Professional Documents
Culture Documents
Magnet I Šibica - Nina Pavić
Magnet I Šibica - Nina Pavić
Magnet I Šibica - Nina Pavić
1. Uvod
Odabran problem jest „Magnet i šibica“ te on glasi: „Magnet ne privlači šibicu, no snažan
magnet privlači glavu izgorene šibice. Istražite razloge i ulogu bitnih parametara.“
Zadatak traži pronalazak bitnih parametara koji uzrokuju fenomen privlačenja izgorene glavice
šibice i jakih magneta. Potrebno je isprobavati različite vrste šibica, magnete različitih jakosti te
magnet i šibice postavljati na različite udaljenosti.
2.1. Magneti
Magnetsko polje je prostor u kojem magneti djeluju magnetskom silom indirektno.
Magnetizam je pojava privlačne ili odbojnu sile između magneta i magnetskih materijala.
Magneti su sve tvari koje mogu privlačiti predmete od željeza, nikla, kobalta i njihovih legura. [2]
Svaki magnet ima dva pola: sjeverni i južni pol. Kada se jednom magnetu približi drugi magnet,
suprotni polovi će se privlačiti (sjeverni i južni), a jednaki polovi će se odbijati (sjeverni i sjeverni
te južni i južni). Ovaj fenomen kazuje da se svi magneti međusobno mogu privlačiti i odbijati
ovisno o položaju u kojemu se nalaze. Pri prelamanju magneta uvijek dobijemo magnete
manjeg volumena koji također imaju jedan sjeverni i jedan južni pol kao što je prikazano na
slici[1]:
Šibice se sastoje od drvenog dijela i glavice. U glavici šibice se nalazi antimonov trisulfid kao
gorivo, a kalijev klorid kako bi pomogao da se gorivo zapali. Amonijev fosfat služi kao
prevencija za dimljenje šibice nakon gašenja plamena. Vosak se koristi kako bi pripomogao da
se plamen spušta niz šibicu kontrolirano, a ljepilo drži sve komponente šibice u cjelini. Crveni
pigment šibice dolazi od crvenog fosfora (on se prilikom gorenja pretvara u bijeli fosfor) i manje
količine željezovog (III) oksida (udio ovisi o distributeru) koji ima slaba magnetska svojstva.
Prema tome, jaki magnet može privući i neizgorenu glavicu šibice, samo puno slabijom silom.
Oslobađanje velike količine toplinske energije prilikom trenja uzrokuje gorenje (t (plamen
šibice) = do 1400°C) paljenje kalijeva klorida te tako stvori plamen.[5]
Gorenje šibice je kompleksan proces, a glavna kemijska reakcija do koje se dolazi prilikom
paljenja šibice je sljedeća:
--------->
16KCl3 + 3P4S3 16KCl + 9SO2[6]
Prethodna jednadžba prikazuje osnovnu reakciju koja se događa pri gorenju šibice, ali za daljnje
istraživanje potrebnija reakcija je ona iz koje nastaje čisto željezo, u nastavku.
Neodimijski magnet privlači izgorenu glavicu šibice, a razlog tome je nastajanje čistog željeza iz
željezovog (III) oksida nakon reakcije gorenja. Nastalo željezo je feromagnetično.
Napomena: u drugoj jednadžbi (CH2)n predstavlja parafin kojemu se ne zna točan udio jer on
ovisi o ditributeru.
U reakciji (1) molekula željezo (III) oksida s tri molekule ugljikovog monoksida se pretvara u dva
atoma željeza i molekulu ugljikovog dioksida.
U reakciji (2) je dodan parafin koji se može nalaziti u sastavu šibice pa je zato u rezultatu dodana
i voda. Obje reakcije po vrsti pripadaju oksidacijama.
2.3. Hipoteze
3. Eksperimentalni postav
Aparatura:
Neodimijski magneti: valjak (12x40mm, N45 Ni, 0,59T), valjak (8x60mm, 0,47T), valjak
(4x4mm, N45 Ni, 0,41T), valjak (2.5x10mm, N35 Ni, 0,26T)
Prah šest različitih vrsta šibica jednake mase (0,550g)
Analitička vaga
Ravnalo
Petrijeva zdjelica
Kemijski stalak
Analitička vaga služi za mjerenje malih masa (do četiri decimale u gramima), ravnalo za
mjerenje rastojanja, Petrijeva zdjelica za paljenje praha i kemijski stalak kako bi zadržao magnet
na jednakom rastojanju.
Slika 4: Izgoreni i neizgoreni prah glavica šest Slika 5: Šibice vrste 1,2,3,4
različitih uzoraka šibica
4. Metode i mjerenja
4.1. Magnet će privući veću količinu izgorenog praha glavice one šibice koja sadrži veći udio
dobivenog željeza
Kako bi se ustanovilo koja vrsta šibica sadrži najviše željeza nakon gorenja zbog provoda
daljnjih eksperimenata ispitane su šibice šest vrsta numerirane brojevima od 1 do 6 (prikazane
su na slikama 4, 5, 6, i 7). Uzimala se jednaka masa svake pojedine vrste, isti neodimijski magnet
(valjak (12x40, N45 Ni, 0,59T)), jednaka udaljenost magneta od praha (5 mm) i jednako vrijeme
privlačenja (5 sekundi).
Magnet je bio pričvršćen na kemijskom stalku te namješten kako bi udaljenost uvijek bila
jednaka. Glave šibica bile su odvojene od drvenog dijela šibice, smrvljene i postavljenje u
staklene kapsule, a nakon gorenja u plastične. Prah svake vrste je sveden na jednaku masu
(0,550 g) izmjerenu na analitičkoj vagi.
