Tomislav Čale

SLIJEĐENJE SUNCA
izabrani stihovi
SLIJEĐENJE SUNCA
Život je samo slijeđenje Sunca.

Svi mi zadihani
u čudnoj želji
idemo za njim.

I kamenje i trave
I ptice i ljudi.

I ko zaostane –
- sledi se.

Ko požuri –
- izgori.
etla u tamu
tamo

oštati se
or strasti
u ukrasti

ijezde
o pasti
ocvasti

vijet
o izrasti
Ne rastemo ka nebu
nego ka zemlji
Ne u visinu
već u dubinu

Ne prema svjetlosti
već prema tmini

U tamnoj dubini
odvija se naš pravi život

Na kraju
kad svenemo i strunemo
i za nama utabaju zemlju
iz naših razgranatih korijena
niknuće novi izdanci
proklijaće nanovo

ruke

i lica

i oči
oga dana svaka će zvijezda
ti nož.
e zlokobno i hladno
e s neba).

oga dana, kad počnu padati,

će bodež sigurno biti moj.
rno će se zariti duboko,
ži, do samoga dna).

oga dana umirat ću dugo

dom proboden
losjajnim nebom.
Zvijezde
koje proždiru
jedna drugu

Patuljci
koji gutaju
divove

Crne rupe
koje srču
zvjezdanu srž
mliječnu i hranjivu

I mi
što upiremo
poglede nebu
i skupljamo mrvice
zvjezdanoga praha
 (za Denisa Markića)
smo ribe.

eni na obalu
ćno se bacakajući
mo.
ovoga svijeta
tar je za nas.

smo pacovi.

ući krvavo i dugo

miruće ribe
đoj muci živimo.

nas je more...
Jedva smo se
dočepali
jutra
ostavivši za sobom
slijepi lavež noći

Utjeha
novoga dana
do neprepoznatljivosti
sličnoga starima

Dva miša
crni i bijeli
grickaju našu
liniju života
čno K na početku,
no na papir
čavla
anibalovog slona,
zi u ukopano,
reno R,
završava
enim V,
iječ ne ublažava,
obljava, ne omekšava,
je nam odmora na kraju.

e natjeralo moje pretke

sveopćoj Babilonskoj pometnji
eru baš taj kvrgav niz slova
e označe ovu gustu tečnost
plakuje naše unutrašnje obale?
(prema sv. Augustinu)

Oni što su
izgubili razum
manje su
izgubljeni
od onih
što su
izgubljeni
u razumu.
ost je nejaka
m bdjeti nad njom
vo tame
da je zgasne

ost je nejaka
ča od mraka
vo tame
advladala je
Ići ćeš daleko i duboko,
tražeći strasno, bez luči, kroz tminu.
Letjet ćeš nisko i visoko,
dok mnogi zemaljski dani minu.
Zagledat ćeš se strpljivo, dugo,
u neku blisku, a davnu daljinu,
ne bi li našao svoju mjeru,
ne bi li našao svoju sredinu

I kada prođeš mnoge pute

i kada po njima skupiš gorčinu,
kada te dragi bez riječi ostave,
kada ti crna Sunca sinu,
kad osjetiš da već predugo toneš
u nepoznatu, tamnu dubinu,
možda ćeš steći svoju mjeru,
možda ćeš pronaći svoju sredinu.
men kazati kamen
vo - drvo
cu - ptica...

iznova
iti svijet
m riječima
žnjen.

iznova
diti svijet
m riječima
n.
AUTOPORTRET KRVLJU
Krug iz kojeg ne mogu
izaći
Sjena koju ne mogu
preskočiti
Jednostavna istina
koju ne mogu doseći
Uobražena luda
koja to
pokušava
 mi uništen
i mu srušeni
a razvaljena

ovi spaljeni
prah predaka
tiri strane razvejan

ce tajne pronađene
razneseno
včić za pod jezik nemam

mi zatrpani
ri potrovani
om mi aveti kruže

nego što postanem jedna od njih

znatom pogledu ostavljam ovaj zapis –
ednji trag velikog kraljevstva
Tu ima mjesta za kineske trgovce
za ukrajinske kurve
talijanske karabinjere
španjolske čuvare lažnoga mira
za turske konzule
britanske špijune
za svu bjelosvjetsku kopilad
ali za mene tu više mjesta nema...

