2.4.

2020

Univerzitet u Istočnom Sarajevu

SAOBRAĆAJNI FAKULTET DOBOJ 1. Ponašanje metala pri djelovanju spoljnih sila

1.1 Elastične deformacije

Kada na metalno tijelo djeluje spoljna sila, tijelo mijenja svoj oblik i pri
dovoljnoj veličini spoljne sile dolazi do njegovog razaranja.
Djelovanjem sile nastaju istovremeno u tijelu naponi, jer se ono unutrašnjim
silama suprostavlja promjeni oblika.
Promjena oblika izazvana djelovanjem spoljnih sila se naziva deformacija.
Predavač: Dr Bojan MARIĆ
Kontakt: bojan.maric@sf.ues.rs.ba Pri niskim vrijednostima spoljnih sila (i niskim naponima) deformacija je samo
elastična; po rasterećenju ta deformacija nestaje, a tijelo poprima prvobitni
PREDMET: oblik. Prekorači li veličina spoljašnje sile određenu granicu dolazi do plastične
(trajne) deformacije, a po rasterećenju tijelo ostaje deformisano.
MATERIJALI DRUMSKIH VOZILA

Ako spoljna sila F djeluje na štap kružnog preseka u uslovima jednoosnog

zatežućeg opterećenja, nastaje u ravni S0, upravnoj na pravac dejstva sile,
normalni napon σ0 = F/S0.
U proizvoljnoj ravni S1, čija normala zaklapa sa pravcem sile F ugao α,
normalna komponenta (Fn1) i smičuća komponenta (Fs1) sile F imaju vrijednosti:

U ravni S1 deluju normalni i smičući naponi:

Normalna i smičuća komponenta sile F Tok normalnog i smičućeg napona u
zavisnosti od ugla α pri
jednoosnom zatezanju

Između elastične deformacije (ε) i napona (σ) postoji linearna zavisnost koja je
poznata kao Hukov zakon:

Normalna deformacija Smičuća deformacija

Uzdužna deformacija ε predstavlja odnos

ukupne promene dužine (Δl) i početne
dužine l0, a određuje se pomoću izraza:

1

1.2 Plastične deformacije
Zavisnost napon-deformacija za niskougljenični čelik (a) i
izgled krtog i žilavog loma (b)
1.3. Metodi ispitivanja metala i legura
1.3.1 Mehaničke osobine materijala
Dijelovi mašina i uređaja izloženi su u eksploatacionim uslovima različitim
vrstama opterećenja, a ponekad i povišenim ili sniženim temperaturama ili pak
korozionom dejstvu!
Da bi se ustanovio "odgovor" materijala na razne uslove spoljnjeg opterećenja
neophodna su laboratorijska ispitivanja, koja kad je riječ o mehaničkim
osobinama treba da budu maksimalno prilagođena realnim uslovima u
kojima dijelovi rade.
Testiranjem materijala ne dobijaju se samo podaci potrebni za projektovanje i
konstrukciju dijelova mašina već i neke karakteristike koje se odnose na
mogućnost prerade poluproizvoda u finalne proizvode.
Mehaničke osobine metala obuhvataju svojstva otpornosti i svojstva
deformacije.
Napon tečenja je najvažnija veličina za proračun (dimenzionisanje) mašinskih
dijelova.
Najveći nivo napona kojim se dio smije opteretiti mora biti niži od napona
tečenja, što se za odgovorne konstrukcije definiše stepenom sigurnosti.
Kod mekih čelika taj se napon direktno očitava sa dijagrama σ−ε i odgovara
gornjem naponu tečenja koji se označava sa Re, MPa.
Kod drugih vrsta čelika ne može se u toku ispitivanja zatezanjem direktno
uočiti napon tečenja. Budući da i pri najmanjem opterećenju nastaju lokalne
plastične deformacije, postavlja se pitanje koliko se najviše plastično izduženje
može tolerisati, a da rad konstrukcije ne bude ugrožen.
Usvojena je za čelik trajna deformacija od 0.2%, a napon potreban za tu
deformaciju zove se tehnički (ili konvencionalni) napon tečenja, R0.2.
2.4.2020
Dostigne li napon vrijednost koja odgovara tački H, dolazi do rasta trajne
deformacije, koji je praćen naglim padom napona. Sniženje napona pri
kojem se deformacija nastavlja, naziva se tečenje materijala; tačka H koja
prikazuje početak trajne deformacije označava se kao gornja granica tečenja
ili samo napon tečenja. Deformacija εH, koja odgovara tački H, može se
smatrati za granicu između elastične i trajne deformacije.
Oblast ulijevo se koristi za procjenu konstrukcionih osobina materijala
(gdje nije dopuštena trajna deformacija), oblast udesno sadrži informacije
potrebne za tehnološke postupke, zasnovane na trajnim deformacijama
(naročito pri kovanju, valjanju).
1.3.1.a Ispitivanje zatezanjem
Zasniva se na sporom zatezanju uzorka standardnog oblika i dimenzija na
uređaju koji se zove kidalica. Ona je opremljena dinamometrom za mjerenje sile
i pisačem koji u svakom momentu zapisuje zavisnost izduženja od sile. Pomoću
podataka zabilježenih pri ispitivanju i izmjerenih na prekinutom uzorku
određuju se:
• Jačina na kidanje, Rm, MPa (Zatezna čvrstoća),
• Napon tečenja, R0,2, MPa (Gornja granica tečenja, ReH),
• Izduženje A5, A10, % (Indeksi se odnose na radnu dužinu),
• Suženje Z, % (Kontrakcija),
• Modul elastičnosti E, MPa.
Jačina je pokazatelj kvaliteta materijala, koji se ne koristi kao proračunska
veličina kod duktilnih materijala. Ipak se uporednim ispitivanjima više uzoraka
mogu prema jačini ustanoviti eventualne unutrašnje metalurške greške
(poroznost, nemetalni uključci).
Za druge legure (Al, Cu, Mg) grafik σ-ε počinje da se krivi već pri niskom
naponu te se uzima da naponu tečenja odgovara trajna deformacija od 0.5%. U
ovom slučaju tehnički napon tečenja označava sa R0.5.
Izduženje (A5, A10) može biti bolji pokazatelj metalurškog kvaliteta čelika nego
jačina, jer u slučaju poroznosti ili nemetalnih uključaka A drastično opada. Pri
relativno niskom opterećenju proizvod A10×Rm je indikator žilavosti čelika.
Suženje Z je bitan pokazatelj obradljivosti metala plastičnim deformisanjem.
2

