Holly Jackson - Savršeno Ubojstvo - Dnevnik Dobre Cure

Knjige.
Club Books
1
Knjige.Club Books
Naslov izvornika
A GOOD GIRL’S GUIDE TO MURDER
Holly Jackson
Savršeno
ubojstvo
Dnevnik dobre
cure
S engleskoga prevela
Romana Čačija
2
Knjige.Club Books
Za mamu i tatu,
ova prva je za vas.
3
Knjige.Club Books
DIO I.
4
Knjige.Club Books
________________
1 EPQ - Extended Project Qualification - istraživanje s temom po vlastitom izboru koje neki
srednjoškolci u Velikoj Britaniji na završetku školovanja provode radi što uspješnije
pripreme i stjecanja dodatnih bodova za upis na (bolja) britanska sveučilišta, op. prev.
5
Knjige.Club Books
6
Knjige.Club Books
Jedan
PIP JE ZNALA GDJE ŽIVE.

Svi iz Little Kiltona znali su gdje žive.
Njihov dom bio je poput uklete kuće u gradu. Ljudi su ubrzavali korake
dok su prolazili pored nje, a riječi bi im zastajale u grlima i zamuknuli bi.
Djeca bi se uz vrisku okupljala na putu kući iz škole i međusobno izazivala da
dotrče do ulaznih vrata i dotaknu ih.
Ali tu kuću nisu progonili duhovi, već ju je nastanjivalo samo troje tužnih
ljudi koji su pokušavali živjeti kao prije. Nije to bila kuća koju opsjedaju
treperava svjetla ili utvare koje uokolo razbacuju stolice, već kuća na kojoj su
tamnim sprejom bile našarane riječi Obitelj ološa i na kojoj su prozori bili
razbijeni kamenom.
Pip se oduvijek pitala kako to da se nisu odselili. Nije da su morali. Oni
nisu učinili ništa loše. Ali nije joj bilo jasno kako su tako mogli živjeti.
Pip je puno toga znala. Znala je da je hipopotomonstroseskipedaliofobija
stručni izraz za strah od dugih riječi, znala je da se djeca rađaju bez čašica
koljena, znala je napamet najbolje citate Platona i Katona i da postoji više od
četiri tisuće sorti krumpira. Ali nije znala odakle obitelji Singh snage da
ostanu ovdje živjeti. Ovdje, u Kiltonu, uza sve te poglede razrogačenih očiju
koje im upućuju, šapatom izgovorene komentare, ali ipak dovoljno glasne da
ih se čuje, uza sve tračeve susjeda koji više ni ne prelaze u duže razgovore.
Posebno je okrutna bila činjenica što se njihova kuća nalazila blizu
gimnazije u Little Kiltonu, koju su pohađali Andie Bell i Sal Singh i gdje će Pip
krenuti u završni razred srednje kad za nekoliko tjedana suncem opijeni
kolovoz završi i započne rujan.
Pip se zaustavila i spustila ruku na ogradu pred ulazom u kuću i zbog toga
se odmah osjećala hrabrijom od polovice gradske djece. Pogledom je pratila
stazu do ulaznih vrata. Možda je bila dugačka tek nekoliko stopa, ali se od
mjesta na kojem je stajala do ulaznih vrata činila kao nepremostiv ponor. Bila
je to vjerojatno jako loša ideja. Već je razmišljala o tome. Jutarnje je sunce
pržilo i osjećala je kako joj se traperice već počinju lijepiti za unutrašnjost
koljena. Loša ili odvažna ideja. Najveći umovi povijesti ipak su uvijek radije
savjetovali odvažnost nego sigurnost, a riječima bi pritom zamaskirali i one
najgore ideje.
7
Knjige.Club Books
Prkoseći tom ponoru, odlučno je prišla vratima, zastavši tek na tren da se

još jednom uvjeri u svoju namjeru, pa pokucala tri puta. Njezin ukočen odraz
zurio je u nju sa stakla na vratima: duga tamnosmeđa kosa, svjetlija na
vrhovima od sunca, blijedo lice i, unatoč tome što je upravo provela tjedan
dana na jugu Francuske, bistar pogled zeleno-smeđih očiju spremnih na
susret.
Vrata su se otvorila uz zveckanje lanca i dvostruki klik ključa.
»Da?« rekao je, stojeći iza odškrinutih vrata, podbočen jednom rukom na
dovratnik. Pip je trepnula kako bi prekinula zurenje, ali nije si mogla pomoći.
Toliko je sličio Salu: Salu koji joj je bio poznat iz svih onih televizijskih
izvještaja i s fotografija iz novina. Salu koji blijedi iz njezina adolescentskog
sjećanja. Ravi je imao neurednu crnu kosu počešljanu na stranu baš kao
njegov brat, guste obrve u izvijenom luku i kožu boje hrastovine.
»Da?« ponovio je.
»Ovaj...« Pip je prekasno namjestila onaj svoj izraz lica nevinašca kad je
»uhvaćena na djelu«. Mozak joj je još uvijek procesirao informaciju da Ravi,
za razliku od Sala, ima rupicu na bradi kao i ona. I da je još više narastao
otkako ga je zadnji put vidjela. »Hm, oprosti, bok!« Nespretno je napola
mahnula rukom i odmah zbog toga požalila.
»Bok?«
»Bok, Ravi«, rekla je. »Ja... ne poznaješ me... Ja sam Pippa Fitz-Amobi. Išli
smo u istu školu prije nego što si je završio, ja sam nekoliko generacija iza
tebe.«
»OK...«
»Mogu li te nešto na časak priupitati? OK, možda ne baš na časak... Jesi li
znao da je časak stvarna jedinica za mjerenje vremena? To je djelić sekunde,
dakle, možeš li možda odvojiti par uzastopnih časaka za mene?«
O, Bože, ovo joj se uvijek događalo kad je bila nervozna ili kad nije imala
kamo pobjeći. Počela se razbacivati beskorisnim činjenicama zamaskiranim
u loše dosjetke. A dogodilo bi se i ono drugo: nervozna Pip odjednom počne
koristiti puno otmjenije riječi, zaboravi da pripada jeziku srednje klase i
počne loše imitirati onaj profinjeni naglasak više klase. Kad bi inače ranije
zapravo koristila »časak«?
»Molim?« upita Ravi zbunjeno.
»Oprosti, nema veze«, rekla je Pip i pribrala se. »Dakle, radim na svom IP-
u u školi i...«
»Kakvom IP-u?«
»Istraživačkom projektu. To je samostalni projekt koji radiš uz Program
A-razine. Možeš odabrati bilo koju temu.«
»Hm, nikad nisam dotle dogurao u školi«, rekao je. »Završio sam čim je to
bilo moguće.«
»Ovaj, pa, htjela sam te pitati bi li pristao da te intervjuiram za projekt?«
8
Knjige.Club Books
»O čemu se radi?« Tamne obrve nabrale su mu se i spustile prema očima.

»Paaa... o onome što se dogodilo prije pet godina.«
Ravi je čujno izdahnuo, a usne su mu se izvile u nešto što je nalikovalo
početku ljutnje.
»Zašto?« rekao je.
»Zato što mislim da tvoj brat to nije učinio - i pokušat ću to dokazati.«
9
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-1./8./2017.
Istraživački dnevnik - Zapis 1
Intervju s Ravijem Singhom zakazan za petak poslijepodne (ponesi pripremljena

pitanja).
Napravi transkript intervjua s Angelom Johnson.
Svrha ovog istraživačkog dnevnika je zapisivanje svih mogućih prepreka s
kojima se susrećete u svom istraživanju, za mjerenje napretka i ciljeva konačnog
izvješća. Moj dnevnik morat će biti malo drugačiji: bilježit ću sve što budem
istraživala, i ono bitno i nebitno, jer zasada još zapravo ne znam kakvo će biti
moje konačno izvješće niti što će na kraju od svega toga biti bitno. Ne znam ni
što točno želim postići. Jednostavno ću morati pričekati i vidjeti dokle sam došla
na kraju svog istraživanja i kakav esej onda mogu sklepati. [Ovo počinje pomalo
sličiti na obični dnevnik?!?]
Nadam se da to na kraju neće biti onakav esej koji sam predložila gospođi
Morgan. Nadam se da ću otkriti istinu. Što se stvarno dogodilo Andie Bell 20.
travnja 2012.? I - kao što mi instinkt govori - ako Salil »Sal« Singh nije kriv, tko ju
je onda ubio?
Ne mislim da ću stvarno riješiti slučaj i otkriti tko je ubio Andie. Nisam
policajka pa da imam pristup forenzičkom laboratoriju (očito), a nisam ni
nerealna. Ali nadam se da ću svojim istraživanjem doći do činjenica i iskaza koji
će dovesti do razumne sumnje u to da je Sal počinio ubojstvo i dokazati da policija
nije smjela zaključiti slučaj bez daljnje istrage.
Tako da će moje istraživačke metode zapravo biti: intervjuiranje osoba koje
su povezane sa slučajem, opsesivno uhođenje na društvenim mrežama i
fascinantna, FASCINANTNA nagađanja.
[PAZI DA GOSPOĐA MORGAN NE VIDI IŠTA OD OVOGA!!!]
Znači, prva faza projekta je istražiti što se dogodilo Andrei Bell - svima
poznatoj kao Andie - i okolnosti njezinog nestanka. Te ću informacije preuzeti iz
novinskih članaka i policijskih konferencija za medije iz tog vremena.
[Popiši reference sada da ne moraš kasnije!!!]
Kopirano iz prvog članka nacionalne novinske kuće u kojem se izvještavalo o
njezinom nestanku:
»Prijavljuje se nestanak Andree Bell (17 godina) prošlog petka iz svog doma
u Little Kiltonu, Buckinghamshire.
Od kuće se odvezla vlastitim automobilom - crnim Peugeotom 206 - uza se
je imala mobitel, ali ne i dodatnu odjeću. Policija tvrdi da joj ›uopće nije nalik‹
samo tako nestati.
10
Knjige.Club Books
Policija je tijekom vikenda pretraživala šumu u blizini njezine obiteljske kuće.

Andreu, poznatu kao Andie, opisuju kao bjelkinju, visine 1,67 m, duge plave
kose. Pretpostavlja se da je one noći kad je nestala bila odjevena u tamne
traperice i plavi kratki džemper.« 1
Svi su kasniji članci nakon toga sadržavali više detalja o tome kada je Andie
posljednji put viđena živa i o vremenskom okviru u kojem se vjeruje da je oteta.
Andie Bell je »posljednji put živu vidjela njezina mlađa sestra, Becca, 20.
travnja 2012. oko 22:30.« 2
To je potvrdila i policija na konferenciji za novinare u utorak, 24. travnja:
»Snimka s nadzorne kamere ispred STN banke u glavnoj ulici Little Kiltona
potvrđuje da se Andien automobil udaljava od njezine kuće oko 22:40.« 3
Prema riječima njezinih roditelja, Jasona i Dawn Bell, Andie ih je »trebala
pokupiti sa zabave u 00:45«. Kako se nije pojavila niti im odgovarala na
telefonske pozive, počeli su zvati njezine prijatelje da provjere zna li netko gdje
je. Jason Bell »nazvao je policiju i prijavio nestanak svoje kćeri u 3:00 ujutro u
subotu«.4
Dakle, što god se dogodilo Andie Bell te noći, dogodilo se između 22:40 i
00:45 sati.
Ovo je dobro mjesto za umetanje transkripta mog jučerašnjeg telefonskog
razgovora s Angelom Johnson.
Transkript intervjua s Angelom Johnson

iz Ureda za nestale osobe
Angela: Halo?
Pip: Dobar dan, je li to Angela Johnson?
Angela: Da, pri telefonu. Je li to Pippa?
Pip: Da, hvala vam što ste odgovorili na moju e-poruku.
Angela: Nema na čemu.
Pip: Smijem li snimiti ovaj intervju kako bih ga kasnije mogla transkribirati i
koristiti u svom projektu?
Angela: Naravno, slobodno. Žao mi je što imam samo desetak minuta vremena.
Dakle, što želiš znati o nestalim osobama?
1
www.gbtn.co.uk/news/uk-england-bucks-54774390 23. 4. 2012.
2
www.thebuckinghamshiremail.co.uk/news/crime-4839 26. 4. 2012.
3
4
Forbes, Stanley, 2012., »The Real Story of Andie Bell's Killer«, Kilton Mail, 1. 5. 2012., str.
1- 4.
11
Knjige.Club Books
Pip: Pa, možete li mi objasniti što se dogodi kad se prijavi nečiji nestanak?
Kakav je postupak i što policija najprije poduzima?
Angela: Znači, kada netko nazove 999 ili 101 i prijavi nestanak, policija će
pokušati doznati što više detalja kako bi se procijenila potencijalna
opasnost po nestalu osobu i kako bi na temelju toga policija adekvatno
intervenirala. Detalji koje policija traži nakon te prve dojave su ime,
dob, fizički opis, što je osoba imala na sebi kad je zadnji puta bila
viđena, okolnosti nestanka, je li nestanak takve osobe karakterističan
za nju, detalji o eventualnom vozilu. Na temelju tih podataka policija
će utvrditi radi li se o slučaju visokog, niskog ili srednjeg rizika.
Pip: A koje okolnosti čine slučaj visokorizičnim?
Angela: Ako su osobe zbog svoje dobi ili invaliditeta posebno ranjive, to bi se
smatralo visokorizičnim slučajem. Ako je nestanak nekarakterističan za
tu osobu, onda je to pokazatelj da su vjerojatno u opasnosti od
zadobivanja ozljeda, pa bi se i to smatralo visokorizičnim slučajem.
Pip: Hm, dakle, ako nestala osoba ima sedamnaest godina i nestanak je
nekarakterističan za nju, to bi se smatralo visokorizičnim slučajem?
Angela: O, apsolutno, pogotovo ako je u pitanju maloljetna osoba.
Pip: Kako bi izgledala policijska intervencija u visokorizičnom slučaju?
Angela: Pa, policija bi bila odmah raspoređena na mjesto s kojeg je osoba
nestala. Policijski službenik bi morao prikupiti detaljnije informacije o
nestaloj osobi, tko su joj prijatelji ili partneri, imaju ii eventualnih
zdravstvenih problema, zatim o bankovnim karticama kako bi ih se
moglo pronaći dok eventualno pokušavaju podići novce. Također će im
trebati i recentnije fotografije nestale osobe, a u visokorizičnom
slučaju prikupit će se i uzorci DNK-a za eventualnu kasniju forenzičnu
obradu. Također će se, uz suglasnost vlasnika kuće, temeljito pretražiti
mjesto s kojeg je osoba nestala, provjeriti skriva li je netko tamo ili se
sama krije, a potražili bi se i dodatni dokazi. To je uobičajeni postupak.
Pip: Znači, policija odmah traži bilo kakve tragove ili nešto zbog čega bi
pomislili da se radi o zločinu?
Angela: Apsolutno. Ako su okolnosti nestanka sumnjive, policajcima se uvijek
govori: »Ako ste u nedoumici, pretpostavite da se radi o ubojstvu.«
Naravno, samo vrlo malen postotak slučajeva nestalih osoba pretvori
se u slučaj ubojstva, ali policajcima se daju upute da već na početku
dokumentiraju dokaze kao da istražuju ubojstvo.
Pip: A što se događa ako se nakon inicijalne pretrage kuće ne pronađe ništa
značajno?
Angela: Potraga će se proširiti i na okolno područje. Mogu se zatražiti brojevi
telefona. Ispitivat će se prijatelje, susjede, sve koji bi mogli imati neke
12
Knjige.Club Books
relevantne informacije. Ako se radi o mladoj nestaloj osobi, tinejdžeru,

ne smije se pretpostaviti da roditelj koji je prijavio nestanak poznaje
baš sve prijatelje i poznanike svog djeteta. U tom slučaju treba krenuti
od njihovih vršnjaka i ispitati ih s kim su još bili u kontaktu, znate, ako
recimo postoje neki tajni dečki i slično. I obično se raspravlja o
medijskoj strategiji jer i apel za informacijama u medijima može biti od
velike koristi u takvim situacijama.
Pip: Dobro, znači ako se radi o nestaloj sedamnaestogodišnjakinji, policija
bi najprije tražila njezine prijatelje i dečka?
Angela: Da, naravno. Njih bi se prvo ispitalo, jer ako je nestala osoba pobjegla
od kuće, vjerojatno se skriva kod neke bliske osobe.
Pip: A u kojem trenutku istrage u slučaju nestalih osoba policiji postaje jasno
da zapravo traži tijelo?
Angela: Pa, što se vremenskog okvira tiče, nije... Joj, Pippa, moram ići. Oprosti,
pozvali su me na sastanak.
Pip: Oh, OK, puno vam hvala što ste odvojili vremena za razgovor.
Angela: Ako budeš imala još pitanja, samo mi pošalji mejl i javit ću ti se čim
budem mogla.
Pip: Hoću, hvala još jednom.
Angela: Bok.
Ovu sam statistiku našla online:

Osamdeset posto nestalih osoba bude pronađeno u prvih 24
sata. Njih devedeset sedam posto pronađe se u prvom tjednu
nakon nestanka. Devedeset devet posto slučajeva riješi se u
roku od godine dana. Ostaje samo jedan posto.
Jedan posto ljudi koji nestanu nikada ne bude pronađeno.
Ali treba uzeti u obzir još jednu brojku: tek 0,25 posto svih
slučajeva nestalih osoba završi smrtnim ishodom.5
I što to znači za slučaj Andie Bell? On stalno oscilira negdje između jedan
posto i 0,25 posto, a postotak se povećava ili smanjuje u sićušnim decimalnim
odsječcima.
Ali većina ljudi dosada je prihvatila činjenicu da je mrtva, iako njezino tijelo
nikada nije pronađeno. A zašto?
Zbog Sala Singha.
5
www.findmissingperson.co.uk/stats.
13
Knjige.Club Books
Dva
PIPA JE ODMAKNULA DLANOVE OD TIPKOVNICE, KAŽIPRSTI SU JOJ LEBDJETI IZNAD w i h dok

se naprezala čuti galamu iz prizemlja. Tresak, teški koraci, zvuk klizanja
kandži po podu i nesputano dječačko smijuljenje. Već sljedeće sekunde sve
joj je postalo jasno.
»Joshua! Zašto pas nosi moju majicu?!« začuo se Victorov prodoran glas,
koji je do Pip dopirao kroz tepih u njenoj sobi.
Pip se kroz nos nasmijala, klikom na tipku Spremi sačuvala svoj
istraživački dnevnik i poklopila laptop. Bio je to svakodnevni tradicionalni
krešendo od onog trena kada se njezin tata vrati s posla. Nikada nije bio tih:
i kad je šaputao, moglo ga se čuti po cijeloj prostoriji. Njegov grohotan smijeh
popraćen lupanjem dlanova po koljenima bio je toliko glasan da bi se ljudi
štrecnuli kad bi ga čuli, a svake godine na Badnjak Pip bi se redovito
probudila dok bi hodao na prstima hodnikom na katu glumeći Djeda Mraza s
poklonima.
Njezin očuh bio je tipičan primjer čiste suprotnosti suptilnoj osobi.
Kad je sišla u prizemlje, Pip je naletjela na scenu koja se tamo još uvijek
odvijala. Joshua je trčao iz sobe u sobu — od kuhinje do hodnika pa u dnevnu
sobu - ujednačenim ritmom i usput se cerekajući.
Odmah iza njega trčao je Barney, zlatni retriver, odjeven u tatinu
najkričaviju majicu: onu kričavozelenu s uzorkom koju je kupio kad su zadnji
put bili u Nigeriji. Pas je razdragano klizao šapama po ulaštenom hrastovom
podu u hodniku, cvileći kroz zube od uzbuđenja.
A na samom začelju kolone bio je Victor - u svom sivom Bossovu
trodijelnom odijelu i sa svojih 1,90 metara visine jurišao je za psom i
dječakom, a smijeh mu je postajao sve glasniji i kreštaviji. Scooby-Doo
montaža u domaćoj izvedbi obitelji Amobi.
»O, Bože, pokušavam pisati zadaću«, rekla je Pip smiješeći se dok je u
skokovima uzmicala unatrag izbjegavajući da je pokosi njihov konvoj. Barney
se na trenutak zaustavio kako bi je pozdravio udarcem glave u potkoljenicu,
a zatim odjurio i skočio na tatu i Josha pa su se svi zajedno srušili na trosjed.
»Zdravo, dušo«, rekao je Victor i potapšao mjesto pokraj sebe na sofi.
»Bok, tata, bio si tako tih da nisam ni znala da si kod kuće.«
»Moj Pipsiću, prepametna si da bi reciklirala istu šalu.«
14
Knjige.Club Books
Sjela je pokraj njih, a jastuk na trosjedu na kojem su sjedili nadimao se i

tonuo u ritmu Joshevog i tatinog uspuhanog daha i dodirivao je po stražnjem
dijelu potkoljenica.
Josh je počeo kopati po desnoj nosnici, pa ga je tata lupnuo po ruci.
»A kako prolaze tvoji dani?« upitao je Josha i time ga potaknuo da
slikovito počne pričati o svojim nogometnim utakmicama.
Pip se isključila. Sve je to već čula u autu kad je pokupila Josha iz kluba.
Tamo ga je slušala samo jednim uhom, jer je još uvijek bila zbunjena zbog
toga kako je zamjenski trener zabezeknuto buljio u njezinu poput ljiljana
bijelu put kad mu je pokazala kojeg je to devetogodišnjaka došla pokupiti uz
riječi: »Ja sam Joshuina sestra.«
Dosada se već mogla i naviknuti na to da ljudi pilje u nju, pokušavajući
shvatiti tu obiteljsku strukturu, brojke i oprezno definirane nazive nažvrljane
na njihovu obiteljskom stablu. Nigerijski div očito je bio njezin očuh, a Joshua
njezin polubrat. Ali Pip nije voljela koristiti te riječi, te hladne tehničke izraze.
Ljudi koje volite nemaju veze s matematikom: nema tu računanja,
oduzimanja ili zaokruživanja iza decimalne točke. Victor i Josh nisu bili samo
tri osmine njezini, nisu bili samo četrdeset posto obitelji, bili su u potpunosti
njezina obitelj. Njezin tata i njezin naporni mali brat.
Njezin »pravi« otac, čovjek od kojega je naslijedila prezime Fitz, poginuo
je u prometnoj nesreći kad joj je bilo deset mjeseci. I premda bi Pip ponekad
kimnula i nasmiješila se kad bi je mama pitala sječa li se kako je pjevušio dok
je prao zube ili kako se smijao kad je njezina druga izgovorena riječ bila
»kaka«, ona ga se zapravo nije sjećala. Ali ponekad se ne prisjetiš zbog sebe,
ponekad to radiš samo da bi nekome drugome izmamila smiješak na lice.
Takve su laži bile dozvoljene.
»I kako napreduješ s projektom, Pip?« Victor se okrenuo prema njoj dok
je otkopčavao majicu sa psa.
»OK je«, rekla je. »Trenutno samo istražujem dosada poznate informacije
i tipkam. Jutros sam išla posjetiti Ravija Singha.«
»Oh, i?«
»Bio je zauzet, ali mi je rekao da mogu ponovno doći u petak.«
»Ja ne bih na tvom mjestu«, rekao je Josh s prizvukom upozorenja u glasu.
»To je zato što si ti klinjo koji još nije ušao u pubertet i još uvijek vjeruješ
da u semaforima žive mali ljudi.« Pip ga je pogledala. »Singhovi nisu učinili
ništa loše.«
Njezin se tata ubacio. »Joshua, zamisli da te svi osuđuju zbog nečega što
je uradila tvoja sestra.«
»Jedino što Pip radi je domaća zadaća.«
Pip je izvela savršen udarac jastukom ravno u Joshuino lice. Victor je
obuzdavao dječaka da ne uzvrati sestri držeći mu čvrsto ruke i škakljao ga po
rebrima dok se ovaj migoljio.
15
Knjige.Club Books
»Kako to da se mama još nije vratila?« upitala je Pip zadirkujući Josha,

koji se nije mogao pomaknuti jer je mlatarala svojim stopalima u mucastim
čarapama blizu njegova lica.
»Otišla je ravno s posla u čitateljski klub nacvrcanih mama«, rekao je tata.
»Znači... možemo jesti pizzu za večeru?« upitala je Pip. I odjednom je
prepirka bila zaboravljena i ona i Josh su ponovno bili u istom timu. Poskočio
je i uhvatio je ispod ruke, molećivo gledajući oca.
»Naravno«, rekao je Victor potapšavši ga po leđima i cerekajući se. »Kako
bih inače uspio održavati svoju guzičetinu u formi?«
»Tata«, dreknula je Pip, ljuta na sebe što ga je nekad davno naučila tu
riječ.
16
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-2./8./2017.
Novinski izvještaji o tome što se nakon toga dogodilo u slučaju Andie Bell prilično
su zbunjujući. Ima nekih rupa koje ću morati popuniti nagađanjima i glasinama
dok mi se slika ne iskristalizira nakon intervjua koje ću kasnije obaviti. Nadam se
da će mi Ravi i Naomi - jedna od Salovih tadašnjih najboljih prijateljica - pomoći
u tome.
Prema onome što je rekla Angela, policija je nakon uzimanja izjave obitelji
Bell i temeljitog pretraživanja njihove kuće vjerojatno zatražila podatke o
Andienim prijateljima.
Nakon ozbiljnog uhođenja na Facebooku, čini mi se da su Andiene najbolje
prijateljice bile dvije djevojke po imenu Chloe Burch i Emma Hutton. Tako barem
mislim, a evo i mojih dokaza:
Emma Hutton, Sal Singh i 97 drugih

Vidi ostalih 6 komentara
Emma Hutton Za Boga miloga, Andie, bas si onoo, totalnoo lijepaaa! Jaaako.
Sviđa mi se* Odgovor 7. travnja 2012. u 22:34
Chloe Burch JBT da bar ne moram biti s vama na fotkama. Daj mi svoje lice
Andie Bell Ne hvalaaa

Emma Hutton Andie, možemo li napraviti jednu dobru fotku na kojoj smo sve tri
na sljedećoj ubijačini6? Trebam novu profitnu :)
Napišite komentar...
Ova je objava stavljena dva tjedna prije Andiena nestanka. Čini se da ni Chloe
ni Emma više ne žive u Little Kiltonu. [Možda da im pošaljem privatnu poruku i
pitam bi li pristale na intervju telefonom?]
Chloe i Emma svojski su se potrudile da se tog prvog vikenda (21. i 22.)
podijele objave kampanje #PronađimoAndie na Twitteru, koju je pokrenula
6
Engl, calamity party - kućna zabava s puno alkohola, droge i razuzdanog ponašanja, op.
prev.
17
Knjige.Club Books
policija nadležna za područje Doline Temze. Ne moraš biti posebno pametan da

pretpostaviš da se policija obratila Chloe i Emmi već u petak navečer ili u subotu
ujutro. Što su rekle policiji, ne znam. Ali nadam se da ću saznati.
Znamo da je policija razgovarala s tadašnjim Andienim dečkom. Zvao se Sal
Singh i završavao je gimnaziju u Kiltonu zajedno s Andie.
U neko doba u subotu policija je našla Sala.
»Policijski inspektor Richard Hawkins potvrdio je da su policajci ispitali Salila
Singha u subotu 21. travnja. Željeli su saznati gdje je bio prethodne noći, posebno
u vrijeme kada se vjeruje da je Andie nestala.« 7
Te je noći Sal bio u kući svog prijatelja Maxa Hastingsa. Bio je sa svojih
četvero najboljih prijatelja: Naomi Ward, Jakeom Lawrenceom, Millie Simpson i
Maxom.
Ponavljam, ovo moram sljedeći tjedan provjeriti s Naomi, ali mislim da je Sal
rekao policiji da je Maxovu kuću napustio oko 00:15. Otišao je kući pješice, a
njegov otac (Mohan Singh) potvrdio je da se »Sal vratio kući otprilike u 00:50«. 8
Napomena: udaljenost između Maxove kuće (Tudor Lane) i Salove (Grove Place)
je oko 30 minuta hoda - kaže Google.
Salov alibi policiji je tijekom vikenda potvrdilo njegovih četvero prijatelja.
Postavljeni su plakati. U nedjelju se policija počela raspitivati od kuće do
kuće.9
U ponedjeljak je 100 volontera pomoglo policiji pretražiti šume u okolici.
Vidjela sam snimke na vijestima. Veliki broj ljudi kretao se u organiziranoj
formaciji i dozivao je. Kasnije toga dana ekipe forenzičara uočene su kako ulaze
u dom obitelji Bell.10
A u utorak se sve promijenilo.
Mislim da je najbolje kronološkim redom promotriti događaje tog dana i onih
koji su uslijedili, iako smo mi, a pritom mislim na cijeli grad, doznavali pojedinosti
nasumično i nepovezano.
Sredinom prijepodneva Naomi Ward, Max Hastings, Jake Lawrence i Millie
Simpson nazvali su policiju iz škole i priznali da su dali lažne izjave. Tvrdili su da
ih je Sal zamolio da lažu, a da je zapravo te noći kada je Andie nestala napustio
Maxovu kuću oko 22:30.
Ne mogu sa sigurnošću tvrditi koje je adekvatno policijsko postupanje u tom
slučaju, ali pretpostavljam da je u tom trenutku Sal postao glavni osumnjičenik.
Međutim, nisu ga mogli pronaći: Sal nije bio u školi, ali ni kod kuće. Nije se
javljao na telefon.
7
8
9
Forbes, Stanley, »Local Girl Still Missing,« Kilton Mail, 23.4.2012., str. 1-2.
10
18
Knjige.Club Books
No kasnije se ustvrdilo da je Sal toga jutra poslao poruku svom ocu, iako je
ignorirao sve ostale pozive. U medijima su tu poruku nazvali »priznanjem«.11
Tog utorka navečer jedan od policijskih timova koji su tragali za Andie
pronašao je tijelo u šumi.
Bio je to Sal.
Ubio se.
Mediji nikada nisu izvještavali o tome na koji je način Sal počinio
samoubojstvo, ali mi je to poznato (kao i svakom drugom srednjoškolcu u Kiltonu
u to vrijeme) zahvaljujući glasinama koje su se širile školom.
Sal je pješice otišao u šumu u blizini svoje kuće, uzeo hrpu tableta za
spavanje, nakon čega si je stavio plastičnu vrećicu preko glave i pričvrstio je
elastičnom vrpcom oko vrata. Ugušio se dok je ležao u nesvijesti.
Na policijskoj konferenciji za medije kasnije te večeri Sala nisu spominjali.
Policija je iznijela samo informaciju o snimkama s nadzornih kamera, prema
kojima se Andie udaljila autom od svoje kuće u 22:40. 12
U srijedu je Andien auto pronađen parkiran u maloj stambenoj ulici (Romer
Close).
Tek sljedećeg ponedjeljka glasnogovornica policije objavila je sljedeće:
»Imamo novosti iz istrage slučaja Andie Bell. Na temelju nedavnih obavještajnih
informacija i forenzičnih nalaza, imamo dobar razlog za sumnju da je mladić po
imenu Salil Singh, u dobi od 18 godina, bio upleten u Andienu otmicu i ubojstvo.
Ti bi dokazi bili dovoljni za uhićenje i podizanje optužnice protiv osumnjičenika,
međutim isti je preminuo prije pokretanja postupka. Policija trenutno ne traži
nikoga drugog u vezi s Andienim nestankom, ali naša potraga za Andie nastavit
će se jednakom revnošću. Šaljemo podršku obitelji Bell i duboko žalimo zbog
patnje koju im je ova najnovija informacija prouzročila.«
Dokaz koji im je bio dovoljan je sljedeći:
Pronašli su Andien mobitel uz Salovo tijelo.
Forenzičnim testovima pronađeni su tragovi Andiene krvi ispod noktiju na
njegovom desnom srednjem prstu i kažiprstu.
Andiena krv pronađena je i u prtljažniku njezinog napuštenog automobila.
Salovi otisci prstiju bili su na upravljačkoj ploči i upravljaču zajedno s otiscima koji
su pripadali Andie i ostalim članovima obitelji Bell. 13
Dokazi bi, rekli su, bili dovoljni da se Sala optuži i - policija se nadala - da bi
mu se sigurno i sudilo. Ali Sal je bio mrtav, tako da nije bilo ni suđenja ni presude.
Ali ni obrane.
11
12
13
19
Knjige.Club Books
Sljedećih tjedana organizirano je više potraga po šumama u Little Kiltonu i

njegovoj okolici. Provedene su potrage s psima dresiranim da traže mrtva tijela.
Ronioci interventne policije pretraživali su rijeku Kilbourne. Ali Andieno tijelo
nikada nije pronađeno.
Slučaj nestale Andie Bell službeno je zatvoren sredinom lipnja 2012. 14 Slučaj
može biti »službeno zatvoren« samo ako »popratna dokumentacija sadrži
dovoljno dokaza za podizanje optužnice protiv počinitelja, ali isti je preminuo
prije nego što je istraga mogla biti završena«. Slučaj se »može ponovno otvoriti
ako se pojave novi dokazi ili detalji«.15
Idemo u kino za 15 minuta: još jedan film o superjunacima za koji nas je Josh
emotivno ucijenio pa ga moramo pogledati. Ali postoji samo još jedan završni
detalj u slučaju Andie Bell i Sala Singha, a meni je baš krenulo.
Osamnaest mjeseci nakon što je slučaj Andie Bell službeno zatvoren, policija
je podnijela izvještaj lokalnom mrtvozorniku. U takvim slučajevima mrtvozornik
odlučuje je li potrebna daljnja istraga o uzroku smrti na temelju njegova
uvjerenja da je osoba vjerojatno mrtva i da je prošlo dovoljno vremena od
njezinog nestanka.
U skladu s člankom 15. Zakona o mrtvozornicima iz 1988., mrtvozornik zatim
podnosi zahtjev državnom tajniku za pravosuđe za pokretanje postupka
utvrđivanja uzroka smrti bez postojanja tijela.
U slučaju nepostojanja tijela, kod utvrđivanja uzroka smrti mrtvozornik se
uglavnom oslanja na dokaze koje je dostavila policija i na uvjerenja viših
dužnosnika u istrazi da je nestala osoba mrtva.
Utvrđivanje uzroka smrti je radnja kojom se ispituju medicinski uzrok i
okolnosti smrti. Tim se postupkom ne može »okriviti pojedinca za smrt ili utvrditi
kaznenu odgovornost bilo kojeg imenovanog pojedinca.« 16
Pri okončanju tog postupka, u siječnju 2014. mrtvozornik je iznio mišljenje
da je u pitanju »nezakonito oduzimanje života« i za Andie Bell izdana je
smrtovnica.17 To mišljenje doslovno znači da je »osobu netko usmrtio
>nezakonitom radnjom< ili točnije, da je smrt osobe uzrokovana »ubojstvom s
predumišljajem, ubojstvom iz nehata, čedomorstvom ili opasnim upravljanjem
vozilom«.18
I ovdje sve završava.
14
15
The National Crime Recording Standards (NCRS) https://www.gov.co.uk/ government
/uploads/system/ uploads /attachment-data/ file/99584773/ ncrs.pdf.
16
http://www.inquest.uk/help/handbook/7728339.
17
www.dailynewsroom.co.uk/AndieBelllnquest/report57743 12.1.2014.
18
http:/ /www.inquest.uk/help/handbook/verdicts/unlawfulkilling.
20
Knjige.Club Books
Andie Bell zakonski je proglašena mrtvom, iako njezino tijelo nikada nije
pronađeno. S obzirom na okolnosti ovog slučaja, možemo pretpostaviti da se
presuda »nezakonito oduzimanje života« odnosi na ubojstvo s predumišljajem.
Nakon istrage o uzroku Andiene smrti, u priopćenju Krunske službe za kazneni
progon stoji: »Slučaj protiv Salila Singha temeljio bi se na okolnostima i
forenzičnim dokazima. Nije na nama da tvrdimo je li Salil Singh ubio Andie Bell ili
nije, to bi bio posao porote koja bi donijela odluku nakon održanog sudskog
procesa.«19
Dakle, iako nikada nije bilo suđenja, iako nijedan glavni porotnik nikada nije
ustao i znojnih dlanova i pun adrenalina izjavio: »Mi, porotnici, optuženika
smatramo krivim«, iako Sal nikada nije imao priliku braniti se, on je proglašen
krivim. Ne u zakonskom smislu, nego na sve druge načine koji su zapravo važni.
Kad pitate ljude po gradu što se dogodilo Andie Bell, bez oklijevanja će vam
reći: »Ubio ju je Salil Singh.« Ne navodno, ne možda ju je ubio, ne vjerojatno, ne
najvjerojatnije.
On je to učinio, kažu. Sal Singh je ubio Andie.
Ali ja jednostavno nisam baš tako uvjerena u to...
[Sljedeća bilješka - eventualno razmotriti kako bi slučaj tužiteljstva protiv
Sala mogao izgledati da je uopće došao do suda. Zatim se baci na istraživanje i
traži sve moguće propuste u istrazi.]
19
www.gbtn.co.uk/news/uk-england-bucks-95322345 14.1. 2014.
21
Knjige.Club Books
Tri
BILO JE HITNO, stajalo je u poruci. SOS hitno. Pip je odmah znala da to može
značiti samo jedno.
Zgrabila je ključeve auta, mami i Joshu doviknula »vidimo se« i izjurila
kroz ulazna vrata.
Usput je svratila u trgovinu da kupi king-size čokoladu za ublažavanje
Laurenine king-size boli zbog slomljenog srca.
Kad se zaustavila ispred Laurenine kuće, vidjela je da je Cara imala
potpuno isti plan. Ipak, Carin pribor za prvu pomoć nakon prekida bio je
raskošniji od Pipina. Donijela je i kutiju papirnatih maramica, čips i umake i
nekoliko maski za lice u paketićima duginih boja.
»Jesi li spremna?« Pip je upitala Caru, lupnuvši svojim bokom o njezin
umjesto pozdrava.
»Jesam, dobro sam pripremljena za ronjenje suza.« Podigla je papirnate
maramice, a kut kutijice joj je zapeo za pepeljastoplave kovrčave uvojke. Pip
je ispetljala kutijicu iz Carine kose pa pritisnula zvono na vratima, nakon čega
su se obje trgnule zbog njegovog metalnog mehaničkog zvuka.
Vrata je otvorila Laurenina mama.
»Opa, stigla je i podrška«, nasmiješila se. »Gore je, u svojoj sobi.«
Pronašli su Lauren potpuno zamotanu u poplun na krevetu. Jedino što ju
je odavalo bio je pramen riđe kose koji je virio odozdo. Trebala im je čitava
minuta da je nagovore da izroni, mameći je čokoladom.
»Kao prvo«, rekla je Cara, pokušavajući istrgnuti telefon iz Laureninih
prstiju, »sljedeća dvadeset četiri sata zabranjeno ti je gledati u ovo.«
»Prekinuo je sa mnom porukom!« cmizdrila je Lauren, ispuhavši nos tako
snažno da su joj šmrklji kao iz topa izletjeli u poprilično tanku papirnu
maramicu.
»Dečki su kreteni, hvala Bogu da se ja s tim ne moram zamarati«, rekla je
Cara i zagrlila Lauren naslonivši svoju šiljastu bradu na njezino rame. »Loz,
možeš naći puno boljega od njega.«
»Da.« Pip je otkinula još jedan komad čokolade za Lauren. »Osim toga,
Tom je uvijek govorio >pacifično< kada je trebao reći >specifično<.«
Cara je coknula jezikom i uperila prst prema Pip u znak odobravanja. »To
ti je već moglo biti dovoljno upozorenje.«
22
Knjige.Club Books
»Pacifično mislim da ti je bolje bez njega«, rekla je Pip. »A ja se atlantski

slažem s tobom«, dodala je Cara.
Lauren se nasmijala uz šmrcaj, a Cara je namignula Pip dajući joj do
znanja da su je uspjele malo oraspoložiti. Znale su da im neće trebati dugo da
natjeraju Lauren da se ponovno smije ako se zajedno potrude.
»Hvala vam što ste došli, ljudi«, rekla je uplakana Lauren. »Nisam bila
sigurna da ćete doći. Vjerojatno sam vas pola godine zapostavljala zbog
Toma. A sada ću biti treći kotač dvjema najboljim prijateljicama.«
»Pričaš gluposti«, rekla je Cara. »Svi smo mi najbolji prijatelji, zar ne?«
»Da«, Pip je kimnula, »mi i ona tri dečka koja imamo čast imati u našem
dražesnom društvu.«
Cara i Lauren su se nasmijale. Sva trojica - Ant, Zach i Connor - trenutno
su bila na ljetnim praznicima.
Ali od svih njezinih prijatelja, Pip je najduže poznavala Caru i, da, bile su
bliskije. To se nije moralo naglas izreći. Bile su nerazdvojne otkako je
šestogodišnja Cara zagrlila malenu Pip (koja tada nije imala nijednog
prijatelja) i upitala je: »Voliš li i ti zečiće?« Uvijek su mogle računati jedna na
drugu kad bi im život postao pretežak da ga same nose na leđima. Iako je tada
imala samo deset godina, Pip je bila velika podrška Cari kad joj se mama
razboljela i umrla. I bila joj je non-stop na raspolaganju kad je Cara prije dvije
godine obznanila da voli cure, uvijek s osmijehom na licu i spremna
odgovoriti na svaki telefonski poziv koji bi trajao do u sitne sate. Cara joj nije
bila samo najbolja prijateljica. Bila joj je poput sestre. S njom se osjećala kao
da je kod kuće.
Carina obitelj bila je Pipina druga obitelj. Elliot - ili gospodin Ward, kako
ga je morala zvati u školi, predavao joj je povijest, ali joj je predstavljao i neku
vrstu očinske figure, nakon Victora i duha njezinog biološkog oca. Pip je
boravila u kući Wardovih tako često da je ondje imala i svoju šalicu s imenom
i par papuča kakve su imale Cara i njezina starija sestra Naomi.
»Dobro.« Cara je skočila prema daljinskom upravljaču. »Što ćemo,
romantičnu komediju ili nešto gdje dečki budu nasilno ubijeni?«
Lauren je trebao otprilike jedan i pol sladunjavi film iz starije ponude Netflixa
da prođe kroz fazu poricanja i učini jedan sićušan, oprezan korak prema fazi
prihvaćanja.
»Trebala bih se ošišati«, rekla je. »To se navodno mora napraviti nakon
prekida.«
»Uvijek sam ti govorila da bi ti kratka kosa lijepo stajala«, rekla je Cara.
»A što kažeš na piercing na nosu?«
»Ooo, da.« Cara je kimnula.
»Ne vidim logiku u bušenju rupica u nosu koji već sam po sebi ima
rupice«, rekla je Pip.
23
Knjige.Club Books
»Još jedan nevjerojatan Pipin citat koji treba zapisati.« Cara se pretvarala
da ga zapisuje prstima po zraku. »Što si ono rekla neki dan - bilo je smiješno
za umrijeti?«
»Ono s kobasicama«, uzdahnula je Pip.
»O da«, Cara je prasnula u smijeh. »Pa, Loz, pitam ja tako Pip koju
pidžamu želi nositi, a ona je samo usputno rekla: >Svejedno mi je ko
kobasica.< Ali onda nisam shvatila zašto je to bio čudan odgovor na moje
pitanje.«
»Nije tako čudan«, rekla je Pip. »Djed i baka s očeve strane su mi Nijemci.
>Ravno mi je ko kobasica< je uobičajena njemačka izreka, Es ist mir ein Wurst.
To samo znači nije me briga.«
»Ili da imaš fiksaciju na kobasice«, nasmijala se Lauren.
»To mi kaže kći pornozvijezde«, našalila se Pip.
»O, moj Bože, pa koji put više? Jednom se snimio u golišavom izdanju u
osamdesetima i to je to.«
»Onda, vratimo se dečkima iz ovog desetljeća«, rekla je Cara, bocnuvši
Pip prstom u rame. »Jesi li već posjetila Ravija Singha?«
»Baš znaš suptilno promijeniti temu. Kad već pitaš, jesam, ali sutra idem
ponovno i intervjuirat ću ga.«
»Ne mogu vjerovati da si već počela raditi na projektu«, rekla je Lauren
dok se teatralno imitirajući umirućeg labuda bacila natrag na krevet.
»Želim više promijeniti temu. Glad u svijetu je previše depresivna.«
»Pretpostavljam da ćeš uskoro htjeti intervjuirati i Naomi.« Cara je
uputila Pip značajan pogled.
»Svakako, molim te upozori je da bih sljedeći tjedan mogla naletjeti sa
snimačem zvuka na telefonu i olovkom.«
»Može«, rekla je Cara, a zatim je oklijevajući nastavila, »pristat će ona na
sve to, znaš, ali molim te da budeš blaga prema njoj. Još uvijek je to ponekad
jako uzruja. Mislim, bio joj je ipak jedan od najboljih prijatelja. Zapravo,
vjerojatno i najbolji prijatelj.«
»Da, naravno«, nasmiješila se Pip, »a što si mislila da ću učiniti? Prikucati
je o pod i silom izvući odgovore?«
»Je li to tvoja taktika i za Ravija sutra?«
»Ne vjerujem.«
Lauren se tada pridignula i uvukla šmrkalj tako glasno da se Cara vidljivo
trgnula.
»Ideš li onda do njegove kuće?« upitala je.
»Da.«
»Oh, ali... što će ljudi pomisliti ako te vide da ulaziš u kuću Ravija Singha?«
»Ravno mi je ko kobasica.«
24
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-3./8./2017.
Pristrana sam. Naravno da jesam. Svaki put kad ponovno pročitam detalje iz
posljednja dva zapisa u dnevniku, ne mogu a da u svojoj glavi ne vrtim zamišljene
sudske drame: ja u ulozi provokativne odvjetnice obrane koja stalno ulaže
prigovor, lista bilješke i namiguje Salu kad tužiteljstvo upadne u njenu zamku, pa
dotrčim do suca, lupim dlanom po njegovom stolu i uzviknem: »Časni suče, on
to nije učinio!«
Jer, iz razloga koje ni sama sebi još ne znam objasniti, želim da je Sal Singh
nevin. Iz istih onih razloga koje nosim sa sobom od dvanaeste godine i onih
nedosljednosti koje me muče posljednjih pet godina.
Ali moram biti svjesna toga da nisam objektivna. Stoga sam pomislila da bi
bilo dobro intervjuirati nekoga tko je potpuno uvjeren u Salovu krivnju. Stanley
Forbes, novinar Kilton Maila, upravo je odgovorio na moju e-poruku i rekao da
ga mogu nazvati danas u bilo koje vrijeme. Puno je izvještavao o slučaju Andie
Bell u lokalnim medijima i čak je bio prisutan pri utvrđivanju uzroka smrti koje je
proveo mrtvozornik. Da budem iskrena, mislim da je kao novinar bezvezan i
prilično sam sigurna da bi ga Singhovi mogli tužiti za klevetu i uvredu u barem
desetak slučajeva. Transkript ću odmah ovdje utipkati.
Ooooo, Boooooožeee...
25
Knjige.Club Books
Transkript intervjua sa Stanleyjem Forbesom iz

novina Kilton Mall
Stanley: Da?
Pip: Bok, Stanley, ovdje Pippa, čuli smo se mejlom ranije.
Stanley: Da, da, znam. Htjela si me pitati nešto o slučaju Andie Bell i Salila Singha
zar ne?
Pip: Da, tako je.
Stanley: Pa onda kreni.
Pip: OK, hvala. Hm, dakle kao prvo, bili ste nazočni na mrtvozorničkom
utvrđivanju uzroka Andiene smrti, zar ne?
Stanley: Jesam, mala.
Pip: Budući da nacionalni mediji nisu objavljivali puno više informacija od
same presude i kasnijeg priopćenja Krunske službe za kazneni progon,
zanima me možete li mi reći kakvu je vrstu dokaza policija predočila
mrtvozorniku?
Stanley: Cijelu hrpu toga.
Pip: Dobro, možete li mi reći neke od konkretnih stvari koje su istaknuli?
Stanley: Hm, dakle, glavni istražitelj u Andienom slučaju iznio je detalje njezinog
nestanka, vremenske okvire i tako dalje. A onda je prešao na dokaze
koji su Salila povezivali s njezinim ubojstvom. Smatrali su da je
pronađena krv u prtljažniku njezinog automobila jako snažan dokaz.
Da to upućuje na to da je ubijena negdje drugdje i da je njezino tijelo
stavljeno u prtljažnik i prevezeno na mjesto gdje će ga se ubojica
riješiti. Na kraju je mrtvozornik rekao nešto poput »čini se očitim da je
Andie bila žrtva seksualno motiviranog ubojstva i da se netko baš
svojski potrudio riješiti se njezinog tijela«.
Pip: A je li policijski inspektor Richard Hawkins ili neki drugi policajac dao
kronološki slijed događaja za koje su vjerovali da su se dogodili te noći
i kako ju je Sal navodno ubio?
Stanley: Da, čini mi se da se sjećam i toga. Andie je otišla od kuće svojim
automobilom, a Salil ju je presreo u nekom trenutku dok se vraćao
pješice kući. Nakon što su on ili ona upravljali automobilom, odveo ju
je na neko osamljeno mjesto i ubio. Ubacio je njezino tijelo u prtljažnik,
a zatim se odvezao nekamo da ga sakrije ili da ga se riješi. I bogami ga
je dobro sakrio, jer nije pronađeno u ovih pet godina. Sigurno se radilo
o ogromnoj rupi. A onda je ostavio auto u onoj ulici gdje su ga kasnije
pronašli, Romer Close, mislim da se tako zove, i vratio se kući pješice.
26
Knjige.Club Books
Pip: Znači, zbog krvi u prtljažniku policija je vjerovala da je Andie ubijena na

jednom mjestu, a potom skrivena na nekoj drugoj lokaciji?
Stanley: Da.
Pip: OK. U mnogim člancima Sala nazivate »ubojicom«, »krvnikom« pa i
»čudovištem«. Svjesni ste valjda da biste pri izvještavanju o zločinima
bez pravomoćne presude trebali koristiti riječ »navodno«.
Stanley: Ne znam baš da mi neka klinka treba reći kako da radim svoj posao. U
svakom slučaju, očito je on to učinio i svi to znaju. Ubio ju je, a onda se
zbog osjećaja krivnje i sam ubio.
Pip: OK. Onda, iz kojih ste razloga uvjereni u Salovu krivnju?
Stanley: Ima ih i previše za nabrojiti. Ali čak i ako ostavimo dokaze po strani, on
joj je bio dečko, zar ne? A uvijek je počinitelj dečko ili bivši dečko. I ne
samo to, Salil je bio Indijac.
Pip: Hm... Sal je zapravo rođen i odrastao u Velikoj Britaniji, iako ga vi očito
u svim člancima nazivate Indijcem.
Stanley: Pa, ista stvar. Bio je indijskog podrijetla.
Pip: A zašto je to relevantno?
Stanley: Nisam neki stručnjak ili tako nešto, ali oni drugačije žive od nas, nije li
tako? Ne odnose se prema ženama kao mi, tretiraju ih poput imovine.
Andie je možda odlučila da ne želi više biti s njim ili tako nešto i on ju
je ubio u trenutku bijesa jer je, u njegovim očima, bila njegova imovina.
Pip: Vau... Ja... Hm... Vi... Iskreno, Stanley, jako sam iznenađena što vas nisu
tužili za klevetu.
Stanley: To je zato što svi znaju da govorim istinu.
Pip: Zapravo, ja ne mislim tako. Mislim da je vrlo neodgovorno etiketirati
nekoga kao ubojicu i pritom ne koristiti riječi »možda« ili »navodno«
kada nije bilo ni suđenja ni presude. Ili nazivati Sala čudovištem. Kad
već spominjemo korištenje riječi, zanimljivo je usporediti način na koji
ste nedavno izvještavali o Davitelju iz Slougha. Ubio je pet ljudi i
priznao je krivnju na sudu, ali ste ga vi u naslovu svog članka nazvali
»nesretno zaljubljenim mladićem«. Je li to zato što je bijelac?
Stanley: To nema nikakve veze sa Salilovim slučajem. Ja jednostavno kažem
onako kako jest. Moraš malo ohladiti. Mrtav je, zašto je bitno to što ga
ljudi nazivaju ubojicom? Ne može mu nauditi.
Pip: Zato što njegova obitelj nije mrtva.
Stanley: Počinješ mi zvučati kao da stvarno misliš da je nevin. Unatoč svemu što
su zaključili stručnjaci, visokorangirani policijski službenici.
Pip: Samo smatram da postoje određene rupe i nedosljednosti u navodnom
slučaju protiv Sala.
27
Knjige.Club Books
Stanley: Da, možda bismo i uspjeli popuniti te rupe da si klinjo nije sam presudio
prije nego što su ga uhitili.
Pip: E, pa to je stvarno okrutno.
Stanley: Okrutan je on jer je ubio svoju lijepu plavokosu curu i sakrio njezino
mrtvo tijelo.
Pip: Navodno!
Stanley: Želiš još dokaza da je taj klinjo bio ubojica, ti balava obožavateljice?
Nije nam bilo dopušteno o tome pisati, ali moj izvor u policiji mi je
rekao da su u Andienom školskom ormariću pronašli ceduljicu s
prijetnjom smrću. Zaprijetio joj je, a onda je to i učinio. Zar stvarno još
uvijek misliš da je nevin?
Pip: Da, mislim. A mislim i da si rasistički, netolerantni, kretenski maloumni
strvinar...
(Stanley prekida poziv.)
Da, tako da, hm, čini se da Stanley i ja nećemo baš postati najbolji prijatelji.
Međutim, iz intervjua s njim doznala sam i dvije nove informacije. Prvo,
policija vjeruje da je Andie ubijena na nekom drugom mjestu prije nego što je
strpana u prtljažnik svog automobila i da je prevezena na drugu lokaciju kako bi
je se ubojica riješio.
A druga informacija koju mi je dao neodoljivi Stanley je ta »prijeteća
poruka«.
Nisam nigdje vidjela da se to spominje, ni u jednom članku ni u nekoj izjavi
policije. Mora postojati dobar razlog za to: možda je policija mislila da je to
nevažno. Ili možda nisu mogli dokazati da se to može povezati sa Salom. Ili je
možda Stanley to izmislio. U svakom slučaju, vrijedi to zapamtiti kada budem
kasnije razgovarala s Andienim prijateljima.
Sada kad (recimo) znam kakva je verzija policije o događajima te noći i kako
je moglo izgledati obrazloženje tužitelja, vrijeme je za MAPU UBOJSTVA.
To ću nakon večere jer će me mama početi dozivati za tri... dva... eto...
Ma baš izgleda profesionalno. Ali pomaže vizualizirati tijek događaja prema
policijskoj verziji. A neke sam stvari morala i nagađati dok sam je iscrtavala.
Kao prvo, postoji nekoliko ruta za povratak od Maxove do Salove kuće.
Odabrala sam onu koja prolazi Glavnom ulicom jer je Google rekao da je najbrža
i pretpostavljam da većina ljudi više voli noću pješačiti dobro osvijetljenim
ulicama.
28
Knjige.Club Books
Osim toga, mapa pokazuje i pogodnu točku presretanja negdje duž Wyvil
Roada, gdje je Andie potencijalno mogla zaustaviti auto i gdje je Sal mogao ući.
Ako razmišljam poput detektiva, na Wyvil Roadu zapravo postoji nekoliko mirnih
stambenih ulica i farmi. Ta tiha, skrovita mjesta - zaokružena na karti - mogla bi
biti potencijalna mjesta ubojstva (prema riječima policije).
Nisam ni pokušala nagađati gdje je Andieno tijelo ostavljeno jer, kao ni svi
ostali na cijelom svijetu, nemam pojma gdje bi to moglo biti. No s obzirom na to
da je potrebno oko osamnaest minuta hoda od mjesta gdje je automobil
ostavljen na Romer Closeu do Salove kuće u Grove Placeu, moram pretpostaviti
da se u blizinu Wyvil Roada vratio oko 00:20. Znači, ako su se Andie i Sal presreli
oko 22:45, Sal bi na raspolaganju imao jedan sat i trideset pet minuta da je ubije
i sakrije tijelo. Mislim, vremenski gledano, to mi se čini savršeno prihvatljivim.
Moguće je. Ali već mi se nameće i desetak drugih pitanja tipa »zašto« i »kako«.
Andie i Sal oko 22:30 oboje napuštaju mjesta na kojima su se u tom trenutku
nalazili, tako da su se sigurno planirali naći, zar ne? Bilo bi i previše slučajno da
se nisu unaprijed tako dogovorili i planirali. Ali stvar je u tome što policija nikada
nije spomenula nijedan telefonski poziv ili poruku, a koja bi se mogla smatrati
dogovorom o susretu. Možda su ovo zajedno planirali, na primjer, u školi, i zar
onda ne bi postojali pisani dokazi? Zašto se onda nisu dogovorili da će
jednostavno pokupiti Sala pred Maxovom kućom? To mi se čini blesavim.
29
Knjige.Club Books
Lupetam. Dva su sata ujutro i upravio sam pojela pola tobleronea, eto zašto
lupetam.
30
Knjige.Club Books
Četiri
KROZ NJENO JE TIJELO strujalo nešto poput pjesme. Od uznemirujućih beatova

ježila joj se koža na zapešćima i vratu, dok se nakašljavala začuli bi se
pucketavi akordi, a u dahu oštre vibracije. A kad je, nažalost, svjesna takvog
disanja, nije ga ni pod cijenu života mogla više ignorirati.
Pip je stajala pred ulaznim vratima i željela ih otvoriti čistom snagom
volje. Sekunde su se jedna za drugom sve više razvlačile, vrata su netremice
zurila u nju, a minute trajale kao čitava vječnost. Koliko je prošlo otkako je
pokucala? Kad više nije mogla izdržati, premjestila je u ruku zamagljenu
Tupperwareovu posudu sa svježim muffinima koju je držala pod mišicom i
okrenula se da ode. Kuća duhova danas je bila zatvorena za posjetitelje, a ona
se osjećala baš frustrirano.
Napravila je tek nekoliko koraka kad je začula struganje i škljocanje
brave. Okrenula se i ugledala Ravija Singha na vratima, razbarušene kose i
lica napetog od zbunjenosti.
»Oh«, rekla je Pip kreštavim glasom koji nije bio njezin. »Oprosti, mislila
sam da si mi rekao da se vratim u petak. Danas je petak.«
»Mm, da, jesam«, rekao je Ravi, češkajući se po glavi i gledajući nekamo u
smjeru Pipinih gležnjeva. »Ali... iskreno... Mislio sam da se samo zafrkavaš. Da
se radi o neslanoj šali. Nisam očekivao da ćeš se zapravo vratiti.«
»To je, hm, baš šteta.« Pip se svojski trudila da ne izgleda povrijeđeno.
»Ne zafrkavam se, kunem ti se. Ozbiljna sam.«
»Da, i činiš se kao neki ozbiljan tip.« Očito ga je stražnji dio glave strašno
svrbio. Ili je možda glava Ravija Singha koja svrbi bila ekvivalent Pipinom
ispričavanju beskorisnih činjenica: oklop i štit, a vitez se unutra koprca.
»Iracionalno sam ozbiljna«, nasmiješila se Pip, pružajući mu plastičnu
Tupperwareovu kutiju. »I napravila sam ti muffine.«
»Da me njima podmitiš?«
»Tako je pisalo u receptu, da.«
Ravijeve usne su se malo trznule, no to još uvijek nije bio osmijeh. Pip je
tek u tom trenutku shvatila koliko mu mora biti teško živjeti u ovom gradu, s
licem koje je sablasno podsjećalo na lice njegovog mrtvog brata. Nije bilo ni
čudo što mu je bilo teško i nasmiješiti se.
31
Knjige.Club Books
»Onda, mogu li ući?« rekla je Pip, napućivši donju usnicu i širom

otvarajući oči da postigne najbolji mogući molećiv izraz, izraz osobe koja pati
od zatvora, kako bi rekao njezin tata.
»Da, možeš«, rekao je nakon stanke koja je gotovo bolno dugo trajala.
»Samo ako prestaneš praviti tu facu.« Pomaknuo se kako bi je pustio da uđe
u kuću.
»Hvala ti, hvala, hvala«, brzo je rekla Pip i odmah se na samom ulazu
spotaknuta od prevelike želje da uđe.
Podigavši jednu obrvu, Ravi je zatvorio vrata i ponudio joj šalicu čaja.
»Da, rado bih.« Pip je blentavo stajala u hodniku, pokušavajući zauzeti što
je manje prostora moguće. »Crni, molit ću.«
»Nikad nisam vjerovao ljudima koji piju čisti crni čaj.« Rukom joj je
pokazao da ga slijedi u kuhinju. Bila je prostrana i iznimno svijetla. Vanjski
zid bio je ustvari jedna ogromna klizna staklena stijena koja se otvarala
prema dugačkom vrtu koji se kupao u rumenim bojama ljeta i bio prekriven
bajkovitim vijugavim lozama.
»A kako ga ti onda piješ?« upitala je Pip odlažući ruksak na jednu od
stolica oko blagovaoničkog stola.
»S mlijekom dok ne pobijeli i s tri žličice šećera«, rekao je nadglasavajući
se s ključanjem vode u kuhalu.
»Tri žličice? Tri?«
»Znam, znam. Očito nisam već dovoljno sladak.«
Pip je promatrala Ravija dok je petljao po kuhinji, a ključanje u kuhalu
poslužilo im je da ispuni tišinu među njima. Prekopao je gotovo praznu
staklenku s vrećicama čaja, lupkajući prstima sa strane dok je ulijevao čaj,
stavljao šećer i dodavao mlijeko. Ta nervozna energija bila je zarazna, a
Pipino srce počelo je brže kucati hvatajući ritam njegovog lupkanja vrhovima
prstiju. Donio je dvije šalice, a Pipinu je držao za vrele stijenke kako bi je ona
mogla primiti za ručkicu. Na njezinoj je šalici bio nacrtan nasmiješeni lik iz
crtića s natpisom: Kada je najbolje vrijeme za posjet zubaru? Kad je zubić u
kvaru.
»Roditelji ti nisu kod kuće?« upitala je dok je odlagala šalicu na stol.
»Ne.« Otpio je gutljaj i Pip je primijetila da, na svu sreću, nije srkao. »A da
jesu, onda ti ne bi bila ovdje. Trudimo se ne razgovarati previše o Salu. To
uzrujava mamu. Zapravo nas sve uzrujava.«
»Ne mogu ni zamisliti«, rekla je Pip tiho. Nema veze što je prošlo pet
godina. Raviju je to još uvijek bilo svježe - bol mu je bila ispisana na licu.
»Ne samo to što ga nema. Stvar je u tome... pa, nije nam dopušteno žaliti
za njim, zbog onoga što se dogodilo. A da kažem: >Nedostaje mi brat<, to bi
me učinilo nekom vrstom čudovišta.«
»Ne slažem se.«
»Ni ja, ali očito smo u manjini što se toga tiče.«
32
Knjige.Club Books
Pip je otpila gutljaj čaja da ispuni tišinu, ali je bio prevruć pa su je oči
počele bockati i zasuzila je.
»Zar već plačeš? A nismo još ni stigli do tužnih dijelova.« Raviju se desna
obrva podigla na čelu.
»Vruć je«, dahtala je Pip, a jezik joj je bio drven i opečen.
»Pusti ga da se ohladi na časak, ili, znaš već, za jedan djelić sekunde.«
»Hej, zapamtio si.«
»Kako bih uopće mogao zaboraviti način na koji si mi se predstavila?
Onda, što si me htjela pitati?«
Pip je spustila pogled prema telefonu u svom krilu i rekla: »Prije svega,
imaš li što protiv ako snimam naš razgovor, tako da kasnije sve mogu točno
pretipkati?«
»Zvuči super zabavno za provod u petak navečer.«
»Shvatit ću to kao da nemaš ništa protiv.« Pip je otvorila patentni
zatvarač na svom metalik ruksaku boje mesinga i izvadila bilješke.
»Što je to?« pitao je pokazujući prstom na papire.
»Unaprijed pripremljena pitanja.« Protresla je papire da ih poravna i
uredno složi.
»Oh, ma vidi, pa ti si se ozbiljno dala u sve ovo, zar ne?« Promatrao ju je
izrazom koji je bio negdje između pitanja i skeptičnosti.
»Da.«
»Trebam li biti nervozan?«
»Ne još«, rekla je Pip, fiksirajući ga još jednim pogledom prije nego što je
pritisnula crveni gumb za snimanje.
33
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-4./8./2017.
Transkript intervjua s Ravijem Singhom
Pip: Dakle, koliko imaš godina?

