostajala ista. Naime, kulturni
život Bosne i Hercegovine uvijek
se morao usklađivati s ciljevima i
politikom vladajućih režima, a ne s
potrebama i težnjama stanovništva.
Početkom 20. stoljeća u Bosni i
Hercegovini se osnivaju kulturno-
prosvjetna društva s nacionalnom
orijentacijom, pa je tako osnova-
no: “Prosvjeta”(1902.), kao srpsko,
“Gajret”(1903.), kao muslimansko
i “Napredak”(1904.), kao hrvatsko
društvo. Sva ova društva osnivaju
i svoje čitaonice. Uzgred rečeno,
pored spomenutih nacionalnih
i muslimansko društvo “Narodna
uzdanica”, koje je bilo prohrvatski
orijentirano, kao pandam “Gajretu”,
koje je bilo prosrpski orijentirano.
Spomenuti fakti su imali važ-
noga odraza i na tešanjske kulturne
prilike, uopćeno, a time i na čitao-
nice u ovom gradu, koje su imale i
dodatnu ulogu osim spomenutih, a o
čemu ćemo govoriti u nastavku ovoga
rada, čiji je cilj detekcija tešanjskih
čitaonica. Egzistiranje ovih ustanova
je obuhvatalo kraj turske i period
austrougarske vladavine u Bosni i
Hercegovini. Literatura koja obra-
đuje ovu tematiku je vrlo oskudna i
ne bavi se iscrpnijom analizom rada
i aktivnostima koje su provođene u
tešanjskim čitaonicama. Stoga, o ak-
tivnostima i radu tešanjskih čitaonica
i neću moći detaljnije govoriti ovom
prilikom. U mjeri koliko je dozvo-
ljavao ne baš izdašan broj dostupnih
izvora o ovoj temi, pokušat ću da
nešto kažem barem o aktivnostima
nekih od onovremenih čitaonica na
području Tešnja.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 historija obrazovanja
1. Uloga i zadatak čitaonica u
bosni i hercegovini
1.1. Uloga čitaonica u Bosni i
Hercegovini
Osvrćući se na pojavu, ulogu i
značaj osnivanja čitaonica i biblioteka
u okviru društava, Lamija Hadžio-
smanović (1980:36) ukazuje “da su
to bila mjesta gdje se mogla pročitati
knjiga i štampa, ali se isto tako moglo
razgovarati o politici i drugim aktu-
elnim temama.” Ovaj stav dobrano
oslikava dio uloge koju su čitaonice
imale i s kojom namjerom su osnivane
u Bosni i Hercegovini, po dolasku
Austro-Ugarske monarhije. To je
bilo turbulentno vrijeme dolaska
nove civilizacije i nove vlasti na koju
su se Bošnjaci teško privikavali. S
obzirom da je to vrijeme oskudno s
prosvjetnim i kulturnim ustanovama
pa su čitaonice bile mjesta koja su
bila sinonim za čitanje, prosvjetu i
napredak, ali i podesno mjesto gdje
su se susretali obrazovaniji ljudi toga
vremena koji su imali potrebu da s
istomišljenicima ili poznanicima pro-
komentiraju aktuelne događaje svoga
vremena, to se i nametala potreba da
se među zidovima takvih ustanova te
aktivnosti i dešavaju. Međutim, nije
to bila i jedina uloga koju su imale
čitaonice. Dakako, u njima su se do-
gađale i raznolike aktivnosti kao što
su održavanje prigodnih predavanja,
zabava, opismenjavanje stanovništva i
upražnjavanje dodatnih sadržaja koji
su imali za cilj buđenje nacionalne i
socijalne svijesti.
Austrougarska vlast je vrlo opre-
zno pristupila nadziranju aktivnosti
koje su se odvijale u čitaonicama u
Bosni i Hercegovini, posebno prateći
novinsku štampu i svaku knjigu koja
se čitala u čitaonicama iz predostrož-
nosti da slučajno nije antirežimska
(Hadžiosmanović, 1980:36).
Literatura bilježi da je najviše dru-
štava i čitaonica, odnosno biblioteka
u Bosni i Hercegovini osnovano u
samom nastupanju 20. stoljeća i to
od 1900. do 1907. godine. A to je
vrijeme borbe za vjersko-prosvjetnu
autonomiju (1899-1909.), u kojem
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
su i čitaonice imale stanovitu ulogu.
Biblioteke i čitaonice nisu osnivane
kao samostalne ustanove, nego su
bile prateći objekti društava i sličnih
institucija. Kao samostalne i zasebne
ustanove se javljaju tek u vremenu
između dva svjetska rata (Hadžio-
smanović, 1980:37).
1.2. Zadatak čitaonica u Bosni i
Hercegovini
Govoreći o zadatku musliman-
ske čitaonice na Bentbaši koja je
osnovana 1888. godine, Muhsin
Rizvić ukazuje da je njen zadatak
bio “da djeluje na prilagođavanje
muslimana novim društvenim i
političkim prilikama, da propagira
njihovo prosvjećivanje čitanjem
tekuće štampe i savremenih izdanja,
te da ujedno utječe na stvaranje
posebnog bosanskog integriteta
u okvirima političkih koncepci-
ja austrougarske uprave” (Rizvić,
1971:77). Spomenuti zadatak su
načelno imale i ostale čitaonice u
Bosni i Hercegovini, mada je u nji-
hovom radu bilo odstupanja od toga.
Po uzoru na Pravilnik iz 1888.
godine po kojem je funkcionirala
muslimanska čitaonica na Bentbaši, i
ostale čitaonice su imale iste odredbe
svoga pravilnika. U dužnosti knjiž-
ničaru se stavlja:
a) briga za upravu i uredno uzdrža-
vanje knjižnice;
b) pozajmljivati članovima knjige
uz potvrdu;
c) voditi evidenciju najpozamljenijih
knjiga i paziti da se najduže za
jedan mjesec u knjižnicu povrate,
a u slučaju da se oštete ili izgube,
naknadu ili pravu vrijednost od
dotičnika naknaditi;
d) u redu držati društvene listove,
na vrijeme odašiljati pretplate i
druge reklamacije;
e) voditi katalog u dva primjerka od
knjiga koje spadaju u društvenu
knjižnicu. Jedan primjerak će
biti u arhivi a drugi u knjižnici
za upotrebu članova;
f ) na zahtjev predsjednika ili odbora
pregledati knjižnicu” (Hadžio-
smanović, 1980:174).
U tom vremenu se čitaonice
otvaraju po cijeloj Bosni i Herce-
govini. Programi njihovog djelo-
vanja su bili raznovrsni, pa mnoge
čitaonice nisu ni uspjele odgovoriti
svojoj osnovnoj namjeni. “Nerijetko
su predstavljale i modernije kafane
sa štampom ali uza sve i mjesto za
okupljanje i razmjenu mišljenja”
(Hadžiosmanović, 1980:176-177).
Vlast se prema tim ustanovama
odnosila različito, neke je toleri-
rala, neke pomagala, a nekima nije
dozvolila da se pojave. Svakako da
su određeni časopisi, poput lista
“Behar” i “Srpska riječ” pratili i pisali
o osnivanju i aktivnostima čitaonica
(Hadžiosmanović, 1980:175-176).
2. Tešanjske čitaonice
Značajan doprinos u razvoju kul-
ture i prosvjete u BiH su imale čita-
onice i kulturno-umjetnička društva.
Dostupni izvori o ovoj temi spominju
nekoliko čitaonica na tešanjskom
području. Niko od istraživača nije
do sada uradio zasebno istraživanje
o čitaonicama u Tešnju, ali se njihovo
spominjanje može pronaći u nekoliko
naših časopisa, a također i nekoliko
djela ih spominje, bez detaljnije ana-
lize aktivnosti koje su provođene u
radu ovih ustanova. U nastavku rada
ću obraditi one tešanjske čitaonice o
kojima postoji zapisan trag u dostu-
pnim izvorima. Čitaonice o kojima
ću pisati su vremenski egzistirale od
sredine devetnaestog do kraja druge
decenije dvadesetog stoljeća. Prema
dostupnim izvorima o ovoj temi na
području Tešnja su u naznačenom
vremenskom periodu egzistirale slje-
deće čitaonice:
2. 1. Franjevačka čitaonica u Sivšoj,
osnovana 1842. godine (Džinalić,
1989:189-192)
Literatura bilježi da je ovo prva
čitaonica na području nekadašnje
općine Tešanj. Ovu čitaonicu je
formirao Ivan Frano Jukić prili-
kom svoje posjete župi Sivša 1842.
godine. I danas egzistira biblioteka
sa čitaonicom pri crkvi u Sivšoj,
čiji je knjižni fond vrlo bogat. Nije
108