Tu ima mjesta za velebne vile

za survane mostove
za sablasne kuće izvađenih očiju
što na nas u noći slijepo zure
ima mjesta za crkve i džamije
što im tornjevi i minareti bodu nebesa
dok ne prokrvare u rumenom svitanju
ali za mene tu više mjesta nema...

Ima mjesta za zločince i heroje

za nove bogataše
stare prosjakinje
za kljaste slijepe ojađene napuštene
za moga mrtvog oca i moju živu majku
ali za mene tu više mjesta nema...

A nema ga ni ovdje...
susret s nepoznatim morem.

zno jedno drugom prilazimo

o se u drugom ogledamo.

dimo naše beskraje i dubine,

vo pokazujemo naša čudovišta.

me preplavljuje,
pajući moje dosad sigurne obale.

a riječ k'o nježni bodež

zi kroz mene,
me ponovo
ma koje znam.
 (na Čistu Srijedu)

Jer nemam nade da se opet vratim

jer nemam nade
jer nemam nade da se vratim
moraću pustiti korijene
u ovoj tuđuj zemlji
pod ovim tuđim nebom
prepustiti se tuđim vjetrovima
da vitlaju sa mnom
pustiti tuđu djecu
da na tuđem jeziku
u mojoj kori urezuju imena
ili se opet otrgnuti, i,
(jer nemam nade da se vratim)
krenuti dalje

Stranac među strancima

Lutalica
mi se ponekad dogodi
svom srcu
ađem pustinju,
elu i smrznutu,
ivota,
očetka i kraja.
da ne znam drugog lijeka
stiti da joj pijesak
ogromni pješčanik vremena
...
Raspolovljeno srce
raspolućeni um
razderane duše

Križ i luna
stražare
na svojim stranama pakla

Ezan i zvono
odjekuju
nad razrušenim rajem
e puna krvi
ćne da shvati
može isteći
ove tame
vog života
rasne da shvati
može teći
kama beskraja
Volim izaći na vjetar u preširokoj košulji
i pustiti ga da njome vitla
k'o zastavom...

Tad' pažljivo motrim:

Gdje prestaje vjetar, a počinje košulja?

Gdje prestaje košulja, a počinje tijelo?

Gdje prestaje tijelo, a počinje...?

to me površno poznaju
da sam bezbrižan i vedar

to me bolje poznaju
da je to samo maska

to su me najbolje poznavali
su

o ja znam
mi je
Da sam kratkovid
utvrdilo se na letu iz Mostara za Zagreb.

Natpis iznad pilotove kabine

za mene je bio samo
crvena razlivena mrlja.

Tada mi je bilo deset godina.

Otada gledam svijet i ljude

kroz ramove i okvire
i zamagljena stakla.
alo sviram harmoniku

rske čardaše
ske romanse
bečki valcer
rancuskih šansona

gradske
je ljudi
ju i piju
dalinke
je
ju i plaču

a je vidjela moja harmonika

Svaki dan je ponešto otkidao
svaka noć je pomalo sjenčila
dok mi nisu ostali samo
praznina i tama
 sam život
o sa sjenkom

m vodio
e slijedila

korak
no smo prošli

vjetlu bi se
o uz mene pripila

ala je iz mene
ao sam u nju

mrak bi me skoro
ru pustila

sam život
o sa sjenkom

m slijedio
e vodila
I ako baciš na mene
pogled s Mjeseca
vidjećeš kineski zid
između srca i glave
sagrađen da spriječi
navale varvara s juga
u dobro uređene zasade
mene se
na Mjesecu
đu Mora Kiša
a Tišine
re
Vedrine
Nije mu stalo do leta
Niti do igre
Niti da usreći druge