Ravi: Zašto?
Pip: Samo pokušavam navesti točne činjenice.
Ravi: OK, narednice, upravo sam napunio dvadeset.
Pip: (Smije se) [Napomena: O, BOŽE DRAGI, NA SNIMCI ZVUČIM OČAJNO
KAD SE SMIJEM. NIKAD SE VIŠE NEĆU SMIJATI!]
A Sal je bio tri godine stariji od tebe?
Ravi: Da.
Pip: Sjećaš li se je li se tvoj brat čudno ponašao u petak dvadesetog travnja
2012.?
Ravi: Opa, ti ravno s neba pa u rebra. Hm, ne, nimalo. Večerali smo ranije,
negdje oko sedam, prije nego što ga je tata odbacio do Maxa, a on je
samo brbljao, kao i inače. Ako je potajno i planirao ubojstvo, to nam
onda uopće nije bilo očigledno. Bio je... baš nekako razdragan, eto baš
tako bih ga opisao.
Pip: A kako je izgledao kad se vratio od Maxa?
Ravi: Već sam otišao leći. Ali sjećam se da je sljedećeg jutra bio jako dobro
raspoložen. Sal je uvijek bio jutarnji tip. Ustao je i pripremio doručak
za sve nas i baš nakon toga ga je nazvala jedna od Andienih frendica.
Tada smo svi saznali da je nestala. Od tog trenutka, očito, više nije bio
razdragan, već zabrinut.
Pip: Znači, ni Andieni roditelji ni policija nisu ga zvali u petak navečer?
Ravi: Koliko je meni poznato, ne. Andieni roditelji zapravo nisu ni poznavali
Sala. Nikada ih nije upoznao niti bio u njihovoj kući. Andie bi obično
dolazila ovamo ili su se družili u školi i na tulumima.
Pip: Koliko dugo su bili zajedno?
Ravi: Prohodali su negdje prije Božića, znači tada je bilo oko četiri mjeseca.
Sal je imao nekoliko propuštenih poziva od jedne od Andienih najboljih
prijateljica u, otprilike, dva ujutro te noći. Ali telefon mu je bio utišan
pa ga nije čuo.
Pip: Što se još dogodilo te subote?
34
Knjige.Club Books
Ravi: Pa, nakon što je saznao da je Andie nestala, Sal je doslovno visio na
telefonu, zvao ju je svakih nekoliko minuta. I svaki put bi se uključila
govorna pošta, ali znao je, ako se Andie ikome javi na telefon, onda će
se sigurno javiti njemu.
Pip: Čekaj, znači Sal je nazivao Andie?
Ravi: Da, otprilike milijun puta, cijeli taj vikend i u ponedjeljak.
Pip: Ne čini mi se da bi to radio ako znaš da si nekoga ubio i da ti ta osoba
ni ne može odgovoriti na poziv.
Ravi: Pogotovo ako je negdje kod sebe ili u svojoj sobi skrivao njezin telefon.
Pip: Upravo tako. Što se još dogodilo toga dana?
Ravi: Roditelji su mu rekli da ne ide do Andienih roditelja jer policija sigurno
biti tamo i pretraživati kuću. Stoga je samo sjedio kod kuće i dalje je
uporno nazivao. Pitao sam ga ima li pojma gdje bi mogla biti, i bio je
potpuno zbunjen. I onda je rekao nešto što sam zapamtio. Rekao je da
Andie sve čini s predumišljajem i da je možda namjerno pobjegla da
time nekoga kazni. Naravno, do kraja vikenda shvatio je da to ipak
vjerojatno nije bila istina.
Pip: Koga je Andie željela kazniti? Njega?
Ravi: Ne znam nisam ga dalje ispitivao. Nisam je dobro poznavao. Bila je kod
nas samo nekoliko puta. Odnosno, pretpostavio sam da je taj »netko«
o kome je Sal govorio bio Andien tata.
Pip: Jason Bell? Zašto?
Ravi: Ma načuo sam neke stvari kad bi dolazila ovamo. Zaključio sam da s
tatom nije baš bila u najboljim odnosima. Ali ne mogu se sjetiti ničeg
specifičnog.
[Hvala Bogu, rekao je »specifično«, ne »pacifično«.]
Pip: Upravo nam i trebaju specifičnosti. Kad se policija javila Salu?
Ravi: Bilo je to u subotu popodne. Nazvali su ga i pitali mogu li doći ovamo
na razgovor. Stigli su otprilike oko tri ili četiri. Ja sam s roditeljima
otišao u kuhinju da ih ostavimo same, tako da zapravo nismo čuli ništa.
Pip: A je li ti Sal rekao što su ga pitali?
Ravi: Malo. Bio je pomalo izbezumljen što su ga snimali i...
Pip: Policija je snimala razgovor? Je li to uobičajeno?
Ravi: Ne znam, ti si narednica. Rekli su da to rutinski rade i samo su ga
ispitivali o tome gdje je i s kim bio te noći. I o njegovom odnosu s Andie.
Pip: A kakav je bio njihov odnos?
35
Knjige.Club Books
Ravi: Ja sam mu brat - nisam baš točno bio upućen u njihov odnos. Ali, da,
Salu se jako sviđala. Mislim, činio se presretnim što je bio s najljepšom
i najpopularnijom curom generacije. Ali Andie bi uvijek sa sobom
donosila neku dramu.
Pip: Kakvu dramu?
Ravi: Ne znam, mislim da je ona jedna od onih koje u tome baš uživaju.
Pip: Je li se svidjela tvojim roditeljima?
Ravi: Da, s njima je baš bila u cool odnosima. Nikada im nije davala razlog da
bude drugačije.
Pip: Što se još dogodilo nakon što je policija ispitala Sala?
Ravi: Hm, njegovi prijatelji su svratili te večeri, ono, da provjere je li OK.
Pip: I onda je tražio od prijatelja da lažu policiji i potvrde mu alibi?
Ravi: Valjda.
Pip: Što misliš zašto je to učinio?
Ravi: Što ja znam. Možda je bio uzrujan nakon razgovora s policijom. Možda
se uplašio da će ga osumnjičiti pa se pokušao zaštititi. Nemam pojma.
Pip: Ako pretpostavimo da je Sal nevin, pada li ti na pamet gdje je mogao
biti nakon što je napustio Maxovu kuću u 22:30 i prije nego što se
vratio kući u 00:50?
Ravi: Ne znam, jer je i nama rekao da je od Maxa krenuo pješice oko 00:15.
Ne znam, možda je bio sam negdje pa je znao da mu se alibi neće
održati ako kaže istinu. Ovo zvuči loše, zar ne?
Pip: Mislim, lagati policiji i tražiti od prijatelja da lažu za tebe stvarno zvuči
loše po Sala. Ali to nije nepobitan dokaz da je imao bilo kakve veze s
Andienom smrću. I što se onda dogodilo u nedjelju?
Ravi: U nedjelju popodne, ja, Sal i njegovi prijatelji pomogli smo lijepiti
plakate i dijelili ih ljudima po gradu. U ponedjeljak ga nisam nešto
viđao u školi, ali sigurno mu je bilo baš gadno jer su svi pričali samo o
Andienom nestanku.
Pip: Sjećam se toga.
Ravi: Policija je došla u školu. Vidio sam kako su pregledavali Andien ormarić.
Te je noći bio malo potišten. Bio je šutljiv, ali zato što je bio zabrinut,
što je potpuno razumljivo. Djevojka mu je nestala. A sutradan...
Pip: Ne moramo razgovarati o tome što se dogodilo sutradan ako ne želiš.
Ravi: (Kratka stanka) U redu je. Zajedno smo ušli u školu i ja sam otišao do
prijemnog ureda i ostavio Sala na parkiralištu. Htio je na minutu ostati
sjediti vani. Tada sam ga zadnji put vidio. I sve što sam mu rekao bilo
36
Knjige.Club Books
je »vidimo se kasnije«. Ja... Znao sam da je policija u školi. Govorkalo

se da su razgovarali sa Salovim prijateljima. I tek negdje oko dva sata
primijetio sam da me mama pokušavala nazvati, pa sam otišao kući,
gdje su mi roditelji rekli da policija stvarno mora razgovarati sa Salom
i pitali me jesam li ga vidio. Mislim da su policajci pretraživali njegovu
sobu. I ja sam ga pokušavao nazvati, ali telefon je samo zvonio i zvonio.
Tata mi je pokazao poruku koju mu je Sal poslao i to je bio posljednji
put da su s njim bili u kontaktu.
Pip: Sjećaš li se što je bilo u poruci?
Ravi: Da, pisalo je: To sam bio ja. ja sam to učinio. Tako mi je žao. I... (kratka
stanka) kasnije te večeri policija se vratila. Moji su im roditelji otišli
otvoriti vrata, a ja sam ostao ovdje i slušao. Kad su rekli da su pronašli
tijelo u šumi, na trenutak sam bio uvjeren da je riječ o Andie.
Pip: I... Ne želim biti bezosjećajna, ali one tablete za spavanje...
Ravi: Da, bile su tatine. Uzimao je fenobarbitale zbog nesanice. Poslije je
krivio sebe. Ne uzima više ništa. Jednostavno više ne spava puno.
Pip: Jeste li ikada pomislili da je Sal suicidalan?
Ravi: Nikada, niti jednom. Sal je doslovno bio najveselija osoba na svijetu.
Stalno se smijao i zafrkavao. Znam da zvuči kao neki otrcani klišej, ali
bio je osoba koja bi samim ulaskom u neku prostoriju svima izmamila
osmijeh na lice. Bio je najbolji u svemu što je radio. Bio je zlatno dijete
mojih roditelja, njihov odlikaš. Sada sam im preostao samo ja.
Pip: I, oprosti, ali moram te pitati i ono najvažnije: misliš li da je Sal ubio
Andie?
Ravi: Ja... Ne, ne, ne mislim. Ne mogu to zamisliti. Jednostavno mi nema
smisla. Sal je bio jedna od najljubaznijih osoba na planetu, znaš. Nikada
nije gubio živce, bez obzira na to koliko sam ga nervirao. Nikad nije bio
jedan od onih klinaca koji se potuku. Bio je najbolji stariji brat kojeg je
itko mogao poželjeti i uvijek spreman priskočiti mi u pomoć, kad god
je trebalo. Bio je najbolja osoba koju sam ikad poznavao. Stoga moram
reći ne. A opet, ne znam, policija se činila tako uvjerena, a i dokazi...
da, znam da sve upućuje na Sala. Ali još uvijek ne mogu vjerovati da je
mogao to sebi učiniti.
Pip: Razumijem. Mislim da je to sve za sada.
Ravi: (Naslonio se i duboko uzdahnuo) Dakle, Pippa...
Pip: Možeš me zvati Pip.
Ravi: Onda, Pip. Rekla si da je ovo za školski projekt?
Pip: Da.
37
Knjige.Club Books
Ravi: Ali zašto? Zašto si baš to odabrala? OK, možda ne vjeruješ da je Sal to
učinio, ali odakle ta potreba da to dokažeš? Što dobivaš time? Svi u
gradu vjeruju da je moj brat bio čudovište. Svi su samo nastavili sa
svojim životima.
Pip: Moja najbolja prijateljica, Cara, sestra je Naomi Ward.
Ravi: Oh da, Naomi, uvijek je bila ljubazna prema meni. Uvijek je dolazila kod
nas, pratila Sala svugdje poput nekog psića. Sto posto je bila zaljubljena
u njega.
Pip: Stvarno tako misliš?
Ravi: Uvijek sam to mislio. Zbog načina na koji se smijala sve mu što je rekao,
čak i onome što nije bilo smiješno. Ipak, ne mislim da je i on osjećao
isto prema njoj.
Pip: Hm.
Ravi: Dakle, radiš ovo zbog Naomi? još uvijek ne razumijem.
Pip: Ne, ne radi se o tome. Stvar je u tome što sam... poznavala Sala.
Ravi: Poznavala si ga?
Pip: Da. Često je dolazio kod Wardovih kad i ja. Jednom nam je dopustio da
s njima gledamo film za starije od petnaest godina, iako smo Cara i ja
imale tek dvanaest. Bila je neka komedija u pitanju i još uvijek se
sjećam koliko sam se smijala. Smijala sam se dok me nije zabolio trbuh,
čak i kad nisam baš shvaćala što je tako smiješno, jer je Salov smijeh
bio tako zarazan.
Ravi: Kreštav i blesav?
Pip: Da. A kad sam imala deset godina, slučajno me naučio prvu ružnu riječ.
Sranje. A jednom drugom prilikom me naučio kako okretati palačinke
jer mi nikako nije išlo, a bila sam previše tvrdoglava da dopustim
nekome da me zamijeni.
Ravi: Bio je dobar učitelj.
Pip: A kad sam bila u prvom srednje, neka dva dječaka su me zadirkivala što
mi je tata Nigerijac. Sal je to vidio. Prišao im je i samo vrlo smireno
rekao: »Kad vas dvojicu izbace zbog maltretiranja, imajte na umu kako
je sljedeća škola udaljena pola sata vožnje odavde, ako vas uopće tamo
i prime. A kad se budete morali ispočetka dokazivati, u potpuno novoj
školi, hm, pa, razmislite malo o tome.« Nikada me više nisu zadirkivali.
A onda je sjeo pored mene i dao mi svoj KitKat da me oraspoloži. Otada
sam... ma, nema veze.
Ravi: Daj reci. Ja sam ti dao čitav intervju - iako tvoji muffini za podmićivanje
imaju okus sira.
38
Knjige.Club Books
Pip: Otada je Sal za mene uvijek ostao junak. Jednostavno ne mogu vjerovati
da je on to učinio.
39
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-8./8./2017.
Upravo sam provela dva sata istražujući nešto: naime, izgleda da mogu poslati
zahtjev policiji nadležnoj za područje Doline Temze i prema Zakonu o pravu na
pristup informacijama zatražiti kopiju Salova razgovora s policijom.
Postoje i određeni izuzeci kad otkrivanje informacija nije dopušteno, na
primjer ako se traženi podaci odnose na istragu koja je u tijeku ili ako bi se
otkrivanjem informacija o živućim osobama prekršio Zakon o zaštiti osobnih
podataka. Ali Sal je mrtav, pa onda valjda nema razloga da mi uskrate transkript
njegova razgovora s policijom? Također bih mogla provjeriti mogu li dobiti
pristup i drugim policijskim dokumentima iz istrage slučaja Andie Bell.
I još nešto: ne mogu izbaciti iz glave ono što je Ravi rekao o Jasonu Bellu. To
kako je Sal prvo pomislio da je Andie pobjegla da bi nekoga kaznila i kako s ocem
nije bila baš u najboljim odnosima.
Jason i Dawn Bell razveli su se nedugo nakon što je izdana Andiena
smrtovnica (činjenica koja je dobro poznata svima u Little Kiltonu, ali ja sam to
dodatno provjerila brzom pretragom Facebooka). Jason se odselio i sada živi u
gradu udaljenom petnaestak minuta vožnje. Ubrzo nakon razvoda počeo se
pojavljivati na slikama s nekom zgodnom plavušom koja izgleda malo premlado
za njega. Čini se da su sada u braku.
Na YouTubeu sam gledala sate i sate snimaka s prvih konferencija za
novinare odmah nakon što je Andie nestala. Ne mogu vjerovati da to nikad prije
nisam primijetila, ali Jason mi je nekako čudan. Zbog načina na koji malo prejako
stišće ruku svoje žene kad ona brizne u plač zbog Andie, pa kako je ramenom
odguruje od mikrofona kad on zaključi da je dosta rekla. Pa ono kako mu glas
malo isforsirano puca kada kaže: »Andie, jako te volimo« i: »Molim te, dođi kući,
nećemo te kazniti.« Pa kako Becca, Andiena sestra, postaje manja od makova
zrna kad je on pogleda. Znam da ovo nisu baš zaključci nekog objektivnog
detektiva, ali ima nešto u tim njegovim očima - neka hladnoća, a to me
zabrinjava.
A onda sam primijetila NEŠTO JAKO VAŽNO. Na večernjoj konferenciji za
novinare u ponedjeljak, 23. travnja, Jason Bell je rekao: »Samo želimo da se naša
djevojčica vrati. Potpuno smo shrvani i ne znamo što bismo sa sobom. Ako znate
gdje je, molim vas, recite joj da nazove kući da znamo da je na sigurnom. Andie
je bila oličenje radosti u našem domu, previše je tiho bez nje.«
40
Knjige.Club Books
Da. Rekao je »bila«. BILA. PROŠLO VRIJEME. To je bilo prije nego što se ono
dogodilo sa Salom. Svi su mislili da je Andie u tom trenutku još živa. Ali Jason Bell
je rekao BILA.
Je li to bila samo slučajna omaška ili je govorio u prošlom vremenu jer je već
znao da mu je kći mrtva? Je li se Jason Bell odao?
Ako se dobro sjećam, Jason i Dawn su te večeri bili na nekoj zabavi i Andie ih
je trebala pokupiti automobilom. Je li u nekom trenutku mogao izaći s večere? A
ako nije, čak i ako ima čvrst alibi, to ne znači da nije nekako upleten u Andien
nestanak.
Ako već sastavljam popis osoba od interesa, mislim da će Jason Bell morati
biti prvi na njemu.
Osobe od interesa
Jason Bell
41
Knjige.Club Books
Pet
NEŠTO JOJ JE BILO ČUDNO, kao da je zrak u sobi ustajao i polako postajao sve gušći
i gušći dok ga nije počela udisati u ogromnim želatinoznim ugrušcima. Sve
ove godine koliko poznaje Naomi, nikad se nije ovako osjećala.
Pip se nasmiješila Naomi u znak ohrabrenja i usput se našalila o količini
dlaka njezinog psa Barneya na tajicama. Naomi se slabašno nasmiješila,
prolazeći rukama kroz svoju lepršavu plavu kosu s ombre frizurom.
Sjedile su u radnoj sobi Elliota Warda, Pip na radnoj stolici na kotačiće, a
Naomi preko puta nje na kožnom naslonjaču zagasite crvene boje. Naomi nije
gledala Pip. Umjesto toga zurila je u tri slike na udaljenom zidu. Tri ogromna
platna bila su obiteljski portreti, zauvijek ovjekovječeni potezima duginih
boja. Njezini roditelji u šetnji šumom u jesen, Elliot pije vrući čaj iz šalice, a
malene Naomi i Cara sjede na ljuljačkama. Njihova majka ih je naslikala dok
je bila teško bolesna i to je bilo posljednje što im je ostavila prije smrti. Pip je
znala koliko su ove slike bile važne Wardovima, kako bi ih promatrali i kad
su najsretniji i najtužniji. Iako se sjećala da ih je ovdje nekada bilo izloženo
još nekoliko. Možda ih je Elliot čuvao u skladištu da ih pokloni kćerima kad
odrastu i odsele se.
Pip je znala da je Naomi išla na psihoterapiju otkako joj je majka prije
sedam godina umrla. I da je uspjela nekako držati svoju tjeskobu pod
kontrolom, održati glavu tik iznad vode i diplomirati na sveučilištu. Ali prije
nekoliko mjeseci imala je napadaj panike na novom radnom mjestu u
Londonu pa je dala otkaz i vratila se tati i sestri.
Naomi je bila labilna i Pip se svim silama trudila da slučajno ne napravi
nešto što bi je uzrujalo. Krajičkom oka vidjela je kako vrijeme na aplikaciji za
snimanje neumorno protječe.
»Ovaj, možeš li mi reći što ste radili kod Maxa one večeri?« pitala ju je
nježnim glasom.
Naomi se pomaknula na naslonjaču, a pogled joj se spustio i kružio oko
koljena. »Hm, pa ono, samo smo, pili, razgovarali, igrali Xbox, ništa previše
uzbudljivo.«
»A fotke? Vidim da ih ima nekoliko na Facebooku od te večeri.«
»Da, fotkali smo se u blesavim pozama. Samo smo se dobro zabavljali«,
rekla je Naomi.
42
Knjige.Club Books
»Pa ipak ni na jednoj fotki od te večeri nema Sala.«

»Ne, pa, valjda je otišao prije nego što smo se počeli fotkati.«
»Je li se Sal ponašao čudno prije nego što je otišao?« upitala je Pip.
»Ovaj, ja... pa zapravo i ne.«
»Je li uopće spominjao Andie?«
»Ja, paa... da, možda malo.« Naomi se meškoljila na naslonjaču, a kožna
presvlaka je glasno zaškripala dok se tijelom odvajala od nje. Taj zvuk bi
Pipinom mlađem bratu bio vrlo smiješan, a pod nekim drugim okolnostima i
njoj.
»Što je govorio o njoj?« upitala je Pip.
»Ovaj...« Naomi je na trenutak zastala, čačkajući otrgnutu kožicu oko
nokta palca. »On, hm... Mislim da su se nešto posvađali. Sal je rekao da neko
vrijeme neće razgovarati s njom.«
»Zašto?«
»Ne sjećam se točno. Ali Andie je bila... pa bila je pomalo naporna. Uvijek
je pokušavala izazvati svađu sa Salom i oko najmanjih sitnica. Sal je radije
šutio nego se s njom svađao.«
»Oko kakvih stvari su se obično svađali?«
»Ma, zbog nekih totalnih gluparija. Tipa, da joj ne odgovara na poruke
dovoljno brzo. Oko takvih stvari. Ja... nikada mu to nisam rekla, ali uvijek sam
smatrala Andie problematičnom. Da sam barem nešto rekla, ne znam, možda
bi sve ispalo drugačije.«
Gledajući Naomino pokunjeno lice, podrhtavanje njezine gornje usnice,
Pip je znala da mora prekinuti s ovakvim pitanjima prije nego što se Naomi
potpuno zatvori.
»Je li Sal u bilo kojem trenutku te večeri rekao da će otići ranije?«
»Ne, nije.«
»A u koje vrijeme je otišao od Maxa?«
»Prilično smo sigurni da je bilo blizu deset i trideset.«
»Je li išta rekao prije nego što je otišao?«
Naomi se promeškoljila i na trenutak zatvorila oči, a kapci su joj bili tako
jako stisnuti da je Pip primijetila kako vibriraju, iako je sjedila na drugoj
strani sobe. »Da«, rekla je. »Samo je rekao da mu nije više do druženja i da će
prošetati do kuće i ranije leći.«
»A kad si ti otišla od Maxa?«
»Nisam, ja... ja i Millie ostale smo u gostinskoj sobi. Tata je ujutro došao
po mene.«
»Kada si ti otišla u krevet?«
»Ovaj, mislim da je bilo malo prije pola jedan. Zaista nisam sigurna.«
Odjednom je netko tri puta pokucao na vrata radne sobe - Cara je
promolila glavu i jauknula kad joj je neuredna punđa skupljena na vrhu glave
zapela za okvir.
43
Knjige.Club Books
»Briši odavde, snimam«, rekla je Pip.

»Oprosti, hitno je, samo dvije sekunde«, rekla je Cara, zadržavajući samo
glavu u okviru vrata. »Nai, gdje su kvragu nestali svi oni Jammie Dodger
keksi?«
»Ne znam.«
»Jučer sam doslovno vidjela tatu kad je otvarao novo pakiranje. Gdje su
nestali?«
»Ne znam, pitaj njega.«
»Još se nije vratio.«
»Cara«, rekla je Pip, podižući obrve.
»Da, oprosti, evo brišem«, rekla je, otpetljala kosu i zatvorila vrata za
sobom.
»Hm, OK«, rekla je Pip pokušavajući nastaviti tamo gdje su stale. »Onda,
kada si čula da je Andie nestala?«
»Mislim da mi je Sal poslao poruku u subotu, možda kasnije prijepodne.«
»I što ti je prvo palo na pamet gdje bi mogla biti?«
»Ne znam.« Naomi je slegnula ramenima. Pip nije bila sigurna da ju je
ikada prije vidjela kako sliježe ramenima. »Andie je bila cura koja je
poznavala mnogo ljudi. Vjerojatno sam pomislila da se druži s nekim drugim
prijateljima koje ne poznajemo, i da ne žele da ih se pronađe.«
Pip je duboko udahnula i bacila pogled na svoje bilješke. Sljedeće je
pitanje morala jako pažljivo postaviti.
»Možeš li mi reći nešto o onome kada vas je Sal zamolio da lažete policiji
o vremenu odlaska od Maxa?«
Naomi je pokušala nešto reći, ali nije mogla pronaći prave riječi. Neka
čudna tišina, kao pod vodom, počela je ispunjavati taj maleni prostor, a Pipine
uši počele su zvoniti od te silne težine.
»Hm«, Naomi je konačno rekla. Glas joj je bio isprekidan. »Otišli smo do
njega u subotu navečer da vidimo kako je. Razgovarali smo o tome što se
dogodilo i Sal je rekao da je nervozan jer ga je policija već ispitivala. A budući
da je bio njezin dečko, mislio je da će biti prvi na meti. Znači, samo nas je pitao
možemo li reći da je otišao od Maxa malo kasnije nego što je zapravo otišao,
oko dvanaest i petnaest, kako bi ga policija pustila na miru i umjesto toga se
usredotočila na to da pronađe Andie. I nije mi bilo, hm, nije mi se činilo
pogrešnim u tom trenutku. Jednostavno sam mislila da pokušava biti
razuman i pomoći da se Andie što prije vrati.«
»I je li ti rekao gdje je bio između deset i trideset i dvanaest i pedeset?«
»Hm. Ne sjećam se. Ne, možda nije.«
»Zar nisi pitala? Zar nisi željela znati?«
»Stvarno se ne mogu sjetiti, Pip. Oprosti.« Šmrcnula je.
»U redu je.« Kad je krenula postaviti zadnje pitanje, Pip je shvatila da se
nagnula prema naprijed. Prelistala je svoje bilješke pa se ponovno zavalila u
44
Knjige.Club Books
stolicu. »Znači, policija vas je sve zvala u nedjelju, zar ne? A vi ste im rekli da
je Sal otišao od Maxa u dvanaest i petnaest?«
»Da.«
»Kako to da ste se sve četvoro predomislili i odlučili policiji u utorak reći
da Sal zapravo nije imao alibi?«
»Pa... Vjerojatno zato što smo imali više vremena razmisliti o svemu i
znali smo da bismo mogli imati problema zbog laganja. Nitko od nas nije
mislio da je Sal upleten u to što se dogodilo s Andie, pa nismo vidjeli problem
u tome da policiji kažemo istinu.«
»Jesi li se s ostalima prije toga dogovorila da ćete to reći?«
»Da, čuli smo se tog ponedjeljka navečer i dogovorili se.«
»Ali nisi rekla Salu da ćeš razgovarati s policijom?«
»Hm«, rekla je, ponovno prošavši rukama kroz kosu.
»Ne, nismo željeli da se naljuti na nas.«
»OK, i posljednje pitanje.« Pip je primijetila izraz očitog olakšanja na
Naominom licu. »Misliš li da je Sal ubio Andie te noći?«
»Ne onaj Sal kojeg sam poznavala«, rekla je. »Taj Sal bio je najbolja,
najsimpatičnija osoba. Uvijek je bio zafrkant i sve nas je nasmijavao. A bio je
tako dobar i prema Andie, iako ona to možda nije ni zaslužila. Tako da ne
znam što se dogodilo ili je li to učinio, ali ne želim vjerovati da jest.«
»OK, gotovi smo«, nasmiješila se Pip i kliknula na tipku na svom telefonu
da zaustavi snimanje. »Puno ti hvala što si mi odgovorila na pitanja, Naomi.
Znam da ti nije bilo lako.«
»Sve OK.« Kimnula je i ustala sa stolice, a koža naslonjača joj je pod
nogama zaškripala.
»Čekaj, još samo nešto«, rekla je Pip. »Jesu li Max, Jake i Millie ovdje?
Voljela bih i njih intervjuirati.«
»Oh, Millie je nestala s lica zemlje i putuje po Australiji, a Jake živi sa
svojom djevojkom u Devonu - upravo su dobili dijete. Ali Max je još uvijek u
Kiltonu. Upravo je završio magisterij i traži posao, baš kao i ja.«
»Misliš li da bi bio voljan za kratak razgovor sa mnom?« pitala je Pip.
»Dat ču ti njegov broj pa ga možeš pitati.« Naomi je otvorila vrata radne
sobe i pustila je da izađe.
U kuhinji su zatekli Caru kako pokušava strpati dva komada tosta u usta
istovremeno i Elliota koji se upravo vratio i brisao plohe kuhinjskih
elemenata u pastelnožutoj košulji koja je bola oči. Okrenuo se kad ih je čuo
na ulazu, a stropna su svjetla otkrivala tanke sijede pramenove u njegovoj
smeđoj kosi i bljeskala na debelim okvirima njegovih naočala.
»Jeste li gotove, cure?« Ljubazno se nasmiješio. »Došle ste u pravi
trenutak, upravo sam pristavio čaj.«
45
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-12./8./2017.
Upravo sam se vratila od Maxa Hastingsa, Bilo je čudno biti u njegovoj kući, kao
da prolazim kroz nekakvu rekonstrukciju mjesta zločina. Izgleda isto kao na onim
fotkama na Facebooku koje su Naomi i ekipa snimile one kobne noći prije pet
godina. Noći koja je zauvijek promijenila ovaj grad. Ali Max još uvijek izgleda isto:
visok, plave kose, usta malo preširokih za njegovo uglato lice, pomalo nadmen.
No rekao je da me se ipak sjeća, što je bilo lijepo od njega.
Nakon razgovora s njim... Ne znam, ne mogu si iz glave izbiti misao da ovdje
nešto ne štima. Ili se netko od Salovih prijatelja pogrešno sjeća te noći ili netko
od njih laže. Ali zašto?
Transkript intervjua s Maxom Hastingsom
Pip: U redu, snimam. Dakle, Max, dvadeset tri su ti godine, je li to točno?

Max: Zapravo nije. Za otprilike mjesec dana napunit ću dva deset pet.
Pip: Oh.
Max: Da, kad sam imao sedam godina imao sam leukemiju i dosta izostajao
iz škole, pa sam morao ponavljati godinu. Znam što misliš, ja sam čudo
od djeteta.
Pip: Nisam imala pojma.
Max: Možeš dobiti moj autogram kasnije.
Pip: OK onda prijeđimo odmah na posao. Kako bi opisao odnos između Sala
i Andie?
Max: Bio je sasvim u redu. Nije to bila neka romansa stoljeća ili slično. Ali
oboje su jedno o drugome mislili da su zgodni, pa je valjda
funkcioniralo.
Pip: Zar nije bilo nešto ozbiljnije?
Max: Ne znam, nikad nisam obraćao pozornost na srednjoškolske romanse.
Pip: A kako je započela njihova veza?
Max: Jednostavno su se napili i spetljali na božićnom tulumu. I tada se
nastavilo.
Pip: Je li to bila jedna od onih zabava - kako ih ono zovu - ubijačina?
46
Knjige.Club Books
Max: Jebote, zaboravio sam da smo tulume po kućama nazivali ubijačinama.

Znaš za njih?
Pip: Da. U školi ih još uvijek organiziraju, očito je postala tradicija. Legenda
kaže da si ti njihov začetnik.
Max: Molim? Djeca još uvijek organiziraju kućne tulume i nazivaju ih
ubijačinama? To je tako cool. Osjećam se kao bog. Natječu li se još
uvijek u onom triatlonu gdje odlučuju tko će biti sljedeći domaćin?
Pip: Nisam nikada bila. Uglavnom, jesi li poznavao Andie prije nego što je
prohodala sa Salom?
Max: Da, pomalo, iz škole i tih ubijačina. Ponekad smo razgovarali, da. Ali
nikada nismo bili, ono, neki veliki prijatelji, nisam je stvarno poznavao.
Više smo bili poznanici.
Pip: OK, dakle u petak, dvadesetog travnja, kad su svi bili u tvojoj kući sjećaš
li se da se Sal možda ponašao čudno?
Max: Pa i ne baš. Možda je malo bio šutljiviji nego inače, ništa više.
Pip: Jesi li se pitao zašto?
Max: Ne, bio sam prilično alkoholiziran.
Pip: A je li Sal uopće spominjao Andie te večeri?
Max: Ne, nijednom je nije spomenuo.
Pip: Nije rekao da su se nešto posvađali ili...
Max: Ne, jednostavno je nije spominjao.
Pip: Koliko se dobro sjećaš te večeri?
Max: Sjećam se svega. Većinu sam proveo igrajući Call of Duty s Jakeom i
Millie. Sjećam se jer je Millie pričala o jednakosti spolova i sličnom, a
onda nijednom nije pobijedila.
Pip: Je li to bilo nakon što je Sal otišao?
Max: Da, otišao je jako rano.
Pip: Gdje je bila Naomi dok ste igrali videoigre?
Max: Negdje je isparila.
Pip: Kako isparila? Zar nije bila s vama?
Max: Hm, ne... ovaj... malo je otišla gore.
Pip: Sama? Što je radila?
Max: Ne znam. Otišla je malo odspavati. Posrati se. Jebiga, tko zna.
Pip: Koliko je dugo nije bilo?
Max: Ne sjećam se.
Pip: OK, a što je Sal rekao kad je odlazio?
47
Knjige.Club Books
Max: Nije zapravo ništa rekao. Samo se tiho išuljao. Nisam tada baš ni
primijetio da odlazi.
Pip: Dakle, sljedeće večeri nakon što ste svi saznali da je Andie nestala, otišli
ste vidjeti Sala?
Max: Da, jer smo mislili da će biti u priličnoj depri.
Pip: A kako je točno tražio da lažete i osigurate mu alibi?
Max: Nije okolišao, bio je jako direktan. Rekao je da mu se loše piše i zamolio
nas da mu pomognemo tako što ćemo malo promijeniti vrijeme
njegovog odlaska. Nije to bilo ništa posebno. Nije to formulirao kao:
treba mi alibi. Nije bilo tako. Samo je tražio uslugu od svojih prijatelja.
Pip: Misliš li da je Sal ubio Andie?
Max: A tko drugi, zar ne? Želim reći, ako me pitaš mislim li da je moj prijatelj
sposoban za ubojstvo, odgovor bi bio da nema teorije. Bio je poput
neke drage tetice u novinama koja daje ljubavne savjete. Ali očito je on
to učinio jer, kužiš ono, našli su krv i sve ostalo. Ako mene pitaš, jedini
razlog zašto bi se Sal ubio je taj što je učinio nešto odvratno. Znači, sve
se, nažalost, poklapa.
Pip: OK, hvala ti, to je sve što sam te htjela pitati.
Kad usporedimo ove dvije verzije događaja, postoje određene nedosljednosti.

Naomi je rekla da je Sal govorio o Andie i rekao svim svojim prijateljima da
su se posvađali. Max kaže da je nijednom nije spomenuo. Naomi je rekla kako je
Sal pred svima rekao da ide kući ranije jer mu nije »do druženja«. Max kaže da
se tiho išuljao.
Naravno, ipak tražim od njih da se sjete nečega što je bilo prije više od pet
godina.
Neke rupe u pamćenju se mogu očekivati.
Ali tu je i ono bitno što je Max spomenuo, a to je da je Naomi isparila, lako je
rekao da se ne sjeća koliko dugo je Naomi bila odsutna, maloprije je rekao da je
»veći dio« večeri igrao igrice s Millie i Jakeom i da Naomi nije bila tamo za to
vrijeme. Recimo da možemo konstatirati da je bila »gore« barem sat vremena.
Ali zašto? Zašto bi bila sama na katu u Maxovoj kući umjesto sa svojim
prijateljima? Osim ako se Max nije slučajno izlanuo da je Naomi te noći izbivala
neko vrijeme iz kuće, a sada to pokušava zataškati.
Ne mogu vjerovati što ću sada zapisati, ali počinjem sumnjati da je Naomi
mogla imati neke veze s Andie. Poznajem je jedanaest godina. Gotovo cijeli život
na nju gledam kao na stariju sestru, pokušavajući od nje naučiti kakva bi starija
sestra trebala biti. Naomi je draga. Onaj tip osobe koja bi te ohrabrila smiješkom
48
Knjige.Club Books
kad si usred priče, a svi ostali su te prestali slušati. Blage je naravi, plaha, smirena.
A je li možda i nestabilna? Postoji li u njoj i potencijal za nasilje?
Ne znam, malo sam se zanijela. Ali tu je i ono što je Ravi rekao, odnosno da
misli da je Naomi bila zaljubljena u njegovog brata. Također, iz njezinih odgovora
prilično je jasno da joj se Andie nije nešto osobito sviđala. A i sam intervju je bio
tako neugodan i napet Znam da sam tražila da ponovno proživi ona ružna
sjećanja, ali isto sam tražila i od Maxa, a razgovor s njim je bio super opušten.
Kad malo bolje razmislim... je li intervju s Maxom stvarno bio opušten? Ili je
možda bio i previše skuliran?
Ne znam što da mislim, ali ne mogu si pomoći, moja je mašta jednostavno
poludjela i pokazala mi srednji prst. Sada zamišljam ovu scenu: Naomi ubija
Andie, bijesna od ljubomore. Sal slučajno nailazi, zbunjen je i ne zna što bi učinio.
Njegova najbolja prijateljica ubila je njegovu curu.
Ali i dalje mu je stalo do Naomi pa joj pomaže riješiti se Andienog tijela i
dogovaraju se da o tome nikada više neće razgovarati. Ali on ne može pobjeći od
užasne krivnje jer joj je pomogao zataškati ubojstvo. Jedini izlaz koji mu pada na
pamet je da si oduzme život.
Ili možda stvarno totalno izmišljam, a ništa od toga nema veze s vezom?
Najvjerojatnije. U svakom slučaju, mislim da i ona mora ići na popis.
Trebam se malo odmoriti.
Osobe od interesa
Jason Bell
Naomi Ward
49
Knjige.Club Books
Šest
»OK, SADA NAM još trebaju smrznuti grašak, rajčice i bruh«, rekla je Pipina
mama, držeći u ruci popis za kupovinu podalje od očiju kako bi mogla
dešifrirati Victorove škrabotine.
»Misliš kruh«, rekla je Pip.
»O, da, u pravu si«, zahihotala se Leanne, »inače bismo ovaj tjedan imali
baš zanimljive sendviče.«
»A naočale?« Pip je s police skinula zapakiranu štrucu kruha i ubacila je
u košaru.
»Ne, još ne priznajem poraz. Naočale me čine starom«, rekla je Leanne
otvarajući zamrzivač.
»Pa OK je, i jesi stara«, rekla je Pip, zbog čega je dobila udarac po ruci
vrećicom smrznutog graška. Dok je teatralno glumila kako umire od
zadobivene ozljede, ugledala ga je kako je promatra. Bio je odjeven u bijelu
majicu i traperice. Tiho se smijuljio u nadlanicu.
»Ravi«, rekla je, prelazeći u drugi prolaz do njega. »Bok.«
»Bok«, nasmiješio se i počešao po potiljku, baš kao što je i pretpostavljala
da će učiniti.
»Nikad te prije nisam vidjela ovdje.« Ovdje je bio jedini supermarket u
Little Kiltonu, džepnog izdanja i skriven uz željezničku stanicu.
»Da, obično kupujemo izvan grada«, rekao je. »Ali ponestalo nam je
mlijeka.« Podigao je divovsku bocu poluobranog mlijeka.
»Eh, da barem piješ čaj bez mlijeka.«
»Nikada neću prijeći na tamnu stranu«, rekao je i podigao pogled prema
Pipinoj mami koja im je prilazila s punom košarom. Nasmiješio joj se.
»Mama, ovo je Ravi«, rekla je Pip. »Ravi, ovo je moja mama, Leanne.«
»Drago mi je«, rekao je Ravi, držeći mlijeko na svojim prsima i pružajući
joj desnu ruku.
»I meni također«, rekla je Leanne i prihvatila njegovu ispruženu ruku.
»Zapravo, već smo se sreli. Ja sam agentica za nekretnine i prodala sam kuću
tvojim roditeljima prije, zaboga, sigurno petnaest godina. Sjećam se da si tada
imao oko pet godina i nosio si kombinezon s Pikachuom u baletnoj suknjici. «
Raviju su se zažarili obrazi. Pip se trudila da ne prasne u smijeh dok nije
vidjela da se i on nasmiješio.
50
Knjige.Club Books
»Zamislite, taj trend nikad nije zaživio!« rekao je uza smijeh.

»Da, pa, ni Van Goghove slike nisu nešto vrijedile dok je bio živ«, rekla je
Pip dok su zajedno odlazili prema blagajni.
»Možeš stati ispred nas«, rekla je Leanne Raviju, rukom mu pokazujući
na blagajnu, »mi imamo više toga u košari.«
»Oh, stvarno? Hvala.«
Ravi je prišao blagajni i ženi koja je tamo radila uputio jedan od onih
svojih savršenih osmijeha. Spustio je mlijeko na traku i rekao: »Imam samo
ovo.«
Pip je promatrala ženu i primijetila kako joj se lice mijenja u izraz
gađenja. Skenirala je mlijeko dok je hladnim i ubojitim pogledom zurila u
Ravija. Srećom, doista, da pogledi zapravo ne ubijaju. Ravi je spustio pogled
prema stopalima, praveći se da nije primijetio njezin pogled, ali Pip je znala
da jest.
U Pipinom se želucu nešto uzburkalo i počelo peći, nešto iskonsko. Nešto
što je u početnoj fazi osjećala kao mučninu, ali je nastavilo bujati i ključah sve
dok joj nije doprlo do ušiju.
»Funta i četrdeset osam«, gospođa je jedva procijedila kroz usta.
Ravi je izvukao novčanicu od pet funti, ali kad joj je pokušao dati novac,
protrnula je i naglo povukla ruku da ga ne dotakne. Novčanica je poput
jesenjeg lista s grane pala na pod i tu je Pip puknula.
»Hej«, rekla je glasno, odrješitim korakom prišla Raviju i stala pokraj
njega. »Koji je vaš problem?«
»Pip, nemoj«, tiho je rekao Ravi.
»Oprostite, Leslie«, Pip joj je podrugljivo izgovorila ime, pročitavši ga s
pločice na prsima. »Pitala sam koji je vaš problem?«
»Pa«, rekla je žena, »ne želim da me dotakne.«
»Mislim da slobodno možemo reći da ni on ne želi da ga vi dotaknete,
Leslie, jer glupost bi mogla biti zarazna.«
»Pozvat ću voditelja.«
»Da, slobodno ga pozovite. Moći će vidjeti foršpan prije svih onih mejlova
s pritužbama kojima ću zatrpati vaš glavni ured.«
Ravi je spustio novčanicu od pet funti na pult, uzeo mlijeko i tiho krenuo
prema izlazu.
»Ravi?« pozvala ga je Pip, ali ju je ignorirao.
»Hej.« Pipina mama zakoračila je s podignutim rukama kao da se sprema
na predaju i stala između Pip i Leslie, koja se zacrvenjela.
Pip se okrenula na petama, a tenisice su joj zaškripale po ulaštenom podu.
I trenutak prije nego što je stigla do vrata, odvratila joj je: »Oh, ali, Leslie,
stvarno biste se trebali posavjetovati s nekim da vam se ukloni taj šupak s
lica.«
51
Knjige.Club Books
Kad je izašla, vidjela je Ravija na nekih desetak metara ispred sebe kako
brzo korača niz brdo. Pip, koja inače nikada ne trči ni za kim, potrčala je da
ga stigne.
»Jesi li dobro?« rekla je i stala ispred njega.
»Ne.« Nastavio je hodati pokušavajući je izbjeći, dok mu je ogromna boca
s mlijekom pljuskala uz bok.
»Zar sam nešto krivo rekla?«
Ravi se okrenuo, a tamne su mu oči zaiskrile. Rekao je: »Gledaj, ne treba
mi tu neka balavica koju jedva poznajem glumiti odvjetnika. Ja nisam tvoj
problem, Pippa. Ne pokušavaj od mene napraviti problem. Samo ćeš
pogoršati stvari.«
Nastavio je hodati, a Pip ga je pratila pogledom sve dok ga sjena tende
jednog kafića nije zatamnjela i progutala. Stojeći tamo i teško dišući, osjetila
je kako joj se gnjev vraća natrag u utrobu i polako iščezava. A kad je potpuno
nestao, osjećala je prazninu.
52
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-18./8./2017.
Neka nitko ne kaže da Pippa Fitz-Amobi nije pragmatična kad vodi intervju. Danas
sam s Lauren ponovno bila kod Care. Kasnije su nam se pridružili i dečki, iako su
inzistirali da se u pozadini na televiziji vrti nogomet. Carin tata, Elliot, nešto je
pričao kad mi je na pamet pala jedna ideja: poznavao je Sala prilično dobro, ne
samo kao prijatelja svoje kćeri, već mu je bio i učitelj, lako sam već dobila
objektivnu sliku Salova karaktera na temelju izjava njegovih prijatelja i brata (koji
su, moglo bi se reći, njegovi vršnjaci), pomislila sam da bi mi Carin tata mogao
pružiti uvid iz perspektive odrasle osobe. Elliot se složio. Nisam mu baš ni dala
puno izbora.
Transkript intervjua s Elliotom Wardom
Pip: Dakle, koliko ste godina poučavali Sala?

Elliot: Paa, da vidimo. Počeo sam predavati na Kiltonu 2009. Salil je bio u
jednom od prvih razreda na GCSE razini20 kojima sam predavao tako
da... skoro pune tri godine, mislim. Da.
Pip: Dakle Sal je odabrao povijest za GCSE i Program A-razine?
Elliot: O, ne samo to, Sal se nadao i da će studirati povijest na Oxfordu. Ne
znam koliko se sjećaš, Pip, ali prije nego što sam počeo predavati u
školi, bio sam izvanredni profesor na Oxfordu. Predavao sam povijest.
Promijenio sam posao kako bih se mogao brinuti o Isobel kad se
razboljela.
Pip: Da, sjećam se.
Elliot: Zapravo u jesenskom semestru te godine prije nego što se sve dogodilo,
provodio sam puno vremena sa Salom. Pomogao sam mu s
motivacijskim pismom prije nego što je poslao svoje prijave za fakultet.
Kad je dobio termin za razgovor na Oxfordu, pomogao sam mu i da se
pripremi za njega, u školi i izvan nje. Bio je tako bistar dečko. Briljantan.
Dobio je ponudu sa sveučilišta. Kad mi je Naomi to rekla, kupio sam
mu čestitku i čokoladu.
20
GCSE: General Certificate for Secondary Education - prve dvije godine srednjoškolskog
obrazovanja u Velikoj Britaniji, gdje učenici biraju pet do deset predmeta. Na kraju pišu
završne ispite i dobivaju srednjoškolsku diplomu GCSE, nakon čega mogu završiti ili
nastaviti školovanje, op. prev.
53
Knjige.Club Books
Pip: Znači, Sal je bio vrlo inteligentan?