Modul elastičnosti.
Pri zamjeni jednog materijala drugim uvijek se mora uzeti u obzir ne samo
jačina već i modul elastičnosti. To je karakteristika koja određuje ugib odnosno
krutost određenog mašinskog dijela. Na primjer aluminijumska osovinica će se
istegnuti tri puta više nego čelična pri istom opterećenju jer je
EAl = 69000 MPa, a Eč = 207000 MPa.
Modul elastičnosti ne mijenja se sa promjenom jačine čelika (npr. zbog
legiranja, hladnog ojačanja, termičke obrade), već uvijek ostaje Eč = 207000
MPa pri sobnoj temperaturi.
Pri temperaturi oko 650°C, modul elastičnosti opada do oko 60000 MPa. Stoga
se može reći da je modul elastičnosti stalna veličina za grupu legura (ima
određenu vrijednost za čelike, drugu za legure Al, treću za legure Cu, …) ali
linearno opada sa porastom temperature.
Brinelova tvrdoća (HB) mjeri se na ravnom uzorku utiskivanjem čelične
ili volframske kuglice prečnika D = 10, 5, 2.5 mm. Na kuglicu se preko
sistema poluga i tegova djeluje opterećenjem F = K ⋅D2 , daN.
Za čelike se uzima K = 30, a za mekše materijale (neželjezne) usvaja se K
= 10, 5, 1.5 ili 1. Pri pravilno odabranoj sili, prečnik otiska d treba da bude
u granicama: d = (0.25 − 0.6)D .
Na osnovu F, D i prečnika otiska d, izmjerenog na mikroskopu ugrađenom
u Brinelov aparat, računa se tvrdoća:
Metode mjerenja tvrdoće
2.4.2020
1.3.1.b Mjerenje tvrdoće
Tvrdoća se definiše kao otpor prodiranju utiskivača koji je tvrđi od ispitivanog
materijala.
Kod metalnih materijala postoji jaka korelacija izmedju elastičnosti i tvrdoće, pa
zato i veličina odskoka može poslužiti za procjenu tvrdoća po tzv.
Skleroskopskoj metodi.
Najčešće se tvrdoća tehničkih metala određuje po
Brinelu, Vikersu i Rokvelu.
Najveća tvrdoća koja se može mjeriti sa utiskivačem od kaljene čelične
kuglice je 450 HB, a sa kuglicom od sinterovanih volframskih karbida, ta je
granica 750 HB. Između jačine na kidanje konstrukcionih čelika u
normalizovanom stanju i tvrdoće HB ustanovljena je empirijska veza Rm =
(3.4−3.6) HB
Vikersova tvrdoća (HV) mjeri se pomoću dijamantske piramide sa uglom pri
vrhu od 136º koja se utiskuje pod opterećenjem od 5, 10, 20, 30, 50, 100 daN,
odnosno preko poluge na koju djeluju tegovi od 5, 10, 20, 30, 50 i 100 kg.
Tvrdoća po Vikersu izračunava se prema izrazu:
gdje je d, mm - aritmetička sredina dvije izmjerene dijagonale kvadratnog
otiska. Očitavanje dimenzija otiska obavlja se na mikroskopu ugrađenom u
aparat za mjerenje tvdroće.
Metoda po Vikersu naročito je pogodna za kontrolu tvrdoće veoma tvrdih
površina kao što su kaljene, cementirane, nitrirane ili difuziono metalizirane.
Pored toga mogu se mjeriti tvrdoće tankih predmeta ako se primjene mala
opterećenja kojima se djeluje na utiskivač.
Tvrdoća HV bliska je tvrdoći HB u granicama 250-600; izvan ovog intervala
tvrdoće se znatno razlikuju, te za prevođenje jedne u drugu služe uporedne
tablice.
Treba naglasiti da je na metodi Vikers zasnovano mejrenje mikrotvrdoće sa
veoma malim opterećenjem reda veličine od nekoliko stotina grama. Za
veoma tvrde materijale miktrotvrdoća se mjeri metodom Knupa sa
dijamantskim utiskivačem koji ostavlja otisak u obliku romba.
3
 2.4.2020

