Uvod

- predstavi autora i djelo (književno razdoblje, karakteristike razdoblja, vrsta djela,

kako je organizirano djelo)
- odgovor na polazno pitanje na temelju kojeg se piše razrada (3 odlomka razrade)

Johann Wolfgang von Goethe, Patnje mladog Werthera

Roman Patnje mladog Werthera napisao je Johann Wolfgang von Goethe, jedan od
najznačajnijih njemačkih književnika. Po vrsti je epistolarni roman tj. roman u obliku pisama.
Djelo je nastalo 1774. godine (18. st.) u vrijeme predromantizma. Razdoblje
predromantizma u Njemačkoj obilježeno je pokretom Sturm und Drang što u prijevodu
znači oluja i prodor. Mladi njemački geniji su se kroz taj pokret bunili protiv ustaljenih
književnih pravila iz razdoblja prosvjetiteljstva te su se zauzimali za slobodu stvaralaštva.
Roman Patnje mladog Werthera izražava svjetsku bol tj. weltschmerz, spoznaju o ispraznosti
ljudskog života i nepostojanju iskrenosti. Glavni lik romana, Werther, pati zbog neostvarene
ljubavi prema Lotti, zaručnici Alberta. Od ovog djela potječe izraz verterizam koji označava
svjetonazor i stil života prenaglašene emocionalnosti, romantičnosti i sentimentalnosti.
Djelo ima autobiografske elemente jer se sam autor našao u sličnoj situaciji kao glavni lik
Werther. (ODGOVOR NA POLAZNO PITANJE – TEZA)

Karakterizacija Werthera
- obrazovan mlad čovjek
- umjetnički nastrojen
- idealist
- osjetljiv, emocionalan, sentimentalan
- piše pisma prijatelju Wilhelm od svibnja 1771. do samoubojstva u prosincu 1772.
- Wahlheim, Njemačka (18.st.)
- zaljubljen je u Lotu, ali je ona već zaručena za Alberta
- svoju patnju i bol često iskazuje kroz opise prirode

Djelo
- prvi dio: ljeto 1771., sretno i optimistično razdoblje, Werther se zaljubljuje
- drugi dio: jesen 1771. – zima 1772., pesimizam, patnja zbog ljubavi
- organizacija: prva knjiga (W. je u Wahlheimu) i druga knjiga (odlazi iz Wahlheima)
- PRVA KNJIGA:
- djelo započinje bilješkom urednika da čitatelj suosjeća s Wertherom i njegovom
tragičnom sudbinom
- na početku saznajemo da je Werther otišao u Wahlheim te iza sebe ostavio prijatelja
i majku, namjera mu je da nađe mir i provede vrijeme crtajući
- iz pisama saznajemo da nema dobar odnos s majkom (obraća joj se samo preko
Wilhelma)
- marljiv i predan umjetnik, često promatra prirodu i ljude u seoskom okruženju
- iako je na početku još uvijek sretan, ipak aludira na samoubojstvo, spominjući ga kao
bijeg od patnje
- u dva tjedna od posljednjeg pisma saznajemo da se Werther zaljubio u Lottu, kći
sudskog izvršitelja čija je majka umrla prije nekoliko godina
- ona se brine o svojoj braći i sestrama
- upoznao ju je na putu za ples (bal), saznao je kako vole ista književna djela te se
zaljubio
- ubrzo saznaje da je zaručena za Alberta
- Werther počinje česte posjete Lotti
- Albert se vraća u grad nakon smrti oca, pa Werther odlučuje otići jer ne može
podnijeti njegovu prisutnost tj. ne može ga gledati u „posjedu tolikih savršenstava“
- rasprava Werthera i Alberta: tijekom razgovora o Albertovim lovačkim pištoljima,
dolaze na temu samoubojstva (Werther smatra kako se kroz samoubojstvo može
postići sloboda, dok Albert smatra da se ono ne može opravdati)
- za rođendan Werther dobiva crvenu vrpcu koju je nosila Lota na plesu (od Alberta) i
kopiju Homerovih djela (od Lote)
- Werther odlučuje otići raditi kod grofa C., A. i L. ne znaju da odlazi, prije odlaska W. i
L. razgovaraju o njezinoj majci