Elliot: O da, apsolutno. Vrlo, vrlo pametan mladić. Baš je jako tragično to što
se dogodilo. Potpuno besmisleno uzeta dva mlada života. Sal bi bio
izvrstan u svemu što bi odabrao, u to nimalo ne sumnjam.
Pip: Jeste li predavali Salu i tog ponedjeljka nakon Andienog nestanka?
Elliot: Hm, čekaj da vidim. Mislim da zapravo jesam. Da, sjećam se da sam
nakon nastave razgovarao s njim i pitao ga je li sve u redu. Pa da, onda
sigurno jesam.
Pip: A jeste li uopće primijetili da se čudno ponašao?
Elliot: Hm, ovisi o tome što smatraš čudnim. Svi su se u školi tog dana ponašali
čudno. Jedna od naših učenica je nestala i to je bilo na svim vijestima.
Da, sjećam se da je djelovao šutljivo, možda pomalo na rubu plača zbog
svega toga. Definitivno je izgledao zabrinuto.
Pip: Zabrinut za Andie?
Elliot: Da, moguće.
Pip: A što je s utorkom, na dan kad se ubio? Sjećate li se da ste ga vidjeli u
školi tog jutra?
Elliot: Ja... ne, nisam ga vidio jer sam tog dana morao otkazati nastavu. Imao
sam neku virozu pa sam ujutro samo dovezao djevojke i proveo ostatak
dana kod kuće. Nisam imao pojma o toj zbrci s alibijem Sala i Naomi
dok me poslijepodne nisu nazvali iz škole i rekli da ih je policija
ispitivala u školi. To znači da sam posljednji vidio Sala u ponedjeljak na
nastavi.
Pip: Mislite li da je Sal ubio Andie?
Elliot: (Uzdahne) Pa ono, mogu razumjeti kako je lako biti uvjeren da nije. Bio
je tako divan mladić. Ali, s obzirom na dokaze, ne vidim kako se moglo
drugačije dogoditi. I koliko god se pogrešnim činilo, vjerujem da nema
drugog objašnjenja nego da jest.
Pip: A Andie Bell? Jeste li i njoj predavali?
Elliot: Ne, hm... čekaj, da, i ona je odabrala povijest za GCSE kao Sal, pa sam
te godine i njoj predavao. Ali nije na kasnijim godinama slušala povijest
pa se bojim da je nisam baš tako dobro poznavao.
Pip: OK, hvala. Sada se možete vratiti guljenju krumpira.
Elliot: Hvala ti na dopuštenju.
Ravi nije spomenuo da je Sal dobio ponudu s Oxforda. Možda ima još toga što mi
nije rekao o njemu, ali nisam sigurna da će ikad više razgovarati sa mnom. Ne
nakon onoga što se dogodilo prije par dana. Nisam ga htjela povrijediti.
Pokušavala sam mu pomoći. Možda bih ga trebala posjetiti i ispričati mu se?
54
Knjige.Club Books
Vjerojatno će mi samo zalupiti vrata pred nosom. [Ali svejedno, ne smijem

dopustiti da me to omete, ne opet.]
Ako je Sal bio tako inteligentan i čak trebao studirati na Oxfordu, kako to da
su dokazi koji su ga povezivali s Andienim ubojstvom bili tako očiti? Pa što ako
nije imao alibi u vrijeme Andiena nestanka? Bio je dovoljno pametan da se
mogao i iz toga izvući, to je sada jasno.
R S. Igrali smo Monopoly s Naomi i... možda sam pretjerala kad sam ranije
ono pomislila. Još uvijek je na popisu osoba od interesa, ali baš da je ubojica?
Jednostavno nema šanse. Ne želi staviti svoje kućice na ploču čak i kad ima dvije
tamnoplave jer misli da je to previše zlobno. Ja kupim hotel čim mi se ukaže
prilika i smijem se kad ostali ulete u moju smrtonosnu zamku. Čak i ja imam više
ubilačkog nagona od Naomi.
55
Knjige.Club Books
Sedam
SLJEDEĆEG JE DANA Pip još jednom pročitala svoj zahtjev policiji Doline Temze
za pristup informacijama o slučaju Andie Bell. Soba je bila sparna i zrak
ustajao, a vrelina sunca zarobljena i turobna poput nje, iako je širom otvorila
prozor da izađe.
Čula je kucanje u prizemlju dok je naglas s odobravanjem čitala svoju e-
poruku te uz riječi »Da, dobro je« pritisnula Pošalji. Taj tihi klik signalizirao
je početak čekanja na odgovor koji će stići u roku od dvadeset radnih dana.
Pip je mrzila čekati. A bila je i subota, pa je još morala čekati i da samo čekanje
počne.
»Pips«, Victor je povikao iz prizemlja. »Netko te traži.«
Sa svakim korakom niz stube, zrak je postajao malo svježiji. Paklenu
vrelinu njezine sobe zamjenjivala je sasvim podnošljiva toplina. Naglo je
zaokrenuta u podnožju stuba kad joj je čarapa proklizala po hrastovom podu,
ali se odjednom ukočila kad je na ulaznim vratima ugledala Ravija Singha.
Njezin je tata vidljivo oduševljen razgovarao s njim. Sva joj se vrelina vratila
u lice.
»Hm, bok«, rekla je Pip približavajući im se. Ali lupkanje Barneyjevih
kandži o drveni pod postajalo je sve glasnije pa je projurio pokraj nje i stigao
prvi do Ravija, zabivši mu njušku u prepone.
»Ne, Barney, makni se«, viknula je Pip i požurila naprijed. »Oprosti, malo
je previše prijateljski raspoložen.«
»Tako se ne govori o vlastitom ocu«, rekao je Victor.
Pip mu je uputila prijekorni pogled.
»Jasno mi je, jasno mi je«, rekao je i vratio se u kuhinju.
Ravi se sagnuo da pomiluje Barneyja, a Pip je na gležnjevima osjetila
povjetarac od mahanja njegova repa.
»Kako znaš gdje živim?« pitala je Pip.
»Pitao sam u agenciji za nekretnine gdje radi tvoja mama«, uspravio se.
»Ozbiljno, vaša kuća je prava palača.«
»Pa, onaj čudak koji ti je otvorio vrata je poznata zvjerka među
korporativnim pravnicima.«
»A nije kralj?«
»Samo ponekad«, rekla je.
56
Knjige.Club Books
Pip je primijetila da je Ravi spustio pogled i, iako su mu se usne trzale dok

je pokušao obuzdati smijeh, ipak se nasmiješio od uha do uha. Tada se sjetila
što je imala na sebi: široke traperice i u njih uguranu bijelu majicu s natpisom
PRIČAJ MI ŠTREBERSKI na grudima.
»Onda, hm, kako to da si došao?« rekla je. Želudac joj se grčio i tek je tada
shvatila da je nervozna.
»Pa... Došao sam jer... Htio sam reći da mi je žao.« Promatrao ju je svojim
velikim očima i spuštenim pogledom pod nabranim obrvama. »Naljutio sam
se i rekao neke stvari koje nisam smio. Zapravo ne mislim da si tek neka
balavica. Oprosti.«
»Sve je OK«, rekla je Pip. »I meni je žao. Nisam se smjela onako umiješati
i glumiti tvoju odvjetnicu. Samo sam željela pomoći, samo sam joj željela dati
do znanja da ono što je učinila nije bilo u redu. Ali moj jezik je ponekad brži
od pameti.«
»O, ne bih baš rekao», nastavio je. »Onaj komentar o šupku na licu bio je
prilično impresivan.«
»Znači čuo si ga?«
»Ratoborna Pip je prilično glasna.«
»Govore mi i da su druge verzije Pip prilično glasne, među njima i Pip za
vrijeme kviza u školi i Pip koja drugima ispravlja gramatiku. Onda... je li među
nama sve OK?«
»OK je.« Nasmiješio se i ponovno spustio pogled prema psu.
»Ja i ova tvoja gazdarica smo OK.«
»Zapravo sam baš krenula izvesti psa u šetnju. Hoćeš li i ti s nama?«
»Da, može«, rekao je, škakljajući Barneyja po ušima. »Kako bih mogao
reći ne toj slatkoj njuški?«
Pip je umalo rekla: Oh, nemoj molim te, zacrvenjet ću se, ali se suzdržala.
»OK, samo da obujem cipele. Barney, čekaj!«
Pip je odjurila u kuhinju. Stražnja su vrata bila otvorena pa je vidjela svoje
roditelje kako nešto petljaju oko cvijeća i Josha, naravno, kako se nabacuje s
nogometnom loptom.
»Idem prošetati Barneyja, vidimo se kasnije«, viknula je prema dvorištu,
a mama joj je mahnula rukom u vrtlarskoj rukavici u znak potvrde da ju je
čula.
Pip je navukla svoje »tenisice koje se nisu smjele ostavljati u kuhinji«, a
koje su zapravo bile u kuhinji i zgrabila povodac dok se vraćala prema
ulaznim vratima.
»Dobro, idemo«, rekla je, pričvrstila povodac za Barneyevu ogrlicu i
zatvorila ulazna vrata za sobom.
Na kraju njezine ulice prešli su cestu i ušli u šumarak preko puta. Pip je
osjetila kako joj hladovina od krošnji osvježava užareno lice. Otkačila je
Barneyjev povodac, a on je pojurio poput munje.
57
Knjige.Club Books
»Oduvijek sam želio psa.« Ravi se smiješio dok se Barney vraćao prema
njima da ih požuri. Zastao je, a čeljust mu se pomicala kao da je žvakao neku
ozbiljnu misao. »Ali Sal je bio alergičan, pa zato nikada nismo mogli...«
»Oh.« Nije bila sasvim sigurna što bi drugo rekla.
»U pubu u kojem radim imaju psa, pripada vlasniku. Slinava njemačka
doga, zove se Peanut. Ponekad slučajno ispustim ostatke hrane za nju. Nemoj
me izdati.«
»Podržavam slučajno ispuštanje«, rekla je. »U kojem pubu radiš?«
»George and Dragon, u Amershamu. Nije to ono što želim raditi zauvijek.
Samo štedim kako bih mogao zbrisati što dalje od Little Kiltona.«
Pip je u tom trenutku osjetila stezanje u grlu zbog tuge koju nije mogla
izreći.
»A što želiš raditi za stalno?«
Slegnuo je ramenima. »Nekada sam želio biti odvjetnik.«
»Nekada?« Bocnula ga je laktom. »Mislim da bi bio izvrstan odvjetnik.«
»Hmm, ne znam baš, jedina pozitivna stvar je ta da mi ocjene nisu baš sve
negativne.«
Izrekao je to kao šalu, ali ona je znala da se ne šali. Oboje su znali koliko
mu je u školi bilo grozno nakon smrti Andie i Sala. Pip je čak i svojim očima
vidjela nekoliko primjera kad su ga strašno maltretirali. Onda kad su mu na
ormarić crvenim slovima koja su izgledala kao da iz njih teče krv napisali: Isti
si kao i brat. I onda kad su ga, jednog snježnog jutra, osmorica starijih dječaka
prikliještila na zemlju i istresla mu četiri pune kante smeća na glavu. Nikada
neće zaboraviti izraz lica šesnaestogodišnjeg Ravija. Nikada.
I tada je, s jezom koja joj se nakupljala u trbuhu poput neke hladne
bljuzgavice, Pip shvatila gdje su.
»O, Bože«, uzdahnula je, prekrivši lice rukama. »Tako mi je žao, nisam
uopće razmišljala. Potpuno sam zaboravila da su u ovoj šumi pronašli Sala...«
»U redu je«, prekinuo ju je. »Stvarno. Nisi ti kriva što se ova šuma nalazi
točno u blizini vaše kuće. Osim toga, ne postoji nijedno mjesto u Kiltonu koje
me ne podsjeća na njega.«
Pip je neko vrijeme gledala Barneyja dok je ispuštao štap pred Ravijeva
stopala, a Ravi je zamahivao rukom pretvarajući se da ga baca, pa je pas trčao
amo-tamo, dok ga konačno nije i zapravo bacio.
Neko vrijeme nisu govorili ništa. Ali tišina nije bila neugodna. Bila je
nabijena fragmentima misli kojima je svatko ponaosob bio zaokupljen. I,
kako se na kraju pokazalo, oboje su mislima odlutali na isto mjesto.
»Nisam baš bio siguran što zapravo želiš kad si prvi put pokucala na moja
vrata«, rekao je Ravi. »Ali ti stvarno ne misliš da je Sal to učinio, zar ne?«
»Jednostavno ne mogu vjerovati«, rekla je prekoračujući neko staro
srušeno deblo. »Nisam to jednostavno bila u stanju izbaciti iz glave. I onda,
kad su nam u školi ponudili da napišemo završni projekt, odmah sam to
58
Knjige.Club Books
objeručke prihvatila jer sam imala izgovor da ponovno istražim što se

dogodilo.«
»Savršen izgovor koji ti može poslužiti kao paravan«, rekao je kimajući.
»Nisam imao takvu priliku.«
»Kako to misliš?« Okrenula se prema njemu petljajući s povodcem koji joj
je visio oko vrata.
»Pokušao sam i ja isto, prije tri godine. Roditelji su mi rekli da to ne činim,
da će mi samo biti još teže, ali ja to jednostavno nisam mogao prihvatiti.«
»Pokušavao si istražiti?«
Zatim joj je, oponašajući vojnika, u šali salutirao i uzviknuo: »Da,
narednice.« Kao da si nije dopuštao pokazati ranjivost, kao da nije smio biti
predugo ozbiljan i tako pokazati da i njegov čvrsti oklop ima pukotine.
»Ali nisam daleko dogurao«, nastavio je. »Nisam mogao. Nazvao sam
Naomi Ward dok je još bila na fakultetu, ali ona je samo plakala i govorila da
ne može o tome sa mnom razgovarati. Max Hastings i Jake Lawrence mi
nikada nisu odgovorili na poruke. Pokušao sam stupiti u kontakt s Andienim
najboljim prijateljicama, ali bi prekidale poziv čim bih rekao tko sam. Nije baš
najpoželjnije kad se nekome predstaviš kao brat ubojice. I, naravno, nije
dolazilo u obzir da se javim Andienoj obitelji. Znao sam da nemam nikakva
prava obratiti im se. Previše sam sličio bratu, previše nalikovao >ubojici<. A
nisam mogao koristiti školski projekt kao izgovor.«
»Žao mi je«, rekla je Pip i zanijemjela od posramljenosti zbog takve
nepravde.
»Neka ti ne bude.« Bocnuo ju je laktom. »Dobar je osjećaj barem jednom
ne osjećati se usamljeno u tome. Hajde, želim čuti tvoje teorije.« Podigao je
sada već slinom umrljan Barneyjev štap i bacio ga među drveće.
Pip je oklijevala.
»Hajde.« Nasmiješio se očima, a jedna obrva mu se podigla. Je li ju na neki
način testirao?
»OK, imam četiri radne teorije«, rekla je, prvi put ih. tako nazvavši. »Očito,
najjednostavnije je prihvatiti ono što svi govore: da ju je Sal ubio i da su ga
krivnja ili strah da će biti uhvaćen natjerali da si oduzme život. Prema onome
što policija tvrdi, jedini razlozi zbog kojih postoje određene rupe u istrazi su
ti što Andieno tijelo nije pronađeno i što Sal nije živ da nam kaže kako se sve
to dogodilo. Ali moja prva teorija«, rekla je, podižući jedan prst, pazeći na to
da nije srednjak, »je ta da je neka treća osoba ubila Andie Bell, ali da je Sal na
neki način bio uključen ili upleten, kao neki supočinitelj nakon što se
ubojstvo već dogodilo. I opet ga krivnja dovodi do samoubojstva, a dokazi
koji su pronađeni kod njega čine ga počiniteljem, iako on nije taj koji ju je
zapravo ubio. Pravi ubojica je još uvijek na slobodi.«
»Da, i ja sam to pomislio. Ali mi se svejedno ta teorija ne sviđa. Sljedeće?«
59
Knjige.Club Books
»Teorija broj dva«, rekla je, »neka treća osoba je ubila Andie, a Sal uopće
nije bio ni na koji način upleten ni svjestan ubojstva. Samoubojstvo koje je
uslijedilo nekoliko dana kasnije nije bilo motivirano krivnjom, već možda
mnoštvom drugih čimbenika, uključujući stres zbog nestanka njegove
djevojke. A dokazi pronađeni kod njega - krv i telefon - mogu se potpuno
jednostavno objasniti i nisu povezani s njezinim ubojstvom.«
Ravi je zamišljeno kimnuo. »I dalje ne mislim da je Sal to učinio, ali OK.
Teorija broj tri?«
»Teorija broj tri.« Pip je progutala knedlu, a grlo joj je bilo suho i ljepljivo.
»Andie je u petak ubila neka treća osoba. Ubojica zna da bi Sal, kao Andien
dečko, bio savršena osoba za prebacivanje sumnje. Pogotovo zato što Salu
očito nedostaje alibi za više od dva sata te noći. Ubojica tada ubije Sala i
inscenira sve da izgleda kao samoubojstvo. Podmeće mu krv i telefon kako bi
se činio krivim. I to mu uspijeva, baš kako je planirao.«
Ravi je na trenutak prestao hodati. »Misliš da je moguće da je Sal zapravo
ubijen?«
Gledajući u njegove bistre oči, znala je da je baš taj odgovor i tražio.
»Mislim da je to teoretski moguće«, kimnula je Pip. »Teorija broj četiri je
najmanje vjerojatna od svih.« Duboko je udahnula i u jednom je dahu izbacila
iz sebe. »Nitko nije ubio Andie Bell, jer ona ni nije mrtva. Pretvarala se da je
nestala, a zatim namamila Sala u šumu, ubila ga i namjestila da izgleda kao
samoubojstvo. Podmetnula mu je vlastiti telefon i krv tako da svi povjeruju
da je mrtva. Zašto bi to učinila? Možda je iz nekog razloga morala nestati.
Možda se bojala za vlastiti život i morala sve uvjeriti da je već mrtva. Možda
je imala nekoga tko joj je u tome pomagao.«
Opet su zašutjeli i dok je Pip pokušavala povratiti dah, Ravi je u sebi
prolazio kroz njezine odgovore, s napućenom gornjom usnicom koja je
značila da se koncentrira.
Završili su krug po šumi. Cesta obasjana suncem blistala je i nazirala se
kroz drveće. Pip je dozvala Barneyja i stavila mu povodac. Prešli su cestu i
odšetali do Pipinih ulaznih vrata.
Uslijedio je neugodan trenutak tišine i Pip nije bila sigurna treba li ga
pozvati unutra ili ne. Činilo se kao da nešto čeka.
»Onda«, rekao je Ravi, jednom se rukom češući po glavi, a drugom
milujući psa, »razlog zbog kojeg sam zapravo došao je... Želim se nešto
dogovoriti s tobom.«
»Dogovoriti?«
»Da, želim sudjelovati u ovome«, rekao je s laganim podrhtavanjem u
glasu. »Ja ne bih nikako uspio išta dokazati, ali tebi bi to zapravo moglo poći
za rukom. Ti si autsajder u cijelom slučaju, imaš taj školski projekt na koji se
možeš pozvati i koji ti može otvoriti mnoga vrata. Ljudi bi možda i razgovarali
60
Knjige.Club Books
s tobom. Možda si mi ti šansa da saznam što se stvarno dogodilo. Jako sam je

dugo čekao.«
Lice joj se ponovno zajapurilo, a zbog laganog podrhtavanja njegovog
glasa nešto ju je stisnulo u grudima. Zaista je vjerovao da će mu pomoći. Nije
mogla ni zamisliti da će joj se tako što dogoditi već na samom početku
projekta. Da će joj partner biti nitko drugi do Ravi Singh.
»Može, dogovoreno«, rekla je uz smiješak i ispružila mu ruku.
»Dogovoreno«, rekao je i primio njezinu ruku u svoju toplu i oznojenu,
iako je zaboravio zapravo je i čvrsto stisnuti. »OK, imam nešto za tebe.«
Posegnuo je u stražnji džep i izvukao stari iPhone koji mu je sada ležao na
dlanu.
»Hm, imam već jedan, ali hvala ti«, rekla je Pip.
»To je Salov telefon.«
61
Knjige.Club Books
Osam
»KAKO TO MISLIŠ?« Pip je zurila u njega otvorenih usta.

Ravi joj je odgovorio tako što je podignuo telefon i nježno ga protresao.
»Salov telefon?« rekla je Pip. »Kako to da je kod tebe?«
»Policija nam ga je vratila nekoliko mjeseci nakon što su zaključili Andien
slučaj.«
Pip je osjetila kako joj se ježi koža na zatiljku.
»Mogu li...«, rekla je, »mogu li ga pogledati?«
»Naravno«, nasmijao se, »zato sam ga i donio, pametnice.«
Uzbuđenje od kojeg joj se zavrtjelo u glavi nekontrolirano je i munjevito
prostrujalo njezinim tijelom.
»Đizs«, rekla je sva usplahirena i požurila otključati vrata. »Idemo to
pogledati u moj kućni ured.«
Ona i Barney jurnuli su preko praga, ali treći par stopala nije ih slijedio.
Okrenula se.
»Što je smiješno?« rekla je. »Upadaj.«
»Oprosti, ali strašno si zabavna kad si turbo ozbiljna.«
»Brzo«, rekla je, pozvavši ga kroz hodnik i prema stubama. »Pazi da ti ne
ispadne.«
»Neće mi ispasti.«
Pip je gotovo trčala uza stube, a Ravi ju je presporo slijedio. Prije nego što
ju je uspio stići, na brzinu je provjerila u kojem joj je stanju soba da se
eventualno ne osramoti. Sjurila se na hrpu upravo opranih grudnjaka koji su
ležali pokraj stolice, pokupila ih i strpala u ladicu pa je zalupila baš u trenutku
kad je Ravi ušao. Pokazala mu je da sjedne na njezinu radnu stolicu, previše
uzbuđena da bi i sama sjela.
»Kućni ured, kažeš?« upitao je.
»Da«, rekla je, »dok neki ljudi rade u svojim spavaćim sobama, ja spavam
u svom kućnom uredu. Ogromna razlika.«
»Evo, izvoli. Sinoć sam ga napunio.«
Pružio joj je telefon i ona ga je prihvatila ispruženim dlanovima jednakom
spretnošću i pažnjom kao i kad bi svake godine odmatala božićne kuglice
njezinog prvog oca, kupljene na adventskom sajmu u Njemačkoj.
62
Knjige.Club Books
»Jesi li ga već pregledavao?« upitala je, otključavajući ga pažljivije nego

što bi to ikada činila sa svojim telefonima, čak i kad su bili potpuno novi.
»Da, naravno. Opsesivno. Ali samo izvolite, narednice. Gdje biste vi prvo
pogledali?«
»Među pozive«, rekla je, dodirujući zelenu tipku telefona.
Najprije je pregledala popis propuštenih poziva. Bilo ih je na desetke od
24. travnja, u utorak kad je umro. Pozivi od tate, mame, Ravija, Naomi, Jakea
i pozivi s nespremljenih brojeva koji su sigurno bili od policije kad ga je
pokušavala locirati.
Pip je nastavila listati, sve do datuma kada je Andie nestala. Sal je toga
dana imao dva propuštena poziva. Maxy Boy u 19:19, vjerojatno ga je Max
htio pitati kad stiže. Drugi propušteni poziv, pročitala je, a srce joj je počelo
jače udarati, bio je od Andie<3 u 20:54.
»Andie ga je zvala te noći«, rekla je Pip sebi i Raviju.
»Malo prije devet.«
Ravi je kimnuo. »Ali Sal joj se nije javio.«
»Pippa!« Victorov ironično ozbiljan glas dopro je do njih preko stubišta.
»Dečkima je zabranjen ulaz u tvoju sobu.«
Pip je osjetila kako joj obraze preplavljuje vrućina. Okrenula se tako da
joj Ravi ne može vidjeti lice i viknula tati: »Radimo na projektu! I vrata su
otvorena.«
»OK, to će biti sasvim dovoljno!« stigao je odgovor.
Bacila je pogled na Ravija i vidjela da se ponovno smješka.
»Prestani se zabavljati na moj račun«, rekla je i nastavila pretraživati
telefon.
Zatim je pregledala Salove odlazne pozive. Andieno ime ponavljalo se u
dugim nizovima. Tu i tamo ih je prekinuo pokoji poziv kući, ili tati, i jedan
poziv Naomi u subotu. Pip je trebalo nekoliko trenutaka da prebroji sve
Salove pozive Andie: od 10:30 ujutro u subotu do 7:20 ujutro u utorak,
nazvao ju je 112 puta. Svaki je poziv trajao dvije ili tri sekunde i bio odmah
preusmjeren na govornu poštu.
»Nazvao ju je više od sto puta«, rekao je Ravi, čitajući joj izraz lica.
»Zašto bi je nazvao toliko puta ako ju je navodno ubio i negdje sakrivao
njezin telefon?« rekla je Pip.
»Kontaktirao sam policiju još davno i postavio im upravo to pitanje«,
rekao je Ravi. »Policajac mi je rekao da je očito da se Sal svjesno trudio
izgledati nevino, pa je toliko puta pozivao broj telefona svoje žrtve.«
»Ali«, uzvratila je Pip, »ako su već mislili da se posebno trudi prikazati se
nevinim i izbjeći uhićenje, zašto se nije riješio Andiena telefona? Mogao ga je
ostaviti na istom mjestu gdje i njezino tijelo i na taj način nikad ga se ne bi
povezalo s njezinom smrću. Ako je pokušavao izbjeći uhićenje, zašto je
63
Knjige.Club Books
zadržao predmet koji najviše dokazuje njegovu krivnju? I onda još bio toliko
očajan da je odlučio okončati svoj život s istim tim dokazom pored sebe?«
Ravi je uperio oba kažiprsta prema njoj poput pištolja i »zapucao«.
»Policajac ni na to pitanje nije imao odgovor.«
»Jesi li pregledao posljednje poruke koje su Andie i Sal razmijenili?«
upitala je.
»Da, pogledaj. Ne brini se, nisu seksi ili tako nešto.«
Pip se vratila na početni zaslon i ušla u poruke. Kliknula je na Andie,
osjećajući se kao uljez koji putuje kroz vrijeme.
Sal joj je poslao dvije poruke nakon što je nestala. Prvu u nedjelju ujutro:
Andie vrati se kući svi su zabrinuti. A u ponedjeljak popodne: daj zvrc nekog
da znamo da si na sigurnom.
Poruka koja im je prethodila poslana je u petak kada je nestala. U 21:01
Sal joj je poslao sljedeću poruku: ne razgovaram s tobom dok ne prestaneš.
Pip je Raviju pokazala poruku koju je upravo pročitala. »Ovo joj je poslao
odmah nakon što joj nije odgovorio na poziv. Znaš li zbog čega su se mogli
posvađati? S čim je to Andie trebala prestati?«
»Nemam pojma.«
»Mogu li samo ovo zapisati u svoj projekt?« rekla je, posegnuvši preko
Ravija da dohvati svoj laptop. Namjestila se na krevetu i prepisala tekst,
zajedno s gramatičkim pogreškama i svime ostalim.
»A sad moraš pogledati posljednju poruku koju je poslao tati«, rekao je
Ravi. »Onu za koju tvrde da je njegovo priznanje.«
Pip je kliknula na tu poruku. U 10:17 ujutro, posljednjeg utorka dok je još
bio živ, Sal je svom ocu napisao: to sam bio ja. ja sam to učinio, žao mi je. Pip
je nekoliko puta preletjela pogledom po poruci i svakim novim čitanjem
ponešto joj je bilo jasnije. Pikselizirane kockice od kojih je sastavljeno, svako
slovo bile su zagonetka koju biste riješili samo ako prestanete gledati i
umjesto toga vidite.
»I ti to primjećuješ, zar ne?« Ravi ju je promatrao.
»Gramatiku?« rekla je Pip tražeći znak odobravanja u Ravijevim očima.
»Sal je bio najpametnija osoba koju sam poznavao«, rekao je, »ali poruke
su mu bile polupismene. Uvijek ih je slao u žurbi, bez interpunkcije, bez
velikih početnih slova.«
»Očito je isključio autocorrect«, rekla je Pip. »Ipak, u ovom zadnjem
tekstu imamo točku na kraju svake rečenice i ostalo je točno napisano. Iako
sve piše malim slovima.«
»I na koji zaključak te to navodi?« upita Ravi.
»Moj um ne radi na niskim brzinama, Ravi«, rekla je. »Moj radi sto na sat.
Navodi me na zaključak da je netko drugi napisao tu poruku. Netko tko je
dodao interpunkciju jer je tako pisao i svoje poruke. Možda je na brzinu
64
Knjige.Club Books
pogledao i mislio da dovoljno sliči Salovom stilu jer je sve napisano malim
slovima.«
»To sam i ja pomislio kad nam je policija vratila telefon. Ali policija me
nije htjela saslušati. Ni moji roditelji to nisu htjeli čuti«, uzdahnuo je. »Mislim
da su bili prestravljeni lažnom nadom. Iskreno, i ja sam bio.«
Pip je pretraživala i ostale aplikacije na telefonu. Sal te večeri nije snimio
nijednu fotografiju, kao ni nakon što je Andie nestala. Provjerila je čak i folder
s izbrisanim fotkama. Podsjetnici u kalendaru odnosili su se na rokove za
predavanje eseja, a jedan na kupovinu poklona mami za rođendan.
»Postoji nešto zanimljivo u bilješkama«, rekao je Ravi, okrenuo se na
stolici i kliknuo na aplikaciju.
Sve su bilješke bile prilično stare: Salova lozinka za kućni Wi-Fi, opis
vježbi za trbušnjake, stranica s mjestima gdje bi se mogao prijaviti na praksu.
Ali postojala je samo jedna bilješka upisana kasnije, u srijedu, 18. travnja
2012. Pip je kliknula na nju. Na stranici je pisalo samo jedno: R009 KKJ.
»Registarska oznaka, zar ne?« rekao je Ravi.
»Čini se tako. Zapisao ju je u bilješke dva dana prije nego što je Andie
nestala. Prepoznaješ li je?«
Ravi je odmahnuo glavom. »Pokušao sam guglati i pronaći vlasnika, ali
bezuspješno.«
Pip ju je ipak prepisala u svoj dnevnik, uz točno vrijeme kada je bilješka
zadnji put spremljena.
»To je sve«, rekao je Ravi, »to je sve što sam uspio pronaći.«
Pip je još jednom čeznutljivo pogledala telefon prije nego što mu ga je
vratila.
»Izgledaš razočarano«, rekao je.
»Ma samo sam se nadala da ćemo iskopati nešto konkretnije.
Nedosljedna gramatika i puno telefonskih poziva upućenih Andie svakako
sugeriraju da je nevin, ali nam zapravo ne daju nikakve smjernice kako da
nastavimo.«
»Još ne«, rekao je, »ali morala si ih vidjeti. Imaš li ti nešto za pokazati
meni?«
Pip je zastala. Da, imala je, ali jedna od tih stvari odnosila se na mogućnost
da je Naomi upletena. Probudio se njezin zaštitnički instinkt i paralizirao joj
jezik. Ali ako su namjeravali biti pravi partneri, morali su biti potpuno iskreni
jedno prema drugom. To joj je bilo jasno. Otvorila je dnevnik sa svim svojim
zapisima, otišla na sam početak i dala svoj laptop Raviju.
»Ovo je sve što sam dosada prikupila«, rekla je.
Pročitao je u tišini pa joj, zamišljenog izraza lica, vratio laptop.
»OK, znači, ako krenemo od Salovog alibija, dospjet ćemo u slijepu ulicu«,
rekao je. »Nakon što je otišao od Maxa u deset i trideset, mislim da je bio sam,
65
Knjige.Club Books
jer to objašnjava zašto se uspaničio i zamolio prijatelje da lažu. Možda je

samo sjeo na klupu na putu kući i igrao Angry Birds ili tako nešto.«
»Slažem se«, rekla je Pip. »Najvjerojatnije je bio sam i zato i nema alibi.
To jedino ima smisla. Dakle, od toga ne možemo krenuti dalje. Mislim da bi
sljedeći korak trebao biti da saznamo što više o Andienom životu i da
istovremeno pokušamo utvrditi identitet svake osobe koja je mogla imati
motiv da je ubije.«
»Pročitaj mi misli, narednice«, rekao je. »Možda bi trebala krenuti s
Andienim najboljim prijateljicama, Emmom Hutton i Chloe Burch. S tobom bi
možda čak i pristale razgovarati.«
»Poslala sam im objema poruku. No nisu mi još odgovorile.«
»OK, dobro«, rekao je kimnuvši sam sebi, a zatim prema laptopu. »U
onom razgovoru s novinarom govorila si o nedosljednostima u slučaju. Kakve
si još nedosljednosti primijetila?«
»Pa, da si nekoga ubio«, rekla je, »izribao bi cijelo tijelo više puta,
uključujući nokte. Pogotovo ako si lagao o alibijima i upućivao lažne pozive
kako bi izgledao nevin, ne bi li mislio da bi bilo pametno da, šta ja znam,
opereš jebenu krv da te ne uhvate doslovno s njom na rukama?«
»Da, Sal definitivno nije bio toliko glup. Ali što je s njegovim otiscima
prstiju u njezinom autu?«
»Pa normalno je da su njegovi otisci pronađeni u njezinom autu. Bio joj je
dečko«, rekla je Pip. »A po otiscima ne možeš utvrditi točan datum.«
»A što je sa skrivanjem tijela?« Ravi se nagnuo naprijed. »Mislim da
možemo pretpostaviti, s obzirom na mjesto gdje živimo, da je pokopana
negdje u šumi u gradu ili odmah negdje izvan njega.«
»Upravo tako«, kimnula je Pip. »Zakopana dovoljno duboko da je dosada
nisu pronašli. Odakle Salu toliko vremena da golim rukama iskopa tako
veliku rupu? Čak i da je imao lopatu, ne bi mu to baš bilo lako.«
»Možda uopće i nije pokopana.«
»Da, pa, mislim da je potrebno malo više vremena i puno više alata za
riješiti se tijela na druge načine«, rekla je Pip.
»A ovo je linija manjeg otpora, kažeš.«
»Navodno jest«, rekla je. »Dok se ne počneš pitati gdje, što i kako.«
66
Knjige.Club Books
Devet
RODITELJI SU VJEROJATNO MISLILI da ih ne čuje. Prepirali su se oko nečega u

dnevnoj sobi u prizemlju. Odavno je shvatila da se riječ »Pip« iznimno dobro
čuje kroz zidove i podove.
Osluškujući kroz odškrinuta vrata svoje sobe, Pip nije bilo teško
pohvatati djeliće i sažeti ono najvažnije. Mama joj nije bila najsretnija što je
skoro cijelo ljeto zaokupljena školskim obvezama. A tata nije bio sretan što
je mama to rekla. A onda mama nije bila sretna jer je tata krivo shvatio što je
zapravo htjela reći. Smatrala je da nije zdravo što je tako opsjednuta s Andie
Bell. Tata nije bio sretan što mama nije ostavljala Pip dovoljno prostora da
uči na vlastitim pogreškama, ako se zapravo uopće radilo o pogreškama.
Pip je ovo prebacivanje loptice dojadilo pa je zatvorila vrata svoje sobe.
Znala je da će se to prepucavanje uskoro smiriti, bez intervencije neutralne
osobe. A morala je i obaviti važan telefonski poziv. Prošli tjedan poslala je
poruku objema Andienim najboljim prijateljicama. Emma Hutton odgovorila
je prije nekoliko sati sa svog broja i rekla da nema ništa protiv da odgovori
na »samo nekoliko« pitanja večeras u osam sati. Kad je Pip to rekla Raviju,
odgovorio joj je porukom s čitavom hrpom emotikona šokiranih lica i
udaraca šakom.
Pogledala je na sat na zaslonu svog računala, a pogled joj se pretvorio u
zurenje. Sat se tvrdoglavo nije pomicao, već je pokazivao 19:58.
»Ma daj više«, rekla je kad, čak ni nakon dvadeset sekundi koje je svjesno
odbrojavala, osmica u :58 nije prešla u devetku.
Kad se to konačno dogodilo, čitavu vječnost kasnije, Pip je rekla:
»Dovoljno« i pritisnula tipku za snimanje na svom telefonu. Utipkala je
Emmin broj, a koža joj se ježila od nervoze. Nakon što je treći put zazvonilo,
javila se.
»Halo?« čuo se visok i simpatičan glas.
»Bok, Emma, ovdje Pippa.«
»O, da, bok. Čekaj, samo da odem u svoju sobu.«
Pip je nestrpljivo slušala zvuk Emminih koraka kako preskakuje stube.
»OK«, rekla je. »Znači, rekla si da radiš na projektu o Andie?«
»Nazovimo to tako, da. O istrazi nakon njezinog nestanka i ulozi medija u
njoj. O nekoj vrsti studije slučaja.«
67
Knjige.Club Books
»OK«, rekla je Emma nesigurno. »Nisam sigurna koliko ću ti biti od

pomoći.«
»Ne brini se, imam samo nekoliko jednostavnih pitanja o istrazi, koliko je
se ti sjećaš«, odgovorila je Pip. »Kao prvo, kad si saznala da je nestala?«
»Ovaj... bilo je oko jedan sat te noći. Njezini su roditelji nazvali mene i
Chloe Burch. Bile smo Andiene najbolje prijateljice. Rekla sam im da je nisam
ni čula ni vidjela i da ću se pokušati raspitati okolo. Zvala sam Sala Singha te
večeri, ali nije mi se javio do sljedećeg jutra.«
»Je li ti se policija javila?« upitala je Pip.
»Da, u subotu ujutro. Svratili su i postavljali mi pitanja.«
»I što si im rekla?«
»Isto što sam rekla Andienim roditeljima. Da nisam imala pojma gdje je.
Nije mi rekla da nekamo ide. Onda su se raspitivali o Andienom dečku, pa sam
im rekla za Sala i da sam ga upravo zvala i rekla mu da je nestala.«
»Što si im rekla o Salu?«
»Pa, samo da su se u školi taj tjedan oko nečega svađali. Definitivno sam
ih vidjela kako se prepiru u četvrtak i petak, što za njih nije bilo uobičajeno.
Inače bi ga Andie provocirala, ali on nije na to reagirao. Ali taj put je izgledao
jako ljutit zbog nečega.«
»Zbog čega?« pitala je Pip. Odjednom joj je postalo jasnije zašto je policija
smatrala da bi bilo mudro ispitati Sala tog poslijepodneva.
»Ne znam, iskreno. Kad sam upitala Andie, samo je rekla da se Sal ponaša
kao >kreten< zbog nečega.«
Pip je bila neugodno iznenađena. »OK«, rekla je. »Znači Andie nije
planirala naći se sa Salom u petak?«
»Ne, zapravo nije planirala ništa za tu večer. Trebala je ostati kod kuće.«
»Oh, kako to?« Pip se malo uspravila na stolici.
»Hm, ne znam smijem li reći.«
»Ne brini se«, Pip je pokušala prikriti očaj u svom glasu - »ako informacija
nije relevantna, neću je ni uključiti u projekt. Samo što bi mi to moglo biti od
pomoći da bolje shvatim okolnosti pod kojima je nestala.«
»Hm, u redu. Pa, nekoliko tjedana ranije Andiena mlađa sestra, Becca, bila
je hospitalizirana zbog samoozljeđivanja. Roditelji su im morali izaći na
zabavu pa su rekli Andie da mora ostati kod kuće i paziti na Beccu.«
»Oh«, bilo je sve što je Pip mogla izustiti.
»Da, znam, jadna cura. A Andie ju je svejedno ostavila samu. Tek sada
shvaćam koliko je teško bilo imati Andie za stariju sestru.«
»Što želiš reći time?«
»Hm, ma o mrtvima sve najbolje, znaš već, ali... Imala sam pet godina da
sazrijem i razmislim o svemu i kad se sjetim tih vremena, uopće mi se ne
sviđa kakva sam osoba bila dok sam se družila s Andie.«
68
Knjige.Club Books
»Zar ti je bila loša prijateljica?« Pip nije htjela reći više od toga. Željela je
potaknuti Emmu da nastavi.
»Da i ne. Stvarno je teško objasniti«, uzdahnula je Emma. »Prijateljstvo s
Andie bilo je vrlo destruktivno, ali u to sam vrijeme bila ovisna o njoj. Željela
sam biti poput nje. Nadam se da to nećeš spominjati?«
»Ne, naravno da neću.« Mala laž.
»OK. Dakle, Andie je bila lijepa, popularna, bilo je zabavno s njom. Biti
njezina prijateljica, netko s kim je željela provoditi vrijeme, činilo te
posebnom. Željenom. A onda bi se potpuno promijenila i protiv tebe okrenula
upravo ono zbog čega se osjećaš nesigurno da te zgazi i povrijedi. Ipak, i dalje
smo obje ostajale uz nju, čekale da ponovno dođe po nas i da se uz nju
ponovno osjećamo dobro. Znala je biti fantastična i odvratna, a nikad nismo
znale koja od te dvije Andie će se pojaviti na vratima. Živo je čudo da je moje
samopouzdanje uopće preživjelo.«
»Je li Andie bila takva sa svima?«
»Pa, da, barem sa mnom i s Chloe. Andie nam nije dopuštala da često
dolazimo k njoj, ali vidjela sam kako se i prema Becci ponašala. Baš je znala
biti okrutna.« Emma je zastala. »Ne govorim to jer smatram da je zaslužila to
što joj se dogodilo. Ne, ne apsolutno ne mislim tako, nitko ne zaslužuje biti
ubijen i bačen u neku rupetinu. Samo govorim da, kad se sada sjetim kakva je
Andie zapravo bila, mogu razumjeti zašto je Sal puknuo i ubio je. Bila je u
stanju ponašati se prema tebi tako da se osjećaš fenomenalno, a zatim biti
odvratna prema tebi. Mislim da je to moralo završiti tragedijom.«
Emmin je glas prešao u šmrcanje i Pip je znala da je intervju gotov. Emma
nije mogla sakriti činjenicu da plače niti je to zapravo pokušavala.
»OK, to je sve što sam imala za pitati. Hvala ti puno na pomoći.«
»Sve OK«, rekla je Emma. »Oprosti, mislila sam da sam sve to preboljela.
Izgleda da ipak nisam.«
»Nemaš se zbog čega ispričavati, zaista, meni je žao što si se zbog mene
morala svega prisjetiti. Hm, zapravo, poslala sam poruku i Chloe Burch i
zamolila je za intervju, ali još mi se nije javila. Jeste li još u kontaktu?«
»Ne, zapravo nismo. Znala bih joj poslati poruku za rođendan, ali...
definitivno smo se udaljile nakon svega što se dogodilo s Andie i onda završile
školu. Mislim da smo obje tako željele, potpuno presjeći vezu s onim
verzijama sebe koje smo tada bile.«
Pip joj je ponovno zahvalila i završila razgovor. Izdahnula je i čitavu
minutu samo zurila u telefon. Znala je da je Andie bila lijepa i popularna, što
se savršeno jasno moglo vidjeti na fotkama na društvenim mrežama. A kao i
svi koji su ikada išli u srednju školu, znala je da popularni ljudi ponekad znaju
biti zlobni. Ali ovo baš nije očekivala. Da si Emma još uvijek, nakon toliko
vremena, predbacuje što je voljela svoju zlostavljačicu.
69
Knjige.Club Books
Je li ovo bila prava Andie Bell, djevojka koja se skrivala iza savršenog
osmijeha, iza blistavih svijetloplavih očiju? Svi koji su bili u njezinoj blizini
bili su toliko zaslijepljeni njome da nisu primijetili tamu koja je vrebala ispod
površine. Sve dok nije bilo prekasno.
70
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-25./8./2017.
DOPUNA: Probala sam pronaći vlasnika automobila registarske oznake koju je Sal
zapisao u svojim bilješkama na telefonu: R.009 KKJ. Ravi je bio u pravu. Trebali
bismo znati marku i model automobila da pošaljemo zahtjev Agenciji za
izdavanje vozačkih dozvola. Pretpostavljam onda da od tog traga nema ništa.
OK, vratimo se na najnoviji zadatak. Upravo sam razgovarala s Chloe. Ovaj
sam put pokušala koristiti drugačiju taktiku. Nije mi morala govoriti iste stvari
koje sam već doznala od Emme, a nisam htjela ni da tim potisnutim
emocionalnim problemima vezanim uz Andie ometem tijek intervjua.
Ali svejedno su neki slučajno izronili...
Transkript intervjua s Chloe Burch
[Dosadilo mi je tipkati uvode intervjua. Svi su isti i uvijek si zvučim čudno. Odsada
ću to preskakati i krenuti odmah na pikanterije.]
Pip: OK, dakle, moje prvo pitanje: Kako bi opisala vezu Andie i Sala?
Chloe: Pa, bila je dobra, on je prema njoj bio pažljiv, a ona je mislila da je on
zgodan. Sal je uvijek djelovao doista smireno i cool. Mislila sam da će
malo omekšati i nju.
Pip: Zašto je Andie trebalo omekšati?
Chloe: Oh, ma, zato što je s njom uvijek bila neka drama.
Pip: Pa je li ju Sal omekšao?
Chloe: (Smijeh) Nije.
Pip: Ali veza im je bila prilično ozbiljna?
Chloe: Ne znam, valjda. Što točno pod tim podrazumijevaš?
Pip: Pa, oprosti na pitanju, ali jesu li spavali zajedno? [Da, ježim se kad ovo
čujem na snimci. Ali moram imati sve informacije.]
Chloe: Opaa, školski projekti su se promijenili otkako sam ja završila školu.
Zašto bi to, za Boga miloga, morala znati?
Pip: Zar ti se nije povjerila?
Chloe: Naravno da jest. I ne, zapravo nisu spavali zajedno.
Pip: Oh. Je li Andie bila nevina?
Chloe: Ne, nije.
Pip: Pa s kim je spavala?
Chloe: (mala stanka) Ne znam.
Pip: Nisi tada znala?
71
Knjige.Club Books
Chloe: Andie je voljela imati tajne, OK? One su joj davale moć. Uzbuđivalo ju
je to što ja i Emma nismo znale neke stvari. Ali ona bi nam njima
mahala pred nosom jer je voljela da je zapitkujemo. Na primjer, odakle
joj sva ta lova. Samo bi se nasmijala i namignula kad bismo je pitali.
Pip: Lova?
Chloe: Da. Ta je cura uvijek išla u šoping, uvijek je imala hrpu gotovine kod
sebe. A kad smo bile maturantice, rekla mi je da štedi za filere za usne
i operaciju nosa. Nikada to nije rekla Emmi, samo meni. Ali bila je i
velikodušna. Kupovala bi nam šminku i koješta i uvijek nam je
dopuštala da posuđujemo njezinu odjeću. Ali onda bi odabrala baš
pravi trenutak na zabavi i prokomentirala nešto poput: »Oh, Chlo, čini
mi se da si mi razvukla haljinu. Sada ću je morati dati Becci.« Baš neka
mila djevojka.
Pip: Odakle joj novac? Je li imala neki honorarni posao?
Chloe: Ne. Rekla sam ti, nemam pojma. Jednostavno sam pretpostavljala da
joj tata daje.
Pip: Nešto kao džeparac?
Chloe: Da, možda.
Pip: Onda, kad je Andie nestala, jesi li barem na trenutak pomislila da je
možda pobjegla da nekoga kazni? Možda svog tatu?
Chloe: Andie je bilo predobro da bi htjela pobjeći.
Pip: A je li bilo kakvih napetosti u njezinom odnosu s tatom? [Čim izgovorim
riječ »tata«, Chloein ton se promijeni.]
Chloe: Ne razumijem kako to može biti relevantno za tvoj projekt. Gledaj znam
da je naš odnos bio površan i, da, imala je svojih mana, ali ipak se radi
o mojoj najboljoj prijateljici koja je ubijena. Mislim da nije u redu da
govorim o njezinim privatnim odnosima i obitelji, bez obzira na to
koliko je vremena prošlo.
Pip: Naravno, u pravu si, oprosti. Samo sam mislila da bi mi te informacije
pomogle bolje razumjeti cijeli slučaj, da saznam kakva je Andie bila i
što joj se događalo u životu. Chloe: Da, kužim, ali ništa od toga nije
relevantno. Sal Singh ju je ubio. A Andie nećeš bolje upoznati samo na
temelju nekoliko intervjua. Bilo ju je nemoguće poznavati, čak i kad si
joj bio najbolji prijatelj.
[Šeprtljavo se pokušavam ispričati i vratiti nas na temu, ali jasno je da je Chloe

završila s razgovorom. Zahvaljujem joj na pomoći prije nego što mi poklopi.]
Grrr, kako frustrirajuće. Mislila sam da se zapravo bližim nekim saznanjima,
ali, ne, umjesto toga zalutala sam u ogromno minsko polje sirovih emocija obje
Andiene prijateljice i uništila si svaku šansu. Čini mi se da se, iako vjeruju da su
72
Knjige.Club Books
nastavile sa svojim životima, još uvijek nisu potpuno riješile Andienog utjecaja.
Možda čak i dalje čuvaju neke njezine tajne. Očito sam pogodila živac kad sam
spomenula Andienog tatu. Krije li se tu neka priča?
Upravo sam još nekoliko puta pročitala transkript i... možda se ovdje još
nešto krije. Kad sam pitala Chloe s kim je Andie spavala, zapravo me zanimalo s
kim je spavala prije Sala, je li imala neke prošle veze. Ali slučajno sam to krivo
izgovorila, pa je u tom kontekstu ispalo kao da pitam je li još s nekim spavala u
isto vrijeme dok je bila u vezi sa Salom. Ali Chloe me nije ispravila. Samo je rekla
da ne zna.
Hvatam se za slamku, znam. Naravno, Chloe mi je možda dala odgovor na
pitanje koje sam i namjeravala postaviti. Ovo ne mora ništa značiti. Znam da
rješenje ovog slučaja ne ovisi o tome hoću li se posebno hvatati za gramatiku,
nažalost stvarni svijet ne funkcionira tako.
Ali s obzirom na to da sam sad već nešto tako nanjušila, ne mogu tu misao
izbaciti iz glave. Je li se Andie tajno viđala s nekim drugim? Je li Sal to saznao pa
su se zbog toga posvađali? Objašnjava li to Salovu posljednju poruku Andie prije
nego što je nestala: ne razgovaram s tobom dok ne prestaneš?
Nisam policajka, ovo je ipak samo školski projekt, pa ne mogu nasilu
zahtijevati da mi išta kažu. A radi se o onakvim tajnama koje dijeliš samo s
najboljim prijateljima, a ne s nekom slučajnom curom koja radi na svom
završnom projektu.
O, moj Bože. Upravo mi je sinula užasna, ali možda i briljantna ideja. Užasna
i apsolutno nemoralna, a vjerojatno i glupa. I definitivno, definitivno
neprihvatljiva. Pa ipak, mislim da bih to trebala učiniti. Ne mogu se iz ove stvari
iščupati potpuno čiste savjesti ako želim saznati što se uistinu dogodilo Andie i
Salu.
Idem poslati poruku Emmi pretvarajući se da sam Chloe.
Imam onu SIM karticu na bonove koju sam koristila prošle godine na ljetnim
praznicima. Ako je stavim u svoj telefon, mogla bih poslati poruku Emmi
pretvarajući se da sam Chloe i da joj se javljam s novog broja. Moglo bi upaliti.
Emma je rekla da nisu više u kontaktu pa možda neće skužiti. A možda mi i neće
uspjeti. Ali nemam što izgubiti, a možda saznam neke tajne i pronađem ubojicu.
Hej, hm. Chloe je, odnedavno imam

novi broj. Znači neka balavica iz Kiltona
me upravo nazvala i ispitivala o Andie za
neki projekt. Jel tebe zvala?
Omg. Hej! 🖐
Da prije par dana
Iskreno malo sam tužnjikava
zbog svega. Xx
73
Knjige.Club Books
Pa da. Andie je znala tako djelovati

na nas. Nisi joj ništa rekla o Andienom
ljubavnom životu, jelda? Xx
Pretpostavljam da govoriš
o onom tajnom starkelji,
a ne o Salu?
Pa da
Ne, nisam joj rekla.
Ni ja. Ali uvijek sam se pitala je li

Andie rekla o kome se radi?
Ma ne, znaš da nije. Jedino što

je rekla da bi ga mogla pokopati
ako to poželi, jelda?
Pa da, baš je uživala

u svojim tajnama.
Iskreno, nisam baš sigurna da

je uopće postojao.
Možda ga je samo izmislila

da se čini još tajnovitijom.
Pa da, možda. Ta cura me je

ispitivala i o Andienom tati,
misliš li da zna?
Možda. Sad nije teško skužiti

zašto, oženio je onu kurvu
odmah nakon rastave.
Da, ali zna li ona

da je Andie to još
onda znala?
Ne znam kako, mi smo bile jedine

koje smo znale. I Andien tata,
očito. Usput, kakve to ima veze ako im zna?
74
Knjige.Club Books
Ma da, u pravu si. Valjda samo

još uvijek imam potrebu čuvati
Andiene tajne, kužiš?
Mislim da bi bilo dobro da se više

potrudiš to pustiti. Ja se def osjećam
bolje otkako sam se distancirala od
svega vezanog uz Andie.
Da, probat ću. Hej. moram ići,

rano počinjem s poslom.
Ali stvarno se moramo uskoro
malo naći?
Da, baš bih voljela. Javi mi

kad si slobodna i kad
dolaziš u London.
Dogovoreno. Bok x
Ti bokca.
Nikad se u svom životu nisam tako preznojila. Još sam uvijek u šoku. Skoro
sam nekoliko puta zabrljala... Ali na kraju sam to ipak uspjela izvesti.
Ipak, osjećam krivicu. Emma je tako draga i puna povjerenja. Ali dobro je što
osjećam krivicu; očito nisam sasvim izgubila osjećaj za etičnost. Možda sam još
uvijek dobra cura...
I eto, imamo još dva traga.
Jason Bell već je bio na popisu osoba od interesa, ali sada njegovo ime
podebljavam kao osumnjičenika broj jedan. Imao je izvanbračnu aferu i Andie je
znala za to. Štoviše, Jason je znao da Andie zna. Sigurno mu je zbog toga
priprijetila ili ga je možda i uhvatila na djelu. To bi definitivno dalo odgovor na
neka otvorena pitanja o njihovom odnosu punom napetosti.
I, sada si sve nešto mislim, je li Andie sav onaj tajni novac dobivala od tate
upravo ZATO što je znala? Je li ga možda ucjenjivala? Ne, to je čisto nagađanje.
Taj podatak moram promatrati zasebno dok ne potvrdim odakle je novac dolazio.
Drugi trag i najveće otkriće večeri je sljedeće: Andie se potajno viđala s nekim
starijim muškarcem dok je bila u vezi sa Salom. To je bila tako ozbiljna tajna da
ni prijateljicama nije rekla o kome se radi, samo da bi ga mogla pokopati ako to
želi. Odmah sam pomislila da se sigurno radi o oženjenom muškarcu. Je li joj on
mogao potajice davati novac? Imam novu osobu od interesa. Nekoga tko bi
sigurno imao motiv da zauvijek ušutka Andie.
75
Knjige.Club Books
Ovo nije Andie kakvu sam se nadala pronaći u svojoj istrazi, tako različitu od
slike lijepe plavokose žrtve, kako su je prikazivali u javnosti. Žrtve koju voli njezina
obitelj, žrtve koju obožavaju njezini prijatelji, žrtve kojoj je prerano oduzeo život
njezin »okrutni, krvoločni« dečko. Možda je ta Andie cijelo vrijeme bila izmišljeni
lik, stvoren da skuplja simpatije ljudi, da im izbija novce iz džepova za priču u
novinama. A sad kad sam zagrebla njezinu površinu, ta se slika počinje ljuštiti po
kutovima.
Moram nazvati Ravija.
Osobe od interesa
Jason Bell
Naomi Ward
Tajni Stariji Lik (koliko stariji?)
76
Knjige.Club Books
Deset
»MRZIM KAMPIRANJE«, progunđala je Lauren kad se spotakla o zgužvano

šatorsko platno.
»E, pa, moj je rođendan i meni se sviđa«, rekla je Cara čitajući upute s
jezikom među zubima.
Bio je posljednji petak prije polaska u školu nakon ljetnih praznika i njih
troje bili su na malom proplanku u bukovoj šumi na periferiji Kiltona. Carin
izbor za proslavu njezinog osamnaestog rođendana bilo je spavanje bez
krova nad glavom i mokrenje čučeći iza mračnog drveća. Pip to ne bi
odabrala. Nije vidjela nikakvu logiku u tom staromodnom načinu spavanja i
odlaska na WC. Ali znala se dovoljno dobro pretvarati.
»Tehnički je protuzakonito kampirati izvan mjesta koje nije predviđeno
za tu namjenu«, rekla je Lauren udarivši nogom platno u znak odmazde.
»Pa, nadajmo se da kamperska policija neće provjeravati Instagram, jer
sam cijelom svijetu objavila gdje smo. A sada tišnjak«, rekla je Cara,
»pokušavam čitati.«
»Ovaj, Cara«, rekla je Pip nesigurno, »jasno ti je da ovo zapravo nije pravi
šator za kampiranje, zar ne? Ovo je šator za proslave.«
»Ista stvar«, rekla je. »I moramo u njega smjestiti nas i tri dečka.«
»Ali s ovakvim šatorom ne dolazi nikakva podna konstrukcija.« Pip je
prstom pokazala na sliku u uputama.
»Ti dolaziš bez konstrukcije.« Cara ju je lagano guzom lupnula po boku.
»A moj tata nam je spakirao i posebno platno za prekrivanje tla.«
»Kad dečki dolaze?« upitala je Lauren.
»Poslali su poruku prije otprilike dvije minute da kreću. I ne«, odbrusila
je Cara, »nećemo ih čekati da nam je oni postave, Lauren.«
»Nisam to ni sugerirala.«
Cara je zapucketala zglobovima prstiju. »Rušenje patrijarhata, jedan po
jedan šator za kampiranje.«
»Pro-sla-ve«, ispravila ju je Pip.
»Želiš li batine?«
»Ne-sla-ve.«
* * *
77
Knjige.Club Books
Deset minuta kasnije bijeli šator za proslave veličine tri puta šest metara bio
je na šumskom tlu i potpuno odskakao od okoline. Bilo ga je lako podići kad
su shvatili da je okvir rasklopiv. Pip je pogledala na telefon. Bilo je već pola
sedam i aplikacija za vremensku prognozu pokazivala je da će sunce zaći za
petnaest minuta, iako će imati još nekoliko sati sumraka prije nego što
potpuno padne mrak.
»Ovo će biti baš zabavno.« Cara se odmaknula od šatora da se izdaleka
divi njihovom pothvatu. »Volim kampirati. Pit ću džin i jesti gumene gliste s
okusom jagoda dok se ne izbljujem. Ne želim se sutra ničega sjećati.«
»Ciljevi vrijedni divljenja«, rekla je Pip. »Možete li vas udvoje otići i
donijeti ostatak hrane iz auta? Ja ću namjestiti vreće za spavanje i postaviti
bočne stranice šatora.«
Carin auto bio je parkiran na malom betonskom parkiralištu udaljenom
oko 200 metara od mjesta koje su odabrali za kampiranje. Lauren i Cara
odšuljale su se u tom smjeru kroz drveće - šuma je bila obasjana posljednjim
narančastim odsjajem večeri prije nego što je počeo padati mrak.
»Ne zaboravite baterijske svjetiljke«, povikala je za njima u trenutku kad
ih je izgubila iz vida.
Pip je pričvrstila velike platnene bočne stranice šatora, opsovala kad se
čičak za spajanje odlijepio pa je jednu stranu morala početi ispočetka. Borila
se i s platnom za prekrivanje tla i obradovala se kad je čula zvuk pucketanja
grančica pod Carinim i Laureninim stopalima. Ali kad je izišla da ih potraži,
nije bilo nikoga. Bila je to samo svraka koja joj se rugala iz sve tamnijih
krošnji kao da joj se svojim hrapavim kreštanjem smije. Zlovoljno joj je
salutirala i počela postavljati tri vreće za spavanje jednu pored druge,
pokušavajući ne razmišljati o tome da je Andie Bell vrlo moguće baš tu negdje
u šumi, pokopana duboko pod zemljom. Zvuk grana koje se lome pod nogama
postajao je sve glasniji dok je postavljala posljednju vreću za spavanje, a
začula se galama i vriska, što je samo moglo značiti da su stigli i dečki.
Mahnula je njima i djevojkama koje su se vraćale natovarenih ruku. Ant,
momak koji nije baš puno narastao otkako su se sprijateljili kad im je bilo
dvanaest godina, Zach Chen, koji je živio četiri kuće niže od Amobijevih, i
Connor, kojeg su Pip i Cara poznavale iz osnovne škole. U posljednje je
vrijeme malo previše obraćao pažnju na Pip. Nadajmo se da će se brzo
ohladiti, kao i onda kad je bio uvjeren da ga čeka sjajna budućnost psihologa
za mačke.
»Bok«, rekao je Connor noseći prijenosni hladnjak sa Zachom.
»Oh, kvragu, cure imaju najbolja mjesta za spavanje. Ne možemo ni
pipnuti Pip.«
Pip nije prvi put čula tu šalu. »Jako smiješno, Con«, rekla je hladno mičući
kosu s očiju.
78
Knjige.Club Books
»Ma daj«, ubacio se Ant, »nemoj da te to brine, Connore. Možda bi se i

pohvatala s tobom da si domaća zadaća.«
»Ili da je Ravi Singh«, šapnula joj je Cara namigujući.
»Od zadaće imam puno više koristi nego od frajera«, rekla je Pip i zarila
lakat u Carina rebra. »A baš si ti našao nešto reći, Ante, ti sa seksualnim
životom jednog glavonošca.«
»A to znači?« Ant je gestikulirao rukom imitirajući val.
»Pa«, rekla je Pip »penis glavonošca se tijekom snošaja otkine, tako da se
može seksati samo jednom u životu.«
»Mogu to i potvrditi«, rekla je Lauren, koja je prošle godine imala
neuspješnu ljubavnu vezu s Antom.
Cijela je grupa prasnula u smijeh, a Zach je Anta u znak solidarnosti
potapšao po leđima.
»Ovo je bilo baš brutalno«, Connor se nastavio ceriti.
Tama srebrnkastog odsjaja spustila se na šumu, okružujući sa svih strana

mali svijetli šator koji je poput lampiona svjetlucao među usnulim stablima.
Imali su dvije žute svjetiljke na baterije i tri džepne lampe.
Sva sreća da su se preselili u šator, primijetila je tada Pip, jer je upravo
počela padati kiša, i to prilično jaka, premda je samo mjesto gdje su ga podigli
bilo najvećim dijelom zaštićeno krošnjom drveta.
Sjedili su u krugu oko grickalica i pića, a krajevi šatora bili su zarolani
prema gore da dotok zraka ublaži miris momaka.
Pip se odvažila popiti cijelo pivo, sjedeći umotana do struka u svoju
tamnoplavu vreću za spavanje na zvjezdice, iako su je mnogo više zanimali
čips i umak od kiselog vrhnja. Nije baš voljela piti, nije joj se sviđao osjećaj
gubitka kontrole zbog konzumacije alkohola.
Ant je bio usred svoje priče o duhovima, a džepna lampa pod njegovom
bradom izobličila mu je lice i učinila ga grotesknim. Priča je, kao slučajno, bila
baš o šestero prijatelja, tri momka i tri djevojke, koji su kampirali u šumi pod
šatorom.
»Slavljenica«, rekao je teatralno, »dovršava cijeli paket gumenih glista s
okusom jagoda, a oni joj se lijepe za bradu i ostavljaju krvave tragove.«
»Začepi«, rekla je Cara punih usta.
»Ona zgodnom tipu s džepnom lampom kaže da začepi. I u tom trenutku
začuju: zvuk struganja po bočnom dijelu šatora. Nešto ili netko je vani. Platno
probijaju nokti, polako ga paraju i stvaraju rupu. >Ekipa, zabavljate se?<
upita djevojčin glas. A onda razdere platno do kraja i jednim zamahom ruke
prereže grkljan tipu u kariranoj košulji. Jesam li vam nedostajala?< zavrišti
ona, a preživjeli prijatelji je konačno prepoznaju: to je istrunuo zombi-leš
Andie Bell, u potrazi za osvetom...«
»Začepi, Ante.« Pip ga je gurnula. »Nije smiješno.«
79
Knjige.Club Books
»Zašto se onda svi smiju?«

»Zato što ste svi bolesni. Ubijena cura nije prikladna tema za tvoje
idiotske šale.«
»A za školski projekt je prikladna?« ubacio se Zach.
»To je totalno nešto drugo.«
»Baš sam trebao doći do dijela o Andienom tajnom starijem ljubavniku,
odnosno ubojici«, rekao je Ant.
Pip se trgnula i uputila mu oštar pogled.
»Lauren mi je rekla«, rekao je tiho.
»Meni je rekla Cara«, ubacila se Lauren nacvrcanim glasom.
»Cara?« Pip se okrenula prema njoj.
»Oprosti«, rekla je frfljajući od previše popijenog gina. »Nisam znala da je
trebala biti tajna. Rekla sam samo Naomi i Lauren. I rekla sam im da nikome
ne govore.« Zanjihala se upirući prstom u Lauren kao da je optužuje.
Govorila je istinu. Pip joj nije izričito rekla da čuva tu informaciju u
tajnosti. Nije smatrala da mora. Tu pogrešku sigurno nikad više neće počiniti.
»Cilj mog projekta nije da vama posluži za kojekakva naklapanja.«
Pokušala je stišati glas kad se u njemu pojavila ljutnja, gledajući redom u
Caru, Lauren pa Anta.
»Ionako nije važno«, ubacio se Ant. »Ono, polovica nas iz generacije
znamo da radiš na projektu o Andie Bell. I zašto uopće razgovaramo o
domaćim zadaćama posljednjeg petka na slobodi? Zach, donesi ploču.«
»Kakvu ploču?« upitala je Cara.
»Kupio sam Ouija ploču. Cool, ha?« rekao je Zach, povlačeći svoj ruksak
do sebe. Izvukao je kičastu plastičnu ploču ukrašenu slovima abecede i
pločicu s malim plastičnim prozorčićem kroz koji su se mogla vidjeti slova.
Polegao ih je u sredinu između njih.
»Ne«, rekla je Lauren prekriživši ruke. »Nema šanse. To prelazi granicu
strašnoga. Priče su ok, ali ploča ne dolazi u obzir.«
Pip je izgubila zanimanje za dečke koji su pokušavali nagovoriti Lauren
da pristane na igru, kako bi proveli u djelo neku svoju psinu koju su planirali.
Vjerojatno opet nešto o Andie Bell. Posegnula je preko Ouija ploče da zgrabi
još jednu vrećicu čipsa i tada je nešto primijetila.
Bijelu svjetlost kako je bljesnula među drvećem.
Sjela je na pete i zaškiljila. Ponovno se dogodilo. Daleko u mraku pojavilo
se malo pravokutno svjetlo, a potom nestalo. Poput svjetlosti zaslona na
telefonu koju je netko ugasio tipkom za zaključavanje.
Čekala je, ali svjetlost se nije vratila. Vani je bila samo tama. Zvuk kiše u
zraku. Obrisi usnulog drveća na podlozi od mjesečine.
Sve dok se jedan od obrisa tamnog drveća nije pokrenuo i to na dvije
noge. »Ekipa«, rekla je tiho. Lagano je nogom gurnula Anta u potkoljenicu da
80
Knjige.Club Books
ga ušutka. »Nemojte sada gledati, ali mislim da je netko vani među drvećem.
Promatra nas.«
81
Knjige.Club Books
Jedanaest
»GDJE?« ZAUSTIO JE CONNOR, a oči su mu se skupile dok je gledao ravno u Pipine.

