Professional Documents
Culture Documents
Almanah Ki̇taplari
Almanah Ki̇taplari
Almanah Ki̇taplari
Zahvaljujući Dinu Burdžoviću evo nam među nama ponovno i zauvek Rifata
Burdžovića Trše, heroja NOR-a da sadašnje generacije nauče kako se iz Novog
Pazara moglo dosegnuti do zvezda da ne bi zlih i opakih neljudi.
Jovan Divljak
IZABRANA LIRIKA
Drago Čingel
EPIKA MURATA KURTAGIĆA
Radni dio vremena prolazio je brzo. Prije svake pjesme koju smo željeli snimati,
Murataga je tiho ponavljao djelove pjesme, pa smo imali priliku vidjeti kako se
pojedini segmenti pjesme pamte i tijekom pjevanja povezuju u cjelokupnu
strukturu tradicionalne epske pjesme.
Pri takvom stanju izvora, a posebno dugo važećšeg koncepta problema kojima
se bavila naša istoriografija, trebalo je dugo čekati tematsko proširenje u okviru
istorijske nauke u kojoj bi bila osmišljena i jedna ovakva problematika.
Orijentacija ka događajnoj istoriji sadrži u sebi specifičnu komponentu da su
mnogi radovi i analize o ovom vremenu, nastali upravo bez rezultata dublje i
svestranije analize istorijski poraženih snaga, koje su po svojoj organizacionoj i
političkoj moći najprepoznatljiviji elemenat tog vremena.
Vrijeme uoči Drugog svjetskog rata u istoriografiji je najčešće prisutno kao
pojavni oblik procesa koji će u jednom društvenom sukobu kakav je rat izbiti na
površinu, a daleko manje je prisutno u kontekstu organski povezane društvene
suprotnosti sa svim specifičnostima i karakteristikama tog vremena gdje se
neumitna istorijska promjenljivost doživljava ne kao izvor već kao uslov određene
pojave.
Crna Gora je dio jugoslovenskog prostora i sva zbivanja na njenoj teritoriji nose
u sebi refleksiju ukupne jugoslovenske komponente. Specifičnosti karakteristične
za ovaj prostor posmatraju se sa aspekta jugoslovenskog promatranja i
prosuđivanja. Pod pojmom Crna Gora podrazumijeva se današnji prostor Crne
Gore. Teškoće u tom smislu nastaju u slučaju nepodudaranja prostora
obuhvaćenog istraživanjem sa teritorijom važeće administrativne podjele u
vremenu koje se istražuje. Poznato je da teritorija Crne Gore u ovom periodu ne
postoji kao zasebna administrativna cjelina, niti politička jedinica, već se nalazi u
slopu Zetske banovine koja je prostorno predstavljala daleko širi pojam. Pored
prostora današnje Crne Gore, Zetska banovina je obuhvatala: dijelove Dalmacije,
Bosne i Hercegovine, južne i zapadne Srbije, Kosova i Metohije. Niz značajnih
dokumenata, od pojedinih izvještaja do statističkih podataka, odnose se na prostor
Zetske banovine, čime je otežano, a ponekad i nemoguće, njihovo izdvajanje i
primjena na današnje područje Crne Gore.
Iz predgovora autora
TURBETA I SAHAT-KULE U CRNOJ GORI
Šerbo Rastoder
MUSINA JAMA
Ferid Muhić
SEBE RADI
Anastazija Miranović
ROŽAJSKI KRAJ
Zbog svega navedenog na kraju se usuđujemo reći da Markišić kao putnik zna
kuda se zaputio, a samo kada čovjek ima cilj on nađe i put. Među zvijezdama
njegovih sazvježđa, čini nam seje iako ne izgovorena, a ono sasvim jasna poruka -
Rožaje ima svoju dušu: Treba je otkriti i spoznati, a kada toga postanemo svjesni u
Rožajama je lijepo živjeti.
Sait Š. Šabotić
ROŽAJE SLIKOM I RIJEČJU KROZ STOLJEĆE
Iz predgovora autora
CRNA GORA KARADAG
Ranije se nije bavio pisanjem ali je, napominje, u osnovnoj i srednjoj školi
uvijek bio dobar iz srpskog, za pismene zadatke ima nekoliko pohvala sa
opštinskih takmičenja. Zapravo nema ih, sve je izgorjelo u njegovom sarajevskom
stanu. Ni sada ne zna šta mu je bilo da napiše knjigu, jednostavno, sjeo je za sto i
ispisao stihove, meni skoro savršene, ali on i dalje sumnja da su riječi sa papira
njegove...