- DRUGA KNJIGA:
- W. je došao na radno mjesto, odlično se slaže s grofom, ali ne i sa svojim izaslanikom
- drugi izvor neugodnosti za W. je aristokracija novog mjesta (aristokratski sloj
naglašava svoju superiornost i socijalne povlastice) – opsesija manirom i društvenim
ljepotama
- W. piše pisma Loti, a ubrzo saznaje kako su A. i L. stupili u brak
- grof C. poziva Werthera na večeru gdje se okuplja aristokracija, W. biva odbačen od
aristokracije te odlazi nakon što ga zamoli grof
- kasnije kruže glasine kako je W. arogantan – ovo ga potiče da podnese ostavku i ode
iz mjesta
- Princ Wertheru nudi smještaj na svom imanju, W. prihvaća
- na putu do imanja W. posjećuje svoje rodno mjesto
- vraća se u Wahlheim i saznaje tragične vijesti: od majke Hansa i Filipa saznaje da je
Hans je umro, a njezin se suprug vratio bez primanja, mladić koji je bio zaljubljen u
udovicu za koju radi ju je pokušao silovati te je bio smijenjen
- razgovor Lote i W., poljubac ptičice
- nova pastorova supruga dala posjeći orahovo drvo, W. bijesan
- susret W. i Heinricha – tražio cvijeće za djevojku, W. saznaje da je H. radio ja Lotinog
oca te da se zaljubio u L., a onda je bio otpušten te je poludio
- kraj djela piše urednik (zbog W. samoubojstva)
 - W. je odlučio kako si želi oduzeti život, L. mu govori da ga manje posjećuje
- on dolazi prije Badnjaka, sam s L., poljubac, Lota je naljutila i rekla mu da ode
- W. piše pismo da posudi Albertove pištolje
- Lota daje pištolje Wertherovoj slugi
- W. puca u glavu, umire tek kasnije nakon što su ga pronašli

Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići

Vjenceslav Novak, autor romana Posljednji Stipančići, rođen je u Senju 1859. godine (19.st.).
Smatra se jednim od najznačajnijih hrvatskih pisaca realizma zbog čega je i dobio nadimak
„hrvatski Balzac“. Novak u svom socijalnom romanu Posljednji Stipančići tematizira
društvenu i moralnu propast jedne ugledne patricijske obitelji u Senju, a uz to opisuje i
položaj žene u patrijarhalnom društvu kao i političke prilike u Hrvatskoj početkom 19.st
(ilirski pokret i buđenje nacionalne svijesti). Djelo se odlikuje obilježjima realizma kao što su
kritičnost prema društvu, objektivnost, psihološka karakterizacija likova, detaljni opisi
interijera (digresije) te književni postupci pripovijedanja, monologa, dijaloga, pisma i
memoara. Djelo se sastoji od 16 poglavlja od kojih se prva i zadnja dva bave već
osiromašenom obitelji Stipančić, a preostali objašnjavaju samu propast. (ODGOVOR NA
POLAZNO PITANJE – TEZA)