»Na mojih deset sati«, rekla je šaptom. Strah joj je curio u trbuh kap po
kap. Oči su se svima redom razrogačile, kao da se radilo o nekoj zarazi.
A onda je Connor zgrabio džepnu lampu, skočio na noge i proderao se s
nevjerojatnom hrabrošću: »Hej, perverznjačino!« Izjurio je iz šatora i nestao
u tami, a zraka svjetlosti lampe divljački mu se njihala u ruci dok je trčao.
»Connore!« dozivala ga je Pip izvlačeći se iz vreće za spavanje. Zgrabila je
lampu iz ruku zaprepaštenog Anta i potrčala za svojim prijateljem među
drveće.
»Connore, čekaj!«
Bila je okružena sa svih strana crnim paukolikim sjenama, djelići
osvijetljenog drveća iskakali su pred Pip dok joj se lampa tresla u rukama, a
stopala joj udarala po blatu. Kišne kapi bljeskale su u snopu svjetlosti lampe.
»Connore«, ponovno se proderala jureći za jedinim tragom koji je
ostavljao za sobom, trakom svjetlosti lampe kroz sve gušću tamu.
Iza sebe je čula još nekoliko pari nogu kako jurišaju kroz šumu, a netko je
izvikivao njezino ime. Jedna od djevojaka vrištala je.
Počela je osjećati oštar bol kako je siječe ispod rebara, ali se nastavila
probijati šumarkom, a adrenalin je neutralizirao i posljednje kapi piva koje
su joj možda otupjele osjetila. Bila je fokusirana i spremna.
»Pip«, netko joj je viknuo u uho.
Ant ju je sustigao, svjetlo s njegova telefona pomoglo mu je da se spretnije
kreće među drvećem.
»Gdje je Con?« dahtao je.
Pip je ostala bez daha. Nijemo je pokazala na treperavo svjetlo ispred
sebe i Ant je nastavio trčati ispred nje.
I dalje se čuo topot nogu iza nje. Pokušala je gledati oko sebe, ali je vidjela
samo točkicu bijele svjetlosti koja je postajala sve veća.
Okrenula se i svojom svjetiljkom obasjala dva pogrbljena ljudska lika.
Naglo se okrenula i pala na koljena da se ne zabije direktno u njih.
»Pip, jesi li dobro?« rekao je Ant bez daha, pružajući joj ruku da ustane.
»Da.« S naporom je udahnula vlažan zrak, a bol joj je sad prešla na prsa i
utrobu. »Connore, kog vraga?«
82
Knjige.Club Books
»Izgubio sam ga«, rekao je Connor dašćući, s glavom naslonjenom na

koljena. »Mislim da je već prošlo dosta vremena kako sam ga izgubio.«
»Muškarca? Jesi li ga vidio?« upitala je Pip.
Connor je odmahnuo glavom. »Ne, nisam vidio je li bio muškarac, ali što
drugo, zar ne? Vidio sam samo da je imao tamnu kapuljaču. Tko god da je bio,
sklonio mi se s puta dok mi je svjetiljka bila uperena prema dolje, a ja sam
samo glupo nastavio trčati istim putom.«
»Glupo je to što si uopće krenuo za njim«, rekla je Pip ljutito. »I to sam.«
»Očito!« rekao je Connor. »Neki perverznjak u šumi u ponoć, promatra
nas i vjerojatno se dira. Htio sam ga prebiti.«
»Nepotrebno si se izložio opasnosti«, rekla je. »što si time htio dokazati?«
Pip je na samoj periferiji vida primijetila bljeskajuće bijelo svjetlo - iz
tame je izronio Zach, zaustavivši se baš u trenutku da izbjegne sudar s njom
i Antom.
»Kvragu«, bilo je sve što je rekao. Zatim su začuli vrisak.
»Sranje«, rekao je Zach, okrenuo se na petama i pojurio natrag putom
kojim je upravo došao.
»Cara! Lauren!« Pip se proderala, zgrabila svoju svjetiljku i krenula za
Zachom, dok je ostalih dvoje trčalo pored nje. Našla se ponovno među
tamnim drvećem, a grane su se poput dugih prstiju iz noćnih mora hvatale za
njezinu kosu. Oštar bol u rebrima svakim ju je korakom probadao sve dublje.
Pola minute kasnije pronašli su Zacha koji je svojim telefonom
osvjetljavao mjesto gdje su stajale dvije djevojke držeći se ruku pod ruku.
Lauren je lice bilo obliveno suzama.
»što se dogodilo?« rekla je Pip, primajući ih obje u zagrljaj dok su drhtale,
iako je noć bila topla. »Zašto ste vrištale?«
»Zato što smo se izgubile, lampa se razbila i pijane smo«, rekla je Cara.
»Zašto niste ostale u šatoru?« rekao je Connor.
»Zato što ste nas svi napustili«, rekla je Lauren plačući.
»U redu je, sve je u redu«, rekla je Pip. »Svi smo malo prenaglo reagirali.
Sve je u redu. Samo se trebamo vratiti do šatora. Tko god da je bio, pobjegao
je, a nas je šestero, OK? I svi smo dobro.« Obrisala je suze s Laurenine brade.
Trebalo im je gotovo petnaest minuta, čak i uz lampe, da pronađu put natrag

do šatora. Šuma se noću činila kao neki drugi planet. Čak su morali koristiti
aplikaciju s mapama na Zachovom telefonu da provjere koliko su se udaljili
od ceste. Koraci su im se ubrzali kad su u daljini ugledali fragmente bijelog
platna između debala i prigušeni žuti sjaj baterijskih svjetiljki.
Nitko nije puno govorio dok su na brzinu ubacivali prazne limenke pića i
paketiće od hrane u vreću za smeće i tako si oslobodili prostor za vreće za
spavanje. Spustili su sve stranice šatora i osjećali se sigurnima unutar svoja
83
Knjige.Club Books
četiri bijela platnena zida, dok im je jedini pogled na drveće bio iskrivljen
kroz lažne plastične prozore.
Dečki su se već počeli šaliti o svom ponoćnom trčanju kroz šumu. Lauren
još nije bila spremna za šale.
Pip je premjestila Laureninu vreću za spavanje između svoje i Carine i
pomogla joj da se smjesti u nju kad više nije mogla podnijeti gledati je kako
pijana petlja po patentnom zatvaraču.
»Onda, znači nema ništa od Ouija ploče?« rekao je Ant.
»Mislim da je bilo dovoljno zastrašivanja«, rekla je Pip.
Neko je vrijeme sjedila pored Care, tjerajući je da pije vodu i istovremeno
joj odvraćajući pažnju ležerno pričajući o padu Rimskog Carstva. Lauren je
već spavala, kao i Zach na drugoj strani šatora.
Kada su se i Carini kapci sa svakim treptajem počeli sve više zatvarati, Pip
se odšuljala natrag do svoje vreće za spavanje. Primijetila je da su Ant i
Connor još uvijek budni i da šapuću, ali ona je bila spremna za spavanje, ili
barem da legne i nada se da će zaspati. Kad je uvukla noge u vreću za
spavanje, nešto je zašuškalo kraj desnog stopala. Privukla je koljena do prsa,
rukom posegnula unutra i dohvatila komad papira.
Bit će da je komadić nekog omota od hrane nekako dospio unutra,
pomislila je. Izvukla ga je. Ne. Bio je to čisti bijeli komad papira za printer
presavijen napola.
Razmotala ga je i preletjela pogledom njegov sadržaj.
Velikim fontom posred stranice bilo je ispisano: Prestani kopati, Pippa.
Ispustila je papir prateći ga pogledom dok je padao. Njezin se dah
ponovno vratio u onaj ritam kad je trčala u mraku, a pred očima su joj se
pojavili fragmenti drveća pod bljeskanjem džepnih svjetiljki. Nevjerica je
prešla u strah. A nakon pet sekundi taj se osjećaj pretvorio u bijes.
»Koji vam je?« rekla je, podigla papir i prišla dečkima.
»Pssst«, rekao je jedan od njih, »djevojke spavaju.«
»Tebi je ovo smiješno?« upitala je Pip gledajući ih odozgo dok je mahala
presavijenim papirom. »Stvarno nisi normalan.«
»O čemu to govoriš?« Ant je škiljeći digao pogled prema njoj.
»O ovoj poruci koju si mi ostavio.«
»Nisam ti ostavio nikakvu poruku«, rekao je posegnuvši za papirom.
Pip se odmakla. »I očekuješ da u to povjerujem?« rekla je. »Je li i to dio
ove namještaljke s perverznjakom u šumi? Je li i to dio tvoje sprdačine? Tko
je to bio, tvoj prijatelj George?«
»Ne, Pip«, rekao je Ant piljeći u nju. »Iskreno, nemam pojma o čemu
govoriš. Što piše u poruci?«
»Daj, što glumiš tu neko nevinašce?« rekla je. »Connore, imaš li ti nešto
za dodati?«
84
Knjige.Club Books
»Pip, zar stvarno misliš da bih kao lud jurio za tim perverznjakom da se
radilo o nekoj jebenoj šali? Nismo ništa planirali, kunem ti se.«
»Znači, tvrdite da mi nitko od vas dvojice nije ostavio ovu poruku?«
Obojica su kimnuli.
»Serete«, rekla je i krenula prema dijelu šatora gdje su bile djevojke.
»Najiskrenije ti kažemo, Pip, nismo«, rekao je Connor.
Pip ga je ignorirala, uvukla se u svoju vreću za spavanje i to bučnije nego
što je bilo potrebno.
Legla je i pod glavu stavila svoj zgužvani džemper kao jastuk, a papir s
porukom ostao je rastvoren na tlu pokraj nje. Okrenula se i promatrala ga
ignorirajući Anta i Connora, koji su je još četiri puta šaptom pokušali dozvati.
Pip je zadnja ostala budna. Zaključila je to po disanju ostalih. Usamljena
u stanju budnosti.
Iz ostataka njezina gnjeva rođeno je novo stvorenje, iz pepela i praha. Bio
je to osjećaj negdje između užasa i sumnjičavosti, između kaosa i logike.
Izgovorila je te riječi u glavi toliko puta da su izgubile smisao i zvučale
strano.
Prestani kopati, Pippa.
Nemoguće. Bila je to samo okrutna šala. Samo šala.
Nije mogla skrenuti pogled s poruke pa je budna prelazila pogledom
naprijed-natrag preko zavojitih crnih tiskanih slova.
A šuma je u gluho doba noći bila puna života. Pucketanje granja, udarci
krilima koja prolijeću među drvećem, glasanje životinja. Lisica ili jelen, nije
mogla točno odrediti, ali glasali su se i cviljeli, a to je bila i nije bila Andie Bell,
njezin vrisak kroz nekoliko vremenskih slojeva.
Prestani kopati, Pippa.
85
Knjige.Club Books
DIO II.
86
Knjige.Club Books
Dvanaest
PIP SE NERVOZNO meškoljila ispod stola nadajući se da je Cara previše

okupirana brbljanjem da bi to primijetila. Bilo je to prvi put u Pippinom
životu da je morala nešto skrivati od nje, pa je od nervoze petljala rukama, a
želudac kao da joj se svezao u čvor.
Pip je trećeg dana škole, nakon što su učitelji prestali govoriti o tome što
će predavati i konačno počeli predavati, otišla posjetiti Caru. Sjedile su u
kuhinji Wardovih i pretvarale se da rade domaću zadaću, dok je Cara zapravo
upadala u egzistencijalnu krizu.
»Rekla sam mu da još ne znam što želim studirati, a kamoli na koji
fakultet želim ići. A on stalno ponavlja >vrijeme prolazi, Cara< i to me
stresira. Jesi li ti već o tome razgovarala s roditeljima?«
»Da, prije nekoliko dana«, rekla je Pip. »Odlučila sam se za King’s College
na Cambridgeu.«
»Engleski jezik i književnost?«
Pip je potvrdno kimnula.
»Ti si najgora osoba kojoj se mogu potužiti o svojim životnim planovima«,
frknula je Cara. »Kladim se da već znaš što želiš biti kad odrasteš.«
»Naravno«, rekla je. »Želim biti Louis Theroux i Heather Brooke 21 i
Michelle Obama sve u jednom.«
»Tvoja me učinkovitost vrijeđa.«
Pipin telefon oglasio se zvukom zvižduka vlaka.
»Tko je to?« upitala je Cara.
»Ma samo Ravi Singh«, rekla je Pip čitajući poruku, »želi znati imam li još
kakvih novosti.«
»Oh, sad si šaljemo poruke, ha?« rekla je Cara zadirkujući je. »Trebam li
ubilježiti datum za vjenčanje sljedeći tjedan?«
Pip ju je pokušala pogoditi kemijskom olovkom. Cara joj je vješto izmakla.
»Pa, ima li što novo o slučaju Andie Bell?« pitala je.
21
Louis Theroux je britansko-američki dokumentarist, novinar, televizijski voditelj i
autor. Dobitnik je tri nagrade Britanske televizijske akademije i televizijske nagrade
Kraljevskog televizijskog društva. Heather Brooke je britansko-američka novinarka i
aktivistica za slobodu informacija, op. prev.
87
Knjige.Club Books
»Ne«, rekla je Pip. »Apsolutno ništa.«

Laž je još čvršće stisnula čvor u njezinoj utrobi.
Kad je u školi ponovno pitala Anta i Connora za poruku koju je pronašla
u vreći za spavanje, oni su i dalje poricali da su je podmetnuli. Rekli su i da je
to možda Zachovo maslo ili neke od cura. Naravno, njihovo poricanje nije bio
dovoljno čvrst dokaz njihove nevinosti. Ali Pip je morala razmotriti i onu
drugu opciju: što ako? Što ako je to zapravo bio netko tko je upleten u slučaj
Andie Bell i pokušava je prestrašiti da odustane od projekta? Netko tko je
mogao prilično nadrapati zbog njezine upornosti.
Nikome nije rekla za poruku: ni curama, ni dečkima kad su pitali što
zapravo piše u njoj, ni svojim roditeljima, čak ni Raviju. Zbog njihove bi
zabrinutosti njezin projekt mogao jednostavno stati. I morala je imati
potpunu kontrolu nad informacijama da ne dođe do curenja. Imala je tajne
koje je držala samo za sebe, a učiteljica će joj biti majstorica, gospođica
Andrea Bell.
»Gdje ti je tata?« upitala je Pip.
»Pa joj, ušao je ovdje prije otprilike petnaest minuta i rekao da ide davati
poduke.«
»Joj, da«, rekla je Pip. Laži i tajne odvlačile su joj pažnju. Elliot je uvijek
držao poduke tri puta tjedno. Bio je to uobičajeni raspored u obitelji Ward i
Pip je to dobro znala.
Nervoza ju je činila zaboravnom. Cara će ubrzo primijetiti da se nešto
događa. Predobro je poznaje. Pip se morala nekako smiriti. Došla je onamo s
razlogom. A napetost bi je mogla odati.
Čula je kako iz druge sobe dopire buka s televizije. Naomi je gledala neku
američku dramu s puno pucnjeva iz pištolja s prigušivačima povremeno
uzvikujući »dovraga«.
Ovo je bio savršen trenutak za djelovanje.
»Hej, mogu li posuditi tvoj laptop na dvije sekunde?« upitala je Caru
pokušavajući ublažiti grč na licu kako je ne bi odao. »Samo da provjerim onu
knjigu što mi treba za engleski.«
»Da, naravno«, rekla je Cara dodajući joj ga preko stola. »Nemoj mi
zatvoriti otvorene tabove.«
»Neću«, rekla je Pip okrećući laptop prema sebi tako da Cara ne vidi
zaslon.
Pip je čula otkucaje svog srca koji su joj šibnuli do vrhova ušiju. Osjećala
je takav nalet krvi iza kože lica da je bila sigurna da će se zacrvenjeti. Spustila
je glavu da se sakrije iza zaslona i kliknula na upravljačku ploču.
Sinoć je bila budna do tri, proganjalo ju je pitanje što ako?, tjeralo joj san.
Stoga je pretraživala internet, čitala loše formulirana pitanja na forumu i
priručnike s uputama za bežični pisač.
88
Knjige.Club Books
Bilo tko ju je mogao slijediti tamo kroz šumu. To je bila istina. Bilo tko ju
je mogao promatrati, namamiti i nju i njezine prijatelje da izađu iz šatora
kako bi mogao ostaviti poruku. Istina. Ali postojalo je samo jedno ime na
njezinom popisu osoba od interesa, samo jedna osoba koja je mogla točno
znati gdje Pip i Cara kampiraju. Naomi. Bila je glupa što je nije uzela u obzir,
samo zbog one njezine verzije koju je mislila da poznaje. Mogla bi postojati
još jedna verzija Naomi. Ona koja možda laže, a možda i ne, o tome da je neko
vrijeme one noći kad je Andie umrla izbivala iz Maxove kuće. Ona koja je
možda bila zaljubljena u Sala, a možda i nije. Ona koja možda je ili možda nije
dovoljno mrzila Andie da je ubije.
Nakon sati i sati tvrdoglavog istraživanja Pip je saznala da ne postoji
način da se vide dokumenti isprintani bežičnim printerom. A nitko pri
zdravoj pameti ne bi spremio takvu poruku na svoje računalo, pa pokušaj
pregledavanja Naominog računala ne bi imao smisla. Ali mogla je još nešto
učiniti.
Kliknula je na Uređaji i printeri na Carinom laptopu i držala pokazivač
iznad imena printera obitelji Ward, kojemu je netko dao nadimak Freddie
Prints Jr. Desnim klikom stisnula je na Svojstva printera pa na Napredne
postavke.
Pip je zapamtila korake koje je naučila na mrežnoj stranici kako da s
ilustracijama. Kliknula je na kvadratić pokraj Sačuvaj isprintane dokumente,
pa na Primijeni i bilo je gotovo. Zatvorila je postavke i kliknula natrag na
Carinu zadaću.
»Hvala«, rekla je, vraćajući joj laptop, uvjerena da joj srce tako glasno
udara da se može čuti, kao da joj je na vanjskoj strani prsnog koša ušiven
stereouređaj.
»No problemo.«
Carin laptop odsada će sačuvati popis svih dokumenata koji se šalju na
njihov printer. Kad bi Pip dobila još jednu poruku isprintanu takvim
printerom, mogla bi sa sigurnošću znati je li ju poslala Naomi ili netko drugi.
Kuhinjska vrata otvorila su se uz eksploziju iz Bijele kuće, a savezni
agenti urlali su: »Bježite!« i »Spašavajte se!« Naomi je stajala na vratima.
»Zaboga, Nai«, rekla je Cara, »radimo, stišaj to.«
»Sorry«, šapnula je, kao da je to dovoljna isprika za preglasan TV. »Samo
si idem uzeti nešto za piće. Jesi OK, Pip?« Naomi ju je gledala sa zbunjenim
izrazom lica, pa je Pip tek tada shvatila da zuri ravno u nju.
»Ovaaaj... da. Samo sam se trgnula kad si ušla«, rekla je, a osmijeh joj je
bio malo previše očit, blesavo razvučen od jednog do drugog obraza.
89
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-8./9./2017.
Transkript drugog intervjua s Emmom Hutton
Pip: Hvala što si pristala na ponovni razgovor. Bit će stvarno kratak,

obećavam.
Emma: Ma nema problema, sve u redu.
Pip: Hvala. Znači, prvo sam se malo raspitivala o Andie i čula određene
glasine pa sam ih htjela s tobom provjeriti, odnosno čula sam da se
Andie možda viđala s nekim dok je bila u vezi sa Salom. Možda s nekim
starijim tipom. Jesi li ti što čula o tome?
Emma: Tko ti je to rekao?
Pip: Oprosti, ali osoba me zamolila da ostane anonimna.
Emma: Je li Chloe Burch?
Pip: Oprosti, ponavljam, zamoljena sam da ne kažem.
Emma: Sigurno je ona. Jedino smo nas dvije to znale.
Pip: Znači, istina je? Andie se viđala s nekim starijim muškarcem dok je bila
u vezi sa Salom?
Emma: Pa, da, tako nam je rekla. Nikad nam nije otkrila njegovo ime ili išta o
njemu.
Pip: A jeste li znale koliko je to već dugo trajalo?
Emma: Pa, rekla nam je nešto kratko prije nego što je nestala. Mislim da je o
tome počela govoriti negdje u ožujku. Ali samo nagađam.
Pip: I niste znale o kome se radi?
Emma: Ne, voljela nas je čak i zadirkivati zbog toga što ne znamo.
Pip: I nisi smatrala da bi ta informacija možda policiji bila zanimljiva?
Emma: Ne jer, iskreno, to su jedini detalji koje smo znale. A nekako sam čak
mislila da ga je Andie i izmislila, čisto da i od toga napravi neku dramu.
Pip: I nakon svega što se dogodilo sa Salom nisi nikada pomislila reći policiji
da bi to mogao biti mogući motiv?
Emma: Ne, jer - ponavljam - nisam bila uvjerena da je on stvaran. A Andie nije
bila glupa. Ne bi rekla Salu za njega.
Pip: A što ako je Sal ipak nekako saznao?
Emma: Hmm, nisam sigurna da je. Andie je jako dobro znala čuvati tajne.
Pip: OK, i moje posljednje pitanje, znaš li je li se Andie ikada posvađala s
Naomi Ward? Odnosno, je li odnos među njima ikada bio zategnut?
Emma: Naomi Ward, Salovom prijateljicom?
90
Knjige.Club Books
Pip: Da.
Emma: Koliko znam, nije.
Pip: Znači, Andie nikad nije spominjala da je u napetim odnosima s Naomi
ili rekla neke grozne stvari o njoj?
Emma: Ne. Zapravo, sad kad si to već spomenula, definitivno je mrzila jednog
člana obitelji Ward, ali to nije bila Naomi.
Pip: Kako to misliš?
Emma: Poznaješ li gospodina Warda, profesora povijesti? Ne znam je li još
uvijek u gimnaziji u Kiltonu. Ali da, nije se nikako sviđao Andie. Sjećam
se da ga je, između ostalog, nazvala seronjom.
Pip: Zašto? Kada je to bilo?
Emma: Hm, ne znam ti baš točno reći, ali mislim da je to bilo negdje oko Uskrsa.
Znači, nedugo prije nego što se sve dogodilo.
Pip: Ali Andie nije slušala povijest?
Emma: Ne, sigurno se radilo o tome da je jednom iskomentirao kako joj je
suknja prekratka za školu. A to je uvijek mrzila.
Pip: OK, to je sve što sam htjela saznati. Još jednom, hvala ti na pomoći,
Emma.
Emma: Ma nema na čemu. Bok.
NE. Jednostavno ne.

Kao prvo, tu je Naomi, koju više ne mogu ni pogledati u oči. A sada još i Elliot?
Zašto me odgovori na pitanja o Andie Bell stalno vraćaju na ljude s kojima sam
bliska?
U redu, to što je Andie vrijeđala učitelja pred svojim prijateljima prije smrti
može izgledati kao potpuna slučajnost. Da. Moglo bi biti sasvim nepovezano.
Ali - i to je prilično veliko ali - Elliot mi je rekao da jedva da je poznavao Andie
i da gotovo nikakve veze nije s njom imao u posljednje dvije godine njezina života.
Pa zašto ga je nazvala seronjom ako nisu imali ništa jedno s drugim? Je li Elliot
lagao i, ako jest, zašto?
Stvarno bi bilo licemjerno od mene kad ne bih zaista sve smatrala
sumnjivima, kao što sam to već ranije činila, samo zato što sam bliska s Elliotom.
Dakle, iako mi i fizički nanosi bol: može li ova bezazlena informacija zapravo
ukazivati na to da je Elliot Ward bio taj tajni stariji muškarac? Mislim, kao prvo,
pomislila sam da je »tajni stariji muškarac« netko u srednjim ili kasnim
dvadesetim godinama. Ali možda su me moji instinkti prevarili. Možda se radi o
nekom puno starijem. Ispekla sam tortu za Elliotov prošli rođendan, tako da
znam da mu je sada četrdeset sedam, što znači da mu je bilo četrdeset dvije kad
je Andie nestala.
91
Knjige.Club Books
Andie je rekla svojim prijateljicama da bi tog čovjeka mogla »pokopati«.

Mislila sam da to znači da je taj lik - tko god on bio - oženjen. Elliot nije bio
oženjen. Žena mu je umrla prije par godina. Ali on je bio učitelj u njezinoj školi,
na položaju koji podrazumijeva povjerenje. Da je bilo nekog nedoličnog odnosa,
Elliot bi mogao zaraditi zatvorsku kaznu. A to sigurno može biti kategorizirano
kao »pokopavanje« nekoga.
Je li on tip osobe koja bi bila sposobna za to? Ne, nije. I je li on tip muškarca
za kojim bi žudjela sedamnaestogodišnja lijepa plavokosa učenica? Nisam baš
sigurna. Mislim, nije odvratan i ima tu neku privlačnost šarmantnog prosijedog
profesora, ali... ma ne. Jednostavno mi to nema smisla.
Ne mogu vjerovati da si uopće tako nešto i zamišljam. Tko će sljedeći dospjeti
na popis osoba od interesa? Cara? Ravi? Tata? Ja?
Mislim da bih jednostavno trebala stisnuti zube i pitati Elliota da saznam što
je stvarno u pitanju. U protivnom bih mogla početi sumnjati na sve koje znam da
su u nekom trenutku života razgovarali s Andie. A paranoja mi ne pristaje.
Ali kako onako ležerno pitati odraslog čovjeka kojeg poznaješ od svoje šeste
godine zašto je lagao o ubijenoj djevojci?
Osobe od interesa
Jason Bell
Naomi Ward
Tajni Stariji Lik
Elliot Ward
92
Knjige.Club Books
Trinaest
RUKA KOJOM JE pisala kao da je razmišljala nekim vlastitim umom, sustavom

koji je bio neovisan od onog koji joj se nalazio u glavi.
Gospodin Ward je govorio: »Ali Lenjinu se nije sviđala Staljinova politika
prema Gruziji nakon invazije Crvene armije 1921.«, a Pipini prsti skladno su
se pomicali zapisujući sve i čak podcrtavajući datume. Ali ona ga zapravo nije
slušala.
U njoj se vodio pravi rat, dvije strane njezine glave prepirale su se i
izazivale jedna drugu. Treba li pitati Elliota o Andienim komentarima ili bi joj
to ugrozilo istragu? Je li bilo nepristojno postavljati delikatna pitanja o
ubijenim studenticama ili je to nešto po čemu je Pip poznata i moglo bi joj se
oprostiti?
Začulo se zvono koje je signaliziralo da je vrijeme ručka i Elliot je,
pokušavajući nadglasati struganje stolica po podu i zatvaranje patenata na
ruksacima, viknuo: »Pročitajte treće poglavlje prije sljedećeg sata. A ako
želite biti stvarno napredni, možete trockati i po četvrtom poglavlju o
Trockom.« Nasmijao se vlastitoj pošalici.
»Ideš li, Pip?« pitao je Connor dok je ustajao i zabacivao ruksak na leđa.
»Hm, da, doći ću te potražiti za minutu«, rekla je. »Prvo moram nešto
pitati gospodina Warda.«
»Moraš nešto pitati gospodina Warda, ha?« načuo je Elliot. »To zvuči
prilično ozbiljno. Nadam se da nisi već počela razmišljati o svim zadacima i
obavezama za moj predmet.«
»Ne, ma zapravo, jesam«, rekla je Pip, »ali nije to ono što vas želim pitati.«
Pričekala je dok nisu ostali sami u učionici.
»O čemu se radi?« Elliot je spustio pogled na sat. »Poklanjam ti deset
svojih minuta prije nego što počnem paničariti zbog reda za sendviče.«
»Da, oprostite«, rekla je Pip pokušavši skupiti svu hrabrost, ali joj se
istopila. »Ovaj...«
»Je li sve u redu?« pitao je Elliot, sjedajući za svoj stol, prekriženih ruku i
nogu. »Brinu li te prijave na fakultete? Možemo jednom zajedno pregledati
tvoj esej ako...«
93
Knjige.Club Books
»Ne, ne radi se o tome.« Udahnula je i ispustila dah podigavši gornju

usnicu. »Ja... kad sam vas prošli put intervjuirala, rekli ste da tijekom zadnje
dvije školske godine niste puno bili u kontaktu s Andie.«
»Da, točno.« Trepnuo je. »Nije odabrala slušati povijest.«
»U redu, ali...« hrabrost joj se odjednom vratila i riječi su joj počele
brzinski izlaziti kao da se nadmeću. »Jedna od Andienih prijateljica je rekla
da vas je, oprostite na izrazu, onih tjedana prije nestanka Andie nazvala
seronjom i drugim degutantnim izrazima.«
Pitanje zašto očito se krilo među njezinim riječima. Nije ga morala
izgovoriti.
»Oh«, rekao je Elliot uklanjajući svoju tamnu kosu s lica. Pogledao ju je i
uzdahnuo. »Pa, nadao sam se da se to pitanje neće potegnuti. Ne vidim od
kakve je koristi da sada o tome govorim. Ali vidim da si vrlo temeljita u svom
projektu.«
Pip je kimnula, a njezina duga šutnja ukazivala je na to da očekuje
odgovor.
Elliot se promeškoljio. »Ne osjećam se baš ugodno govoriti neprimjereno
o učenici koja je izgubila život.« Pogledao je prema otvorenim vratima
učionice i naglo ustao da ih zatvori. »Hm, nisam imao neke veze s Andie u
školi, ali znao sam za nju, naravno, kao Naomin otac. I... u tom sam svojstvu,
preko Naomi, saznao neke stvari o Andie Bell.«
»Da?«
»Nema baš blažeg načina da se to kaže, ali... nasilno se ponašala.
Maltretirala je jednu djevojku iz svoje generacije. Sada se ne mogu sjetiti
njezina imena, ali zvuči nekako portugalski. Dogodio se nekakav incident,
Andie je objavila neki njezin video na internetu.«
Koliko je Pip bila iznenađena, toliko i nije. Otvorio se još jedan put u
labirintu života Andie Bell. Palimpsest za palimpsestom, izvorni koncept
Andie tek proviruje kroz sve slojeve ispod škrabotina koje ih pokrivaju.
»Imao sam dovoljno saznanja da zaključim da bi Andie mogla imati
problema i sa školom i s policijom zbog onoga što je učinila«, nastavio je
Elliot. »Ali ja sam... mislio sam da bi joj to naštetilo jer je bio prvi tjedan nakon
uskrsnih praznika, i a nju su čekali ispiti na Programu A-razine. Ispiti koji bi
odredili njezinu budućnost.« Uzdahnuo je. »Ono što sam zapravo trebao
učiniti kad sam za to saznao je obavijestiti ravnatelja o incidentu. Ali, s
obzirom na to škola ima politiku nulte tolerancije prema zlostavljanju, uživo
ili na internetu, znao sam da bi Andie odmah izbacili iz škole. Bez položenih
završnih ispita, bez mogućnosti upisa na fakultet i jednostavno nisam to
mogao učiniti. Iako je bila nasilnica, ne bih mogao živjeti sa spoznajom da
sam sudjelovao u uništavanju budućnosti jedne učenice.«
»Pa što ste učinili?« upitala je Pip.
94
Knjige.Club Books
»Potražio sam broj njezina oca i nazvao ga prvi dan nastave nakon
uskrsnih praznika.«
»Mislite na onaj ponedjeljak u tjednu kad je Andie nestala?«
Elliot je kimnuo. »Da, pretpostavljam da je to bilo tada. Nazvao sam
Jasona Bella, ispričao mu sve što sam saznao i rekao mu da mora vrlo ozbiljno
razgovarati sa svojom kćeri o maltretiranju i posljedicama takvog ponašanja.
Predložio sam mu i da joj ograniči pristup internetu. Rekao sam da mu
vjerujem da će on to riješiti s njom, jer inače neću imati drugog izbora već
obavijestiti školu o svemu i tražiti da se Andie izbaci.«
»I što je rekao?«
»Pa, bio je zahvalan što mu kćeri pružam drugu priliku koju vjerojatno i
nije zaslužila. I obećao je da će to riješiti i razgovarati s njom. Pretpostavljam
da je gospodin Bell u razgovoru s Andie spomenuo da sam ja izvor te
informacije. Stoga moram priznati da nisam posve iznenađen ako me je Andie
tog tjedna >počastila< određenim riječima. Samo sam razočaran.«
Pip je duboko udahnula, i to s neprikrivenim olakšanjem.
»Čemu to?«
»Jednostavno mi je drago što niste lagali iz nekog goreg razloga.«
»Mislim da si pročitala previše kriminalističkih romana, Pip. Zašto ne
čitaš neke povijesne biografije umjesto toga?« Blago joj se nasmiješio.
»Mogu biti jednako uznemirujuće kao fikcija.« Zastala je. »Niste nikad
prije nekome rekli, je li tako... o tom Andienom maltretiranju?«
»Naravno da nisam. Činilo mi se besmislenim nakon svega što se
dogodilo. I neosjetljivim.« Počešao se po bradi. »Pokušavam ne razmišljati o
tome jer se pogubim u teorijama efekta leptira. Što da sam samo rekao upravi
škole i da je Andie taj tjedan bila izbačena? Bi li to promijenilo ishod? Bi li
postojali uvjeti koji su doveli do toga da je Sal ubije? Bi li oboje još bili na
životu?«
»To je rupa bez povratka u koju ne biste trebali ulaziti«, rekla je Pip. »I
definitivno se ne sjećate djevojke koju je maltretirala?«
»Ne, oprosti«, odgovorio je. »Naomi bi se mogla sjećati. Možeš nju pitati.
Ali nisam siguran kakve to veze ima s temom uloge medija u kriminalističkim
istragama.« Uputio joj je pomalo prijekoran pogled.
»Pa, nisam još odlučila o konačnom nazivu teme«, nasmiješila se.
»OK, pa, pazi da ne upadneš u vlastitu rupu bez povratka.« Mahnuo je
prstom. »A sad brišem jer očajnički želim sendvič s tunjevinom.« Nasmiješio
se i izletio u hodnik.
Pip je osjećala olakšanje, veći dio sumnje je ispario istom brzinom kojom
je Elliot projurio kroz vrata. I umjesto neutemeljenih spekulacija koje bi je
odvukle u krivom smjeru, sada je imala još jedan pravi trag koji je mogla
slijediti. I jedno ime manje na popisu. Ipak se isplatilo.
95
Knjige.Club Books
No ta ju je informacija ponovno vraćala na Naomi. A Pip bi je morala

gledati u oči i pretvarati se da ne primjećuje da se iza njih možda krije nešto
mračno.
96
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-13./9./2017.
Transkript drugog intervjua s Naomi Ward
Pip: OK snimam. Onda tvoj tata mi je rekao da je saznao da Andie maltretira

neku djevojku iz vaše generacije. Online. Misli da je u pitanju bio neki
video. Znaš li nešto o ovome?
Naomi: Da, kao što sam već rekla, smatrala sam da je Andie problematična.
Pip: Možeš li mi reći nešto više o tome?
Naomi: Bila je jedna djevojka iz naše generacije, zvala se Natalie da Silva, i bila
je lijepa i plavokosa. Zapravo su izgledale jako slično. I valjda se Andie
zbog nje osjećala ugroženom jer je od početka te zadnje školske godine
počela širiti glasine o njoj i pronalaziti razne načine da je ponizi.
Pip: Ako Sal i Andie nisu prohodati do tog prosinca, kako si sve to znala?
Naomi: Nat mi je bila prijateljica. Zajedno smo pohađale nastavu iz biologije.
Pip: Oh. I kakve je to glasine Andie započela?
Naomi: Odvratne stvari koje samo jedna tinejdžerica može smisliti. Kao, na
primjer, da je njezina obitelj bila incestuozna, da je Nat promatrala
ljude kako se skidaju u svlačionicama i samozadovoljavala se. Takve
stvari.
Pip: A misliš li da je to radila zato što je Nat bila lijepa pa se osjećala
ugroženom?
Naomi: Zapravo mislim da je baš na taj način razmišljala. Andie je željela biti
jedina cura na godini s kojom svi dečki žele biti. Nat joj je bila
konkurencija pa ju je morala ukloniti.
Pip: Znači, jesi li u to vrijeme znala za taj video?
Naomi: Da, podijelili su ga na svim društvenim mrežama. Mislim da je skinut
tek nakon nekoliko dana kad ga je netko prijavio kao neprikladan
sadržaj.
Pip: Kada je to bilo?
Naomi: Za vrijeme uskrsnih praznika. Hvala Bogu nije bilo tijekom polugodišta.
To bi bilo još gore za Nat.
Pip: OK, pa što je bilo na njemu?
Naomi: Dakle, koliko ja znam, Andie se družila s nekim prijateljima iz škole,
uključujući i svoje dvije podanice.
Pip: Chloe Burch i Emmu Hutton?
97
Knjige.Club Books
Naomi: Da i još neke. Ali ne sa Salom ili nekim od nas. Tu je još bio i onaj tip,
Chris Parks, za kojeg su svi znali da se sviđao Nat. Ne znam baš detalje,
ali Andie je ili koristila njegov telefon ili mu govorila što da radi, pa su
flertali s Nat putem poruka. A ona je odgovarala jer joj se Chris sviđao
i mislila je da je to on. A onda je Andie, odnosno Chris, zamolio Nat da
mu pošalje video sebe bez grudnjaka, ali tako da joj se vidi i lice, kako
bi znao da je to stvarno ona.
Pip: I Nat je to učinila?
Naomi: Da. Malo naivno od nje, ali mislila je da stvarno razgovara samo s
Chrisom. Nedugo zatim video je postavljen online, a Andie i hrpa
drugih ljudi počeli su ga dijeliti na svojim profilima. Komentari su bili
užasni. I prije nego što je skinut, praktički su ga svi iz generacije vidjeli.
Nat je bila očajna. Čak je i izostala iz škole prva dva dana nakon Uskrsa
jer se osjećala strašno poniženom.
Pip: A Sal je znao da Andie ovo radi?
Naomi: Pa spomenula sam mu to. Naravno da nije odobravao ali je samo rekao:
»To je Andien problem, ne želim se miješati.« Sal je jednostavno bio
previše ležeran u pogledu nekih stvari.
Pip: Je li se još štogod dogodilo između Nat i Andie?
Naomi: Zapravo i jest. Nešto što mislim da je jednako grozno, ali rijetko tko je
znao za to. Možda sam ja bila jedina kojoj se Nat povjerila jer mi je
plakala na biologiji odmah nakon što se to dogodilo.
Pip: Što to?
Naomi: Znači, u tom prvom polugodištu drugi razredi pripremali su školsku
predstavu. Mislim da se radilo o Vješticama iz Salema. Nakon audicije
Nat je pripala glavna uloga.
Pip: Uloga Abigail?
Naomi: Valjda, ne znam. Andie je očito željela tu ulogu i bila je bijesna što nije
izabrana. Dakle, nakon što je objavljeno kome je pripala koja uloga,
Andie je stjerala Nat u kut i rekla joj...
Pip: Da?
Naomi: Oprosti, zaboravila sam ti dati neki kontekst Natin brat, Daniel, koji je
bio otprilike pet godina stariji od nas, radio je u školi na pola radnog
vremena kao domar kad nam je bilo petnaest ili šesnaest. Samo na
godinu dana dok je tražio druge poslove.
Pip: I?
Naomi: I Andie je stjerala Nat u kut i rekla joj da je imala spolni odnos s njezinim
bratom dok je još radio u školi, iako joj je bilo samo petnaest godina.
Onda joj je zaprijetila da odustane od predstave ili će otići ravno na
98
Knjige.Club Books
policiju i prijaviti ga da ju je zapravo silovao jer je bila maloljetna. I Nat

je odustala od uloge jer se bojala što bi Andie mogla učiniti.
Pip: Je li to bila istina? Je li Andie bila u vezi s Natinim bratom?
Naomi: Ne znam. Ni Nat nije bila sto posto sigurna, zato joj je i prepustila ulogu.
Ali mislim da ga nikad nije ni pitala.
Pip: Znaš li gdje je Nat sada? Misliš li da bih mogla razgovarati s njom?
Naomi: Nisam baš u kontaktu s njom ali znam da živi s roditeljima. No čula sam
neke priče o njoj.
Pip: Kakve priče?
Naomi: Hm mislim da je na faksu bila upletena u nekakvu tučnjavu. Uhićena je
i optužena za nanošenje teške tjelesne ozljede i mislim da je neko
vrijeme provela u zatvoru.
Pip: O, Bože.
Naomi: Znam.
Pip: Možeš li mi dati njen broj?
99
Knjige.Club Books
Četrnaest
»JESI U SE posebno dotjerala samo da mene dođeš vidjeti, narednice?« rekao

je Ravi ironično, naslonjen na okvir ulaznih vrata u zelenoj kariranoj
flanelskoj košulji i trapericama.
»Ne, dolazim ravno iz škole«, rekla je Pip. »I trebam tvoju pomoć. Obuj
cipele«, dodala je, pljesnuvši rukama, »ideš sa mnom.«
»Idemo na neki zadatak?« rekao je teturajući unatrag dok je navlačio
neke stare tenisice razbacane po hodniku. »Trebam li ponijeti svoje naočale
za noćni vid i pojas za alat?«
»Ne ovaj put«, nasmiješila se krenuvši niz stazu kroz vrt dok je Ravi
zatvarao ulazna vrata pa krenuo za njom.
»Kamo to idemo?«
»U kuću u kojoj su odrasla dva potencijalna osumnjičenika na popisu
Andienih ubojica«, rekla je Pip. »Jedan od njih je upravo izašao iz zatvora
zbog >nanošenja teške tjelesne ozljede<.« Prstima je pokazivala navodnike.
»Bit ćeš mi pojačanje jer ćemo razgovarati s potencijalno nasilnom osobom
od interesa.«
»Pojačanje?« rekao je sustižući je.
»Ma znaš«, odvratila je Pip, »tako da tamo imam nekoga da čuje dok
vrištim upomoć, ako bude potrebno.«
»Čekaj, Pip.« Uhvatio ju je šakama oko ruke pa su se oboje zaustavili. »Ne
želim da se upuštaš u nešto što je stvarno opasno. Ni Sal to ne bi želio.«
»Ma daj.« Izmigoljila se iz njegova stiska. »Ništa ne smije stati između
mene i moje zadaće, čak ni mala opasnost. I samo ću joj, vrlo smireno,
postaviti nekoliko pitanja.«
»Oh, to je neka cura?« rekao je Ravi. »Onda u redu.« Pip je zamahnula
ruksakom da ga udari po ruci.
»Nemoj misliti da to nisam primijetila«, rekla je. »Žene mogu biti jednako
opasne kao i muškarci.«
»Jao, daj, pričaj mi o tome«, rekao je trljajući ruku. »Što si strpala u taj
ruksak, cigle?«
Kad se Ravi prestao smijati Pipinom zdepastom automobilu s prednjom

maskom nalik nekom kukcu, zakopčao je sigurnosni pojas pa je Pip utipkala
100
Knjige.Club Books
adresu u telefon. Upalila je auto i rekla Raviju sve što je saznala od njihovog
posljednjeg razgovora. Sve je spomenula osim onog mračnog lika u šumi i
poruke koju je pronašla u vreći za spavanje. Ova mu je istraga jako puno
značila, ali je ipak znala da bi joj rekao da prestane kad bi smatrao da se izlaže
opasnosti. Nije ga mogla staviti u tu poziciju.
»Andie se stvarno čini kao problematična osoba«, rekao je kad je Pip
završila. »A ipak je svima bilo tako lako povjerovati da je Sal bio čudovište.
Uuu, ovo je baš bilo dubokoumno.« Okrenuo se prema njoj. »Možeš me citirati
u projektu ako želiš.«
»Svakako, uz fusnotu i sve ostalo«, rekla je.
»Ravi Singh«, rekao je iscrtavajući riječi prstima, »dubokoumne misli, bez
filtera, izrečene u Pipinom kukcolikom automobilu, 2017.«
»Danas smo imali predavanje o korištenju fusnota u istraživačkom
projektu koje je trajalo čitav sat«, rekla je Pip vraćajući pogled na cestu. »Kao
da to ne znam. Rodila sam se sa znanjem o korištenju referenci u
znanstvenim radovima.«
»Kakva zanimljiva supermoć. Trebala bi nazvati Marvel.«
Prekinuo ih je mehanički, pretenciozni glas s Pipinog telefona javivši im
da će za pola kilometra stići na odredište.
»Sigurno je ova«, kazala je Pip. »Naomi mi je rekla da ima svjetloplava
vrata.« Uključila je žmigavac i zaustavila se uz rubnik. »Jučer sam dvaput
zvala Natalie. Prvi put je poklopila nakon što sam izgovorila riječi >školski
projekte Drugi put se uopće nije ni htjela javiti. Nadajmo se da će nam ipak
otvoriti vrata. Ideš li sa mnom?«
»Nisam baš siguran«, rekao je upirući prstom na svoje lice, »ono, odmah
će me prepoznati kao ubojičinog brata. Možda ćeš dobiti više odgovora ako
nisam s tobom.«
»Oh.«
»A što ako stanem tamo?« Pokazao je prema stazi od betonskih ploča koja
je razdvajala prednji vrt od kuće, na točku gdje je oštro skretala ulijevo i
vodila do ulaznih vrata. »Neće me vidjeti, ali bit ću tamo blizu, spreman za
akciju.«
Izašli su iz auta i Ravi joj je dodao njezin ruksak pretvarajući se da mu je
strašno težak dok ga je podizao i stenjao. Kimnula mu je kad je zauzeo
poziciju, a zatim je prišla do ulaznih vrata. Dvaput je kratko pritisnula zvonce,
nervozno petljajući po ovratniku na jakni kad se u mutnom staklu vrata
pojavio tamni, sjenoviti obris nečijeg tijela.
Vrata su se polako otvorila i kroz odškrinuti dio izvirilo je lice. Bila je to
mlada žena s vrlo kratkom izblajhanom plavom kosom i očima obrubljenim
tušem koje su podsjećale na rakuna. Lice koje se ispod svega toga sakrivalo
na jeziv je način nalikovalo Andienom: iste velike plave oči i pune svijetle
usnice.
101
Knjige.Club Books
»Bok«, rekla je Pip, »jesi li ti Nat da Silva?«

,»D-da«, rekla je oklijevajući.
»Ja sam Pip«, progutala je slinu. »Jučer sam te zvala. Naomi Ward mi je
prijateljica. Poznavala si je u školi, zar ne?«
»Da, Naomi mi je bila prijateljica. Zašto? Je li dobro?« Nat je izgledala
zabrinuto.
»Je, dobro je«, nasmiješila se Pip. »Trenutno je kod svojih kod kuće.«
»Nisam znala.« Nat je malo više otvorila vrata. »Da, trebala bih joj se
nekad i javiti. Dakle...«
»Oprosti«, rekla je Pip. Osmotrila je Natalie od glave do pete i primijetila
da joj je oko gležnja zakopčana neka elektronička naprava. »Ovaj, kao što sam
ti rekla kad sam zvala, radim na jednom školskom projektu pa me zanima
mogu li ti postaviti nekoliko pitanja?« Brzo je pogled vratila na Natino lice.
»A o čemu se radi?« Nat je nogu s pločicom oko gležnja pomaknula iza
vrata.
»Hm, o Andie Bell.«
»Ne, hvala.« Nat se odmaknula i pokušala zatvoriti vrata, ali Pip je
zakoračila naprijed i blokirala ih nogom.
»Molim te. Znam kakve ti je odvratne stvari učinila«, rekla je. »Razumijem
zašto ne želiš o njoj razgovarati, ali...«
»Ta mi je kučka uništila život.« Nat je iscijedila kroz zube. »Ne želim više
potrošiti niti jedan dah na nju. Miči se!«
Tada su obje začule zvuk gumenih potplata po betonu i prošaptale:
»Sranje.«
Nat je podigla pogled i razrogačila oči. »Ti«, rekla je tiho. »Ti si Salov
brat.«
To nije bilo pitanje.
Pip se okrenula i pogled joj se zaustavio na Raviju, koji je pokunjeno
stajao iza nje pokraj neravne ploče na koju se spotaknuo.
»Bok«, rekao je pognute glave pružajući joj ruku, »ja sam Ravi.«
Stao je pokraj Pip, a za to vrijeme je Nat popustila pritisak na vratima i
pustila ih da se ponovno otvore.
»Sal je uvijek bio dobar prema meni«, rekla je, »čak i kad nije morao biti.
Kad sam zadnji put razgovarala s njim, ponudio mi je da će preskočiti svoje
pauze za ručak i davati mi instrukcije iz politike jer sam imala problema s tim
predmetom. Žao mi je što si izgubio brata.«
»Hvala ti«, rekao je Ravi.
»Sigurno je i tebi teško«, nastavila je Nat. Pogled joj je bio nefokusiran,
kao da je mislima još uvijek u tom drugom svijetu, »s obzirom na to koliko
ovaj grad obožava Andie Bell. Svetica i ljubimica Kiltona. I ona pločica
posvete na klupi: Prerano nas je napustila. Bolje da piše >mogla je i ranije.«
102
Knjige.Club Books
»Nije bila svetica«, rekla je Pip umilno, pokušavajući udobrovoljiti Nat da

izađe ispred vrata. Ali Nat nije gledala u nju, samo u Ravija.
Ravi je nastavio razgovor. »Maltretirala te?«
»O, da«, Nat se nasmijala s gorčinom u glasu, »i dalje mi uništava život,
čak i iz groba. Skužili ste moju napravu.« Pokazala je na elektronički uređaj
na gležnju. »Nosim to jer sam udarila jednu od svojih cimerica na faksu. Birali
smo sobe, a ta je cura počela izvoditi štoseve, baš poput Andie, i jednostavno
sam puknula.«
»Znamo za onaj tvoj video koji je objavila«, rekla je Pip. »Trebala je
kazneno odgovarati zbog toga. Još si bila maloljetna.«
Nat je slegnula ramenima. »Ipak je na neki način kažnjena i to baš tog
tjedna. Kakva Božja providnost. Zahvaljujući Salu.«
»Jesi li poželjela da umre, nakon svega što ti je učinila?« upitao je Ravi.
»Naravno da jesam«, smrknuto je rekla Nat. »Naravno da sam željela da
nestane s lica zemlje. Nisam dva dana ni išla u školu koliko sam bila uzrujana.
A kad sam se u srijedu vratila, sve su oči bile uprte u mene, svi su mi se smijali.
Plakala sam na hodniku, a Andie je prošla pored mene i nazvala me droljom.
Bila sam toliko bijesna da sam joj ostavila zgodnu poruku u ormariću. Previše
sam se bojala da joj ikad išta kažem u lice.«
Pip je iskosa pogledala Ravija. Čeljust mu je bila stisnuta, a obrve nabrane
i znala je da je i on primijetio isto.
»Poruku?« upitao je. »Je li to bila... je li to bila prijeteća poruka?«
»Naravno da je bila prijeteća poruka«, nasmijala se Nat. »Ti glupa kučko,
ubit ću te, nešto u tom stilu. Ali Sal me je ipak pretekao.«
»Možda i nije«, rekla je Pip.
Nat se okrenula i pogledala Pip u lice. A onda je prasnula u glasan i usiljen
smijeh, pri čemu je kapljica pljuvačke završila na Pipinom obrazu.
»Ma, ovo je predobro«, uzviknula je. »Pitate me jesam li ja ubila Andie
Bell? Imala sam dobar motiv, je li tako, to mislite, ha? Hoćeš čuti moj jebeni
alibi?« Okrutno se smijala.
Pip nije ništa odgovorila. Usta su joj se neugodno punila slinom, ali nije ju
progutala. Nije se željela pomaknuti ni milimetar. Osjetila je kako je Ravi
ovlaš dodirnuo njezino rame, njegova ruka samo što nije dotaknula njezinu,
što je izazvalo blago strujanje zraka.
Nat se nagnula nad njih. »Zbog Andie Bell ostala sam bez svih prijatelja.
Tog petka navečer nisam ni imala gdje biti. Igrala sam Scrabble s roditeljima
i šogoricom i bila u krevetu prije jedanaest. Žao mi je ako sam vas
razočarala.«
Pip nije imala vremena progutati slinu. »A gdje ti je bio brat? Ako je
njegova žena bila kod kuće s vama?«
103
Knjige.Club Books
»I na njega sumnjate, zar ne?« Bijes joj je još više produbio glas. »Očito je
Naomi o tome već govorila. Te je večeri bio vani u pubu i pio sa svojim
prijateljima policajcima.«
»On je policajac?« pitao je Ravi.
»Te je godine upravo završio obuku. Tako da, bojim se da u ovoj kući
nema ubojica. A sad odjebite i poručite Naomi da također odjebe.«
Nat je zakoračila unatrag i nogom im zalupila vrata pred nosom.
Pip je promatrala vrata kako vibriraju u okviru, oči su joj bile toliko
fiksirane na ono što se događalo da joj se na trenutak činilo da i same čestice
zraka titraju od udarca. Odmahnula je glavom i okrenula se prema Raviju.
»Idemo«, rekao joj je nježno.
Kad su se vratili u auto, Pip je nekoliko dugih sekundi posvetila
smirivanju svog daha kako bi taj kaos od misli presložila u stvarne riječi.
Ravi je prvi verbalizirao svoju misao: »Jesam li zeznuo stvar što sam ti,
pa, doslovno uletio u razgovor? Čuo sam povišene tonove i...«
»Nisi.« Pip ga je pogledala i nije mogla, a da se ne nasmiješi. »Dobro što si
uletio. Razgovarala je s nama samo zato što si i ti bio tamo.«
Malo se uspravio na sjedalu, a krov automobila mu je spljoštio kosu na
tjemenu. »Znači, ona prijetnja smrću koju ti je spominjao onaj novinar...«,
rekao je.
»Bila je od Nat«, Pip je završila rečenicu okrećući ključ u bravi.
Sišla je autom s rubnika i odvezla se nekih pet-šest metara uz cestu, izvan
vidokruga kuće obitelji Da Silva pa se ponovno zaustavila i dohvatila telefon.
»Što radiš?«
»Nat je rekla da joj je brat policajac.« Palcem je otvorila preglednik na
telefonu i počela upisivati ime u tražilicu. »Potražimo ga.«
Ime se pojavilo na vrhu rezultata njezine potrage: Policija Doline Temze,
Daniel da Silva. Bila je to mrežna stranica nacionalne policije na kojoj je pisalo
da je policajac Daniel da Silva član lokalne policije koja pokriva Little Kilton.
Brzinska provjera njegova profila na Linkedlnu potvrdila je da je na tom
radnom mjestu od kraja 2011. »Hej, pa poznajem ga«, rekao je Ravi naginjući
joj se preko ramena i upirući prstom u Danielovu sliku.
»Stvarno?«
»Da. Kad sam počeo postavljati pitanja o Salu, on je bio policajac koji mi
je rekao da se okanim svega i da je moj brat bez sumnje kriv. Nimalo mu se
ne sviđam.« Ravi je podignuo ruku do potiljka, a prsti su mu se izgubili u
tamnoj kosi. »Prošlog ljeta sjedio sam za stolom vani ispred jednog kafića. A
taj me tip...« Pokazao je prema Danielovoj fotografiji, »...otjerao, rekavši da se
tamo bez razloga zadržavam« Baš čudno što nije mislio da se i svi ostali tamo
bez razloga zadržavaju, samo neki tamnoputi klinac čiji je brat ubojica.«
»Kakav ogavan seronja«, rekla je. »I nije ti dozvolio da išta dalje pitaš o
Salu?«
104
Knjige.Club Books
Ravi je kimnuo.
»Bio je policajac u Kiltonu još i prije nego što je Andie nestala.« Pip je
zurila u svoj telefon, u Danielovo vječito nasmijano lice. »Ravi, ako je netko
smjestio Salu i pobrinuo se da njegova smrt izgleda kao samoubojstvo, ne bi
li to bilo lakše nekome tko poznaje policijsku proceduru?«
»Moguće, narednice«, rekao je. »A priča se i da je Andie spavala s njim kad
je imala petnaest godina, a time je i ucjenjivala Nat i natjerala je da odustane
od uloge u predstavi.«
»Da, a što ako su se nastavili viđati i nakon što se Daniel oženio, dok je
Andie još bila na zadnjoj godini? On bi mogao biti onaj Tajni Stariji Lik.«
»A što je s Nat?« pitao je. »Nekako joj želim vjerovati kad kaže da je te
večeri bila kod kuće s roditeljima jer je izgubila sve prijatelje. Ali... pokazalo
se da ima i nasilničku narav.« Rukom je oponašao zamišljenu klackalicu. »A
motiva je sigurno bilo. Možda imamo ubojiti dvojac brata i sestru?«
»Ili ubojiti dvojac Nat i Naomi«, zastenjala je Pip.
»Baš je bila bijesna zato što je Naomi razgovarala s tobom«, složio se Ravi.
»Koliko već riječi imaš u svom projektu, Pip?«
»Ne dovoljno, Ravi. Ni približno dovoljno.«
»A da odemo na sladoled i odmorimo mozak?« Okrenuo se prema njoj s
onim svojim osmijehom.
»Da, trebali bismo.«
»Samo ako si cura koja voli sladoled Cookie dough. Citat, Ravi Singh«,
rekao je dramatično, pretvarajući se da govori u nevidljivi mikrofon, »teza o
najboljem okusu sladoleda, Pipin auto, rujan...«
»Začepi.«
»OK.«
105
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-16./9./2017.
Ne mogu pronaći ništa o Danielu da Silvi. Ništa što bi me odvelo do nekih novih
tragova. Jedva da se išta može saznati s njegova profila na Facebooku, osim da
se oženio u rujnu 2011. godine.
Ali ako je on bio taj Tajni Stariji Lik, Andie ga je mogla pokopati na dva načina:
mogla je reći njegovoj ženi da je vara i uništiti mu brak ILI ga je mogla prijaviti
policiji zbog silovanja maloljetne osobe od prije dvije godine. Oba moguća
scenarija su trenutno samo naklapanja, ali, ako je bilo što od toga istina, Daniel
bi definitivno imao motiv da poželi njezinu smrt. Andie ga je mogla ucjenjivati.
Njoj definitivno ne bi bilo nimalo odvratno ucjenjivati da Silvu.
Na Internetu nema nikakvih informacija ni o njegovom profesionalnom
životu, osim jednog članka koji je prije tri godine napisao Stanley Forbes o sudaru
automobila na Hogg Hillu, a koji je Daniel komentirao.
Ali ako Daniel jest naš ubojica, sve si nešto mislim da je kao policajac mogao
na neki način omesti istragu. Čovjek iznutra. Možda je prilikom pretrage kuće
Bellovih ukrao neke dokaze ili nešto drugo podmetnuo da dokazi ne dovedu do
njega. Ili možda do njegove sestre?
. Također valja primijetiti i kako je reagirao kada mu je Ravi postavljao pitanja
o Salu. Je li Raviju začepio usta da bi zaštitio sebe?
Ponovno sam pregledala sve novinske članke o Andienom nestanku. Zurila
sam u fotografije policijskih pretraga toliko dugo dok nisam imala osjećaj da su
mi iz očnih duplji počele izlaziti nožice koje grebuckaju pa pljusnu po zaslonu
laptopa, poput grotesknih malih moljaca. Nijedan policijski istražitelj na fotkama
nije da Silva.
Iako postoji jedna fotka za koju nisam sigurna. Snimljena je u nedjelju ujutro.
Neki policajci u odjeći visoke vidljivosti stoje ispred Andiene kuće. Jedan od njih
ulazi kroz glavna vrata, leđima okrenut kameri. Boja i duljina njegove kose
podudaraju se s da Silvinim kada usporedim njegove fotke na društvenim
mrežama iz tog vremena.
To bi mogao biti on.
Mogao bi biti.
Ide i on na popis.
106
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-18./9./2017.
Stigao je!
Ne mogu vjerovati da je stvarno stigao.
Policija nadležna za područje Doline Temze odgovorila je na moj zahtjev za
pristup informacijama. Sadržaj njihove e-poruke:
_________________________________________________________________
Poštovana gospođice Fitz-Amobi,
ZAHTJEV ZA PRISTUP INFORMACIJAMA, REFERENTNI BROJ: 3142/17
Obraćam Vam se u vezi sa zahtjevom za pristup informacijama od 19. 8. 2017.,

koji je zaprimila policija nadležna za područje Doline Temze, a koji se odnosi na
sljedeće informacije:
Radim na školskom projektu na temu istrage o Andrei Bell i željela bih
zatražiti sljedeće:
1. Transkript intervjua sa Salilom Singhom od 21. travnja 2012.
2. Transkript svih intervjua obavljenih s Jasonom Bellom.
3. Zapisnike o rezultatima pretrage kuće obitelji Bell obavljene
dana 21. travnja 2012. i 22. travnja 2012.
Bila bih Vam vrlo zahvalna kada biste mi mogli izići u susret s bilo kojim od ovih
zahtjeva.
Rezultat
Zahtjevi 2 i 3 odbijaju se, u skladu s iznimkama iz Odjeljka 30. (I) (a) (Istrage) i
Odjeljka 40. (2) (Osobni podaci) ZOPSPI-ja. Ova e-poruka služi i kao obavijest o
djelomičnom odbijanju zahtjeva prema Odjeljku 17. Zakona o pravu na slobodan
pristup informacijama (2000.).
Zahtjev 1 se prihvaća, ali dokument sadrži skrivene dijelove teksta prema
Odjeljku 30. (I) (a) (b) i Odjeljku 40. (2). Transkript je priložen u nastavku.
Razlozi za odluku
107
Knjige.Club Books
Odjeljkom 40. (2) propisuje se izuzeće za otkrivanje informacija koje

predstavljaju osobne podatke osobe koja nije podnositelj zahtjeva i gdje bi
otkrivanje takvih osobnih podataka bilo u suprotnosti s nekim od načela Zakona
o zaštiti podataka iz 1988. (ZZP). Odjeljkom 30. (I) propisuje se izuzeće od obveze
otkrivanja informacija u posjedu javnih vlasti u bilo kojem trenutku istrage ili
postupka.
Ako niste zadovoljni ovim odgovorom, imate pravo na žalbu povjereniku za

davanje informacija. Molim da obratite pozornost na priloženu stranicu koja
detaljno opisuje Vaše pravo na žalbu.
S poštovanjem,
Gregory Pannett
_________________________________________________________________
Imam Salov intervju! Sve ostalo mi je odbijeno. Ali su u tom odbijanju potvrdili
da su za vrijeme istrage barem ispitali Jasona Bella. Možda je i policija nešto
sumnjala?
Transkript iz privitka:
Snimljeni intervju sa Salilom Singhom:

Datum: 21. 4. 2012.
Trajanje: 11 minuta
Lokacija: prebivalište ispitanika
Intervju vodili: policijski službenici područja Doline Temze
Policija: Ovaj intervju se snima.

