Konceptualna umetnost,ponekad nazvana i Idea art, je zapravo, umetnost u kojoj su
same ideja kojestoje iza pojedinog dela i sredstva kojima su one realizovane važnije i odsamog završenog rada. Konceptualna umetnost seodriče "materijalne realizacije i umesto nje u obliku skica i pismenihbeležaka stavlja na uvid ideje i planove projekata, kojima se predlažuspecifične misli ili akcije, a koje trebaju da akriviraju moć uobraziljeposmatrača. Kreativni momenat se sastoji u stvaranju skice koje primaoca čineaktivnim učesnikom umetničkog stvaranja, tako što on na jedan poseban načinprerađuje samu ideju". I kao što priliči samom naslovu, 'Konceptualnaumetnost' postavlja više pitanja nego što na njih odgovara. I danas se vodi širokerasprave o tome gde je sve počelo, ko je sve bio upleten, gde je nastala idejakonceptualne umetnosti i šta ju je činilo. Ono što je izvesno jeste da je onana jedan krajnje radikalan način dovela u pitanje predstavu o proizvodnji tradicionalnihobjekata koji će se razgledati, čime se posmatraču uskraćuje mogućnost estetskekontemplacije. Jednostavno rečeno, konceptualna umetnost je umetnost o idejama. Mada se termin'konceptualna umetnost' koristio i ranih 1960-tih, i to kod Fluxsusvaca, tek sekrajem šezdesetih konceptualna umetnost pojavila kao definisan i jasnoprofilisan umetnički pokret, sa radovima kao što je serija Jozefa Košutanazvana “Umetnost kao ideja” (1966-7), predlog za izložbuAeromiting/Erkondišning (1966-7) engleskih umetnika Terryja Atkinsona iMichaela Baldwina (osnivači grupe 'Umetnost i jezik'), slike-reči JohnaBaldessarija, izložene u Los Andjelesu 1968., ili važne grupne izložbe kao onakoju je 1969. organizovao trgovac umetničkim delima Seth Siegelaub u Njujorkuod 1. do 31. januara. Američka konceptualna umetnost danas se smatraprethodnicom medjunarodnog konceptualizma kojeg srećemo u mnogim delimasavremene umetnosti, mada sa dijametralno različitom socio-političkom Ikulturnom dimenzijom.
Termin konceptualnaumetnost se odnosi na brojne 'anti-formalne' umetničke
postupke, od onih kojise baziraju na fotografiji i jeziku, kakve su brojne monografije umetnika, dopostupaka svakodnevice, s druge strane.