Zaštićen svojom beskorisnošću

Ispražnjen od svega
Što ga je uzdizalo

S vana bezobličan
Iznutra prazan
Bez ikakve svrhe i cilja

Ostavljen samome sebi

ara se da je usnula
njoj sanjam
vlači tijelo
e mojih snova

ehom otkriva
zube
a zrcali
duge

kuje
m šutnjom
ara
žudnje

e moja
m njena
 za Arsena Dedića

Vraćam se starim ljubavima

Ranim jadima
Kišovim i svojim
opet lutam jagodnim poljima
u čuvenom plavom mantilu
plešem do nakraj ljubavi

Sa Sjevera su dopirali
Krici i šaputanja
Sa Zapada Zvuci tišine
Sa Istoka Strah i nada
Mi smo se sklanjali na Jug
i tamo voljeli
skriveni između
sunčevih zraka
i morske pjene
ežem u svoju besanu postelju
šavam prevariti noć
gnati moru
jući im se

odina samoće
mi biti dovoljno
se sviju
tim
Metamyelo. + Myelo. + Promyelocytter; B
(10E9/L) 0.03 <0.05
Leukocytter; B
(10E9/L) 9.19 3.50 - 8.80
Trombocytter;B
(10E9/L) 293 145 - 350
Neutrofilocytter; B
(10E9/L) 5.90 1.50 - 7.50
Hæmoglobin; B
(mmol/L) 9.2 8.30 - 10.5
C-reaktiv protein[CRP]
(mg/L) 12 < 6.0
PRST KOJIM DODIRUJEMO
BOGA
Prst kojim dodirujemo Boga
je prst kojim nas dodiruje Bog.

Krv i meso
kost i koža
i nokat

Prst koji pokazuje Mjesec

nije Mjesec.

Prst koji pokazuje Mjesec

nije Mjesec.

Prst koji pokazuje Mjesec

nije Mjesec.

Što je taj prst?

m slijepi
še mu kožu
oše zvjezdano nebo
nje

še oko umjesto srca

umjesto očiju

e glavu u pijesak
ne nađe
v zaljubljeni pogled

odiže oči nebu

e među zvijezde postavi
e ostavi nama

da će se vratiti
s za srce upita
Jednom zakovanom rukom
zdrobio je grijeh
drugom smrt

Zakovanih stopala
u vječnost je kročio
da nama utre put

Nismo mi njega
on je nas
sa križa skinuo
 (za Ignjacija Lojolu)

sli samo
je Bog usamljen
o te stvorio
oju sliku i priliku
deš s Njim
o si se
ega odvojio
o ćeš
eti zbog toga
opet jednom
m bio.
Očima nisam vjerovao
dotaknuti sam morao
uvući prst u ranu
Svoju i tuđu
 Bezimenom isposniku

o nit svoju čahuru pletem,

ke ćelije suhim cvijećem oplićem,
čim se u sljepilo jajeta.

let, bez lepeta krila,

aška vjetra –
etošću zovem.

m i opasnim snom
nazivam.

ičeg većeg,
ičeg svetijeg,
uhe smrti u čahuri?

će,
Strašni sud dođe,
akvim zaplakati.
Njen pakao nije
sačinjen od vatre
niti od vode
od zemlje
ni od zraka
nije

Njen pakao je
stvoren od tišine
od glasova kojih nema više

Njen pakao je sazdan

od nijeme vječnosti

Sve ima svoj zvuk

sve ima svoj glas

Njen pakao ga nema

 ekom gradu
neznanom
ji konjanik
ukanim mačem
me štiti
ih zala

ko u pustinji
isposnik
e
mene

ko u vremenu
et
učke prihvata
e grijehe
 1. Ne može se sve
2. Znati
3. Ipak
4. Ono malo što znamo
5. Dovoljno je
6. Naše je
7. Kraljevstvo Nebesko

