Mat1 Slajdovi Dio1

Osnove matematike
Jelena Sedlar
Fakultet gra†evinarstva, arhitekture i geodezije
Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 1 / 49

Osnove matematiµcke logike
Neki µcesto korišteni simboli matematiµcke logike:

univerzalni kvanti…kator 8 - µcita se "za svaki"
egistencijalni kvanti…kator 9 - µcita se "postoji"
egistencijalni kvanti…kator 9! - µcita se "postoji toµcno jedan"
implikacija A ) B - µcita se:
"Ako je A, onda je B."
"Iz A slijedi B."
"A implicira B."
"A povlaµci B."
ekvivalencija A , B - µcita se:
" A je ako i samo ako je B."
"A je ekvivalentno B.".

Osnove teorije skupova
Pojam skupa je:

osnovni pojam u matematici (ne svodi se na jednostavnije pojmove),
svojstva se zadaju aksiomatski (nećemo to raditi),
odre†en je svojim elementima.
Napomena. Pišemo:
velika slova A, S, X , . . . za skupove,
mala slova a, b, x, . . . za elemente skupova,
S = fa, f , g , k g za skup S koji se sastoji od elemenata a, f , g , k,
a 2 S ako a jest element skupa S,
z 62 S ako z nije element skupa S,
φ za prazan skup (ne fφg!!!).

Podskup skupa S je svaki skup X sa svojstvom da je svaki element skupa

X sadrµzan i u S (pišemo X S).
Podskup X skupa S moµzemo zadati pomoću nekog svojstva P (x ), tj. kao
X = fx 2 S : P (x )g .
Zadatak. Odredi skup X = fx 2 S : P (x )g ako je S = f1, 3, 4, 7, 8g , a

svojstvo P (x ) glasi "x je paran".
Rješenje.

Operacije sa skupovima: za podskupove X i Y skupa S de…niramo

sljedeće skupove.
1 Unija skupova X i Y je skup X [ Y koji sadrµzi elemente skupa S koji
su sadrµzani u X ili u Y .
2 Presjek skupova X i Y je skup X \ Y koji sadrµzi elemente skupa S
koji su sadrµzani u X i u Y .
3 Razlika skupova X i Y je skup X nY koji sadrµzi elemente skupa S koji
su sadrµzani u skupu X , a nisu sadrµzani u skupu Y .
4 Komplement skupa X je skup c (X ) koji sadrµzi elemente skupa S koji
nisu sadrµzani u skupu X .

unija X [ Y presjek X \ Y
razlika X nY komplement c (X )

Zadatak. Neka je
S = f1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10g , X = f2, 3, 7, 9g , Y = f1, 2, 7, 8, 10g .
Odredi X [ Y , X \ Y , X nY i c (X ).
Rješenje.

Direktni produkt ili kartezijev produkt skupova X i Y je skup X Y

ure†enih parova (x, y ) pri µcemu je x 2 X i y 2 Y , tj. vrijedi
X Y = f(x, y ) : x 2 X i y 2 Y g .
Zadatak. Odredi X Y ako je X = f1, 3, 7g i Y = fa, c g .

Rješenje.

Skupovi brojeva
Skup prirodnih, cijelih i racionalnih brojeva
Poznajemo skup:
prirodnih brojeva
N = f1, 2, 3, 4, . . .g
cijelih brojeva
Z = f. . . , 3, 2, 1, 0, 1, 2, 3, . . .g
racionalnih brojeva
1 2 7 9
Q=f , , , , . . .g
2 3 5 8

Skup realnih brojeva
Uoµcimo da:
skup N nije gust ) ne pokriva cijeli pravac,
skup Z nije gust ) ne pokriva cijeli pravac,
skup Q jest gust ) ipak ne pokriva cijeli
pravac.
Skup iracionalnih brojeva I je de…niran kao skup svih toµcaka brojevnog
pravca koje nisu u skupu Q.
Skup realnih brojeva R de…niran je kao unija skupova Q i I, tj.
R = Q [ I.
Skup R oµcito pokriva cijeli brojevni pravac.

Ome†eni intervali u skupu R su skupovi
ha, b i = fx 2 R : a < x < bg ,

ha, b ] = fx 2 R : a < x bg ,
[a, b i = fx 2 R : a x < bg ,
[a, b ] = fx 2 R : a x bg .
Uvodimo i nazive:
ha, b i je otvoreni interval,
[a, b ] je zatvoreni interval ili segment.

Neome†eni intervali u skupu R su skupovi
ha, +∞i = fx 2 R : x > ag ,

[a, +∞i = fx 2 R : x ag ,
h ∞, b i = fx 2 R : x < bg ,
h ∞, b ] = fx 2 R : x bg ,
h ∞, +∞i = R

Minimum skupa X R je najmanji element u skupu X (pišemo min X ).
Maksimum skupa X R je najveći element u skupu X (pišemo max X ).
Uoµcimo da skup X ne mora imati ni minimum, ni maksimum.
Primjer. Skupovi:
1

Donja me†a skupa X R je svaki realni broj m koji je manji od svih

brojeva iz X .
Gornja me†a skupa X R je svaki realni broj M koji je veći od svih

brojeva iz X .
Napomena. Vaµzna razlika je sljedeća:

minimum/maksimum mora pripadati skupu X ,
gornja/donja me†a ne mora pripadati skupu X .
In…mum skupa X R je najveća donja me†a (pišemo inf X ).
Supremum skupa X je najmanja gornja me†a (pišemo sup X ).

Primjer. Za skup X = [a, b i vrijedi:
Zakljuµcak. Ome†eni skupovi realnih brojeva:

ne moraju imati minimum i/ili maksimum,
uvijek imaju supremum i/ili in…mum.

Apsolutna vrijednost ili modul realnog broja x 2 R je
x, za x 0,
jx j =
x, za x < 0.
Svojstva apsolutne vrijednosti:

jx j 0 za svaki x 2 R,
jx j = 0 ako i samo ako je x = 0,
jx j geometrijski predstavlja udaljenost toµcke x od ishodišta na
brojevnom pravcu.

Skup kompleksnih brojeva
Imaginarna jedinica je broj i sa svojstvom i 2 = 1.
Potencije broja i imaju svojstvo:
i, i5 = i, i 9 = i,
i 2 = 1, i6 = 1,
i 3 = i, i7 = i,
i 4 = 1, i8 = 1,

Zadatak. Odredi:
a) i 323 , b) i 426 , c) i 77 .
Rješenje.

Algebarski oblik kompleksnog broja z je
z = x + yi
pri µcemu su x, y realni brojevi za koje vrijedi:

x se zove realni dio broja z i oznaµcava s Re z,
y se zove imaginarni dio broja z i oznaµcava s Im z.
Skup kompleksnih brojeva C de…niran je sa
C = fx + yi : x, y 2 Rg .

Geometrijski prikaz u algebarskom obliku: kompleksni broj z = x + yi

geometrijski se prikazuje kao toµcka T (x, y ) ravnine, pri µcemu su x i y
pravokutne koordinate toµcke T .

Zadatak. Odredi Re z i Im z, te prikaµzi z u kompleksnoj ravnini, ako je:
a) z = 1 + 4i, b) z = 2i 1, c) z = 2i, d) z = 4.
Rješenje.

Zadatak. Odredi gdje u kompleksnoj ravnini leµze kompleksni brojevi za

koje je:
a) Re z = 1, b) Im z = 3.
Rješenje.

Zadatak. Odredi gdje u kompleksnoj ravnini leµze kompleksni brojevi za

koje je:
a) Re z > 2, b) Im z 1, c) Re z > 1 i 1 < Im z 2.
Rješenje.

Kompleksno konjugirani broj kompleksnog broja z = x + yi je

kompleksni broj z de…niran sa
z =x yi.
Apsolutna vrijednost ili modul kompleksnog broja z = x + yi je realni
broj jz j de…niran sa p
jz j = x 2 + y 2 .
Geometrijska interpretacija:

Zadatak. Odredi z i jz j za:

p
a) z = 2 + 3i, b) z = i 3, c) z = 5, d) z = 2i.
Rješenje.

Zadatak. Skiciraj gdje u kompleksnoj ravnini leµze kompleksni brojevi za

koje je: a) jz j = 2, b) jz j > 1, c) jz j 3.
Rješenje.

Raµcunske operacije za algebarski oblik: za kompleksne brojeve
z1 = x1 + y1 i i z2 = x2 + y2 i
de…niramo
z1 + z2 = (x1 + x2 ) + (y1 + y2 )i,

z1 z2 = (x1 x2 ) + (y1 y2 )i,
z1 z2 = (x1 + y1 i ) (x2 + y2 i ) = x1 x2 + x1 y2 i + y1 x2 i + y1 y2 i 2 =
= (x1 x2 y1 y2 ) + (x1 y2 + x2 y1 )i,
z1 x1 + y1 i x2 y2 i x1 x2 + y1 y2 y1 x2 x1 y2
= = 2 2
+ i, za z2 6= 0.
z2 x2 + y2 i x2 y2 i x1 + y1 x12 + y12

z1
Zadatak. Izraµcunaj z1 + z2 , z1 z2 , z1 z2 , te z2 ako je
z1 = 1 + i i z2 = 2 3i.
Rješenje.

Zadatak. Odredi Re z i Im z ako je:

2 + 3i 1
a) z = , b) z = .
4 2 + 2i
Rješenje.
Napomena. Kompleksni broj nije u algebarskom obliku, dok god ima i u

nazivniku.

Geometrijski prikaz toµcke u ravnini:
pravokutne koordinate polarne koordinate
Vrijedi: p
x = r cos ϕ r = x2 + y2
i y
y = r sin ϕ ϕ = arctg
x
pa je
z = x + yi = r cos ϕ + i r sin ϕ = r (cos ϕ + i sin ϕ).

Trigonometrijski oblik kompleksong broja z je
z = r (cos ϕ + i sin ϕ)
pri µcemu su r i ϕ realni brojevi za koje vrijedi:

r se naziva modul kompleksnog broja z,
ϕ se naziva argument kompleksnog broja z.
Veza algebarskog i trigonometrijskog oblika: parametri algebarskog i

trigonometrijskog oblika vezani su formulama
p
x = r cos ϕ r = x2 + y2
i y
y = r sin ϕ ϕ = arctg
x
pa je
z = x + yi = r cos ϕ + i r sin ϕ = r (cos ϕ + i sin ϕ).
Geometrijski prikaz u trigonometrijskom obliku: kompleksni broj
geometrijski se prikazuje kao toµcka T (r , ϕ) ravnine, pri µcemu su r i ϕ

polarne koordinate toµcke T tj. vrijedi:
r je udaljenost toµcke T od ishodišta,
ϕ je kut kojeg polupravac OT zatvara s pozitivnim smjerom osi x.

Zadatak. Prikaµzi u trigonometrijskom obliku kompleksne brojeve:

p
a) z = 1 + 3i, b) z = 2 2i, c) z = 3, d) z = 2i.
Rješenje.

Zadatak. Prikaµzi u trigonometrijskom obliku kompleksne brojeve:

p
a) z = 1 + 3i, b) z = 2 2i, c) z = 3, d) z = 2i.
Rješenje.

Zadatak. Skiciraj gdje u kompleksnoj ravnini leµze brojevi

z = r (cos ϕ + i sin ϕ) za koje vrijedi:
a) r > 1, b) 1 r < 3,
2π
c) π4 < ϕ 3 , d) r 2i ϕ< π
4.
Rješenje.

Raµcunske operacije u trigonometrijskom obliku: trigonometrijski oblik

kompleksnog broja pogodan je za
mnoµzenje,
dijeljenje,
potenciranje,
korjenovanje.
Mnoµzenje i dijeljenje: za kompleksne brojeve
z1 = r1 (cos ϕ1 + i sin ϕ1 ) i z2 = r2 (cos ϕ2 + i sin ϕ2 )
vrijedi
z1 z2 = r1 r2 (cos( ϕ1 + ϕ2 ) + i sin( ϕ1 + ϕ2 )),

z1 r1
= (cos( ϕ1 ϕ2 ) + i sin( ϕ1 ϕ2 ) za z2 6= 0.
z2 r2
z1
Zadatak. Odredi z1 z2 i z2 ako je
z1 = 2(cos π4 + i sin π4 ) i z2 = 4(cos 2π 2π

3 + i sin 3 ).
Rješenje.

Potenciranje i korjenovanje: za kompleksni broj
vrijedi
z n = r n (cos(nϕ) + i sin(nϕ)),
p
n
z = fz0 , z1 , . . . , zn 1 g
pri µcemu se svaki pojedini korijen zk izraµcunava po formuli

p
zk = n r (cos( ϕ0 + k ∆ϕ) + i sin( ϕ0 + k ∆ϕ))
gdje je ϕ0 = n , ∆ϕ = 2π
ϕ
n .

p
3
p
4
z) z)

Zadatak. Izraµcunaj z 3 i z 15 ako je

7π 7π
z = 2(cos + i sin ).
15 15
Rješenje.

Zadatak. Odredi i skiciraj sve kompleksne brojeve za koje je:

p
a) z 3 = 8, b) z 4 = 1 3i.
Rješenje.

Zadatak. Odredi i skiciraj sve kompleksne brojeve za koje je:

p
a) z 3 = 8, b) z 4 = 1 3i.
Rješenje.

Binomni koe…cijent
Binom je svaki izraz oblika x + y gdje su x i y realni brojevi.
Potencija binoma je svaki izraz oblika (x + y )n gdje su x i y realni

brojevi, a n prirodan broj ili nula.
Razvoj binoma (x + y )n je izraz koji se dobije razmnoµzavanjem svih n

zagrada, a taj razvoj ima n + 1 koe…cijenata koji se broje sa
k = 0, 1, . . . , n, npr.
(x + y )0= 1
(x + y )1= x + y
(x + y )2= x 2 + 2xy + y 2
(x + y )3= x 3+ 3x 2 y + 3xy 2+ y 3
(x + y )4=?

Dakle, imamo koe…cijente
(00 ) = 1,
(10 ) = 1, (11 ) = 1
(20 ) = 1, (21 ) = 2, (22 ) = 1
(30 ) = 1, (31 ) = 3, (32 ) = 3, (33 ) = 1
(40 ) =?, (42 ) =?, . . .
...

Binomni koe…cijent je broj (kn ) de…niran sa
n n!
=
k k!(n k )!
pri µcemu su k i n prirodni brojevi ili nula, te k n.
Zadatak. Izraµcunaj binomne koe…cijente: a) (63 ), b) (82 ), c) (71 ), d) (40 ).

Rješenje.

Simetrija binomnih koe…cijenata znaµci da vrijedi sljedeće
n n! n! n
= = = .
n k (n k ) ! (n (n k ))! (n k )!k! k
Zadatak. Izraµcunaj binomne koe…cijente: a) (97 ), b) (13 13

9 ), c) (10 ).
Rješenje.

Binomni pouµcak kaµze da je binomni koe…cijent (kn ) zapravo k ti

koe…cijent po redu (brojeći od nule) u razvoju binoma (x + y )n , tj. da
vrijedi
n
(x + y )n = (n0 )x n + (n1 )x n 1
y + (n2 )x n y + . . . + (nn )y n =
2 2
∑ (kn )x n k k
y .
k =0
Zadatak. Odredi koe…cijente u razvoju binoma (x + y )4 .