Početak romana
KULTURNO-ISTORIJSKO NASLJEĐE PLAVSKO-
GUSINJSKOG KRAJA
Ovo je moja molitva za oprost što nijesam znao, što nijesam mogao i što
nijesam učinio više.
Iz uvoda autora
DRUGO IME SNA
MUHADŽIRLUK je dio sudbine koja boli i traje. Sadik Idrizi Aljabak je njen
svjedok i pjesnik.
Husein Bašić
BOŠNJACI U LUKSEMBURGU
Redžep ŠKRIJELJ
SAJCO OD ROŽAJA
Ovom prilikom nije mogao biti uraden potpun rodoslov za Dedeice koji su u
Zakamenju živjeli i prije Muja Dedeica, niti za sve Dedeice koji su se odselili u
Biohane kod Tutina.
Iz autorovog Uvoda
ULCINJ U OSMANSKOJ IMPERIJI
Sa sva tri predmeta koja spadaju u neophodni sadržaj svake duhankese, sabrana i u ovoj
Duhankesi, prepuštamo našim citateljima da sami vježbaju rukovanje, odnosno tehniku
upotrebe kresanja i vještine postavljanja truda na pravo mjesto gdje ga iskra nece promašiti.
Neka ih neuporedivi i – koliko prijatan toliko i prijateljski! - miris svetog dima, dobijen na
ovaj nacin, smiri, koncentriše i pruži im intelektualno uživanje i emotivnu vedrinu.
Autor
Stranac u rodnom Bijelom Polju, Burdžovic još manje može biti svoj u tudem
svijetu. Neželjeno iskustvo, život na rubu opstanka, brojna iskušenja, svoja, i
sudbine drugih emigranata, izbjeglica i nesrecnika – naci ce utocište i spas u
Burdžovicevim romanima i pripovijetkama koje su više od romana. Pisac
izuzetnog dara, sposoban da pronikne u najdublja psihicka stanja i osjecanja onih
koje ce iz života prevesti u svoje književno djelo, misaon, maštovit, duhovan i
duhovit, znalac ljudi, karaktera i njihovog mentaliteta, povremeno sarkastican i
neprestano blagoironican, Burdžovic stvara snažnu i originalnu prozu kroz koju,
kao kroz život, prolaze i ostaju u trajnom pamcenju zanimljivi i neobicni likovi i
njihove sudbine – obicne, potresne, gorke, prikazane u punoj složenosti,
osvijetljene "bljeskom" Burdžoviceve duhovite "upadice" koja ucini da se "od
muke nasmijemo". Pred nama i sa nama je galerija likova i licnosti – ocajnika,
zanesenjaka, jadovana i mudrovana, ludaka i cudaka, lakovjernih i ovijanih,
prevaranata i naivaca... Nacin na koji Burdžovic portetira i karakteriše svoje
likove, maštovito preplitanje realnog i imaginativnog, moguceg i nemoguceg, cine
ga koliko bjelopoljskim, bošnjacko-crnogorskim, toliko i evropskim piscem,
svojim i našim. A to je najvažnije.
Zuvdija Hodžic
BEGOVI NA GRANICI
Kompozicija slicnog rada sama po sebi predstavlja problem. Dajuci prednost naraciji kroz
koju se provlaci samo jedan problem (Resulbegovici) svjesno smo željeli uspostaviti
kontinuitet price u kojoj se prepoznaju najpoznatiji, najdjelatniji i najzaslužniji, odnosno oni,
ciji je život i rad proizvodio znacajne društvene posljedice. To ne znaci da medu
Resulbegovicima nije bilo onih obicnih i u svakodnevnom životu primjerenih ljudi koji
nijesu pomenuti, što ne znaci da i oni nijesu dio ove „istorije“, ali istorijska nauka je takva, u
njoj ima mjesta samo za one koji ostavljaju „tragove“ o svom bitisanju. Pocevši od Herceg
Novog i 1575. godine, odnosno pojave i pomena, pa do Ulcinja i prvih decenija XX vijeka
provlaci se kontinuirana prica, koja, po prirodi stvari nije do kraja salivena niti logicno u
kontinuitetu iskazana, ali i kategoricki zatvorena „apriornim sudovima“, svjesni da uvijek
postoji prostor za novi istorijski izvor koji bi promijenio istorijski iskaz u formi u kojoj ga mi
prezentiramo. Za nas je jednako bitan pomak u kvalitetu ekspozicije koliko nijesmo spremni
da apstrahujemo i mogucnost njenog drugacijeg pozicioniranja.