Uzorci od 0,550 g svih vrsta šibica zapaljeni su u Petrijevoj zdjelici i postavljeni ispod magneta
pričvršćenog kemijskim stalkom na udaljenosti od 5 mm. Masa praha kojeg je magnet prikupio
izmjerena je na analitičkoj vagi i izračunat je udio željeza u zapaljenom prahu šibice.
U prilogu se nalazi video (1): stavljanje neizgorenog praha šibice na vagu, video (2): gorenje
praha šibice i video (3): magnet sa šibicom.
4.2. Magnet veće magnetske indukcije privući će veću količinu izgorenog praha glavice šibice
Nakon što je ustanovljeno da je najviše praha šibica vrste 5 nakon gorenja privučeno,
potrebno je ispitati koji će magnet privući najviše materijala. Isprobavana su četiri različita
neodimijska magneta prikazana na slici 9 (valjak (12x40, N45 Ni, 0,59T), valjak (8x60, 0,47T),
valjak (4x4, N45 Ni, 0,41T) i valjak (2.5x10, N35 Ni, 0,26T)) pričvršćenih kemijskim stalkom na
udaljenosti od 5 mm nad prahom šibica vrste 5. Masa privučenog praha mjerila se na
analitičkoj vagi. Mjerenje je ponovljeno tri puta. Magnet najveće jakosti magnetske indukcije je
privukao najviše materijala iz praha šibica vrste 5, a taj magnet je valjak (12x40, N45 Ni, 0,59T).
0.300
0.250
0.200
0.150
0.100
0.050
0.000
1 2 3 4 5 6
Šibice
Primjećuje se da, sukladno s teorijom, svaka vrsta šibica ima različit udio željeza u izgorenom
prahu glavice (s tim da ga vrste 3 i 4 uopće ne posjeduju ili ga posjeduju u tako malim
količinama da mojim eksperimentalnim postavom to nisam mogla potvrditi), a taj udio ovisi o
distributeru. Također se može primijetiti kako je izgoreni prah glavica šibica vrste 5 najbogatiji
željezom. S obzirom da je najviše privučenog praha one šibice koja ima najveći udio željeza u
sljedećem dijagramu prikazano je da se radi o šibici vrste 5:
željezo
30% ostalo
70%
Ovdje je potreban oprez jer je moguće da su se određene čestice praha slijepile s prahom
željeza pa je zato ovaj postotak takav. Međutim, da nema praha željeza u većoj količini od
ostalih šibica ne bi bilo toliko ni privučenih čestica.
Ispitani su neodimijski magneti: valjak (12x40, N45 Ni, 0,59T), valjak (8x60, 0,47T), valjak
(4x4, N45 Ni, 0,41T) i valjak (2.5x10, N35 Ni, 0,26T) privlačeći izgoreni prah šibica vrste 5.
Rezultati su prikazani tablično i grafički.
0.400
Privlačenje različitih magneta
0.350
Magnet s najvećom jakosti magnetske indukcije (M1) privukao je najveću količinu izgorenog
praha što dokazuje da je količina privučene mase proporcionalna s jakosti magnetske indukcije
magneta što se slaže s hipotezom: „Magnet veće magnetske indukcije privući će veću količinu
izgorenog praha glavice šibice“.
0.400
0.300
0.200
0.100
0.000
0.0 0.5 1.0 1.5 2.0 2.5 3.0 3.5
Udaljenost između magneta i praha šibice (cm)
0.700
0.600
0.500
0.400
0.300
0.200
0.100
0.000
0.00 1.00 2.00 3.00 4.00 5.00 6.00 7.00 8.00 9.00 10.00
Kvadrat udaljenosti (cm2)
Grafikon 5 prikazuje opadanje količine privučene mase s povećanjem udaljenosti, a linija trenda
je eksponencijalna dok grafikon 6 prikazuje opadanje količine privučene mase obrnuto
proporcionalno s kvadratom udaljenosti gdje je linija trenda linearna. Rezultat se slaže s
hipotezom „Količina privučenog praha smanjivat će se obrnuto proporcionalno s kvadratom
udaljenosti magneta od praha“.
6. Zaključak
1. „Magnet veće magnetske indukcije privući će veću količinu izgorenog praha glavice
šibice“
Također je moguće izračunati magnetsku silu kojom magnet privlači prah šibice naizgled
jednostavnim eksperimentom koji se bazira na zakonu poluge ( M 1=M 2 ) odnosno da su
momenti sile jednaki na oba kraka sile. Zato je potrebna staklena čaša (kao stalak), analitička
vaga, plastelin, šibice, dva predmetna stakalca, kemijski stalak, magnet, slamka, igla te spajalice.
Ideja je da se na staklenu čašu podstave dva predmetna stakalca pričvšćena plastelinom, slamka
se probuši iglom točno po sredini te se igla podstavi na stakalca. Bitno je da se slamka nalazi u
ravnoteži. Na jedan krak slamke se podstavi glavica šibice, a na drugi se stavi spajalica kako bi se
slamka vratila u ravnotežni položaj. Približi se magnet koji privuče glavicu šibice pa je ponovno
potrebno slamku vratiti u ravnotežu stavljajući spajalice (koje služe kao utezi) na kraj slamke
gdje se nalazi glavica šibice. Pomoću izmjerenih masa utega (spajalica) te potom izračunate
njihove težine, magnetska sila se može izračunati zakonom poluge. Nažalost, bilo je neizvedivo
jer je teško dovoljno precizno postaviti spajalice kako bi se postigla ravnoteža i sila koja se javlja
je vrlo mala.[7]
7. Zahvale
Literatura