Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

Odsjek: Pedagogija
Naziv predmeta: Ekološka pedagogija
Mentor: Dr.sc.Muhamed Omerović, vanr. prof.

Endemske vrste u BiH

Ime i prezime studenta: Asmira Đulović

Tuzla, maj 2022.

 Pojam endemičnosti

Endem je biljna ili životinjska vrsta koja stanuje na određenom prostoru. Uzroci
endemičnosti su: razmjena genetskog materijala, mutacije, promjena litosfere,
pomjeranje kontinentalnih ploča i odlika ekosistema. U Bosni i Hercegovini postoji
600 endemičnih vrsta.

Endemične biljke
1.Bosanski ljiljan

To je vrsta ljiljana koja raste na gorskim travnjacima i grmljem obraslim obroncima

bosanskih i dinarskih planina. Naraste do visine između 30 i 90 cm. Cvijeta u svibnju
i lipnju. Na vrhu stabljike obično se nalazi jedan viseći cvijet narančasto žute boje.
Latice su debele i savijene unatrag, a prašnici strše.

2. Hercegovački zvončić

. To je lomljiva viseća trajnica dužine 12-20, ponekad i 40 cm. Ima debeli,

poluodrvenjeni kvrgavi rimozom koji može duboko prodrijeti i u uske pukotine
krečnjačkih litica. Stabljike su mu broj¬ne, uglaste, ispresavijane. Listovi sterilnih
jedinki su okupljeni u čupercima, jajoliki, zašiljeni, pri bazi srcoliki, bu¬brežasti.
Obostrano imaju po 2-3 zuba. Cvjeta od lipnja do kolovoza.

1
3. Dinarski encijan

Dinarski encijan je visegodišnja zeljasta biljka, niskih stabljika koje nose 1-2 para
listova. Na vrhu im je jedan krupni, veoma atraktivan cvijet. Listovi su jednostavni,
cjelovitog ruba, naspramni i goli. U rozeti su usko elipsoidni do jajoliki, na vrhu šiljati
i grubo kožasti. Najširi su ispod sredine liske. Dugi su 3–6 cm, a široki 1,5–2 cm
siroki, pri čemu su oni na stabljici mnogo sutniji, elipsoidno-izduženi i usiljeni.
Cvjeta od juna do augusta. U čašici ima 4-5 međusobno sraslih lapova, koji su na vrhu
šiljasto izvučeni, a pri dnu uočljivo suženi, a u sredini su trbušasti. Na vrhovima
režnjeva su oštri i zašljeni. Vjenčić je dug 5–7 cm; u grotlu je cijev žućkastozelena,
unutra ljubičasta. a u donjoj četvrtini svijetlozelena.

4. Kanapov karanfil

Cvjetne stabljike su visoke oko 40 cm, uspravne i blago maljave. Listovi suinearno-
lancetasti, cjelovitog ruba, dugi oko 15 mm i široki oko 2–4 mm široki.
Ovaj karanfil formira glavičastu vržnu cvast (dihaziju). Čašica je zeljasta u sužava se
u osje koje može biti od nje duže. Latice su duge oko 7 mm, sumpornožute, naprijed
nepravilno nazubljene. Cvjetovi imaju po 10 prašnika. Cvjeta u maju i junu. Plod je
žičasta valjkasta čahura, koje se otvara sa 4 zupca, a u njoj se nalazi više tamnih
sjemenki

2
5. Hercegovačka lazarkija

Ovaj endem je višegodišnja biljka koja bude visoka oko 10–20 cm. Može biti gola ili
dlakava. Listovi se javljaju u prividnim pršljenovima, dugi (prema nekoma) od 13 do
25 cm, a široki oko 1,5-2 (rijetko 3) mm široki 1-1,2 mm. Linearno su lancetasti, goli
iii dlakavi, sa hrapavim rubovima, a duži su od internodija. Imaju 6-12 involukralnih
listića koji su dugi 4–5 mm, a široki 2–4 mm. Oblik im je jajasto-lancetast do jajast.
Cvjeta u julu i avgustu. Cvjetovi se nalaze u pseudoštitastim cvatovima, koji
su inflorescencija sastavljena od 25-30 cvjetova. Krunica je četverodijelna, dužine 3–
5 mm; bijela je do ruzicasta. Cvijet ima ljevkast vjenčic s jasno razvijenom, 3–4 mm
dugom cijevi, a obod mu je razdijeljen na 4 režnjića dužine 1,5-2,5 mm, koji su
razvraćeni na strane. Lapovi cvjetne čašice su slabo razvijeni.

Endemične životinje

1. Čovječja ribica

Nalazi se pećini Vjetrenici u Popovom polju i na izvoru Krušnice u Bosanskoj Krupi.

3
2. Bosanski mrki medvjed.

Može se vidjeti u bosanskim šumama.

3. Bosanskohercegovački vuk

Nalazi se na cjelokupnom području BiH, osim sjevernih dijelova prema Savi.

4. Mehkousna pastrmka

Nalazi se u rijeci Neretvi.

4
5. Turski klijen

Klen ima vretenasto snažno tijelo, prilagođeno plivanju i u pojačanim vodenim

strujama. Pokriven je velikim ljuskama označenim crnom trakom. Glava mu je
masivna s okruglom njuškom koja natkriva široko rasječena usta. Repna peraja mu je
široka i nazubljena, a trbušne su okomito postavljene nad leđnu peraju. Klen mjenja
boju prema obojenosti vode, trbušna zona mu je bijela, peraje su mu sivkaste, osim
analne i zdjelične koje su narančasto-crvene.