poznato da li je bilo prekida u radu
ove čitaonice od godine njenog
osnutka 1842. do danas. Geografska
udaljenost ovog naselja od Grada
Tešnja, u iznosu od petnaest km,
razlog je koji navodi na zaključak da
je ova čitaonica, ipak, imala lokalni
karakter i nije bila dostupna široj
kulturnoj tešanjskoj javnosti.
2. 2. Muslimanska kiraethana
(čitaonica), osnovana 1870.
(Sarajevski cvjetnik br. 25., 1870)
To je prva čitaonica u gradu Teš-
nju. Činjenica da u drugoj polovini
19. stoljeća nisu postojale organi-
zirane kulturne ustanove, od 1870.
godine sav kulturni život u Tešnju
se odvijao kroz ovu kiraethanu, od-
nosno čitaonicu koja je bila nosilac
kulturnih dešavanja u svojoj zajednici
(Brka, 1995:28). Ova čitaonica je
imala biblioteku koja je raspolagala
određenim fondom knjiga. Ta bi-
blioteka je djelomično sačuvana i
prenesena u nakadašnju Narodnu,
a danas Opću biblioteku u Tešnju.
Broj takvih knjiga nije utvrđen, a
po ostacima se vidi da je sadržavala
knjižni fond austro-ugarskog perioda
(Bosić, 1989:9). Nemamo preciznijih
informacija o konkretnim aktivnosti-
ma i radu ove čitaonice. Neki izvori
navode da su u Tešnju postojale dvije
takve kiraethane (Fatić, 2005:60).
2. 3. Građanska čitaonica s bibliotekom,
osnovana 1892. godine
Prvu tešanjsku kiraethanu je
1892. godine naslijedila Građan-
ska čitaonica (Bašović, 1977:120).
Smještena je bila u velikoj i lijepoj
zgradi “Bratstvo”, koja je namjenski
izgrađena iste godine kao gradska
čitaonica. Lokacija joj je bila kod
mosta (preko puta sadašnjih zgrada
Pošte), do parka. Pripreme za osni-
vanje čitaonice u Tešnju počele su
otprilike kada i gradnja ovog objekta.
Zemaljska vlada je odobrila pravila
ove čitaonice 1891. godine. Literatura
bilježi da je Osnivačka skupština ove
čitaonice održana 1891. godine. Za
prvog predsjednika je izabran Ferhad
Smailbegović. Kao što su sve čitaonice
109
u BiH imale ulogu pokretača kultur-
nog života u svojoj sredini, tako su od
otvaranja ovog objekta sva značajnija
javna događanja u Tešnju bila u toj
zgradi (Kantić, 2008:125). Ovdje je
1895. godine organizirana zabava
koja se smatra prvom bošnjačkom
zabavom u Bosni kada je, pored
ostalih sadržaja, izveden komad “Si-
roto dijete” od turskog pisca Namika
Kemala (Brka, 1995:28). Zabilježeno
je obilježavanje njenog značajnog
jubileja desetogodišnjica postojanja,
te je tim povodom 15.1.1903. godine
priređena zabava, a u sklopu toga je
priređeno i jedno svečano otvore-
nje nove društvene zgrade u Tešnju
(Behar, 1.2.1903:303). Određeno
vrijeme je upravitelj ove čitaonice bio
općinski bilježnik Spacienski. Adem-
aga Mešić je u više mandata biran
za potpredsjednika ove čitaonice.
Zanimljivo je da štampa čiji sadržaj
je bio u “neprijateljskom tonu” prema
Bošnjacima je, nakon glasanja članova
skupštine Čitaonice, bila izbacivana
iz čitaoničke biblioteke. Takav slučaj
je zabilježen sa zagrebačkim listom
“Obzor”, da ga “barem materijalno ne
potpomažu” (Bošnjak, 31.12.1903:3).
2.4. Muslimanska kiraethana
(čitaonica) u Tešnju,
osnovana 1906. godine
Otvorena je 31. VIII 1906. godine.
Za predsjednika je izabran H. ef.
Sejfić (Bošnjak, 1906:36). U svom
programu rada je imala i organizira-
nje kulturnih sadržaja. Izvori bilježe
da je jedan takav događaj priređen
20. februara 1909. godine u njenim
prostorijama. Održana je predsta-
va: “Smrt Mahmud-paše Hrvata”,
igrokaz za djecu, dobrotvorna lutrija,
igranka i zabava. Za prisustvo ovim
sadržajima je bilo potrebno platiti
ulaznu kartu (Muslimanska svijest,
10.2.1909:3). O organizovanju sličnih
sadržaja u ovoj čitaonici je pisano
ponovo u listu Muslimanska svijest
i pola godine kasnije (Muslimanska
svijest, 1.9.1909:2-3). Čitaonica je
redovno održavala i godišnje skup-
štine. “Muslimanska svijest” prenosi
da je 16.1.1909. godine održana
historija obrazovanja
Glavna skupština muslimanske či-
taonice u Tešnju za 1909. godinu.
Za predsjednika je izabran Derviš
Smajilbegović, za potpredsjednika
Omer Čajić. Članovi čitaonice su u
tom vremenu plaćali mjesečnu čla-
narinu od dvije krune (Muslimanska
svijest, 20.1.1909:3).
2. 5. Srpska čitaonica s bibliotekom,
osnovana 1906. godine (Bosić, 1989:14)
U vrijeme osnivanja čitaonica i
društava sa nacionalnim predzna-
kom je osnovana i Srpska čitaonica
s bibliotekom u Tešnju. Raspolagala
je određenim knjižnim fondom, koji
je djelomično sačuvan. Jedan dio
tog knjižnog blaga je prenesen u
nekadašnju Narodnu a danas Opću
biblioteku u Tešnju, a drugi dio se
nalazi u pravoslavnoj crkvi u Tešnju.
Ova biblioteka je imala i sistem po-
kretnih biblioteka što je prvi primjer
u Bosni i hercegovini. Ove pokretne
biblioteke su postojale 1911. i 1912.
godine. Bibliotekar je 1913. godine
bio Drago Tanasić. Predsjednik ove
ustanove bio je osnivač apoteke u Teš-
nju, mr. Pharm. Petar Misitas. Kada
je 1907. godine osnovan Pododbor
društva “Prosvjeta”, ovo društvo je
utjecalo na rad Srpske čitaonice. Ona
je prestala sa radom 1914. godine
(Bosić, 1989:12-14).
2. 6. Čitaonica društva “Napredak”
Hrvatsko društvo “Napredak”, sa
sjedištem u Sarajevu je 1911. godine
osnovalo svoj Pododbor u Tešnju.
Tendencija osnivanja čitaonica od
strane društava je bila prisutna u
to vrijeme u Bosni i Hercegovini.
Tako je i Pododbor u Tešnju osno-
vao svoju čitaonicu s bibliotekom.
Biblioteka ove čitaonice je dobrim
dijelom sačuvana i kasnije prenesena
u Narodnu biblioteku Tešanj (Bosić,
1989:14).
2. 7. Gajretova čitaonica,
osnovana 1913. godine
Kao i u drugim sredinama u
Bosni i Hercegovini, tako i ovdje sve
do Drugog svjetskog rata kulturno-
-prosvjetna društva su predstavljala
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 historija obrazovanja
centre oko kojih se odvijao orga-
niziran kulturni i prosvjetni život.
Kulturno-prosvjetno društvo “Gaj-
ret” je osnovano u Tešnju 1903.
godine. Za tadašnje prilike je bilo
sasvim prirodno da i ovo Druš-
tvo osnuje svoju čitaonicu, što je i
učinjeno 1913. godine. Upravitelj
te ustanove je bio Muhamed Šir-
begović (Bosić, 1989:14).
2. 8. Hrvatsko-muslimanska čitaonica,
osnovana 1918. godine
Izvori nam nude informaciju da je
16.3.1919. godine održana njena prva
godišnja skupština. Tom prilikom
je obavljen i izbor za predsjednika
čitaonice, te je izabran Hasan Midžić,
direktor banke (Bašović, 1977:121).
Čitaonice koje su posjedovale i
biblioteke su imale, uglavnom skro-
man fond knjiga. Uz to, te knjige nisu
bile sistematski vođene niti je fond
obilato popunjavan novim knjigama.
Pretežno nove knjige su kupovane iz
dobrovoljnih priloga i prihoda od
održanih predstava u čitaonicama
ili su dobijane od darodavalaca na
poklon. O samom sadržaju knjiga
u spomenutim čitaonicama nema
objavljenog pisanoga traga. Brojčano
mali broj naslova iz tih čitaonica je
do danas sačuvan i nalaze se u Općoj
biblioteci u Tešnju. Sudeći po njima,
fondovi tešanjskih čitaonica su bili
sastavljeni od knjiga iz različitih
oblasti (Bosić, 1989:15).
Knjige
Bašović, Ljubinka (1977). Biblioteke i bibli-
otekarstvo u BiH 1918-1945., Sarajevo
Brka, Amir (1995). “Kultura Bošnjaka
Tešnja”. U: Tešnjak, Kulturno-privredni
informator, Tešanj, 28.
Džinalić, Ajša (1995). “Bibliografija izda-
vačke djelatnosti u Tešnju”. U: Tešnjak,
Kulturno-privredni informator, Tešanj,
189-192.
Fatić, Almir (2005). Tešanjska oaza islamske
duhovnosti, Tešanj: Biblioteka Posebna
izdanja
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
Zaključak
Čitaonice se u Bosni i Hercego-
vini osnivaju još za vrijeme turske
vladavine, a njihova pojava ekspan-
ziju doživljava u austrougarskom
periodu. One su zajedno s kultur-
no-prosvjetnim društvima polučile
znatne rezultate u promociji kulture i
kulturnih dešavanja u Bosni i Herce-
govini, ali i u oblikovanju nacionalne
svijesti. Ove ustanove predstavljaju
početak organiziranog kulturnog
života u turbulentnim vremenima
austrougarske uprave na koju su se
Bošnjaci teško privikavali. Iako su
doživljavale transformaciju i pro-
mjenu naziva i upravitelja, njihova
uloga je ostajala ista.
U praskozorje 20. stoljeća u Bosni
i Hercegovini se osnivaju kulturno-
prosvjetna društva s nacionalnom
orijentacijom. Ta društva osnivaju i
svoje čitaonice diljem Bosne i Her-
cegovine, pa tako i u Tešnju.
Ovaj rad “Tešanjske čitaonice” je
pokušaj da se rasvijetli pojava neko-
liko takvih ustanova u ovom dijelu
Bosne i Hercegovine. Ne postoji
objavljeno zasebno i detaljno obra-
đeno istraživanje o čitaonicama koje
na području Tešnja egzistiraju od
1842. godine do kraja druge decenije
dvadesetog stoljeća. Postoji samo
uzgredno njihovo spominjanje u
nekim časopisima, ali i pisanje o
tome u nekoliko knjiga, bez detaljne
analize rada i aktivnosti spomenutih
Lliteratura
Hadžiosmanović, Lamija (1980). Biblioteke u
Bosni i Hercegovini za vrijeme Austro-ugar-
ske vladavine, Sarajevo:”Veselin Masleša”
Kantić, Rifat (2008). Ponešto o Tešnju i
njegovim ljudima, Tešanj: Biblioteka
Posebna izdanja Rizvić, Muhsin (1971).
Behar, knjiga I, Sarajevo
Časopisi i ostali izvori
Sarajevski cvjetnik, 1870., br. 25.
Behar, 3., god. 3., Zul-ka’de 132o./1.2.1903.,
Sarajevo, br. 19.
Bošnjak, 53., god. 3., Sarajevo, 31.12.1903.
ustanova. Zato je i opis samih čitao-
ničkih aktivnosti u ovom eseju dosta
štur i preskroman.
Uspio sam detektirati osam či-
taonica koje su u tom vremenskom
okviru osnivane i egzistirale na po-
dručju ove općine. Osim jedne, sve
su bile locirane u gradu Tešnju.
Čitaonice u Bosni i Hercegovini
su imale brojne uloge zbog kojih
su osnivane. Tu su čitane knjige i
aktuelna štampa, ali se i razgovaralo
o politici i ostalim aktuelnostima. U
njima su održavana i razna predava-
nja, zabave, predstave, ali je vršeno
i opismenjavanje stanovništva, kao
i drugi sadržaji koji su stremili ka
buđenju nacionalne i socijalne svijesti.
Austrougarska vlast je nadzirala rad
čitaonica, ali i novinsku štampu i sva-
ku knjigu koja se tu čitala iz bojazni
od mogućih antirežimskih sadržaja.
Zavisno od odnosa čitaonica prema
vlasti bio je i odnos vlasti prema nji-
ma, pa su neke pomagali, a nekima
je rad bio i zabranjivan.
Ove ustanove tada nisu osnivane
kao samostalne, već kao prateći objekti
društava i sličnih institucija. Njihov
zadatak je bio da doprinesu adaptira-
nju naroda na nove političke prilike i
vlast, ali i da podstiču prosvjećivanje
stanovništva. Istu ovu ulogu i zadatke
su imale i spomenute tešanjske čita-
onice koje su različitim kulturnim i
prosvjetnim aktivnostima pokušavale
da opravdaju svoje postojanje.
Bošnjak, god. XVI, Sarajevo, 1906.
Muslimanska svijest, br. 6., godina II, Sa-
rajevo, 10.2.1909.
Muslimanska svijest, br. 35., godina II,
Sarajevo, 1.9.1909.
Muslimanska svijest, br. 3., godina II, Sa-
rajevo, 20.1.1909.
Neobjavljeni izvori
Bosić, Borka (1989). Narodna biblioteka u
Tešnju, Diplomski rad, mentor Lamija
Hadžiosmanović, rkp u Općoj biblioteci
u Tešnju
110
 historija obrazovanja

‫املــوــجز‬ Summary
THE READING
‫قااعت املطالعة يف تيشان‬ ROOMS IN TEŠANJ
‫ألفدين أيلتشيتش‬ Elvedin Aličić

‫ مع‬،‫يتحدث هذا املقال عن دور قااعت املطالعة يف ابلوسنة واهلرسك‬ This article relates about the significance of the Reading rooms
in Bosnia and Herzegovina especially those that existed in the
‫ اكنت تلك املؤسسات‬.‫الرتكزي ىلع القااعت اليت اكنت موجودة يف تيشان‬
city of Tešanj. These institutions represent the initiation of or-
‫ ذلا اكنت هلا‬،‫تمثل بداية احلياة االجتماعية واثلقافية املنظمة عند البشانقة‬ ganised social and cultural life of Bosniaks, and have in the time
‫ واكن ذلك يف زمان خروج السلطة العثمانية‬.‫يف ذلك الزمان أهمية كربى‬ when established played a significant role in this field. That was
‫ وهو زمان‬،‫وقدوم السلطة انلمساوية اهلنغارية إىل ابلوسنة واهلرسك‬ the time of the decline of the Ottomans and the arrival of the
Austro-Hungarian rule in BiH, that was also the time of the
-9981( ‫انلضال من أجل االستقالل يف إدارة الشؤون ادلينية واملعارف‬ struggle for religious and educational independence (1899-1909).
.‫ اكنت قااعت املطالعة مرادفا للقراءة واتلقدم اتلعلييم واثلقايف‬.)9091 Reading rooms were synonym for reading, education and cultural
‫واكن دورها يتمثل يف إيقاظ الويع القويم واالجتمايع عند البشانقة‬ progress, and were established with an aim of awakening social
and national awareness of Bosniaks and helping them to adapt
‫ وبالعموم فإن‬.‫وتالؤمهم مع الظروف االجتماعية والسياسية اجلديدة‬ to the new social and political conditions. In general, we can say
‫قااعت املطالعة ساهمت بشلك كبري يف تنمية اثلقافة واتلعليم يف ابلوسنة‬ that the Reading rooms represent a significant contribution in
‫ وقد شمل ابلحث اذلي يقوم عليه هذا املقال استكشاف ثمان‬.‫واهلرسك‬ cultural progress and enlightenment in Bosnia and Herzegovina.
The research work, which served as the bases for this article,
‫ اليت اكنت موجودة منذ منتصف القرن اتلاسع‬،‫قااعت مطالعة يف تيشان‬
detected eight Reading rooms in Tešanj that existed since the
‫ وال تقدم املصادر املتاحة‬.‫عرش وحىت العقد اثلاين من القرن العرشين‬ middle of the 19th till the end of the second decade of the 20th
‫ ذلا فإن هذا‬،‫حتليال تفصيليا ألهم جوانب وجود قااعت املطالعة تلك‬ century. The available sources do not offer detailed analysis of
.‫املقال سيشري بصورة سطحية إىل وجود تلك القااعت يف منطقة تيشان‬ the significant segments of the functioning of these Reading
rooms, thus this article presents only an outline picture of the
،‫ املكتبة‬،‫ تيشان‬،‫ اثلقافة‬،‫ اتلعليم‬،‫ قاعة املطالعة‬:‫اللكمات الرئيسة‬ existence and the functioning of the same in the area of Tešanj.
‫احلياة اثلقافية‬ Key words: Reading room, education, culture, library, cultural life