Rješenje.

Pascalov trokut nastaje tako da se:

binomni koe…cijenti (kn ) poredaju u retke prema n,
a onda u svakom retku poredaju s lijeva na desno prema k.
n =0 (00 )
n =1 (10 ) (11 )
n =2 (20 ) (21 ) (22 )
n =3 (30 ) (31 ) (32 ) (33 )
n =4 (40 ) (41 ) (42 ) (43 ) (44 )
n =5 (50 ) (51 ) (52 ) (53 ) (54 ) (55 )
..
Pascalov trokut sluµzi lakšem izraµcunavanju binomnih koe…cijenata jer:

koe…cijenti na vanjskom rubu trokuta su jednaki 1,
koe…cijenti unutar trokuta se izraµcunavaju kao zbroj dva elementa
trokuta neposredno iznad.
Pascalov trokut:
n =0 1
n =1 1 1
n =2 1 2 1
n =3 1 3 3 1
n =4 1 4 6 4 1
n =5 1 5 10 10 5 1
..
.
Zadatak. Odredi koe…cijente u razvoju binoma (x + 2)5 .

Rješenje.

Funkcije
Jelena Sedlar
Jelena Sedlar (FGAG) Funkcije 1 / 93

De…nicija funkcije
Funkcija je ure†ena trojka koja se sastoji od:

1 skupa X koji se zove domena,
2 skupa Y koji se zove kodomena,
3 pravila preslikavanja f koje:
(a) svakom elementu domene pridruµzuje toµcno jedan element kodomene.
Uobiµcajilo se funkciju zapisivati sa
f : X ! Y,
f (x ) = y .
Tako†er, µcesto se oznaµcava X = D(f ), Y = K(f ).

Realna funkcija realne varijable je svaka funkcija f : X ! Y kojoj su

domena i kodomena skupovi realnih brojeva, tj. X RiY R.
Slika funkcije f : X ! Y je skup njenih funkcijskih vrijednosti, tj.

R(f ) = ff (x ) : x 2 X g Y R.
Graf funkcije f : X ! Y je skup
Γf = f(x, f (x )) : x 2 X g X Y R R.

Geometrijska interpretacija. Krivulja u ravnini je graf neke funkcije ako:

svaki vertikalni pravac sijeµce krivulju u najviše jednoj toµcki.
Ako je krivulja graf neke funkcije, onda vrijedi:
domena funkcije je projekcija krivulje na os x,
slika funkcije je projekcija krivulje na os y .

D(f ) = i R(f ) = D(f ) = i R(f ) =
D(f ) = i R(f ) =
Zadatak. Skiciraj graf neke funkcije f koja ima:

a) domenu D(f ) = h 1, +∞i i sliku R(f ) = h ∞, 2i;
b) domenu D(f ) = h ∞, 3i i sliku R(f ) = [1, +∞i.
Rješenje.

Zadatak. Skiciraj graf neke funkcije f za koju je:

a) D(f ) = [ 1, 3i i f (1) = 3;
b) D(f ) = [0, +∞i , f (0) = 2 i f (2) = 0.
Rješenje.

Dvije funkcije su jednake ako im je jednaka domena, kodomena i pravilo

preslikavanja.
Kompozicija funkcija f : X ! Y i g : Y ! Z je funkcija g f :X !Z

de…nirana pravilom (g f )(x ) = g (f (x )).
Općenito je g f 6= f g jer:
kompozicija najµcešće nije de…nirana u oba poretka,
a i kad jest de…nirana najµcešće je razliµcita.

Bijekcija je ure†ena trojka koja se sastoji od:

1 skupa X koji se zove domena,
2 skupa Y koji se zove kodomena,
3 pravila preslikavanja f koje:
(a) svakom elementu domene pridruµzuje toµcno jedan element kodomene;
(b) svaki element kodomene je pridruµzen toµcno jednom elementu domene.
Napomena. Uoµcimo da vrijedi:

bijekcija je funkcija (svojstva 1, 2, 3a) koja ima dodatno svojstvo 3b.
kod bijekcije je slika = kodomena.

Geometrijska interpretacija. Krivulja u ravnini je graf neke bijekcije ako:

svaki vertikalni pravac sijeµce krivulju u najviše jednoj toµcki (funkcija),
svaki horizontalni pravac sijeµce krivulju u najviše jednoj toµcki
(bijekcija).
Ako je krivulja graf neke bijekcije, onda vrijedi:
domena funkcije je projekcija krivulje na os x,
slika = kodomena funkcije je projekcija krivulje na os y .

D(f ) = i K(f ) =
D(f ) = i K(f ) =

Zadatak. Skiciraj graf neke bijekcije koja ima:

a) domenu h0, +∞i i kodomenu h 1, 1i;
b) domenu h 1, 1i i kodomenu R.
Rješenje.

Inverzna funkcija funkcije f : X ! Y je funkcija f 1 : Y ! X sa

svojstvom da je f 1 (y ) = x ako i samo ako je f (x ) = y .
Moµze se pokazati sljedeće:

samo bijekcije imaju inverznu funkciju,
funkcije f i f 1 su obje bijekcije i jedna drugoj inverzne,
djelovanje me†usobno inverznih funkcija se me†usobno poništava, tj.
1 1
f (f (x )) = x i f (f (y )) = y
za svaki x 2 X i svaki y 2 Y .

Geometrijska interpretacija. Grafovi funkcije f i njoj inverzne funkcije

f 1 su me†usobno simetriµcni obzirom na simetralu prvog i trećeg
kvadranta.

Restrikcija funkcije f : X ! Y je funkcija f 0 : X 0 ! Y 0 koja se iz

funkcije f dobiva:
restrikcijom domene - X 0 je pravi podskup od X ; i/ili
restrikcijom kodomene - Y 0 je pravi podskup od Y .
Ako funkcija f : X ! Y nije bijekcija, onda uzimamo njenu restrikciju do

bijekcije koja ima inverznu funkciju.
funkcija restrikcija inverz

do bijekcije restrikcije
Zadavanje funckija
Funkcija se moµze zadati na više naµcina:

1 tabliµcno,
2 eksplicitno,
3 implicitno,
4 parametarski.

Zadavanje funckija
Tabliµcno zadana funkcija
Funkcija f moµze se zadati tablicom

1 17
x 1 0 2 3 5 3
2 .
f (x ) 1 2 2 3 1 2
Ovako zadana funkcija se µcesto:

koristi u praksi (eksperimentalna mjerenja),
interpolira glatkim krivuljama (najµcešće su to polinomi).

Zadavanje funckija
Eksplicitno zadana funkcija
Eksplicitno zadana funkcija je funkcija kod koje se funkcijska vrijednost

u toµcki x zadaje analitiµckim izrazom f (x ).
Primjeri za to su:
x 1
f (x ) = 2x 1, f (x ) = x 2 , f (x ) = , ...
x +1

Zadavanje funckija
Prirodna domena eksplicitno zadane funkcije f je najveći podskup skupa

R za µcije elemente je vrijednost analitiµckog izraza f (x ) dobro de…nirana.
Primjerice, vrijedi
x
f (x ) = ) D(f ) =
x 1
p
g (x ) = x + 2 ) D(g ) =

Zadavanje funckija
Dogovor. Ako je funkcija f zadana eksplicitno samo pravilom, onda se

podrazumijeva prirodna domena.
Primjerice, vrijedi
f (x ) = x ) D(f ) =
x (x 1)
g (x ) = x 1
) D(g ) =

Zadavanje funckija
Zadatak. Ako je funkcija zadana eksplicitno izrazom:

p
a) f (x ) = x x 1 , b) f (x ) = 2 x, c) f (x ) = e x +1 ,
koliko je f (x + 3)?
Rješenje.

Zadavanje funckija
Zadatak. Ako je funkcija zadana eksplicitno izrazom f (x ) = x + x1 , koliko

je: p
a) f (2), b) f ( x ), c) f ( 1)?
Rješenje.

Zadavanje funckija
Zadatak. Ako je funkcija zadana eksplicitno izrazom f (x ) = x + x1 ,

pokaµzi da je f ( x1 ) = f (x ).
Rješenje.
Zadatak. Ako je funkcija zadana eksplicitno izrazom:

x
p
a) f (x ) = x + 3 , b) f (x ) = x 4,
što je njena domena?

Rješenje.

Zadavanje funckija
Zadatak. Ako su funkcije f i g zadane eksplicitno izrazom:

p p
a) f (x ) = 1 i g (x ) = xx , b) f (x ) = (x 2 ) i g (x ) = ( x )2 ,
1 x 2
c) f (x ) = ln x 2 i g (x ) = 2 ln x, d) f (x ) = x 2 i g (x ) = (x 2 )2
,
jesu li one jednake?

Rješenje.

Zadavanje funckija
Implicitno zadana funkcija
De…nicija implicitno zadane funkcije. Funkcija
f :X !Y
f (x ) = y
je implicitno zadana jednadµzbom F (x, y ) = 0 ako za svaki x 2 X vrijedi

F (x, f (x )) = 0.
Napomena. Jednadµzba F (x, y ) = 0 najµcešće implicitno zadaje više

razliµcitih funkcija.

Zadavanje funckija
Zadatak. Koliko je funkcija i kojih implicitno zadano jednadµzbom:
a) x 2 + y 1 = 0, b) x + y + sin xy = 0,
c) x 2 + y 2 = 1, d) x = y 2 .
Skiciraj grafove svih tih funkcija.

Rješenje.

Zadavanje funckija
a) x 2 + y 1 = 0, b) x + y + sin xy = 0,
c) x 2 + y 2 = 1, d) x = y 2 .

Rješenje.

Zadavanje funckija
a) x 2 + y 1 = 0, b) x + y + sin xy = 0,
c) x 2 + y 2 = 1, d) x = y 2 .

Rješenje.

Zadavanje funckija
Parametarski zadana funkcija
De…nicija parametarski zadane funkcije. Funkcija
f :X !Y
f (x ) = y
je parametarski zadana jednadµzbama
x = ϕ (t )
za t 2 I
y = ψ (t )
ako za svaki x 2 X postoji t 2 I tako da vrijedi x = ϕ(t ) i

f (x ) = y = ψ (t ).

Zadavanje funckija
Parametriziranje eksplicitno i implicitno zadanih funkcija. Vrijedi

sljedeće:
eksplicitno zadana funkcija y = f (x ) se najµcešće parametrizira
stavljajući x = t, y = f (t ).
Implicitno zadana funkcija se ne moµze uvijek parametrizirati,
pokaµzimo samo:
parametrizaciju kruµznice
x = a cos t
x 2 + y 2 = a2 ) t 2 [0, 2π ] ,
y = a sin t
parametrizaciju elipse
x2 y2 x = a cos t
+ =1) t 2 [0, 2π ] .
a2 b2 y = b sin t

Zadavanje funckija
Zadatak. Parametriziraj eksplicitno zadane funkcije:

p
a) y = x 2 1, b) y = sin x, c) y = x 2.
Rješenje.

Zadavanje funckija
Zadatak. Parametriziraj sljedeće implicitno zadane funcije:
a) x 2 + y 2 = 4, b) 4x 2 + 9y 2 = 36, c) (x 1)2 + (y 2)2 = 9.
Rješenje.

Zadavanje funckija
a) x 2 + y 2 = 4, b) 4x 2 + 9y 2 = 36, c) (x 1)2 + (y 2)2 = 9.
Rješenje.

Zadavanje funckija
a) x 2 + y 2 = 4, b) 4x 2 + 9y 2 = 36, c) (x 1)2 + (y 2)2 = 9.
Rješenje.

Elementarne funkcije
Osnovne elementarne funkcije
Osnovne elementarne funkcije su:

konstanta,
opća potencija,
eksponencijalna i logaritamska funkcija,
trigonometrijske i ciklometrijske funkcije.

Konstanta
Neka je c 2 R.
f :R!R
f (x ) = c

Opća potencija
Neka je n 2 N prirodan broj. Za x 2 R de…niramo:

1
xn = xn 1 x x n = y , yn = x
1
x n = x1n x n =y ,y n=x
x n 2Q = ( x n ) m
m 1
x p 2I = u literat.
Dakle, de…nirali smo broj x r za svaku realnu potenciju r 2 R.

Opća potencija
f :R!R f : [0, +∞i ! [0, +∞i

n paran: 1 p
f (x ) = x n f (x ) = x n = n x
f :R!R f :R!R
n neparan: 1 p
f (x ) = x n f (x ) = x n = n x

Opća potencija
f : Rnf0g ! R f : h0, +∞i ! h0, +∞i

n paran: 1 1
f (x ) = x n = x1n f (x ) = x n = p
n x
f : Rnf0g ! R f : Rnf0g ! Rnf0g

n neparan: 1 1
f (x ) = x n = x1n f (x ) = x n = p
n x

Eksponencijalna i logaritamska funkcija
Neka je a 2 h0, +∞i nf1g realni broj. Za x 2 R de…niramo
ax = kao opća potencija loga x = y , ay = x
Broj:
loga x zove se logaritam,
a zove se baza logaritma,
x zove se logaritmand.

Eksponencijalna i logaritamska funkcija
f :R!R f : h0, +∞i ! R

a 2 h1, +∞i
f (x ) = ax f (x ) = loga x
f :R!R f : h0, +∞i ! R

a 2 h0, 1i
f (x ) = ax f (x ) = loga x

Trigonometrijske i ciklometrijske
Za x 2 R µzelimo de…nirati brojeve sin x, cos x, tg x i ctg x.
De…niramo:
sin x = ordinata toµcke Tx
cos x = apscisa toµcke Tx
sin x
tg x =
cos x
cos x
ctg x =
sin x
Geometrijsko znaµcenje brojeva tg x i ctg x:
tg x sin x ctg x cos x

= =
1 cos x 1 sin x

f :R!R f : [ 1, 1] ! π π
2, 2
f (x ) = sin x f (x ) = arcsin x
f :R!R f : [ 1, 1] ! [0, π ]
f (x ) = cos x f (x ) = arccos x

f : Rn π2 + kπ : k 2 Z ! R f :R! π π
2, 2
f (x ) = tg x f (x ) = arctg x
f : Rn fkπ : k 2 Zg ! R f : R ! h0, π i
f (x ) = ctg x f (x ) = arcctg x

Raµcunske operacije s funkcijama
Sada µzelimo de…nirati pet raµcunskih operacija s funkcijama:

zbrajanje,
oduzimanje,
mnoµzenje,
dijeljenje,
kompozicija.

Za funkcije f i g de…niramo:
funkciju f + g pravilom
(f + g )(x ) = f (x ) + g (x );
funkciju f g pravilom
(f g )(x ) = f (x ) g (x );
funkciju f g pravilom
(f g )(x ) = f (x ) g (x );
f
funkciju g pravilom
f
( )(x ) = f (x ) + g (x );
g
funkciju g f pravilom
(g f )(x ) = g (f (x )).
Primjerice, ako su zadane funkcije

1
f (x ) = x + 1, g (x ) = sin x i h (x ) = ,
x
onda vrijedi
(f + g h)(x ) = f (x ) + g (h(x )) =
f f (x )
( f h )(x ) = f (x ) h (x ) =
g g (x )
(f (g h))(x ) = f (g (x ) h(x )) =

(Sloµzene) elementarne funkcije
Elementarne funkcije su sve funkcije koje mogu nastati:

iz osnovnih elementarnih funkcija:
konstanta,
opća potencija,
eksponencijalna i logaritamska funkcija,
trigonometrijske i ciklometrijske funkcije.
primjernom pet raµcunskih operacija:
zbrajanje,
oduzimanje,
mnoµzenje,
dijeljenje,
kompozicija funkcija.