Prijedlozi za čitanje:

1–2–3–4–5–6–7
1–2–4–5–6–7
1–2–4–5–7
1–3–5–7
2–5–7
5–7
7
.
.
.
očetku bijaše Riječ.

e na početku bila Riječ

o je postojati i Glas -
s Božiji.

pjevao Bog?
pjevao dolazećem svijetu?

mu glas obuhvatao
mora
šume
krila?

li se još čuti odjeci tog glasa?

ašutimo i slušamo?

mora

t šume

krila
Ima ih čednijih
ima ih mudrijih
ima ih hrabrijih

Sa jačom vjerom
sa manje sumnje
sa više žara

Ali nikog ovakvog

griješnog
i bludnog
i nevjernog
i ludog
koji stalno čezne za Njim
i Njemu se vraća
GLASOVI
Kad čujem riječ kultura
odmah se laćam revolvera
da pobijem sve one gadove
koji se laćaju revolvera
kad im se spomene kultura
o ja mogu zategnuti
stari luk
jega liru napraviti
joj odsvirati
ni samrtni spjev
Niko poslije neće znati
niko se neće sjećati
da li sam bio
Gvelf ili Gibelin

Iza mene će ostati samo

Komedija
Iza mene će ostati samo
Pakao
o mora
oklevetao
ga Samsu
irila se priča
pretvorio
ca

o je saznao
Jozef K.
čao
psa

o se čak
pao
ataka
žnjeničkoj koloniji

se počeo
Pragom

mo udvostručiti
mjere,
je Šef,
ore oči otvoriti

baš ništa ne otkrijemo

onda Max Brod pusti priču
sve to bolesne izmišljotine
a Franza K.
Jahati na magarcu
biti bliže zemlji
bistrim očima
promatrati svijet

Prozrijeti laži
prozrijeti varke
biti nesklon
zamkama nadahnuća

A ipak...

Imati kraj sebe

plemenitu dušu
u sanjarije spletenu
i biti joj pri ruci
 Za Johna

ni ovoga kraljevstva
ene više ne vrijede

na Kraljica Srca
je karta u špilu

om, zbogom
čajankama i Jezeru suza

om osmjehu
estaje lebdeći u zraku

am se istinskim lažima
a svijeta

se vraćaju
Meko i meko
nježno i nježno
vlažno i vlažno

Oblo i oblo
slabo i slabo
tamno i tamno

Oblak i oblak
što skupa plove
u tihoj noći

Grije ih Luna
koja ih drži
u svojoj moći

* za OKO YONO
e vatra i sve gori
e borba, sve se bori
prolazi, sve se kreće
o svojom rijekom teče

ome se put ukaže

ni su zatvoreni
h tvojom rijekom tek'o
meni, blago meni
Kada se mrtvi
počnu dizati
iz grobova
navlačeći nanovo
svoja tijela
neće ih iz sna probuditi
anđeoske trube
već ova čipka od zvukova
starog lajpciškog majstora
d dobro poznate činjenice
eperenje leptirovih krila
Kine
a ogromne valove
acifiku
mijemo zaboraviti
jenicu
ujanje motora
rderskih raketa
tu za svemir
a ogromne
e siromaštva
lome svijetu
LATERNA MAGICA
Opkolio sam te
sa svih strana

Uzdrhtalu
Preplašenu
Divlju

Nadirao sam
sa sjevera i s juga
odozgo i odozdo
ali ti se nisi predavala
te prohladne noći
u dolini Neretve

Istrgla si se
i napravila proboj
iz mog čeličnog obruča
srušivši i posljednji most između nas
govoriš
iš meni
znoj sobi
enoj
prazne ulice
du
žnjenom od ljudi

govoriš
iš meni
kasnu uru
e vrijeme isteklo
ebe
mene

govoriš
iš meni
ednjim riječima
nigdje neće biti zapisane
nitko neće upamtiti
mene

govoriš ...
Ušao je u grad
sa mrtvim očima
i tihim kretnjama

Pratile su ga sjenke
onih koje je sjenama
učinio

Nije se osvrtao
niti je naprijed gledao
sav je bio okrenut sebi

Smrt je ne kao kaznu

već kao spas darivao
njemu spasa nije bilo

Šta smrt može onome

koji odavno je
mrtav
i tama onome
koji je u srcu
nosi?