Autor
ROD I DOM
Na prvi pogled to je prica koja iskace iz donjih spratova života, istorije. Medutim, snagom
lucidnog, rasnog pisca Sijaric je stvorio lik žene sa ovog podrucja, pometene u vremenu, ali
koja se celinom svog bica protivi jednom petrificiranom miljeu u kome važe vekovni zakoni
i obicaji.
(...)
ROD I DOM, u celini gledano, nije knjiga vedrog tona. Ona se izmedu ostalog doživljava
kao udar na emocije.
Napisan govornim jezikom, sa cak možda prenaglašenim lokalnim obilježjima, roman Rod
i dom jedan je od najsmjelijih jezickih eksperimenata u novijoj bh. prozi; pred našeg citaoca
on otvara riznicu jednog gotovo zaboravljenog i posve osobenog jezickog blaga, cija je
možda glavna odrednica izrazito lirska intonacija epskog kazivanja, duboko ukorijenjena u
folklornu tradiciju Sandžaka.
(...)
Po vec klasicnom obrascu..., Pašema postaje tragicna žrtva patrijarhalne sredine i njenog
krutog obicajnog morala. Medutim, ona je daleko više od sandžacke ruralne verzije
Stankoviceve Sofke: iz poglavlja u poglavlje ona prerasta u simbol ljepote koja strada samo
zato što se suviše istice u jednoj surovoj okolini, i gotovo kroz citav roman pisac se njenom
liku obraca sa izvjesnom lirskom snishodljivošcu...
U djelu koje je pred nama posvuda diše i pulsira vjerodostojna zbilja koja nije
lišena ni socijalnih akcenata, ali nije samo to. U njoj odjekuju prostori širom
otvoreni za imaginativnu saradnju sacitaocem, jer je Pod Kun planinom u istome
casu i surovo stvarnosno ispisivanje stranica života, ali su ovdje sve pojave i
likovi, zahvaljujuci pišcevom okularu kroz koji ih posmatra, maknuti van
faktografsko-fotografskog, i to je vec bilo dovoljno da djelo dobije znacenje jedne
proširene, pa i sveobuhvatne metafore koja u sebi sadržava brojne poruke što
nadrastaju i Softicev zavicaj i psihologiju ljudi odredenog podneblja, pretvarajuci
se u cudesno prozno sazvucje u kojemu je situiran covjek kao takav. A više se ne
može postici.
Nenad Radanovic
PLAVSKI SLUCAJ
„Koliko nijesam bio svjestan kakvoj se opasnosti izlažem kada sam u osamnaestoj godini
života tj. 1943.godine, stupio u redove KPJ, toliko sam sada svjestan svojih zabluda, zbog
cega sam, uvidjevši ih, istina, dosta kasno (1973.), svojevoljno napustio Savez komunista.
Razocaran sam tako i toliko jer sam vjerovao da su sve ljudske vrline: o pravdi, poštenju,
slobodi, ravnopravnosti sadržane ne samo u partijskom programu i ustavu vec i u praksi.
Takode sam bio svjestan da ovim postupkom dovodim u pitanje, pored ostalog, i svoje radno
mjesto. Ali, ovakva je odluka bila jaca od te i drugih bojazni i sumnji.
Uvidajuci uzaludnost svoga rada i svojih napora da bih doprinio, koliko su to moje skromne,
vrlo skromne mogucnosti dozvoljavale, daljem napretku i slobodama, to sam jula 1976.
godine pošao u penziju. Nešto malo kasnije odselio za Titograd, radi daljeg školovanja troje
djece.“
Kada sam se prije dvadesetak godina poceo baviti
ovim tematskim krugom, motivi su bili manje naucni a
više potreba da se pokaže dostojanstvo, gradanska i
intelektualna hrabrost, odnosno pruži dokaz da ste tu,
da postojite, da gledate druge i da imate potrebu i da
oni vide Vas.
Kao što se iz naslova može naslutiti ova knjiga predstavlja zbir mojih radova,
uglavnom objavljenih, mada ima i onih koji se prvi put publikuju.