Primjeri funkcija koje jesu elemenarne su:

funkcije
p
x2+ x
f (x ) = sin x , g (x ) = 1
x +2 + ln(x 2 1), h (x ) = x + arctg px1+1 ,
funkcije f (x ) = jx j i g (x ) = x x jer vrijedi

q
f (x ) = jx j = (x 2 ) i g (x ) = x x = e x ln x

Primjeri funkcija koje nisu elemenarne su:

funkcije
x za x 1 1 za x 2 Q
f (x ) = g (x ) =
x2 za x > 1 0 za x 2 I

Neke klase sloµzenih elementarnih funkcija
Neke µcesto korištene klase sloµzenih elementarnih funkcija su:

polinomi,
racionalne funkcije,
hiperbolne i area funkcije.

Polinomi
Polinom stupnja n je svaka funkcija

pn : R ! R,
p n ( x ) = an x n + an 1x
n 1 + . . . + a1 x + a0 ,
pri µcemu je stupanj n 2 N [ f0g, koe…cijenti ai 2 R, te an 6= 0.
U polinomu stupnja n koe…cijent:

an se naziva vodeći koe…cijent,
a0 se naziva slobodni µclan.
Primjeri polinoma su
p (x ) = x 3 3x + 2 - polinom stupnja 3,
p (x ) = 3x 2 - polinom stupnja 1,
p (x ) = x 14 + 10x 10 + 27x 3 - polinom stupnja 14,
p (x ) =5 - polinom stupnja 0.
Polinomi
Svaki polinom stupnja n 1 ima toµcno n nultoµcaka x1 , . . . , xn koje mogu

biti:
realne i kompleksne (kompleksne dolaze u kompleksno konjugiranom
paru),
jednostruke i višestruke,
pa se polinom stupnja n moµze faktorizirati sa
p n ( x ) = an x n + an 1x
n 1
+ . . . + a1 x + a0 =
= an ( x x1 )(x x2 ) . . . (x xn ).
Primjerice, vrijedi
p (x ) = x 8 2x 4 + 1 =

Polinomi
Zadatak. Koja od sljedećih funkcija je polinom i kojeg stupnja:
a) p (x ) = x 2 + 2x 3, b) p (x ) = x 25+1 , c) p (x ) = 7,
d) p (x ) = x 2 + sin x, e) p (x ) = 3x 3 2x 2 , f) p (x ) = x 14 + x 1.
Rješenje.

Polinomi
Zadatak. Koliko nultoµcaka ima polinom:
a) p (x ) = x 3 3x 2 + 5, b) p (x ) = x 4 x + 1, c) p (x ) = x 5 + x 3 2.
Mogu li sve nultoµcke tog polinoma biti kompleksne?

Rješenje.

Racionalne funkcije
Racionalna funkcija je svaka funkcija oblika
r : D(r ) ! R,
pm ( x )
r (x ) = ,
qn ( x )
pri µcemu je pm (x ) polinom stupnja m, qn (x ) polinom stupnja n, a

D(r ) = Rnfx : qn (x ) = 0g.
Primjeri racionalnih funkcija su
x x3 x2 + 2
r (x ) = , r (x ) = , r (x ) = .
x2 4 2x 2 3 x2 1

Racionalne funkcije
Racionalna funkcija je:

prava, ako je stupanj polinoma u brojniku manji od stupnja polinoma
u nazivniku,
neprava, ako je stupanj polinoma u brojniku veći ili jednak od
stupnja polinoma u nazivniku.
Primjeri:
pravih racionalnih funkcija su
x 2
r (x ) = , r (x ) = ,
x3 1 x 2 + 4x + 4
nepravih racionalnih funkcija
x3 + 3 x 2 + 2x 1
r (x ) = , r (x ) = .
2 x 1 x2
Racionalne funkcije
Vrijedi sljedeće: Svaka neprava racionalna funkcija moµze se prikazati kao

zbroj polinoma i prave racionalne funkcije.
Postupak: dijeljenje polinoma.
Primjerice, dijeljenjem polinoma dobivamo
3x 3 + 7x 2 5x 2x + 2
2
= fDP g = 3x
| {z 2} + 2 .
| x +{z3x + 1 }
polinom
x +{z
| 3x + 1}
neprava racionalna f-ja prava racionalna f-ja
Dalje se prava racionalna funkcija moµze rastaviti na zbroj jednostavnijih

razlomaka (rastav na parcijalne razlomke).

Racionalne funkcije
Postupak rastava na parcijalne razlomke:

1 faktorizira se polinom u nazivniku prave racionalne funkcije,
2 faktoru oblika (x a)n odgovara zbroj parcijalnih razlomaka
A1 A2 An
+ 2
+...+ ,
(x a) (x a ) (x a )n
3 faktoru oblika (x 2 + bx + c )n odgovara zbroj parcijalnih razlomaka
B1 x + C 1 B2 x + C 2 Bn x + C n
2
+ 2 2
+...+ 2 ,
(x + bx + c ) (x + bx + c ) (x + bx + c )n
a onda je prava racionalna funkcija jednaka zbroju svih parcijalnih
razlomaka za sve faktore nazivnika.

Racionalne funkcije
Primjerice, vrijedi
2x
=
(x 1)3
x2 3
=
(x 2 + x + 1)2
3x + 12
=
(x + 1)(x 2)2
9x 2 + 18
=
(x 2 + 1)2 (x 2 + 4)
2x 2 8
=
(x + 1)(x 2 + 1)
Koe…cijente A, B, C , D, E i F bi dalje trebalo odrediti metodom
nepoznatih koe…cijenata.
Racionalne funkcije
Zadatak. Koja od sljedećih funkcija je racionalna:

ln x 5 x 2 +x
a) r (x ) = 1 +x , b) r (x ) = x 2 +1
, c) r (x ) = 5 x ,
x3 x2 x + 1 x
d) r (x ) = x 2 +x +7
, e) r (x ) = p
x +1
, f) r (x ) = x 2.
Rješenje.

Racionalne funkcije
Zadatak. Koja od sljedećih racionalnih funkcija je prava, a koja neprava:

x 2 +2 5 x 2 +x
a) r (x ) = x +2 , b) r (x ) = x 2 +1
, c) r (x ) = 5 x ,
x3 x2 x +1 x
d) r (x ) = x 3 +x +7
, e) r (x ) = x 3 +2x 2 5x +1
, f) r (x ) = x 2.
Rješenje.

Racionalne funkcije
Zadatak. Postavi formulu za rastav na parcijalne razlomke:

2x 1 x 2 +x +2
a) r (x ) = (x +1 )2
, b) r (x ) = (x 1 )(x 2 +1 )
,
3x 2 2x 3 x 2
c) r (x ) = (x 2 +4 )2
, d) r (x ) = (x 2 )2 (x 2 +2 )
.
Rješenje.

Racionalne funkcije
Zadatak. Postavi formulu za rastav na parcijalne razlomke:

2x 1 x 2 +x +2
a) r (x ) = (x +1 )2
, b) r (x ) = (x 1 )(x 2 +1 )
,
3x 2 2x 3 x 2
c) r (x ) = (x 2 +4 )2
, d) r (x ) = (x 2 )2 (x 2 +2 )
.
Rješenje.

Hiperbolne i area funkcija
Za broj x 2 R de…niramo brojeve

ex e x e x +e x sh x ch x
sh x = 2 , ch x = 2 , th x = ch x , cth x = sh x .
De…niramo dalje
arsh x = y , sh y = x,
arch x = y , ch y = x,
arth x = y , th y = x,
arcth x = y , cth y = x.
Vrijedi
p p
arsh x = ln(x + x 2 + 1), arch x = ln(x + x2 1),
arth x = 1
2 ln 11 +xx , arcth x = 1
2 ln xx +11 .

f : R ! R, f : R ! R,
f (x ) = sh x; f (x ) = arsh x;
f : R ! [1, +∞i, f : [1, +∞i ! [0, +∞i,

f (x ) = ch x; f (x ) = arch x;

f : R ! [ 1, 1], f : h 1, 1i ! R,
f (x ) = th x; f (x ) = arth x;
f : Rn f0g ! Rn[ 1, 1], f : Rn[ 1, 1]! Rn f0g,

f (x ) = cth x. f (x ) = arcth x.

Svojstva funkcija
De…nirat ćemo sljedeća svojstva funkcija:

ome†enost,
(ne)parnost,
periodiµcnost,
monotonost,
zakrivljenost.

Svojstva funkcija
Ome†enost
De…nicija ome†enosti funkcije. Funkcija f : X ! Y je:

1 ome†ena odozgor, ako postoji broj M 2 R sa svojstvom f (x ) M
za svaki x 2 X ;
2 ome†ena odozdol, ako postoji broj m 2 R sa svojstvom f (x ) m
za svaki x 2 X ;
3 ome†ena, ako je ome†ena i odozgor i odozdol.
Pri tome se broj M naziva gornja me†a, a broj m donja me†a funkcije.

Svojstva funkcija
Ome†enost

Svojstva funkcija
Ome†enost
Zadatak. Skiciraj graf neke funkcije koja je ome†ena:

a) odozgor sa M = 2,
b) odozgor sa M = 0 i odozdol za m = 2,
c) odozdol za m = 1.
Rješenje.

Svojstva funkcija
(Ne)parnost
De…nicija (ne)parnosti funkcije. Funkcija f : X ! Y je:

1 parna, ako vrijedi f ( x ) = f (x ) za svaki x 2 X ;
2 neparna, ako vrijedi f ( x ) = f (x ) za svaki x 2 X .
Uoµcimo sljedeće:
domena X (ne)parne funkcije mora biti simetriµcna obzirom na
ishodište,
funkcije najµcešće nisu ni parne ni neparne.

Svojstva funkcija
(Ne)parnost
Geometrijska interpretacija (ne)parnosti. Funkcija je:

1 parna, ako je graf funkcije simetriµcan obzirom na os y ;
2 neparna, ako je graf funkcije centralno simetriµcan obzirom na
ishodište.

Svojstva funkcija
(Ne)parnost
Zadatak. Skiciraj graf i komentiraj (ne)parnost funkcija:

p
a) f (x ) = x 2 , b) f (x ) = x 3 , b) f (x ) = x.
Rješenje.

Svojstva funkcija
Periodiµcnost
De…nicija periodiµcnosti funkcije. Funkcija f : X ! Y je periodiµcna ako

postoji broj P 2 R sa svojstvom da je f (x + P ) = f (x ) za svaki
x 2 X .Broj P se tada naziva periodom funkcije f .
1 domena X periodiµcne funkcije mora biti periodiµcna,
2 najmanji period se zove osnovni period i oznaµcava sa P0 .

Svojstva funkcija
Periodiµcnost
Zadatak. Nabroji sve osnovne elementarne funkcije koje su periodiµcne i

navedi im osnovni period.
Rješenje.

Svojstva funkcija
Monotonost
De…nicija monotonosti funkcije. Kaµzemo da je funkcija f : X ! Y na

intervalu I X :
monotono rastuća ako za svaki x1 , x2 2 I vrijedi
x1 < x2 ) f (x1 ) f (x2 );
monotono padajuća ako za svaki x1 , x2 2 I vrijedi
x1 < x2 ) f (x1 ) f (x2 ).
monotono rastuća monotono padajuća

Svojstva funkcija
Monotonost
f rastuća na I f padajuća na I
, (x1 < x2 ) f (x1 ) f (x2 )) , (x1 < x2 ) f (x1 ) f (x2 ))
f (x 2 ) f (x 1 ) + f (x 2 ) f (x 1 )
, x2 x1 = + 0 , x2 x1 = + 0
Ekvivalentna de…nicija monotonosti funkcije. Kaµzemo da je funkcija

f : X ! Y na intervalu I X :
f (x 2 ) f (x 1 )
x2 x1 0;

f (x 2 ) f (x 1 )
x2 x1 0.

Svojstva funkcija
Monotonost
Geometrijsko znaµcenje razlomka. Uoµcimo da razlomak
f (x2 ) f (x1 )
x2 x1
predstavlja koe…cijent smjera ks sekante na graf funkcije f poloµzene kroz
toµcke x1 i x2 .
Vrijedi:
f (x2 ) f (x1 )
ks = tg α =
x2 x1

Svojstva funkcija
Monotonost
Geometrijsko znaµcenje de…nicije monotonosti. Obzirom da razlomak

f (x2 ) f (x1 )
= ks
x2 x1
predstavlja koe…cijent smjera sekante na graf funkcije f poloµzene kroz
toµcke x1 i x2 , funkcija f je na intervalu I X :
monotono rastuća ako je svaka sekanta na graf (nad I ) rastuća,
monotono padajuća ako je svaka sekanta na graf (nad I ) padajuća.

Svojstva funkcija
Monotonost
Zadatak. Skiciraj graf neke funkcije za koju vrijedi:

a) rastuća je na h3, +∞i , a padajuća na h ∞, 3i ;
b) rastuća je na h ∞, 0i [ h2, 4i , a padajuća na h0, 2i .
Rješenje.

Svojstva funkcija
Zakrivljenost
De…nicija zakrivljenosti. Funkcija f : X ! Y je na intervalu I X :

konveksna ako za svaki x1 , x2 2 I vrijedi
f (x1 )+f (x2 )
f ( x1 +2 x2 ) 2 ;
konkavna ako za svaki x1 , x2 2 I vrijedi
f (x1 )+f (x2 )
f ( x1 +2 x2 ) 2 .
konveksna konkavna
Svojstva funkcija
Zakrivljenost
Geometrijsko znaµcenje zakrivljenosti. Obzirom da je

f ( x1 +2 x2 ) - vrijednost funkcije na polovištu
f (x1 )+f (x2 )
2 - vrijednost sekante na polovištu
zakljuµcujemo da je funkcija f : X ! Y na intervalu I X :
konveksna ako je graf funkcije ispod odsjeµcka svake sekante;
konkavna ako je graf funkcije iznad odsjeµcka svake sekante.
konveksna konkavna
Svojstva funkcija
Zakrivljenost

a) konkavna je na h1, +∞i , a konveksna na h 1, 1i ;
b) konkavna je na h1, 3i , a konveksna na h ∞, 1i [ h3, +∞i .
Rješenje.

Konaµcni i beskonaµcni skupovi
Kaµzemo skupovi X i Y imaju jednako mnogo elemenata, ako postoji

bijekcija f : X ! Y .
De…nicija (bes)konaµcnog skupa. Kaµzemo da je skup X :

1 beskonaµcan, ako ima jednako mnogo elemenata kao neki svoj pravi
podskup,
2 konaµcan, ako nije beskonaµcan.