111 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58

 historija obrazovanja

SOCIJALNA ULOGA I
ZNAČAJ USTANOVE
IMARETA NA PODRUČJU
BIH U XV I XVI STOLJEĆU
Azra MEDARA
UDK 364.2:613.2:28](497.6)
28-784-463

Sažetak: Duboko vjerujući u Poslanikove riječi da trajna sadaka ne prestaje ni nakon smrti dobročinitelja, muslimani
podižu mnogobrojne socijalno-humanitarne ustanove. Među njima najznačajniju ulogu imaju imareta i musafirhane.
Imareta su javne dobrotvorne kuhinje u kojima su siromašni, putnici, učenici medresa, alimi, vakufski službenici i dr.
besplatno dobijali hranu, a ponekad i novčani prilog, a musafirhane su ustanove u kojima su mogli dobiti i besplatan
konak. Ova institucija na našim prostorima se javlja i razvija dolaskom Osmanlija. Prototipom imareta smatraju se
tekije (zavije), osnivane odmah po osvojenju nekog područja. Osnivali su ih derviši i one su bile značajan faktor u
širenju islama i bogate islamske kulture i civilizacije na tlu Bosne i Hercegovine.
Rad istražuje historijat institucije imareta, njegovu socijalno-humanitarnu ulogu i značaj u Bosni i Hercegovini.
Sakupljajući literaturu i podatke o ovoj temi, primijetili smo da je sasvim malo istražena. Sva razmatranja kojima
smo pokušali dati kompletniji prikaz glavnih imareta u XV i XVI stoljeću na području Bosne i Hercegovine otvaraju
vrata novom istraživanju.
Ključne riječi: imaret, musafirhana, zavija, učenici medresa, siromašni

U
tradiciji islamskog društva
osnivane su mnoge ustanove
kao izraz dobročinstva, a
njihovi prihodi su redovno trošeni
u dobrotvorne svrhe. Najznačajniju
socijalnu ulogu imala je ustanova
imareta, prepoznatljiva po svojoj
izrazitoj humanosti.
Imaret je javna dobrotvorna ku-
hinja u kojoj su siromašni, putnici,
učenici medresa i vakufski službenici
besplatno dobijali hranu: “imaretsku
čorbu”, “imaretski pilav”, “imaretski
hljeb” itd. (Škaljić 1989: 346). U
osmansko doba, to ime je davano
institucijama u kojima su mektep-
ska djeca i učenici medrese uzimali
hljeb i dvije posude hrane, koja se
sastojala od toplog povrća s mesom
i u kojima su ujedno konačili. Od
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
ovog jela istovremeno se dijelilo i
siromašnima (IA 1991:151-152).
Druga socijalno-humanitarna
ustanova, neodvojiva od imareta, je
musafirhana – dobrotvorna ugostitelj-
ska kuća; kuća specijalno određena za
putnike-namjernike u kojoj dobijaju
besplatno konačište i hranu.
1. Historijat institucije imareta
Institucija imareta, kao socijalno-
humanitarna ustanova, svoje korijene
nalazi u izvorima islama. S pravom se
može reći da se porijeklo najstarijeg
imareta oslanja na gostoljubivost
Ibrahima a.s., kojom je stekao veliki
ugled dok je kod Kabe služio ho-
dočasnicima hranu i jelo (Basimevi
1993:985). Mnogo je situacija u
kojima su Poslanik i ashabi pokazali
brigu za ishranu siromašnih i putnika.
Muslimani, slijedeći Poslanikovu
praksu i vjerujući da je bolja gornja
ruka od donje (ona koja daje od one
koja uzima), natjecali su se u ostav-
ljanju dobrih djela iza sebe. Podizali
su mnogobrojne ustanove (džamije,
medrese, biblioteke...), među kojima
su imareta i musafirhane.
Pojavom medrese, njezini uče-
nici i profesori su bili opskrbljeni
besplatnom hranom. Halifa Abasi
el-Kadir (991-1031. god.) slao je
dnevno jela iz dvorske kuhinje u
bagdadske džamije.
Salahudin Ejjubi (1169-1193.
god.) je odredio za osoblje, od njega
utemeljene, medrese, uz beriva i do-
djelu mesa i šećera na svečane dane.
112

Podjela siromašnima hljeba i vode
petkom vršila se i po fatimijskom
nalogu. Ilhanidijski vezir Rašidu-
din postarao se u svojoj vakufnami
iz 1309. godine za izdavanje čorbe
iz “kuhinje siromašnih” dervišima
i stanovnicima od njega osnovane,
gradske četvrti u Tabrizu.
U mamelučkom Kairu, osim pro-
fesorima i studentima El-Azhara,
dnevno su se dijelili “obroci” hilja-
dama potrebitih. Posebnu pažnju
posvećivali su utemeljitelji vakufa
putnicima, a posebno onima koji
su na putu hodočašća i učenjacima.
Pridržavajući se tradicije Bli-
skog Istoka, Osmanlije su nastojale
da svoja središta Carigrad, Bursu,
Jedrene i dr. preobraze u velike i
moćne gradove, povećavajući broj
njihovog stanovništva i omoguću-
jući da se razviju u velike centre.
Imareti su bili bitan dio u planovi-
ma svih gradova, dajući im osoben
karakter, a donedavno su dominirali
vidikom i velikih i malih gradova
u Anadoliji i na Balkanu (Inaldžik
1974:198-200).
Prvi od mnogobrojnih imareta
osnovao je u Izniku sultan Orhan
1336. godine. Ovu instituciju je lično
otvorio i sam, svojom rukom, dijelio
hranu siromašnim i palio svijeće i
kandilje. Istu praksu susrećemo i u
imaretu na dvoru sultana Murata II,
u vrijeme jela za ulemu.
Sultan Mehmed el-Fatih je 1459.
godine pozvao vodeće ljude svoga
carstva i svakom od njih naredio da
sagradi imaret u onom dijelu grada u
kojem to želi. Sam je podigao veliki
broj građevina, među kojima i više
imareta u Carigradu.
Veliki vezir Mahmud-paša i ka-
sniji veziri podigli su veoma lijepe
imarete u centru Carigrada i oko
Zlatnoga Roga. Objekti namijenjeni
u dobrotvorne svrhe podizani su oko
džamije i nosili su osnivačevo ime, a
ubrzo potom gradski stanovnici se
naseljavaju u blizini imareta i osnivaju
nove četvrti.
Imareti su bila mjesta na kojima
su učenici medresa, siromasi dotične
četvrti i putnici mogli potpuno be-
splatno jesti ujutro i navečer. Osim
113
jela, njima je davana i novčana pomoć
od 3 do 5, pa čak i 10 akči.
Značajan činilac prilikom osniva-
nja vakufa bila je ustanova temlika –
sultanovog darovanja prava vlasništva.
Državnici ili žene na dvoru mogli su
da se obrate sultanu s molbom da
osnuju neku zadužbinu i da dobiju
zemljišni dio kojim bi se finansirale
izgrađene zadužbine.
Osim imareta podignutih u svim
većim i manjim naseljima, podižu
se i imareta u sklopu zavije (tekija).
Zavija, značajna institucija
Osmanskog carstva, predstavljala je
prototip imareta. Bila je zadužbi-
na namijenjena smještaju putnika
u gradovima ili češće, duž dalekih
puteva izvan gradskih naselja, koju
je osnivao šejh ili derviš (Inaldžik
1974:208-213).
2. Institucija imareta u
Bosni i Hercegovini
Odmah po dolasku Osmanlija
na naše prostore započinje urbano
formiranje i nagli razvoj gradova i
naselja. Grade se mnogobrojni vjer-
ski, obrazovni, kulturni, socijalni i
dr. objekti, a osnivaju ih kao svoju
zadužbinu mnogi: državnici, veziri,
bogataši, zanatlije, trgovci, ulema i dr.,
podstaknuti vjerom. Za podignute
objekte vakifi su ostavljali vakuf za
njihovo održavanje i unapređenje.
Nesumnjivo je da su imareta i
musafirhane, od svih socijalno-huma-
nitarnih ustanova koje su Osmanlije
uveli na našim prostorima, naji-
zrazitiji po svojim humanitarnim i
socijalnim značenjima. Jer, musafir-
hana koja putnicima-namjernicima
omogućava besplatno konačište, i
to najmanje tri dana, a imaret nudi
ishranu učenicima i profesorima me-
dresa, službenicima vakufa, putnicima
i dr., bili su oblik aktivnog ponašanja
kako bi se premostile velike socijalne
razlike sredina u kojima su djelovale.
Ove ustanove zapazili su i evropski
putnici, koji su prolazili kroz naše
prostore i o svojim putovanjima osta-
vili dnevnike i putopise. Ponekad ih
nazivaju latinskim imenom almonet
(gostinjac) i posebno naglašavaju
historija obrazovanja
da se u njima ništa ne plaća, te da
se hrana i prenoćište pružaju svima,
bez obzira na vjersku, socijalnu i
stalešku pripadnost (Kreševljaković
1957:45-46).
2.1. Organizacija i način
funkcioniranja imareta
Najznačajnije podatke u organiza-
ciji i načinu funkcioniranja ustanove
imareta doznajemo na osnovu va-
kufnama koje su potpisivali osnivači
povodom osnivanja svojih zadužbina.
Na čelu imareta stajao je šejhul-
imare. Osim njega, u upravi imareta
djelovali su i: mutevelija i njegov
zastupnik, knjigovođa i pisar.
U radu imareta učestvovali su
mnogi djelatnici, a svakome od njih
je Vakufnamom bila određena plaća
(najčešće dnevna). Pored plaće imali
su pravo na čorbu i hljeb (fodulu) iz
imareta (Hodžić 1974: 59-60). Bilo
je određeno kojoj kategoriji će se
dijeliti hrana:
...u njemu će odsjedati putni-
ci koji dolaze i odlaze, bilo da
su učeni ljudi, šejhovi, dobri i
ugledni ljudi, velikaši, bilo da
su siromasi, bijednici, stranci i
dr. putnici... (1985:56).
Vakufname su propisivale da se
podjednako goste i siromašni i bo-
gati, ne praveći među njima nikakvu
razliku. Nakon što bi putnik stigao
u imaret, obavezno je bio poslužen
medom i hljebom, po običaju kao i u
svim drugim imaretima Osmanskog
carstva. Namirnice upotrebljavane
pri kuhanju hrane su: meso, riža,
pšenica, hljeb, maslo, med, so i razni
začini. Čorba se kuhala 2 puta dnev-
no. Uoči petka, u vrijeme ramazana
i Bajrama i mubarek noćima pred-
viđeni su pojačani obroci (Hodžić
1974: 58-61). Ukoliko bi preteklo
hrane, onda bi se dijelila:
...nejakoj siročadi koja stanuje u
toj varoši... (Isa-begova zavija);
ili ...prema potrebi za putnika,
ali prema mišljenju mutevelli-
je i nazira... (Gazi Husrev-
-begov imaret)... ili ...dijelit
će se siromasima... (Karađoz-
-begov imaret) (1985: 56).
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 historija obrazovanja
Vakufname su predvidjele izdatke za
jelo i sve potrebe, a oni mogu biti pove-
ćani kada se ukaže potreba za tim, što
je logično, jer su imareta i musafirhane
pružale usluge dnevno stotinama ljudi.
2.2. Hronološki redoslijed imareta u
Bosni i Hercegovini
Svi veći, ali i manji, centri Bo-
sanskog pašaluka: Sarajevo, Banja
Luka, Mostar, Čajniče, Foča i dr.
imali su svoje imarete. Proučavajući
Vakufname iz 15. i 16. vijeka u Bosni
i Hercegovini, navest ćemo najvažnije
hronološkim redoslijedom:
2.2.3. Zavija Isa-bega
Ishakovića u Sarajevu
Osnivač Sarajeva Isa-beg Ishako-
vić je 1462. godine podigao zaviju u
selu Brodac na Bentbaši. Bila je veliko
svratište, konačište i imaret-kuhinja, a
za njeno održavanje Isa-beg je ostavio
bogat vakuf. U Vakufnami iz 1462.
godine izričito se navodi:
...i za svoga života uvakufio je i
zavještao s tim da služi kao tekija
(zavija) i konačište siromašnim
muslimanima koji su učenici,
sejjidi, ratnici i putnici-namjer-
nici... na jelo imaju pravo tri
dana i ne mogu stanovati više
od tri dana... (1985:14).
Iako se u Isa-begovoj vakufnami
ne govori o tome kojem je derviškom
redu pripadala zavija, iz kasnijih izvora
i narodnih legendi možemo zaključiti
da je pripadala redu mevlevija.
Spomen i opis zavije dao je Evlija
Čelebi (1996:110-111) u svom Pu-
topisu u XVII vijeku:
...Mevlevijska tekija se nala-
zi na obali rijeke Miljacke, na
mjestu divnom kao rajska bašča.
To je vakuf-tekija reda Dže-
laludin Rumija. Ima dvoranu
za obrede derviša (semahane),
sobu za razgovor (meydan) i
70-80 prostranih derviških ćelija
s galerijom, gdje derviši sviraju
(mutriban), s kuhinjom (imaret)
i trpezarijom. Njen je starješina
obrazovani derviš čijim molba-
ma Bog udovoljava...
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
Sve do 1878. godine, kada je au-
strijska okupaciona uprava zabranila
održavanje zavije sa imaretom i mu-
safirhanom, sve odredbe Isa-begove
vakufname koje su se odnosile na
zaviju u potpunosti su izvršavane.
Posljednjih godina svoga postojanja
održavala se iz donacija vakufa Fadil-
paše Šerifovića, što joj je omogućilo
da radi i djeluje do 1924. godine.
2.2.3. Zavija Skender-paše
Jurišića u Sarajevu
Bosanski sandžakbeg Skender-
paša Jurišić je 1467. godine započeo
gradnju svoje zavije uz obalu Miljacke
za derviše nakšibendijskog reda, uz
nju imaret i musafirhanu.
Tekija, imaret i musafirhana činile
su jednu cjelinu i jedan kompleks
socijalnog i humanitarnog smisla.
Kreševljaković (1935:38-39) navodi
da se već u XVII vijeku ova tekija
naziva musafirskom tekijom.
Iako je Skender-pašina vakufnama
izgubljena, kasnije carske naredbe
i sudski hudžeti sačuvali su njene
odredbe. U imaretu Skender-pašine
tekije se kuha pilav i zerde i dnevno
dijele obroci vakufskim službenicima,
dervišima i siromašnima nastanjenim
u tekiji, a ono što preteče, dijeli se
strancima i putnicima namjernicima
(fermani iz 1792. i 1801. godine).
Zahvaljujući bogatom vakufu
kojeg je Skender-paša ostavio za
svoju zaviju, omogućeno je nesmetano
djelovanje, prodor nakšibendizma u
Bosni i Hercegovini u XVI i XVII
vijeku i kasnije, te njeno aktivno
djelovanje sve do II svjetskog rata,
ostajući topli dom za derviše i siro-
mašne, za šejhove, ulemu i putnike-
namjernike (Ćehajić1986:30;Zlatar
1997:136).
2.2.4. Imaret i musafirhana Gazi
Husrev-bega u Sarajevu
Najpoznatiju humanitarnu ustano-
vu u Sarajevu u XVI stoljeću osnovao je
bosanski namjesnik Gazi Husrev-beg.
U svojoj Vakufnami iz 1531. go-
dine je odredio:
...spomenuti vakif – neka Allah
primi njegova dobročinstva
– odredio je troškove imareta
i tekije koje je sagradio pokraj
njegove navedene časne džamije,
na njenoj zapadnoj strani. To
visoko i prekrasno imare se sa-
stoji od četiri sobe i sofe... zatim
kuhinje, pekare, magaze, ham-
bara i drugo što je osim ovoga
neophodno. Kako je ustaljen
običaj i u (drugim) islamskim
imaretima, i ovdje će odsjedati
putnici koji dolaze i odlaze, bilo
da su učeni ljudi, velikaši, bilo
da su siromasi, bijednici, stranci
i drugi putnici... (1985:56-58).
U Vakufnami iz 1537. godine:
...određuje se da se svima onima
koji stanuju u medresi, učenicima
i bevabu, daje... od jela koja se
pripremaju u kuhinji divnog
imareta i to ujutro i navečer....
Oni imaju pravo da im se uoči
petka i u vrijeme Bajrama daju
ona jela koja su uobičajena...
(1985:65).
Gazi Husrev-beg je, kao i vakifi
drugih imareta, ostavio bogat vakuf
za nesmetano djelovanje. Njegov
imaret i musafirhana predstavljali
su skupe potrošačke objekte, te su
izdaci za njih iznosili polovinu cje-
lokupnih godišnjih rashoda. Imaret-
ska zgrada sa musafirhanom stajala
je 1531. godine na zapadnoj strani
Begove džamije. U drugoj polovini
XVI vijeka ili kasnije sagrađena
je na ovom prostoru sahat-kula i
imaretski han.
Obje ove ustanove su često bile
zahvaćene požarima. Poslije pohoda
princa Eugena Savojskog 1697. godi-
ne, kada je gotovo cijeli grad spaljen
i opljačkan, i imaret i musafirhana su
izgorjeli. Imaret nije radio do 1740.
godine, kada je ponovo obnovljen.
I u kasnijim požarima objekti su
stradali, ali i obnavljani.
Musafirhana je tri stoljeća služila
svojoj svrsi i zatvorena u vrijeme re-
isul-uleme Hilmije Hadžiomerovića,
krajem XIX vijeka (Kreševljaković,
1932:59-61; Zlatar, 1997:137-138).
Imaret je radio do 1942. godine,
a okolni dio čaršije se po njemu
nazivao Predimaret.
114