Djelo:
- počinje opisom Lucije i Valpurge Stipančić te njihovog siromašnog doma
- Lucija je bolesna, a Valpurga odbija otvoriti prozore i zračiti prostoriju kako joj je
rekao liječnik jer misli da je prehlada izvor bolesti (Lucija ima tuberkulozu)
- Valpurga je također bolesna, ima problema sa srcem
- služavka Gertruda
- poštar Marko donosi pisma (Lucija misli da su od Alfreda, ali su zapravo od Tintora,
muškarca koji je zaljubljen u Luciju)
- V. je rekla Tintoru da piše Luciji kao da je on Alfred (kako bi se Lucija osjećala bolje)
- početak retrospekcije: Valpurga se prisjeća vjenčanja s Antom Stipančićem
- na proslavi je pijani natporučnik Winter izjavio ljubav Valpurgi, na što je Ante poludio
te je proslava ubzo završila
- prvi sin Juraj
- kada Ante odlazi na poslovni put, V. potajice lista muževe bilješke i saznaje da je
prekršio neke zakone te da mu se zabranjuje nositi plemićko odijelo i mora predati
plemićki mač
- žene su u obitelji bile podređene, Luciji je zabranjeno družiti se s djecom nižeg
staleža, a V. nije mogla poljubiti sina
- Juraj je bio nadaren te mu je Ante davao svu pažnju, zanemarivao je Luciju
- Lucija do 6. godine nije jela za stolom, već u kuhinji
- kada je dobila dopuštenje da jede za stolom bila je sretna, ali nakon što je vidjela
kako su se otac i sin odnosili prema njoj, povukla se nazad u kuhinju
- kada je Juraj porastao, Ante ga je poslao na studij u Beč
- otada se Ante povukao u sebe, a jedino bi bio sretan kada bi dobio pismo od Juraja
- Ante je morao plaćati velik dio novca za Juraja, pa je morao prodati brod
- za Lucijino obrazovanje nije bilo novaca
- pripremao se godišnji ples gdje se okupljaju ugledne obitelji, Lucija je dobila
dopuštenje od oca da prisustvuje plesu
- na dan plesa se A. vraća doma ljut, pa V. i L. strahuju da će se predomisliti
- ljut je jer se Juraj ni ove godine ne vraća (izlika mu je da će mađarski postati službeni
jezik, pa ga mora naučiti)
- L. ipak odlazi na ples i o njemu dugo razgovara s majkom
- Ante je polako propadao, postao je bolestan i morao je i dalje slati novce za sina
- političke prilike: budi se nacionalna svijest, Vukasović želi ujedinjenje i traži
zastupnike za Sabor, Ante želi ujedinjenje s Mađarima kako bi njegov sin imao bolje
prilike
- Vukasović drži govor na hrvatskom jeziku, ali ga dio ljudi ne razumije (zbunjenost
naroda)
- Martinčić je žestoki protivnik Vukasovića
- Lucija počinje mrziti oca te mu se čak i suprotstavi, govoreći kako bratu ide sve, a njoj
ništa
- V. ju nagovara da se ispriča ocu
- Ante postaje sve bolesniji i dobiva pismo kako mu je sin postao konobar (njegovo
objašnjenje za to je da ga otac nije dovoljno financijski uzdržavao)
- kako nema više novaca, htio ga je posuditi od lihvara Marka Cincara (lihvar je
inzistirao na svjedocima, a A. je htio da to ostane tajno pa je plan propao)
- u posjeti dolazi ugledni Benetti koji pokušava pridobiti Antu na svoju stranu kao
sudca
- A. šalje govor Vukasoviću i moli ga za novac, biva odbijen
- prihvaća uvjete majora Benettija i dobiva novac koji odmah šalje sinu
- sin mu šalje pismo i govori kako će vratiti dvostruko ako je Lucija bila oštećena
- na dan izbora izbila tučnjava između sukobljenih strana
- major Benetti biva smijenjen, preuzima Winter
- Ante postaje sve bolesniji te na kraju umire u Lucijinim rukama
- Juraj napokon posjećuje i sa sobom dovodi Alfreda Ručića
- Alfred provodi puno vremena s Lucijom, ona se zaljubljuje
- Juraj piše pisma Mukiju kojem duguje novac (pokušava nagovoriti majku da proda
jednu kuću)
- prisilio majku da mu da novce (rekao je da će se ubiti)
- V. prodaje kuću i seli se u malu tijesnu kućicu koja je pripadala Valpurginoj obitelji
- Juraj i Alfred se vraćaju u Zagreb
 - Lucija je ostala trudna te je o tome pisala Alfredu, on joj šalje lijekove od kojih je
pobacila
- V. se nadala da će Alfred oženiti Luciju, ali on nije pisao, a Lucija je postajala sve
bolesnija
- V. traži da Tintor, koji je zaljubljen u Luciju, piše pisma kao da je Alfred
- Lucije je isprva bila sretna, ali nakon nekog vremena počinje sumnjati u pisma
- Tintor piše pismo da će ju oženiti za 3 mjeseca, a onda to odgađa
- Lucija napokon piše Alfredu i nakon par dana saznaje da je oženjen
- prije smrti je htjela vidjeti Tintora
- Lucija umire, a V. živi još koju godinu
- bila se siromašna i omotavala se u plahte kada je prosila kako ju nitko nebi
prepoznao te na kraju umire

Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi

Miroslav Krleža, jedan od najutjecajnijih književnika 20.st., rođen je u Zagrebu 1893.g.