Danas je 21. travnja 2012. i upravo je 15:55 sati. Moje ime je skriveno u skladu s
Odj. 40 (2), nalazim se u skriveno u skladu s Odj. 40 (2) pripadnik sam
policije područja Doline Temze. Intervjuu također nazoči i moj kolega
skriveno u skladu s Odj. 40 (2). Možete li navesti svoje puno ime i
prezime?
S. S.: Da, naravno, Salil Singh.
Policija: Možete li mi potvrditi svoj datum rođenja?
S. S.: 14. veljače 1994.
Policija: Valentinovska beba, ha?
S. S.: Da.
Policija: Dakle, Salile, hajdemo prvo odraditi ove neke uvodne dijelove. Da se
razumijemo, ovo je intervju na dobrovoljnoj bazi i imaš pravo prekinuti
108
Knjige.Club Books
ga ili zamoliti nas da u bilo kojem trenutku odemo. Intervjuiramo te jer

si značajan svjedok u istrazi nestale osobe Andree Bell.
S. S.: Ali, oprostite što prekidam, rekao sam vam da je nisam vidio nakon
škole, tako da nisam ničemu svjedočio.
Policija: Da, oprosti, terminologija je malo zbunjujuća. Značajan svjedok je i
netko tko je u posebnom odnosu sa žrtvom, ili u ovom slučaju
mogućom žrtvom. A koliko smo shvatili, ti si Andrein dečko, je li to
točno?
S. S.: Da. I nitko je ne zove Andrea. Već Andie.
Policija: OK, oprosti. I koliko dugo ste ti i Andie zajedno?
S. S.: Prohodali smo prije Božića prošle godine. Znači, oko četiri mjeseca.
Oprostite, rekli ste da je Andie moguća žrtva? Ne razumijem.
Policija: To je samo standardna procedura. Ona se smatra nestalom osobom ali
budući da je maloljetna i da njezin nestanak nije u skladu s njezinim
karakterom, ne možemo u potpunosti isključiti da je Andie žrtva
zločina. Naravno da se nadamo da nije tako. Jesi li dobro?
S. S.: Hm, da, samo sam zabrinut.
Policija: To je razumljivo, Salile. Dakle, prvo pitanje koje bih ti želio postaviti je:
kada si posljednji put vidio Andie?
S. S.: U školi kako sam rekao. Razgovarali smo na parkiralištu poslije nastave,
a onda sam otišao pješice svojoj kući, a ona svojoj, također pješice.
Policija: Je li ti Andie u bilo kojem trenutku do tog petka poslijepodne
napomenula da želi pobjeći od kuće?
S. S.: Ne, nikada.
Policija: Je li ti ikada govorila o problemima koje je imala kod kuće, s obitelji?
S. S.: Mislim, pa da, očigledno smo i o takvim stvarima razgovarali. Ali to
nikada nije bilo nešto značajno, samo uobičajene tinejdžerske stvari.
Uvijek sam mislio da se Andie i skriveno u skladu s Odj. 40 (2) baš i ne
slažu. Ali nije se ništa dogodilo u posljednje vrijeme zbog čega bi željela
pobjeći, ako to pitate. Ne.
Policija: Je li ti poznat bilo koji razlog zašto bi Andie željela pobjeći od kuće i
zašto ne bi željela biti pronađena?
S. S.: Hm. Nisam siguran, mislim da ne.
Policija: Kako bi opisao svoj odnos s Andie?
S. S.: Kako to mislite?
Policija: Je li uključivao seksualne odnose?
S. S.: Hm, da, recimo.
109
Knjige.Club Books
Policija: Recimo?
S. S.: Ja, mi, zapravo nismo, znate, išli do kraja.
Policija: Ti i Andie niste imali potpuni seksualni odnos?
S. S.: Ne.
Policija: Bi li nazvao vašu vezu zdravom?
S. S.: Ne znam. Kako to mislite?
Policija: Svađate li se često?
S. S.: Ne, ne svađamo se. Nisam svadljiva osoba, zato se dobro i slažemo.
Policija: Jeste li se svađali onih dana prije Andienog nestanka?
S. S.: Hm, ne. Nismo.
Policija: Dakle, u pisanim izjavama koje su nam jutros dali skriveno u skladu s
Odj. 40 (2) oboje tvrde da su vidjeli kako ste se ovaj tjedan ti i Andie
svađali u školi. U četvrtak i petak, skriveno u skladu s Odj. 40 (2) tvrdi
da je to bila vaša najgora svađa koju je vidjela otkad ste u vezi. Znaš li
nešto o ovome, Salile? Ima li istine u tome?
S. S.: Hm, možda malo. Andie zna biti prgava, ponekad je teško ne reagirati.
Policija: A možeš li mi reći oko čega ste se svađali u tom konkretnom slučaju?
S. S.: Hm, ne znam, ne znam smijem li... Ne, radi se o nečemu privatnom.
Policija: Ne želiš mi reći?
S. S.: Paa, da, ne želim. Ne želim vam reći.
Policija: Možda smatraš da nije relevantno, ali čak i najmanji detalj mogao bi
nam pomoći da je pronađemo.
S. S.: Hm. Ne, svejedno vam ne mogu reći.
Policija: Jesi li siguran?
S. S.: Da.
Policija: OK, nastavimo onda. Jeste li se ti i Andie planirali vidjeti prošle večeri?
S. S.: Ne, nismo. Planirao sam druženje s prijateljima.
Policija: Jer skriveno u skladu s Odj. 40 (2) tvrdi da je pretpostavila da će se
Andie, kada je otišla od svoje kuće oko 22:30, naći sa svojim dečkom.
S. S.: Ne, Andie je znala da sam kod prijatelja i da se nećemo naći.
Policija: Pa gdje ste onda bili sinoć?
S. S.: Bio sam kod svog prijatelja skriveno u skladu s Odj. 40 (2) Želite li znati
u koje vrijeme?
Policija: Da, naravno.
S. S.: Mislim da sam tamo stigao oko 20:30, tata me dovezao. I krenuo sam
kući oko ponoći i 15 minuta je moram biti kod kuće do jedan, osim ako
110
Knjige.Club Books
nisam kod nekoga ostao prespavati. Mislim da sam. stigao malo prije
jedan, možete to provjeriti s mojim tatom, bio je budan.
Policija: A tko je još bio s vama kod skriveno u skladu s Odj. 40 (2)
S. S.: skriveno u skladu s Odj. 40 (2)
skriveno u skladu s Odj. 40 (2)
Policija: Jesi li te večeri bio u bilo kakvom kontaktu s Andie?
S. S.: Ne, odnosno, pokušala me nazvati oko 21:00, ali bio sam zauzet i nisam
se javio. Mogu vam pokazati telefon.
Policija: skriveno u skladu s Odj. 40 (2) jeste li uopće više bili u kontaktu otkako
je nestala?
S. S.: Otkad sam jutros saznao da je nestala, zvao sam je, pa valjda, milijun
puta. I dalje me odmah usmjerava n govornu poštu. Mislim da joj je
telefon isključen.
Policija: Ok i skriveno u skladu s Odj. 40 htjeli ste pitati...
Policija: ...Da. Dakle, Salile, jasno mi je da si rekao da ne znaš, ali što misliš, gdje
bi Andie mogla biti?
S. S.: Hm, iskreno, Andie nikad ne čini ništa što uistinu ne želi. Mislim da se
jednostavno negdje otišla odmoriti i da je isključila telefon kako bi se
mogla malo maknuti od čitavog svijeta. Barem se nadam da se o tome
radi.
Policija: Od čega bi se Andie trebala odmoriti?
S. S.: Ne znam.
Policija: A što misliš gdje bi se mogla odmarati?
S. S.: Ne znam. Andie puno toga drži za sebe, možda ima neke prijatelje za
koje ne znamo. Ne znam.
Policija: OK, želiš li još nešto dodati što bi nam moglo pomoći da pronađemo
Andie?
S. S.: Hm, ne. Pa ako ikako mogu želio bih pomoći u potragama ako ih budete
organizirali.
Policija: skriveno u skladu s Odj. 30 (I) (b)
skriveno u skladu s Odj. 30 (I) (b).
Policija: Dobro onda, imamo odgovore na sva pitanja koja nam trebaju u ovom
trenutku. Tu završavamo intervju, sada je 16:06 i zaustavljam
snimanje.
111
Knjige.Club Books
OK, duboko udahni. Pročitala sam ga više od šest puta, čak i naglas. A sada imam
onaj užasan osjećaj stezanja u želucu, kao da sam istovremeno nenormalno
gladna i užasno sita.
Ovo baš ne ide Salu u prilog.
Znam da je ponekad teško iščitati sve nijanse iz transkripta, ali Sal je baš
izbjegavao odgovor na pitanje policije oko čega su se on i Andie svađali. Mislim
da ne postoji ništa toliko privatno da ne možeš reći policiji ako bi to pomoglo da
ti pronađu nestalu curu.
Ako se eventualno radilo o Andienoj vezi s drugim muškarcem, zašto Sal to
jednostavno nije rekao policiji? Taj ih je podatak mogao potencijalno odvesti do
pravog ubojice na samom početku.
Ali što ako je Sal prikrivao nešto još gore? Nešto što bi mu davalo pravi motiv
da ubije Andie. Znamo da laže i na drugim mjestima u intervjuu. Na primjer, o
vremenu napuštanja Maxove kuće.
Stvarno bi me dokrajčilo to da sam prešla cijeli ovaj put da bih na kraju
saznala da je Sal ipak kriv. Ravi bi bio shrvan. Možda nikad nisam trebala ni
započeti ovaj projekt, a ni razgovarati s njim. Morat ću mu pokazati transkript,
baš sam mu jučer rekla da svakog dana očekujem odgovor. Ali ne znam kako će
on to prihvatiti. Ili... možda bih mogla lagati i reći mu da ga još nisam dobila?
Je li Sal doista cijelo ovo vrijeme kriv? Oduvijek je bilo najlakše jednostavno
prihvatiti da je Sal ubojica. Je li svima bilo tako lako povjerovati upravo zato što
to i jest istina?
Ali ne: Tu je i poruka.
Netko me je upozorio da prestanem kopati.
Da, poruka je mogla biti nečija neslana šala, ali ako je tako, onda bi Sal mogao
biti pravi ubojica. Ali to jednostavno ne štima. Netko u ovom gradu nešto skriva
i taj netko se uplašio jer sam na pravom putu da ga razotkrijem.
Samo moram nastaviti s potragom, čak i kad na tom putu nailazim na ovakve
prepreke.
Osobe od interesa
Jason Bell
Naomi Ward
Tajni Stariji Lik
Nat da Silva
Daniel da Silva
112
Knjige.Club Books
Petnaest
»PRIMI ME ZA RUKU«, rekla je Pip, sagnula se i obujmila Joshuine prste svojima.

Prešli su cestu, osjetila je kako je Joshov dlan ljepljiv, dok joj je šaku druge
ruke stezao Barneyjev povodac dok ju je vukao.
Pustila je Joshovu ruku kad su stigli do pločnika ispred kafića i čučnula
da omota Barneyev povodac oko noge stola.
»Sjedi. Dobar dečko, bravo«, rekla je i pomilovala ga po glavi dok ju je on
gledao s veselim izrazom i isplaženim jezikom.
Otvorila je vrata kafića i uvela Josha.
»I ja sam dobar dečko«, rekao je.
»Dobar dečko, bravo, Josh«, rekla je, odsutno ga tapšajući po glavi dok je
pogledom pretraživala police sa sendvičima. Odabrala je četiri s različitim
okusima, sa sirom brie i slaninom za tatu, naravno, te sirom i šunkom »bez
ljigavih komadića« za Josha. Odnijela ih je sve do blagajne.
»Bok, Jackie«, rekla je smiješeći joj se dok je pružala novac.
»Bok, srce. Amobijevi imaju velike planove za ručak?«
»Sastavljamo vrtni namještaj i postaje sve napetije«, rekla je Pip.
»Trebaju nam sendviči da umire gladnu i nervoznu vojsku.«
»Da, vidim«, rekla je Jackie. »Hajde molim te reci mami da ću sljedeći
tjedan navratiti sa svojom šivaćom mašinom.«
»Hoću, hvala.« Pip je od nje uzela papirnatu vrećicu i okrenula se prema
Joshu. »Hajdemo onda, briši.«
Bili su već skoro na vratima kad ju je Pip ugledala kako sjedi sama za
stolom, držeći među dlanovima kavu za van. Pip je već godinama nije viđala
u gradu. Pretpostavljala je da je još uvijek na faksu. Sad već sigurno ima
dvadeset i jednu, možda dvadeset i dvije godine. A evo je ovdje, samo
nekoliko koraka od nje, prelazi vršama prstiju preko reljefnih slova Oprez -
vruć napitak, i nalikuje Andie više nego ikad prije.
Lice joj je sada bilo mršavije, a kosu je počela bojiti u svjetliju nijansu, baš
kao i njezina sestra. Ali njezina je bila kraće ošišana i meko joj je padala iznad
ramena, dok je Andie njezina sezala do struka. Ipak, iako je postojala velika
sličnost, lice Becce Bell nije bilo onako čarobno kao lice njezine sestre,
djevojke koja je više nalikovala umjetničkoj slici nego stvarnoj osobi.
113
Knjige.Club Books
Pip je znala da ne bi smjela. Znala je da je to pogrešno i neosjetljivo i sve

ono drugo što je gospođa Morgan upotrijebila u svojim upozorenjima kad je
rekla »jedino me brine u kojem će se smjeru vaš projekt razvijati«. I premda
je osjećala kako joj se oni razumni, racionalni djelići okupljaju u glavi, znala
je i da je jedan mali dio već donio odluku. Ta mrvica nepromišljenosti iznutra
kontaminira sve ostale misli.
»Josh«, rekla je pružajući mu vrećicu sa sendvičima, »možeš li otići van i
sjediti s Barneyjem na minutu? Evo me za par sekundi.«
Molećivo ju je pogledao.
»Možeš se igrati na mom telefonu«, rekla je vadeći ga iz džepa.
»Da«, rekao je pobjedonosno, uzeo njezin telefon i skrolao do stranice na
kojoj su se nalazile igre, pritom se sudarivši s vratima na izlazu.
Pipino srce počelo je jače lupati, kao da od uzrujanosti protestira.
Osjećala ga je kao neugodno, užurbano kucanje sata u dnu grla.
»Bok. Becca, zar ne?« rekla je, prišla stolu i šakama obujmila rub naslona
prazne stolice.
»Da. Poznajemo li se?« Beccine obrve su se spustile dok je odmjeravala
Pip.
»Ne, ne poznajemo.« Pokušala je namjestiti svoj najtopliji osmijeh, ali je
ispao pretjeran i ukočen. »Ja sam Pippa, živim ovdje u gradu. Upravo
završavam gimnaziju u Kiltonu.«
»Ček, ček« rekla je Becca meškoljeći se na sjedalu, »nemoj mi reći. Ti si
ona cura koja radi na projektu o mojoj sestri, zar ne?«
»Ka-kako...«, promucala je Pip. »Kako znaš?«
»Paa, hmm.« Zastala je. »U vezi sam sa Stanleyjem Forbesom, recimo. A
možda i nisam.« Slegnula je ramenima.
Pip je pokušala sakriti šok lažnim kašljem. »Oh. Fin momak.«
»Da.« Becca je spustila pogled na svoju kavu. »Upravo sam diplomirala i
odrađujem pripravnički u Kilton Mailu.«
»Oh, cool«, rekla je Pip. »Zapravo, i ja želim biti novinarka. Istraživačka
novinarka.«
»Radiš li zato na projektu o Andie?« Nastavila je prstom klizati po rubu
šalice.
»Da«, kimnula je Pip. »I oprosti što ti smetam i apsolutno mi možeš reći
da te ostavim na miru ako želiš. Samo sam te htjela pitati ako bi mi htjela
odgovoriti na neka pitanja o sestri.«
Becca se ispravila u stolici i približila stolu, a kosa joj je lepršala oko vrata.
Nakašljala se. »Hm, kakva pitanja?«
Uh, bilo ih je previše i sva su odjednom navalila pa se Pip zbunila.
»Pa«, rekla je. »Na primjer, jeste li ti i Andie kao tinejdžerice dobivale
džeparac od roditelja?«
114
Knjige.Club Books
Beccino je lice poprimilo naboran, zbunjen izraz. »Hm, nisam očekivala

takvo pitanje. Ali ne, baš i nismo. Samo su nam kupovali stvari kada nam je
nešto trebalo. Zašto?«
»Ma... samo pokušavam popuniti neke rupe u projektu«, rekla je Pip. »Je
li odnos između tvoje sestre i tate ikada bio napet?«
Beccin je pogled pao na pod.
»Paaa.« Glas joj je pukao. Obuhvatila je šalicu rukama i ustala, a stolica je
škripala dok je strugala po popločanom podu. »Zapravo, mislim da ovo nije
baš najbolja ideja«, rekla je trljajući nos. »Oprosti. Jednostavno...«
»Ne, oprosti ti meni«, rekla je Pip odmaknuvši se, »nisam ti smjela samo
tako prići.«
»Ne, u redu je«, rekla je Becca. »Samo što su se stvari konačno smirile.
Mama i ja smo konačno pronašle neki normalan način života i stvari su
krenule nabolje. Ne mislim da je razmišljanje o prošlosti... o svemu što se
dogodilo s Andie, zdravo za bilo koga od nas. Pogotovo ne za moju mamu.
Tako da... eto.« Slegnula je ramenima. »Ti radi na svom projektu ako je to ono
što želiš, ali bilo bi mi draže da nas izostaviš.«
»Apsolutno«, rekla je Pip. »Jako mi je žao.«
»Ma sve u redu.« Beccina je glava nesigurno kimala dok je ubrzanim
korakom prolazila pokraj Pip i izašla iz kafića.
Pip je pričekala nekoliko trenutaka da Becca ode, a zatim i sama napustila
kafić, odjednom silno sretna što je presvukla sivu majicu kratkih rukava koju
je ranije nosila, jer bi sada sigurno na njoj imala ogromne tamnosive krugove
od preznojenih pazuha.
»Dobro«, otkačila je Barneyjev povodac s noge stola i rekla: »Idemo kući.«
»Mislim da se nisi svidjela onoj teti«, rekao je Josh, dok su mu oči još
uvijek bile uprte u figure iz crtića koje su plesale po zaslonu njezina telefona.
»Jesi li bila zločesta prema njoj, Pip-Hip?«
115
Knjige.Club Books
Pippa Rtz-Amobi
IP-24./9./2017.
Znam, skoro sam sve zabrljala pokušavajući ispitati Beccu. Bila je to pogreška.
Jednostavno si nisam mogla pomoći. Bila je tu, na dva koraka od mene.
Posljednja osoba koja je vidjela Andie živu, osim ubojice, naravno.
Njena sestra je ubijena. Ne mogu očekivati da će htjeti razgovarati o tome,
iako samo pokušavam otkriti istinu. A ako gospođa Morgan sazna, moj će projekt
biti diskvalificiran. No to me svejedno u ovom trenutku ne bi zaustavilo.
Ali nedostaje mi jasnija slika Andienog obiteljskog života, no niti ima
teoretske šanse niti je prihvatljivo da pokušam razgovarati s njezinim roditeljima.
Pregledavala sam Beccin profil na Facebooku unazad pet godina i prije samog
ubojstva. Osim što sam primijetila da joj je kosa nekada bila tanja i bezličnija, a
obrazi puniji, čini se da je 2012. imala jednu jako blisku prijateljicu. Djevojku
imena Jess Walker. Možda će Jess biti dovoljno hladne glave i neće toliko
emotivno reagirati kad se spomene Andie, a opet biti i dovoljno upućena u sve
da dobijem neke odgovore koje očajnički trebam.
Profil Jess Walker vrlo je uredan i informativan. Trenutno je na faksu u
Newcastleu. Upravo sam skrolala unatrag pet godina (trajalo je čitavu vječnost)
i gotovo sve njezine fotografije iz tog vremena su s Beccom Bell, sve dok
odjednom, naprasno, više nisu bile.
Sranje, sranje, aaaa, majko mila, ‘bemti, jooj...
Upravo sam slučajno lajkala jednu njezinu fotografiju od prije pet godina.
Kvragu. Mogu li biti veća stalkerica??? Poništila sam lajk, ali će svejedno
primiti obavijest. Grrr, hibridi prijenosnog računala i tableta s touchscreenom
APSOLUTNO su OPASNI za povremene korisnike Facebooka.
Sada je ionako prekasno. Znat će da sam gurala nos u njezin život od prije
pola desetljeća. Poslat ću joj privatnu poruku i pitati hoće li pristati na telefonski
intervju.
GLUPI NESPRETNI PALCI.
116
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-26./9./2017.
Transkript intervjua s Jess Walker

(prijateljicom Becce Bell)
[Razgovaramo malo o Little Kiltonu, o tome kako se škola promijenila otkad je

ona završila, koji su učitelji još uvijek tamo itd. Prošlo je nekoliko minuta dok
nisam uspjela vratiti razgovor na svoj projekt.]
Pip: Zapravo sam te željela pitati o Bellovima, ne samo o Andie. Kakvi su bili
kao obitelj, kako su se slagali? Takve me stvari zanimaju.
Jess: Paaa, mislim, to je već samo po sebi preteško pitanje. (Šmrcne.)
Pip: Kako to?
Jess: Hm, ne znam je li disfunkcionalna prava riječ za njih. Ljudi je koriste kao
neki simpatični kompliment. Ja bih je koristila u pravom smislu riječi
kad su oni u pitanju. Kao da nisu bili sasvim normalni. Mislim, bili su
dovoljno normalni. Činili su se normalnim, osim ako nisi s njima
provodio puno vremena kao ja. I primijetila sam puno sitnica koje
netko tko ne živi s Bellovima ne bi primijetio.
Pip: Što misliš pod tim da nisu bili sasvim normalni?
Jess: Ne znam je li to prava riječ. Jednostavno neke stvari nisu štimale.
Prvenstveno mislim na Jasona, Beccinog tatu.
Pip: Što je radio?
Jess: Ma, mislim na način na koji je razgovarao s njima, s curama i Dawn. Da
to vidiš samo nekoliko puta, čovjek bi pomislio da samo pokušava biti
duhovit. Ali često sam to kod njih viđala, vrlo često, i mislim da je
definitivno utjecalo na atmosferu u toj kući.
Pip: Što to?
Jess: Oprosti, stalno se vraćam na isto, zar ne? Dosta je teško to objasniti.
Hm. Govorio bi im tako neke stvari, bockao bi ih, davao sarkastične
komentare na njihov izgled i tome slično. Potpuno suprotno od onoga
kako bi roditelj trebao razgovarati sa svojim kćerima tinejdžericama.
Uvijek bi se uhvatio onih stvari za koje je znao da ih čine nesigurnima.
Komentirao bi Beccinu težinu pa bi se smijao tome kao da se radi o
nekoj šali. Rekao bi Andie da se mora našminkati prije nego što izađe
iz kuće, da njezino lice može donijeti novac. Uvijek takve nekakve šale.
117
Knjige.Club Books
Kao da je njihov izgled bio najvažnija stvar na svijetu. Sjećam se da sam

jednom bila kod njih na večeri, a Andie je bila uzrujana što nije dobila
nijednu ponudu s fakulteta na koje se prijavila, odnosno dobila je samo
jednu, od lokalnog faksa, a to joj je ionako bila samo rezerva. A Jason
je rekao: »Ma nije ni važno, ionako ćeš ići na faks samo da nađeš
bogatog muža.«
Pip: Nije valjda?!
Jess: Isto je bilo i s njegovom ženom. Govorio bi joj stvarno grozne stvari dok
sam bila tamo. Na primjer, da izgleda staro, prebrojavao bi u šali bore
na njezinom licu. Rekao je da ju je oženio zbog izgleda, a da se ona
udala za njega zbog novca i da je samo jedno od njih ispoštovalo
dogovor. Mislim, svi bi se smijali kad bi tako nešto rekao, kao da je to
interna, obiteljska šala. Ali kad tome svjedočiš toliko puta, bude ti
nekako... uznemirujuće. Nisam voljela biti tamo.
Pip: I misliš li da je to imalo utjecaja na djevojke?
Jess: Oh, Becca nikad, ali baš nikad nije htjela razgovarati o svom tati. Ali, da,
bilo je očito da je to narušilo njihovo samopouzdanje. Andie se počela
strašno brinuti o svom izgledu, o tome što ljudi misle o njoj. Znali bi i
urlati jedni na druge kad bi joj roditelji rekli da je vrijeme za pokret, a
Andie nije bila spremna jer još nije napravila frizuru ili završila sa
šminkanjem. Ili kad joj nisu htjeli kupiti novi ruž za usne bez kojega nije
mogla živjeti. Nije mi jasno kako je ta cura ikada mogla pomisliti da je
ružna. Becca je postala opsjednuta svojim manama. Počela je
preskakati obroke. Ali sve te stvari na njih su djelovale različito: Andie
je postajala sve glasnija, a Becca sve tiša.
Pip: A kakav je bio odnos između sestara?
Jess: Jason je i u tome itekako imao svoje prste. Sve što bi se u toj kući
događalo pretvorio bi u neko natjecanje. Ako bi jedna od djevojaka
učinila nešto dobro, na primjer, dobila dobru ocjenu, on bi to iskoristio
da omalovaži onu drugu.
Pip: Ali kakav je bio njihov odnos kad su bile zajedno?
Jess: Mislim, bile su sestre, obje tinejdžerice, svađale su se dozlaboga i onda
nakon nekoliko minuta to zaboravile. Ipak, Becci je Andie uvijek bila
uzor. Bile su vrlo blizu po godinama, samo petnaest mjeseci razlike.
Andie je bila samo godinu iznad nas u školi. A kad smo napunile
šesnaest, Becca je počela, čini mi se, pokušavati kopirati Andie. Mislim
da je to zato što se Andie uvijek činila kao cura s ogromnim
samopouzdanjem i svi su joj se divili. Becca se počela odijevati poput
nje. Molila je tatu da je ranije počne učiti voziti kako bi, čim napuni
118
Knjige.Club Books
sedamnaest, i ona mogla polagati ispit i dobiti auto, baš kao Andie. I
odjednom je počela odlaziti, poput Andie, na kućne tulume.
Pip: Misliš na one koje su zvali ubijačinama?
Jess: Da, da. lako su ih organizirali godinu dana stariji učenici i jedva da smo
ikoga tamo poznavale, jednom me je nagovorila da odemo. Mislim da
je to bilo u ožujku, dakle nedugo prije Andiena nestanka. Ali nije ju
Andie pozvala, već je Becca nekako saznala gdje će se sljedeći tulum
organizirati pa smo se samo pojavile. Prošetale smo dotamo.
Pip: Kako je bilo?
Jess: Uf, užasno. Sjedile smo u kutu cijelu noć ni s kim nismo razgovarale.
Andie je potpuno zasjenila Beccu. Mislim da je bila ljuta što se pojavila.
Malo smo popile i onda je Becca jednostavno nestala. Nisam je mogla
pronaći nigdje među svim onim pijanim tinejdžerima i morala sam
sama pješačiti do kuće, onako pripita. Bila sam jako ljuta na Beccu. A
još više sam bila ljuta sutradan kad mi se konačno udostojila javiti na
telefon i kad sam saznala što se dogodilo.
Pip: A što se dogodilo?
Jess: Nije mi htjela reći, ali bilo je prilično jasno kad me zamolila da odem s
njom po pilulu »za dan poslije«. Stalno sam je ispitivala s kim je
spavala, ali mi jednostavno nije htjela reći. Mislim da joj je bilo
neugodno. Ipak, to me je tada baš uzrujalo. Pogotovo jer je očito to
smatrala toliko važnim da nije imala problema ostaviti me potpuno
samu na tulumu na koji uopće nisam ni željela doći. Gadno smo se
posvađale i to je, valjda, bio početak zahlađivanja našeg prijateljstva.
Becca je izostala iz škole nekoliko puta i nismo se vidjele nekoliko
vikenda. I onda je Andie nestala.
Pip: Jesi li često viđala Bellove nakon što je Andie nestala?
Jess: Posjetila sam ih nekoliko puta, ali Becca nije htjela puno pričati. Nitko
od njih nije puno pričao. Jason je bio još kraćeg fitilja nego inače,
osobito onoga dana kada ga je policija ispitivala. One noći kada je
Andie nestala navodno se aktivirao alarm u njegovom uredu dok su bili
na zabavi. Odvezao se tamo da ga provjeri, ali već je popio dosta
alkohola, pa je bio nervozan što još mora i razgovarati s policijom. Tako
mi je barem Becca rekla. Ali, da, kuća je bila jako tiha. A Beccina je
mama inzistirala da se Andiena soba ostavi u istom stanju, čak i
nekoliko mjeseci kasnije, nakon što se već pretpostavilo da je mrtva i
da se više neće vratiti kući. Za svaki slučaj. Sve je to bilo baš jako tužno.
Pip: Znači, kad ste bile na onoj nesretnoj ubijačini u ožujku, jesi li vidjela što
je Andie radila, s kim je bila?
119
Knjige.Club Books
Jess: Da. Znaš, zapravo nikad nisam znala da je Sal bio Andien dečko sve dok
nije nestala. Nikada ga nije pozvala kući. No znala sam da ima dečka, a
nakon one ubijačine pretpostavila sam da joj je dečko taj neki drugi lik.
Vidjela sam ih same na tom tulumu, šaputali su i izgledali prilično bliski.
U nekoliko navrata. Nikad je nisam vidjela sa Salom.
Pip: Tko? Tko je bio taj lik?
Jess: Hm, bio je to neki visoki plavokosi tip, duže kose, govorio je jako
otmjenim naglaskom.
Pip: Max? Je li se zvao Max Hastings?
Jess: Da, da, mislim da je on bio u pitanju.
Pip: Vidjela si Maxa i Andie same na zabavi?
Jess: Da, izgledali su prilično prisno.
Pip: Jess, puno ti hvala što si razgovarala sa mnom. Bila si mi od velike
pomoći.
Jess: Ma, sve OK. Nego, Pippa, znaš li kako je Becca sada?
Pip: Zapravo sam je baš vidjela neki dan. Mislim da je dobro, diplomirala je
i odrađuje pripravnički u Kiltan Mailu. Dobro izgleda.
Jess: Dobro. Drago mi je što to čujem.
Mučim se i procesirati svu količinu informacija koju sam saznala iz tog jednog
razgovora. Ova se istraga mijenja svaki put kad zavirim u Andien život iz nekog
drugog ugla.
Što više kopam, to mi Jason Bell izgleda sve sumnjiviji. I sada sam saznala da
je baš te večeri na neko vrijeme izbivao sa zabave. Prema onome što je Jess rekla,
zvuči kao emocionalni zlostavljač obitelji. Nasilnik. Seksist. Preljubnik. Nije ni
čudo što je Andie ispala takva s obzirom na tako toksično okruženje. Izgleda da
je Jason svojoj djeci toliko uništio samopouzdanje da je jedno postalo nasilno
poput njega, a drugo se okrenulo samoozljeđivanju. Od Andiene prijateljice
Emme saznala sam da je Becca bila hospitalizirana nekoliko tjedana prije Andiena
nestanka i da ju je Andie trebala paziti te iste večeri. Čini se da Jess nije znala za
samoozljeđivanje. Mislila je da je Becca jednostavno bježala iz škole.
Dakle, Andie nije bila savršena djevojka, a Bellovi nisu bili savršena obitelj.
Te obiteljske fotografije mogu govoriti tisuću riječi, ali većina ih je lažnih.
Kad smo već kod laži: Max. Taj prokleti Max Hastings. Evo citata od riječi do
riječi iz njegova intervjua kada sam ga pitala koliko dobro poznaje Andie:
»Ponekad smo razgovarali, da. Ali nikada nismo bili, ono pravi prijatelji, nisam je
stvarno poznavao. Više poznanici.«
Poznanica s kojom si viđen kako se pipkaš na partiju? Toliko da je osoba koja
je to vidjela pomislila da si baš TI Andien dečko?
120
Knjige.Club Books
I još jedna stvar: iako su bili ista generacija, Andie je imala rođendan u ljeto,
a Max je ponavljao godinu zbog leukemije i ima rođendan u rujnu. Kad se tako
pogleda, razlika među njima je gotovo dvije godine. Iz Andiene perspektive, Max
je tehnički BIO stariji tip. Ali je li on Tajni Stariji Lik? Ravno pred Salovim nosom i
iza njegovih leđa.
Pokušala sam potražiti Maxa na Facebooku. Njegov profil je u biti štur, tu i
tamo neka fotka s odmora ili božićne proslave s roditeljima i rođendanske
čestitke stričeva i teta. Sjećam se da sam ranije pomislila da to nije ni bitno, pa
nisam tome pridavala neko značenje.
Ali više ne zanemarujem ništa, Hastingse. I nešto sam otkrila. Na nekim
Naominim fotkama Max nije označen kao Max Hastings, već kao Nancy
Tangotits. Prije sam mislila da se radi o nekoj privatnoj šali, ali NE, Nancy
Tangotits je Maxov pravi profil na Facebooku. Onaj pod imenom Max Hastings
postojao je tek da zavara one koji bi išli provjeravati njegove online aktivnosti,
kao netko sa sveučilišta na koje se prijavio ili potencijalni poslodavci. Ima smisla,
čak su i neki moji prijatelji počeli mijenjati imena na svojim profilima da ih se ne
pronađe kako se bliži vrijeme prijava na fakultet.
Pravi Max Hastings - i sve njegove divlje, pijane fotografije i objave prijatelja
- skrivao se iza imena Nancy. Tako barem pretpostavljam. Zapravo ne mogu ništa
vidjeti: postavke privatnosti na Nancynom profilu su strogo ograničene. Mogu
vidjeti samo one fotografije ili objave na kojima je i Naomi označena. A one mi
baš ništa ne otkrivaju: nema tajnih fotki Maxa i Andie kako se ljubakaju u
pozadini, nema nijedne fotke iz noći kad je nestala.
Već sam naučila svoju lekciju. Kad nekoga uhvatiš da laže o ubijenoj djevojci,
najbolje je otići do njega i pitati ga zašto.
Osobe od interesa
Jason Bell
Naomi Ward
Tajni Stariji Lik
Nat da Silva
Daniel da Silva
Max Hastings (Nancy Tangotits)
121
Knjige.Club Books
Šesnaest
VRATA SU OVAJ PUT bila drugačija. Kad je posljednji put bila ovdje, prije više od
šest tjedana, bila su smeđe boje. Sada su bila prekrivena prošaranim slojem
bijele boje, a ona tamna još se nazirala kroz nju.
Pip je pokucala, ovaj put nešto odlučnije, nadajući se da će nadjačati
brujanje usisavača koje se. čulo iznutra.
Brujanje je naglo stalo ostavljajući za sobom tišinu koja je lagano
vibrirala. Potom su se čuli oštri koraci po tvrdom podu.
Vrata su se otvorila i pred njom je stajala lijepo odjevena žena s ružem
boje višnje.
»Bok«, rekla je Pip. »Ja sam Maxova prijateljica, je li kod kuće?«
»Oh, bok«, žena joj se nasmiješila otkrivajući tako crvenu mrlju na
jednom od gornjih zuba. Odmaknula se da propusti Pip. »Je, kod kuće je,
uđi...«
»Pippa«, nasmiješila se ulazeći.
»Pippa. Da, u dnevnoj sobi je. Viče na mene što usisavam dok on igra neku
opasnu igricu. Očito je ne može pauzirati.«
Maxova mama otpratila je Pip niz hodnik pa kroz otvoreni prolaz do
dnevne sobe.
Max je ležao na sofi, u donjem dijelu karirane pidžame i bijeloj majici
kratkih rukava, a u rukama je držao džojstik i bijesno palcem pritiskao tipku
X. Mama se lagano nakašljala. Max je podignuo pogled.
»Oh, bok, Pippa s čudnim prezimenom«, rekao je svojim dubokim,
profinjenim glasom, a pogled mu se vratio na igricu. »Otkud ti ovdje?«
Pip je refleksno skoro napravila grimasu, ali se ipak uspjela usiljeno
nasmiješiti. »Ma ništa posebno.« Ležerno je slegnula ramenima. »Došla sam
te samo pitati koliko dobro si stvarno poznavao Andie Bell.«
Pauzirao je igru.
Max se pridignuo, zurio u Pip, zatim u svoju mamu, pa opet u Pip.
»Onda«, rekla je njegova mama, »je li netko za šalicu čaja?«
»Nije.« Max je ustao. »Idemo gore, Pippa.«
Prošao je pokraj njih i počeo se penjati velikim stubištem u hodniku, a
bosa su mu stopala tutnjala po gazištima. Pip ga je slijedila, pristojno
122
Knjige.Club Books
mahnuvši njegovoj mami. Na vrhu stuba Max je otvorio vrata svoje sobe i
pokazivao joj da uđe.
Pip je oklijevala, s jednim stopalom iznad tepiha sa svježim tragovima
usisavača. Smije li doista ostati nasamo s njim?
Max je nestrpljivo trznuo glavom.
Mama mu je bila u prizemlju. Trebala bi se osjećati sigurno. Odlučno je
zakoračila u njegovu sobu.
»Baš ti hvala na tome«, rekao je zatvarajući vrata. »Mama mi nije baš
trebala znati da sam opet razgovarao o Andie i Salu. Ta je žena poput
lovačkog psa, nikad ništa ne pušta.«
»Pitbul«, rekla je Pip. »Pitbul je taj koji ne pušta stvari iz čeljusti.«
Max je sjeo na smeđi prekrivač svog kreveta. »Vrlo važno. Što si trebala?«
»Rekla sam ti. Želim znati koliko si dobro doista poznavao Andie.«
»Već sam ti rekao«, odgovorio je nalaktivši se i gledajući nekamo iza
Pipina ramena. »Nisam je baš najbolje poznavao.«
»Mmm da.« Pip se naslonila na vrata. »Samo poznanici, zar ne? To si
rekao?«
»Da, jesam.« Počešao se po nosu. »Bit ću iskren, tvoj me ton pomalo
počinje nervirati.«
»Dobro«, rekla je prateći njegov pogled koji je ponovno bio usmjeren na
ploču na suprotnom zidu, prepunu plakata, fotografija i podsjetnika
zakačenih pribadačama. »A mene tvoje laži pomalo počinju intrigirati.«
»Kakve laži?« rekao je. »Nisam je dobro poznavao.«
»Zanimljivo«, rekla je Pip. »Razgovarala sam s jednom svjedokinjom koja
je bila na ubijačini na kojoj ste ti i Andie bili zajedno u ožujku 2012.
Zanimljivo je jer je rekla da vas je vidjela same nekoliko puta te večeri i da ste
izgledali prilično bliski.«
»Tko je to rekao?« Još jedan mikropogled na oglasnu ploču.
»Ne smijem otkriti svoje izvore.«
»Dragi Bože.« Nasmijao se dubokim grlenim smijehom. »Ti si
poremećena. Jasno ti je da zapravo nisi policajka, zar ne?«
»Izbjegavaš pitanje«, rekla je. »Jeste li se ti i Andie potajno viđali iza
Salovih leđa?«
Max se opet nasmijao. »Bio mi je najbolji prijatelj.«
»To nije odgovor.« Pip je prekrižila ruke.
»Ne. Ne, nisam se viđao s Andie Bell. Kao što sam rekao, nisam je baš tako
dobro poznavao.«
»Kako vas je onda moj izvor vidio zajedno? I s obzirom na to kako ste se
ponašali, pomislio da si ti zapravo Andien dečko?«
Dok je Max kolutao očima na to pitanje, Pip je kradomice pogledala
oglasnu ploču. Neke su bilješke i komadići papira mjestimično bili pribodeni
u nekoliko slojeva, s prekrivenim kutovima i uvijenim rubovima. Na samom
123
Knjige.Club Books
vrhu bile su pričvršćene fotografije Maxa na skijanju i surfanju. Većinu ploče

zauzimao je plakat filma Psi iz rezervoara.
»Ne znam«, rekao je. »Tko god da je to rekao, taj se vara. Vjerojatno je bio
pijan. Nepouzdan izvor, moglo bi se reći.«
»OK.« Pip se laganim koracima odmaknula od vrata. Napravila je
nekoliko koraka udesno, a zatim još par kojima se udaljila od Maxa kako ne
bi odmah shvatio da se postupno približava njegovoj ploči. »Onda, da
raščistimo to.« Ponovno je napravila par koraka, sve bliže i bliže ploči. »Kažeš
da nikad nisi razgovarao nasamo s Andie na onom tulumu?«
»Ne znam baš da nikad nisam« rekao je Max, »ali nije da impliciraš.«
»OK, OK.« Pip je podigla pogled s poda, sada stojeći samo nekoliko koraka
od ploče. »A zašto stalno gledaš ovamo?« Okrenula se na petama i počela
pregledavati papiriće pričvršćene na ploču.
»Hej, stani.«
Čula je kako je krevet zaječao kad je Max ustao. Pip je pogledom, ali i
prstima pregledavala popise obaveza, naškrabana imena tvrtki i projekata za
nadarene studente, letke i stare fotografije mlađeg Maxa u bolničkom
krevetu.
Iza nje su se začuli teški koraci bosih stopala.
»To su privatne stvari!«
A onda je ugledala mali bijeli kut papira zataknutog ispod postera filma
Psi iz rezervoara. Izvukla je papirić naglo baš u trenutku kad ju je Max zgrabio
za ruku. Okrenula se prema njemu, a njegovi su se prsti zarili u njezino
zapešće. I onda su oboje spustili pogled na komad papira koji je držala ruci.
Pip je zinula.
»Jebemu.« Max joj je pustio ruku i provukao prste kroz svoju neukroćenu
kosu.
»Samo poznanici?« rekla je drhtavim glasom.
»Što ti sebi umišljaš?« rekao je Max. »Kopaš mi tu po stvarima.«
»Samo poznanici?« ponovila je Pip držeći isprintanu fotografiju pred
Maxovim licem.
Na njoj je bila Andie.
Fotka snimljena u ogledalu. Stajala je na crveno-bijelom popločanom
podu, s podignutom desnom rukom kojom je čvrsto stezala telefon. Usne su
joj bile napućene, a pogled kao da pozira za časopis. Na sebi nije imala ništa
osim crnih hlačica.
»Želiš li ovo objasniti?« rekla je Pip.
»Ne.«
»Ma da, znači prvo to želiš objasniti policiji? Shvaćam.«
Pip ga je ljutito pogledala i pretvarala se kao da kreće prema vratima.
124
Knjige.Club Books
»Daj, nemoj dramatizirati«, rekao je Max uzvraćajući joj jednako ljutito,

svojim staklenastim plavim očima. »To nema nikakve veze s onim što joj se
dogodilo.«
»Ostavit ću to njima da odluče.«
»Ne, Pippa.« Prepriječio joj je put do vrata. »Gledaj, stvarno nije tako kako
izgleda. Nije mi Andie dala tu fotku. Našao sam je.«
»Našao si je? Gdje?«
»Jednostavno je ležala na podu u školi. Našao sam je i zadržao. Andie
nikad nije saznala za to.« Govorio je glasom u kojemu se osjetilo preklinjanje.
»Našao si golišavu sliku Andie kako tamo negdje leži na podu u školi?«
Nije se ni trudila sakriti koliko mu ne vjeruje.
»Da. Bila je skrivena u stražnjem dijelu učionice. Kunem se.«
»A nisi rekao Andie ili nekom drugom da si je pronašao?« rekla je Pip.
»Ne, samo sam je zadržao.«
»Zašto?«
»Ne znam«, glas mu je postajao viši. »Zato što je seksi i želio sam je
zadržati. A onda se činilo pogrešnim baciti je nakon... Što je? Ne osuđuj me.
Fotkala se sama. Očito je željela da je se gleda.«
»I ti očekuješ da ti povjerujem da si samo tako pronašao golišavu sliku
Andie, djevojke s kojom si viđen u vrlo prisnom odnosu na tulumima...«
Max ju je prekinuo. »To nema veze jedno s drugim. Niti sam razgovarao s
Andie zato što smo bili zajedno niti čuvam tu sliku zato što smo bili zajedno.
Nismo bili zajedno. Nikada nismo bili zajedno.«
»Znači, bili ste sami dok ste razgovarali na tom tulumu?« rekla je Pip
pobjedonosno.
Max je na trenutak prekrio lice rukama, vršama prstiju pritiskajući oči.
»Dobro«, rekao je tiho, »ako ti kažem, hoćeš li me, molim te, pustiti na
miru? I bez policije.«
»Ovisi.«
»U redu. Poznavao sam Andie bolje nego što sam ti rekao. Puno bolje.
Prije nego što je prohodala sa Salom. Ali nismo bili zajedno. Kupovao sam od
nje.«
Pip ga je zbunjeno pogledala, razmišljajući o njegovim posljednjim
riječima.
»Kupovao što... drogu?« tiho je upitala.
Max je kimnuo. »No, ništa superozbiljno. Samo travu i poneku tabletu.«
»Opa! Čekaj malo.« Pip je podigla prst da se skoncentrira, da svom mozgu
da malo prostora za razmišljanje. »Andie Bell je dilala drogu?«
»Pa, da, ali samo na tulumima i kad bismo izlazili u klubove i slično. I to
samo nekolicini ljudi. Najviše šačici. Nije bila pravi diler.« Max je zastao.
»Radila je s pravim dilerom negdje iz grada, uvela ga među školarce. Oboma
im se isplatilo.«
125
Knjige.Club Books
»Zato je uvijek imala toliko gotovine«, rekla je Pip, a dio slagalice se uz

gotovo čujan klik posložio u njezinoj glavi. »Je li i ona uzimala drogu?«
»Ne baš. Mislim da je to činila samo zbog novca. Novca i moći koju joj je
pružao. Bilo je jasno da je uživala u tome.«
»A je li Sal znao da prodaje drogu?«
Max se nasmijao. »Ma kakvi«, rekao je, »ne, ne, ne. Sal je uvijek mrzio
drogu, to bi ga jako razočaralo da je znao. Andie je to skrivala od njega. Bila
je dobra u čuvanju tajni. Mislim da su jedino oni koji su kupovali od nje to
znali. Ali uvijek sam mislio da je Sal pomalo naivan. Čudi me što nikad nije
saznao.«
»Koliko dugo se time bavila?« upitala ga je Pip osjećajući kako se u njoj
pojavila neka iskrica zloće od uzbuđenja.
»Neko vrijeme.« Max je pogledao u strop, a oči su mu se okretale kao da
odvrće neka vlastita sjećanja. »Mislim da sam prvi put od nje kupio travu
početkom 2011., kad je još imala šesnaest godina. Vjerojatno je tada s tim
počela.«
»A tko je bio Andien diler? Od koga je nabavljala drogu?«
Max je slegnuo ramenima. »Ne znam, nikad nisam upoznao tog lika.
Kupovao sam samo preko Andie i nikad mi nije rekla o kome se radi.«
Pip je napustilo prvotno uzbuđenje. »Baš ništa ne znaš? Nikad nisi
kupovao drogu u Kiltonu nakon što je Andie ubijena?«
»Ne.« Ponovno je slegnuo ramenima. »Ne znam ništa više od toga.«
»Ali jesu li i drugi na tulumima koristili drogu? Gdje su je nabavljali?«
»Ne znam, Pippa«, rekao je Max, posebno naglašavajući svoje riječi.
»Rekao sam ti što si željela čuti. A sada želim da odeš.«
Zakoračio je prema naprijed i istrgnuo joj fotografiju iz ruku. Palcem je
prekrio Andieno lice, a fotka se zgužvala u njegovom čvrstom i drhtavom
stisku. Kako ju je presavijao, razdvojila se po sredini Andienog tijela.
126
Knjige.Club Books
Sedamnaest
PIP SE ISKLJUČILA IZ RAZGOVORA i slušala pozadinske zvukove kantine.