2.2.5. Imaret Ferhad-bega
u Sarajevu
Ferhad-beg Vuković Desisalić
je 1562. godine podigao džamiju,
i u njenom sklopu mekteb, česmu i
imaret. Objekti podignuti u Sarajevu
(blizu današnjeg hotela Evropa)
stradali su u požaru 1697. godine
(Mujezinović 1977:412).
2.2.6. Imaret Ali-paše u Sarajevu
Na samo imare u istoimenoj
mahali upućuje nas Vladislav Skarić
u svojoj posebnoj radnji o Sarajevu,
iako nisu poznati izvori o Ali-pa-
šinom imaretu u Sarajevu (Bejtić
1966:34).
O postojanju imareta u Sarajevu
svjedoči i Putopis (Čelebi 1996:118):
...U šeher-Sarajevu postoje na
sedam mjesta javne kuhinje
(imaret) u kojima putnici i
namjernici, džaci i mudža-
viri dobijaju obilno besplatnu
hranu...¸¸
2.2.6. Imaret Karađoz-bega
u Mostaru
U periodu između 1557. i 1570.
godine Hadži Mehmed-beg / Kara-
đoz-beg je u Mostaru osnovao više
dobrotvornih objekata, među kojima
je i musafirhana s imaretom. U Va-
kufnami iz 1570. godine saznajemo
o ovim dvjema ustanovama:
...Uz svoju džamiju koja se
nalazi u kasabi Mostar, ta-
kođer je sagradio jedan časni
imaret, sa visokim svodovima,
uzvišeno mjesto u kojem čovjek
nalazi odmor, za putnike...
(1985:161-162).
2.2.7. Imaret Sinan-paše u Čajniču
Zaviju s imaretom i musafirhanom
u Čajniču je podigao Sinan-beg,
sandžak-beg hercegovački. O posto-
janju ove zavije svjedoči Vakufnama
iz 1582. godine:
... podigao je u spomenutoj ka-
sabi jednu zaviju kojoj nema
slične, za konačenje putnika, za
ugošćavanje sirotinje, stranaca i
bijednika... (1985:166).
115
2.2.8. Imaret Ferhad-paše
u Banjoj Luci
Veliki dobrotvor i vakif Banje
Luke, Ferhad-paša, podigao je mnoge
vjerske, obrazovne, socijalne i dr.
vakufske objekte, a među njima i
imaret 1587. godine:
.. neka se izgradi imaret, tekija i
ostali za njih potrebni objekti...
(1985:230).
O postojanju ovog imareta svje-
doči i Evlija Čelebi (1996:215):
...tu se nalazi Gazi Ferhad-pa-
šin imaret, čiju veledušnu sofru i
danas besplatno uživaju putnici
i namjernici...
Kreševljaković (1935:44) spo-
minje i dvije musafirhane, Džinića
i Husedžinovića, u kojima su oko 50
godina konačili siromašni putnici
neograničeno vrijeme i dobijali hranu.
Obje musafirhane su prestale raditi
1918. godine.
Muvekkit (1998:252) u Povijesti
Bosne navodi još jedan imaret na
području Banje Luke. Ibrahim-han,
bosanski valija sa sjedištem u Banjoj
Luci, u vrijeme svoga prvoga na-
mjesnikovanja (1609-1610. god.),
podigao je jedan han i imaret. U
nekim spisima ga bilježe kao vezir
Ibrahim-paša. O tome kako su ovi
imareti u Banjoj Luci funkcionirali
nemamo preciznije podatke.
2.2.8. Imaret sultana Bajazida II i
imaret uz Aladža-džamiju u Foči
Evlija Čelebi (1996:408) spominje
2 imareta u Foči: imare sultan Baja-
zida II nastalo između 1481. i 1521.
godine i imare uz Aladžu džamiju iz
sredine XVI vijeka. O ovim imaretima
imamo vrlo malo podataka.
2.2.9. Imaret uz medresu šejha Kafije
u Pruscu (Čelebi 1996:408)
2.2.10. Imaret sultana Bajezida II
u Nevesinju
U Nevesinju je 1664. godine po-
stojao imaret Sultana Bajezita II.
Međutim, vakufnama nije sačuvana
(Kreševljaković 1932:39-40).
historija obrazovanja
2.2.11. Imaret hadži
Omera u Počitelju
U osmanskom periodu je sagra-
đeno više objekata u Počitelju: dvije
džamije, mekteb, medresa, čatrnja,
imaret, hamam, han i sahat-kula.
Ibrahim-paša, sin hadži Ome-
ragin, je 1665. godine podigao uz
džamiju medresu. Hadži Omer, brat
vakifa džamije, uz džamiju je podigao
jedan imaret i odredio da se stanov-
nicima besplatno dijeli hljeb i čorba,
a uoči petka jahnija, pilav i zerde. Za
izdržavanje ovih objekata osnovao je
veliki vakuf (Mujezinović1977:137).
2.3. Musafirhane
Musafirhane su, kao i imareta,
socijalno-humanitarne ustanove u
kojima su putnici, siromašni, gazije
i putujući derviši dobijali besplatan
konak, obično za tri dana. Neke od
njih su bile sastavni dio kompleksa
s imaretom ili tekijom, a neke su
djelovale potpuno samostalno.
Podizane su u velikim i malim
centrima. Manjih musafirhana, zvanih
musafirluk, bilo je i u selima, ali i uz
samostane i manastire. Imućni su u
svome području imali prostoriju nami-
jenjenu za prenoćište putnika. U svim
musafirhanama su konačili putnici,
bez obzira na vjersku pripadnost. I
siromašniji građani i seljaci brinuli su
se za putnike. Po mahalama i selima
sagradili bi o zajedničkom trošku malu
zgradu (konak), da u njoj putnik može
prenoćiti, a hranu su davali kako bi
na koga red u selu ili mahali došao.
Do pedesetih godina XIX vijeka
bila je jedna takva kuća u Sarajevu i
zvala se čiftekonak s dva odjeljenja,
muško i žensko. Nalazila se u Kju-
čuk Kjatib mahali (današnja ulica
Nadmlini) (Kreševljaković 1957:37).
Među musafirhanama koje su
djelovale potpuno samostalno naj-
značajnije su:
2.3.1. Musafirhana Franjevačkog
samostana u Fojnici (1513.-1682.)
Godine 1513. franjevci ovog sa-
mostana, fra Češka i fra Matija,
zatražili su od sarajevskog emina
dozvolu da sagrade musafirhanu u
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 historija obrazovanja
dvorištu samostana, što im je i dozvo-
ljeno. Neke subaše, spahije, patrijarsi,
mitropoliti i dr. su zloupotrijebili
gostoprimstvo, tražeći od samostana
i novac, pa je na zahtjev fratara izdan
ferman 3. XII 1585. godine, kojim se
to najstrožije zabranjuje. Vjerovatno
gosti nisu poštovali ovaj ferman, te je
1600. godine posebnim dokumentom
muslimanima zabranjeno da navraća-
ju u ovu musafirhanu. Musafirhana je
zatvorena 1682. godine, uz prethodnu
više puta ponovljenu obnovu.
Također, u samostanima u Kreševu,
Sutjesci, Olovu i Srebrenici postojale
musafirhane o kojima nema detaljnijih
podataka (Hasandedić 1983:54-71).
2.3.2. Musafirhana u Orlovićima
Musafirhanu u selu Orlovići, na
putu Vlasenica – Zvornik, podigao je
1519. godine izvjesni Hamza-dede,
kadiluk Srebrenica. Iz postojećih
berata vidi se da je Hamza-dede
uvakufio veliki posjed za izdržavanje
musafirhane. Carskim fermanom je
bilo određeno da on i njegovi potomci
besplatno ugošćavaju putnike. Na
ovom posjedu se čak sadio i duhan
za potrebe musafirhane. 1954. godine
Zavod za zaštitu starina i prirodnih
rijetkosti BiH stavio ju je pod zaštitu
(Kreševljaković 1935:43).
2.3.3. Musafirhane u Blagaju
U Blagaju su postojale musafirha-
ne na vrelu Bune, poznata imenom
musafirhana blagajske tekije i Vela-
gića musafirhana. Prva je sagrađena
prije 1664. godine i u njoj su odsjedali
samo učeni ljudi koji su u njoj vodili
naučne rasprave.
Na Velagića adi radile su do poslije
I svjetskog rata 2 musafirhane stare
blagajske porodice Velagića, u kojima
je svaki putnik-namjernik mogao
dobiti besplatan stan i hranu. Velija
Velagić, sin Hamzin, 1634. godine
je uvakufio posjede za izdržavanje
musafirhane i odredio da se svake
godine u mjesecu redžebu organizi-
raju tri gozbe za siromašne i da mu
se svake godine prouči hatma.
Na području Hercegovine postojale
i musafirhane u: Kifinom selu (XVIII
vijek); Lipniku i Repovcima (XVIII).
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
2.3.4. Musafirhane u Travniku
Po broju musafirhana Travnik je
zauzimao vodeće mjesto u Bosni i
Hercegovini. Među najznačajnijima
su: musafirhana Hadži Mehmed-
paše Kukavice (1759.-1856. god.);
Teskerdžića musafirhana (prestala
sa radom poslije I svjetskog rata),
kao i mnoge musafirhane po kućama
bogatijih muslimana (oko 40 musa-
firhana) (Kreševljaković 1935:42-43).
2.3.5. Musafirhana u Kulen-Vakufu
Ubrzo nakon austrougarske oku-
pacije zatvorena je musafirhana poro-
dice Kadić u Kulen-Vakufu. Vrata ove
musafirhane su pružala gostoprimstvo
putnicima cijelo jedno stoljeće.
2.3.6. Musafirhana u Fojnici
Ovu musafirhanu je održavala
porodica Salihagić duže od sto go-
dina. Na krovu zgrade stajao je znak,
u obliku drvene munare, po kojem
bi putnik znao da tu može prenoćiti
(Kreševljaković 1935:44).
2.3.7. Musafirhane u Jajcu
U Jajcu se nalazilo više musafirha-
na, a najpoznatiju je podigao Hadži
Jusuf Mulalić početkom XIX vijeka
i u njoj uspostavio i tekiju (Mujezi-
nović 1977:277).
2.4. Musafirhane u tekijama
U ranom periodu osmanskog
prodiranja na Balkan osnivane su
derviške zavije ili tekije. Osnivači su
bili šejhovi ili derviši, a oko njih se
vrlo brzo formiralo naselje. Zavije
su bili centri širenja islama i islam-
ske kulture i civilizacije. U njima
je izučavana književnost sufijskog
karaktera, prepisivana vjerska, ali
mnoga druga djela, njegovana ka-
ligrafija. Posjedovale su i biblioteke,
ali su imale i veliku socijalno-hu-
manitarnu ulogu. Zato se smatraju
prototipom imareta, a mi ćemo
spomenuti samo neke:
2.4.1. Musafirhana tekije
na Oglavku kod Fojnice
Šejh Sirija osnovao je nakon 1800.
godine nakšibendijsku tekiju oko koje
se tokom vremena formiralo malo
selo Oglavak. Tekija je stalno bila
otvorena za putnike i goste, a posebno
za siromašne kojima je ukazivana
posebna pažnja i poštovanje. Svaki
novi namjesnik Bosne smatrao se
obaveznim posjetiti šejha Siriju. U te
svrhe na Oglavku su podignuta dva
konaka za prijem uglednih ličnosti.
Jedan je sagradio Mehmed Vedžihi-
paša, a drugi Mehmed Kamil-paša.
Obje sagrađene u XIX vijeku (Ćehajić
1986:55-58).
2.4.2. Musafirhana nakšibendijske
tekije Mehmed-paše Kukavice u Foči
Izdržavana sredstvima vakufa
Mehmed-paše Kukavice (Ćehajić
1986:62).
2.4.3. Musafirhana nakšibendijske
tekije u Seonici kod Konjica
Sagrađena u XIX vijeku, a u njoj
su redovno odsjedali derviši i gosti
tekije (Ćehajić 1986:64).
2.4.4. Musafirhana nakšibendijske
tekije na Luci u Mostaru
Sagrađena u XIX vijeku, a carskim
fermanom iz 1854. godine određeno
da se iz blagajne isplaćuje 258 groša
mjesečno za ishranu i gostoprimstvo.
Zatvorena pred II svjetski rat (Ćehajić
1986:123).
2.4.5. Musafirhana
halvetijske tekije u Konjicu
Mehmed Čauš je 1622. godine
uz džamiju i mekteb podigao ima-
ret s musafirhanom od deset soba
namijenjenih za siromašne i derviše.
Odredio je da se višak hrane dijeli
navečer siromašnima u Konjicu i
gostima koji dođu u tekiju.
2.4.6. Musafirhana halvetijske tekije
u Blagaju (Ćehajić 1986:98-100)
2.4.7. Musafirhana Hadži Sinanove
tekije u Sarajevu
Silahdar Mustafa-paša osnovao ju
je između 1638. i 1640. godine. Na
južnoj strani dvorišta, vjerovatno su
se nalazile sobe za putnike i goste
(Ćehajić 1986:123-125).
116