Skleroskopska tvrdoća ili

Rokvelova tvrdoća (HRC, HRB) mjeri se direktnim očitavanjem na skali
tvrdoća po Šoru (HSh)
aparata.
određuje se prema visini
Utiskivač kod metode HRC je dijamantska kupa sa uglom od 120º. Najprije se
elastičnog odskoka malog
ručnim okretanjem pritiskivača uvodi predopterećenje od 10 daN, a zatim
tega koji slobodno pada sa
pomoću poluge standardno opterećenje od 140 daN. Posle uklanjanja glavnog
određene visine. Poslije
opterećenja očitava se HRC, i najzad uzorak potpuno rasterećuje.
mjerenja ne ostaju nikakvi
tragovi, koji bi mogli
Može se približno uzeti da je tvrdoća HRC ≅ (1/10)HB.
djelovati kao inicijalne
prsline kod dinamički
Druga skala HRB upotrebljava se za mjerenje tvrdoće relativno mekših
opterećenih dijelova.
materijala (HB < 400). Kao utiskivač koristi se čelična kuglica prečnika 1/16
Kontrola pokazivanja
inča na koju se djeluje pomoćnim i glavnim opterećenjem od (10+90) daN.
Šorovog skleroskopa obavlja
se pomoću etalon-pločica
Mjerenje tvrdoće po Rokvelu je veoma brzo, a otisak je gotovo nevidljiv.
poznate tvrdoće date u
jedinicama HSh ili HB.

1.3.1.c Udarna žilavost i žilavost loma

Ispitivanje udarne žilavosti prvi je uveo Šarpi (Charpy) i definisao je kao

rad potreban za prelom probnog uzorka presjeka 1 cm2, koji sadrži žljeb
propisanih dimenzija.
Ovako definisana veličina udarne žilavosti nema fizički karakter, pa rezultati Rezultati ispitivanja u velikoj
mogu biti uporedivi samo ako su dobijeni na istim probnim uzorcima i u istim mjeri zavise od temperature
uslovima. Metali skloni krtom lomu razaraju se pri malom utrošku energije i probnog uzorka!
gotovo bez vidljive deformacije na mestu preloma.

Što se tiče probnog uzorka, najvažniji je žljeb koji je urezan poprečno na

sredini uzorka. Tako se lokalizuje mjesto preloma i stvaraju uslovi za krti lom
čak i kod žilavih materijala.
Prema obliku žljeba (zareza), žilavost određena na uzorcima 10×10 mm i
klatnu raspoložive energije od 300 J označava se sa KU i KV, što znači da je u
pitanju U- žljeb dubine 5 mm, odnosno V- žljeb dubine 2 mm.