Autor
Pred kraj svog života, Edib Hasanagic, poznati politicki
radnik i publicista iz Sandžaka, napisao je i pripremio za
štampu vrijedan spis o Muhamedu Hadžismajlovicu,
predratnom trgovcu, bankaru i zemljoposjedniku, uglednom
gradaninu Pljevalja, ucesniku Narodnooslobodilackog rata i
funkcioneru u prvim organima nove vlasti. Vrijedna je prije
svega po tome što otrže od zaborava jednu interesantnu i
poznatu licnost Pljevalja. Po svom životnom putu, po
dosljednom gradanskom i demokratskom stavu, po odnosu
prema okupatoru u toku rata i ucešcu u NOB-u, po svojoj
porodici, Muhamed Hadžismajlovic je to zavrijedio.
Dr Adnan Cirgic
Dok sam živio daleko od zavicaja, Plavsko-
gusinjske doline, neobicno bi me obradovalo kada bih
o njemu procitao clanak u novinama, cuo nešto na
radiju, gledao neku TV - emisiju, došao do knjige o
njemu ili, pak, književnog djela nekog Plavljanina ili
Gusinjanina. Danas je na hiljade Plavljana i Gusinjana
rasuto po svijetu, od Amerike do Australije, ali su svi
oni cvrstim emotivnim vezama povezani sa svojim
zavicajem i njegovim ljudima. Cini mi se da oni veliku
pažnju poklanjaju svojoj tradiciji, obicajima, nošnji,
igrama, pjesmama, tj. svemu onome što cini identitet
jednog naroda. Iz tog razloga, iz želje da se nešto od
onoga što sam zapamtio, slušajuci mudre price
Plavljana i Gusinjana, sacuva za potomstvo nastala je
ova knjiga.
Neke od ovih prica slušao sam u Plavu i Gusinju, a druge sam slušao da ih
kazuju Plavljani Gusinjani daleko od svog zavicaja. Neke price cuo sam još u
djet¬injstvu, a druge mnogo kasnije. Slušao sam razne verzije iste price, ili da su u
istom dogadaju ucestvovale razlicite licnosti. Nastojao sam da zapišem izvornu
verziju, ali ko ce znati šta je izvorno. Dok prica ide kroz narod stalno se mijenja.
Tako, ono što se cuje na kraju cesto ima veoma malo slicnosti sa onim što je bilo
na pocetku. Price sam zapisao po sjecanju, a ne direktno od kazivaca onda kada
sam ih slušao.
Autor
Kombinacijom dvije rijeci, pojma sa višeslojnim i
višeznacnim znacenjem u naslovu romana, mladi autor
Mirza Rastoder nam na startu najavljuje nešto
tajanstveno i imaginarno da nam ubjedljivije pokaže i
da nas vodi od carolije do carolije, sa mnogo
bajkovitosti i maštovitosti. Tako nam zacarava maštu
pricama o privjesku i kamenom macu, ne kao zabavu,
nego istinskom borbom za “spas svijeta”.
Zaostavština Ismeta Rebronje sadrži devet rukopisa
koje je sam autor redigovao i pripremio za
objavljivanje. Taj dio sacinjavaju rukopisi: Nulla
insula (panorama poezije, izbor od 1959-
1999), Magnet i algebra (zbirka poezije), Sinje
more (zbirka poezije), Glava cara
Nicifora (roman), Varoš sinova
Abdulahovih (roman), Pad Grcke (roman), Psi su
najbolji ljudi (sjecanja), Sokratov pas (etimološki
eseji) i Etymologicon (etimološki rjecnik).
Sinje more (Centar za kulturu, Plav 2006), Pad Grcke (Koraci, Kragujevac
2007), Magnet i algebra (Narodna biblioteka "Dr Ejup Mušovic", Tutin 2007),
izbor iz poezije Nulla insula (Medurepublicka zajednica za kulturno-prosvjetnu
djelatnost sa sjedištem u Pljevljima, 2007) i Sokratov pas u izdanju Almanaha iz
Podgorice.
Pisac je vješto složio zbivanja, povezao cinjenice, motive, sudbine junaka. Valja,
medutim, reci nekoliko rijeci o njegovom nacinu kazivanja u kojem se ocituje ne samo
nesporni talenat, nego i izvanredno izucena vještina. To je pricanje bez mnogo okolišanja a
ipak potanko, pricanje u kojem se ocituje slatkoca, koja se sluša otvorenih usta.