Kombinacija basa od struganja stolica po podu i smijuljenja grupe
tinejdžera, čiji su glasovi varirali od dubokih tenora do piskutavih soprana.
Melodično lupanje pladnjeva za ručak dok klize po klupama, dok se na njih
stavljaju paketići sa salatom ili zdjelice juhe, usklađeno sa šuškanjem
paketića čipsa i tračevima od događaja prošlog vikenda.
Pip ga je primijetila prije ostalih i mahnula mu da priđe njihovom stolu.
Ant je doteturao držeći dva zapakirana sendviča u naručju.
»Bok, ljudi«, rekao je skliznuvši na klupu pokraj Care i bacajući se na
sendvič broj jedan.
»Kako je bilo na treningu?« upitala je Pip.
Ant ju je ispitivački pogledao, s lagano otvorenim ustima u kojima su se
nazirali prožvakani sastojci sendviča. »Dobro«, progutao je. »Zašto si
ljubazna prema meni? Što želiš?«
»Ništa«, nasmijala se Pip. »Samo pitam kako je bilo na nogometu.«
»A ne«, ubacio se Zach, »to je previše ljubazno za tebe. Nešto drugo je u
pitanju.«
»Ništa drugo nije u pitanju.« Slegnula je ramenima. »Samo što se povećao
nacionalni dug i podigla razina mora na globalnoj razini.«
»Vjerojatno ti se podigla razina hormona«, rekao je Ant.
Pip je rukom okretala nevidljivu ručicu i naglo izbacila srednji prst prema
njemu.
Već su je počeli zadirkivati. Čekala je punih pet minuta da počnu pričati o
posljednjoj epizodi one serije o zombijima koju su svi gledali, a Connor je
začepio uši i glasno pjevušio jer je još nije odgledao.
»Dakle, Ante«, Pip mu se ponovno pokušala obratiti, »znaš onog svog
prijatelja Georgea s nogometa?«
»Da, vjerujem da poznajem svog prijatelja Georgea s nogometa«, rekao je
smatrajući se očito baš zabavnim.
»Je li još u onoj ekipi koja organizira one ubijačine?«
Ant kimne. »Da. Zapravo mislim da je sljedeća baš u njegovoj kući.
Roditelji su mu u inozemstvu zbog proslave godišnjice braka ili tako nešto.«
»Ovog vikenda?«
127
Knjige.Club Books
»Da.«
»Misliš li...« Pip mu se približila i nalaktila na stol. »Misliš li da bi nam
mogao srediti da nas pozovu?«
Svi njezini prijatelji okrenuli su se i s nevjericom buljili u nju. »Tko si ti i
što si učinila s Pippom Fitz-Amobi?« rekla je Cara.
»Zašto?« Osjetila je kako se počela opravdavati, a neka četiri bezvezna
razloga izlazila su na površinu, spremna za ispaljivanje. »Ovo nam je zadnja
godina u školi. Pomislila sam da bi nam svima bilo fora otići. Vrijeme je baš
taman, prije rokova za predavanje raznih zadaća i probnih ispita.«
»Meni i dalje zvuči pipovski«, nasmiješio se Connor.
»Želiš ići na tulum u nečiju kuću?« ozbiljno joj je odvratio Ant.
»Da«, rekla je.
»Svi će se ubiti od cuge, bit će onih koji se drpaju, povraćaju, padaju u
nesvijest. Bit će pravi svinjac na podu«, rekao je Ant. »To stvarno nije mjesto
gdje želiš biti, Pip.«
»Zvuči... kulturno«, rekla je. »Ipak želim ići.«
»OK, dogovoreno.« Ant je pljesnuo rukama. »Idemo.«
Pip je svratila do Ravija na putu kući iz škole. Stavio je šalicu crnog čaja ispred
nje, rekavši da nema potrebe čekati ni časak da se ohladi jer je unaprijed na
to mislio i ulio malo hladne vode.
»Dobro«, konačno je rekao, a glava mu je poskakivala dok je malo
potvrdno kimao, a malo negodujući odmahivao pokušavajući spojiti sliku
Andie Bell - slatke, zgodne plavuše - kao dilerice droge. »OK, znači vjeruješ
da bi čovjek koji joj je dobavljao drogu mogao biti počinitelj?«
»Da«, rekla je. »Ako netko može biti toliko pokvaren da djed prodaje
drogu, definitivno mislim da bi mogao biti i sklon ubojstvu.«
»Da, vidim logiku«, kimnuo je. »Ali kako ćemo pronaći tog dilera?«
Nespretno je spustila šalicu na stol i zagledala se odlučnim pogledom u
njega.
»Spremam se na tajni zadatak«, rekla je.
128
Knjige.Club Books
Osamnaest
»TO JE KUĆNI TULUM, a ne predstava pantomimičara«, rekla je Pip, pokušavajući

otrgnuti glavu iz Carinog stiska. Ali Cara ju je čvrsto držala za lice.
»Da, ali imaš sreće - imaš takvo lice koje može podnijeti sjenilo. Prestani
se migoljiti, skoro sam gotova.«
Pip je izdahnula i popustila pod Carinim pritiskom, prepuštajući se
prisilnom dotjerivanju. Još uvijek se durila što su je prijatelji natjerali da se
presvuče iz hlača i odjene Laureninu haljinu koja je bila dovoljno kratka da
bi mogla proći i kao majica kratkih rukava. Baš su se dobro nasmijali kad je
to rekla.
»Cure«, doviknula je Pipina mama uza stube, »požurite. Victor je počeo
pokazivati Lauren svoje plesne pokrete tu u prizemlju.«
»O, Isuse«, rekla je Pip. »Jesam li gotova? Moramo je otići spasiti.«
Cara se nagnula naprijed i puhnula joj u lice. »Da.«
»Suuuper«, rekla je Pip, zgrabila torbicu i još jednom provjerila je li joj
mobitel napunjen do kraja. »Hajdemo.«
»Zdravo, srce«, rekao je glasno njezin tata dok su Pip i Cara silazili
stubama. »Lauren i ja smo zaključili da bih i ja trebao ići na tu vašu uvijačinu.«
»Ubijačinu, tata. I to samo preko mene mrtve.«
Victor joj je prišao, zagrlio je oko ramena i pritisnuo. »Mala Pipsy ide na
kućni tulum.«
»Pa daaa«, rekla je Pipina mama, uz širok i blistav osmijeh. »Tulum s
alkoholom i dečkima.«
»Da.« Popustio je stisak i pogledao je, pa joj ozbiljnim izrazom lica i
podignutim prstom rekao: »Pip, zapamti, moraš makar malo biti
neodgovorna.«
»Ajde, dobro«, rekla je Pip, zgrabila ključeve auta i odšetala do ulaznih
vrata. »Idemo sada. Zbogom, moji uvrnuti i nenormalni roditelji.«
»Zbogom«, rekao je Victor dramatično, hvatajući se za ogradu stubišta i
pružajući ruke za tinejdžerima koji su izlazili, kao da je kuća brod koji tone, a
on junak kapetan koji tone s njim.
Čak je i pločnik ispred kuće pulsirao od glazbe. Njih troje došetalo je do

ulaznih vrata i Pip je podigla ruku da pokuca. Nakon što je to učinila, vrata su
129
Knjige.Club Books
se otvorila prema unutra, otkrivajući ulaz u uskovitlanu kakofoniju treštećeg

zvuka s dubokim basovima, nerazgovijetnog čavrljanja i prigušene rasvjete.
Pip je oprezno zakoračila unutra, a prvim udahom već se kontaminirala
sparnim metalnim mirisom votke, primjesom vonja znoja i ponešto
bljuvotine. Ugledala je domaćina Antova prijatelja Georgea, koji je pokušavao
zažvaliti djevojku s niže godine u školi, otvorenih očiju koje su netremice
zurile u nju. Pogledao je u njihovu pravcu i, ne prekidajući ljubljenje, mahnuo
im iza leđa svoje partnerice.
Pip nije mogla uzvratiti na takav pozdrav, pa ga je ignorirala i krenula niz
hodnik. Cara i Lauren hodale su uz nju, a Lauren je morala prekoračiti Paula
s politike koji je ležao dijelom naslonjen na zid i tiho hrkao.
»Ovo je... za neke ljude zabava«, promrmljala je Pip dok su ulazili u
dnevnu sobu otvorenog tipa i kaos tinejdžerske vreve na koju su naišli:
stiskanje i izvijanje tijela uz glazbu, cijele utvrde od klimavo poredanih
pivskih boca, pijani monolozi o smislu života koje su poneki izvikivali kroz
cijelu prostoriju, vlažne mrlje na tepihu, nesuptilno češkanje prepona i parovi
pripijeni uza zidove na kojima se vidjela kondenzacija.
»Ti si ta koja je tako silno željela doći«, rekla je Lauren mašući nekim
djevojkama s kojima je išla na dramsku sekciju poslije škole.
Pip je progutala slinu. »Da. A Pip u sadašnjosti uvijek je zadovoljna
odlukama Pip iz prošlosti.«
Tada su ih primijetili Ant, Connor i Zach i krenuli im u susret, spretno se
probijajući kroz teturajuću gomilu.
»Jeste li OK?« rekao je Connor, nespretno zagrlivši Pip i ostale. »Kasnite.«
»Znam«, rekla je Lauren. »Morali smo presvući Pip.«
Pip nije shvaćala zašto bi pojavljivanje u hlačama na tregere bilo
sramotno, dok su trzajući pokreti robotskog plesa Laureninih prijatelja iz
dramske sekcije bili potpuno prihvatljivi.
»Ima li tu neka šalica?« pitala je Cara podižući bocu votke i limunade.
»Da, dođi da ti pokažem«, rekao je Ant i odveo Caru prema kuhinji.
Kad se Cara vratila s pićem i za nju, Pip se pretvarala da često otpija iz
šalice, kimala i smijala se uz razgovor. Čim joj se ukazala prilika, prišla je
kuhinjskom sudoperu, izlila piće iz šalice i napunila je vodom.
Kasnije, kad se Zach ponudio da joj ponovno napuni šalicu, morala je
ponovno izvesti isti trik, ali nije mogla izbjeći Joea Kinga, koji je sjedio iza nje
na engleskom. Njegov jedini način zbijanja šale bio je izgovoriti nešto
glupavo, pričekati da njegova žrtva napravi zbunjeno lice i onda reći: »Ja sam
samo Joe King.«22
22
Joseph Aaron King (Joe King) je američki glazbenik - gitarist, pjevač, tekstopisac i
suosnivač rock-grupe The Fray iz Denvera, op. prev.
130
Knjige.Club Books
Nakon što je i treći put pokušao šalu na istu foru, Pip se ispričala i otišla
sakriti u kut, sretna što je ostala sama. Stajala je tamo u sjeni, neometana, i
pomno proučavala prostoriju. Promatrala je one koji su plesali i one koji su
se pretjerano uživljeno žvalili, pokušavajući opaziti bilo kakvo sumnjivo
dodavanje nečega iz ruke u ruku, tablete ili iskrivljene čeljusti od žvakanja.
Preširoke zjenice. Sve što bi je moglo dovesti do Andienog dilera droge.
Prošlo je cijelih deset minuta i Pip nije primijetila ništa sumnjivo, osim
dječaka po imenu Stephen koji je razbio daljinski upravljač za TV i sakrio
dokaz u vazu za cvijeće. Pratila ga je pogledom dok je tumarao do velike
ostave pa prema stražnjim vratima te posegnuo za kutijom cigareta u stražnji
džep.
Naravno.
Prvo mjesto na popisu koje je trebala izvidjeti je vanjski prostor gdje se
sastaju pušači. Pip se probijala kroz sav taj metež, laktovima se štiteći od
nasrtljivaca i likova koji su bauljali unaokolo.
Vani je bila šačica ljudi. Nekoliko tamnih sjena kotrljalo se po trampolinu
u dnu vrta. Uplakana Stella Chapman stajala je kraj kante za otpad u vrtu i
urlala na nekoga na telefonu. Druge dvije cure s njezine godine na dječjoj
ljuljački vodile su nekakav razgovor koji se činio vrlo ozbiljnim, isprekidan
prekrivanjem usta dlanovima od čuđenja. Bio je tamo i Stephen Thompson ili
Timpson iza kojeg je sjedila na matematici. Sjedio je na vrtnom zidiću, s
cigaretom u ustima i objema rukama kopao po džepovima.
Pip mu je prišla. »Bok«, rekla je naslonivši se na zid pokraj njega.
»Bok, Pippa«, rekao je Stephen vadeći cigaretu iz usta kako bi mogao
govoriti. »Što ima?«
»Ma ništa posebno«, rekla je Pip. »Tek sam izašla, tražim maticu.«
»Nemam pojma tko je ona, žao mi je«, rekao je i konačno uspješno
izvukao neonskozeleni upaljač iz džepa.
»Ne tko.« Pip se okrenula i značajno ga pogledala. »Tražim vutru, kužiš?«
»Molim?«
Pip je provela sat vremena na internetu tog jutra pretražujući Urbani
rječnik da bi saznala koji se ulični izrazi danas koriste za marihuanu.
Pokušala je ponovno, stišavši glas do šapta. »Ma znaš, tražim malo trave,
žiže, mašu, splif, skartk, đuđu. Znaš već na što mislim. Gandžu.«
Stephen je prasnuo u smijeh. »Džizs«, zahihotao se, »totalno si urokana.«
»Normalno da jesam.« Pokušala je odglumiti pijano smijuljenje, ali ispalo
je više zlurado. »Onda, imaš li? Malo džoje?«
Kad se prestao smijati, okrenuo se da je dobro pogleda od glave do pete.
Pogled mu se vrlo očigledno zaustavio na njezinim grudima i neosunčanim
nogama. Pip se okretao želudac od tog pogleda, osjećala je kako je guta
mračni plimni val gađenja i srama. Uputila mu je mentalni prijekor ravno u
facu, ali usta su joj morala ostati zatvorena. Bila je na tajnom zadatku.
131
Knjige.Club Books
»Da«, rekao je Stephen grickajući donju usnicu. »Mogu nam smotati jedan
džoint.« Ponovno je prekopavao džepove i izvukao vrećicu trave i paketić
rizli.
»Može, molim te«, Pip je kimnula osjećajući tjeskobu i uzbuđenje, ali i
laganu mučninu. »Samo ga smotaj. Smotaj ga kao... hm, malu bebu.«
Ponovno se nasmijao pa liznuo po rubu rizle, pokušavajući zadržati
kontakt očima s njom dok mu je ružičasti debeljuškasti jezik bio isplažen. Pip
je skrenula pogled. Prošlo joj je kroz glavu da je ovaj put možda otišla
predaleko s domaćom zadaćom. Možda. Ali ovo više nije bio samo projekt.
Ovo je bilo za Sala, za Ravija. Za istinu. Za njih bi to mogla učiniti.
Stephen je zapalio džoint i dva puta ga duboko uvukao prije nego što ga
je dodao Pip. Nespretno ga je uzela između srednjaka i kažiprsta i prinijela
usnama. Okrenula je glavu tako da joj kosa padne preko lica pa se pretvarala
da je nekoliko puta povukla dim.
»Mmm, baš je dobar«, rekla je vraćajući ga Stephenu. »Ludilo, moglo bi se
reći.«
»Baš dobro izgledaš večeras«, rekao je Stephen, povukao još jednom i
ponovno joj pružio džoint.
Pip ga je pokušala uzeti pazeći da se ne dotaknu prstima. Još jedan
tobožnji dim, ali miris je bio presnažan, pa se nakašljala dok mu je postavljala
sljedeće pitanje.
»Dakle«, rekla je vraćajući mu džoint, »gdje bih mogla nabaviti ovako
nešto?«
»Možeš ga podijeliti sa mnom.«
»Ne, mislim, od koga kupuješ? Kužiš, tako da si i ja mogu nabaviti.«
»Ma od nekog lika u gradu.« Stephen se promeškoljio na zidu, sve više joj
se približavajući. »Zove se Howie.«
»A gdje živi taj Howie?« rekla je Pip vraćajući mu džoint i koristeći taj
pokret kao izgovor da se odmakne od Stephena.
»Nemam pojma«, rekao je Stephen. »Ne prodaje u svojoj kući. Nalazimo
se na parkiralištu kod stanice, tamo na kraju gdje nema kamera.«
»U večernjim satima?« upitala je Pip.
»Obično, da. Kad mi pošalje poruku.«
»Imaš li njegov broj?« Pip je posegnula u torbu tražeći svoj telefon. »Mogu
li ga dobiti?«
Stephen je odmahnuo glavom. »Pobjesnio bi kad bi znao da dijelim njegov
broj tek tako. Ne moraš ići k njemu. Ako nešto želiš, možeš samo dati lovu
meni i ja ću ti nabaviti. Čak i s popustom.« Namignuo je.
»Stvarno bih radije kupila izravno od njega«, rekla je Pip osjećajući
vrućinu kako joj se penje uz vrat jer je bila iziritirana.
»Neće ići.« Odmahnuo je glavom, promatrajući njezina usta.
132
Knjige.Club Books
Pip je brzo skrenula pogled, a njezina duga tamna kosa pretvorila se u

zastor između njih. Njezina je frustracija bila preglasna, hraneći se svim
drugim mislima. Očito joj nije namjeravao popustiti.
A onda joj je sinula ideja.
»Pa, kako onda mogu kupiti preko tebe?« rekla je uzimajući džoint iz
njegovih ruku. »Nemaš ni moj broj.«
»Ah, kakva šteta«, rekao je Stephen, a glas mu je bio tako ljigav da mu je
gotovo curio iz usta. Posegnuo je u stražnji džep i izvukao telefon. Lupajući
prstom po zaslonu, upisao je svoju lozinku i pružio joj otključani telefon.
»Ukucaj mi svoj broj«, rekao je.
»U redu«, odgovorila je Pip.
Otvorila je ikonu s kontaktima i pomaknula ramena, okrenuvši se ravno
prema Stephenu tako da nije mogao vidjeti zaslon. Utipkala je »How« u
pretraživanje kontakata i jedini rezultat koji je iskočio bio je Howie Bowers i
njegov broj telefona.
Proučavala je niz znamenki. Kvragu, nikad neće moći zapamtiti cijeli broj.
Iskrsnula joj je još jedna ideja. Možda bi mogla ufotkati zaslon njegovog
telefona. Njezin je ležao na zidu pokraj nje. Ali Stephen joj je bio preblizu,
zurio u nju i žvakao svoj prst. Trebalo joj je nešto da ga omete.
Iznenada je zateturala prema naprijed i bacila džoint preko travnjaka.
»Oprosti«, rekla je, »mislila sam da je neka buba na meni.«
»Ne brini se, dohvatit ću ga.« Stephen je skočio sa zida.
Pip je imala samo nekoliko sekundi. Zgrabila je svoj telefon, kliznula
prstom ulijevo na kameru i postavila je iznad zaslona Stephenova telefona.
Srce joj je luđački udaralo, a prsa su joj se neugodno stezala.
Kamera na telefonu automatski je namještala fokus, trateći tako
dragocjeno vrijeme.
Prst joj je lebdio iznad tipke.
Slika se izoštrila pa je uslikala i ispustila telefon u krilo baš kad se Stephen
okrenuo.
»Dobro je, još uvijek je upaljen«, rekao je, skočivši natrag na zid, preblizu
njoj.
Pip je Stephenu pružila njegov telefon. »Um, oprosti, mislim da ti zapravo
neću dati svoj broj«, rekla je. »Odlučila sam da droga ipak nije za mene.«
»Nemoj me zezati«, rekao je Stephen stisnuvši prste oko svog telefona i
Pipine ruke. Nagnuo se prema njoj.
»Ne, hvala«, rekla je i odmaknula se. »Mislim da ću se vratiti unutra.«
I u tom trenutku je Stephen stavio ruku na njezin potiljak, povukao je
naglo prema sebi i navalio na njezino lice. Pip se iskobeljala i gurnula ga od
sebe. Toliko ga je snažno gurnula da je pao s vrtnog zidića i ostao ispružen na
mokroj travi.
»Glupa droljo«, rekao je, podigao se i obrisao hlače.
133
Knjige.Club Books
»Degenerirani, izopačeni, pokvareni majmune. Uz ispriku majmunima«,

uzvratila je Pip. »Rekla sam ne.«
Tada je shvatila. Nije znala kako ili kada se to dogodilo, ali podigavši
pogled vidjela je da su bili potpuno sami u vrtu.
Strah ju je u trenu preplavio, a koža joj se naježila.
Stephen se popeo natrag preko zidića, a Pip se okrenula i pojurila prema
vratima.
»Hej, sve je u redu, možemo još malo razgovarati«, rekao je, uhvativši je
za zapešće da je povuče natrag.
»Pusti me, Stephene.« Bijesno je istresla te riječi prema njemu.
»Ali...«
Pip ga je drugom rukom zgrabila za zapešće i stisnula, zarivši mu nokte u
kožu. Stephen je prosiktao od boli kroz zube i pustio je, ali Pip nije čekala ni
trena. Potrčala je prema kući i zalupila vratima, zaključavši ih za sobom uz
čujno škljocanje.
Kad se vratila unutra, probijala se na improviziranom plesnom podiju na
perzijskom sagu kroz gomilu, koja ju je gurala na sve strane. Među dijelovima
tijela koji su mlatarali i znojnim nasmijanim licima, tražila je Carino lice, koje
bi joj pružilo sigurnost.
Zgnječenoj među svim tim tijelima, bilo joj je zagušljivo i vruće. Ali Pip je
drhtala, prožimala ju je hladnoća kao zakašnjela reakcija na šok i osjetila je
kako joj udara po golim koljenima.
134
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-3./10./2017.
Nove informacije: Večeras sam čekala u autu četiri sata. Na udaljenom kraju
parkirališta kod stanice. Provjerila sam, nema kamera. Putnici su u tri odvojena
vala stizali iz londonskog Marylebonea i vraćali se s posla, među njima i moj tata.
Srećom, nije primijetio moj auto.
Nisam vidjela nikoga da se mota okolo. Nikoga tko bi izgledao kao netko tko
je došao kupiti ili prodati drogu. Nije baš da znam kako takva osoba izgleda. Nikad
ne bih pomislila ni da je Andie Bell bila takva osoba.
Da, znam da sam zahvaljujući ljigavom Stephenu uspjela saznati broj Howieja
Bowersa. Mogla bih samo nazvati tog Howieja i vidjeti je li spreman odgovoriti
mi na par pitanja o Andie. Ravi misli da bismo to trebali učiniti. Ali - budimo realni
- neće mi tako lako dati nikakve informacije. On je ipak diler. Pa neće valjda to
priznati nekom strancu preko telefona, kao da ležerno razgovara o vremenu ili
ekonomiji prelijevanja.
Ne. jedini način na koji će pristati razgovarati s nama je ako odmah imamo
nešto čime ga možemo držati u šaci.
Vraćam se na stanicu sutra navečer. Ravi opet ima posla, ali mogu ja to i
sama. Jednostavno ću reći roditeljima da pišem zadaću iz engleskog kod Care.
Što više moram lagati, to mi postaje sve lakše.
Moram pronaći Howieja.
Trebam pronaći to nešto čime ga možemo ucijeniti.
A trebam i sna.
Osobe od interesa
Jason Bell
Naomi Ward
Tajni Stariji Lik
Nat da Silva
Daniel da Silva
Max Hastings
Diler - Howie Bowers?
135
Knjige.Club Books
Devetnaest
PIP JE BILA na trinaestom poglavlju, čitajući uz jako srebrnkasto svjetlo baterije

na svom telefonu, kad je primijetila jednu siluetu kako prolazi ispod ulične
svjetiljke. Bila je u automobilu, koji je parkirala na stražnjem, udaljenom
dijelu parkirališta kod stanice, gdje se svakih pola sata začula škripa i
tutnjava vlakova iz Londona ili Aylesburyja.
Ulična rasvjeta upalila se prije otprilike sat vremena, nakon zalaska sunca
i obojila Little Kilton u plavkastu boju koja je postajala sve tamnija.
Narančastožuta svjetla su zujala osvjetljavajući područje neugodnom
industrijskom svjetlošću.
Pip je zaškiljila gledajući kroz prozor. Kad je lik prošao ispod svjetiljke,
vidjela je da se radi o muškarcu u tamnozelenoj jakni s krznenom kapuljačom
i kričavom narančastom podstavom. Kapuljača mu je bila podignuta preko
lica na koje je padala sjena, a jedino što mu se od lica vidjelo bio je nos
osvijetljen odozgo.
Brzo je ugasila svjetlo na telefonu i ispustila roman Velika očekivanja na
suvozačko sjedalo. Pomaknula je vlastito sjedalo unatrag da čučne na pod
automobila, skrivena vratima od pogleda, vrhom glave i očima prilijepljena
uz prozor.
Muškarac se udaljio do samog ruba parkirališta i naslonio na ogradu u
mračnom prostoru između dva narančasta kruga koji su tvorile ulične
svjetiljke. Pip ga je promatrala trudeći se snažno ne disati jer je dah
zamagljivao prozor i zaklanjao joj pogled.
Muškarac je spuštene glave iz jednog džepa izvukao telefon. Kad ga je
otključao i zaslon mu zasvijetlio, Pip mu je prvi put vidjela lice: bilo je koščato,
oštrih linija i obrisa, s uredno održavanom tamnom i kratko ošišanom
bradom. Pip nije baš najbolje mogla odrediti nečiju dob, ali, ako bi baš morala
pogađati, ovaj muškarac je bio u kasnim dvadesetima ili ranim tridesetima.
Istina, ovo nije bilo prvi put tijekom večeri da je pomislila da je pronašla
Howieja Bowersa. Bila su još dva muškarca zbog kojih se sagnula i sakrila da
ih promatra. Prvi je odmah sjeo u neki slupani auto i odjurio. Drugi se
zaustavio da zapali cigaretu, dovoljno dugo da Pipino srce počne jače lupati.
Ali onda je ugasio cigaretu, upalio auto i nastavio voziti.
136
Knjige.Club Books
Ali nešto nije štimalo s tom posljednjom dvojicom: muškarci su bili

odjeveni u odijela i elegantne kapute, očito su doputovali iz grada vlakom. Ali
ovaj muškarac bio je drugačiji. Nosio je traperice i kratku jaknu i nema
sumnje da je čekao nešto. Hi nekoga.
Palčevima je i dalje tipkao po zaslonu telefona. Možda je slao poruke
klijentu da mu javi da ga čeka. To je tako tipično za Pip, donositi preuranjene
zaključke. Ali mogla je na jedan način sa sigurnošću potvrditi je li taj
muškarac u jakni zaista Howie. Izvukla je telefon, pokušavajući sakriti
svjetlost na zaslonu držeći ga nisko i okrećući ga prema svojem bedru. Listala
je po svojim kontaktima do Howieja Bowersa i stisnula tipku za poziv.
Gledajući ponovno kroz prozor, dok joj je palac lebdio iznad crvene tipke
za prekidanje poziva, samo je čekala. Osjećala je kako svakih pola sekunde
postaje sve živčanija.
A onda ga je čula.
Zvuk koji je dopirao s njegova telefona bio je glasniji od zvuka odlaznog
poziva s njezinog.
Mehanički zvuk glasanja patke dolazio je iz ruku tog muškarca.
Promatrala je kako je nešto pritisnuo na telefonu i onda ga prinio uhu.
»Halo?« začuo se udaljeni glas izvana, prigušen zbog zatvorenog prozora
njezinog auta. Djelić sekunde kasnije isti je glas progovorio kroz zvučnik
njezina telefona. Howiejev glas, potvrđeno.
Pip je pritisnula tipku za prekidanje poziva i promatrala kako Howie
Bowers spušta svoj telefon i zuri u njega, a njegove guste, nevjerojatno ravne
obrve spuštale su se i zakrilile mu oči u sjeni. Pritisnuo je tipku na telefonu i
ponovno ga prinio uhu.
»Sranje«, prošaptala je Pip, zgrabila telefon i isključila zvuk. Za manje od
sekunde zaslon je zasvijetlio dolaznim pozivom od Howieja Bowersa. Pip je
pritisnula tipku za zaključavanje i pustila da odzvoni bez zvuka, a srce joj je
uz osjećaj boli bubnjalo po rebrima. To je bilo stvarno vrlo opasno i
nesmotreno. I baš je glupa Što nije sakrila broj, ali stvarno.
Howie je tada spremio telefon i ustao, pognute glave i s rukama u
džepovima. Naravno, iako je sada znala da je to Howie Bowers, nije imala
potvrdu da je upravo on Andie opskrbljivao drogom.
Jedina činjenica s kojom je raspolagala bila je ta da je Howie Bowers dilao
drogu među školskom djecom, prodavao istoj onoj klijenteli do koje ga je
Andie dovela. Mogla bi to biti slučajnost. Možda Howie Bowers nije bio baš ta
osoba s kojom je Andie surađivala prije toliko vremena. Ali u malom gradu
kao što je Kilton ne možeš se previše pouzdati u slučajnosti.
Upravo je tada Howie podigao glavu i oštro kimnuo. Zatim je Pip začula
oštro udaranje koraka po betonu koje se približavalo i postajalo sve glasnije.
Nije se usudila pomaknuti da provjeri tko joj se to približava, a svaki korak
137
Knjige.Club Books
koji je čula probadao joj je čitavo tijelo. A onda joj se ta osoba pojavila u
vidokrugu.
Bio je to visok muškarac u dugom bež kaputu i ulaštenim crnim cipelama,
koje su sigurno bile nove s obzirom na njihov sjaj i rezak zvuk kojim su
odzvanjale. Kosa mu je bila tamna i vrlo kratko ošišana. Kad je stigao do
Howieja, okrenuo se i naslonio na ogradu pored sebe. Pip je trebalo nekoliko
trenutaka da dobro izoštri pogled prije nego što je duboko izdahnula.
Poznavala je ovog čovjeka. Prepoznala mu je lice s mrežne stranice Kilton
Maila, među zaposlenicima te novinske kuće. Bio je to Stanley Forbes.
Stanley Forbes, autsajder u Pipinoj istrazi, pojavio se sada drugi put.
Becca Bell je rekla da se kao viđa s njim i evo ga sada ovdje, sastaje se s
čovjekom koji je vjerojatno opskrbljivao Beccinu sestru drogom.
Nijedan muškarac još nije progovorio. Stanley se počešao po nosu, a
potom iz džepa izvukao debelu omotnicu. Gurnuo je paketić Howieju na prsa
i tek tada je primijetila da mu je lice rumeno, a ruke mu se tresu.
Pip je podignula telefon i, nakon što je provjerila da je bljeskalica
isključena, ovjekovječila ovaj sastanak s nekoliko fotki.
»Ovo je posljednji put, čuješ li me?« Stanley je zarežao, ne trudeći se
stišati glas. Pip je kroz staklo prozora automobila čula baš ono što je
naglašavao. »Ne možeš tražiti više. Nemam ga.«
Howie je govorio isuviše tiho pa je Pip samo čula mumljanje na početku i
kraju njegove rečenice: »Ali... reći.«
Stanley se okomio na njega. »Ne vjerujem da bi se usudio.«
Jedan napet i dugotrajan trenutak gledali su jedan drugome ravno u lice,
a onda se Stanley okrenuo na petama i počeo brzo udaljavati, dok mu je kaput
mlatarao iza leđa.
Kad je otišao, Howie je zavirio u omotnicu u svojim rukama i zatim je
gurnuo u jaknu. Pip ga je usklikala još nekoliko puta s omotnicom u rukama.
Ali Howie još nije nikamo išao. Stajao je uz ogradu, ponovno tipkajući po
telefonu. Kao da je još nekog čekao.
Nekoliko minuta kasnije Pip je primijetila da se netko približava.
Skrivajući se ponovno u svom automobilu, promatrala je kako jedan mladić
prilazi Howieju i podiže ruku u znak pozdrava. I njega je prepoznala: bio je to
dječak iz njene škole, godinu dana mlađi od nje, igrao je nogomet s Antom.
Zvao se Robin ili tako nekako.
I njihov je susret bio jednako kratak. Robin je izvukao nešto novca i
pružio ga Howieju, a ovaj ga je izbrojio pa izvadio smotanu papirnatu vrećicu
iz džepa svoje jakne. Pip je napravila pet brzinskih fotki dok je Howie
predavao vrećicu Robinu i stavljao novac u džep.
Pip je vidjela kako im se usta pomiču, ali nije mogla čuti riječi koje su
izmjenjivali. Howie se nasmiješio i pljesnuo dječaka po leđima. Robin je,
trpajući vrećicu u svoj ruksak, odšetao natrag preko parkirališta, tiho mu
138
Knjige.Club Books
dobacio: »Vidimo se poslije«, i prošao iza Pipinog automobila tako blizu da se

trgnula.
Sagnuta ispod okvira vrata, Pip je pregledavala fotke koje je snimila.
Howiejevo lice bilo je jasno vidljivo na najmanje tri. A znala je i ime dječaka s
kojim ga je uhvatila u dilanju. Bio je to školski primjer moguće ucjene, u
slučaju da postoji neki školski udžbenik o ucjenjivanju dilera.
Pip se ukočila. Netko je nailazio tik iza njezina auta, kretao se sporim
korakom i zviždukao. Pričekala je dvadesetak sekundi i zatim podignula
pogled. Howie je otišao, vraćao se prema stanici.
Nastupio je trenutak kada nije mogla donijeti odluku. Howie je pješačio.
Pip ga nije mogla pratiti svojim autom. Ali stvarno, stvarno nije željela
napustiti ni sigurnost koju joj je pružao njezin maleni kukcoliki auto i pratiti
zločinca bez dodatnog prednjeg pojačanja na Volkswagenu.
Želudac joj je počeo kuhati od straha, a taj se strah na putu do njezina
mozga pretvarao u jednu misao: i Andie Bell je sama otišla u mrak i više se
nije vratila. Pip je potisnula tu misao, izbacila strah jednim izdahom i izašla
iz auta te zatvorila vrata najtiše što je mogla. Morala je saznati što više o tom
muškarcu. On bi mogao biti osoba koja je Andie dobavljala drogu i onaj koji
ju je stvarno ubio.
Howie je bio četrdesetak koraka ispred nje. Kapuljača mu je sada bila
spuštena, a njezina narančasta podstava lako uočljiva u mraku.
Pip je držala udaljenost između njih, a srce joj je između svakog sljedećeg
koraka otkucavalo po četiri puta.
Malo je usporila i povećala razmak dok su prolazili preko dobro
osvijetljenog kružnog toka ispred stanice. Nije mu se htjela previše približiti.
Slijedila je Howieja dok je skretao desno nizbrdo, pokraj gradskog
supermarketa. Prešao je cestu i skrenuo lijevo u glavnu ulicu, u suprotnom
pravcu od škole i Ravijeve kuće.
Hodala je za njim, sve do Wyvil Roada pa preko mosta koji je prelazio
željezničku prugu. S druge strane mosta Howie je skrenuo s ceste na puteljak
koji je vodio preko travnate površine kroz požutjelu živicu.
Pip je pričekala da se Howie još malo udalji prije nego što ga je počela
slijediti puteljkom te se našla u maloj i mračnoj stambenoj ulici. Nastavila ga
je pratiti, očima uprtim u krznenu kapuljaču s narančastom podstavom
petnaestak metara ispred sebe. U tami se bilo najlakše skriti. Tama je i ono
poznato učinila nepoznatim i čudnim. Tek kad je prošla pored znaka s
nazivom ulice, shvatila je gdje se nalaze.
Romer Close.
Srce joj je poskočilo i sada ubrzalo otkucavanje na šest puta između
svakog koraka. Romer Close, upravo ona ulica u kojoj je pronađen napušteni
automobil Andie Bell nakon što je nestala.
139
Knjige.Club Books
Pip je vidjela Howieja kako skreće ispred nje pa je pojurila sakriti se iza
stabla promatrajući ga kako prilazi niskoj prizemnici, izvlači ključeve i ulazi
unutra. Kad su se vrata zatvorila, Pip je izašla iz svog skrovišta i prišla
Howiejevoj kući. Romer Close 29.
Bila je to niska dvojna kuća od žuto-smeđih cigli i s krovom od škriljevca
obraslim mahovinom. Na oba prozora s prednje strane bile su spuštene
debele rolete, a na lijevoj je kroz pukotine provirila žuta svjetlost kad je
Howie iznutra upalio svjetla. Odmah ispred ulaznih vrata nalazila se mala
šljunčana parcela na kojoj je bio parkiran automobil izblijedjele kestenjaste
boje. Pip je buljila u njega. Ovaj put nije oklijevala ni sekunde, odmah ga je
prepoznala. Razjapila je usta, želudac joj se popeo do grla, a u usta joj se vratio
okus sendviča koji je pojela u autu.
»O, moj Bože«, šapnula je.
Odmaknula se od kuće i izvadila telefon. Brzinski je preletjela prstom
preko nekoliko zadnjih poziva i nazvala Ravija.
»Molim te, reci mi da nisi na poslu«, rekla je kad se javio.
»Upravo sam stigao kući. Zašto?«
»Moraš odmah doći u Romer Close.«
140
Knjige.Club Books
Dvadeset
PIP JE ZNALA da će prema mapi ubojstva koju je napravila Raviju trebati oko
osamnaest minuta pješice da od svoje kuće stigne do Romer Closea. Stigao je
i četiri minute ranije te potrčao čim ju je ugledao.
»Što se dogodilo?« rekao je, pomalo bez daha i odmičući kosu s lica.
»Puno toga«, rekla je Pip tiho. »Nisam baš sigurna odakle da počnem pa
ću jednostavno krenuti od početka.«
»Plašiš me.« Očima je znatiželjno i sa strepnjom preletio preko njezina
lica.
»Uplašila sam i samu sebe.« Zastala je da duboko udahne, nadajući se da
će tako prisiliti svoj figurativni želudac da se spusti iz grla natrag niz dušnik.
»OK, znaš da sam potražila dilera, prema onome što mi je onaj lik na tulumu
ispričao. Večeras je bio tamo, dilao na parkiralištu i pratila sam ga do kuće.
On živi ovdje, Ravi. U ulici gdje je pronađen Andien auto.«
Ravi je podigao pogled i skenirao obrise mračne ulice. »Ali kako znaš da
je baš on lik koji je dobavljao drogu Andie?« upitao je.
»Nisam dosada bila sigurna«, rekla je. »Ali sada jesam. Ali. čekaj, prvo ti
moram reći još jednu stvar, ali ne želim da se naljutiš.«
»Zašto bih se naljutio?« Spustio je pogled na nju, a njegovo blago lice
poprimilo je ozbiljan izraz oko očiju.
»Paaa, zato što sam ti lagala«, rekla je gledajući u svoja stopala umjesto
Raviju u lice. »Rekla sam ti da još nisam dobila transkript Salovog intervjua s
policijom. Ali jesam, prije više od dva tjedna.«
»Što?« tiho je izgovorio. Izraz neskrivene boli zasjenio mu je lice nabravši
mu nos i čelo.
»Oprosti«, rekla je Pip. »Ali kad je stigao i kad sam ga pročitala, mislila
sam da bi bilo bolje da ga ne vidiš.«
»Zašto?«
Progutala je knedlu. »Jer je izgledalo jako loše po Sala. Nije htio odgovoriti
na sva pitanja policije i otvoreno im je rekao da ne želi reći zašto su se on i
Andie svađali tog četvrtka i petka. Izgledalo je kao da pokušava sakriti vlastiti
motiv. Bojala sam se da ju je možda stvarno on ubio i nisam te htjela
uznemiriti.« Digla je pogled i uperila ga ravno u njegove oči. Bile su
poluzatvorene i tužne.
141
Knjige.Club Books
»Ipak misliš da je Sal kriv?«

»Ne, ne mislim. Samo sam neko vrijeme sumnjala i bilo me je strah kako
bi to na tebe djelovalo. Pogriješila sam što sam to učinila, žao mi je. Nisam
smjela. A pogriješila sam što sam ikada i posumnjala u Sala.«
Ravi je zastao i pogledao je češkajući se po potiljku. »OK«, rekao je. »U
redu je, shvaćam zašto si to učinila. I onda, što se dogodilo?«
»Upravo sam shvatila zašto je Sal bio tako čudan i izbjegavao davati
odgovore policiji i zašto su se on i Andie svađali. Dođi.«
Pokazala mu je rukom da je slijedi i vratila se do Howiejeve kuće. Uperila
je prst u nju.
»Ovo je dilerova kuća«, rekla je. »Pogledaj mu auto, Ravi.«
Promatrala je Ravijevo lice dok je pogledom prelazio u svim smjerovima
po automobilu. Od vjetrobrana do poklopca motora i jednog do drugog
prednjeg svjetla. Sve dok mu pogled nije pao na registarsku oznaku i tamo se
zadržao. Pregledavao ju je sa svih strana.
»Oh«, rekao je.
Pip je kimnula. »Upravo to, oh.«
»Zapravo, mislim da je ovo trenutak kad ti kažeš ti bokca.«
Oboma se pogled vratio na registarsku oznaku: R009 KKJ.
»Sal je zapisao taj broj u bilješkama na svom telefonu«, rekla je Pip. »U
srijedu osamnaestog travnja oko sedam i četrdeset pet navečer. Očito je
sumnjao, možda je čuo neke priče u školi ili tako nešto. Zato je pratio Andie
te večeri i sigurno ju je vidio s Howiejem, kao i ovaj auto. I što je radila.«
»Zato su se svađali prije njezinog nestanka«, dodao je Ravi. »Sal je mrzio
drogu. Prezirao.«
»A kad ga je policija pitala zašto su se svađali«, nastavila je Pip, »nije
izbjegavao odgovor da bi sakrio neki svoj motiv. Nije im htio ništa reći jer je
štitio Andie. Nije tada mislio da je mrtva. Mislio je da je živa i da će se vratiti
i nije ju želio uvaliti u probleme s policijom govoreći im da dila drogu. A
zadnja poruka koju joj je poslao tog petka navečer?«
»Ne razgovaram s tobom dok ne prestaneš«, citirao je Ravi.
»Znaš što?« Pip se nasmiješila. »Tvoj brat nikada nije izgledao nevinije
nego u ovom trenutku.«
»Hvala ti.« Uzvratio joj je osmijehom. »Znaš, nikad prije nisam ovo rekao
nekoj curi, ali... Drago mi je što si mi iz vedra neba pokucala na vrata.«
»Jasno se sjećam da si mi rekao da odem«, rekla je.
»Pa, čini se da te se nije baš lako riješiti.«
»To je istina.« Pognula je glavu. »Jesi li spreman pokucati sa mnom na
vrata?«
»Čekaj. Ne. što?« Pogledao ju je, užasnut.
»Ma daj«, rekla je koračajući prema Howiejevim vratima, »konačno ćeš
doživjeti malo akcije.«
142
Knjige.Club Books
»Uh, teško je ne pomisliti da nešto tim riječima ne aludiraš. Čekaj, Pip«,

rekao je Ravi jureći za njom. »Što to radiš? Neće htjeti razgovarati s nama.«
»Hoće«, rekla je Pip mašući telefonom iznad glave. »Imam dokaze.«
»Kakve dokaze?« Ravi ju je sustigao pred samim vratima.
Okrenula se i znakovito mu se nacerila. A onda ga je uhvatila za ruku. Prije
nego što ju je Ravi uspio istrgnuti, tri puta je udarila njome o vrata.
Razrogačio je oči i podigao prst s prijekorom.
Unutra se začulo meškoljenje i kašalj. Nakon nekoliko sekundi vrata su se
otvorila naglim pokretom iznutra.
Howie je stajao na vratima trepćući prema njima. Na sebi više nije imao
jaknu, već umrljanu plavu majicu i bio je bosih nogu. Osjetio se i vonj
ustajalog dima i vlažna, smrdljiva odjeća.
»Zdravo, Howie Bowerse«, rekla je Pip. »Možemo li, molim vas, kupiti
malo droge?«
»Tko si dovraga ti?« Howie je zarežao.
»Ja sam osoba koja je večeras snimila ove lijepe fotke«, rekla je Pip
listajući po fotkama i podižući telefon prema njemu. Prelazila je palcem od
jedne do druge tako da je vidio cijeli niz. »Zanimljivo, poznajem tog dečka
kojem si prodavao drogu. Zove se Robin. Pitam se što bi se dogodilo da
odmah nazovem njegove roditelje i kažem im da mu pretraže ruksak. Pitam
se bi li pronašli malu papirnatu vrećicu s poslasticama. A pitam se i koliko bi
trebalo policiji da pokuca na ova vrata, pogotovo ako ih još prije toga i ja
nazovem pa im malo pomognem.«
Pustila je Howieja da probavi sve što je rekla, dok je pogledom prelijetao
od telefona preko Ravija pa do Pipinih očiju.
Zagunđao je. »Što hoćete?«
»Da nas pozoveš unutra i odgovoriš nam na neka pitanja«, rekla je Pip.
»To je sve, i onda nećemo otići na policiju.«
»Kakva pitanja?« rekao je vadeći noktima nešto između zubi.
»O Andie Bell.«
Howiejevo lice se razvuklo u izraz loše odglumljene zbunjenosti.
»Znaš, o onoj curi koju si opskrbljivao drogom kako bi je prodavala
školarcima. Onoj istoj curi koja je ubijena prije pet godina. Sjećaš li je se?«
rekla je Pip. »Pa, ako se ti ne sjećaš, sigurna sam da policija hoće.«
»Dobro«, rekao je Howie, zakoračio unatrag preko hrpe plastičnih vrećica
držeći otvorena vrata. »Možete ući.«
»Odlično«, rekla je Pip i pogledala Ravija preko ramena. Zaustila mu je:
»Dokazi«, a on je zakolutao očima. Ali kad je zakoračila, Ravi ju je povukao
iza sebe i prvi prešao prag. Zurio je u Howieja sve dok se čovjek nije
odmaknuo od vrata i krenuo niz maleni hodnik.
Pip je zatvorila vrata za sobom i slijedila Ravija unutra.
»Ovuda«, rekao je Howie grubo, nestajući u dnevni boravak.
143
Knjige.Club Books
Howie se bacio na ofucani naslonjač, a na naslonu za ruku čekala ga je

otvorena limenka piva. Ravi je prišao sofi i, odgurnuvši hrpu odjeće, sjeo
nasuprot njemu, uspravnih leđa i što je moguće bliže samom rubu. Pip je sjela
pokraj njega i prekrižila ruke.
Howie je uperio rukom u Ravija, držeći limenku. »Ti si brat onog lika koji
ju je ubio.«
»Navodno ubio«, Pip i Ravi su rekli u isto vrijeme.
Kako su međusobno uspostavljali kontakt očima, napetost u prostoriji
među njima osjećala se poput nevidljivih ljepljivih jezičaca koji su lickali
jednu osobu za drugom.
»Je li ti jasno da ćemo otići na policiju s ovim fotkama ako ne odgovoriš
na naša pitanja o Andie?« rekla je Pip promatrajući Howiejevo pivo koje mu
vjerojatno nije bilo prvo otkako se vratio kući.
»Da, srce«, Howie se nasmijao kroz zube. »Dovoljno si mi to jasno rekla.«
»Dobro«, rekla je. »I pitanja će biti kratka i jasna. Kada je Andie prvi put
počela raditi s tobom i kako je uopće došlo do toga?«
»Ne sjećam se.« Otpio je veliki gutljaj piva. »Možda početkom 2011. I ona
je bila ta koja je došla k meni. Sve što znam je da mi je na parkiralištu
odjednom prišla neka samouvjerena tinejdžerica i rekla da bi mi mogla
osigurati još više posla ako joj prepustim dio. Rekla je da želi zaraditi, a ja
sam joj rekao da nas očito zanimaju slične stvari. Ne znam kako je saznala
gdje sam prodavao.«
»Znači, pristao si kad ti je ponudila pomoći u dilanju?«
»Pa normalno. Obećala mi je ulaz među mlađu klijentelu, među dječurliju
do koje nisam baš mogao lako doći. Bila je to obostrana korist.«
»I što se onda dogodilo?« upitao je Ravi.
Howiejev hladan pogled bio je fiksiran na Ravija i Pip je osjetila sve veću
napetost tamo gdje su im se ruke gotovo dodirivale.
»Sastali smo se i objasnio sam joj neka osnovna pravila, na primjer kako
će sakriti drogu i lovu te koristiti šifre umjesto pravih imena. Pitao sam je što
misli da će djeca u njezinoj školi najviše htjeti kupovati. Dao sam joj telefon
da ga koristi u poslovne svrhe i to je zapravo bilo to. Otputio sam je natrag u
svijet.« Howie se nasmiješio - lice i kratka bradica bili su mu uznemirujuće
simetrični.
»Andie je imala drugi telefon?« upitala je Pip.
»Da, očito. Ne bi mogla dogovarati poslove telefonom koji joj plaćaju
roditelji, zar ne? Kupio sam joj mobitel na bonove. Zapravo dva. Drugi sam joj
dao kad je potrošila bon na prvom. Dao sam joj ga samo nekoliko mjeseci
prije nego što je ubijena.«
»Gdje je Andie čuvala drogu prije nego što bi je prodala?« pitao je Ravi.
»To je bilo jedno od osnovnih pravila.« Howie se naslonio govoreći u
svoju limenku. »Rekao sam joj da ovaj njezin poslić neće biti uspješan ako ne
144
Knjige.Club Books
uspije sakriti, zalihe i drugi mobitel na neko dobro mjesto, tako da ih roditelji
ne pronađu. Uvjeravala me da takvo mjesto postoji i da nitko drugi ne zna za
njega.«
»Gdje je to bilo?« pritiskao je Ravi.
Počešao se po bradi: »Pa, mislim da je to bilo ispod neke labave podne
daske u njezinom ugradbenom ormaru. Rekla je da joj roditelji nemaju pojma
o tome i da je tamo uvijek skrivala kojekakva sranja od njih.«
»Znači, telefon je vjerojatno još uvijek skriven u Andienoj spavaćoj sobi?«
rekla je Pip.
»Nemam pojma. Osim ako ga nije imala kod sebe kad je...« Howie je
ispustio grgljajući zvuk prelazeći oštro prstom preko grla.
Pip je pogledala Ravija prije nego što je postavila sljedeće pitanje. Mišići
čeljusti su mu se napinjali dok je škrgutao zubima, strašno se koncentrirajući
da ni na tren ne spusti pogled s Howieja. Kao da je mislio da ga može držati
na mjestu svojim pogledom.
»OK«, rekla je, »kakve je droge onda Andie prodavala na kućnim
tulumima?«
Howie je zgnječio praznu limenku i bacio je na pod. »Počela je samo s
travom«, rekao je. »Na kraju je prodavala hrpu raznih stvari.«
»Pitala je kakve je droge Andie prodavala«, rekao je Ravi. »Navedi ih.«
»Da, OK.« Howie je djelovao razdraženo, meškoljio se na sofi i čačkao
prstima po smeđoj mrlji na svojoj majici. »Prodavala je travu, ponekad
MDMA, mefedron, ketamin. Imala je i nekoliko redovitih kupaca Rohypnola.«
»Rohypnola?« ponovila je Pip ne mogavši sakriti šok. »Misliš na Rufi,
drogu za silovanje? Andie je to dilala na školskim tulumima?«
»Da. Ona je kao, između ostalog, za opuštanje, ne samo za ono što većina
ljudi misli.«
»Jesi li znao kome je Andie prodavala Rohypnol?« rekla je.
»Um, bio je to neki otmjeni klinac, mislim da ga je spomenula. Nemam
pojma.« Howie je odmahnuo glavom.
»Otmjeni klinac?« Pipa je odmah imala njegovo lice pred sobom:
četvrtasto lice i podrugljiv osmijeh, njegovu razbarušenu plavu kosu. »Je li taj
otmjeni klinac bio plavokos?«
Howie ju je tupo pogledao i slegnuo ramenima. »Odgovori ili idemo na
policiju«, rekao je Ravi.
»Da, moglo se raditi o tom plavokosom liku.«
Pip je pročistila grlo kako bi si uzela malo vremena za razmišljanje. »U
redu«, rekla je. »Koliko ste se često ti i Andie sastajali?«
»Sastajali smo se kad god je trebalo, kad god je ona morala nešto pokupiti
od mene ili mi donijeti keš. Rekao bih, vjerojatno jednom tjedno, ponekad
češće, ponekad rjeđe.«
»Gdje ste se sastajali?« pitao je Ravi.
145
Knjige.Club Books
»Na stanici, ili je ponekad dolazila ovamo.«

»Jeste li...«, Pip je zastala. »Jeste li ti i Andie bili u romantičnoj vezi?«
Howie je frknuo. Iznenada se uspravio i dlanom opalio nešto kraj svog
uha.
»Jebote, nema teorije«, rekao je, a njegov smijeh nije u potpunosti prikrio
gnjev koji mu se u obliku crvenih mrlja pojavljivao po vratu.
»Jesi li siguran?«
»Da, siguran sam.« Promijenio je dosadašnji izraz lica kao da ga ta cijela
situacija zabavlja.
»Zašto si onda nervozan?« upitala ga je Pip.
»Naravno da sam nervozan kad mi dvoje klinaca u vlastitoj kud popuju
zbog nekih stvari koje su se dogodile prije mnogo godina i prijete policijom.«
šutnuo je zgnječenu limenku piva na podu i ona je preletjela prostoriju i
tresnula u roletu tik iza Pipine glave.
Ravi je skočio sa sofe i stao ispred nje.
»I, što ćeš učiniti?« Howie ga je podrugljivo pogledao i teturajući počeo
ustajati iz fotelje. »Ti si nitko i ništa, čovječe.«
»U redu, smirite se«, rekla je Pip i sama ustajući sa sofe.
»Skoro smo završili. Samo nam moraš iskreno odgovoriti. Jeste li imali
seksualne odnose...«
»Ne, već sam rekao ne, nisam li?« Crvenilo mu je stiglo do lica, izvirujući
iznad linije brade.
»Jesi li želio imati seksualne odnose s njom?«
»Ne.« Sada je vikao. »Ona je za mene bila samo posao, kao i ja njoj, OK?
Nije bilo ništa kompliciranije od toga.«
»Gdje si bio one noći kad je ubijena?« odlučno ga je pitao Ravi.
»Pijan i u nesvijesti na ovoj sofi.«
»Znaš li tko ju je ubio?« pitala je Pip.
»Da, njegov brat.« Howie je agresivno uperio prst u Ravija. »Aha, znači o
tome se radi, želiš dokazati da je tvoj brat ubojica bio nevin?«
Pip je vidjela kako se Ravi sledio i počeo promatrati koščate zglobove na
svojim stisnutim šakama. Ali tada je uhvatio njezin pogled pa je smekšao
izraz na licu i gurnuo ruke u džepove.
»OK, završili smo«, rekla je Pip, dlanom dodirujući Ravijevu ruku.
»Idemo.«
»E, neće tako ići.« U dva divovska skoka Howie je jurnuo prema vratima
i blokirao im izlaz.
»Molim te, Howarde«, rekla je Pip, a njezina se nervoza pretvarala u
ledeni strah.
»Ne, ne, ne«, nasmijao se odmahujući glavom. »Ne mogu vas pustiti da tek
tako odete.«
Ravi mu je prišao. »Miči se.«
146
Knjige.Club Books
»Učinio sam ono što ste tražili«, rekao je Howie okrećući se prema Pip.
»A sada izvoli pobrisati te moje fotke.«
Pip se malo opustila. »U redu«, rekla je. »Da, to bi bilo fer.«
Podigla je telefon i pred Howiejevim očima brisala svaku fotku s
parkirališta, sve dok nije došla do fotke Barneyja i Josha kako obojica spavaju
u psećem krevetu. »Evo.«
Howie se pomaknuo u stranu i pustio ih da prođu.
Pip je otvorila vrata i kad su ona i Ravi izašli na hladni noćni zrak, Howie
je progovorio posljednji put.
»Budeš li išla okolo i postavljala takva gadna pitanja, curo, naletjet ćeš i
na neke gadne odgovore.«
Ravi je naglo zatvorio vrata za njima. Pričekao je dok se nisu udaljili
najmanje dvadeset koraka, od kuće i zatim joj rekao: »Pa, bilo je zabavno,
hvala ti što si me pozvala na moje prvo ucjenjivanje.«
»Nema na čemu«, rekla je. »I meni je bilo prvi put. Ali dobili smo što smo
tražili. Saznali smo da je Andie imala još jedan telefon, da je Howie imao
komplicirane osjećaje prema njoj i da je Max Hastings volio Rohypnol.« Uzela
je telefon i otvorila ikonu s fotografijama. »Samo vraćam te fotke u slučaju da
nam i ubuduće zatreba Howiejeva pomoć.«
»Oh, fantastično«, rekao je. »Jedva čekam. Možda ću tada kao posebnu
vještinu u svom CV-ju navesti i sposobnost ucjenjivanja.«
»Jesi li svjestan da koristiš humor kao obrambeni mehanizam kad si
uzrujan?« Pip mu se nasmiješila puštajući ga da prvi prođe kroz otvor na
živici.
»Da, a ti se u takvim situacijama pretvaraš u pravu šeficu i sve otmjenije
zvučiš.«
Dugo ju je promatrao i ona je prva popustila. Prasnuli su u smijeh, a onda
se jednostavno nisu mogli prestati smijati. Pad adrenalina pretvorio se u
histeriju. Pip mu je pala u zagrljaj, brišući suze od smijeha, boreći se da u
međuvremenu ugrabi kratke udahe. Ravi se spotaknuo, lice mu se naboralo
od smijeha, smijao se tako jako da se morao sagnuti i držati za trbuh.
Smijali su se sve dok Pipu obrazi nisu zaboljeti, a trbuh joj se stegao i
probo je.
Ali uzdasi nakon smijeha samo su ponovno pokrenuli lavinu.
147
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-6./10./2017.
Stvarno bih se trebala posvetiti prijavama na fakultet Imam otprilike još tjedan
dana da završim esej za Cambridge. Samo sam napravila malu pauzu da se
odmorim od samohvale i samopromocije pred službenicima za prijam.
Dakle, Howie Bowers nema alibi za onu noć kad je Andie nestala. Prema
vlastitom svjedočanstvu, bio je kod kuće, »pijan i u nesvijesti«. Bez nekoga da to
potvrdi, moglo bi se raditi o potpunoj izmišljotini. Stariji je od Andie i mogla ga je
pokopati da ga je prijavila policiji zbog dilanja. Njegov odnos s Andie počivao je
na kriminalnim radnjama, a sudeći po njegovoj obrambenoj reakciji, možda je
bilo i nešto seksualne naravi. A njezin auto - auto u čijem je prtljažniku, prema
mišljenju policije, prevezeno njezino mrtvo tijelo - pronađen je u njegovoj ulici.
Znam i da Max ima alibi za onu noć kad je Andie nestala, isti onaj alibi koji je
i Sal tražio od svojih prijatelja. Ali dozvolite mi da načas naglas razmišljam. Andie
je oteta u vremenu između 22:40 i 00:45. Postoji mogućnost da je Max nešto
učinio pri samom isteku tog vremenskog okvira. Roditelji su mu bili odsutni, Jake
i Sal napustili su njegovu kuću, a Millie i Naomi otišle su spavati u gostinsku sobu
»malo prije pola dvanaest«. Max je u to vrijeme mogao napustiti kuću da nitko
nije znao. Možda i Naomi. Ili su to zajedno napravili?
Max ima golišavu fotku žrtve ubojstva i tvrdi da nikad s njom nije bio u
ljubavnoj vezi. Tehnički gledano, on je stariji lik. Bio je upleten u Andieno dilanje
droge i redovito je od nje kupovao Rufi. Stari dobri i otmjeni Max Hastings više
ne izgleda tako nevino. Možda trebam više istražiti ovo s Rohypnolom, vidjeti
ima li još kakvih dokaza za ono u što počinjem sumnjati. (A kako ne bih? Pa
kupovao je Rufi, za Boga miloga.)
Iako obojica istovremeno izgledaju sumnjivo, ovdje se ne radi o nekom
tandemu Max/Howie. Max je kupovao drogu u Kiltonu samo preko Andie, a
Howie je o Maxu i njegovim preferencijama kod kupovine nešto malo znao preko
Andie.
Ali mislim da je najvažniji trag koji smo dobili od Howieja onaj o Andienom
drugom mobitelu. To je prioritet broj jedan. U tom drugom mobitelu
najvjerojatnije se nalaze svi kontakti osoba kojima je prodavala drogu. Možda i
dokaz o tome kakav je zapravo bio odnos između nje i Howieja. A ako Howie nije
bio Tajni Stariji Lik, možda je Andie koristila taj drugi mobitel za kontakt s tim
likom, kako bi njihovu vezu držala u tajnosti. Policija je imala Andien osobni
mobitel nakon što je pronašla Salovo tijelo. Da je na njemu bilo ikakvih dokaza o
tajnoj vezi, policija bi pratila taj trag.
148
Knjige.Club Books
Ako pronađemo taj drugi mobitel, možda pronađemo i tog Tajnog Starijeg
Lika, možda i njezinog ubojicu i s ovim će biti svršeno. Kako sada stvari stoje, tri
su moguća kandidata za Tajnog Starijeg Lika: Max, Howie ili Daniel da Silva
(upisan na popis osoba od interesa kurzivom). Ako se na onom mobitelu na
bonove nađu kontakti bilo kojega od njih trojice, mislim da ćemo imati dovoljno
dokaza da odemo na policiju.
A moglo bi se raditi i o nekome koga još nismo pronašli, nekome tko čeka u
prikrajku, pripremajući se da. preuzme glavnu ulogu u ovom projektu. Nekome
poput Stanleyja Forbesa, možda? Znam da ne postoji izravna veza između njega
i Andie pa se ne nalazi na popisu osoba od interesa. Ali ne čini li se malo previše
slučajnim da je baš on pisao one odvratne članke o Andienom »dečku ubojici«, a
sada se viđa s njezinom mlađom sestrom i usto sam ga i vidjela kako daje novac
tom istom dileru koji je dobavljao drogu Andie? Ili su to sve slučajnosti? Ne
vjerujem u slučajnosti.
Osobe od interesa
Jason Bell
Naomi Ward
Tajni Stariji Lik
Nat da Silva
Daniel da Silva
Max Hastings
Howie Bowers
149
Knjige.Club Books
Dvadeset jedan
»BARNEY-BARNEY-B ARNEY LEZI«, pjevala je Pip, držeći obje prednje šape psa u
svojim rukama dok su plesali oko blagovaoničkog stola. A onda se mamin
stari CD zaglavio na površinskoj ogrebotini te je počeo zavijati Hit the road,
Ja-Ja-Ja-Ja-Ja...
»Užasan zvuk«, rekla je Pipina mama, Leanne, dok je ulazila u
blagovaonicu s pečenim krumpirima i postavljala zdjelu na podložak na
stolu. »Prebaci na sljedeću pjesmu, Pips«, rekla je i ponovno napustila
prostoriju.
Pip je pustila Barneyja i pritisnula tipku na CD-playeru. Tu posljednju
ostavštinu dvadesetog stoljeća koje se njezina mama nije bila spremna odreći
zbog touchscreenova i bluetooth zvučnika. Pošteno. Bilo je bolno čak i gledati
je kako koristi daljinac za TV.
»Jesi li izrezao pile, Vic?« doviknula je Leanne, vraćajući se u sobu sa
zdjelom brokule i graška kuhanih na pari i komadićem maslaca koji se topio
na vrhu.
»Perad je nasječena, moja draga gospo«, odgovorio je. »Josh! Večera je
spremna«, glasno ga je dozivala Leanne. Pip je otišla pomoći tati da donese
tanjure i pečenu piletinu, a Josh je stajao iza njih.
»Jesi li završio zadaću, dušo?« mama je upitala Josha kad su zauzeli svoja
mjesta za stolom. Barneyjevo mjesto bilo je na podu pokraj Pip, njegove
suučesnice u misiji dobacivanja komadića mesa dok joj roditelji ne gledaju.
Pip je navalila i zgrabila zdjelu s krumpirima prije nego što ju je tata uspio
dohvatiti. On je, kao i Pip, obožavao krumpir.
»Joshua, bi li svom ocu dodao umak?«
Kad su napunili tanjure i krenuli jesti, Leanne se okrenula prema Pip,
uperivši vilicu prema njoj. »Koji ti je rok za slanje prijava za fakultet?«
»Petnaesti«, odgovorila je Pip. »Pokušat ću ih poslati za par dana. Malo
ranije nego što treba.«
»Jesi li dovoljno radila na svojem eseju? Čini se da trenutno radiš samo
na tom projektu.«
»Zar postoji nešto što ja ne stižem napraviti u roku?« rekla je Pip vilicom
probijajući posebno veliku i gustu glavu brokule nalik golemom mamutovcu.
»Ako ikada propustim neki rok, bit će to zato što je počela apokalipsa.«
150
Knjige.Club Books
»OK, pa tata i ja ga možemo pročitati nakon večere ako želiš?«

»Da, isprintat ću vam jedan primjerak.«
Pipin telefon zazvonio je zvukom zvižduka vlaka, zbog čega je Barney
poskočio, a njezina se mama namrštila.
»Nema telefona za stolom«, rekla je.
»Oprosti«, rekla je Pip. »Samo ću isključiti ton.«
To bi vrlo lako mogao biti početak jednog od Carinih podužih monologa
koje šalje redak po redak, a Pipin telefon postaje stanica iz pakla gdje svi
vlakovi u bjesomučnoj gužvi istovremeno bučno tule. Ili je to možda bio Ravi.
Izvadila je telefon i bacila pogled na zaslon u krilu kako bi stisnula tipku za
isključivanje tona.
Osjetila je kako joj krv nestaje iz lica.
Sva joj se toplina slijevala niz leđa spuštajući se u utrobu gdje se
uzburkala pa joj vraćala večeru natrag u grlo, a ono joj se stisnulo od
iznenadnog osjećaja jeze.
»Pip?«
»Uh... ja... iznenada mi se jako pripiškilo«, rekla je, skočila sa stolice s
telefonom u ruci, umalo se spotaknuvši o psa.
Izjurila je iz sobe i preko hodnika. Stopala su joj klizila u debelim vunenim
čarapama po ulaštenom hrastovom podu pa je pala dočekavši se cijelom
težinom na jedan lakat.
»Pippa?« začuo se Victorov glas.
»Dobro sam«, rekla je podižući se. »Samo sam se okliznula.«
Zatvorila je vrata kupaonice za sobom i zaključala ih. Zalupila je poklopac
zahodske školjke i drhteći se okrenula da sjedne na nju. Držala je telefon
objema rukama, otvorila ga i kliknula na poruku.
Glupa kučko. Prestani s ovim dok još možeš.
Nepoznati broj.
151
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-8./10./2017.
Istraživački dnevnik - zapis 24
Ne mogu spavati.
Škola počinje za pet sati, a ja ne mogu zaspati.
Ni jednim jedinim djelićem svog bića ne mislim više da bi ovo mogla biti šala.
Poruka u mojoj vreći za spavanje, pa ovo na telefonu. To je stvarno. Pobrinula
sam se da nijedna informacija iz mog projekta ne iscuri još od onog incidenta na
kampiranju. Jedine osobe koje znaju što sam otkrila su Ravi i osobe koje sam
intervjuirala.
Ipak, netko zna da sam sve bliže i bliže da ga otkrijem i taj netko počinje
paničariti. Netko tko me pratio u šumu i tko ima moj broj telefona.
Pokušala sam uzvratiti porukom, tko je to?, ali uzaludno. Telefon je prijavio
pogrešku. Nije ju bilo moguće poslati. Potražila sam odgovor na internetu:
postoje određene web-stranice i aplikacije preko kojih možeš anonimno slati
poruke tako da ne mogu ni odgovoriti niti saznati tko ju je poslao.
Ima i prikladno ime. Nepoznati.
Je li Nepoznati osoba koja je zapravo ubila Andie Bell? Želi li da mislim da i
mene može pronaći?
Ne mogu ići na policiju. Nemam još dovoljno dokaza. Sve što imam su izjave
ljudi koje nisu dane pod prisegom, a ti su ljudi bili upoznati s različitim aspektima
Andienog tajnog života. Imam sedam osoba od interesa na popisu, ali još nitko
nije glavni osumnjičenik. Previše je ljudi u Little Kiltonu koji su imali motiv ubiti
Andie.
Trebam nekakav opipljiv dokaz.
Trebam taj mobitel na bonove.
I tek tada ću završiti s ovim, Nepoznati. Tek kada se istina sazna, a ti više ne
budeš nepoznat.
152
Knjige.Club Books
Dvadeset dva
»ZAŠTO SMO OVDJE?« upitao je Ravi kad ju je ugledao.