Rezultati ispitivanja po Šarpiju nisu dovoljni za procjenu pouzdanog rada

Kod ugljeničnih čelika, sa
konstrukcije u realnim uslovima!
snižavanjem temperature, žilavost
naglo pada u uskom
Zato je uveden dinamički test kidanja (Dynamic Tear Test) koji se izvodi na
temperaturskom intervalu!
uzorcima različitih presjeka izloženih dejstvu energije slobodnog pada tega
određene mase.
Na krivoj se uočava prevojna tačka koja
određuje prelaznu temperaturu, kao
GRANICU žilavog i krtog loma. Proračun mašinskih dijelova dugo se zasnivao na naponu tečenja i stepenu
sigurnosti. Pored toga što su radni naponi bili niži od dozvoljenih dolazilo
Jedna od najboljih ilustracija o uticaju prelazne temperature je havarija brodova je do iznenadnih lomova. Lom nastaje zbog rasta inicijalnih prslina na
Liberti (Liberty) proizvođenih u toku II svjetskog rata. Svi su brodovi bili izrađeni mjestima uključaka i drugih diskontinuiteta, na koje su posebno osjetljivi
od niskougljeničnih čelika koji su pokazali dobra svojstva plastičnosti pri statičkom metali visokog napona tečenja i velike jačine.
ispitivanju zatezanjem. Međutim, kod četvrtine od ukupnog broja ovih brodova Zato je za ovu klasu materijala uveden pojam žilavost loma, koji se
pojavile su se prsline, a kod nekih i prelamanje na dva dijela još dok su bili usidreni odnosi na otpor širenju prsline.
u luci. Detaljnim ispitivanjima došlo se do zaključka da je havarija nastala zbog
koncentracije napona izazvane otvorima na palubi i bliskosti prelazne temperature
čelika i okolne temperature u luci.

4
 2.4.2020

1.3.1.d Određivanje dinamičke izdržljivosti

Savremene metode defektoskopije (ultrazvučne, radiografske) omogućuju da
se otkriju prsline veće od 0.51 mm, što znači da se greške manjih dimenzija
moraju prihvatiti i propisati nivoi napona koji neće širiti prsline.
Za procjenu radnog vijeka nekih mašinskih dijelova nije presudan stepen
sigurnosti u odnosu na napon tečenja, već kritična veličina greške!
Analizom brojnih preloma mašinskih dijelova koji su dugo bili izloženi
naizmjenično promjenljivom opterećenju (npr. klipnjača, osovina i sl.),
ustanovljeno je da radni naponi nisu prelazili napon tečenja.
Pošto lomovi nisu nastali zbog unutrašnjih grešaka (porozna mesta, nemetalni
uključci) pretpostavilo se da je došlo do zamora materijala usled dugotrajnog
rada.

Budući da su mnogi dijelovi mašina opterećeni promjenljivim naponima,

dinamička izdržljivost je od suštinskog značaja kako pri izboru materijala
tako i pri dimezionisanju dijelova!

Laboratorijskim ispitivanjima uzorka poliranih površina na mašinama koje se

zovu pulzatori, dobijaju se Velerove krive, nazvane prema autoru (Wöhler) Drugačiji je oblik krive
koji je prvi ispitivao zamor vagonskih osovina. Ispitivanje se obavlja sa σ-N za legure
različitim nivoima promjenljivih napona, koji dovode do loma posle određenog aluminijuma i drugih
broja ciklusa ponovljenih opterećenja. neželjeznih metala. Kod
njih dinamička jačina
Velerova kriva za čelik i za leguru aluminijuma stalno opada sa porastom
N, tako da se ona mora
Uočava se da za čelik, pri naponu σ ≈ 500 MPa, broj ciklusa može biti veoma vezati za napon koji
veliki (N = 106-107), a da se ne pojavi opasnost od loma. Ta granična materijal izdržava do
vrijednost napona koju materijal praktično izdržava bez obzira na broj ciklusa određenog broja ciklusa.
ponovljenih opterećenja zove se dinamička jačina (dinamička čvrstoća,
dinamička izdržljivost).
Velerova kriva: a) za čelik i b) za legure
aluminijuma (Al-Cu)

Pošto su ispitivanja na zamor dugotrajna i skupa pokušalo se da se povežu

dinamička izdržljivost i jačina. U tom smislu određuje se stepen zamaranja
kao odnos dinamičke izdržljivosti i jačine na kidanje (RD/Rm= 0.45-0.25
zavisno od vrste materijala).
Ovo je samo orijentaciona ocjena jer na dinamičku izdržljivost ne utiče
samo vrsta materijala već i:
• koncentratori napona (radijusi zaobljenja, zarezi, nemetalni uključci),
• površinska hrapavost uslovljena mašinskom obradom,
HVALA NA PAŽNJI!
• zaostali površinski naponi i
• agresivnost sredine (elektrolitička i gasna korozija).

Pored dinamičkog zamora, kod nekih vrsta keramika i stakla može nastati i
tzv. statički zamor. Navedeni materijali za neko vrijeme dobro izdržavaju
određeno statičko (nepromjenljivo) opterećenje, a zatim postepeno propadaju.
Uzrok tome su hemijske reakcije potencirane atmosferskom vlagom i
aerosolima, kao i visokim površinskim pritiscima.