(19.st.). Dramu Gospoda Glembajevi napisao je 1929. godine, a dio je glembajevskog ciklusa
u koji se još ubrajaju U agoniji i Leda. Po vrsti je psihološka, analitička i komorna drama, no
prožeta je i naturalističkim (biološka karakterizacija likova) te realističkim (kritika društva)
elementima. Radnja drame se odvija u Zagrebu u jednoj noći 1913. godine. Tematizira
uspon i konačnu propast ugledne obitelji Glembay kao i njihovu preopterećenost
obiteljskim nasljeđem. Korištenjem Aristotelovog trojnog jedinstva, tj. sužavanjem prostora
i vremena radnje, Krleža je fokus stavio na psihološku karakterizaciju likova. Drama je
podijeljena na tri čina. Pripada Drugom razdoblju hrvatske književnosti od 1929. do 1952.
godine koje važnost stavlja na socijalne teme i unutarnji svijet likova. (ODGOVOR NA
POLAZNO PITANJE)

Djelo:
- prvi čin:
- Leone Glembay se vraća u obiteljsku kuću nakon 11 godina uoči proslave obljetnice
tvrtke Glembay Ltd.
- razgovor u Salonu gdje se nalazi galerija obiteljskih portreta
- razgovor Angelike (udovica starijeg sina Ivana) i Leonea (sina bankara Glembay)
- dijalog je filozofskog karaktera
- dolaze Titus Andronicus Fabriczy (župan) i dr. Silberbrandt (svećenik, ispovjednik
barunice Castelli)
- stoje ispred portreta Angelike i razgovaraju o umjetnosti
- slika s Glembay vagom u ruci: Fabriczy brani simbol vage (cehovski simbol, znak
trgovanja i stjecanja bogatstva), Leone ističe vagu kao simbol varanja (prvi Glembay
je vagao krivo i tako stekao bogatsvo)
- Leone govori kako mu portreti predstavljaju mračnu povijest obitelji Glembay (neki
su se namjerno utopili, otrovali itd.) i da je obitelj zapravo prokleta
- gospoda odlaze, a Leone se vraća u sobu gdje dolazi Puba Fabriczy (odvjetnik tvrtke)
- Puba spominje slučaj Rupert-Canjeg
- na scenu dolaze Ignjat Glembay (bankar i otac Leonea) i dr. Altmann
- Ignjat predlaže da daju protuizjavu u novinama
- dolazi barunica Castelli Glembay i Ballocsanszky sa svojim sinom Oliverom
- slučaj Rupert-Canjeg: kočija u kojoj je bila barunica pregazila je staricu Rupert,
njezina snaha Fanika Canjeg je bila krojačica i tražila je novčanu pomoć tj. novu
mašinu od Glembayevih (kucala je na vrata, ali ju nisu pustili do barunice jer nije
imala vizit kartu), a kad ju nije dobila se bacila s 3. kata zajedno s djetetom
- Puba smatra da javnost treba uvjeriti kako je Rupertica bila prosjakinja koja je
redovito pila te je bila pijana u trenutku nesreće (da je umrla od srčanog udara)
- Leone govori kako je nakon što je Fanika bila izbačena, on kupio mašinu i htio ju
poslati
- ostaju Silberbrandt, Leone i Glembay
- Leone govori kako je Canjeg rekao da pošalje molbu u Dobrotvorni Ured
- također spominje kako je barunica bila u intimnim odnosima sa Skomrakom i samim
Silberbrandtom
- čin završava tako što se u pozadini čuje grmljavina