3. Zaključak
Imaret, javna kuhinja u kojoj su
topli obrok mogli pronaći mno-
gobrojni: učenici medresa, alimi,
siromašni, službenici vakufa, put-
nici-namjernici i dr. i musafirha-
na, mjesto zagarantiranog konači-
šta, svakako su institucije koje su
Osmanlije duboko ukorijenile u
životu socijalne strukture tadašnjeg
stanovništva.
Zajedno sa osmanskom vojskom
na naše prostore, rijetko ili nikako
nastanjene, dolaze i derviši. Oni
osnivaju zavije, prototip imareta,
kao mjesto u kome se moglo ne-
koliko dana besplatno prenoćiti i
hraniti.
Oko ove ustanove vremenom
nastaju čitava naselja. Imareta se
podižu u svim većim centrima Bo-
sanskog pašaluka: Banja Luka, Sa-
rajevo, Mostar, Prusac i sl. i postaju
Basimevi, Egitim Milli (1993). Islam
ansiklopedisi, Istanbul, dio 5/2
Bejtić, Alija (1996). “Ali-pašina mahala u
Sarajevu – prilog izučavanju urbanističke
i socijalne strukture grada” u: Separat iz
priloga za proučavanje istorije Sarajeva,
Sarajevo
Čehajić, Džemal (1986). Derviški redovi
u jugoslovenskim zemljama, Sarajevo,
Orijentalni institut u Sarajevu
Čelebi, Evlija (1996). Putopis (odlomci
o jugoslavenskim zemljama), Sarajevo,
Publishing
Hadžihuseinović, Salih Sidki-Muvekkit
(1998). Povijest Bosne, Sarajevo, El-
-Kalem
Hammer Von Joseph (1979). Historija
turskog (osmanskog) carstva, Zagreb
Hasandedić, Hivzija (1983). “Herce-
govački vakufi i vakifi”, Anali Gazi
Husrev-begove biblioteke, IX-X, Sa-
rajevo, 30-72.
Hodžić, Kasim (1974). “Imareta, mu-
safirhane i druge gostinske ustanove
117
okosnica socijalno-humanitarnog i
odgojno-obrazovnog razvoja.
Za njihovo podizanje osni-
vači su trošili velika materijalna
sredstva sticana od prihoda s ve-
likih vakufskih dobara, stambenih
i privrednih objekata, novčanih
sredstava i sl. U tome se posebno
ističu visoki dostojanstvenici (veziri,
sandžakbezi,paše), koji su u to doba
pripadali najbogatijem sloju, a koji
u vrijeme Osmanskog prodiranja u
naše krajeve u tom pogledu prednja-
če. Kasnije, među osnivačima ima-
reta, musafirhana i svih dr. objekata
ističu se i domaći ljudi, srednjeg
staleža, kao i zanatlije, trgovci i dr.
Ove institucije su osnivači podizali
iz dubokih vjerskih osjećanja, želeći
postići Božije zadovoljstvo i bile su
mjesta razmjene informacija, susre-
tanja ljudi različitih vjera, staleža i
društvenih sredina.
Lliteratura
u osmanlijsko doba”, u Takvim 1974,
Sarajevo, Izdanje izvršnog odbora Udru-
ženja ilmije u SRBiH, 57-61.
Inaldžik, H. (1974). Osmansko carstvo
(klasično doba 1300-1600), Beograd,
Srpska književna zadruga
Kaleši, Hasan (1972). Najstariji vakufski
dokumenti u Jugoslaviji na arapskom
jeziku, Priština
Kreševljaković, Hamdija (1935). “Esnafi
i obrti u Bosni i Hercegovini” (1463.-
1878.) u: Zbornik za narodni život i
običaje Južnih Slavena,knjiga XXX,I;
Zagreb, 57-62.
Kreševljaković, Hamdija (1932). “Imaret
i musafirhana” u: Spomenica Gazi Hu-
srev-begove četiristote godišnjice, Sarajevo,
59-67.
Kreševljaković, Hamdija (1957.) Ha-
novi i karavan-saraji u Bosni i Her-
cegovini, Sarajevo,Naučno druš-
tvo NRBiH,odjeljenje filoloških
nauka,knjiga 7
historija obrazovanja
Zahvaljujući prvenstveno vakufi-
ma, kao stalnim izvorima materijal-
nih sredstava, imareti i musafirhane,
kao socijalno-humanitarne ustanove,
bile su u mogućnosti da djeluju i
obavljaju svoju funkciju. U njima
je stoljećima njegovana naslijeđena
humanitarna djelatnost, koja je još
u prvim počecima širenja islama
i islamske kulture na prostorima
Bosne i Hercegovine odigrala zna-
čajnu ulogu.
Danas ostaci sjećanja na ove
ustanove izgledaju poput društvene
bajke, u kojoj su mnogi, u ime Boga
i dubokih socijalnih osjećanja, mogli
naći topli dom i besplatno jesti i
konačiti.
I dok je, samo stoljeće ranije,
ovih ustanova bilo u svim velikim,
pa i malim naseljima, danas kada
su nam neophodna, samo su puka
historijsko-socijalna uspomena.
Mujezinović,M. (1977). Islamska epigrafika
u Bosni i Hercegovini I-III, Sarajevo
Nakičević, Omer (1988),. Arapsko-islamske
znanosti i glavne škole od XV do XVII
vijeka (Sarajevo, Mostar, Prusac) (dok-
torska disertacija), Sarajevo
Samil, IA (1991). Islam ansiklopedisi, cillt
3, Istanbul
Smailagić, Nerkez (1990). Leksikon islama,
Sarajevo, Svjetlost
Sućeska, A. (1954). Vakufski krediti u Sa-
rajevu (u svjetlu sidžila sarajevskog kadije
iz godine 1564-1566.), Sarajevo
Škaljić, Abdulah (1999). Turcizmi u
srpskohr vatskom jeziku, Sarajevo,
Svjetlost
(1985). Vakufname iz Bosne i Hercegovine
(15. i 16. vijek), Sarajevo, Orijentalni
institut u Sarajevu.
Zlatar, Behija (1997). “Preteče humanitar-
nih društava u osmansko doba u Sara-
jevu” u: Humanistički aspekti djelovanja
dobrotvornih ustanova u ratnim uvjetima,
Sarajevo, 135-138.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 historija obrazovanja
Summary
‫املــوــجز‬
SOCIAL ROLE AND SIGINIFICANSE
‫دور مطابخ الفقراء وأهميتها يف ابلوسنة واهلرسك‬ OF THE INSTITUTION OF IMARET IN THE
15TH AND 16TH CENTURY BiH
‫يف القرنني اخلامس عرش والسادس عرش‬
Azra Medara
‫عذراء مدارا‬
With a firm faith in the Prophet’s words that the lasting sadaqa
‫إيمانا منهم بقول الرسول صىل اهلل عليه وسلم عن فضل الصدقة ادلائمة‬ has its value even after the death of the benefactor, Muslims are
‫ عمد املسلمون إىل إنشاء‬،‫اليت ال ينقطع أجرها بعد وفاة املحسن‬ building numerous social-humanitarian institutions. Amongst
these the most significant are imarat and musafirhana. Imarat is
)‫(اإلمارة‬
ِ ‫ ومن أهمها مطابخ الفقراء‬،‫املؤسسات االجتماعية اخلريية‬ a public (charity) kitchen wherein the poor, travellers, madrasa
‫ واكنت مطابخ الفقراء تقدم الطعام‬.)‫ونزل املسافرين (مسافر خانة‬ students, scholars, waqf employees and others can have free
‫املجاين للفقراء واعبري السبيل وطالب املدارس ادلينية والعلماء‬ meal and occasionally financial support. Musafirhana is such
an institution where they could, in addition to this could also
‫ واكنت نزل‬،‫ واكنت أحيانا تعطيهم انلقود‬،‫وموظيف األوقاف وغريهم‬
get free lodging. This institution developed in our areas after
‫ وقد ظهرت هذه املؤسسات وانترشت‬.‫املسافرين تقدم هلم املبيت املجاين‬ the arrival of the Ottomans. Tekiyyas (tekke), considered to be
‫ وظهرت معها أيضا اتلاكيا والزوايا اليت‬،‫يف بالدنا مع قدوم العثمانيني‬ prototype of imarat, were established right after the conquest of
‫ وقد‬،‫ واكن مؤسسوها من الصوفية‬.‫اكنت تقام يف املناطق فورا بعد فتحها‬ a certain area. Tekiyyas were established by dervishes and they
were a significant factor in spreading the faith of Islam and the
‫لعبت دورا كبريا يف نرش اإلسالم واثلقافة اإلسالمية الرثية يف ابلوسنة‬ rich Islamic culture and civilisation on the territory of BiH.
)‫ ويبحث هذا املقال يف تاريخ مؤسسة ابخ الفقراء (اإلمارة‬.‫واهلرسك‬ This article explores the history of the institution of imarat,
.‫ودورها االجتمايع واخلريي وأهميتها يف ابلوسنة واهلرسك‬ its social and humanitarian role and its significance in Bosnia
and Herzegovina.
‫ الحظنا أنها لم‬،‫وعندما كنا جنمع املراجع وابليانات عن هذا املوضوع‬ While collecting the relevant data about the topic it came to
‫ وإن مجيع االعتبارات اليت حاونلا‬،‫حتظ إال بالقليل انلادر من ادلراسة‬ our notice that there was very little research done on it. All the
‫بها تقديم عرض اكمل ملطابخ الفقراء يف القرنني اخلامس عرش والسادس‬ revisions through which we tried to present somewhat complete
picture of imarat in Bosnia and Herzegovina in 15th and 16th
.‫ تفتح األبواب ألحباث ودراسات جديدة‬،‫عرش يف ابلوسنة واهلرسك‬
century have just opened a gate for a new research work.
،‫ تالميذ املدارس ادلينية‬،‫ زاوية‬،‫ مسافر خانة‬،‫اإلمارة‬
ِ :‫اللكمات الرئيسة‬ Key words: imarat, musafirhana, zavija (tekke), madrasa students,
‫الفقراء‬ the poor

Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 118


Preko četiri decenije
kulturno-prosvjetne misije
U povodu izlaska
novog broja Anala Gazi
Husrev-begove biblioteke
A nali Gazi Husrev-begove bi-
blioteke po više osnova danas
se mogu svrstati među najznačajnije
časopise u Bosni i Hercegovini. Bilo
bi previše nabrajati sve razloge za
izrečenu konstataciju te ćemo spome-
nuti samo neke od njih. Prije svega,
tradicija kontinuiranog izlaženja koja
s brojem koji ovdje predstavljamo
(XXXIV) već dobrano ulazi u doba
“pune zrelosti”. Naime, časopis je
nedavno (2012) obilježio četrdeset
godina izlaženja, i svoje kulturno-
prosvjetne misije. Drugi razlog je što
se ubraja među rijetke časopise koji
se bave specifičnom epohom koja
povijesno, kulturološki, civilizacijski
i identitarno u dobroj mjeri određuje
i suvremeno biće Bosne. Treći razlog
koji je nužno istaći, a proistječe iz na-
prijed navedenog, jeste što uz Priloge
za orijentalnu filologiju predstavlja
jedini specijalizirani časopis u Bosni
i Hercegovini koji se u cijelosti bavi
kulturnom poviješću Bosne osman-
skoga perioda, prvenstveno pisanom
kulturnom baštinom ali i drugim
vidovima naslijeđa iz sfere materijal-
ne kulture islamskog civilizacijskog
kruga te islamskom duhovnošću. Po
tome je bez ikakve sumnje na našim
prostorima jedinstven.
To je danas jedini povijesni i
kulturološki časopis u Bosni i Her-
cegovini koji se u potpunosti može
osloniti na vlastite “izvorne resurse”,
rukopise i razne druge vrste primar-
nih izvora, radi čije je znanstvene
valorizacije i afirmacije i pokrenut
1972. godine. Naravno, naprijed ista-
knuto ne ograničava časopis isključivo
na doba osmanske vladavine, niti
samo na izvore Gazi Husrev-begove
biblioteke. Sve ono što se uklapa u
tematsku koncepciju časopisa a tiče se
doprinosa i unapređenja znanstvenih
rezultata, afirmacije i proučavanja
islamske duhovnosti i kulture, čak i
modernog doba, ima svoje mjesto u
Analima. To, dakako, potvrđuje i ovaj
119
broj. Osim naprijed istaknutog, ovdje
želimo samo sumarno istaći neke
dosadašnje rezultate Anala. U tride-
set i četiri broja, od kojih je većina
dvobrobroj, objavljeno je ukupno 466
radova na 6.021 stranici iz različitih
oblasti, književnosti, kulturne histo-
rije, jezika, bibliotekarstva, sufizma
i drugih disciplina. Neki brojevi su
tematski nastali kao rezultat naučnih
skupova. Na taj način u nekim općim
naznakama moglo bi se govoriti još.
Ovdje ipak želimo pozornost skrenuti
na posljednji broj.
Ako bi se željelo generalizirati,
onda bi se u najkraćem moglo istaći
sljedeće. Ovaj 34. broj volumena 267
stranica, sadrži ukupno 14 radova, 4
prikaza i jedan osvrt. U ovom broju
prepliću se povijesne teme, teme iz
sfere duhovnosti, jezika i književnosti
orijentalno-islamskog povijesnog i
kulturno-civilizacijskog kruga, ali i
neka pitanja modernoga doba, koja
imaju poveznice s islamskom tradi-
cijom, posebno onim pitanjima koja
se izravno tiču sudbine, života i polo-
žaja muslimana na ovim prostorima.
Stoga, možemo kazati da je jedna
od odlika ovog broja, spoj prošlosti
s modernošću druge polovine 20.
stoljeća. Kako tematski i vremenski,
tako ovaj broj možemo promatrati sa
stanovišta autora i saradnika, kao spoj
“znanstvenog iskustva” i “nadolazeće
znanstvene mladosti”. Dakle, pored
čitaocima ovog časopisa nekih već
dobro poznatih autora i saradnika,
poput Azre Gadžo, hfz. Hase Popare,
Osmana Lavića, Fazilete Hafizović,
Mustafe Jahića, Kerime Filan, Fikreta
Karčića, zatim po spisateljskom stažu
nešto mlađih, ili saradnika srednje
generacije, Namira Karahalilovića,
Munira Mujića, Nusreta Kurjakovića,
na znanstvenim horizontima javljaju
se i neka nova imena, poput Nihada
Dostovića, Munira Drkića, Fatime
Tinjak i Faruka Taslidže.
Redoslijedom autora navodimo
i naslove radova ovoga broja: Defter
donacija upućenih u dva Časna Harema
/ Surre Defteri iz 1617/18. godine; Ko
je bio Abdullah-paša koji je ukopan u
haremu Careve džamije u Sarajevu
1105/1694. godine; Mustafa-paša
PREGLED
Babić i njegova rukopisna zaostavština;
Različite refleksije osmanskog osvajanja
srednjodalmatinskog zaleđa; Ekskla-
mativne rečenice čuđenja u Kuranu; Iz
bosanske historijske antroponomastike:
ime i pokraćeno ime; Stavovi vodstva
islamske zajednice u Jugoslaviji povo-
dom zabrane nošenja zara i feredže; O
ortografskim karakteristikama najzna-
čajnijeg rukopisnog primjerka djela
Perivoj slavuja (Bolbolestan) autora
Fevzije Mostarca; Odnos putopisnog
subjekta i objekta u putopisu Muhameda
Ali-paše; Ljetno putovanje u Bosnu i
Hercegovinu; Nacionalizacija grad-
skih vakufa u Gradačcu 1974. godine;
Nove vijesti o Bahši-begovom vakufu
u Zvorniku u Istočnoj Bosni; Rukopisi
mesnevije u Gazi Husrev-begovoj bi-
blioteci u Sarajevu; Fond orijentalistike
u Gazi Husrev-begovoj biblioteci; O
muslimanskim sakralnim objektima
u rubnim dijelovima Hercegovačkog
sandžaka krajem XVII stoljeća.
Rad svakog naprijed spomenutog
autora zaslužuje posebnu pažnju i
elaboraciju. No prostor ne dozvo-
ljava ni najkraći osvrt, te ćemo se
zadovoljiti samo naprijed istaknutim
naslovima. Stoga ćemo u nekim uop-
ćenim konstatacijama ukazati samo
na neke značajke njihovog sadržaja.
Za historičara i svakog drugog
znanstvenika bliskog usmjerenja
najneposrednija komunikacija s proš-
lošću u svim njenim aspektima, povi-
jesnim, kulturološkim, civilizacijskim,
jezičkim, jeste “primarni izvor”. On je
taj koji najizravnije i najobjektivnije
svjedoči prošlost u njenom pravom
svjetlu. Stoga je “primarni izvor”
nešto što svakom radu određuje i
daje specifičnu težinu, a kroz to i
specifičnu težinu jednog povijesnog
časopisa u cjelini. Promatran kroz
tu prizmu, možemo kazati da i ovaj
broj, ne samo da se odlikuje, nego
mu pečat daje upravo ta dimenzija,
oslonac prvenstveno na “izvor” kao
fundament objektivnog pristupa
prošlosti. Većina radova u cijelo-
sti je nastala upravo na “primarnoj
arhivskoj građi”. Osim što svojim
sadržajem u potpunosti otvaraju nove
znanstvene vidike, iz anonimnosti
izvode pojedince, njihove sklonosti,
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 PREGLED
svjedoče društveni položaj, ukazuju
na obrazovna, kulturološka, duhovna
postignuća, demistificiraju stereotipe,
ali svjedoče i integriranost bosan-
skog krajolika u globalni islamski
kulturno-civilizacijski krug i njegovo
posebno mjesto u njemu. Jer, kako
drugačije objasniti skončanje “deftera
donacija upućenih u dva časna ha-
rema” baš u Bosni, i da upravo ovdje
doživi svoju znanstvenu valorizaciju i
znanstvenu artikulaciju. Sve to ne bi
bilo čudno da nije riječ o najstarijem
poznatom defteru te vrste koji potječe
iz 1617/18. godine. Upravo ta tema
ili taj rad otvara ovaj XXXIV broj
časopisa Anali. Slijede hronološki i
tematski vrlo raznolike i zanimljive
teme za čiji sadržaj u ovom kraćem
osvrtu nema mjesta. No, neka to
bude poticaj za čitaoce da dalji hod
kroz labirinte povijesnih zanimlji-
vosti najnovijeg broja Anala nastave
sami. Ovaj broj tematski, vremenski
i sadržajno zatvara “Nacionalizacija
gradskih vakufa u Gradačcu 1974.
godine”. Između ta dva povijesna i
prostorna međaša: “dva časna hare-
ma 1617/1618”, i “Gradačca 1974”
pozicioniraju se i ostali radovi.
Kao i svaki drugi znanstveni ča-
sopis, i ovaj donosi obilje zanimljivih
sadržaja kojima će se bez ikakve
sumnje čitaoci radovati. Ovaj broj
još jednom je potvrdio opravdanost
njegovog pokretanja, ali i dalekovid-
nost njegovih osnivača.
Aladin Husić
Kur’an – kosmos (u) riječi
Rifet Šahinović, U hladovima
Kur’ana, Grafis,
Cazin, 2014., 357 str.
Povodom izlaska iz štampe nove
knjige mr. Rifeta Šahinovića, U hla-
dovima Kur’ana, u recima koji slije-
de želimo iznijeti nekoliko misli o
Kur’anu i njegovom tumačenju.
Ima dosta razloga da se povje-
ruje u tezu kako je sve što je čovjek
na Zemlji napisao, ispjevao, otkrio,
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
izumio, sagradio samo čovjekovo tu-
mačenje svijeta. Ovo implicira da je