Enver Colakovic
Džemaludin Latic
Znacajan roman, napisan u stilu sretne legende, ali s nekim likovima koji su
vrhunac proznog umijeca i s dramatskim scenama koje mogu stati uz bok najboljih
scena u povijesti hrvatskog romana
Stanko Lasic
Julije Benešic
Vrhunac romaneske književnosti u nas
Nihad Agic
Sama tema ovog rada je zahtjevna jer je rad ”Gajreta” od samog osnivanja bio
politicki opterecen, najprije kroz pokušaje da se muslimanska inteligencija veže za
Austrougarsku politiku okupiranja Bosne i Hercegovine, a kasnije kao istrument
politike centralom jugoslovenstva kada je ”Gajret” imao otvorenu prosrpsku
politiku. Politicki predznak u radu društva iziskuje dodatnu opreznost da, prilikom
pisanja, licnosti i pojave ne dobiju crno bijele konture.
Bez ambicija zaokruživanja teme autor ove knjige stvorio je dobre preduslove
za sve one koji ce se baviti ovom temom, ili ce im ona pomoci u obradi drugih.
Mnogim buducim istraživacima ce ova knjiga biti dobra polazna osnova za
njihove projekte ili pak mjesto gdje ce pronaci dovoljno empirijskih podataka za
svoja istraživanja.
Knjiga I
2007, str. 1001 + dodatak
Knjiga II
Zlatan Colakovic based his theory on his field work, his work in the Milman
Parry Collection at Harvard, his thorough analysis of Bosniac epics, his
scholarly research in the field of Ancient Greek literature and philosophy, and
his research and studies of other epics and storytelling, including Inuit
tradition.
Za nekoliko njih, koji su posebno zadužili ovaj kraj dati su posebni prilozi, kao na primjer
za legendarnog muftiju Mehmed Nurudi Vehbi ef. Šemsikadic, Mehmed Zekerijah Zeki
Cinara, Ajnija Ajni Bajraktarevic, Mehmed ef. Cokovic... U ovom dijelu autor pokušava da
od zaborava odvoji jedan dio istorije Pljevalja, koji je "cudno" nestao pedesetih i šezdesetih
godina XX vijeka. Husein-pašina džamija je jedan, posigurno, najznacajniji objekat islamske
arhitekture na prostorima bivše Jugoslavije, a po nizu sadržaja ubraja se u vrhove dometa
svjetske islamske kulture svoga vremena, ciji detalji do danas nijesu prevazideni. O tome
autor daje vjerodostojne tvrdnje naucnih radnika po odredenim oblastima. Rijec je o jednom
znacajnom djelu, kako zbog same tematike, tako i nacina obrade. Sublimacijom svih tekstova
može se doci do kompletnog utiska o enterijeru i eksterijeru džamije, a što je ilustrovano sa
125 fotografija, od kojih je 23 dato u bojama (na 16 strana). Ovom knjigom Becovic daje
kvalitetne prostorne i vremenske koordinate za buduce naucne radnike, koji bi trebalo da
cijelu ovu tematiku stave na mjesto koje joj pripada.
Ovo su price cija se radnja uglavnom dešava
u ,,zavicajnom krilu”. Naravno, svaka od njih nosi u
sebi svoju posebnost. Svaka od njih prati razlicite
sudbine i razlicita dogadanja iz jednog vremena koje
nije tako blizu, ali ni tako daleko. Potvrda tome je što
se junaci prica približe "novom vaktu i vremenu”.
Cesto u njima sretamo ljude koji su razapeti izmedu
starog nacina života i onoga što dolazi i osvaja svijet.
Život donosi i odnosi razocaranja i radost i po ko zna
koji put pokazuje da "nije život što i polje preci”.
Bez takvog govora price bi bile siromašnije i bile dalje od nas i vremena
dešavanja u njima.
Posebnu draž u ovim pricama daju monolozi glavnih junaka koji svojim
monolozima plivaju kroz život na slijepo nošeni strujama neizvjesnosti. Možda
ipak tako traže mirniji životni tok. Dijalozi su takode posebna strana price. Kratki
ali uvjerljivim odgovorima licnostima daju posebnost pricama. Dati su uvijek tako
da onaj koji pita pokušava da ubijedi pitanog. Ali i jedan i drugi vjeruju da su u
pravu. Svaka prica iz ove zbirke svjedoci o duhovnom kretanju jedne
licnosti. ,,Pricati se može razlicito, ali potreba za pricanjem ostaje”. Autor ove
zbirke uspijeva da potvrdi da je njegovo pricanje uspješno i ovom zbirkom se
preporucuje citaocu.