»Pssst«, prosiktala je Pip pa ga zgrabila za rukav kaputa i povukla za
sobom iza stabla. Provirila je iza debla, promatrajući kuću preko puta.
»Zar ne bi trebala biti u školi?« upitao je.
»Slagala sam da sam bolesna, OK?« rekla je Pip. »Nemoj da se zbog ovoga
osjećam gore nego što se već osjećam«.
»Nikada prije nisi slagala da si bolesna?«
»Izostala sam samo četiri dana iz škole. Ikad. A to je bilo zbog vodenih
kozica«, tiho je rekla gledajući u veliku samostojeću kuću. Njezine stare cigle
bile su prošarane blijedožutom do tamnocrvenom bojom i obrasle bršljanom
koji se penjao do neravnog krova s kojeg su se uzdizala tri visoka dimnjaka.
Velika bijela garažna vrata iza praznog prilaza reflektirala su svjetlost
jutarnjeg jesenskog sunca. Bila je to posljednja kuća u ulici prije nego što je
cesta počela ići uzbrdo do crkve.
»Što radimo ovdje?« rekao je Ravi izvirujući glavom s druge strane stabla.
»Ovdje sam od malo poslije osam sati«, rekla je, jedva zastajući da
udahne. »Becca je otišla prije dvadesetak minuta. Radi kao pripravnica u
Kilton Mailu. Dawn je otišla baš kad sam ja stizala. Moja mama kaže da radi
pola radnog vremena u sjedištu neke dobrotvorne ustanove u Wycombeu.
Sad je devet i petnaest, pa bi još neko vrijeme trebala biti odsutna. A s prednje
strane kuće nema alarma.«
Njezina posljednja riječ pretvorila se u zijevanje. Jedva da je oka sklopila
prošle noći. Budila se i ponovno zurila u poruku od Nepoznatog sve dok joj
se riječi nisu urezale ispod kapaka i tako je nastavile proganjati svaki put kad
bi zatvorila oči.
»Pip«, rekao je Ravi pokušavajući privući njezinu pozornost. »Ponovno te
pitam, zašto smo ovdje?« Oči su mu već bile razrogačene kao uvijek kad se s
njom oko nečega ne bi složio. »Red mi da sam u krivu i da nećemo valjda...«
»Provalit ćemo«, rekla je Pip. »Moramo pronaći taj mobitel na bonove.«
Zastenjao je. »Zašto me ne čudi što si to rekla?«
»To je stvarni dokaz, Ravi. Stvarni fizički dokaz. Dokaz da je dilala drogu
s Howiejem. Možda saznamo identitet Tajnog Starijeg Lika s kojim se viđala.
153
Knjige.Club Books
Ako ga pronađemo, možemo to anonimno dojaviti policiji i možda će

ponovno otvoriti istragu i pronaći njezinog stvarnog ubojicu.«
»OK, ali poslušaj me na trenutak«, rekao je Ravi podižući prst. »Tražiš da
ja, brat osobe za koju svi vjeruju da je ubila Andie Bell, provalim u kuću
Bellovih? A da ni ne spominjem u kakvu bih gabulu upao već samim tim što
sam tamnoputi klinac koji provaljuje u kuću bijele obitelji.«
»Sranje, Ravi«, rekla je Pip, zakoračivši iza stabla, a dah joj je zastao u
grlu. »Oprosti. Nisam razmišljala.«
Zaista nije razmišljala. Bila je toliko uvjerena da ih u toj kud čeka istina
da nije ni pomislila u kakvu bi to situaciju stavilo Ravija. Naravno da nije
mogao provaliti u kuću s njom. Ovaj grad ga već ionako tretira kao zločinca -
a što bi mu se samo dogodilo da ih uhvate?
Pip je njezin tata odmalena poučavao o tome kako ih svijet različito
doživljava, objašnjavao joj što znači kad bi ga netko pratio po dućanu, kad bi
ga netko ispitivao što radi sam s bijelim djetetom, kad bi netko pretpostavio
da radi kao čuvar, a ne partner odvjetničke tvrtke. Pip je odrastala uz odluku
da takve stvari nikada neće ignorirati i da će biti uvijek svjesna svoje
privilegirane pozicije za koju se nikad nije morala boriti.
Ali jutros je to ipak ignorirala. Bila je ljuta na sebe, a želudac joj se grčio i
stvarao nelagodu prevrćući se poput uragana.
»Jako mi je žao«, ponovno je rekla. »Baš sam glupa. Znam da se ne možeš
izložiti riziku kao ja. Ući ću sama. Možda bi mogao ostati ovdje i čuvati
stražu?«
»Ne«, rekao je obzirno, prolazeći prstima kroz kosu. »Ako ćemo tako
skinuti krivnju sa Sala, moram i ja sudjelovati. To je vrijedno svakog rizika.
Previše mi je važno. Još uvijek mislim da je nepromišljeno i da ću se usrati od
straha, ali«, zastao je dobacivši joj blagi osmijeh, »mi smo ipak partneri. To
znači da smo i suučesnici, bez obzira na sve.«
»Jesi li siguran?« Pip se pomaknula, naramenica ruksaka pala joj je s
ramena na pregib lakta.
»Siguran sam«, rekao je i namjestio joj naramenicu natrag na mjesto.
»OK.« Pip se okrenula da promotri praznu kuću. »I ako te ikako mogu
utješiti, nisam ni planirala da nas uhvate.«
»Onda, kakav je plan?« rekao je. »Razbiti prozor?«
Piljila je u njega. »Nema šanse. Planirala sam upotrijebiti ključ. Pa živimo
u Kiltonu. Svatko negdje vani drži rezervni ključ.«
»Oh... pa da. Idemo onda i istražimo metu, narednice.« Ravi ju je pozorno
pogledao pretvarajući se da rukama izvodi složeni niz vojničkih gesti. U šali
ga je lupila kako bi mu pokazala da prestane.
Pip je krenula prva, brzo prelazeći preko ceste i travnjaka ispred kuće.
Hvala Bogu da su Bellovi živjeli na samom kraju mirne ulice. Nije bilo nikoga
154
Knjige.Club Books
u blizini. Došla je do ulaznih vrata, okrenula se i promatrala Ravija dok je

pognute glave jurio da je sustigne.
Prvo su provjerili ispod otirača, mjesta na kojemu Pipina obitelj drži
rezervni ključ. Ali nisu imali sreće. Ravi je ispružio ruku i opipao okvir iznad
ulaznih vrata. Ruka mu je bila prazna, a vrhovi prstiju prekriveni prašinom i
prljavštinom.
»OK, ti provjeri onaj grm, a ja ću ovaj.«
Ni u jednom nije bilo ključa, a nije bio skriven niti uokolo postavljenih
vrtnih svjetiljki niti je visio na nekom tajnom čavlu iza puzajućeg bršljana.
»Ma ne, ne može biti«, rekao je Ravi pokazujući na kromirana viseća
zvonca postavljena pokraj ulaznih vrata. Provukao je ruku kroz metalne
cijevi škrgućući zubima kad su se dva dotaknula i proizvela skladan zvuk.
»Ravi«, rekla je užurbanim šaptom, »što to...«
Dohvatio je nešto s male drvene viseće podloge usred zvonaca i pružio
joj. Bio je to ključ s pričvršćenim komadićem stare ljepljive pločice.
»Aha«, rekao je, »učenik postaje učitelj. Ti si možda narednica, Narednice,
ali ja sam glavni" inspektor.«
»Začepi, Singh.«
Pip je zamahnuta torbom i spustila je na tlo. Stavila je ruku unutra i
odmah pronašla ono što je tražila, jer su joj prsti dotaknuli glatku gumenu
teksturu. Izvukla je rukavice.
»Što... ne želim ni pitati«, nasmijao se Ravi odmahujući glavom dok je Pip
navlačila jarkožute gumene rukavice na ruke.
»Upravo ću počiniti kazneno djelo«, rekla je. »Ne želim ostaviti otiske
prstiju. Imam i jedan par za tebe.«
Ispružila je svoj fluorescentno žuti dlan pa je Ravi stavio ključ na njega.
Sagnuo se da pretraži njezinu torbu pa ponovno ustao, čvrsto stežući u
rukama par ljubičastih rukavica s cvjetnim uzorkom.
»Što je ovo?« pitao je.
»Mamine rukavice za vrtlarenje. Gle, nisam imala puno vremena za
planiranje ove pljačke, OK?«
»Jasno«, promrmljao je Ravi.
Holly Jackson
»One su veće. Samo ih navuci.«
»Pravi muškarci nose cvjetne uzorke kad provaljuju na tuđi posjed«,
rekao je Ravi navlačeći ih i plješćući rukama u njima.
Kimnuo je i tako joj dao do znanja da je spreman.
Pip je nabacila svoj ruksak na ramena i prišla vratima. Udahnula je i
zadržala dah. Obuhvativši ruku s ključem drugom rukom da je umiri, ugurala
je ključ u bravu i okrenula ga.
155
Knjige.Club Books
Dvadeset tri
NA ULAZU IH JE PRATILA sunčeva svjetlost koja se probijala u popločani hodnik u

dugačkom, sjajnom traku. Kad su zakoračili preko praga, njihova se sjena
pojavila kao rezbarija u traku svjetlosti, kao jedna rastegnuta silueta s dvije
glave i isprepletenim rukama i nogama u pokretu.
Ravi je zatvorio vrata pa su polako koračali niz hodnik. Pip je jednostavno
morala hodati na prstima, iako je znala da nema nikoga kod kuće. Vidjela je
ovu kuću mnogo puta ranije, na fotografijama iz različitih kutova, a na njima
je bila i hrpa policajaca u crnoj odjeći i onoj visoke vidljivosti. Ali to su uvijek
bile fotke kuće izvana. Sve što je ikad vidjela od unutrašnjosti bili su
fragmenti kad bi neki fotoreporter uspio uhvatiti trenutak kad su ulazna
vrata bila otvorena.
Ulazak u njezinu unutrašnjost sada se činio jako važnim.
Po načinu na koji je zadržao dah, Pip je vidjela i da je Ravi imao isti takav
osjećaj.
U kući se osjećala neka težina u zraku. Tajne uhvaćene u tišini lebdjele su
okolo poput nevidljivih zrnaca prašine. Pip nije htjela ni preglasno razmišljati
kako ih ne bi omela. Ovo tiho mjesto je ono gdje je Andie Bell posljednji put
viđena živa kad je bila tek nekoliko mjeseci starija od Pip danas. A i sama kuća
bila je dio misterije, dio povijesti Kiltona.
Krenuli su prema stubama, bacivši usput pogled na raskošno uređenu
dnevnu sobu s desne strane i ogromnu kuhinju u vintage stilu s lijeve,
opremljenu kuhinjskim elementima nježne svijetloplave boje i velikim
kuhinjskim otokom s drvenom pločom.
A onda su ga čuli. Bio je to udarac koji je dopirao odozgo.
Pip se sledila krv u žilama, a Ravi ju je svojom rukom u rukavici uhvatio
za njezinu.
Začuo se još jedan udarac, ovaj put bliže njima, točno iznad njihovih glava.
Pip se osvrnula prema vratima. Hoće li uspjeti pobjeći na vrijeme?
Udarci su se pretvorili u mahnito zveckanje i nakon nekoliko sekundi na
vrhu stuba pojavila se crna mačka.
»Uh, jebote«, rekao je Ravi, opuštajući ramena i ispuštajući njezinu ruku,
a njegov osjećaj olakšanja osjećao se poput stvarnog strujanja zraka koji se
mreškao kroz tišinu.
156
Knjige.Club Books
Pip se nasmijala nervoznim, šupljim glasićem, a šake u gumenim

rukavicama počele su joj se znojiti. Mačka je dojurila niza stube, zaustavivši
se na pola puta, i mijauknula u njihovom smjeru. Pip, rođena i odgojena kao
netko tko je više volio pse, nije bila sigurna kako reagirati.
»Bok, mačko«, šapnula je dok je mačka nastavila tapkati niz stube i
došuljala se do nje. Trljala je njuškicu o njezine potkoljenice i uvijala se oko
njezinih nogu.
»Pip, ja ne volim mačke«, rekao je Ravi s nelagodom, promatrajući s
izrazom odbojnosti kako mačka počinje pritiskati svoju krznenu lubanju i u
njegove gležnjeve. Pip se sagnula i lagano potapšala mačku rukom u gumenoj
rukavici. Vratila se do nje i počela presti.
»Hajdemo«, rekla je Raviju.
Iskobeljavši se iz mačkinog motanja oko nogu, Pip je krenula prema
stubama. Dok se penjala, Ravi ju je slijedio, a mačka zamijauknula pa pojurila
za njima, prelijećući poput strijele kroz Ravijeve noge.
»Pip...« Ravijev glas se nervozno stišao dok se trudio da je slučajno ne
nagazi. Pip ju je potjerala pa je odjurila natrag u prizemlje i u kuhinju. »Nisam
se uplašio«, dodao je neuvjerljivo.
Hvatajući se rukavicama po ogradi stubišta, Pip se popela do vrha stuba i
gotovo srušila bilježnicu i USB stick koji su ležali na stupu na samom vrhu.
Čudno mjesto za odlaganje.
Kad su oboje bili gore na odmorištu, Pip je proučavala različita otvorena
vrata na katu. Ona stražnja soba s desne strane nije mogla biti Andiena.
Cvjetni poplun bio je zgužvan kao da je netko nedavno spavao u njemu, a na
stolici u kutu nalazile su se uparene čarape. Nije to bila ni soba u prednjem
dijelu, jer je tamo kućni ogrtač ležao na podu, a na noćnom ormariću stajala
je čaša vode.
Ravi je prvi primijetio. Nježno ju je potapšao po ruci i pokazao. Samo su
jedna vrata gore bila zatvorena. Prišli su im. Pip je zgrabila kvaku zlatne boje
i gurnula vrata.
Istog trena im je bilo jasno da je ovo njezina soba.
Sve se činilo inscenirano i beživotno. Iako je sadržavala sve elemente
sobe jedne tinejdžerice - tu su bile pribadačama pričvršćene fotografije Andie
između Emme i Chloe s podignutim prstima u obliku slova V, fotka sa Salom
na kojoj drže šećernu vatu, stari smeđi plišani medo u krevetu s mucastim
termoforom pokraj njega, prepuna kutija za šminku na stolu - soba nije
djelovala stvarno. Bilo je to mjesto zatočeno u petogodišnjoj tuzi.
Pip je zakoračila na plišani tepih krem boje.
Pogledom je preletjela po ljubičastim zidovima pa po bijelom drvenom
namještaju. Sve je bilo čisto i ulašteno, a na tepihu su se vidjeli tragovi
nedavnog prolaska usisavača. Dawn Bell očito i dalje čisti sobu svoje mrtve
kćeri i drži je u onakvom stanju u kakvom je bila kad ju je Andie posljednji
157
Knjige.Club Books
put napustila. Nije imala kćer, ali je još uvijek imala mjesto gdje je ona nekoć
spavala, gdje se budila, odijevala, gdje je vrištala i udarala vratima, gdje joj je
mama šaputala laku noć i gasila svjetlo. Hi je tako Pip zamišljala, u mislima si
je dočarala život kakav se nekada vjerojatno odvijao u ovoj sada praznoj sobi.
U ovoj sobi, koja je bila u vječnom očekivanju nekoga tko se nikada neće
vratiti, dok je život izvan njenih zatvorenih vrata nastavio teći.
Ponovno je pogledala Ravija i po izrazu njegovog lica zaključila da i u kući
Singhovih postoji soba poput ove.
I premda se Pip osjećala kao da poznaje Andie, onu zakopanu ispod svih
tih tajni, ova joj je soba prvi put dočarala Andie kao stvarnu osobu. Kad su
ona i Ravi otišli do ugradbenog ormara, Pip je tiho obećala i toj sobi da će
otkriti istinu. Ne samo zbog Sala već i zbog Andie.
Istinu koja bi mogla biti skrivena upravo ovdje.
»Jesi li spremna?« šapnuo je Ravi.
Kimnula je.
Otvorio je ormar u kojem je bio stalak nakrcan haljinama i džemperima
na drvenim vješalicama. Na jednom kraju visjela je Andiena stara školska
uniforma, zgnječena uza zid suknjama i majicama. Nije bilo prostora da se
komadi odjeće koji su visjeli razdvoje čak ni za centimetar.
Boreći se s gumenim rukavicama, Pip je izvadila telefon iz džepa
traperica i povukla prstom da upali svjetiljku. Kleknula je, a zatim je to učinio
i Ravi pa su se zavukli ispod odjeće, osvjetljavajući telefonom stare podne
daske iznutra. Počeli su ih pritiskati, prelaziti prstima uokolo njih i
pokušavali podići njihove krajeve.
Ravi ju je pronašao. Bila je to ona uza stražnji zid, s lijeve strane.
Gurnuo je jedan kut i druga strana podne daske se podigla. Pip se
prišuljala prema naprijed da je povuče i odgurnula ju je iza njih. S telefonom
u njezinoj ruci, Pip i Ravi nagnuli su se da pogledaju u mračni prostor ispod.
»Ne.«
Gurnula je telefon u mali prostor da se potpuno uvjeri, usmjerila je
svjetlost u svaki kut. Sve što je osvjetljavao bili su slojevi prašine, koja se sada
širila u oblačićima zbog njihova užurbanog disanja.
Bilo je prazno. Nije bilo telefona. Ni gotovine. Ni zalihe droge. Ničega.
»Nije ovdje«, rekao je Ravi.
Razočaranje ih je i fizički zaboljelo, probijalo se kroz Pipinu utrobu,
ostavljajući prostor koji će ispuniti strah.
»Stvarno sam mislio da će biti ovdje«, rekao je Ravi.
I Pip je tako mislila. Mislila je da će im zaslon telefona otkriti ime ubojice
i da će policija učiniti ostalo. Mislila je da joj Nepoznati više neće prijetiti.
Trebalo je biti gotovo, pomislila je, grlo joj se stezalo kao prije nego što bi
zaplakala.
158
Knjige.Club Books
Vratila je podnu dasku na mjesto i povukla se unatraške iz ormara za

Ravijem, a kosa joj se nakratko zaplela u patentni zatvarač neke duge haljine.
Ustala je, zatvorila vrata ormara i okrenula se prema njemu.
»Gdje bi se onda mogao nalaziti taj mobitel?« rekao je.
»Možda ga je Andie imala sa sobom kad je umrla«, rekla je Pip, »a sada je
zakopan s njom ili ga je ubojica na neki drugi način uništio.«
»Hi«, rekao je Ravi proučavajući predmete na Andienom stolu. »Hi je
netko znao gdje je bio skriven i uzeo ga nakon njezina nestanka, znajući da bi
ga se odnijelo policiji ako ga se pronađe.«
»Ili to, da«, složila se Pip. »Ali to nam sada nije od neke pomoći.«
Pridružila se Raviju pokraj stola. Na vrhu koferčića za šminku nalazila se
četka za kosu s dugim plavim vlasima koje su još bile zapetljane oko nje.
Pokraj koferčića Pip je uočila rokovnik kiltonske gimnazije za godinu
2011./2012., gotovo identičan onome koji je i ona imala za tekuću školsku
godinu. Andie je ukrasila naslovnu stranicu svog rokovnika ispod plastičnog
omota srcima i zvjezdicama i sličicama supermodela.
Prelistala je neke stranice. Dani su joj bili ispunjeni nažvrljanim
podsjetnicima za domaće zadaće i druge školske projekte. U studenom i
prosincu bili su označeni razni termini posjeta fakultetima, takozvani Dani
otvorenih vrata fakulteta. Tjedan prije Božića zapisala si je podsjetnik da bi
trebala možda Salu kupiti božični dar. Datumi i lokacije ubijačina, rokovi za
predavanje zadaća, razni rođendani. I, začudo, nasumična slova s ucrtanim
terminima pokraj njih.
»Hej.« Podigla ga je da pokaže Raviju. »Vidi ove čudne inicijale. Što misliš
da znače?«
Ravi je na trenutak zurio podupirući čeljust rukom još uvijek u vrtlarskoj
rukavici. Zatim su mu se oči zatamnjele kad je skupio obrve.
Rekao je: »Sjećaš li se onoga što nam je Howie Bowers rekao? Da je tražio
od Andie da koristi šifre umjesto imena.«
»Možda su ovo njezine šifre«, Pip je umjesto njega izgovorila rečenicu do
kraja, prelazeći gumenim prstom preko nasumičnih slova. »Ovo bismo
trebali dokumentirati.«
Odložila je rokovnik i ponovno izvadila telefon. Ravi joj je pomogao da
skine jednu od rukavica pa je palcem kliknula na ikonu s kamerom. Ravi je
otvorio rokovnik na veljaču 2012., a Pip je slikala po dvije otvorene stranice.
Nastavili su tako listati i fotkati točno do onog tjedna u travnju nakon
uskrsnih praznika, gdje je posljednje što je Andie upisala u petak bilo: Uskoro
počni pisati bilješke za francuski. Ukupno je napravila jedanaest fotografija.
»U redu«, rekla je Pip stavljajući telefon u džep i ponovno navlačeći
rukavicu.
»Trebali bismo...«
Ispod njih su se zalupila ulazna vrata.
159
Knjige.Club Books
Ravijeva se glava naglo okrenula, a užas mu se ocrtavao u zjenicama.

Pip je vratila rokovnik na njegovo mjesto. Kimnula je glavom prema
ormaru. »Vrati se unutra«, šapnula je.
Otvorila je vrata ugradbenog ormara i uvukla se pokazujući Raviju da je
slijedi. Bio je na koljenima ispred dijela s odjećom. Pip se odmaknula u stranu
da mu omogući prostor da uđe unatraške. Ali Ravi se nije pomicao. Zašto se
nije micao?
Pip ga je zgrabila rukama povlačeći ga pokraj sebe uz stražnji zid. Ravi se
tada trgnuo i postao svjestan gdje je. Uhvatio je vrata ormara i tiho ih zatvorio
iznutra.
Začuli su žustre korake u hodniku. Je li to bila Dawn Bell, zar se već vratila
s posla?
»Bok, Monty.« Glas se začuo kroz cijelu kuću. Bila je to Becca.
Pip je osjetila kako se Ravi trese pokraj nje. Primila ga je za ruku, a
gumene su rukavice zaškripale kad ga je uhvatila.
Zatim su čuli Beccu na stubama, koraci su joj postajali sve glasniji, kao i
zveckanje ogrlice mačke koja je išla iza nje.
»Ah, tu sam ih ostavila«, rekla je zastavši na odmorištu.
Pip je stisnula Ravijevu ruku, nadajući se da može osjetiti koliko joj je žao
zbog svega. Nadala se da zna da bi svu krivnju preuzela na sebe.
»Monty, jesi li bio ovdje?« Beccin glas se čuo sve bliže.
Ravi je zatvorio oči.
»Znaš da ne smiješ ulaziti u ovu sobu.«
Pip je zarila lice u njegovo rame.
Becca je sada bila u sobi s njima. Čuli su njezino disanje, zvukove koje je
proizvodila jezikom dok ga je pomicala u ustima. Još nekoliko koraka,
prigušenih debelim tepihom. A onda zvuk zatvaranja vrata Andiene sobe.
Beccine riječi sada su bile prigušene dok se obraćala mački: »Bok,
Monty.«
Ravi je polako otvorio oči, stišćući Pipinu ruku, panično izdišući u njezinu
kosu.
Ulazna su se vrata ponovno zalupila.
160
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-9./10./2017.
Pa, mislila sam ranije da će mi trebati oko šest kava da ostanem budna do kraja
dana. Ispostavilo se da mi je taj bliski susret s Beccom i više nego pomogao. Ravi
još uvijek nije sasvim došao k sebi kad je odlazio na posao. Ne mogu vjerovati
koliko smo bili blizu tome da nas uhvate. A mobitel na bonove nije ni bio tamo...
ali ipak možda nije sve bilo uzalud.
Poslala sam si fotografije Andienog rokovnika mejlom kako bih ih mogla bolje
vidjeti na laptopu. Pregledala sam svaku od njih nekoliko desetaka puta i mislim
da su vrlo informativne.
Ovo je tjedan nakon uskrsnih praznika, tjedan kada je Andie nestala. Puno
toga se može doznati samo s ove stranice. Ne mogu ignorirati taj komentar
Debela da Silva - Andie: 0-3.
To je bilo netom nakon što je Andie objavila video golišave Nat online. A od
Nat sam saznala da se vratila u školu tek u srijedu 18. travnja i da ju je Andie u
hodniku nazvala droljom, nakon čega se u Andienom školskom ormariću pojavila
poruka s prijetnjom smrću.
161
Knjige.Club Books
Ali, ako protumačimo ovaj komentar na najpovršniji način, baš kako i piše,
čini se da je Andie likovala zbog tri pobjede nad Nat u nekom svom izopačenom
nadmetanju. Što ako je objavljen video u toplesu razlog za jedan od ovih bodova,
a ucjena Nat da odustane od uloge u Vješticama iz Salema drugi? Što je bila treća
stvar koju je Andie učinila Nat da Silvi zbog koje se ovdje naslađuje? Je li to moglo
navesti Nat da pukne i da se pretvori u ubojicu?
Još jedna znakovita bilješka na toj stranici je ona od srijede, 18. travnja.
Andie je napisala: PS @ 7:30.
Ako je Ravi u pravu kad tvrdi da Andie koristi šifre za pisanje bilježaka, mislim
da sam ovu upravo skužila. Tako je jednostavno.
PS - parkiralište kod stanice. Odnosno, parkiralište kod željezničke stanice.

Mislim da je to bio Andien podsjetnik na sastanak s Howiejem na parkiralištu te
večeri. Znam da se sigurno susrela s Howiejem te večeri, jer je Sal te iste srijede
zapisao registarsku tablicu Howiejevog auta u svoj telefon u 19:42.
Na fotkama koje smo uslikali kratica PS pojavljuje se više puta uz vrijeme
sastanka. Mislim da mogu pouzdano reći da to ima veze s Andienim dilanjem i
Howiejem i kako se držala njegovih uputa i koristila šifre da svoje aktivnosti drži
podalje od znatiželjnih očiju. Ali, kao i svi tinejdžeri, znala bi ponešto i zaboraviti
(pogotovo svoj raspored) pa je zapisivala vrijeme sastanaka uz onu jednu bilješku
koju bi barem jednom pogledala svakih sat vremena. Savršen trik za pamćenje.
162
Knjige.Club Books
Mislim da sam prokljuvila Andiene šifre, ali postoji još nekoliko podsjetnika
sa skraćenicama i vremenima u njezinom rokovniku.
Tijekom tog tjedna sredinom ožujka Andie je u četvrtak 15. ožujka zapisala:
IV @ 8.
Ovo me je iznenadilo. Ako šifru iščitavamo na isti način, onda IV = I... V...
Ako se IV odnosi na neko mjesto kao PS, onda nemam pojma što je to. Ne
mogu se sjetiti niti jednog mjesta u Kiltonu s tim početnim slovima. A što ako su
IV inicijali neke osobe? Pojavljuju se samo tri puta na stranicama koje smo fotkali.
Postoji još nešto slično što se pojavljuje i puno češće: HK @ 6. Ali u toj bilješci
od 17. ožujka, Andie je ispod napisala i »prije ubij.«. Ubij, se vjerojatno odnosi na
tulum, odnosno ubijačinu. Pa možda HK zapravo samo također znači »Howiejeva
kuća« i da je Andie odlazila tamo po drogu za tulum.
163
Knjige.Club Books
U jednoj ranijoj bilješci iz ožujka nešto mi je također zapelo za oko. One

zapisane pa preškrabane znamenke u četvrtak 8. ožujka su zapravo nečiji
telefonski broj. Jedanaest znamenki koje počinju sa 07. Mora biti tako.
Razmišljam naglas: zašto bi Andie zapisivala telefonski broj u svoj rokovnik?
Naravno, rokovnik je većinu vremena bio uz nju, kako u školi tako i izvan nje, baš
164
Knjige.Club Books
kao što je i moj gotovo stalno u mojoj torbi. Ali ako je od nekoga dobila novi broj,
zašto ga nije utipkala direktno u telefon? Osim možda ako nije htjela da joj taj
broj ostane memoriran u njenom pravom telefonu. Možda ga je zapisala u
rokovnik jer u to vrijeme nije kod sebe imala mobitel na bonove, a željela je da
taj broj bude zapravo tamo memoriran. Je li to možda broj Tajnog Starijeg Lika?
Ili možda novi Howiejev broj? Ili broj nekog novog klijenta koji želi kupiti drogu?
A nakon što ga je utipkala u svoj drugi telefon, očito ga je prešarala da sakrije
tragove.
Buljila sam u ono preškrabano dobrih pola sata. Čini mi se da je prvih osam
znamenki: 07700900. Moguće je da su ta zadnja dva broja 88, ali mislim da je to
samo zbog načina na koji su prekriženi. A onda, što se posljednje tri znamenke
tiče, tu postaje malo zeznuto. Treća znamenka s kraja izgleda kao 7 ili 9, kao da
ima krak i crticu na vrhu. Sljedeći broj u koji sam prilično uvjerena crti prema
gore. I onda taj zadnji To nam daje dvanaest mogućih je ili 7 ili 1, sudeći po onoj
ravnoj okruglasti broj, dakle 6, 0 ili 8. kombinacija:
07700900776 07700900976 07700900716 07700900916

07700900770 07700900970 07700900710 07700900910
07700900778 07700900978 07700900718 07700900918
165
Knjige.Club Books
Pokušala sam nazvati brojeve iz prvog stupca. Svaki put mi se javio onaj
automatski, robotski odgovor: Žao nam je, broj koji ste birali se ne koristi. Molimo
prekinite poziv i pokušajte ponovo.
Što se drugog stupca tiče, uspjela sam dobiti neku stariju ženu u
Manchesteru, koja nikada nije bila u Little Kiltonu niti je čula za njega. Ostala dva
također se ne koriste. U trećem stupcu također su bila dva koja se ne koriste i
jedan s generičkom govornom poštom operatera. Od tri broja iz posljednjeg
stupca, jedan je govorna pošta servisera za bojlere koji se zove Garrett Smith s
jakim Geordie naglaskom iz sjeveroistočne Engleske, jedan se više ne koristi, a
zadnji me je opet doveo do generičke govorne pošte. Potraga za vlasnikom ovog
telefonskog broja bila je još jedan fijasko. Jedva sam razabrala zadnje tri
znamenke, a broj je star više od pet godina i vjerojatno se više ne koristi. Nastavit
ću zvati brojeve na koje je odgovorila generička govorna pošta, možda me to ipak
do nečega dovode. Ali stvarno trebam: a) dobro se naspavati i b) završiti prijavu
za Cambridge.
Osobe od interesa
Jason Bell
Naomi Ward
Tajni Stariji Lik
Nat da Silva
Daniel da Silva
Max Hastings
Howie Bowers
166
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-11./10./2017.
Prijave za Cambridge poslane su jutros. I škola me prijavila za polaganje

prijemnog koji polažu svi kandidati za studij engleskog jezika i književnosti na
Cambridgeu prije intervjua, a koji se održava 2. studenoga. Danas sam u pauzama
počela pregledavati svoje eseje iz književnosti koje ću poslati uz prijavu. Sviđa mi
se onaj o Toni Morrison, taj ću svakako poslati. Ali ništa drugo mi se ne čini
dovoljno dobrim. Moram napisati novi, mislim da će biti o Margaret Atwood.
Stvarno bih se trebala početi time baviti, ali sam se nekako opet vratila u
svijet Andie Bell jer sam kliknula na svoj projekt, a zapravo bih trebala početi
pisati esej na novoj, praznoj stranici. Toliko sam puta prešla Andien rokovnik da
gotovo napamet mogu izrecitirati njezin raspored od veljače do travnja.
Jedna je stvar kristalno jasna. Andie Bell je odgađala domaće zadaće.
Druge dvije stvari su vrlo jasne i velikim dijelom oslanjaju se na pretpostavke:
PS se odnosi na Andiene sastanke s Howiejem na parkiralištu željezničke stanice,
a HK se odnosi na one u njegovoj kući.
Još uvijek nisam uspjela prokužiti što znači IV. Pojavljuje se ukupno samo tri
puta: u četvrtak 15. ožujka u 20 sati, u petak 23. ožujka u 21 sat i u četvrtak 29.
ožujka u 21 sat.
Za razliku od PS ili HK, koji su svi u različito vrijeme, IV se pojavljuje jednom
u osam i dva puta u devet sati.
I Ravi je ovo pokušavao odgonetnuti. Upravo mi je poslao e-poruku s
popisom mogućih ljudi/mjesta na koje misli da se IV može odnositi. Istraživao je
i izvan Kiltona, odnosno gradove i sela u blizini. Trebala sam se i sama sjetiti toga.
Njegov popis:
Noćni klub Imperial Vault u Amershamu
Hotel Ivy House u Little Chalfontu
Ida Vaughan, devedesetogodišnjakinja, živi u Cheshamu
The Four Cafe u Wendoveru (IV = četiri rimskim brojkama)
OK, odoh na Google.
Mrežna stranica Imperial Vaulta kaže da je klub otvoren 2010. godine. S
lokacije na karti izgleda kao da se nalazi usred ničega, a radi se o noćnom klubu
od betonskih ploča i parkiralištu usred mase pikseliziranog zelenila. Svake srijede
i petka održavaju se studentske večeri i neka druga redovita događanja poput
Ladies’ Nighta. Klub je u vlasništvu muškarca pod imenom Rob Hewitt. Moguće
je da je Andie tamo išla prodavati drogu. Mogli bismo otići i pogledati to mjesto,
zatražiti razgovor s vlasnikom.
167
Knjige.Club Books
Hotel Ivy House nema svoju mrežnu stranicu, ali ima jednu na TripAdvisoru,
ocijenjen je sa samo dvije i pol zvjezdice. To je mali obiteljski B&B s četiri sobe,
tik uz stanicu Chalfont. Na temelju nekoliko slika na stranici izgleda zgodno i
ugodno, ali je »na samoj prometnoj cesti i glasno je kad pokušavate zaspati«,
kaže Carmel672. A Trevor59 uopće nije bio zadovoljan; greškom su dvaput
bukirali njegovu sobu pa je morao pronaći drugi smještaj. T9Jones je rekla da je
»obitelj bila divna«, ali da je kupaonica bila »ofucana i neuredna - svuda oko kade
je bilo prljavštine«. Čak je u potvrdu svoje tvrdnje objavila i neke fotke u svojoj
recenziji.
SRANJE.
O, moj Bože, o, moj Bože, o, moj Bože. Izgovarala sam »o, moj Bože« naglas
barem trideset sekundi, ali nije dovoljno. Moram to i natipkati. O, moj Bože.
A Ravi se ne javlja na svoj usrani telefon!
Moji prsti ne mogu pratiti brzinu mog mozga. T9Jones objavio je dvije fotke
kade izbliza pod različitim kutovima. A onda i širokokutnu fotku cijele kupaonice.
Pokraj kade na zidu je ogromno ogledalo u punoj veličini. Vidimo T9Jones i
bljesak s njezinog telefona u ogledalu. Vidi se i ostatak kupaonice, od krem stropa
s okruglim reflektorima do popločanog poda. Crveno-bijelog popločanog poda.
Pojest ću svoj mucasti šešir u obliku lisičje glave ako sam u krivu, ALI gotovo
sam sigurna da je to isti onaj popločani pod s isprintane fotografije pričvršćene
iza postera Pasa iz rezervoara u sobi Maxa Hastingsa. Na njoj Andie ne nosi ništa
osim crnih hlačica, napućila je usnice prema ogledalu, ovom ogledalu... u Hotelu
Ivy House u Little Chalfontu.
Ako sam u pravu, onda je Andie boravila u tom hotelu najmanje tri puta u
razdoblju od tri tjedna. S kim se tamo viđala? S Maxom? Tajnim Starijim Likom?
Čini se da ću sutra poslije škole ići u Little Chalfont.
168
Knjige.Club Books
Dvadeset četiri
NEKOLIKO TRENUTAKA ČULO SE prigušeno pištanje dok je vlak kretao i počeo

ubrzavati. Pipino se nalivpero treslo pa je njime naškrabala crtu niz stranicu
uvoda u esej. Uzdahnula je, istrgnula papir iz bloka i zgužvala ga u lopticu.
Ionako nije bilo dobro napisano. Gurnula je tu papirnatu kuglu u ruksak i
ponovno uzela olovku u ruke.
Bila je u vlaku za Little Chalfont. Ravi će je tamo čekati, doći će ravno s
posla, pa je pomislila da bi mogla dobro iskoristiti tih jedanaest minuta da
napiše nešto od svog eseja o Margaret Atwood. Ali čitajući vlastite riječi, ništa
joj se nije sviđalo. Znala je što želi reći, svaka joj je ideja bila savršeno
oblikovana i gotova, ali riječi su se pomiješale i pogubile na putu od mozga
do prstiju. Pažnju joj je odvraćalo razmišljanje o Andie Bell.
Snimljeni glas na razglasu najavio je sljedeću stanicu - Chalfont, i Pip je
zahvalno skrenula pogled sa sve tanjeg bloka formata A4 i gurnula ga natrag
u ruksak. Vlak je počeo usporavati i zaustavio se uz oštar mehanički izdisaj.
Odskakutala je dolje do perona i ubacila kartu u rampu za izlazak sa stanice.
Ravi ju je čekao vani.
»Narednice«, rekao je maknuvši svoju tamnu kosu s očiju. »Upravo sam
smišljao uvodnu melodiju za našu krimi-seriju. Dosada sam iskušavao
jezovite zvuke gudača i panovu frulu kad se ja pojavim na ekranu, a onda se
nastavljaju teške trube u stilu teme Dartha Vadera kad se ti pojaviš.«
»Zašto baš trube za mene?« rekla je.
»Zato što marširaš dok hodaš. Žao mi je što sam ja taj koji ti je to morao
reći.«
Pip je izvadila svoj telefon i upisala adresu Hotela Ivy House u svoju
aplikaciju s mapama. Pojavila se ruta pa su slijedili upute za hodanje s
dolaskom za tri minute, a plavi kružić, njezin avatar na mapi, klizio je duž rute
na ekranu u njezinim rukama.
Podignula je pogled kad se plavi kružić sudario s crvenom pribadačom
odredišta. Pred samim prilazom za automobile nalazio se mali drveni znak s
izrezbarenim i izblijedjelim nazivom »Hotel Ivy House«. Prilaz je bio strm i
šljunčan, a vodio je do zgrade od crvene cigle, koja je gotovo u cijelosti bila
prekrivena puzavim bršljanom. Zeleno lišće bilo je toliko gusto da se činilo
da sama kuća podrhtava na blagom povjetarcu.
169
Knjige.Club Books
Čujno su hodali po šljunku prema ulaznim vratima. Pip je primijetila

parkirani automobil, što je značilo da bi netko morao biti unutra. Nadala se
da su to bili vlasnici, a ne samo neki gost.
Pritisnula je prstom hladno metalno zvono na vratima i pustila da
odzvoni jednim dugim tonom.
Začuli su tihi glas iznutra, nekoliko sporih koraka, nakon čega su se vrata
otvorila prema unutra, a lišće bršljana oko dovratnika zatreperilo. Pred njima
je stajala starica s paperjastom sijedom kosom, naočalama s debelim
staklima i u vrlo preuranjenom božićnom džemperu i smiješila im se.
»Zdravo, djeco«, rekla je. »Nisam znala da nekoga očekujemo. Pod kojim
ste imenom rezervirali?« pitala je uvodeći Pip i Ravija u kuću i zatvarajući
vrata za njima.
Zakoračili su u slabo osvijetljeni četverokutni hodnik, u kojemu je s lijeve
strane stajao kauč i stolić, a vidjelo se i bijelo stubište na udaljenom zidu.
»Oh, oprostite«, rekla je Pip okrećući se prema ženi, »zapravo nemamo
rezervaciju.«
»Aha, pa, srećom po vas dvoje, nismo popunjeni pa...«
»Oprostite«, prekinula ju je Pip gledajući nespretno u Ravija, »mislim,
nismo došli radi smještaja. Tražimo... imamo nekoliko pitanja za vlasnike
hotela. Jeste li vi...?«
»Da, ja sam vlasnica hotela«, nasmiješila se žena gledajući uznemireno u
točku lijevo od Pipinog lica. »Vodila sam ga dvadeset godina sa svojim
Davidom. Ipak se on brinuo za većinu stvari. Teško mi je otkako je moj David
preminuo prije nekoliko godina. Ali moji unuci su uvijek tu, pomažu mi da se
snađem, voze me kamo treba. Moj unuk Henry je upravo na katu - čisti sobe.«
»Znači, prije pet godina ste vi i vaš suprug vodili hotel?« rekao je Ravi.
Žena je kimnula i pogledala prema njemu. »Vrlo si zgodan«, rekla je tiho,
a zatim prema Pip, »prava si sretnica.«
»Ne, mi nismo...«, rekla je Pip gledajući Ravija. Požalila je što je to rekla.
Zbog pogleda starice uzbuđeno je pretresao ramenima, uperio prst prema
svojem licu i gotovo nečujno izgovorio Pip: »Vrlo zgodan.«
»Želite li sjesti?« rekla je žena pokazujući na sofu od zelenog baršuna
ispod prozora. »Znam da bih ja mogla.« Odšuljala se do kožne fotelje
okrenute prema sofi.
Pip je prišla namjerno nagazivši Ravijevo stopalo dok je prolazila. Sjela
je, koljenima uperenim prema ženi, a Ravi se smjestio odmah pokraj nje, još
uvijek s onim blesavim smiješkom na licu.
»Gdje mi je...« rekla je žena, tapšući po svom džemperu i džepovima hlača,
a lice joj je postalo bezizražajno.
»Hm, dakle ovako«, rekla je Pip ponovno privlačeći pozornost starice na
sebe. »Vodite li evidenciju o ljudima koji ovdje borave?«
170
Knjige.Club Books
»Sve se to sada radi na, ovome... tom... računalu, zar ne?« rekla je žena.
»Ponekad telefonom. David je uvijek rješavao sve rezervacije. Sada to Henry
radi za mene.«
»A kako ste nekada vodili evidenciju o rezervacijama?« upitala je Pip,
unaprijed znajući da neće biti zadovoljna odgovorom.
»Moj David je to činio. Dao bi isprintati tablicu za cijeli tjedan.« Žena je
slegnula ramenima zureći kroz prozor.
»Imate li još uvijek tablice s rezervacijama od prije pet godina?« upitao je
Ravi.
»Ne, ne. Cijela bi kuća bila preplavljena papirima.«
»Ali imate dokumente spremljene na računalu?« pitala je Pip.
»O ne. Izbacili smo Davidovo računalo nakon što je preminuo. Bila je to
vrlo spora stvarčica, poput mene«, rekla je. »Moj Henry sada prima sve
rezervacije za mene.«
»Mogu li vas nešto pitati?« rekla je Pip otvarajući patent na svom ruksaku
i izvlačeći presavijeni komad papira za printer. Izravnala je stranicu i pružila
je ženi. »Prepoznajete li ovu djevojku? Je li ikad boravila ovdje?«
Žena je zurila u fotografiju Andie, onu koju je koristila većina novina u
svojim člancima. Podigla je papir sve do lica, zatim ga udaljila za cijelu duljinu
ruke, a zatim ponovno približila.
»Da«, kimnula je, očima prelazeći s Pip na Ravija pa na Andie. »Poznajem
je. Bila je ovdje.«
Pipina se koža naježila od uzbuđenja i nervoze.
»Sjećate li se da je ta djevojka bila kod vas prije pet godina?« pitala je.
»Sjećate li se muškarca s kojim je bila? Kako je izgledao?«
Ženino se lice naboralo. Zurila je u Pip, a pogled joj je lutao desno pa
lijevo, trepćući pri svakoj promjeni smjera. »Ne«, rekla je drhtavim glasom.
»Ne, nije to bilo prije pet godina. Vidjela sam tu djevojku. Bila je ovdje.«
»2012.?« pitala je Pip.
»Ne, ne.« Ženin pogled fiksirao se negdje pokraj Pipinog uha. »Bilo je to
prije nekoliko tjedana. Bila je ovdje, sjećam je se.«
Pip je osjetila kao da joj je srce naglo kliznulo prema dolje, pa snažno
zalupalo u prsima.
»To nije moguće«, rekla je. »Ta djevojka je mrtva već pet godina.«
»Ali, ja...«, žena je odmahnula glavom, a naborana koža oko očiju još više
joj se skupila, »ali sjećam je se. Bila je ovdje. Bila je.«
»Prije pet godina?« ponovno je upitao Ravi.
»Ne«, rekla je žena, a u glasu joj se počeo osjećati bijes. »Pa valjda se
sjećam, zar ne? Ja ne...«
»Bako?« začuo se muški glas s kata.
Začuo se topot teških čizama koje su se spuštale stubama. U vidokrugu se
pojavio svjetlokosi muškarac.
171
Knjige.Club Books
»Dobar dan?« rekao je gledajući Pip i Ravija. Prišao je i pružio im ruku.

»Ja sam Henry Hill«, predstavio se.
Ravi je ustao i rukovao se s njim. »Ja sam Ravi, a ovo je Pip.«
»Kako vam možemo pomoći?« upitao je zabrinuto pogledavajući svoju
baku.
»Samo smo vašoj baki postavili nekoliko pitanja o osobi koja je bila vaša
gošća prije pet godina«, rekao je Ravi.
Pip je ponovno pogledala staricu i primijetila da plače. Suze su joj se
slijevale niz kožu tanku poput svile, kapajući joj s brade na Andienu
isprintanu fotografiju.
Očito je i unuk to primijetio. Prišao joj je, nježno stisnuo bakino rame i
uzeo papir iz njezinog drhtavog stiska.
»Bako«, rekao je, »zašto nam ne odeš skuhati čaj? Ja ću ostati s ovim
ljudima ovdje, ne brini se.« Pomogao joj je da ustane sa stolice i odveo je
prema vratima lijevo od hodnika pa u prolazu vratio Pip Andienu fotografiju.
Ravi i Pip su se upitno pogledali, sve dok se Henry nije nekoliko sekundi
kasnije vratio zatvarajući kuhinjska vrata kako bi prigušio zvuk kuhala za
vodu.
»Oprostite«, rekao je s tužnim osmijehom. »Uznemiri se kad se zbuni.
Alzheimer... sve je gore i gore. Zapravo upravo čistim kuću da je stavim na
prodaju. A ona to stalno zaboravlja.«
»Žao mi je«, rekla je Pip. »Nismo znali. Nismo je htjeli uznemiriti.«
»Ma jasno, naravno da niste«, rekao je. »Mogu li vam ja nekako pomoći?«
»Raspitivali smo se o ovoj djevojci.« Pip je podigla papir. »Voljeli bismo
znati je li bila vaša gošća prije pet godina.«
»A što je moja baka rekla?«
»Mislila je da ju je nedavno vidjela, prije samo nekoliko tjedana.« Pip je
progutala knedlu. »Ali ova djevojka je umrla 2012.«
»To joj se sada često događa«, rekao je gledajući u neku neodređenu
točku između njih dvoje. »Zbuni se oko vremena i kada su se stvari zapravo
dogodile. Ponekad još uvijek misli i da je moj djed živ. Vjerojatno je samo
prepoznala tu vašu djevojku od prije pet godina, ako mislite da je tada bila
ovdje.«
»Da«, rekla je Pip, »valjda.«
»Žao mi je što vam ne mogu biti više od pomoći. Ne mogu vam reći tko je
boravio ovdje prije pet godina. Nismo sačuvali staru evidenciju. Ali ako ju je
prepoznala, pretpostavljam da vam to ipak daje neki odgovor?«
Pip je kimnula. »Da. Oprostite što smo je uznemirili.«
»Hoće li biti dobro?« pitao je Ravi.
»Bit će ona dobro«, rekao je Henry blagim glasom. »Šalica čaja i sve će biti
OK.«
172
Knjige.Club Books
* * *
Izašli su sa stanice u Kiltonu. Na grad je upravo padao mrak, otkucavalo je
šest sati, a sunce je zašlo na zapadu.
Pipin um radio je poput centrifuge, pretumbavao je razne fragmente
Andienog života, odvajao ih i ponovno preslagivao u različite kombinacije.
»Ako se sve uzme u obzir«, rekla je, »mislim da možemo ustvrditi da je
Andie odsjela u Hotelu Ivy House.« Mislila je da su pločice u kupaonici i bakino
smušeno prepoznavanje Andie sa slike dovoljan dokaz. Ali istovremeno, to je
i neke dijelove priče razdvojilo i prerasporedilo.
Skrenuli su desno na parkiralište prema Pipinom automobilu
parkiranom na udaljenom dijelu posjeda i dok su hodali, u razgovoru su se
usklađeno nadopunjavali s »ako« i »onda.«
»Ako je Andie išla u taj hotel«, rekao je Ravi, »onda je to sigurno zato što
se ondje sastajala s Tajnim Starijim Likom. Bili su oprezni da ih se ne uhvati.«
Pip je kimnula u znak odobravanja. »Onda«, rekla je, »to znači da tko god
da je taj Tajni Stariji Lik, nije mogao pozivati Andie u svoju kuću. A
najvjerojatniji razlog bio bi taj što je živio sa svojom obitelji ili ženom.«
Ovo je promijenilo priču.
Pip je nastavila. »Daniel da Silva je 2012. živio sa svojom suprugom, a Max
Hastings sa svojim roditeljima, koji su dobro poznavali Sala. Obojica bi morali
tajnu vezu s Andie održavati daleko izvan kuće. I, nemojmo zaboraviti, Max
ima golišavu fotografiju Andie snimljenu u Hotelu Ivy House, fotografiju koju
je navodno >pronašao<«, rekla je praveći navodnike prstima.
»Da«, rekao je Ravi, »ali Howie Bowers je i tada živio sam. Ako se Andie s
njim potajno viđala, ne bi morali odsjedati u hotelima.«
»To sam i ja pomislila«, rekla je Pip. »Što znači da možemo isključiti
Howieja kao kandidata za Tajnog Starijeg Lika. Iako to ne znači da on još
uvijek ne može biti ubojica.«
»Istina«, složio se Ravi, »ali situacija barem malo počinje biti jasnija.
Andie se nije viđala s Howiejem iza Salovih leđa u ožujku niti je on taj za
kojega je govorila da ga može pokopati.«
Donosili su razne zaključke sve dok nisu stigli do njezinog automobila.
Pip je petljala po džepu i kliknula ključem. Otvorila je vozačka vrata i ubacila
svoj ruksak unutra, a Ravi ga je uhvatio na suvozačkom sjedalu dok mu je
padao u krilo. No kad je počela ulaziti u auto, podigla je pogled i primijetila
čovjeka naslonjenog na udaljenu ogradu, nekih dvadesetak metara od njih, u
zelenoj jakni s jarkonarančastom podstavom. Howie Bowers, s krznenom
kapuljačom na glavi koja mu je zaklanjala lice, kimao je muškarcu koji je
stajao pokraj njega.
Muškarac je poput divljaka mlatarao rukama i ljutito izgovarao riječi koje
nisu mogli čuti. Bio je to muškarac u elegantnom vunenom kaputu s
razbarušenom plavom kosom.
173
Knjige.Club Books
Max Hastings.
Pip je problijedjela. Spustila se nisko na sjedalo.
»Što nije u redu, narednice?«
Pokazala je kroz njegov prozor prema ogradi gdje su stajala dvojica
muškaraca. »Gledaj.«
Taj isti Max Hastings, koji joj je još jednom slagao rekavši da nikada nije
kupio drogu u Kiltonu nakon što je Andie nestala i da nema pojma tko je bio
njezin diler. I evo ga, viče upravo na tog dilera, iako se same riječi na toj
udaljenosti nisu mogle razabrati.
»Oh«, rekao je Ravi.
Pip je upalila auto i izvezla ga s parkinga prije nego što su ih Max ili Howie
uspjeli uočiti, prije nego što su joj se ruke počele i previše tresti.
Max i Howie su se poznavali.
Još jedan tektonski pomak u svijetu Andie Bell.
174
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-11./10./2017.
Max Hastings. Ako bi nečije ime trebalo biti upisano podebljanim slovima na
popisu osoba od interesa, to je njegovo. Jason Bell nije više osoba od interesa
broj jedan, Max ga je sada pretekao i preuzeo tu titulu. Dosad je već dva puta
lagao o Andie i njihovom odnosu. Ne lažeš osim ako nemaš što skrivati.
Podsjetimo se: on je stariji tip, ima Andienu golišavu sliku snimljenu u hotelu
u kojem se vrlo vjerojatno sastajao s njom u ožujku 2012., bio je blizak i sa Salom
i s Andie, redovito je kupovao Rohypnol od Andie i, kako se čini, dobro poznaje
Howieja Bowersa.
Ovo također otvara mogućnost da je još jedan »tandem« upleten u Andieno
ubojstvo: Max i Howie.
Mislim da je vrijeme da se uhvatim Rohypnola i nastavim bolje istraživati taj
trag. Mislim, devetnaestogodišnjak koji kupuje Rufi za školske tulume nije baš
nešto najnormalnije, je li tako? A to je ono što povezuje ovaj zbrkani trokut
Max/Howie/Andie.
Poslat ću poruku nekim bivšim učenicima gimnazije Kilton iz generacije 2012.
i zatražiti malo više informacija o tome što se događalo na ubijačinama. I ako se
moje sumnje potvrde, jesu li Max i Rohypnol bili ključni u onome što se te noći
dogodilo s Andie? Poput karata na ploči za Cluedo koje nedostaju.
Osobe od interesa
Jason Bell
Naomi Ward
Tajni Stariji Lik
Nat da Silva
Daniel da Silva
Max Hastings
Howie Bowers
175
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-13./10./2017.
Emma Hutton odgovorila mi je na poruku dok sam bila u školi. Evo što je napisala:
Da, možda. Sjećam se da su cure rekle kako misle da im je nešto bilo

stavljeno u piće. Ali svi su se na tim zabavama stvarno ubijali od alkohola,
pa su to vjerojatno govorile samo zato što nisu poznavale svoje granice
ili su tražile pozornost. Meni se to nikad nije dogodilo.
Chloe Burch odgovorila je prije četrdeset minuta, dok sam s Joshom gledala
Prstenovu družinu:
Ne, mislim da ne. Nikad nisam čula takve glasine. Ali cure to znaju ponekad
reći kad previše popiju, zar ne?
Sinoć sam poslala poruku nekolicini ljudi koji su označeni na fotografijama s

Naomi na ubijačinama iz 2012. Srećom, na svojim su profilima imali e-adrese.
Malo sam lagala, rekla da se zovem Poppy i da sam novinarka BBC-ja jer sam
mislila da će mi možda tako nešto i reći. To jest, ako imaju što za reći. Jedna mi
je djevojka upravo odgovorila.
176
Knjige.Club Books
Od: pfa20@gmail.com 12 listopad (prije 1 dan)

Za: handslauraj116
Poštovana Laura Hands,

ja sam novinarka koja piše nezavisan članak za BBC o kućnim zabavama
maloljetnika i konzumiranju droga. Prema mojim saznanjima, posjećivali ste
neke od tih zabava koje su na području Kiltona 2012. bile poznate i kao
»ubijačine«. Zanima me jeste li možda ikada čuli da se djevojkama stavljala
droga u piće ili vidjeli da se to na takvim zabavama događalo? Bila bih vam
iznimno zahvalna na bilo kakvoj informaciji i znajte da će svi vaši eventualni
komentari biti anonimni i tretirani s najvećom diskrecijom.
Hvala vam unaprijed na odgovoru.
S poštovanjem,
Poopy
Od: handslauraj116@yahoo.com 21:22 (prije 2 minute)
Za: pfa20@gmail.com
Bok Poppy,
nema problema, rado ću pomoći.
Zapravo, sjećam se da se pričalo o stavljanju droge u piće. Naravno, svi su
se u to vrijeme znali strašno opijati na tim zabavama, pa se nije zapravo znalo
što je u pitanju.
Ali imala sam jednu prijateljicu, Natalie da Silva, koja misli da je popila
takvo piće na jednoj od tih zabava. Rekla je da se ne sjeća ničega što se te noći
dogodilo iako je popila samo jedno piće. Ako se ne varam, mislim da je to bilo
početkom 2012.
Možda još uvijek negdje imam njezin broj telefona ako želite stupiti u
kontakt s njom.
Sretno s člankom. Možete li mi javiti kada izađe? Voljela bih ga pročitati.
Srdačan pozdrav,
Laura
177
Knjige.Club Books
Pipa Fitz-Amobi
IP-14./10./2017.
Stigla su još dva odgovora jutros dok sam bila na Joshovoj nogometnoj utakmici.
Prva osoba je rekla da nema pojma o tome i da ne želi ništa komentirati. Druga
je napisala ovo:
Zamolba za informacijama za nezavisni članak BBC-a

pfa20@gmail.com 12. listopada (prije 2 dana)
Za: Joanna95Riddell@aol.com
Poštovana Joanna Riddell, ja sam novinarka koja piše nezavisni članak za BBC
o...
Joanna95Riddell@aol.com 12:44 PM (prije 57 )
Za: pfa20@gmail.com
Poštovana Poppy Firth-Adams,

zahvaljujem vam na e-poruci. Slažem se da se radi o važnoj temi koja
zaslužuje više prostora u mainstream medijima.
Zahvaljujem vam na e-poruci. Slažem se da se radi^ vrlo važnoj temi koja
zaslužuje vise prostora u mainstream medijima.
Zapravo su mi poznati slučajevi stavljanja droge u piće na tim kućnim
zabavama. U početku su to bile samo glasine i pretpostavljam da su dolazile od
onih koji su previše popiti i svaljivali krivnju na druge. Ali na jednoj takvoj zabavi
negdje u veljači 2012. jedna od mojih prijateljica (čije ime ne želim spomenuti)
bila je potpuno omamljena. Nije mogla govoriti i jedva se kretala. Morala sam
pozvati neke momke da mi pomognu odnijeti je do auta njezinog oca. A
sutradan se nije mogla sjetiti ni da je bila na zabavi.
Nekoliko dana kasnije zamolila me da odem s njom do Policijske postaje
Kilton prijaviti taj incident Razgovarala je s nekim mlađim policajcem, ne
sjećam mu se imena. No nisam sigurna da je od toga ikada išta bilo. Ali ja bih
nakon toga uvijek posebno pazila na svoje piće.
Tako da vjerujem da su curama stavljali nešto u piće na tim zabavama (što
je točno u pitanju, ne znam). Nadam se da će vam koristiti za članak i slobodno
mi se javite ako budete imali još pitanja.
Srdačno,
Jo Riddell
178
Knjige.Club Books
Ovo postaje sve bolje i bolje.
Mislim da sa sigurnošću mogu tvrditi da se na ubijačinama tijekom 2012.

zaista stavljala droga u piće, iako oni koji su tulumarili nisu baš bili svjesni te
činjenice. Znači, Max je kupovao Rohypnol od Andie, a cure su drogirali na
tulumima koje je on organizirao. Ne treba biti genijalac da se zbroji dva i dva.
I ne samo to, Nat da Silva je možda bila jedna od tih djevojaka. Može li to
imati neke veze i s Andienim ubojstvom? I je li se nešto dogodilo Nat one noći
kada je mislila da je drogirana? Ne mogu je to pitati. Nju se može nazvati iznimno
neprijateljski nastrojenim svjedokom.
I kao »šećer za kraj«, Joanna Riddell rekla je da je njezina prijateljica vjerovala
da je bila drogirana i prijavila je to policiji u Kiltonu. Nekom »mlađem« policajcu.
Naravno da sam i to istražila i da je jedini mlađi policajac 2012. bio (da, TA-
DAAAM) Daniel da Silva. Drugi po starosti 2012. nakon njega imao je četrdeset i
jednu godinu. Joanna je rekla da se nakon izvješća nije ništa dogodilo. Je li to
samo zato što je neimenovana djevojka to prijavila nakon što se droga više nije
mogla detektirati u njezinom tijelu? Ili je Daniel nekako bio upleten... i pokušavao
nešto prikriti? Ako da, zašto?
Mislim da sam upravo naletjela na još jednu poveznicu između osoba s
popisa, točnije između Maxa Hastingsa i brata i sestre da Silva. Nazvat ću Ravija
kasnije pa se možemo malo nabacivati idejama o tome što bi ovaj mogući trojac
mogao značiti. Ali moj fokus sada treba biti na Maxu. Već mi je dovoljno puta
lagao i imam dobar razlog vjerovati da je curama ubacivao drogu u piće na
tulumima i da se potajno viđao s Andie iza Salovih leđa u Hotelu Ivy House.
Da sada moram završiti projekt i uprijeti prstom u nekoga, to bi bio Max. On
je osoba od interesa broj jedan.
Ali ne mogu samo tako otići i razgovarati s njim, i on je neprijateljski nastrojen
svjedok, a vjerojatno je već i ranije osumnjičen za napad. Neće govoriti ako i sam
nema neke koristi od razgovora. Tako da moram posegnuti za jedinim načinom
koji mi je poznat: ozbiljnim cyber-uhođenjem.
Moram nekako doći do njegovog profila na Facebooku i dobro proučiti svaku
objavu i fotku, tražiti bilo što što ga povezuje s Andie ili Hotelom Ivy House ili
drogiranjem cura. Naći nešto čime bih ga mogla natjerati da progovori ili, još
bolje, nešto s čime bih mogla otići ravno na policiju.
Moram nekako hakirati postavke privatnosti Nancy Tangotits (odnosno
Maxova pravog profila).
179
Knjige.Club Books
Dvadeset pet
PIP JE SVEČANO i s pretjeranom preciznošću odložila nož i vilicu na tanjur.