Pitanje. Kako neki skup moµze imati "jednako mnogo" elemenata kao
njegov pravi podskup?
Odgovor. To fenomeni koji se doga†aju u beskonaµcnosti.
Na primjer:
za skup f1, 2, 3, 4, 5g i njegov pravi podskup f1, 2, 3g vrijedi
f1, 2, 3, 4, 5g 1 2 3 4 5
# # # # # #
f1, 2, 3g
za skup N i njegov pravi podskup 2N vrijedi
N 1 2 3 4 5 6 ...
# # # # # # #
2N

De…nicija (ne)prebrojivog skupa. Kaµzemo da je skup X :

1 prebrojiv, ako je konaµcan ili ako ima jednako mnogo elemenata kao
skup N,
2 neprebrojiv, ako nije prebrojiv.

Motivacija za naziv "prebrojiva" beskonaµcnost:

intuitivno: prebrojavanje znaµci pridruµzivanje prirodnih brojeva
objektima koje brojimo (prvi, drugi, treći...),
matematiµcki model: funkcija f sa skupa brojeva N u skup objekata
koje brojimo X .
N 1 2 3 4 5 6 7 8 ...
# # # # # # # # #
X x1 x2 x3 x4 x5 x6 x7 x8 ...
Pitanje prebrojivosti je pitanje:

intuitivno: hoćemo li u prebrojavanju prebrojiti cijeli X ,
matematiµcki: je li funkcija f bijekcija?

Primjerice:
skup Z je prebrojiv jer imamo prebrojavanje
N 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 ...
# # # # # # # # # # #
Z 0 1 1 2 2 3 3 4 4 5 ...
kojim ćemo iscrpiti sve cijele brojeve,

Primjerice:
skup Q+ (pa onda i Q) je prebrojiv jer
1 2 3 4
1 ! 1 1 ! 1 ...
. % .
1 2 3 4
2 2 2 2 ...
# % .
1 2 3 4
3 3 3 3 ...
.
1 2 3 4
4 4 4 4 ...
.. .. .. ..
. . . .
tj. imamo prebrojavanje
N 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 ...
# # # # # # # # # # #
Q+ 1
1
2
1
1
2
1
3
2
2
3
1
4
1
3
2
2
3
1
4 ...
Primjerice:
skup R nije prebrojiv, kao ni intervali u R (osim jednoµclanog intervala
[a, a] koji je oµcito prebrojiv),
skup C nije prebrojiv.
Teorem. Svaki:
1 podskup konaµcnog skupa je konaµcan,
2 nadskup beskonaµcnog skupa je beskonaµcan.
Teorem. Svaki:
1 podskup prebrojivog skupa je prebrojiv,
2 nadskup neprebrojivog skupa je neprebrojiv.

Zadatak. Za skup X kaµzi je li konaµcan, prebrojivo beskonaµcan ili

neprebrojivo beskonaµcan, ako je:
a) X = fx 2 N : x je neparang , b) X = fx 2 N : x 7g ,
c) X = fx 2 R : 2 < x 7g , d) X = fx 2 Q : 2 < x 7g ,
e) X = f1, 2, 7, 77g, f) X = h1, 3i ,
g) X = fx 2 Z : x je negativang , h) X = fi n : n 2 Ng.
Rješenje.

Limes
Jelena Sedlar
Jelena Sedlar (FGAG) Limes 1 / 48

De…nicija limesa
Neformalnije objašnjenje što je limes: limes je matematiµcki alat kojim

ispitujemo ponašanje funkcije f (x ) u okolini neke toµcke x0 (ili u okolini
beskonaµcnosti).
Okolina konaµcne toµcke x0 je svaki otvoreni interval koji sadrµzi toµcku x0 ,

najµcešće je zadajemo kao hx0 ε, x0 + εi .
Okolina pozitivne beskonaµcnosti +∞ je svaki otvoreni interval oblika

hM, +∞i .
Okolina negativne beskonaµcnosti ∞ je svaki otvoreni interval oblika

h ∞, M i .

De…nicija limesa
Gdje moµzemo traµziti limes i koju vrijednost moµze poprimiti? Limes

moµzemo traµziti:
u konaµcnoj toµcki x0 ,
u beskonaµcnosti +∞ ili ∞;
a limes moµze poprimiti:
konaµcnu vrijednost L,
beskonaµcnu vrijednost +∞ ili ∞.
Kako dijelimo limese? Prema toµcki u kojoj ga traµzimo i vrijednosti koju

poprima, limese dijelimo na:
konaµcan limes u konaµcnoj toµcki,
beskonaµcan limes u konaµcnoj toµcki,
konaµcan limes u beskonaµcnosti,
beskonaµcan limes u beskonaµcnosti.
De…nicija limesa
Konaµcan limes u konaµcnoj toµcki. Funkcija f ima konaµcan limes L u

konaµcnoj toµcki x0 , što zapisujemo sa
lim f (x ) = L
x !x 0
ako vrijedi sljedeće:

kako se toµcka x na osi x pribliµzava toµcki x0 ,
tako se vrijednost f (x ) na osi y pribliµzava vrijednosti L.

De…nicija limesa
Beskonaµcan limes u konaµcnoj toµcki. Funkcija f ima beskonaµcan limes

+∞ (ili ∞) u konaµcnoj toµcki x0 , što zapisujemo sa
lim f (x ) = +∞ (ili lim f (x ) = ∞)
x !x 0 x !x 0

kako se toµcka x na osi x pribliµzava toµcki x0 ,
tako se vrijednost f (x ) na osi y pribliµzava vrijednosti +∞ (ili ∞).
lim f (x ) = lim f (x ) =
x !x 0 x !x 0

De…nicija limesa
Zadatak. Skiciraj graf neke funkcije f za koju vrijedi:
a) lim f (x ) = 2, b) lim f (x ) = +∞, c) lim f (x ) = ∞,

x !1 x! 1 x !0
d) lim f (x ) = 1, e) lim f (x ) = ∞, f) lim f (x ) = π
2.
x !2 x !3 x !0
O kojoj vrsti limesa je rijeµc u svakom pojedinom sluµcaju?

Rješenje.

De…nicija limesa
a) lim f (x ) = 2, b) lim f (x ) = +∞, c) lim f (x ) = ∞,

x !1 x! 1 x !0
d) lim f (x ) = 1, e) lim f (x ) = ∞, f) lim f (x ) = π
2.
x !2 x !3 x !0

Rješenje.

De…nicija limesa
Napomena. Sada preostaje obraditi limese u beskonaµcnosti koja moµze

biti:
pozitivna beskonaµcnost,
negativna beskonaµcnost.
Mi ćemo obraditi samo sluµcaj pozitivne beskonaµcnosti, drugi sluµcaj je
posve analogan i ostavljamo ga za samostalnu vjeµzbu.

De…nicija limesa
Konaµcan limes u beskonaµcnosti. Funkcija f ima konaµcan limes L u

pozitivnoj beskonaµcnosti +∞, što zapisujemo sa
lim f (x ) = L
x !+∞

kako se toµcka x na osi x pribliµzava beskonaµcnosti +∞,

De…nicija limesa
Beskonaµcan limes u beskonaµcnosti. Funkcija f ima beskonaµcan limes

+∞ (ili ∞) u pozitivnoj beskonaµcnosti +∞, što zapisujemo sa
lim f (x ) = +∞ (ili lim f (x ) = ∞)
x !+∞ x !+∞

kako se toµcka x na osi x pribliµzava beskonaµcnosti +∞,
tako se vrijednost f (x ) na osi y pribliµzava vrijednosti +∞ (ili ∞).
x !+∞ x !+∞

De…nicija limesa
a) lim f (x ) = 2, b) lim f (x ) = ∞, c) lim f (x ) = 4,

x !+∞ x !+∞ x! ∞
d) lim f (x ) = +∞, e) lim f (x ) = 1, f) lim f (x ) = ∞.
x! ∞ x !+∞ x! ∞

Rješenje.

De…nicija limesa
a) lim f (x ) = 2, b) lim f (x ) = ∞, c) lim f (x ) = 4,

x !+∞ x !+∞ x! ∞
d) lim f (x ) = +∞, e) lim f (x ) = 1, f) lim f (x ) = ∞.
x! ∞ x !+∞ x! ∞

Rješenje.

De…nicija limesa
Limes nije de…niran ako u nekoj okolini promatrane toµcke x0 (ili ∞)

nema funkcijskih vrijednosti. U tom sluµcaju kaµzemo da promatrana toµcka
x0 (ili ∞) nije gomilište domene.
x !x 0 x !+∞

De…nicija limesa
a) lim f (x ) = nije def., b) lim f (x ) = nije def.

x! ∞ x! 2
Rješenje.

De…nicija limesa
Zadatak. Što vrijedi za sljedeće limese:

p p
a) lim x, b) lim 2 x?
x! ∞ x !5
Rješenje.

De…nicija limesa
Limes ne postoji ako u okolini promatrane toµcke x0 (ili ∞) ima

funkcijskih vrijednosti (x0 ili ∞ jest gomilište domene), ali se one
ponašaju nepravilno.
x !x 0 x !+∞

De…nicija limesa
a) lim f (x ) = ne post., b) lim f (x ) = ne post.

x! ∞ x !3
Rješenje.

De…nicija limesa
Zadatak. Što vrijedi za sljedeće limese:
a) lim x1 , b) lim sin x, c) lim tg x?

x !0 x !+∞ x! ∞
Rješenje.

De…nicija limesa
Što nam limes kaµze o funkcijskoj vrijednosti? Ne kaµze nam ništa, jer
limes govori o ponašanju funkcije u okolini neke toµcke x0 , a ne u samoj
toµcki x0 .
lim f (x ) = L lim f (x ) = L lim f (x ) = L

x !x 0 x !x 0 x !x 0
f (x0 ) nije def f (x0 ) = y1 f (x0 ) = y2

De…nicija limesa
Jednostrani limesi
Limes s lijeva. Funkcija f ima konaµcan limes L u toµcki x0 s lijeve strane,

što zapisujemo sa
lim f (x ) = L
x !x 0

kako se toµcka x na osi x pribliµzava toµcki x0 s lijeva,

De…nicija limesa
Jednostrani limesi
Limes s desna. Funkcija f ima konaµcan limes L u toµcki x0 s desne strane,

što zapisujemo sa
lim+ f (x ) = L
x !x 0

kako se toµcka x na osi x pribliµzava toµcki x0 s desna,

De…nicija limesa
Jednostrani limesi
Napomene. Vrijedi sljedeće:

1 jednostrani limesi kad x ! x0 posve analogno mogu biti jednaki +∞
ili ∞,
2 pojam ’jednostranog limesa’kad x ! ∞ ne bi imao smisla,
3 funkcija f ima (obostrani) limes u toµcki x0 ako i samo ako:
1 oba jednostrana limesa u toµcki x0 postoje i
2 me†usobno su jednaki.

De…nicija limesa
Jednostrani limesi
Zadatak. Skiciraj graf neke funkcije f (x ) za koju vrijedi:
a) lim f (x ) = +∞ i lim+ f (x ) = 1,
x !1 x !1
b) lim f (x ) = 3 i lim f (x ) = ∞,
x! 2 x ! 2+
c) lim f (x ) = ∞ i lim+ f (x ) = +∞,
x !3 x !3
d) lim f (x ) = 2 i lim+ f (x ) = 4.
x !1 x !1
Rješenje.

Limesi elementarnih funkcija
Pri odre†ivanju limesa elementarnih funkcija moµzemo:

1 limes funkcije odre†ivati po de…niciji;
2 limes funkcije odre†ivati koristeći strukturu klase elementarnih
funkcija, tako da:
1 odredimo limese svih osnovnih elementarnih funkcija,
2 utvrdimo pravilo za limese 5 raµcunskih operacija,
pa ćemo onda znati odrediti limes (skoro) svih elementarnih funkcija.

Limesi osnovnih elementarnih funkcija
Limesi osnovnih elementarnih funkcija odre†uju se iz poznavanja de…nicije

i grafa tih funkcija.

p
Zadatak. Za funkcije x 2 , x 3 , x1 , 1
x2
te x odredi limese u ∞, 0 i +∞.
Rješenje.
Vrijedi
lim x 2 =
x! ∞
lim x 2 =
x !0
lim x 2 =
x !+∞

p
x2
Rješenje.
Vrijedi
lim x 3 =
x! ∞
lim x 3 =
x !0
lim x 3 =
x !+∞

p
x2
Rješenje.
Vrijedi
1
lim =
x! ∞ x
1
lim =
x !0 x
1
lim =
x !+∞ x

p
x2
Rješenje.
Vrijedi
1
lim =
x! ∞ x2
1
lim 2 =
x !0 x
1
lim =
x !+∞ x 2

p
x2
Rješenje.
Vrijedi
p
lim x =
x! ∞
p
lim x =
x !0
p
lim x =
x !+∞

Zadatak. Za funkcije e x i ln x odredi limese u ∞, 0, 1 i +∞.

Rješenje.
Vrijedi
lim e x =
x! ∞
lim e x =
x !0
lim e x =
x !1
lim e x =
x !+∞

Zadatak. Za funkcije e x i ln x odredi limese u ∞, 0, 1 i +∞.

Rješenje.
Vrijedi
lim ln x =
x! ∞
lim ln x =
x !0
lim ln x =
x !1
lim ln x =
x !+∞

Zadatak. Za funkcije sin x i tg x odredi limese u ∞, 0, π2 i +∞.

Rješenje.
Vrijedi
lim sin x =
x! ∞
lim sin x =
x !0
lim sin x =
x ! π2
lim sin x =
x !+∞

Zadatak. Za funkcije sin x i tg x odredi limese u ∞, 0, π2 i +∞.

Rješenje.
Vrijedi
lim tg x =
x! ∞
lim tg x =
x !0
lim tg x =
x ! π2
lim tg x =
x !+∞

Zadatak. Za funkciju arcsin x odredi limese u ∞, 0, 1 i +∞.

Rješenje.
Vrijedi
lim arcsin x =
x! ∞
lim arcsin x =
x !0
lim arcsin x =
x !1
lim arcsin x =
x !+∞

Zadatak. Za funkciju arctg x odredi limese u ∞, 0 i +∞.

Rješenje.
Vrijedi
lim arctg x =
x! ∞
lim arctg x =
x !0
lim arctg x =
x !+∞

Limesi i raµcunske operacije
Teorem. Ako limesi lim f (x ) i lim g (x ) postoje i konaµcni su, onda je:
x !x 0 x !x 0
1 lim (f (x ) + g (x )) = lim f (x ) + lim g (x ),
x !x 0 x !x 0 x !x 0
2 lim (f (x ) g (x )) = lim f (x ) lim g (x ),
x !x 0 x !x 0 x !x 0
3 lim (f (x ) g (x )) = lim f (x ) lim g (x ),
x !x 0 x !x 0 x !x 0
lim f (x )
f (x ) x !x 0
4 lim g (x )
= lim g (x )
uz uvjet da je lim g (x ) 6= 0.
x !x 0 x !x 0 x !x 0
Teorem. Neka su f : X ! R i g : Y ! R funkcije takve da je

kompozicija g f dobro de…nirana. Ako vrijedi
lim f (x ) = y0 i lim g (y ) = L,
x !x 0 y !y 0
onda vrijedi
lim g (f (x )) = L.
x !x 0
Napomena. Teorem o limesu raµcunskih operacija:

vrijedi i u sluµcaju kad x ! ∞,
ne vrijedi općenito u sluµcaju kad je vrijednost limesa beskonaµcna.
Sada se postavlja pitanje: ako je primjerice
lim f (x ) = +∞ i lim g (x ) = 5,
x !x 0 x !x 0
koliko je onda
lim (f (x ) + g (x )) = [+∞ + 5] =?
x !x 0

x 2 3 4 5 6 7 ... 10 ... 17
x2 4 9 16 25 36 49 100 289
x3 8 27 64 125 216 343 1000 4913
ex 7 20 54 148 403 1096 22026 2 107
ln x 0.6 1 1.3 1.6 1.7 1.9 1.3 2.8
Zakljuµcak. Kad x ! +∞ onda:

polinom to brµze teµzi u +∞ što mu je veći stupanj,
eksponencijalna funkcija teµzi u +∞ brµze od svakog polinoma,
logaritamska funkcija teµzi u +∞ sporije od svakog polinoma,

(Ne)odre†enost limesa. Ako su poznati limesi
lim f (x ) i lim g (x ),
x !x 0 x !x 0
onda je limes sloµzene funkcije koja nastaje iz f (x ) i g (x ) raµcunskim

operacijama:
neodre†en u sluµcajevima
∞ 0 ∞
∞ ∞, ∞ 0, , , 1 , ∞ 0 , 00
∞ 0
odre†en u svim ostalim sluµcajevima.