IZ PREDGOVORA II IZDANJU
Ismet Rebronja
Novo „Almanahovo“ izdanje, monografija
autora Slobodana Drobnjaka i Saita Š. Šabotica
„Muslimansko/Bošnjacko stanovništvo Onogoškog-
Nikšickog kraja 1477-2003. godine“,
Almanah,2005, 422, predstavlja sinteticko djelo koje
objašnjava proces širenja osmanske civilizacije i onoga
što je ona sa sobom nosila na konkretnom
geografskom prostoru, u ovom slucaju u jednom vrlo
znacajnom dijelu Crne Gore, na podrucju
srednjovjekovnog Onogošta i novovjekovnog
Nikšickog kraja. Knjiga je svojim sadržajem i obimom
namijenjena širem krugu citalaca. Prema zamislima
samih autora, rekonstrukcija prošlosti Nikšickog kraja
sagledavana je kroz hronologiju dogadaja koji su
vezani za pad srednjovjekovnog Onogošta pod osmansku vlast, islamizaciju
zatecenog hrišcanskog stanovništva i njegov ukupan život u istorijskim uslovima u
kojima je stanovništvo islamske vjeroispovijesti bilo u demografskoj dominaciji
nad hrišcanskim stanovništvom, skoro do pred kraj XIX vijeka, a zatim
integracione procese muslimanskog stanovništva u nove državno-pravne okvire
koje je nudila crnogorska država.
Milika Pavlovic
2004, 44 strane
Osnovni smisao i suština ove knjige i njenih
anegdota, kojih je ukupno 170, nije u broju stranica
(ovih je svega 127), vec prije svega u tome što su
likovi iz ove sredine, autenticni, stvarni, a i osnovne
teme i ideje lokalizirane na plavsko-gusinjsko
podrucje, Ovde je u bitnim crtama i skracenom obliku,
veoma duhovito i plasticno ispricana prošlost puna
prepona, nedaca, ratnih sukoba, bijede i siromaštva,
opisani svojevrsni doživljaji i osjecanja ljudi, njihova
životna iskustva i nacini rasudivanja. Delo ima
filozofsku potku i pre svega dublji eticki smisao, pri
cemu se jasno razgranicavaju dobro i zlo, istina i laž,
humanist i pakost, hrabrost i strah, ljubav i mržnja,
prijateljstvo i antagonizam, rad i lenost, sloboda i
ropstvo, besa i nevera i drugi pojmovi. U knjizi
naziremo i razlicite društvene kategorije i odnose: uslove života siromašnih
porodica, imucnijih slojeva, grad i selo s l. Knjiga je posebno znacajna za
psiholoske analize i pedagoske meditacije, jer nam razgovori junaka prica najbolje
pokazuju kako ovi ljudi razmišljaju, koliko ih odredena pojava ili dogadaj
interesuje, cega se rado secaju, šta ih najviše zaokuplja, koje su njihove karakterne
i druge individualne osobine i slicno.’………….
II - 293 strane
IV - 314 strana
Okosnicu ove Antologije cine pjesme zapisane u trima
kasabama Crne Gore, uglavnom na periferiji Sandžaka,
najvjerovatnije cistom slucajnošcu, što iz njih poticu ljudi koji
su pokazali interes i ljubav, da ih, možda u zadnjem trenutku,
otrgnu od zaborava. Inace bi doživjele sudbinu lirskih
pjesama muslimana koji su živjeli u mnogo vecim i
razvijenijim gradovima i palankama u Srbiji, koje su
netragom nestale. Ne možemo reci da u tim mjestima, kao
uostalom u bosansko-hercegovackim gradovima, nije cvjetala
raznovrsna i bogata lirska poezija.
Drugi znacajniji izvor je 100 dotad neobjavljenih lirskih pjesama u knjizi Crni dukati -
Izbor iz narodnog stvaralaštva plavskogusinjskog kraja, koje je ovaj priredivac zabilježio u
ljeto 1958. godine od svoje majke Hateme. Treci izvor je Zbornik zapisa narodnih
umotvorina iz Rožaja i okoline - U rijecima lijeka ima, Rožaje, 1987. godine, u kome su
zastupljeni zapisi književnika Zaima Azemovica i Ibrahima Hadžica, te folkoriste Ljubiše
Rajkovica, Ibiša Kujevica, Delije Kurpejovica i drugih.
HUSEIN BAŠIC
1.TUDJE GNIJEZDO
2. KAPIJA BEZ KLJUCA
3. KOSTI I VRANE
4. PUSTO TURSKO
5. BIJELI AZIJATI
Dr Miljana Radovanovic
Mr Miroslav Nickanovic