* Niko nije usamljeniji od samuraja,

osim možda tigra u džungli.
aću noćas iz tebe
emone
loduhe
raščiće
si me sve dosad
kivala

imati milosti
a tvojim drhtajima
m glasovima i kricima
m sjevanju očiju

aću ti na uho
ule odriješenja
ati te
m vodicom

prestati do zore
vih pjetlova
e usniš
m snom
ce
Bijele butine
Plavog anđela

Uzbibale grudi
svih veličina i oblika

Državni pečati čeških željeznica

na obloj stražnjici
pruženoj
preko čitavog ekrana

Gorke suze Marije Schneider

jedva malo ublažene
maslacem

Topao zrak podiže Merlinkinu haljinu

a gore
visoko među nogama
taj mračni predmet želja

Eto na što sam mislio

kad sam onako silovito
onako beznadno, očajnički
sa drveta dozivao
 11.9.2001.
ste bili,
smo im,
a dana?

ste bili kada se čuo udar,

u mrtvi sa neba padali?

ošao Supermane
reneš letjelice!

Spidermane
u svoje mreže
eš!

vi ostali...

ste bili?

ste bili
mo vas najviše trebali?

rheroji, superheroji,
ste nas ostavili?
Kamere i ekrani
svuda oko tebe
Prate te od rođenja
od začeća te prate

U mrežu si upleten
k'o i svi tvoji prijatelji
kojih zapravo
i nemaš

Serviraju ti laži
najnovije vijesti
koje su smislili
prije par mjeseci
zamrznuli ih
i našminkali
poput mrtvaca

Truju te hranom
Hrane te otrovima
Prodaju ti lijekove
protiv izmišljenih
bolesti
m ritmovima
a mašina
kuju ih
e srce

su ti iščupali
osakatili
sakrirali misli

nje tvojih otaca

su na smetljište
eli te
njih
eš
i se, sine, i bježi

i ne okreći se

kreći se, sine

SEDAMNAEST SLOGOVA
 (za Sodô-a)
Ničeg u njima –
sedamnaest slogova.
U njima sve.
djeteta
znanog oblaka
padaju
Ruža vjetrova
rano jutros procvala
u mome srcu
e što tone
aca duge sjene
om zemljom.
Tanki ogrtač -
Kroz njeg prodire studen
debele zime.
cvokoću
to Sunce grize
om svjetlošću
Povratak starom
Sigurna luka zove
Ponovo tonem
no sjeme
veliko stablo
e Nebo
Nošenje križa
Jedino je još teže
ne nositi ga
eći mjesec
rio Vincentu
oštricu.
Drugima dajem
Ono što sebi uzeh.
Car ili sluga?
OVO NIJE PJESMA
Pjesma je poput rijeke.

Onaj koji uranja u nju

nije onaj koji iz nje izranja.

I ona se mijenja –
nikad nećeš dvaput ući u istu pjesmu.

I ovaj što je piše

nije više isti –
prevalio je beskrajan put
bjelinom papira.
 (za Renea Magritte-a)

nije Riječ
nije Slika

an potez perom
an zamah kista
imao smisla
ne bismo vjerovali u suprotno
I pored svih grijeha
kojih nije malo
i koji nisu mali
vjerujem
da će mi ova pjesma
poslužiti
kao ulaznica za Raj
na mrava
elom papiru
ma cvrčaka
njihovih glava

znad toga
znad toga
u oblacima
i u glavi

znad toga
znad toga
e
se probija
oblake

grije cvrčke
vijetli put
i mrava
elom papiru
Hoćemo li ikada
naići na riječi
moćne od sreće,
riječi k'o mostove i duge,
da se njima pokatkad išunjamo
iz ove prečeste tuge
ćutanja?
om se rodio jedan čovjek
dnom pjesmom –
glava i pjesma plava.

e još gore i nije na mjestu,

k je pjevao svoju pjesmu.

d novac i molbe duge,

će da pjeva pjesme druge.

d sila i prijetnje sve luđe,

će da pjeva pjesme tuđe.