Primjerice:
5
izraz +∞ znaµci da imamo
limx !x0 f (x ) = 5
)
limx !x0 g (x ) = +∞
+∞
izraz +∞ znaµci da imamo
limx !x0 f (x ) = +∞
)
limx !x0 g (x ) = +∞
Uoµcimo da vrijedi:
∞ x2 ∞ +∞
= [+ +∞ ]= + ∞, x !+
=[ +
x x
lim 2
x !+∞ x +1 +∞ ]=0, lim
x !+∞ +1
x lim x +
∞ 1 =[ +∞ ]=1.
x ∞ ∞
lim 2e = [+
+∞ ] = +∞, lim xln2 +x1 = [ +
+∞ ] = 0.
x !+∞ x +1 x !+∞

Zadatak. Što u raµcunu limesa znaµci izraz:

0
a) 1 (+∞), b) 00 , c) , d) 5 ∞.
0
Je li taj izraz odre†en ili neodre†en, te ako je odre†en µcemu je jednak?
Rješenje.


0
a) 1 (+∞), b) 00 , c) , d) 5 ∞
0
Rješenje.


0
a) 1 (+∞), b) 00 , c) , d) 5 ∞
0
Rješenje.


0
a) 1 (+∞), b) 00 , c) , d) 5 ∞
0
Rješenje.

Neki osnovni limesi i svojstva
Teorem (O dva policajca). Neka je
lim f (x ) = lim g (x ) = L.
x !x 0 x !x 0
Ako postoji okolina toµcke x0 na kojoj vrijedi f (x ) h (x ) g (x ) za svaki

x osim eventualno za x0 , onda vrijedi da je i
lim h (x ) = L.
x !x 0

Teorem (O dva policajca). Neka je
lim f (x ) = lim g (x ) = L.
x !x 0 x !x 0
Ako postoji okolina toµcke x0 na kojoj vrijedi f (x ) h (x ) g (x ) za svaki

x osim eventualno za x0 , onda vrijedi da je i
lim h (x ) = L.
x !x 0
Teorem. Vrijedi
sin x
lim = 1.
x !0 x

Teorem. Limes x
1
lim 1+
x !+∞ x
postoji i iracionalan je broj.
De…nicija. Broj e de…niran je sa

x
1
e = lim 1+
x !+∞ x
i zove se Eulerova konstanta.
Teorem. Vrijedi
1
lim (1 + x ) x = e.
x !0

Neprekidnost
Jelena Sedlar
Jelena Sedlar (FGAG) Neprekidnost 1 / 11

Neprekidnost funkcije
De…nicija neprekidnosti u toµcki. Funkcija f : X ! Y je:

neprekidna u toµcki x0 domene ako vrijedi lim f (x ) = f (x0 ),
x !x 0
ima prekid u toµcki x0 domene ako vrijedi lim f (x ) 6= f (x0 )
x !x 0
De…nicija neprekidnosti cijele funkcije. Funkcija f : X ! Y je

neprekidna ako je neprekidna u svakoj toµcki domene.

Napomena. Funkcija moµze imati prekid samo u toµckama domene. Treba

razlikovati prekid domene od prekida funkcije.
D (f ) = D (f ) =

De…nicija vrsta prekida. Kaµzemo da funkcija f ima:

uklonjivi prekid u x0 ako su jednostrani limesi u x0 konaµcni i jednaki
(ali razliµciti od f (x0 ))
prekid prve vrste u x0 (tzv. "skok") ako su jednostrani limesi u x0
konaµcni, ali me†usobno razliµciti.
prekid druge vrste u toµcki x0 ako je barem jedan jednostrani limesa
u x0 beskonaµcan ili ne postoji.

f (1) = 2 f (3) = 3 f (2) = 3

lim
a) x !1 f ( x ) = ∞ lim
, b) x !3 f ( x ) = 1 , c) x lim f (x ) = 1 .
!2
lim+ f (x ) = 2 lim+ f (x ) = 2 lim+ f (x ) = 1
x !1 x !3 x !2
Je li funkcija neprekidna u istaknutoj toµcki? Ako funkcija ima prekid, koje

je prekid vrste?
Rješenje.

Neprekidnost elementarnih funkcija. Za elementarne funkcije vrijedi:

sve osnovne elementarne funkcije su neprekidne,
svih pet raµcunskih operacija µcuvaju neprekidnost,
pa zakljuµcujemo da su sve elementarne funkcije neprekidne.

Zadatak. Ispitaj neprekidnost funkcija:

1
x 1 za x < 1 x2 1 za x 2
a) f (x ) = 1 , b) f (x ) = ,
x za x 1 3 x za x > 2
2 x za x 1
c) f (x ) = .
3 x 2 za x > 1
Rješenje.


1
x 1 za x < 1 x2 1 za x 2
a) f (x ) = 1 , b) f (x ) = ,
x za x 1 3 x za x > 2
2 x za x 1
c) f (x ) = .
3 x 2 za x > 1
Rješenje.


1
x 1 za x < 1 x2 1 za x 2
a) f (x ) = 1 , b) f (x ) = ,
x za x 1 3 x za x > 2
2 x za x 1
c) f (x ) = .
3 x 2 za x > 1
Rješenje.

Teorem (o ekstremnoj vrijednosti). Neka je f neprekidna na

zatvorenom intervalu [a, b ] . Tada f postiµze maksimalnu i minimalnu
vrijednost. Štoviše, f postiµze sve vrijednosti izme†u minimuma i
maksimuma.
Napomena. Zahtjevi da: 1) funkcija bude neprekidna, 2) interval bude

zatvoren, su jako vaµzni jer bez njih tvrdnja Teorema općenito ne vrijedi.

Teorem (o ekstremnoj vrijednosti). Neka je f neprekidna na

zatvorenom intervalu [a, b ] . Tada f postiµze maksimalnu i minimalnu
vrijednost. Štoviše, f postiµze sve vrijednosti izme†u minimuma i
maksimuma.
Posljedica: ako za neprekidnu funkciju f vrijedi da su f (a) i f (b ) brojevi

suprotnog predznaka, onda postoji x 2 [a, b ] takav da je f (x ) = 0.

Derivacija
Jelena Sedlar
Jelena Sedlar (FGAG) Derivacija 1 / 37

De…nicija derivacije
Motivacija za pojam derivacije. Kako nastaje tangenta?
Uoµcimo da je:
tangenta = limes sekanti,
koef. smjera tangente = limes koef.
smjera sekanti.
Kako to raµcunski odrediti?
Vrijedi:
f (x + ∆x ) f (x )
ks = tg α = ! koef. smjera sekante
∆x
f (x + ∆x ) f (x ) ozn 0
kt = lim ks = lim = f (x ) ! koef. smjera tangente
∆x !0 ∆x !0 ∆x

De…nicija derivacije u toµcki. Derivacija funkcije f : X ! Y u toµcki x

domene je broj f 0 (x ) de…niran formulom
f (x + ∆x ) f (x )
f 0 (x ) = lim
∆x !0 ∆x
ako taj limes postoji i konaµcan je broj. U suprotnom funkcija nije
derivabilna u toµcki x.
De…nicija derivacije cijele funkcije. Derivacija (cijele) funkcije

f : X ! Y je funkcija f 0 : X 0 ! Y koja svakoj toµcki x pridruµzuje broj
f 0 (x ), pri µcemu je X 0 X skup svih toµcaka u kojima je funkcija f
derivabilna.

Geometrijsko znaµcenje svih elemenata formule za derivaciju.
Derivacija funkcije f u toµcki x de…nirana je

formulom
f (x + ∆x ) f (x )
f 0 (x ) = lim
∆x !0 ∆x
u kojoj je:
∆x ! promjena (prirast) varijable x,

f (x + ∆x ) f (x ) ! promjena (prirast) funkcijskih vrijednosti,
f (x +∆x ) f (x )
∆x = ks ! koef. smjera sekante kroz toµcke x i x + ∆x,
f (x +∆x ) f (x )
lim ∆x = lim ks = kt ! koef. smjera tangente u toµci x.
∆x !0 ∆x !0

Saµzeto izreµceno geometrijsko znaµcenje derivacije. Derivacija f 0 (x ) je

broj koji predstavlja koe…cijent smjera tangente na graf funkcije f u toµcki
x.
Dakle, zakljuµcujemo:
ako je f 0 (x ) > 0 onda tangenta raste,
ako je f 0 (x ) < 0 onda tangenta pada.

Oznake. Za funkciju f : X ! Y :
uvodimo oznaku
∆f (x ) = f (x + ∆x ) f (x )
za promjenu (prirast, diferenciju) funkcije f u x nakon pomaka ∆x,
obzirom na µcestu oznaku y = f (x ) uvodimo i oznake
y 0 = f 0 (x ), ∆y = ∆f (x ).

2
Zadatak.p Odredi po de…niciji derivaciju funkcija: a) f (x ) = x , b)
f (x ) = x.
Rješenje.

2
Zadatak.p Odredi po de…niciji derivaciju funkcija: a) f (x ) = x , b)
f (x ) = x.
Rješenje.

Neka je f : X ! Y funkcija derivabilna u x0 2 X .

Tangenta na graf funkcije f u toµcki x0 je pravac koji prolazi toµckom
T (x0 , f (x0 )) i ima koe…cijent smjera f 0 (x0 ).
Normala na graf funkcije f u toµcki x0 je pravac koji prolazi toµckom
T (x0 , f (x0 )) i okomit je na tangentu.
Jednadµzba tangente:
y f (x0 ) = f 0 (x0 ) (x x0 ) .
Jednadµzba normale:
1
y f (x0 ) = (x x0 ) .
f 0 (x0 )

Zadatak.p Odredi jednadµzbu tangente i normale na graf funkcije

f (x ) = x u toµcki x0 = 4.
Rješenje.

Toµcke u kojima funkcija nije derivabilna. Funkcija f nije derivabilna u

toµcki x domene, ako limes iz de…nicije derivacije:
1 nije de…niran (izolirane toµcke domene),
2 jest de…niran, ali ne postoji (toµcke prekida i tzv. "špicevi"),
3 jest de…niran i postoji, ali je beskonaµcan (toµcke u kojima je tangenta
vertikalna).

Geometrijski interpretirano:

Deriviranje elementarnih funkcija
Deriviranje elementarnih funkcija. Derivaciju elementarne funkcije

moµzemo odre†ivati:
1 po de…niciji,
2 koristeći strukturu klase elementarnih funkcija tako da:
1 odredimo derivaciju svih osnovnih elementarnih funkcija (formira se
tablica osnovnih derivacija),
2 utvrde se pravila za deriviranje pet raµcunskih operacija (pravila
deriviranja),
pa ćemo onda znati odrediti derivaciju svake elementarne funkcije.
Napomena. Drugi naµcin deriviranja nazivamo još i "deriviranje pomoću
tablice i pravila".

Pravila deriviranja
Pravila deriviranja. Najprije uvodimo:

pravilo za deriviranje inverzne funkcije;
a zatim odredimo pravila za deriviranje pet raµcunskih operacija:
zbroj funkcija,
razliku funkcija,
umnoµzak funkcija,
dijeljenje funkcija,
kompoziciju funkcija.

Pravila deriviranja
Teorem (Pravilo za deriviranje inverzne funkcije). Neka je funkcija

f : X ! Y bijekcija koja je derivabilna u toµcki x, te neka je f 0 (x ) 6= 0.
Nadalje, neka je inverzna funkcija f 1 : Y ! X neprekidna u toµcki
y = f (x ). Tada vrijedi
1 0 1
f (y ) = .
f 0 (x )

Pravila deriviranja
Teorem (Pravilo za deriviranje raµcunskih operacija). Neka su funkcije

f i g derivabilne u toµcki x. Tada vrijedi:
(f (x ) + g (x ))0 = f 0 (x ) + g 0 (x ),
(f (x ) g (x ))0 = f 0 (x ) g 0 (x ),
(f (x ) g (x ))0 = f 0 (x ) g (x ) + f (x ) g 0 (x ),
f (x ) 0 f 0 (x ) g (x ) f (x ) g 0 (x )
= za g (x ) 6= 0.
g (x ) g (x )2
Teorem (Pravilo za deriviranje kompozicije). Ako je funkcija f

derivabilna u toµcki x, a funkcija g u toµcki y = f (x ), onda je kompozicija
g f derivabilna u toµcki x i vrijedi
(g (f (x )))0 = g 0 (f (x )) f 0 (x ).

Tablica osnovnih derivacija
Deriviranje osnovnih elementarnih funkcija provodi se tako da:

po de…niciji odredimo derivacije funkcija
c, x n , ax , sin x, cos x;
po pravilu za deriviranje razlomka odredimo derivacije

n 1 sin x cos x
x = xn , tg x = cos x , ctg x = sin x ;
po pravilu za deriviranje kompozicije odredimo derivacije

m 1
x n = (x n )m ;
po pravilu za deriviranje inverza odredimo derivacije

1 1
xn,x n , loga x, arcsin x, arccos x, arctg x, arcctg x.

Tablica osnovnih derivacija
Sada moµzemo formirati Tablicu osnovnih derivacija.
f (x ) f 0 (x ) f (x ) f 0 (x )
1
c 0 tg x
cos2 x
1
xr rx r 1 ctg x
sin2 x
1
ax ax ln a arcsin x p
1 x2
1 1
loga x arccos x p
x ln a 1 x2
1
sin x cos x arctg x
1 + x2
1
cos x sin x arcctg x
1 + x2

Zadatak. Odredi derivaciju funkcije:
a) h (x ) = x 2 + sin x, b) h (x ) = e x ln x, c) h (x ) = x 3 tg x,
d) h (x ) = exx , e) h (x ) = cos x 2 .
Napiši najprije pravilo po kojem ćeš derivirati (ime i formulu).

Rješenje.

d) h (x ) = exx , e) h (x ) = cos x 2 .

Rješenje.

d) h (x ) = exx , e) h (x ) = cos x 2 .

Rješenje.

d) h (x ) = exx , e) h (x ) = cos x 2 .

Rješenje.

d) h (x ) = exx , e) h (x ) = cos x 2 .