- drugi čin:
- u središtu je sukob oca i sina
- Silberbrandt moli Leonea da povuče svoje izjave, ali on odbija
- dolazi Ignjat (Naci) Glembay
- odlazi Silberbrandt, Naci govori kako je čuo sve što je Leone rekao i traži ga da mu
kaže je li to istina
- Leone govori kako je Silberbrandt ljubavnik barunice Castelli, Ignjatu pozli
- kreće sukob i optuživanje među sinom i ocem – Leone govori kako je otac uvijek više
volio Ivana, kako je pokušao prikriti samoubojstvo sestre Alis
- Leone govori da zna da je otac bio u odnosima s barunicom još i prije smrti majke te
da je barunica rastrošna, bez srca
- pokušava ocu objasniti kako ga barunica upropaštava materijalno i moralno
- Glembay poludi i fizički napada sina
- na to mu Leone samo zahvaljuje, a onda govori kako je i njega samog barunica
pokušala zavesti kada je imao 21. godinu
- Glembayu pozli, poziva kamerdinera i govori mu da dovede barunicu
- on se vraća i kaže da nije u svojoj sobi, Glembay ga opet šalje
- napokon dolazi barunica, Glembay ju pita gdje je bila, pozli mu i umire

- treći čin:
 - soba bankara Glembaya – Angelika moli, Leone crta posmrtnu masku, tu su Fabriczy,
Silberbrandt, Altmann
- odlaze, a dolazi barunica
- barunica i Leone su sami – ona govori kako zna da ju Leone mrzi, a on joj čestita jer si
je sad osigurala palaču u Trstu
- ona ga optužuje da je svojim riječima ubio oca
- barunica priznaje da je bludnica i kako je došla iz materijalnih razloga (to objašnjava
time da svi imaju loše strane i da je ona bila siromašna)
- vraća se Angelika i ljuti se jer Leone samo psuje obitelj kao da i on nije Glembay, na
što on uzvraća kako se on bori protiv onog glembajevskog u sebi
- dolazi barunica, u ludilu govori kako je pokradena (Leone govori kako je uzeo natrag
sve ono što je ona godinama krala)
- barunica kaže kako Glembajevi uistinu jesu varalice, Leone uzima škare i ubija ju

Sukobi
otac – sin
glembajevska (nagon, tjelesno, animalno) – daniellijevska priroda (razum, duhovno, ljudsko)
- unutarnji sukob Leonea

Tin Ujević, poezija

Augustin Tin Ujević rodio se u Vrgorcu 1891. godine (19.st.). Smatra se jednim od
najznačajnijih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća. Spojivši hrvatsku tradiciju i modernu europsku
književnost dobio je nadimak klasik modernizma. U početcima stvaralaštva bio je pod
utjecajem Matoša i hrvatske tradicije te je pisao domoljubne, intimne i pejzažne pjesme.
Njegova kasnija književnost dijeli se na tri faze. U prvoj je pod utjecajem Baudelairea pisao
intimnu poeziju s elementima pesimizma te trubadursko – petrarkističke tradicije (zbirke
Lelek sebra i Kolajna). U drugoj fazi emocionalnu zamjenjuje misaonom poezijom
obilježenom slobodnim stihom te osjećajem životnosti i vjere u čovjeka (zbirke Auto na
korzu, Ojađeno zvono). Treću fazu karakterizira Ujevićevo mirenje sa svijetom te prihvaćanje
života kao i nepravilno rimovane pjesme otvorene strukture (zbirka Žedan kamen na
studencu).
Najpoznatije pjesme:
Kolajna
Noć u kojoj pljušte zvijezde
Vrućica od žene
Trideset godina putovanja
Zapis na pragu
Meni bez mene
Naše vile
Notturno
Oproštaj
Igračka vjetrova
Moj grijeh
Pobratimstvo u licu svemira
Visoki jablani
Odlazak
Svakidašnja jadikovka
Kako putuju mrtvaci
Halje
Kaliži medenoj gozbi
Magija stvarnosti
Nepoznati Ujević
Dušin šipak
Analiziranje pjesme:
vrsta pjesme – ljubavna, misaona, pejzažna, domoljubna…)
kompozicija – stihovi, strofe (sonet: 4 strofe – dvije katrene i dvije tercine)
vrsta rime (slobodan ili vezani stih – parna, obgrljena, ukrštena)
glavni motivi (tema pjesme)
ritam (spor, umjeren, brz – kako se postiže npr. korištenje interpunkcije i rime)
ton pjesme (tužan, sretan…)
stilska sredstva – primjeri (citati)
kojoj fazi pripada – objasniti