ći dok je jecala rijeka,

pjesmu i čovjeka.

ije mnogo sivih dana,

e jedna mudra glava
svima što htjedoše čuti:
ova pjesma bila je prava“
Jedni pišu da ne bi poludjeli,
drugi pišu jer su ludi.
Jedni pišu da ne bi umrli,
drugi, da ne bi živjeli.

Neki pišu da bi rušili,

neki da bi gradili.
Jedni iz ljubavi,
drugi iz mržnje.

Jedni pišu da bi otkrili,

drugi da bi sakrili.
Jedni da uspavaju.
drugi da probude.

Neki pišu za puk,

neki za odabrane.
Neki za novac,
neki za slavu.

Ja pišem za sve...
 ti

vu vina
vu žene
vu puti

vu tla
vu vođe
vu krvi

vu sunca
vu zvijezda
vu lune

vu mača
vu pera
vu ruke

pjesme
pu skupiti
aliti
se dim
bu diže
vati
 Pisati ili živjeti – Pirandelo

U toj igri
previsok je ulog

U toj igri
nema samilosti

U toj igri ne smiješ

okrenuti glavu

Ta se igra
igra bez dobitka

U toj igri pašće pismo

ili glava
su sloga u vodi
u vatri

u nebu
u zemlji

u sreći
u tuzi

u brizi
u suzi

u tebi
meni
u nama

su se samo složili!
 (za Danila Kiša)

Tvoj život je težak

skoro kao i životi
drugih ljudi

Ti si stranac na ovome svijetu

zato ga propituj

Traži sredinu
ispitujući krajnosti

Ne vjeruj u jednakost
Ti si različit
(svi su različiti)

Ne vjeruj u različitost
Odavno je uvelo
stotinu cvjetova

Pjevaj slobodi
ali ne zaboravi
da si rob
se svog
nskog porijekla

udi se
an sanjaj

orodi se
da nema

životu
mrti

svemu
U svakom
ministarstvu vojske
sjedi po jedan
neostvareni pjesnik

Čeka naredbe
strogo povjerljive
o predstojećim klanicama
i zabacuje svoje vedro
u pjesnički zdenac
da izvuče
nevina i nemušta
imena
za njih

Maslinova grančica
Konjićev skok
Čelični tigar
Zeleni zmaj

U svakom
ministarstvu vojske
sjedi po jedan
neostvareni pjesnik
i smišlja metafore
ubojicama
ući stihove drugih pjesnika
ti me što ih ja
m napisao

vi stihovi
me i režu

ući stihove drugih pjesnika

m i oštrim svoje stihove
du i režu
e pjesnike
h budu čitali
 za ChatGPT

Kažu da možeš napisati

pjesmu bez greške.

Znaš sve riječi

i slažeš ih bez ikakvih poteškoća
u savršeni red.

Mene riječi nalaze same

vuku me za ruku
pa od njih pravim
nezgrapnu poruku
za neznane oči

I ja i ti za ružu kažemo - ruža

Samo što moja miriše
i ponekad se na trn ubodem.

Siguran sam da možeš napisati

savršenu pjesmu sa naslovom:
„PJESNIK PROTIV STROJA“

Ali bolja je moja!