Rješenje.

Deriviranje implicitno zadane funkcije
Neka je funkcija y = f (x ) implicitno zadana izrazom F (x, y ) = 0.
Primjer. Funkcija y = f (x ) moµze biti zadana sa:
x 2 y + sin x = 0 ) y = x 2 + sin x
xy + sin(x + y ) = 0 ) y =?
Postavlja se pitanje: kako derivirati implicitno zadanu f-ju?
Derivaciju funkcije y = f (x ) tada odre†ujemo deriviranjem izraza

F (x, y ) = 0 pri µcemu izraze koji sadrµze zavisnu varijablu y deriviramo
primjenjujući Teorem o deriviranju kompozicije.

Zadatak. Odredi tangentu na krivulju x 2 xy + y 2 = 3 u toµcki x0 = 1.

Rješenje.

Zadatak. Odredi tangentu na krivulju x 2 xy + y 2 = 3 u toµcki x0 = 1.

Rješenje.

Diferencijal
Uvodimo veliµcine:
∆f (x ) = f (x + ∆x ) f (x ) koja mjeri prirast funkcije nakon
pomaka ∆x,
df (x ) koja mjeri prirast do tangente nakon pomaka ∆x.
Vrijedi:
df (x )
tg α = ) df (x ) = tg α ∆x = f 0 (x ) ∆x.
∆x
Diferencijal
Neka je f : X ! Y funkcija derivabilna u toµcki x 2 X .

Diferencijal funkcije f u toµcki x je broj df (x ) de…niran sa
df (x ) = f 0 (x )∆x.
µ
Ceste oznake:
∆x = dx ) df (x ) = f 0 (x )dx
df (x )
) f 0 (x ) =
dx
y = f (x ) ) ∆y = ∆f (x )
) dy = df (x )

Diferencijal
Pokaµzimo da je za dovoljno mali ∆x razlika izme†u:

diferencije ∆f (x ) i
diferencijala df (x )
zanemarivo mala u odnosu na ∆x. Vrijedi:
∆f (x ) df (x ) ∆f (x ) f 0 (x )∆x
lim = lim =
∆x !0 ∆x ∆x !0 ∆x ∆x
∆f (x )
= lim f 0 (x ) =
∆x !0 ∆x
= f 0 (x ) f 0 (x ) = 0.

Diferencijal
Pokaµzimo da je za dovoljno mali ∆x razlika izme†u:

diferencije ∆f (x ) i
diferencijala df (x )
zanemarivo mala u odnosu na ∆x.

Diferencijal
Zadatak. Odredi
p diferencijal funkcije:
a) f (x ) = x u toµcki x = 4 za pomak ∆x = 21 ,
b) f (x ) = x4 u toµcki x = 2 za pomak ∆x = 14 .
Skiciraj geometrijsko znaµcenje diferencijala.
Rješenje.

Diferencijal
Zadatak. Odredi diferencijal funkcije:

p
a) f (x ) = x u toµcki x = 4 za pomak ∆x = 21 ,
b) f (x ) = 4
x u toµcki x = 2 za pomak ∆x = 14 .
Skiciraj geometrijsko znaµcenje diferencijala.
Rješenje.

Derivacije i diferencijali višeg reda
Derivacija n. reda funkcije f : X ! Y u toµcki x je broj de…niran

induktivno sa
f 00 (x ) = (f 0 )0 (x ) - derivacija 2. reda
f 000 (x ) = (f 00 )0 (x ) - derivacija 3. reda
..
.
0
f (n ) ( x ) = f (n 1)
(x ) - derivacija n. reda
Derivacija n. reda (cijele) funkcije f : X ! Y je funkcija

f (n ) : X (n ) ! Y koja svakom x pridruµzuje derivaciju f (n ) (x ), pri µcemu je
X (n ) X skup svih toµcaka u kojima je funkcija f derivabilna n puta.

Neka je funkcija f : X ! Y funkcija n. puta derivabilna u toµcki x.

Diferencijal n. reda funkcije f u toµcki x je broj d n f (x ) de…niran sa
d n f (x ) = f (n ) (x ) ∆x 2 .

Zadatak. Odredi f 00 (x ) ako je: a) f (x ) = x 3 + 3x 2 , b) f (x ) = e x .

Rješenje.

Zadatak. Odredi f (4 ) (x ) ako je: a) f (x ) = sin x, b) f (x ) = ln x.

Rješenje.

Osnovni teoremi diferencijalnog raµcuna
Teorem (L’Hospitalovo pravilo). Neka za funkcije f , g : X ! R vrijedi

lim f (x ) = 0 i lim g (x ) = 0
x !c x !c
pri µcemu je c 2 ha, b i X . Neka su f i g neprekidne na skupu [a, b ] i

neprekidno derivabilne na skupu ha, b i n fc g . Ako postoji
limx !c f 0 (x )/g 0 (x ) = k, pri µcemu je k 2 R ili k = +∞ ili k = ∞, onda
je
f (x ) 0 f 0 (x )
lim = = lim 0 =k
x !c g (x ) 0 x !c g (x )
Napomena.
1) L’Hospitalovo pravilo vijedi i kada x ! +∞ ili x ! ∞, za
neodre†eni oblik ∞/∞ te za limese i derivacije slijeva ili zdesna.
2) L’Hospitalovo pravilo se moµze primijeniti više puta uzastopce.
3) Ostali neodre†eni oblici se pogodnim transformacijama mogu svesti
na jedan od oblika 0/0 ili ∞/∞.
Tok i graf funkcije
Jelena Sedlar
Jelena Sedlar (FGAG) Tok i graf funkcije 1 / 49

Asimptote
De…nicija asimptota. Asimptota funkcije je svaki pravac sa svojstvom da

udaljenost izme†u toµcke na grafu funkcije i tog pravca teµzi k nuli kada
toµcka na grafu odmiµce u beskonaµcnost.
Vrste asimptota. Asimptota funkcije moµze biti:

1 vertikalna,
2 horizontalna,
3 kosa.

Asimptote
De…nicija vertikalnih asimptota. Pravac x = a je vektikalna asimptota

grafa funkcije f s lijeva, ako je
lim f (x ) = +∞ ili lim f (x ) = ∞.

x !a x !a
Pravac x = a je vektikalna asimptota grafa funkcije f s desna, ako je
lim f (x ) = +∞ ili lim+ f (x ) = ∞.

x !a + x !a

Asimptote
Uoµcimo da pravac x = a moµze biti:

samo lijeva vertikalna asimptota,
samo desna vertikalna asimptota,
(obostrana) vertikalna asimptota.
Napomena. Vertikalna asimptota moµze postojati u toµckama prekida i u

otvorenim konaµcnim rubovima domene.

Asimptote
De…nicija horizontalnih asimptota. Pravac y = b je horizontalna

asimptota grafa funkcije f s lijeva ako je
lim f (x ) = b.
x! ∞
Analogno, pravac y = b je horizontalna asimptota grafa funkcije f s desna

ako je
lim f (x ) = b.
x !+∞

Asimptote
Uoµcimo da pravac y = b moµze biti:

samo lijeva horizontalna asimptota,
samo desna horizontalna asimptota,
(obostrana) horizontalna asimptota.

Asimptote
Tako†er, uoµcimo da horizontalna asimptota s lijeva i desna ne mora biti

isti pravac.
Napomena. Horizontalne asimptote mogu postojati u beskonaµcnim

rubovima domene.

Asimptote
De…nicija kosih asimptota. Kaµzemo da je pravac y = kx + l kosa

asimptota grafa funkcije f s lijeva ako postoje k,l 2 R (k 6= 0) takvi da je
f (x )
lim= k i lim (f (x ) kx ) = l.
x! ∞
x x! ∞
Analogno, pravac y = kx + l kosa asimptota grafa funkcije f s desna ako

postoje k,l 2 R (k 6= 0) takvi da je
f (x )
lim =k i lim (f (x ) kx ) = l.
x !+∞ x x !+∞

Asimptote
Uoµcimo da pravac y = kx + l moµze biti:

samo lijeva kosa asimptota,
samo desna kosa asimptota,
(obostrana) kosa asimptota.

Asimptote
Tako†er, uoµcimo da:

kosa asimptota s lijeva i desna ne mora biti isti pravac,
ne mogu s iste strane postojati i horizontalna i kosa asimptota.
NIJE funkcija JEST funkcija
Napomena. Kose asimptote mogu postojati u beskonaµcnim rubovima

domene.
Asimptote
Zadatak. Neprekidna funkcija f ima domenu:
a) h 1, +∞i , b) h0, 1i [ h1, +∞i , c) h ∞, 0] ,

d) h ∞, +∞i , e) h 2, 2i , f) [ 2, 2] .
Postavi limese kojima bi traµzio asimptote funkcije!

Rješenje.

Asimptote
a) h 1, +∞i , b) h0, 1i [ h1, +∞i , c) h ∞, 0] ,

d) h ∞, +∞i , e) h 2, 2i , f) [ 2, 2] .

Rješenje.

Asimptote
a) h 1, +∞i , b) h0, 1i [ h1, +∞i , c) h ∞, 0] ,

d) h ∞, +∞i , e) h 2, 2i , f) [ 2, 2] .

Rješenje.

Asimptote
a) h 1, +∞i , b) h0, 1i [ h1, +∞i , c) h ∞, 0] ,

d) h ∞, +∞i , e) h 2, 2i , f) [ 2, 2] .

Rješenje.

Asimptote
a) h 1, +∞i , b) h0, 1i [ h1, +∞i , c) h ∞, 0] ,

d) h ∞, +∞i , e) h 2, 2i , f) [ 2, 2] .

Rješenje.

Asimptote
a) h 1, +∞i , b) h0, 1i [ h1, +∞i , c) h ∞, 0] ,

d) h ∞, +∞i , e) h 2, 2i , f) [ 2, 2] .

Rješenje.

Monotonost i ekstremi
De…nicija monotonosti funkcije (podsjetimo se). Kaµzemo da je

funkcija f : X ! Y na intervalu I X :
x1 < x2 ) f (x1 ) f (x2 );
x1 < x2 ) f (x1 ) f (x2 ).

f rastuća na I f padajuća na I
, (x1 < x2 ) f (x1 ) f (x2 )) , (x1 < x2 ) f (x1 ) f (x2 ))
f (x 2 ) f (x 1 ) + f (x 2 ) f (x 1 )
, x2 x1 = + 0 , x2 x1 = + 0
Ekvivalentna de…nicija monotonosti funkcije. Kaµzemo da je funkcija

f : X ! Y na intervalu I X :
f (x 2 ) f (x 1 )
x2 x1 0;

f (x 2 ) f (x 1 )
x2 x1 0.

Geometrijsko znaµcenje de…nicije monotonosti. Obzirom da razlomak

f (x2 ) f (x1 )
= ks
x2 x1
predstavlja koe…cijent smjera sekante na graf funkcije f poloµzene kroz
toµcke x1 i x2 , funkcija f je na intervalu I X :
monotono rastuća ako je svaka sekanta na graf (nad I ) rastuća,
monotono padajuća ako je svaka sekanta na graf (nad I ) padajuća.

Napomena. U ovom poglavlju podrazumijevamo da je svaka funkcija

f : X ! Y klase C 2 (tj. funkcija f ima derivacije 1. i 2. reda koje su
neprekidne).
Derivacija i monotonost na intervalu. Funkcija f : X ! Y na intervalu

I X je:
monotono rastuća ako i samo ako je f 0 (x ) 0 za svaki x 2 I ,
monotono padajuća ako i samo ako je f 0 (x ) 0 za svaki x 2 I .

Derivacija i monotonost u toµcki. Za funkciju f : X ! Y u okolini

unutarnje toµcke c 2 X vrijedi:
ako je f 0 (c ) > 0, onda je tangenta u c rastuća, pa je i funkcija f
rastuća u okolini toµcke c;
ako je f 0 (c ) < 0, onda je tangenta u c padajuća, pa je i funkcija f
padajuća u okolini toµcke c;
ako je f 0 (c ) = 0, onda je tangenta u c vodoravna, a funkcija f se u
okolini toµcke c moµze ponašati bilo kako po pitanju monotonosti.

Prva derivacija i monotonost u toµcki.
f 0 (c ) > 0 f 0 (c ) = 0
f 0 (c ) < 0

Zadatak. Ispitaj je li funkcija f (x ) rastuća ili padajuća u okolini toµcke x0 ,

ako je:
a) f (x ) = 2x 3 x i x0 = 1;
b) f (x ) = 2x x 2 i x0 = 2;
c) f (x ) = 12x x 3 i x0 = 2.
Rješenje.

De…nicija ekstrema. Kaµzemo da funkcija f : X ! Y u unutarnjoj toµcki c

domene ima:
lokalni minimum f (c ), ako vrijedi f (c ) < f (x ) za svaki x iz neke
okoline toµcke c;
lokalni maksimum f (c ), ako vrijedi f (c ) > f (x ) za svaki x iz neke
okoline toµcke c.
Lokalni minimum ili maksimum se zovu još i lokalni ekstremi.

Uoµcimo da:
1 lokalni minimum ne mora biti globalni,
2 lokalni maksimum ne mora biti globalni.

De…nicija stacionarne toµcke. Stacionarna toµcka funkcije f : X ! Y je

svaka unutarnja toµcka c domene za koju vrijedi f 0 (c ) = 0.
Nuµzan uvjet postojanja ekstrema. Ako funkcija f : X ! Y ima lokalni

ekstrem u unutarnjoj toµcki c domene, onda je f 0 (c ) = 0 tj. toµcka c je
stacionarna.
Uoµcimo da ovaj uvjet:

jest nuµzan (ako je c toµcka ekstrema, onda je f 0 (c ) = 0),
nije dovoljan (ako je f 0 (c ) = 0, toµcka c ne mora biti ekstrem).

Prvi dovoljan uvjet postojanja ekstrema. Funkcija f : X ! Y sigurno

ima lokalni ekstrem u unutarnjoj toµcki c domene, ako vrijedi sljedeće:
f 0 (c ) = 0, tj. toµcka c je stacionarna toµcka funkcije f (nuµzan uvjet);
prva derivacija f 0 mijenja predznak u toµcki c, pri µcemu:
ako f 0 mijenja predznak iz " " u "+", onda je u c lokalni minimum,
ako f 0 mijenja predznak iz "+" u " ", onda je u c lokalni maksimum.

Zadatak. Odredi lokalne ekstreme funkcije f (x ) = x 3 6x 2 + 9x.

Rješenje.

Drugi dovoljan uvjet postojanja ekstrema. Funkcija f : X ! Y

sigurno ima lokalni ekstrem u unutarnjoj toµcki c domene, ako vrijedi
sljedeće:
f 0 (c ) = 0, tj. toµcka c je stacionarna toµcka funkcije f (nuµzan uvjet);
za drugu derivaciju u toµcki c vrijedi f 00 (c ) 6= 0, pri µcemu:
ako je f 00 (c ) > 0, onda je u c lokalni minimum,
ako je f 00 (c ) < 0, onda je u c lokalni maksimum.

Zadatak. Odredi lokalne ekstreme funkcije f (x ) = 12x + 3x 2 2x 3 .

Rješenje.