čovjek sâm po sebi, u antropološkom
smislu, i tumačenjsko biće. Ljudi kada
promatraju stvari i svijet oko sebe, oni
ih, na neki svoj i sebi svojstven način,
zapravo, tumače. Taj tumačenjski odnos
prema pojavnom svijetu i njegovim
manifestacijama pohranjen je u ljudi-
ma od njihovih najranijih zemaljskih
dana i traje sve do sutona njihovog
ovozemaljskog životnog putovanja.
Možemo kazati da je tumačenje bitna
odrednica ljudskoga bića na Zemlji.
Ova tumačenjska odrednica čovjeka
kao bića doživjela je svoju punu afir-
maciju i aktualizaciju u islamu kao
vjeri, kulturi, nauci i civilizaciji. Ovu
tvrdnju nije teško dokazati. Naime,
principijelno govoreći, sâm islam je
tumačenjska vjera, u smislu da tumači i
njime se tumače prethodno objavljene
božanske Knjige. Rekli bismo, islam
je svojevrsni komentar (tefsir) njemu
prethodećih vjerozakona, a unutar
islama kao vjere imamo Poslanikove,
alejhis-selam, riječi (hadis) i postupke
(sunnet) kao tumač islama. Ustvari,
cjelokupni njegov plemeniti život bio
je i trajno ostao kao najbolji tumač
islama (uswetun haseneh).
Otuda nam se pitanje tumačenja
Kur’ana nadaje kao nešto sasvim pri-
rodno i logično, jer ono izvire iz same
prirode i strukture islama. I, doista,
muslimani nikada nisu bili protiv
tumačenja Kur’ana. Doduše, u histo-
riji tefsira bilježi se da se nekolicina
časnih ashaba nakon Poslanikova,
alejhis-selam, preseljenja na ahiret,
sustegla od bilo kakvog tumače-
nja, komentiranja ili interpretiranja
Kur’ana. Ne ulazeći sada u razloge i
opravdanja tog i takvog njihovog po-
stupka, želimo naglasiti da se upravo
tada, štaviše i prije polaganja sâmog
Poslanikovog, alejhis-selam, mubarek
tijela u njegov mezar, pojavio prvi
primjer tumačenja Kur’ana koji nije
mogao biti ovjerovljen ili potvrđen
Poslanikovim, alejhis-selam, auto-
ritetom. Mislimo na Ebu Bekrovo,
neka je Allah njime zadovoljan, ci-
tiranje kur’anskog ajeta: Muhammed
je samo poslanik, a i prije njega je bilo
poslanika. Pa ako bi on umro ili ubijen
bio, zar biste se vi nazad vratili?!
Onaj ko se nazad vrati, Allahu neće
nimalo nauditi, a Allah će nagraditi
zahvalne (Ali Imran, 144) – povo-
dom smrti Poslanika, alejhis-selam,
kada je znameniti i pravedni Omer
ibn el-Hattab odbio povjerovati u to
pa je ganutom do bola Omeru, Ebu
Bekr, neka je Allah njima zadovoljan,
pokazao Poslanikovo, alejhis-selam,
mubarek tijelo i proučio ovaj ajet
primjenjujući ga kao odgovor na
jednu konkretnu životnu situaciju.
Od tada će muslimani u suče-
ljavanju sa svim životnim pitanji-
ma, izazovima, temama i dilemama
tražiti – manje ili više uspješno, što
je, pak, posebno pitanje – odgovore
u Časnoj Knjizi. Dakako, ovdje ne
zaboravljamo činjenicu da je tuma-
čenje Kur’ana započelo sâmim nje-
govim objavljivanjem s “plemenitih
Visina”, a Poslanik, alejhis-selam,
bio je prvi mubejjin (objasnitelj) i
mufessir (komentator) Kur’ana, što
mu je naloženo samom Objavom
(En-Nahl, 44). To se u tefsirskoj
literaturi imenuje kao tefsirun-nebijj,
Vjerovjesnikov tefsir, koji nam je da-
nas dostupan u autentičnim hadiskim
zbirkama i opsežnim tradicionalnim
komentarima Kur’ana.
Od tada, zapravo, započinje teći
velika tumačenjska rijeka Kur’anske
riječi s brojnim svojim pritokama i
rukavcima pretočena i konkretizirana
u posebnu nauku koja se terminološki
naziva tefsir. Tefsir je, u najkraćem,
nauka ili, bolje reći, skup nauka o
tumačenju ili egzegezi Kur’ana. Ova
riječ još označava: akt interpretiranja,
interpretaciju, egzegezu, objašnjenje,
ali također podrazumijeva i aktualni
komentar Kur’ana (npr. kada kažemo
tefsir Ibn Kesira ili tefsir Sejjida
Qutba).
Tefsirska nauka muslimana s
brojnim svojim vrstama, disciplinama
i poddisciplinama zasigurno spada
u red najrazuđenije i najraskošnije
islamske nauke. Ako korpus islam-
skog prava (šeri’ata) uzmemo kao
možda najveći doprinos muslimana
općenito svjetskoj kulturi, onda bi
na drugom mjestu po doprinosu
nesumnjivo mogli staviti višestoljetnu
120

muslimansku komentatorsku tradiciju
Časne Knjige – Kur’ana. Jedan ori-
jentalist je ustvrdio da bi se za puko
čitanje dosad napisanih komentara
Kur’ana trebalo potrošiti dvije stotine
godina fizičkog života!
Zato se bez imalo sumnje može
kazati da je Kur’an najtumačenija
Knjiga u svijetu, ali, istovremeno (i,
na neki način, paradoksalno) i naj-
neprotumačenija Knjiga. Kao što se
kosmos ne može do kraja protumačiti,
tako se i Kur’an, kao kosmos u riječi,
također ne može do kraja protumačiti.
Naime, u prirodi je svih Svetih Knjiga
da su one strukturalno višeznačne i,
samim time, multiinterpretativne, što
i jeste njihova prednost i posebnost
budući da im to, između ostaloga,
osigurava pravo na univerzalnost, ali
za one koji nemaju predrazumijevanje
(Heidegger), i razlog nesporazuma i
pogrešnog shvatanja. Također, Kur’an
je, poslije Biblije, i najprevođenija
knjiga u svijetu. Ali ako komentare
Kur’ana shvatimo i u smislu njegova
prijevoda, onda bi za Kur’an mogli
reći da je i najprevođenija knjiga
svijeta.
Poenta koja nam se nadaje glasi:
važnost tumačenja Kur’ana nikada
ne prestaje. Višetomni i mnogobrojni
srednjovjekovni komentari Kur’ana
pokazuju i dokazuju da su tadašnji
muslimani i njihovi učenjaci ispoljili
i oslobodili snažnu tumačenjsku ener-
giju, pokazujući time moć i mogućnost
121
tumačenja sebi, ali i drugima, a poko-
ljenjima muslimana iza sebe ostavili
paradigmu dostojnu svakog pošto-
vanja i željenog dosezanja.
Svaka generacija ljudi u Kur’anu
pronalazi odgovore za “potrebe (svog)
vremena” (M. Abduhu). Pred ljudima
je uvijek jedan te isti (vječni) Kur’an
i on im stalno pritiče i iznova oslov-
ljava svojim neiscrpnim značenjima.
Determiniranost vremenom u ljud-
skom shvatanju i tumačenju Kur’ana
ne znači i determiniranost Kur’ana
sâmoga. Nijedno vrijeme ne iscrpljuje
sva moguća značenja Kur’ana, kao
što ih ne iscrpljuje nijedna pravna
ili teološka škola unutar islamskog
učenja. Različita vremena ponudit
će i različita, ali ne i međusobno
suprotstavljena, tumačenja Časne
Knjige. Uvijek je potrebno imati na
umu da je Kur’an vječan (“nestvoreni
Božiji Govor”), jer je njegovo pori-
jeklo božansko, a njegovi komentari
to nisu, jer su, ipak, ljudsko djelo.
Zato se nijedno tumačenje ne može
poistovjetiti sa sâmim Kur’anom, pa
otuda i potreba da se on kontinuirano
tumači u svakom pa tako i u ovom
našem vremenu.
No, mnogo je načina na koje
Kur’an oslovljava svoje recipijente.
Tefsir ili njegovo tumačenje samo je
jedan od tih načina u kojem zapa-
njenom i začuđenom ljudskom umu
ne ostaje ništa drugo nego da (u)
čini svoju intelektualnu sedždu pred
PREGLED
objavljivanjem Moćnoga i Silnoga. Tu
zapanjenost pred čudom Kur’ana svje-
doči Objava, priznali su i bića zvana
džini (El-Džinn, 1). Drugi načini
recepcije Kur’ana uključuju njegovo:
učenje, pamćenje, slušanje, gledanje i,
ono najvažnije, prakticiranje. I opet, gle
čuda – s jedne strane, svi ovi recepcijski
planovi izazivaju krajnju čudesnost
i nude osjećaje istinske zadivljeno-
sti, duhovnog zadovoljstva, smiraja i
smislenosti (za čim je današnji čovjek
u alarmantnoj potrazi i potrebi) te, s
druge strane, svim muslimanima bez
obzira na njihove formalne ovozemne
statuse omogućeno je sudjelovanje u
nabrojanim planovima posredstvom
kojih se privlači svjetlost Kur’ana i
izdašno izlijeva njegov bereket ili
ruhanijjet (F. Vedždi). Stoga, onaj ko
ne gaji respekt ili poštovanje prema
Kur’ana, lišen je mnogog bereketa u
svom životu!
U tom smislu, knjiga Rifeta Ša-
hinovića pod naslovom U hladovima
Kur’ana afirmira mnoge aspekte u i
oko Kur’ana i njegovoga tumačenja
na koje smo prethodno koncizno
aludirali, a neke od njih i uspješno
demonstrira i eksplicira na svoj način.
Kao takva, prilog je našoj savremenoj
bosanskoj tefsirskoj literaturi. Zato je
toplo preporučujem za čitanje svima
onima koji poštuju Riječ Božiju i
riječ o Riječi Božijoj!
Almir Fatić
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Upute za autore