J TEKST

la je
nikad nisam
o polje preorala
povadila
u pregledala
erila
pobacala
stavila na njihovo mjesto
izbacila
umjesto njih uglavila
što je štrčalo
kla
što se ugibalo
la
danima
ecima
u vrijeme
i rubove
pred vremenom održi
ži sjaj
Petronija
Stijena
majka moje majke
što jedina je u selu
preživjela Španjolku
izrodila
petnaestero djece
i šestero ih
nadživjela

Ante
njen muž
što je za dlaku
strijeljanje izbjegao
i u tom času posijedio
pa ipak
do u starost
divnim, promuklim basom
pjevao:
Tiho noći,
moje zlato spava...

Zar da ta pjesma
ostane bez pjesme?

Zar da njih dvoje

bez pjesme
utonu u mrak?
hodam obalom
jivo biram
nje

m ih
da nekoliko puta
oče
atkoj površini vode

odu puno dalje

što bih ih ja
m zamahom
o dobaciti
nego što
im skokom
u dubinu

biram riječi
vu pjesmu
acujem ti ih
eštije mogu
e potonu
ko u tebe
U sveopćoj buci
sveopćoj galami
zar se može
moja šutnja
čuti?
Snažni lopov

Svaka brava ima svoj ključ koji joj odgovara i koji je otvara.
Ali ima snažnih lopova koji znaju kako da otvore brave bez ključeva.
Oni slamaju bravu.
Isto tako, svaka tajna na svijetu može biti odgonetnuta posebnom vrstom
promišljanja koji joj odgovara.
Ali Bog voli lopova koji otvara bravu slamajući je: mislim, čovjeka koji slama
svoje srce zbog Boga.

Hasidska priča, prema Martinu Buberu (prevod autora)

Svaki pisac sanja o idealnom čitaocu.

Svaki pjesnik sanja o čitaocu koji bi slomio srce nad njegovim pjesmama,
kojem bi njegove pjesme slomile srce.
Znajući kako je to nemoguć san, dodao sam ove ključeve, da pomognu
znatiželjnom čitaocu u odgonetanju.

IIZGUBLJENI
Oni što su izgubljeni u strasti manje su izgubljeni od onih što izgubili su
strast. – već pomenuti svetac

IZBJEGLICA UČI DANSKI

Jezik jeste poput mora.
I jezik i more su nepregledni, a preplovljivi, u dubinama kriju ostatke prošlih
vremena, skrivena blaga, sirenski zov i čudovišta, neprekidno se
nadopunjavaju svježim vodama iz rijeka koje ih podmlađuju i održavaju.
Susret sa novim jezikom jeste poput susreta sa novim morem.
I u jedno i u drugo moraš uroniti, da bi ih upoznao, po njima možeš ploviti,
u njima plivati, ali im nikad nećeš zagospodariti...
v kao najveća zapovijed i srce kao simbol ljubavi.
dano nebo kao simbol beskraja.
anje o ponovnom dolasku i suđenju živih i mrtvih.
esme o srcu...

LEKOM GRADU
ekom gradu...“ – Konjanik iz pjesme mi je zbilja nepoznat.
jak iz druge strofe je stvarna ličnost – isposnik Lazar iz egipatske
je.

O SIROMAŠNIMA DUHOM
v je napisati, konstruirati pjesmu, koja se može čitati na različitim
ma ili koja se, kako sam ja ovdje pokušao, može svesti na jednu
To nosi u sebi poziv na igru, kako za onoga koji piše, tako i za
koji čita.
pripada djeci, naivnima, nevinima, siromašnima duhom...
ćemo drugo raditi u Kraljevstvu Nebeskom, nego igrati se...

o je voda odrazila i možda zapamtila Duh Božiji, dok je lebdio

om, (Josif Brodski – Vodeni žig), tako se i odjeci Božijega glasa,
pjesme možda mogu
jek čuti u
mora
u šume
krila

INE
o Kafka nije stvorio kafkijanski svijet?
o on zbilja postoji?
o je on stvorio Kafku?
rijeku“, o vatri „Sve se mijenja za oganj i oganj za sve“ i borbi „Treba
znati da je rat opća pojava, dok borba predstavlja pravdu i da sve
nastaje borbom i nuždom“ te o uzvišenom pojedincu „Jedan je meni kao
deset tisuća, ukoliko je najbolji“ poslužile su kao inspiracija i osnova za
ovu pjesmu.