Zadatak. Ispitaj ima li funkcija f (x ) ekstrem u toµcki x0 ako je:

a) f (x ) = x 3 4x i x0 = 2,
b) f (x ) = 3x 2 x 3 i x0 = 2,
c) f (x ) = x 3 9x 2 + 27x i x0 = 3.
Rješenje.


a) f (x ) = x 3 4x i x0 = 2,
b) f (x ) = 3x 2 x 3 i x0 = 2,
c) f (x ) = x 3 9x 2 + 27x i x0 = 3.
Rješenje.


a) f (x ) = x 3 4x i x0 = 2,
b) f (x ) = 3x 2 x 3 i x0 = 2,
c) f (x ) = x 3 9x 2 + 27x i x0 = 3.
Rješenje.

Napomena. U razmatranju ekstrema ograniµcili smo se na 1) unutarnje

toµcke u kojima je funkcija 2) neprekidna i 3) derivabilna:
NE zato što pojam ekstrema na rubovima, u toµckama prekida i
"špicevima" …zikalno nema smisla,
NEGO zato što kriteriji koje razvijamo ne vrijede u takvim toµckama.
Dakle, kad se modeliraju …zikalne pojave, onda se postojanje ekstrema 1)

na rubovima, u 2) toµckama prekida i u 3) "špicevima" mora posebno
provjeravati.

Zakrivljenost i toµcke in‡eksije
De…nicija zakrivljenosti (podsjetimo se). Funkcija f : X ! Y je na

intervalu I X :
konveksna ako za svaki x1 , x2 2 I vrijedi
f (x1 )+f (x2 )
f ( x1 +2 x2 ) 2 ;
konkavna ako za svaki x1 , x2 2 I vrijedi
f (x1 )+f (x2 )
f ( x1 +2 x2 ) 2 .
konveksna konkavna
Geometrijsko znaµcenje zakrivljenosti. Obzirom da je

f ( x1 +2 x2 ) - vrijednost funkcije na polovištu
f (x1 )+f (x2 )
2 - vrijednost sekante na polovištu
zakljuµcujemo da je funkcija f : X ! Y na intervalu I X :
konveksna ako je graf funkcije ispod odsjeµcka svake sekante;
konkavna ako je graf funkcije iznad odsjeµcka svake sekante.
konveksna konkavna
Napomena. U ovom poglavlju podrazumijevamo da je svaka funkcija

f : X ! Y klase C 2 (tj. funkcija f ima derivacije 1. i 2. reda koje su
neprekidne).
Druga derivacija i zakrivljenost na intervalu. Funkcija f : X ! Y na

intervalu I X je:
konveksna ako i samo ako je f 00 (x ) 0 za svaki x 2 I ,
konkavna ako i samo ako je f 00 (x ) 0 za svaki x 2 I .

Druga derivacija i zakrivljenost u toµcki. Za funkciju f : X ! Y u

okolini unutarnje toµcke c 2 X vrijedi:
ako je f 00 (c ) > 0, onda je funkcija f konveksna u okolini toµcke c;
ako je f 00 (c ) < 0, onda je funkcija f konkavna u okolini toµcke c;
ako je f 00 (c ) = 0, onda se funkcija f u okolini toµcke c moµze ponašati
bilo kako po pitanju zakrivljenosti.
f 00 (c ) > 0 f 00 (c ) = 0
f 00 (c ) < 0

Zadatak. Što znamo o monotonosti i zakrivljenosti funkcije u x0 ako je:

a) f (1) = 2, f 0 (1) = 2, f 00 (1) = 1;
1
b) f (3) = 1, f 0 (3)
= 00
2 , f (3) = 3;
c) f (2) = 2, f 0 (2)
= 0, f 00 (2) = 2;
d) f (2) = 1, f (2) = 1, f 00 (2) = 2.
0
Skiciraj izgled funkcije u okolini zadane toµcke.

Rješenje.

Zadatak. Što znamo o monotonosti i zakrivljenosti funkcije u x0 ako je:

a) f (1) = 2, f 0 (1) = 2, f 00 (1) = 1;
1
b) f (3) = 1, f 0 (3)
= 00
2 , f (3) = 3;
c) f (2) = 2, f 0 (2)
= 0, f 00 (2) = 2;
d) f (2) = 1, f (2) = 1, f 00 (2) = 2.
0
Skiciraj izgled funkcije u okolini zadane toµcke.

Rješenje.

Zadatak. Ispitaj monotonost i zakrivljenost funkcije f (x ) u toµcki x0 , za:

a) f (x ) = 4x x 3 i x0 = 1,
b) f (x ) = x 3 4x 2 + 12 i x0 = 2,
c) f (x ) = (x 1)3 i x0 = 1.
Skiciraj izgled grafa u okolini toµcke x0 .
Rješenje.


a) f (x ) = 4x x 3 i x0 = 1,
b) f (x ) = x 3 4x 2 + 12 i x0 = 2,
c) f (x ) = (x 1)3 i x0 = 1.
Rješenje.


a) f (x ) = 4x x 3 i x0 = 1,
b) f (x ) = x 3 4x 2 + 12 i x0 = 2,
c) f (x ) = (x 1)3 i x0 = 1.
Rješenje.

Kaµzemo da funkcija f : X ! Y u unutarnjoj toµcki c domene ima toµcku

in‡eksije ako se u toµcki c mijenja zakrivljenost funkcije tj. vrijedi:
lijevo od c je funkcija konkavna, a desno konveksna,
lijevo od c je funkcija konveksna, a desno konkavna.

Nuµzan uvjet postojanja in‡eksije. Ako funkcija f : X ! Y ima

in‡eksiju u unutarnjoj toµcki c domene, onda je f 00 (c ) = 0.
Uoµcimo: za funkciju f (x ) = x 4 ali ta funkcija NEMA in‡eksiju u

vrijedi toµcki c = 0.
f 0 (x ) = 4x 3
f 00 (x ) = 12x 2 ) f 00 (0) = 0,

Nuµzan uvjet postojanja in‡eksije. Ako funkcija f : X ! Y ima

in‡eksiju u unutarnjoj toµcki c domene, onda je f 00 (c ) = 0.
Napomena. Dakle, ovaj uvjet:

JEST nuµzan za postojanje in‡eksije, jer u svakoj toµcki in‡eksije
vrijedi f 00 (c ) = 0,
NIJE dovoljan za postojanje in‡eksije, jer postoje toµcke c u kojima
je f 00 (c ) = 0 koje nisu toµcke in‡eksije (f (x ) = x 4 i c = 0).

Dovoljan uvjet postojanja in‡eksije. Funkcija f : X ! Y sigurno ima

in‡eksiju u unutarnjoj toµcki c domene, ako vrijedi sljedeće:
f 00 (c ) = 0 (nuµzan uvjet);
druga derivacija f 00 mijenja predznak u toµcki c.

Mnemotehnike:
izgled grafa $ naziv izgled grafa $ druga derivacija
ko-n-kavna = u koju ne
stane kava

Zadatak. Odredi toµcke ekstrema i in‡eksije za f (x ) = x 3 9x 2 + 15x.

Rješenje.

Nizovi i redovi
Jelena Sedlar
Jelena Sedlar (FGAG) Nizovi i redovi 1 / 62

Nizovi brojeva
Intuitivno shvaćanje niza. Niz realnih brojeva je

3 1 p 45
2, , 4, , 7, 2, 3, 3, , . . .
5 2 7
Moµzemo smatrati:
1 2 3 4 5 6 7 8 9 ...
# # # # # p# # # #
3 1 45
2, 5, 4, 2, 7, 2, 3, 3, 7 , ...
De…nicija niza. Niz realnih brojeva je svaka funkcija a : N ! R.

Uvodimo oznaku: a(n ) = an .
Zadavanje niza. Niz se najµcešće zadaje:
zadavanjem analitiµcke formule za an ,
cijeli niz se tada oznaµcava sa fan g.
Nizovi brojeva
Primjerice, vrijedi:
1
an = ) f an g =
n
an = 2n ) f an g =
Svojstva niza. Niz je realna funkcija realne varijable, pa govorimo o:

ograniµcenom nizu
monotono rastućem nizu
monotono padajućem nizu
Nizovi brojeva
De…nicija stacionarnog niza. Kaµzemo da je niz realnih brojeva

stacionaran, ako su od nekog mjesta u nizu pa nadalje svi µclanovi niza
me†usobno jednaki.
2n, za n 4
an = ) f an g =
5, za n > 4

Nizovi brojeva
De…nicija alterniranog niza. Kaµzemo da je niz realnih brojeva

alternirani, ako su svaka dva susjedna µclana u nizu suprotnog predznaka.
( 1 )n +1
an = ) f an g =
n

Nizovi brojeva
Zadatak. Zadani su nizovi:

1
a) an = ( )n , b) an = n + ( 1)n , c) an = sin(nπ ), d) an = cos(nπ ).
2
Napiši nekoliko prvih µclanova niza, odgovori je li niz ograniµcen, monoton,
stacionaran ili alternirani.
Rješenje.

Nizovi brojeva
Zadatak. Zadani su nizovi:

1
a) an = ( )n , b) an = n + ( 1)n , c) an = sin(nπ ), d) an = cos(nπ ).
2
Napiši nekoliko prvih µclanova niza, odgovori je li niz ograniµcen, monoton,
stacionaran ili alternirani.
Rješenje.

Nizovi brojeva
Gdje traµzimo limes niza? Uoµcimo:

niz je funkcija s domenom N,
funkcija ima limes jedino u gomilištima domene,
jedino gomilište skupa N je +∞.
Zakljuµcujemo da je:
limes niza de…niran jedino u +∞, tj. limes niza an je
lim an .
n !+∞

Nizovi brojeva
De…nicija konvergentnog i divergentnog niza. Kaµzemo da niz fan g :

konvergira prema L 2 R ako vrijedi
lim an = L,
n !+∞
divergira prema +∞ (ili ∞) ako vrijedi
lim an = +∞ (ili lim = ∞),

n !+∞ n !+∞
divergira ako vrijedi
lim an = ne postoji.
n !+∞

Nizovi brojeva
Zadatak. Proširenjem po neprekidnosti pokaµzi da vrijedi:

1 p p
a) lim (1 + )n = e, b) lim n
n = 1, c) lim n
a = 1 (za a > 0).
n !+∞ n n !+∞ n !+∞
Rješenje.

Nizovi brojeva

1 p p
a) lim (1 + )n = e, b) lim n
n = 1, c) lim n
a = 1 (za a > 0).
n !+∞ n n !+∞ n !+∞
Rješenje.

Nizovi brojeva

1 p p
a) lim (1 + )n = e, b) lim n
n = 1, c) lim n
a = 1 (za a > 0).
n !+∞ n n !+∞ n !+∞
Rješenje.

Nizovi brojeva

1 p p
a) lim (1 + )n = e, b) lim n
n = 1, c) lim n
a = 1 (za a > 0).
n !+∞ n n !+∞ n !+∞
Rješenje.

Nizovi brojeva

1 p p
a) lim (1 + )n = e, b) lim n
n = 1, c) lim n
a = 1 (za a > 0).
n !+∞ n n !+∞ n !+∞
Rješenje.

Redovi brojeva
De…nicija reda brojeva. Neka je fan g niz realnih brojeva. Red realnih
brojeva ∑n+=∞1 an je zbroj svih µclanova niza fan g.
Pitanje. Zar nije suma beskonaµcno mnogo (pozitivnih) µclanova niza uvijek
jednaka beskonaµcno?
+∞
1 1 1 1 1
∑ n
= + + + +... = 1
n =1 2 2 4 8 16

Redovi brojeva
De…nicija parcijalnih suma. Neka je ∑n+=∞1 an red realnih brojeva. Broj

sk = ∑kn =1 an naziva se k ta parcijalna suma reda. Niz fsk g naziva se niz
parcijalnih suma reda.
De…nicija konvergentnog reda. Kaµzemo da je red ∑n+=∞1 an konvergentan

(ili zbrojiv ili sumabilan), ako niz parcijalnih suma fsk g konvergira prema
konaµcnom broju s. Broj s se naziva sumom reda.
+∞
∑ (1)n = 1 + 1 + 1 + 1 + 1 + . . .
n =1
+∞
1 1
∑ 2n = 2 + 14 + 18 + 1
16 +...
n =1

Redovi brojeva
Zadatak. Ispitaj konvergenciju reda
+∞ 1
∑ n =1 n (n + 1 ) .
Rješenje.

Redovi brojeva
De…nicija harmonijskog i geometrijskog reda. Harmonijski red je red
+∞ 1
∑ n =1 n .
Geometrijski red je red
+∞
∑a qn ,
n =0
pri µcemu su a, q 2 R i a 6= 0.
Za geometrijski red vrijedi

+∞ +∞
∑ a qn = ∑a qn 1
n =0 n =1

Redovi brojeva
De…nicija harmonijskog i geometrijskog reda. Harmonijski red je red
+∞ 1
∑ n =1 n .
Geometrijski red je red
+∞
∑a qn ,
n =0
pri µcemu su a, q 2 R i a 6= 0.
1
Primjerice, za a = 1 i q = 2 dobivamo geometrijski red
+∞
1 1 1 1
∑ ( 2 )n = 1 + 2 + 4 + 8 + . . .
n =0

Redovi brojeva
Zadatak. Ispitaj konvergenciju: a) harmonijskog reda, b) geometrijskog

reda.
Rješenje.

Redovi brojeva

reda.
Rješenje.

Redovi brojeva

reda.
Rješenje.

Redovi brojeva

reda.
Rješenje.

Redovi brojeva
Teorem (Nuµzan uvjet konvergencije reda). Ako je red ∑n+=∞1 an

konvergentan, onda je lim an = 0.
n !+∞
Pojasnimo znaµcenje teorema:

ako je lim an 6= 0, onda je red ∑n+=∞1 an sigurno divergentan;
n !+∞
ako je lim an = 0, onda red ∑n+=∞1 an moµze ali i ne mora biti
n !+∞
konvergentan.
Primjerice, vrijedi
+∞
lim n
= 1 6 = 0 ) ∑ n =1 n
n +1 je divergentan
n !+∞ n +1
ali zato
+∞
lim 1
n !+∞ n (n +1 )
= 0i ∑n =1 n (n1+1) = 1,
+∞
lim 1
n !+∞ n
= 0i ∑n =1 n1 je divergentan.
Redovi brojeva
De…nicija. Neka su ∑n+=∞1 an i ∑n+=∞1 bn redovi realnih brojeva s pozitivnim

µclanovima. Ako od nekog mjesta u nizu vrijedi an bn , onda kaµzemo:
red ∑n+=∞1 bn je majoranta reda ∑n+=∞1 an ,
red ∑n+=∞1 an je minoranta reda ∑n+=∞1 bn .
Zadatak. Zadani su redovi ∑n+=∞1 p1n , ∑n+=∞1 n1 , ∑n+=∞1 n12 . Za svaki red
utvrdi je li minoranta ili majoranta preostala dva reda.
Rješenje.

Redovi brojeva
Teorem (Kriteriji konvergencije). Neka su ∑n+=∞1 an i ∑n+=∞1 bn redovi

realnih brojeva sa pozitivnim µclanovima. Tada vrijede sljedeći kriteriji
konvergencije.
Poredbeni kriterij I. Red je konvergentan ako ima konvergentnu
majorantu, a divergentan ako ima divergentnu minorantu.