Novi Muallim je stručni časopis koji je otvoren autorima koji se bave temama i pitanjima obrazovanja i
odgoja u širem i užem smislu. Specifični interes Muallima predstavljaju teme, pitanja i problemi islamskog
vjerskog obrazovanja i odgoja u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama, vojsci i drugim
ustanovama i institucijama. Središnje, područje Muallimovih istraživanja i zanimanja predstavlja islamsko
obrazovanje i odgoj u okviru vjerske pouke, srednjih vjerskih škola (medresa), islamskih pedagoških fakul-
teta i Fakulteta islamskih nauka. Muallim se bavi i drugim tradicionalnim i savremenim faktorima relevan-
tnim za odgoj i obrazovanje. U svim ovim i drugim područjima Novi Muallim prati teorijska i praktična
dostignuća i iskustva u svijetu, u našim obrazovnim zavodima i ustanovama i posebno u islamskom svijetu
te kod nas, u Islamskoj zajednici, odnosno u radu imama, muallima i nastavnika.
Novi Muallim objavljuje znanstvene i stručne radove koji neposredno ili posredno obrađuju pitanja uni-
verzitetskih teorijskih i primijenjenih disciplina u Bosni i Hercegovini i svijetu.
Novi Muallim prihvaća članke koji su izvorne primarne publikacije, znači da prije nisu objavljeni u ča-
sopisima. Prethodno objavljivanje na skupovima mora biti naznačeno, a pridonose znanstvenoj zajednici i
potvrđeni su od recenzenata.

Objavljivanje
U Novom Muallimu se objavljuju radovi koji nisu ranije objavljeni u drugim publikacijama, osim uz po-
sebno odobrenje Redakcije.
Odluku o objavljivanju teksta donosi Redakcija uzimajući u obzir mišljenje recenzenata.
Redakcija nije dužna obrazlagati svoju odluku bilo da se radi o prihvaćanju ili odbijanju teksta za objav-
ljivanje. Tekstovi koji ne budu priređeni prema Uputama za autore, bit će vraćeni autorima. Rukopise mo-
žete slati na adrese elektronske pošte: muallim@bih.net.ba i nmuallim@rijaset.ba.

Recenzije
U Novom Muallimu se objavljuju radovi koji podliježu recenziji. Redakcija časopisa će za svaki rad ime-
novati dva recenzenata. Oni će pregledati nepotpisan rad i svoje mišljenje dostaviti Redakciji. Mišljenje
recenzenata je u principu stav Redakcije. Recenzije ne predstavljaju samo općenitu ocjenu vrijednosti rada,
već procjenu tematske podobnosti rada za Muallim. Recenzije su internog karaktera. Recenzije radova bit
će date na uvid autoru (bez imena recenzenata) kako bi se izbjegli nesporazumi usljed mogućeg različitog
razumijevanja obrađivane materije. U slučaju neslaganja konačnu odluku donosi uredništvo.

Karakter radova
Časopis objavljuje:
a) izvorne naučne članke koji sadrže do sada neobjavljene rezultate istraživanja koja korespondiraju sa
osnovnom misijom časopisa;
b) izlaganje sa naučnog i stručnog skupa, uz uvjet da prethodno nije objavljeno u zborniku radova skupa;
c) stručne članke koji nude korisne prijedloge za određene struke i pri tome ne moraju obavezno sadr-
žavati izvorna istraživanja autora;
d) osvrte na zanimljive i korisne publikacije koje su u skladu sa osnovnom misijom časopisa;
e) prikaze zanimljivih i za struku korisnih studija, zbornika i drugih stručnih publikacija;
f ) korisne priloge iz struke i za struku, a ne moraju predstavljati izvorna istraživanja;
g) prijevode članaka koji odgovaraju osnovnoj misiji časopisa.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 122
 Radovi se kategoriziraju u sljedeće osnovne kategorije:
• izvorni naučni članci;
• izlaganja sa naučnih i stručnih skupova;
• stručni članci;
• osvrti;
• prikazi;
• prilozi;
• prijevodi

Autor
Na početku rada autor treba da napiše: naučnu titulu, ime i prezime te akademsko zvanje.
Npr: Prof. dr. Mujo Slatina, redovni profesor

Sažetak
Iza naslova rada napiše se sažetak obima od 150 do 200 riječi. Isti tekst će se ponuditi u prijevodu na
arapskom i engleskom jeziku na kraju rada. (Prijevode osigurava Redakcija)

Ključne riječi
Nakon sažetka treba navesti ključne riječi u radu.

Obim rada
Rad treba da bude obima između 10000 i 40000 hiljada znakova računajući i fusnote i literaturu, na-
pomene, uključujući razmak.

Oprema rada
Prilozi trebaju biti pripremljeni u standardnom formatu A4 (jednostruki prored, Times New
Roman, veličina slova 12). Valja izbjegavati neuobičajene tipove slova. Bilješke smjestiti na dnu strani-
ce, a ne na kraju teksta.
Rukopis organizirati i numerirati na sljedeći način:
0. stranica: naslov i podnaslov, ime(na) autora, ustanova, adresa (uključujući i email)
1. stranica: naslov i podnaslov, sažetak na jeziku teksta
2. stranica i dalje: glavni dio teksta
Popis literature treba početi na novoj stranici.
Na kraju dodati sve posebne dijelove (crteže, tablice, slike) koje se nije moglo integrirati u tekst. Foto-
grafije koje se prilažu uz tekst, moraju biti uključene unutar rada s potpisom, a elektronskom poštom do-
stavljeni kao prilozi u formatu .bmp., .jpeg, .tiff, ili psd.
Sve odjeljke i pododjeljke numerirati arapskim brojkama ((1. / 1.1. / 1.1.1.), izbjegavajući pri tome više
od tri nivoa. Za različite nivoe upotrebljavati različite tipove slova:

1. Masnim slovima (Times New Roman)

1.1. Broj masnim slovima, a naslov masnim kosim slovima (Times New Roman)
1.1.1. Broj običnim slovima, a naslov kurzivom (Times New Roman)
Navodi u tekstu se sastoje od prezimena autora i godine objavljivanja rada, te ako je relevantno, broj
stranice nakon dvotočke (sve u zagradama), npr. (Karić, 1987) ili (Džananović, 1993: 10). Ako je autorovo
ime u tekstu navoditi na sljedeći način: Nakičević (1973: 340) tvrdi...
Kraće navode treba početi i završiti navodnim znakovima (“”), a sve dulje navode (više od 40 riječi)
treba oblikovati kao poseban odlomak, odvojen praznim retkom od ostatka teksta, uvučeno i manjom
veličinom slova (10), bez navodnih znakova. Ispuštene dijelove označiti s po praznim slovnim mjestom
i trima točkama prije i poslije prekida.
Riječi ili izraze iz jezika različitog od jezika priloga treba pisati kosim slovima i popratiti prijevodom
(označenim jednostrukim navodnim znakovima, npr. What ‘što’. Primjere iz jezika za koje se ne koriste la-
tinska slova, transliterirati, osim ako postoji uvjerljiv razlog za zadržavanje originalne grafije.
123 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
 Primjere treba brojčano označiti koristeći arapske brojke u zagradama te odvojiti od glavnog teksta pra-
znim recima. Grupirati primjere korištenjem malih slova, a u tekstu pozivati se na primjere kao (2), (2a),
(2a,b), (2 a-b), ili (2) b.
Primjeri koji nisu uzeti iz jezika na kojem je prilog napisan treba popratiti odgovarajućim glosama (koje pre-
ma potrebi daju ekvivalente na jeziku priloga riječ po riječ, ili morfem po morfem), te prijevodom unutar jedno-
strukih navoda. Početak riječi ili morfema u glosi podesiti prema početku riječi odnosno morfema u primjeru.
Na kraju rukopisa, na posebnoj stranici s naslovom Literatura, treba dati potpunu bibliografije korištene literature.
Bibliografske jedinice trebaju biti poredane abecedom prema prezimenima autora. Radove istog auto-
ra složiti hronološkim redom, od ranijih prema novijima, a radove jednog autora objavljene u istoj godini
obilježiti malim slovima (npr. 1998a, 1998b).
Ako se navodi više od jednog članka iz iste knjige, treba navesti tu knjigu kao posebnu jedinicu pod
imenom urednika, pa u jedinicama za pojedine članke uputiti na cijelu knjigu. Imena autora valja dati u
cijelosti, a ne zamjenjivati ih inicijalima, osim ako sam autor obično koristi samo inicijale.
Svaka jedinica treba sadržavati sljedeće elemente, poredane na ovaj način i koristeći sljedeću interpunkciju:
• prezime (prvog autora/ice), ime ili inicijal (odvojene zarezom), ime i prezime drugih autora/ica (odvo-
jene zarezom od drugih imena i prezimena);
• godina objavljivanja u zagradi iza koje slijedi zarez;
• potpun naslov i podnaslov rada, između kojih se stavlja tačka;
• uz članke u časopisima navesti ime časopisa, godište i broj, te nakon zareza brojeve stranica početka
i kraja članka;
• uz članke u knjigama: prezime i ime urednika/ice, nakon zareza skraćenica ur., naslov knjige, nakon
zareza broj stranica početka i kraja članka;
• uz knjige i monografije: izdanje (po potrebi), niz te broj u nizu (po potrebi), mjesto izdavanja, izdavač
• naslove knjiga i časopisa treba pisati kurzivom;
• naslove članaka iz časopisa ili zbornika treba pisati pod navodnim znacima.

Knjige
Prezime, Ime (2000). Naslov knjige prema pravopisnim pravilima jezika na kojemu je knjiga objav-
ljena. Mjesto: Izdavač.
Džananović, Ibrahim (2004) Primjene šerijatskog porodičnog prava kroz praksu Vrhovnog šerijat-
skog suda 1914.-1946. Sarajevo : Fakultet islamskih nauka u Sarajevu.
Šamić, M. (1977). Kako nastaje naučno djelo. 4. izd. Sarajevo: Svjetlost.
Spahić, M. i Hamzić, M. (2007). Društveno-etički pojmovnik. Sarajevo: Bookline.
Fejzić-Čengić, F., Šuško, Dž., Šeta, Đ., Tahirović, S., Mušinović, E., Dedović, S., Ibrahimović,
A. (2010). Prilozi za istraživanje sociokulturnog položaja žene u BiH: izabrana bibliografija (1900-
2010). Sarajevo: CEI Nahla.
Schimmel, A. (2004). Geografija pjesnika. Preveo sa engleskog jezika Enes Karić. Sarajevo: Bemust.

Prilozi/poglavlja
u knjigama/zbornicima
Prezime, Ime (1999). Naslov priloga prema pravopisnim pravilima jezika na kojemu je prilog napi-
san. Ime, Prezime (ur.): Naslov knjige prema pravopisnim pravilima jezika na kojemu je knjiga objavljena.
(3. izd.). Mjesto : Izdavač, broj strane.
Džananović, I. (1999). Metodologija. U: F. Karčić, ur. Primjene šerijatskog porodičnog prava kroz prak-
su Vrhovnog šerijatskog suda 1914.-1946., (3. izd.). Sarajevo : Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, 3-56.

Članci u časopisima (nazivi časopisa navode se u cijelosti.)

Prezime, Ime (1999). “Naslov članka prema pravopisnim pravilima jezika na kojemu je prilog napisan”.
Naziv časopisa, godište, broj: broj strane.
Omer Nakičević (2005), “Uloga hadisa u izgradnji islamske ličnosti”, Novi Muallim, XIII, 53, 23-26.

Neobjavljena (arhivska) građa: pri prvom navođenju pun naziv arhiva, mjesto arhiva, redni broj i naziv
fonda, signatura predmeta.
Arhiv BiH, Sarajevo, F. 23, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, Prezidijalni spisi, br. 317.
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 124