BWV 1056
Kao i gotovo sve drugo kod "starog lajpciškog majstora" i ovo je primjer
čudesne simetrije, ne samo muzičke i ne samo matematičke, već
egzistencijalne.
Za osnovu ovoga koncerta poslužila je kantata BWV 156 Ich steh mit
einem Fuß im Grabe, što sam saznao tek pošto sam pjesmu napisao.
Tako, uz istu melodiju ljudi ulaze i izlaze iz groba.

YOU'RE TALKING TO ME
Robert De Niro u Taxi Driveru, naoružan i opasan, obraća se neprijatelju
u ogledalu: You're talking to me...

SAM U RAJ
Posveta samurajskim filmovima, (špageti) vesternima, francuskim
krimijima i Bušido kodeksu.

EGZORCIST
Istražuje i potcrtava vezu između (potisnutog) erotizma i demonologije

VOGLIO UNA DONNA

Posveta erotizmu u filmu

SEDAMNAEST SLOGOVA
Nastalo na osnovu prvoga haikua (Koliba u proljeće) na kojega je, ako je
vjerovati predanju, Vladimir Devidé naišao u Japanu.

RUŽA VJETROVA
Pokušaj uvođenja trubadurskih napjeva o srcu i nadrealističkih motiva u
haiku formu, da bi se izrazio jedan jutarnji nemir.
NIJE PJESMA
ta Rene Magritteu: „Ceci n'est pas une pipe“
n'est pas un poeme“

AM SE STARIM LJUBAVIMA
nom osamdesetih, Arsen izdaje ploču Provincija, na kojoj se
u ostalih antologijskih pjesama, nalazi i Ne vraćaj se starim
ma.
eset i pet godina kasnije, ja se poput Signor Tenentea iz Now I
e, u svojoj besanoj postelji, pokušavam sjetiti, ne šetnji uz
već svih svojih ljubavi.
naravno i Arsen, i Kiš, i The Beatles, i Cohen, i Bergman, i
i Garfunkel, i ruski led i toplina juga, i Hemingway, i Marquez, i
e ste našli u ovoj zbirci i svi koji nedostaju...
i ulaze u moj imaginarni Klub Usamljenih Srdaca i u ovu
u...

delova dilema samo je dijelom istinita. Pravo pitanje glasi: Pisati ili
ti, pisati ili nestati?

OVI
će slaganja stihova je ponekad i umijeće slaganja slogova.

ETI MLADOM PJESNIKU

no na marginama Kišovih Savjeta mladom piscu

NICI
a imena bezbrojnih ratnih operacija i klanica već su postale žanr
be, kojeg bi bilo dobro izučiti i rasvijetliti.

ŠNI
ponekad govori više od tisuću riječi, zato valja oslušnuti šutnju.
Svaki izbor je subjektivan, pa tako i ovaj. Neki stihovi koji su izostali
svakako su zaslužili da se nađu u ovom izboru. Čitalac će ih naći u
dosada objavljenim zbirkama:
Ekscentričnost srca, U lažnom snu, Koještarije, Oblak i Glasovi.
Znatiželjnom pogledu nudi se i jedna dosada neobjavljena pjesma, na
dar.

Mnogima dugujem zahvalnost na pomoći i ohrabrenju koje su mi

godinama pružali.
Popis njihovih imena zauzeo bi čitavu ovu stranicu i ne bi bio iscrpljen.
Zahvalan sam im na svemu čime su me nesebično darovali i što su mi
oplemenili život svojim prisustvom.
Zahvala i tebi koji ovo čitaš.

Urednik i izdavač: Tomislav Čale

Ilustracije, naslovnica i posljednja stranica: Denis Markić, autor čudesnih
fotografija, kojeg imam privilegiju zvati prijateljem