Redovi brojeva
Zadatak. Ispitaj konvergenciju redova:
a) ∑n+=∞1 1
n2
, b) ∑n+=∞1 p1 ,
n
c) ∑n+=∞1 4
2n 3 ,
+∞ n +∞ n3n ( 1 )n
d) ∑ n =1 2 n , e) ∑ n =1 2 n , f) ∑n+=∞1 2n +1 .
Rješenje.

Redovi brojeva
a) ∑n+=∞1 1
n2
, b) ∑n+=∞1 p1 ,
n
c) ∑n+=∞1 4
2n 3 ,
+∞ n +∞ n3n ( 1 )n
d) ∑ n =1 2 n , e) ∑ n =1 2 n , f) ∑n+=∞1 2n +1 .
Rješenje.

Redovi brojeva

konvergencije.
Poredbeni kriterij II. Neka je
an
lim = L.
n !+∞ bn
Ako je 0 < L < +∞, onda oba reda konvergiraju ili oba reda
divergiraju.

Redovi brojeva
a) ∑n+=∞1 1
n2
, b) ∑n+=∞1 p1 ,
n
c) ∑n+=∞1 4
2n 3 ,
+∞ n +∞ n3n ( 1 )n
d) ∑ n =1 2 n , e) ∑ n =1 2 n , f) ∑n+=∞1 2n +1 .
Rješenje.

Redovi brojeva

konvergencije.
D’Alambertov kriterij. Neka je
an + 1
lim = L.
n !+∞ an
Tada vrijedi:
ako je L < 1 onda red ∑n+=∞1 an konvergira;
ako je L > 1 onda red ∑n+=∞1 an divergira;
ako je L = 1 onda ovaj kriterij ne daje odluku.

Redovi brojeva
a) ∑n+=∞1 1
n2
, b) ∑n+=∞1 p1 ,
n
c) ∑n+=∞1 4
2n 3 ,
+∞ n +∞ n3n ( 1 )n
d) ∑ n =1 2 n , e) ∑ n =1 2 n , f) ∑n+=∞1 2n +1 .
Rješenje.

Redovi brojeva

konvergencije.
Cauchyjev kriterij. Neka je
p
lim n
an = L.
n !+∞
Tada vrijedi:
ako je L < 1 onda red ∑n+=∞1 an konvergira;
ako je L > 1 onda red ∑n+=∞1 an divergira;
ako je L = 1 onda ovaj kriterij ne daje odluku.

Redovi brojeva
a) ∑n+=∞1 1
n2
, b) ∑n+=∞1 p1 ,
n
c) ∑n+=∞1 4
2n 3 ,
+∞ n +∞ n3n ( 1 )n
d) ∑ n =1 2 n , e) ∑ n =1 2 n , f) ∑n+=∞1 2n +1 .
Rješenje.

Redovi brojeva

konvergencije.
Leibnizov kriterij. Ako za red ∑n+=∞1 an vrijedi:
a1 a2 a3 . . . an . . . (tj. niz an je padajući)
limn !+∞ an = 0,
onda je red ∑n+=∞1 ( 1)n an konvergentan.
Uoµcimo da:
prva µcetiri kriterija daju uvjet konvergencije za
redove s pozitivnim µclanovima,
Leibnizov kriterij daje uvjet konvergencije za alternirane redove.

Redovi brojeva
a) ∑n+=∞1 1
n2
, b) ∑n+=∞1 p1 ,
n
c) ∑n+=∞1 4
2n 3 ,
+∞ n +∞ n3n ( 1 )n
d) ∑ n =1 2 n , e) ∑ n =1 2 n , f) ∑n+=∞1 2n +1 .
Rješenje.

Redovi brojeva
Uoµcimo da:
prva µcetiri kriterija daju uvjet konvergencije za
redove s pozitivnim µclanovima,
Leibnizov kriterij daje uvjet konvergencije za alternirane redove.
De…nicija. Kaµzemo da je red ∑n+=∞1 an apsolutno konvergentan, ako je red

∑n+=∞1 jan j konvergentan.
Teorem. Ako je red ∑n+=∞1 an apsolutno konvergentan, onda je red ∑n+=∞1 an

ujedno i konvergentan.
Uoµcimo:
ako je red apsolutno konvergentan, onda red ujedno i konvergentan,
ako je red konvergentan, red ne mora biti apsolutno konvergentan.

Redovi brojeva
Zadatak. Ispitaj apsolutnu konvergenciju redova:

+∞ +∞
( 1)n ( 1 )n +1
a) ∑ 2n
, b) ∑ n
.
n =1 n =1
Rješenje.

Redovi brojeva
Zadatak. Ispitaj apsolutnu konvergenciju redova:

+∞ +∞
( 1)n ( 1 )n +1
a) ∑ 2n
, b) ∑ n
.
n =1 n =1
Rješenje.

Nizovi i redovi funkcija
Motivacija za pojam reda funkcija. Neka je fn : Dn ! R funkcija za

svaki n 2 N. Niz funkcija je niz
f1 , f2 , f3 , . . . , fn , . . . = ffn g.
Ako je x 2 \n 2N Dn , onda uvrštavanjem x u niz funkcija dobivamo:

niz brojeva
f1 (x ), f2 (x ), f3 (x ), . . . , fn (x ), . . . = ffn (x )g,
suma tog niza brojeva je red brojeva

+∞
f1 (x ) + f2 (x ) + f3 (x ) + . . . + fn (x ) + . . . = ∑ fn ( x ) .
n =1
Skup svih takvih redova brojeva naziva se red funkcija i oznaµcava sa

∑n+=∞1 fn .
De…nicija reda funkcija. Neka je fn : Dn ! R funkcija za svaki n 2 N,

te neka je D = \n 2N Dn . Red funkcija ∑n+=∞1 fn je skup svih redova brojeva
+∞
∑ fn (x ) = f1 (x ) + f2 (x ) + f3 (x ) + . . . + fn (x ) + . . . za x 2 D.
n =1
Skup D naziva se podruµcje de…nicije ili domena reda funkcija.

Primjerice, za n 2 N [ f0g vrijedi
fn ( x ) = x n ) fx n g = 1, x, x 2 , x 3 , . . . , x n , . . . .
+∞
) ∑ xn = 1 + x + x2 + x3 + . . . + xn + . . .
n =0
Podruµcje de…nicije reda ∑n+=∞0 x n je cijeli skup R. Sada imamo

8
>
> 1+1+1+1+... za x = 1
+∞ >
< 1+2+4+8+... za x = 2
∑ x n = > 1 + 21 + 14 + 18 + . . . za x = 12
n =0 >
> ..
:
.

De…nicija podruµcja konvergencije. Neka je ∑n+=∞1 fn red funkcija i D

njegovo podruµcje de…nicije. Podruµcje konvergencije reda funkcija ∑n+=∞1 fn
je skup svih x 2 D za koje red brojeva ∑n+=∞1 fn (x ) konvergira.
Na podruµcju konvergencije reda funkcija ∑n+=∞1 fn de…niramo funkciju

+∞
s (x ) = ∑ fn ( x ) .
n =1
koja se zove suma reda funkcija.
Dakle, ispitivanje konvergencije reda funkcija ∑n+=∞1 fn svodi se na:

odre†ivanje svih x 2 R za koje red brojeva ∑n+=∞1 fn (x ) konvergira,
odre†ivanje funkcije s (x ) na tom podruµcju koja je suma reda.

Zadatak. Ispitaj konvergenciju reda funkcija ∑n+=∞0 x n .

Rješenje.

Red potencija
De…nicija niza i reda potencija. Niz potencija je niz funkcija oblika
fn ( x ) = an ( x x0 )n za n 2 N [ f0g.
Red potencija je red funkcija oblika

+∞
∑ an ( x x0 )n = a0 + a1 (x x0 ) + a2 (x x0 )2 + . . . + an (x x0 )n + . . .
n =0
pri µcemu je:

x0 2 R,
an 2 R za svaki indeks n 2 N [ f0g.
Brojevi an nazivaju se koe…cijenti reda potencija.

Red potencija
De…nicija radijusa konvergencije. Radijus konvergencije reda potencija

∑n+=∞0 an (x x0 )n je broj R za kojeg vrijedi
q
1 an + 1 1 n
= lim ili = lim j an j .
R n !+∞ an R n !+∞
Posebno, ako su ovi limesi:

jednaki +∞ onda je R = 0,
jednaki 0 onda je R = +∞.

Red potencija
Teorem (Kriterij konvergencije reda potencija). Ako je R radijus

konvergencije reda ∑n+=∞0 an (x x0 )n , onda taj red:
konvergira za svaki x za koji je jx x0 j < R,
divergira za svaki x za koji je jx x0 j > R,
nema odluke za x za koji je jx x0 j = R.
Dakle, red potencija:

konvergira za x 2 hx0 R, x0 + R i ,
divergira za x 2 h ∞, x0 R i [ hx0 + R, +∞i
za x = x0 R i x = x0 + R konvergenciju reda treba posebno ispitati.

Red potencija
Posebno, ako je x0 = 0 onda red potencija poprima oblik

+∞
∑ an x n = a0 + a1 x + a2 x 2 + . . . + an x n + . . . ,
n =0
te taj red:
konvergira za x 2 h R, R i ,
divergira za x 2 h ∞, R i [ hR, +∞i
za x = R i x = x + R konvergenciju reda treba posebno ispitati.

Red potencija
Zadatak. Ispitaj konvergenciju reda potencija:
+∞ +∞ +∞ 1
a) ∑n =0 nx n , b) ∑n =0 n!x n , c) ∑n =0 n! x n .
Rješenje.

Red potencija
+∞ +∞ +∞ 1
Rješenje.

Red potencija
+∞ +∞ +∞ 1
Rješenje.

Taylorov red
Teorem. Neka je funkcija f : X ! R derivabilna n + 1 puta u okolini

toµcke x0 . Tada za svaki x iz te okoline vrijedi
f 0 (x 0 ) f 00 (x0 ) (n ) ( x
0)
f (x ) = f (x0 ) + 1! (x-x0 ) + 2! (x-x0 )
2
+...+ f n! (x-x0 )n + Rn (x )
pri µcemu je
f (n +1 ) ( c )
Rn (x ) = (x x0 )n +1
(n + 1) !
za neki c = x0 + θ (x x0 ) gdje je 0 < θ < 1.
Nazivi:
Taylorov polinom stupnja n,
ostatak Rn (x ) u Lagrangeovom obliku.

Taylorov red
Teorem. Neka je funkcija f : X ! R derivabilna proizvoljno mnogo puta

u okolini toµcke x0 . Tada za svaki x iz te okoline vrijedi
f 0 (x 0 ) f 00 (x0 ) 2 f (n ) ( x 0 ) n
f (x ) = f (x0 ) + 1! (x-x0 ) + 2! (x-x0 ) +...+ n! (x-x0 ) +... =
+∞
f (n ) ( x 0 )
= ∑ n! (x x0 )n
n =0
ako i samo ako je limn !+∞ Rn (x ) = 0.
Nazivi:
Taylorov red (ili razvoj) funkcije f u toµcki x0 ,
za x0 = 0 govorimo o Maclaurinovom redu (ili razvoju) funkcije f
f 0 (0 ) f 00 (0 ) 2 f 000 (0 ) 3 f (n ) ( 0 ) n
f (x ) = f (0) + 1! x + 2! x + 3! x +...+ n! x +... =
+∞
f (n ) ( 0 ) n
= ∑ n! x
n =0

Taylorov red
Zadatak. Razvij u Maclaurinov red funkcije: a) f (x ) = e x , b)

f (x ) = cos x, c) f (x ) = sin x. Odredi podruµcje konvergencije tih redova.
Rješenje.

Taylorov red

Rješenje.

Taylorov red

Rješenje. a) Vrijedi
ex 1+ 1
1! x + 2!1 x 2 + 3!1 x 3

Taylorov red

Rješenje.

Taylorov red

Rješenje.

Taylorov red

Rješenje. b) Vrijedi
1 2
cos x 1 2! x + 4!1 x 4 1 6
6! x + 8!1 x 8

Taylorov red

Rješenje.

Taylorov red

Rješenje.

Taylorov red

Rješenje. c) Vrijedi
1 1 1 3
sin x 1! x 3! x + 5!1 x 5 1 7
7! x + 9!1 x 9

Mat1 Slajdovi Dio1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Mat1 Slajdovi Dio1

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Mat1 Slajdovi Dio1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Osnove matematike

Fakultet gra†evinarstva, arhitekture i geodezije

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 1 / 49

Neki µcesto korišteni simboli matematiµcke logike:

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 2 / 49

Pojam skupa je:

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 3 / 49

Podskup skupa S je svaki skup X sa svojstvom da je svaki element skupa

Podskup X skupa S moµzemo zadati pomoću nekog svojstva P (x ), tj. kao

Zadatak. Odredi skup X = fx 2 S : P (x )g ako je S = f1, 3, 4, 7, 8g , a

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 4 / 49

Operacije sa skupovima: za podskupove X i Y skupa S de…niramo

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 5 / 49

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 6 / 49

S = f1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10g , X = f2, 3, 7, 9g , Y = f1, 2, 7, 8, 10g .

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 7 / 49

Direktni produkt ili kartezijev produkt skupova X i Y je skup X Y

Zadatak. Odredi X Y ako je X = f1, 3, 7g i Y = fa, c g .

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 8 / 49

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 9 / 49

Skup R oµcito pokriva cijeli brojevni pravac.

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 10 / 49

Ome†eni intervali u skupu R su skupovi

ha, b i = fx 2 R : a < x < bg ,

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 11 / 49

Neome†eni intervali u skupu R su skupovi

ha, +∞i = fx 2 R : x > ag ,

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 12 / 49

Minimum skupa X R je najmanji element u skupu X (pišemo min X ).

Maksimum skupa X R je najveći element u skupu X (pišemo max X ).

Uoµcimo da skup X ne mora imati ni minimum, ni maksimum.

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 13 / 49

Donja me†a skupa X R je svaki realni broj m koji je manji od svih

Gornja me†a skupa X R je svaki realni broj M koji je veći od svih

Napomena. Vaµzna razlika je sljedeća:

In…mum skupa X R je najveća donja me†a (pišemo inf X ).

Supremum skupa X je najmanja gornja me†a (pišemo sup X ).

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 14 / 49

Primjer. Za skup X = [a, b i vrijedi:

Zakljuµcak. Ome†eni skupovi realnih brojeva:

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 15 / 49

Apsolutna vrijednost ili modul realnog broja x 2 R je

Svojstva apsolutne vrijednosti:

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 16 / 49

Imaginarna jedinica je broj i sa svojstvom i 2 = 1.

Potencije broja i imaju svojstvo:

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 17 / 49

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 18 / 49

Algebarski oblik kompleksnog broja z je

pri µcemu su x, y realni brojevi za koje vrijedi:

Skup kompleksnih brojeva C de…niran je sa

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 19 / 49

Geometrijski prikaz u algebarskom obliku: kompleksni broj z = x + yi

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 20 / 49

Zadatak. Odredi Re z i Im z, te prikaµzi z u kompleksnoj ravnini, ako je:

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 21 / 49

Zadatak. Odredi gdje u kompleksnoj ravnini leµze kompleksni brojevi za

Jelena Sedlar (FGAG) Osnove matematike 22 / 49