»Smijem li sad otići od stola?« Pogledala je mamu, koja se namrštila.
»Ne vidim čemu žurba«, rekla je njezina mama.
»Usred sam projekta i želim dovršiti ono što sam planirala za danas prije
nego što odem spavati.«
»Da, hajde, Pipsiću«, nasmiješio se njezin tata posegnuvši za Pipinim
tanjurom da prebaci njezine ostatke hrane na svoj.
»Vic!« Njezina ga je mama mrko pogledala dok je Pip ustajala i uredno
vratila stolicu pod stol.
»Oh, srce, pa neki se brinu žure li im djeca od stola nakon večere da si
ubrizgaju heroin u očne jabučice. Budi zahvalna što se radi samo o domaćoj
zadaći.«
»Što je heroin?« rekao je Josh svojim tankim glasićem dok je Pip
napuštala prostoriju.
Preskakivala je po dvije stube odjednom, ostavljajući u podnožju stubišta
svog vječnog pratitelja Barneyja, koji ju je zbunjeno gledao nakrenute glave
dok je odlazila na to mjesto zabranjeno za pse.
Imala je priliku za večerom promisliti o svemu onome i Nancy Tangotits
i sinula joj je jedna ideja.
Pip je zatvorila vrata svoje sobe, izvadila telefon i utipkala broj.
»Hej, muchacha«, odgovorila je Cara.
»Hej«, rekla je Pip, »je li bindžaš Downton Abbey ili imaš nekoliko minuta
da mi pomogneš s jednom lukavštinom?«
»Uvijek sam na raspolaganju za lukavštinu. što ti treba?«
»Je li Naomi tamo?«
»Ne, otišla je do Londona. Zašto?« U Carin glas uvukla se sumnja.
»OK, zaklinješ se da nećeš nikome reći?«
»Uvijek. O čemu se radi?«
Pip je rekla: »Čula sam neke glasine o starim ubijačinama koje bi mi
mogle poslužiti za projekt. Ali moram pronaći dokaze, a tu nastupa naša
domišljatost.«
180
Knjige.Club Books
Nadala se da je dosada sve zvučalo dovoljno bezazleno, izostavila je

Maxovo ime i Caru donekle umirila da ne mora brinuti za sestru i pritom je
ostavila dovoljno prostora da je zaintrigira.
»Ooo, kakve glasine?« rekla je.
Pip ju je predobro poznavala.
»Ma ništa još bitno. Ali moram pregledati stare fotografije s tih tuluma. A
za to mi treba tvoja pomoć.«
»OK, slušam.«
»Facebook profil Max Hastings je lažni, znaš ono, za buduće poslodavce i
sveučilišta. A pravi mu je pod lažnim imenom i ima jako ograničene postavke
privatnosti. Mogu vidjeti samo one stvari gdje je i Naomi označena.«
»I želiš se prijaviti kao Naomi da možeš pregledavati Maxove stare
fotke?«
»Pogodak«, rekla je Pip sjedajući na krevet i dovlačeći laptop prema sebi.
»S tim ti mogu pomoći«, zakriještala je Cara. »Tehnički ne njuškamo po
Naominom profilu, kao onda kad sam jednostavno morala znati je li onaj
riđokosi koji je nalikovao Benedictu Cumberbatchu bio njezin novi dečko.
Dakle, tehnički ne kršimo nikakva pravila. Osim toga, Nai bi trebala naučiti
da jednom mora i promijeniti lozinku. Koristi jednu te istu za sve.«
»Možeš li otići na njezin laptop?« rekla je Pip.
»Upravo ga otvaram.«
Uslijedila je stanka ispunjena zvukovima tipkanja i škljocanja mousepada.
Pip je mogla zamisliti Caru s onom smiješno velikom punđom koju je uvijek
nosila na glavi kad je bila u pidžami. Što, u Carinom slučaju, nije ni fizički
moglo biti češće.
»OK, ostala je prijavljena. Na profilu sam.«
»Možeš li kliknuti na sigurnosne postavke?« upitala je Pip.
»Da.«
»Ukloni kvačicu u kućici pored upozorenja za prijavu da ne skuži da se
prijavljujemo s novog uređaja.«
»Jesam.«
»OK«, rekla je Pip, »to je sve od hakiranja što trebam od tebe.«
»Šteta«, rekla je Cara, »to je bilo mnogo uzbudljivije od istraživanja za moj
projekt.«
»Pa, nisi trebala odabrati temu o plijesni«, rekla je Pip.
Cara je naglas pročitala Naominu e-adresu, a Pip ju je upisala na stranicu
za prijavu na Facebook.
»Lozinka će joj biti Isobel0610«, rekla je Cara.
»Izvrsno«, upisala je Pip. »Zahvaljujem, partnerice. Možeš odstupiti.«
»Po zapovijedi. Premda, ako Naomi sazna, ja ću te odmah cinkati.«
»Primljeno na znanje«, rekla je Pip.
»U redu, Plops, tata nešto urla. Javi ako saznaš nešto zanimljivo.«
181
Knjige.Club Books
»OK«, rekla je Pip, iako je znala da to neće biti moguće.

Ispustila je telefon i, nagnuvši se nad laptop, pritisnula gumb za prijavu
na Facebook.
Brzo pregledavši Naomin News Feed, primijetila je da je, kao i njezin, bio
pun videa s mačkama koje izvode gluposti, brzih recepata i objava s
gramatički loše napisanim motivacijskim citatima preko fotografija zalazaka
sunca.
Pip je u traku za pretraživanje upisala Nancy Tangotits i kliknula na
Maxov profil. Vrteći kružić za učitavanje je nestao i pojavio se njegov Timeline
krcat jarkim bojama i nasmiješenim licima.
Pip nije dugo trebalo da shvati zašto Max ima dva profila. Nema šanse da
bi želio da njegovi roditelji vide što radi kad nije kod kuće. Bilo je toliko
njegovih fotki u raznim klubovima i barovima, na kojima mu je plava kosa
zalijepljena na oznojeno čelo, čeljust napeta, a oči mutne i zamagljene. Pozira
s rukama oko djevojaka, plazi svoju jezičinu prema kameri, a majice su mu
poprskane kapljicama prolivenog pića. I to su bile samo nedavno objavljene
fotke na njegovom Timelineu.
Pip je kliknula na Maxove fotografije i počela skrolati prema dolje do
2012. Nakon svakih osamdesetak fotografija morala je pričekati za
učitavanje da ode još dalje u prošlost Nancy Tangotits. Sve je bilo gotovo
identično: klubovi, barovi, staklaste oči. Niz fotki Maxovih noćnih aktivnosti
nakratko je prekinut fotografijama sa skijanja, na kojima Max stoji na snijegu
samo u mankiniju u stilu Borata.
Skrolanje je trajalo toliko dugo da je Pip namjestila telefon ispred sebe i
pritisnula play na jednom true crime podcastu i nastavila ga slušati negdje od
sredine, gdje je ranije stala. Napokon je stigla do 2012. godine i otišla ravno
do siječnja da bi pomno pregledala i proučila svaku fotku posebno.
Većina fotografija prikazivala je Maxa s drugim ljudima - bio je nasmijan
i u prvom planu, ili gomilu koja se smije dok Max izvodi neku glupariju.
Naomi, Jake, Millie i Sal bili su uz njega glavni akteri na fotkama. Pip se dugo
zadržala na slici Sala na kojoj gleda ravno u kameru, s blistavim osmijehom,
dok ga Max liže po obrazu. Pogledom je prelijetala s jednog pijanog i sretnog
dječaka na drugoga, tražeći makar i neki minijaturni trag mogućih
međusobnih tajni koje bi upućivale na nešto tragično.
Pip je posebnu pozornost posvetila fotkama na kojima je hrpa ljudi,
tražeći Andieno lice u pozadini, bilo što sumnjivo u Maxovim rukama, u
blizini pića bilo koje od djevojaka. Klikala je naprijed-natrag kroz toliko
fotografija s ubijačina da su ih njezine umorne oči, suhe od blještavila zaslona
laptopa, pretvorile u animacije iz flipbooka. Sve dok strelicom udesno nije
prešla na fotografije od one noći i sve se ponovno izoštrilo i postalo statično.
Pip se nagnula bliže zaslonu.
182
Knjige.Club Books
Max je snimio i objavio deset fotki one večeri kad je Andie nestala. Pip je
odmah prepoznala odjeću koju su svi nosili i sofe u Maxovoj kući. Pored
Naominih tri i Millienih šest, to je ukupno devetnaest fotografija od te večeri,
devetnaest ulovljenih trenutaka u vremenu koje je paralelno pretjecalo s
posljednjim satima života Andie Bell.
Pip je zadrhtala i povukla poplun preko svojih stopala. Fotografije su bile
slične onima koje su snimile Millie i Naomi: Max i Jake s džojsticima za igrice
u rukama, ne gledaju u kameru. Millie i Max poziraju sa smiješnim filtrima na
licima. Naomi u pozadini zuri u svoj telefon nesvjesna da netko pozira iza nje.
Četiri najbolja prijatelja, ali bez onog petog. Sal je navodno ubijao nekoga
umjesto da izvodi ludorije s njima.
I onda je nešto primijetila. Kad su na fotkama bile samo Millie i Naomi,
radilo se jednostavno o slučajnosti, ali sad kad je promatrala i Maxovu, vidjela
je određeni obrazac. Sve troje su svoje fotografije od te večeri objavili u
ponedjeljak 23. travnja, između 21:30 i 22:00. Nije li bilo malo čudno što su,
usred sveg onog ludila zbog Andiena nestanka, svi odlučili objaviti ove
fotografije gotovo u isto vrijeme? I zašto su ih uopće objavili? Naomi je rekla
da su ona i ostali odlučili u ponedjeljak navečer reći policiji istinu o Salovu
alibiju. Zar je objavljivanje ovih fotki u isto vrijeme bio prvi korak prema toj
odluci? Da prestanu skrivati dokaze o Salovoj odsutnosti?
Pip je zabilježila tu slučajnost u svoj dnevnik, zatim je kliknula na Spremi
i zatvorila laptop. Spremala se za spavanje, vratila se iz kupaonice s četkicom
za zube u ustima i pjevušeći zapisivala sve što sutra mora obaviti. Završi esej
o Margaret Atwood podcrtano je tri puta.
Ušuškana u krevetu, pročitala je tri odlomka knjige koju je trenutno čitala
prije nego što se umor umiješao u tekst, izobličavajući riječi, čineći ih
nepoznatima u njezinoj glavi. Jedva je uspjela ugasiti svjetlo prije nego što je
utonula u san.
Pip se naglo probudila i uspravila u krevetu uz šmrcanje i trzaj nogom.

Naslonila se na uzglavlje i trljala oči dok joj se um nije razbistrio. Pritisnula
je gumb na zaslonu telefona, a svjetlo s njega ju je zaslijepilo. Bilo je 4:47.
Što ju je to probudilo? Je li vani zacviljela neka lisica?
Je li neki san bio u pitanju?
Nešto se tada pojavilo, osjetila je to na samom vrhu jezika i mozga. Bila je
to nestrukturirana misao: previše maglovita, nejasna da bi se preobrazila u
riječi, izvan opsega, shvaćanja nekoga tko se tek probudio. Ali znala je kamo
je ta misao vuče.
Pip je brzo kliznula iz kreveta. Peckala ju je hladnoća prostorije po
otkrivenim dijelovima kože, pretvarajući joj dah u oblačiće duhova. Zgrabila
je svoj laptop s radnog stola i odnijela ga natrag u krevet, omotavši poplun
oko sebe da se ugrije. Kad je otvorila računalo, ponovno ju je zaslijepilo
183
Knjige.Club Books
srebrnkasto pozadinske svjetlo, škiljeći je otišla na Facebook, još uvijek

prijavljena kao Naomi, i vratila se do profila Nancy Tangotits i fotografija od
one večeri.
Sve ih je pregledala jednom, a zatim ponovno, ali malo sporije. Zaustavila
se na pretposljednjoj slici. Na njoj su bila ovjekovječena sva četiri prijatelja.
Naomi je sjedila leđima okrenuta kameri, spuštenog pogleda. Iako je bila u
drugom planu, vidi se njezin telefon u rukama i osvijetljeni zaključani zaslon
s malim bijelim znamenkama, a oči su joj bile uprte u njega. U fokusu
fotografije bili su Max, Millie i Jake kako stoje uz bližu stranu sofe i smiješe
se, a Millie je rukama obuhvatila ramena oba dječaka. Max još uvijek drži
džojstik u ruci s jedne strane, a Jakeova je ruka nestala iz kadra na desnoj
strani.
Pip je zadrhtala, ali n od hladnoće.
Telefon je morao biti najmanje metar i pol udaljen od nasmiješenih
prijatelja da bi ih toliko obuhvatio u kadar.
A u mrtvoj tišini noći Pip je prošaptala: »A tko je fotograf?«
184
Knjige.Club Books
Dvadeset šest
BIO JE TO SAL.
To je morao biti on.
Unatoč hladnoći, kroz Pipino tijelo kolao je brzi mlaz vrele krvi, koja joj
je udarala kroz srce.
Automatski se pomaknula, a umom su joj prolazile misli u valovima i
nerazumljivo se glasno nadglasavale. Ali njezine su ruke nekako znale što
treba učiniti. Nekoliko minuta kasnije skinula si je besplatnu verziju
Photoshopa na laptop. Spremila je Maxovu fotografiju i ponovno je otvorila u
Photoshopu. Prateći online upute nekog tipa sa svilenkastim irskim
naglaskom, povećala je fotografiju i potom je izoštrila.
Koža joj je odjednom postala vrela. Sjela je i užasnuto udahnula.
Nije bilo sumnje u to. Malene znamenke na Naominom telefonu
pokazivale su 00:09.
Rekli su da je Sal otišao u pola jedanaest, ali eto ih, četvero prijatelja u
devet minuta iza ponoći, zarobljeni u kadru, a nitko od njih četvorice nije
mogao sam snimiti fotografiju.
Maxovi roditelji nisu bili kod kuće te noći i nitko drugi nije bio ondje, tako
su barem uvijek govorili. Bilo je samo njih petero dok Sal nije otišao u deset i
trideset kako bi ubio svoju djevojku.
A tu, pred Pipinim očima, nalazio se dokaz da je to laž. Nakon ponoći tamo
je bila i peta osoba. A tko je to mogao biti ako ne Sal?
Pip je skrolala do krajnjeg gornjeg dijela uvećane fotografije. Iza sofe na
udaljenom zidu nalazio se prozor. A u središnjem oknu vidio se odbljesak
kamere s telefona. Figuru koja je držala telefon nije se moglo identificirati
zbog mraka izvana. Ali odmah iznad blještavo bijelog odbljeska nazirao se
obris, slabašna refleksija plave boje, jedva vidljiv zbog crne koja ga je
okruživala. Iste one plave boje kao i košulja od rebrastog samta koju je Sal
imao te večeri na sebi i koju je Ravi još uvijek ponekad nosio. Želudac joj se
okretao na samu pomisao njegovog imena i dok je zamišljala pogled u
njegovim očima kad vidi ovu fotografiju.
Prebacila je uvećanu fotografiju u novi dokument i izrezala je tako da
prikazuje samo Naomi s telefonom na jednoj stranici i odbljesak od kamere
u prozorskom oknu na drugoj. Zajedno s originalnom fotografijom koju je
185
Knjige.Club Books
spremila na svoj laptop, poslala je svaku stranicu na bežični printer na svom

pisaćem stolu. Promatrala je iz svog kreveta kako printer polako izbacuje
svaku stranicu, uz nježan zveket poput onog koji proizvodi vlak s parnom
lokomotivom. Pip je samo na trenutak zatvorila oči slušajući tiho zujanje
printera.
»Pips, mogu li ući i usisati?«

Pip je naglo otvorila oči. Pridigla se iz ležećeg položaja, a cijela ju je desna
strana tijela boljela od kuka do vrata.
»Još si u krevetu?« rekla je njezina mama otvarajući vrata. »Pola jedan je,
lijenčino. Mislila sam da si već ustala.«
»Ne... već«, rekla je Pip. Grlo joj je bila suho i grebalo je. »Samo sam bila
jako umorna, nisam se baš osjećala najbolje. Možeš li prvo usisati Joshovu
sobu?«
Mama je zastala i pogledala je toplim očima u kojima se očitavala
zabrinutost.
»Nadam se da ne pretjeruješ s učenjem, Pip«, rekla je. »Razgovarali smo
o tome.«
»Ne pretjerujem, kunem se.«
Mama je zatvorila vrata i Pip je ustala iz kreveta i gotovo srušila laptop.
Spremila se, navukla hlače na tregere preko tamnozelenog džempera i borila
se prolazeći četkom kroz kosu. Podigla je tri isprintane stranice s
fotografijama, stavila ih u plastičnu mapu i gurnula u svoj ruksak. Zatim je s
popisa zadnjih poziva na telefonu stisnula Ravijev broj.
»Ravi!«
»Što ima novog, narednice?«
»Nađimo se ispred tvoje kuće za deset minuta. Bit ću u autu.«
»OK. Što je danas na rasporedu još malo ucjene? Uz dodatak provaljivanja
u...«
»Ozbiljno je. Budi spreman za deset minuta.«
Sjedeći na suvozačkom sjedalu njezinog auta, glavom gotovo dodirujući krov

automobila, Ravi je otvorenih usta buljio u isprintanu fotografiju u rukama.
Dugo mu je vremena trebalo da nešto kaže. Sjedili su u tišini, a Pip je
gledala kako Ravi prelazi prstom po mutnom plavom odrazu u prozoru na
drugoj strani fotke.
»Sal nikada nije lagao policiji«, konačno je rekao.
»Ne, nije«, rekla je Pip. »Mislim da je otišao od Maxa u dvanaest i petnaest,
baš kao što je prvo rekao. Lagali su njegovi prijatelji. Ne znam zašto, ali tog
su utorka lagali i osporili mu alibi.«
»Ovo znači da je nevin, Pip.« Njegove velike okrugle oči fiksirano su
promatrale njezine.
186
Knjige.Club Books
»To ćemo sada testirati, hajdemo.«

Otvorila je vrata i izašla. Pokupila je Ravija i dovezla ga ravno ovamo pa
se sa sva četiri upaljena žmigavca parkirala na travnatom rubu Wyvil Roada.
Ravi je zatvorio vrata automobila i slijedio Pip po cesti.
»Kako ćemo to testirati?«
»Moramo se uvjeriti, Ravi, prije nego što to prihvatimo kao istinu«, rekla
je trudeći se uhvatiti ritam njegovih koraka.
»A jedini način da se uvjerimo je da rekonstruiramo ubojstvo Andie Bell.
Da provjerimo, s novim vremenom odlaska Sala od Maxa, bi li i tada imao
dovoljno vremena da je ubije.«
Skrenuli su ulijevo niz Tudor Lane i hodali sve dok nisu stigli tik ispred
velike kuće Maxa Hastingsa, gdje je cijela priča prije pet i pol godina započela.
Pip je izvadila telefon. »Trebali bismo našem imaginarnom tužiteljstvu
dati prednost da izloži svoj slučaj«, rekla je. »Recimo da je Sal otišao od Maxa
netom nakon što je ta fotografija snimljena, deset minuta iza ponoći. Kad je
ono tvoj tata rekao da je Sal stigao kući?«
»Oko deset do jedan«, odgovorio je.
»OK. Dozvolimo mogućnost i da je malo pogriješio u procjeni i recimo da
je bilo pet minuta do jedan. To bi značilo da je Sal imao četrdeset pet minuta
da stigne od vrata jedne kuće do druge. Moramo djelovati brzo, Ravi, koristiti
minimalno moguće vrijeme potrebno da je ubijemo i riješimo se njezinog
tijela.«
»Normalni tinejdžeri nedjeljom sjede kod kuće i gledaju IV«, rekao je.
»U redu, startam štopericu... sad.«
Pip se okrenula na petama i odmarširala natrag cestom istim putom
kojim su došli, a Ravi je koračao pored nje. Tempo joj je bio negdje između
brzog hoda i sporog džogiranja. Osam minuta i četrdeset sedam sekundi
kasnije vratili su se do njezinog auta, a srce joj je već lupalo. Ovo je bila točka
gdje su se presreli.
»OK.« Okrenula je ključ, upalila auto i vratila se na cestu. »Dakle, ovo je
Andien auto i ona presreće Sala. Recimo da je malo ubrzala kad ga je pokupila.
Sada idemo do prvog mirnog mjesta gdje se teoretski moglo dogoditi
ubojstvo.«
Nije dugo vozila prije nego što je Ravi pokazao prstom.
»Tamo«, rekao je, »tiho i osamljeno mjesto. Skreni ovamo.«
Pip je skrenula na uski prteni put, okružen visokom živicom. Znak ih je
obavijestio da vijugava jednosmjerna cesta vodi do neke farme. Pip je
zaustavila auto na mjestu gdje je bilo proširenje usječeno u živicu i rekla: »A
sada izlazimo. Nisu pronašli nikakvu krv u prednjem dijelu automobila, samo
u prtljažniku.«
Pip je bacila pogled na štopericu koja je odbrojavala dok je Ravi prolazio
pokraj poklopca motora da bi se sastali s njezine strane auta: 15:29, 15:30...
187
Knjige.Club Books
»OK«, rekla je. »Recimo da se upravo sada svađaju. Emocije postaju sve
žešće. Moglo se raditi o Andienom dilanju droge ili o onom Tajnom Starijem
Liku. Sal je uzrujan, Andie viče na njega.« Pip je nešto pjevušila, bez prave
melodije, vrteći rukama da ispuni vrijeme odvijanja zamišljene scene. »I baš
u ovom trenutku, Sal možda pronalazi neki kamen na cesti ili uzima nešto
teško iz Andiena auta. Možda uopće nema oružja. Dajmo mu barem četrdeset
sekundi da je ubije.«
Čekali su.
»I Andie je sada mrtva.« Pip je pokazala dolje na šljunčanu cestu. »On
otvara prtljažnik«, Pip je otvorila prtljažnik svog auta, »i podiže je.« Sagnula
se i ispružila ruke dajući si dovoljno vremena da podigne nevidljivo tijelo.
»Stavlja je u prtljažnik u kojem je pronađena njezina krv.« Pip je položila ruke
na tapecirani pod prtljažnika i zakoračila unatrag da. ga zatvori.
»A sada natrag u auto«, rekao je Ravi.
Pip je provjerila štopericu: 20:02, 20:03... Ubacila je u rikverc i skrenula
natrag na glavnu cestu.
»Sada je Sal za upravljačem«, rekla je. »Njegovi otisci ostaju na volanu i
po upravljačkoj ploči. Vjerojatno razmišlja o tome kako da se riješi njezinog
tijela. Najbliže moguće pošumljeno područje je Lodge Wood. Znači, možda bi
ovdje sišao s Wyvil Roada«, rekla je okrenuvši se dok se šuma pojavljivala s
njihove lijeve strane.
»Ali morao je pronaći prikladno mjesto da doveze auto što bliže šumi«,
rekao je Ravi.
Jurili su cestom uz šumu nekoliko minuta tražeći takvo mjesto, sve dok
se nije smračilo od tunela drveća čije su se grane protezale s obje strane ceste.
»Ondje.« Zajedno su ugledali jedno takvo mjesto. Pip je uključila
žmigavac i zaustavila se na travnatom dijelu na samom rubu šume.
»Sigurna sam da je policija i ovdje pretraživala stotinu puta, jer je ova
šuma najbliža Maxovoj kući«, rekla je. »Ali recimo da je Sal u njoj uspio sakriti
tijelo.«
Pip i Ravi su još jednom izašli iz auta.
26:18.
»On zatim otvara prtljažnik i izvlači je.« Pip je ponovila cijelu radnju
otprije primijetivši kako se mišići Ravijeve čeljusti stežu i opuštaju.
Vjerojatno je imao noćne more upravo zato što ga je ovakav prizor progonio
u snu, gdje njegov voljeni stariji brat kroz šumu vuče mrtvo i okrvavljeno
tijelo. Ali možda, nakon današnjeg dana, to više nikada neće morati zamišljati.
»Sal bi je morao odvući prilično daleko od ceste«, rekla je.
Pip se pretvarala da povlači tijelo, pognutih leđa, polako teturajući
unatrag.
»Ovo je mjesto prilično skriveno od ceste«, rekao je Ravi nakon što je Pip
vukla tijelo šezdesetak metara kroz šumu.
188
Knjige.Club Books
»Da.« Pustila je tobožnju Andie.

29:48.
»OK«, rekla je, »znači, rupa je oduvijek bila problem, odnosno kako je
uopće mogao imati dovoljno vremena iskopati jednu dovoljno duboku. Ali,
sad kad smo već ovdje«, osvrnula se oko stabala prošaranih suncem, »u ovoj
šumi ima dosta srušenih stabala. Možda uopće nije trebao puno kopati.
Možda je pronašao neki plitak jarak. Kao onaj tamo.« Pokazala je na veliku
udubinu u tlu prekrivenu mahovinom, kroz koju se provlačilo i puno starog
suhog korijenja, još uvijek pričvršćenog za davno oboreno stablo.
»Morao bi još dublje kopati«, rekao je Ravi. »Nikad nije pronađena.
Ostavimo si tri ili četiri minute za kopanje.«
»Dogovoreno.«
Kad je isteklo vrijeme, odvukla je Andieno tijelo u rupu. »Zatim bi je
trebao ponovno zakopati, prekriti je zemljom i granjem.«
»Učinimo to onda«, rekao je Ravi, sada odlučnog izraza lica. Zabio je vrh
čizme u tlo i šutnuo zemlju u rupu.
Pip je slijedila njegov primjer, gurajući blato, lišće i granje u mali jarak.
Ravi je bio na koljenima, bacajući naramke zemlje na Andie.
»OK«, rekla je Pip kad su završili, gledajući u nekadašnju udubinu koja je
sada bila nevidljiva na šumskom tlu. »Sada je njezino tijelo pokopano i Sal bi
kretao natrag.«
37:59.
Otrčali su natrag do Pipinog auta i ušli u njega, ostavljajući blato svugdje
po podu. Pip se okrenula u tri poteza, psujući kad je prema njima zaurlala
sirena iz terenca nekog nestrpljivog vozača koji je pokušavao proći, a u ušima
joj je zvonilo cijelim putom.
Kad su se vratili na Wyvil Road, rekla je: »Dobro, sada Sal vozi do Romer
Closea, gdje slučajno živi Howie Bowers. I ostavlja Andien auto.«
Zaustavili su se nekoliko minuta kasnije i Pip je parkirala izvan vidokruga
Howiejeve kuće. Kliknula je na ključ i zaključala auto.
»A sada idemo pješice do moje kuće«, rekao je Ravi pokušavajući držati
korak s Pipom, čiji se hod gotovo pretvarao u trk. Oboje su bili previše
skoncentrirani da bi govorili, gledali su u svoja stopala koja su udarala po
pločniku, koračajući onako žustro kako bi navodno Sal to činio prije nekoliko
godina.
Stigli su pred kuću Singhovih bez daha i oznojeni. Pipina je gornja usnica
bila vlažna i znoj ju je škakljao. Obrisala ju je rukavom i izvadila telefon.
Zaustavila je štopericu. Znamenke su samo projurile kroz nju, spustile se
sve do njezinog trbuha i tamo počele lepršati. Podigla je pogled prema Raviju.
»Što je?« Oči su mu bile razrogačene od neizvjesnosti.
»Znači«, rekla je Pip, »dali smo Salu najviše četrdeset pet minuta da
prijeđe udaljenost između dvije lokacije. A naša rekonstrukcija događaja
189
Knjige.Club Books
odvijala se tako da smo odabrali najbliže moguće lokacije i djelovali smo na

gotovo nezamislivo brz način.«
»Da, bilo je to najbrže moguće ubojstvo. I?«
Pip mu je pružila telefon i pokazala štopericu. »Pedeset osam minuta i
devetnaest sekundi«, pročitao je Ravi naglas.
»Ravi.« Izgovorila je njegovo ime koje joj je među usnama zapištalo i
nasmijala se. »Sal to nikako nije mogao učiniti. On je nevin. I fotografija to
dokazuje.«
»Jebemu.« Odmaknuo se i pokrio usta rukom, odmahujući glavom. »Nije
to učinio. Sal je nevin.«
Tada je ispustio zvuk koji mu se polako stvarao u grlu, promukao i stran.
Izletio je iz njega, poput urlika i smijeha prekrivenih dahom od nevjerice.
Osmijeh mu se tako sporo razvlačio preko lica, kao da je koristio jedan po
jedan mišić. Ponovno se nasmijao, čistim i toplim glasom, a Pipini su se obrazi
zarumenjeli od vreline.
A onda je, još uvijek s osmijehom na licu, uperio pogled prema nebu.
Sunce mu je obasjavalo lice, a smijeh se pretvorio u vrisak. Zaurlao je prema
nebu, napeta vrata i stisnutih očiju.
Ljudi su ga promatrali s druge strane ulice, a zavjese su se pomicale na
prozorima. Ali Pip je znala da ga nije briga. A nije bilo briga ni nju dok ga je
promatrala u ovom iskonskom, zbunjujućem trenutku sreće i tuge.
Ravi je pogledao Pip i grohot se ponovno pretvorio u smijeh. Podigao ju
je u naručje, a nešto divno prostrujalo je kroz nju. Smijala se, sa suzama u
očima, dok ju je vrtio ukrug.
»Uspjeli smo!« rekao je spustivši je tako nespretno da je skoro pala.
Odmaknuo se od nje izgledajući iznenada kao da mu je neugodno i brišući oči.
»Stvarno smo to učinili. Je li to dovoljno? Možemo li otići na policiju s tom
fotografijom?«
»Ne znam«, odgovorila je Pip. Nije mu htjela pokvariti ovaj trenutak, ali
uistinu nije znala. »Možda je dovoljno da ih uvjerimo da ponovno otvore
slučaj, a možda i nije. Ali prvo trebamo još neke odgovore. Moramo znati
zašto su Salovi prijatelji lagali. Zašto su mu poništili alibi. Dođi.«
Ravi je napravio jedan korak pa zastao, oklijevajući. »Misliš, moramo
pitati Naomi?«
Kimnula je i on se povukao.
»Trebala bi ići sama«, rekao je. »Naomi neće htjeti razgovarati preda
mnom. Ona doslovno ne može pričati. Naletio sam na nju prošle godine -
briznula je u plač samo kad me je pogledala.«
»Jesi li siguran?« rekla je Pip. »Ali upravo ti najviše i zaslužuješ znati
zašto.«
»Bolje je tako, vjeruj mi. Budi oprezna, narednice.«
»OK. Nazvat ću te odmah nakon toga.«
190
Knjige.Club Books
Pip nije bila sasvim sigurna kako da se pozdravi s njim. Dodirnula mu je

ruku, a zatim prošla pokraj njega i udaljila se noseći u sebi onaj izraz
Ravijevog lica.
191
Knjige.Club Books
Dvadeset sedam
PIP JE HODALA do svog auta na Romer Closeu, a na povratku su joj koraci bili
puno lakši. Lakši jer je sada znala zasigurno. I mogla je to izgovoriti u svojoj
glavi. Sal Singh nije ubio Andie Bell. Ponavljala je to kao mantru u ritmu svojih
koraka.
Nazvala je Caru.
»Pa, bok, šećeru«, odgovorila je Cara.
»Što radiš?« upitala je Pip.
»Zapravo pišem zadaću. Tu su i Naomi i Max, ispunjavaju prijave za
posao, a ja se gnjavim sa svojim projektom. Znaš da se ne mogu usredotočiti
kad sam sama.«
Pip je osjetila stezanje u grudima. »I Max i Naomi su tamo?«
»Da.«
»Je li tvoj tata kod kuće?«
»Ne, bit će cijelo poslijepodne kod moje tete Lile.«
»OK, dolazim«, rekla je Pip. »Evo me za desetak minuta.«
»Super. Mogu upiti i malo tvoje koncentracije.«
Pip se pozdravila s njom i završila razgovor. Osjećala se loše zbog krivnje
što je Cara bila tamo i što će sada svjedočiti svemu što će izaći na vidjelo. Jer
Pip nije dolazila da svojom koncentracijom pridonese zajedničkom radu na
zadaći. Dolazila je organizirati zasjedu.
Cara joj je otvorila vrata, u pidžami s pingvinima i papučama s medvjeđim

šapama.
»Chica«, rekla je trljajući Pipinu ionako neurednu kosu. »Sretna ti
nedjelja. Mi club de zadacho es su dub de zadacho.«
Pip je zatvorila ulazna vrata i slijedila Caru prema kuhinji.
»Zabranili smo razgovor«, rekla je Cara držeći joj vrata otvorena. »I
preglasno tipkanje, kao što to radi Max.«
Pip je ušla u kuhinju. Max i Naomi sjedili su jedno pored drugoga za
stolom, s laptopima i raširenim papirima ispred sebe. Šalice upravo
skuhanog čaja dimile su se u njihovim rukama. Carino mjesto bilo je s druge
strane: džumbus od papira, bilježnica i olovaka razbacanih po tipkovnici.
»Hej, Pip«, nasmiješila se Naomi. »Kako si?«
192
Knjige.Club Books
»Dobro, hvala«, odgovorila je, a glas joj je odjednom postao grub i

ozbiljan.
Kad je Pip pogledala Maxa, on je odmah skrenuo pogled i buljio u smeđu
površinu svog čaja.
»Bok, Max«, odrješito je rekla natjeravši ga da je pogleda.
Uputio joj je kiseli osmijeh sa zatvorenim ustima, koji je Cari i Naomi
mogao izgledati kao pozdrav, ali ona je znala da je to bila grimasa.
Pip je prišla stolu i spustila svoj ruksak na njega, točno preko puta Maxa.
Tresnuo je o površinu stola, zbog čega su se poklopci sva tri prijenosna
računala zanjihali na šarkama.
»Pip voli zadaće«, objasnila je Cara Maxu. »I to strašno.«
Cara je kliznula natrag na svoju stolicu i prešla po touchpadu kako bi
pokrenula računalo. »Pa, sjedni«, rekla je, nogom izvlačeći stolicu ispod stola.
Noge stolice strugale su po podu i ječale.
»Što ima, Pip?« rekla je Naomi. »Jesi li za čaj?«
»Što gledaš?« ubacio se Max.
»Max!« Naomi ga je grubo udarila komadom papira po ruci.
Pip je krajičkom oka vidjela Carino zbunjeno lice. Ali nije skidala pogled
s Naomi i Maxa. Osjećala je kako bijes pulsira kroz nju, nosnice su joj se
raširile. Sve dok nije vidjela njihova lica, nije znala da će se tako osjećati.
Mislila je da će joj laknuti. Laknulo joj je što je sve gotovo, što su ona i Ravi
učinili ono što su naumili. Ali njihova su je lica uznemirila. Nisu to više bile
samo male prijevare i beznačajne rupe u sjećanju. Ovo je bila proračunata laz
koja je nekima potpuno promijenila život. Veleizdaja koju pikseli nisu mogli
sakriti. I nije namjeravala skrenuti pogled s njih niti sjesti dok ne sazna zašto.
»Prvo sam došla ovamo samo iz pristojnosti«, rekla je drhtavim glasom.
»Zato što si mi, Naomi, gotovo cijeli život bila poput sestre. Max, tebi ne
dugujem ništa.«
»Pip, o čemu to govoriš?« rekla je Cara, glasom napetim od zabrinutosti.
Pip je otvorila torbu i izvukla plastični fascikl. Otvorila ga je i, nagnuvši se
preko stola, položila tri isprintane stranice između Maxa i Naomi.
»Ovo vam je prilika da mi objasnite prije nego što odem na policiju. Što
mi imaš za reći, Nancy Tangotits?« Ljutito je pogledala Maxa.
»O čemu ti to?« rekao je posprdno.
»To je tvoja fotografija, Nancy. Od one noći kad je Andie Bell nestala, zar
ne?«
»Da«, rekla je Naomi tiho. »Ali zašto...«
»One noći kada je Sal napustio Maxovu kuću u pola pola jedanaest kako
bi otišao i ubio Andie?«
»Da, tako je«, otresito je odgovorio Max. »A što ti time zapravo želiš reći?«
»Ako na trenutak prestaneš biti bahat i pogledaš fotografiju, shvatit ćeš
što želim reći«, odbrusila je Pip. »Očito ti detalji nisu bitni, inače ne bi ni
193
Knjige.Club Books
objavio ovu fotografiju. Pa ću objasniti. I ti i Naomi, Millie i Jake ste na ovoj

slici.«
»Da, i?« rekao je.
»Pa onda, Nancy, tko je slikao vas četvero?«
Pip je primijetila kako su se Naomine oči razrogačile. Blago otvorenih
usta, zurila je u fotografiju.
»Da, OK«, rekao je Max, »možda je Sal fotografirao. Nije baš da smo rekli
da uopće nije bio s nama. Očito nas je fotkao ranije tijekom večeri.«
»Dobar pokušaj«, rekla je Pip, »ali...«
»Moj telefon.« Naomino se lice smračilo. Posegnula je za svojim
telefonom. »Vidi se koliko je bilo sati na mom telefonu.«
Max je utihnuo, promatrajući isprintane fotografije, a mišići u čeljusti su
mu se počeli stezati.
»Pa, jedva da možeš vidjeti te brojke. Sigurno si dotjerala ovu
fotografiju«, rekao je.
»Ne, Max. Skinula sam je s tvog Facebooka baš takvu kakva jest. Ne brinite
se, provjerila sam i ovo: policija joj može pristupiti čak i ako je sada uklonite.
Sigurna sam da bi bili jako zainteresirani da je vide.«
Naomi se okrenula prema Maxu, a obrazi su joj se zacrvenjeli. »Zašto nisi
dobro provjerio?«
»Začepi«, odvratio joj je tiho, ali odlučno.
»Morat ćemo joj reći«, rekla je Naomi odgurnuvši stolicu, koja je
zastrugala takvom silinom da je zvuk presjekao Pip.
»Začepi, Naomi«, ponovio je Max.
»O, moj Bože.« Naomi je ustala i počela koračati oko stola. »Moramo joj
reći...«
»Zašuti više!« rekao je Max, ustao i zgrabio Naomi za ramena. »Da nisi
ništa više rekla.«
»Otići će na policiju, Max. Zar ne?« rekla je Naomi, a suze su joj se
skupljale u utorima oko nosa. »Moramo joj reći.«
Max je duboko i uz drhtaj udahnuo, dok je pogledom prelijetao od Naomi
do Pip.
»Jebi ga«, naglo je viknuo, pustio Naomi i šutnuo nogu stola.
»Što se kvragu događa?« pitala je Cara povlačeći Pip za rukav.
»Reci mi, Naomi«, rekla je Pip.
Max je skliznuo natrag na svoju stolicu, a plava mu je kosa pala na lice.
»Zašto si ovo učinila?« Podigao je pogled prema Pip. »Zašto jednostavno nisi
sve pustila na miru?«
Pip ga je ignorirala. »Naomi, reci mi«, rekla je. »Sal nije te večeri otišao od
Maxa u deset i trideset, zar ne? Otišao je u dvanaest i petnaest, baš kao što je
rekao policiji. Nikad nije tražio od vas da lažete; zapravo je imao dobar alibi.
194
Knjige.Club Books
Bio je s vama. Sal nikada nije lagao policiji. I vi ste svi lagali tog sljedećeg
utorka. Lagali ste da mu poništite alibi.«
Naomi je zaškiljila, a oči su joj se zacaklile od suza. Pogledala je Caru, a
zatim polako prišla Pip. I kimnula.
Pip je trepnula. »Zašto?«
195
Knjige.Club Books
Dvadeset osam
»ZAŠTO?« PONOVILA JE nakon što je Naomi predugo bez riječi zurila u svoja
stopala.
»Netko nas je natjerao«, šmrcala je. »Netko nas je na to natjerao.«
»Kako to misliš?«
»Mi - ja, Max, Jake i Millie - svi smo tog ponedjeljka navečer dobili poruku.
S nepoznatog broja. Rečeno nam je da moramo izbrisati svaku Salovu fotku
snimljenu one večeri kada je Andie nestala i da sve ostale objavimo kao što
bismo i inače. Također nam je taj netko rekao da u školi u utorak moramo
zamoliti ravnatelja da pozove policiju da damo izjavu. I da im moramo reći
da je Sal zapravo otišao od Maxa u pola jedanaest i da nas je prije toga zamolio
da lažemo.«
»Ali zbog čega ste to učinili?« upitala je Pip.
»Zato što...« Naomino se lice izobličilo dok je pokušavala suzdržati jecaje.
»Zato što je imao neke informacije o nama. O nečemu lošem što smo učinili.«
Više se nije mogla suzdržati. Stisnula je dlanove preko lica i zaurlala u
njih, dok su joj prsti prigušivali krikove. Cara je skočila sa svoje stolice i
potrčala prema sestri, obujmivši je rukama oko struka. Gledala je u Pip dok
je grlila drhtavu Naomi, lica blijeda od straha.
»Max?« rekla je Pip.
Max je pročistio grlo i spustio pogled na svoje nemirne šake. »Mi, hm...
nešto se dogodilo na Silvestrovo 2011. Napravili smo nešto loše.«
»Mi?« Naomi je uzviknula kroz suze. »Mi, Maxe? Sve se dogodilo zbog
tebe. Ti si nas uvukao u to i ti si nas natjerao da ga tamo ostavimo.«
»Lažeš. Svi smo se u tom trenutku složili«, rekao je.
»Bila sam u šoku. Bila sam prestrašena.«
»Naomi?« rekla je Pip.
»Mi... hm, išli smo u onaj bijedni mali klub u Amershamu«, rekla je.
»The Imperial Vault?«.
»Da. I svi smo prilično popili. A kad se klub zatvorio, bilo je nemoguće
dozvati taksi. Bili smo, ono, valjda sedamdeseti na redu, a vani je bilo hladno.
I onda nam je Max, koji nas je sve dovezao tamo, rekao da zapravo i nije toliko
puno popio i da može voziti. I uvjerio je mene, Millie i Jakea da uđemo u auto
s njim. Bilo je to tako glupo. O, Bože, kad bih se mogla vratiti kroz vrijeme i
196
Knjige.Club Books
primijeniti jednu jedinu stvar u svom životu, to bi bio taj trenutak...« Zašutjela
je.
»Sal nije bio s vama?« upitao je Pip.
»Ne«, rekla je. »Da barem jest jer nam nikad ne bi dopustio da se
ponašamo tako idiotski. Te večeri je bio sa svojim bratom. Dakle, Max, koji je
bio pijan kao i svi mi ostali, vozio je prebrzo cestom A413. Bilo je oko četiri
sata ujutro, a na cesti nije bilo drugih automobila. Kad odjednom«, suze su
opet potekle, »odjednom...«
»Neki se čovjek pojavio niotkuda«, rekao je Max.
»Ne, nije bilo tako. Stajao je sasvim uredno sa strane, Max. Sjećam se da
si izgubio kontrolu nad vozilom.«
»Pa, onda se očito drukčije sjećamo toga što se dogodilo«, odbrusio joj je
Max. »Udarili smo ga i auto se počeo okretati. Kad smo se zaustavili, sišao
sam s ceste i otišli smo vidjeti što se dogodilo.«
»O, Bože, bilo je toliko krvi«, plakala je Naomi. »A noge su mu bile u
nekom čudnom, savijenom položaju.«
»Izgledalo je kao da je mrtav, OK?« rekao je Max. »Provjerili smo diše li i
mislili smo da ne diše. Zaključili smo da ga ništa više ne može spasiti, da je
prekasno da zovemo hitnu. A s obzirom na to da smo svi pili, znali smo u
kakvoj ćemo biti gabuli. Kaznene prijave, zatvor. Pa smo se svi složili da
jednostavno odemo.«
»Max nas je natjerao«, rekla je Naomi. »Manipulirao si nama i ucjenjivao
nas zastrašivanjem, jer ti je bilo jasno da si ti taj koji bi stvarno nastradao.«
»Svi smo se složili, Naomi, svi četvero«, vikao je Max, a na licu mu se
pojavilo crvenilo. »Vratili smo se do mene jer su mi roditelji bili u Dubaiju.
Oprali smo auto i onda se njime ponovno zabili u stablo odmah uz moj prilaz.
Roditelji mi nisu ništa posumnjali i nabavili su mi novi nakon nekoliko
tjedana.«
I Cara je sad plakala brišući suze prije nego što ih je Naomi uspjela vidjeti.
»Je li čovjek umro?« pitala je Pip.
Naomi je odmahnula glavom. »Bio je u komi nekoliko tjedana, ali se
izvukao. Ali... ali...« Naomino se lice izobličilo u agoniji. »Ostao je paraliziran.
Paraplegičar. U invalidskim kolicima. Mi smo mu to učinili. Nismo ga trebali
ostaviti.«
Svi su slušali dok je Naomi plakala boreći se da udahne između suza koje
je ronila.
»Nekako«, naposljetku je rekao Max, »netko je znao što smo učinili. Rekao
je da će, ako ne učinimo sve što traži, reći policiji što smo učinili tom čovjeku.
Pa smo tako i postupili. Izbrisali smo fotke i lagali smo policiji.«
»Ali kako je netko mogao saznati da ste ga udarili i pobjegli s mjesta
nesreće?« rekla je Pip.
197
Knjige.Club Books
»Ne znamo«, rekla je Naomi. »Svi smo se zakleli da nikada nikome

nećemo reći. Ja nikome nisam rekla.«
»Ni ja«, rekao je Max.
Naomi ga je pogledala kroz suze i s podsmijehom.
»Što je?« odbrusio je ljutite zureći u nju.
»Ja, Jake i Millie smo uvijek mislili da si upravo ti taj koji je propjevao.«
»Ma nemoj?« ljutite je odgovorio.
»Pa, ti si taj koji se gotovo svake večeri ubijao od cuge.«
»Nikad nikome nisam rekao«, odgovorio joj je okrećući se sada ponovno
prema Pip. »Nemam pojma kako je taj netko saznao.«
»Postoji određeni obrazac po kojem puštaš da stvari slučajno izađu«,
rekla je Pip. »Naomi, Max mi je slučajno rekao da si isparila na neko vrijeme
one noći kada je Andie nestala. Gdje si bila? Želim da mi kažeš istinu.«
»Bila sam sa Salom«, rekla je. »Htio je razgovarati sa mnom gore, nasamo.
O Andie. Bio je ljut na nju zbog nečega. Nije mi htio reći zbog čega. Rekao mi
je da je druga osoba kad su nasamo, ali da više ne može ignorirati njezino
ponašanje prema drugim ljudima. Te je noći odlučio prekinuti s njom. I
izgledalo je... kao da mu je gotovo laknulo nakon što je donio tu odluku.«
»Dakle, da jasno utvrdimo«, rekla je Pip. »Sal je bio sa svima vama kod
Maxa do dvanaest i petnaest one noći kad je Andie nestala. U ponedjeljak vam
je netko zaprijetio da će otići na policiju i ucijenio vas da kažete da je Sal
otišao u pola jedanaest i da izbrišete svaki trag da je te večeri bio s vama.
Sljedeći dan Sal nestaje i pronalaze ga mrtvog u šumi. Jasno vam je što ovo
znači, zar ne?«
Max je spustio pogled trgajući kožicu oko palčeva. Naomi je ponovno
pokrila lice rukama.
»Sal je bio nevin.«
»Ne znamo to sa sigurnošću«, rekao je Max.
»Sal je nevin. Netko je ubio Andie, a zatim i Sala, nakon što se pobrinuo
da ga učini krivim izvan svake razumne sumnje. Vaš najbolji prijatelj je nevin
i svi to znate već pet godina.«
»Oprosti«, plakala je Naomi. »Tako mi je žao, strašno. Nismo znali što
drugo da učinimo. Preduboko smo zaglibili. Nikada nismo pomislili da će i Sal
umrijeti. Mislili smo, ako slijedimo sve upute, da će policija uhvatiti onoga tko
je zapravo ozlijedio Andie, da će Sal biti oslobođen i da ćemo svi biti OK.
Govorili smo sami sebi u tom trenutku kako se radi o samo maloj laži. Ali sad
nam je jasno što smo učinili.«
»Sal je umro zbog vaše male laži.« Pipin se želudac izvrtao od bijesa koji
je ublažavala tuga.
»To ne možemo znati«, rekao je Max. »Sal je ipak možda bio upleten u to
što se dogodilo Andie.«
»Nije imao vremena biti upleten« rekla je Pip.
198
Knjige.Club Books
»Što ćeš učiniti s tom fotografijom?« upitao je tiho. Pip je pogledala

Naomi, njezino crveno podbuhlo lice bilo je iskrivljeno od boli. Cara ju je
držala za ruku, zurila u Pip, a suze su joj tekle niz obraze.
»Max«, rekla je Pip. »Jesi li ti ubio Andie?«
»Što?« Ustao je uklanjajući neurednu kosu s lica. »Ne, bio sam kod kuće
cijelu noć.«
»Mogao si izaći kad su Naomi i Millie otišle u krevet.«
»Ali nisam, OK?«
»Znaš li što se dogodilo Andie?«
»Ne, ne znam.«
»Pip«, sada je progovorila Cara. »Molim te, nemoj otići na policiju s tom
fotografijom. Molim te. Ne mogu dozvoliti da ostanem bez sestre, ne nakon
mame.« Donja joj se usnica tresla, a izobličeno joj je lice pokušalo suspregnuti
jecaje. Naomi ju je zagrlila.
Pip se steglo grlo od tjeskobe i bespomoćnosti koje je osjećala dok ih je
obje promatrala u tolikoj boli. Što da učini? Što je mogla učiniti? Ionako nije
znala hoće li policija ovu fotografiju shvatiti ozbiljno. A ako se to dogodi, Cara
će ostati sama i za to će biti kriva upravo Pip. Nije joj mogla to učiniti. Ali što
je s Ravijem? Sal je bio nevin i nema šanse da će sada stati sa svime. Postojao
je samo jedan način da riješi tu dvojbu, shvatila je.
»Neću ići na policiju«, rekla je.
Max je izdahnuo s olakšanjem, a Pip ga je pogledala s gnušanjem dok je
pokušavao skriti blagi smiješak koji mu se nazirao na usnama.
»Ne zbog tebe, Max«, rekla je. »Već zbog Naomi. I svega onoga što su joj
tvoje pogreške učinile. Sumnjam da te krivnja imalo izjeda, ali nadam se da
ćeš već platiti za ovo na neki način.«
»To su i moje pogreške«, tiho je rekla Naomi. »I ja sam kriva.«
Cara je prišla Pip i zagrlila je sa strane natapajući joj džemper svojim
suzama.
Max je tada otišao, bez ijedne riječi. Spakirao je laptop i bilješke, prebacio
torbu na rame i krenuo prema vratima.
U kuhinji je vladala tišina dok je Cara otišla do sudopera ispljuskati lice
vodom i naliti čašu vode za sestru. Naomi je prva prekinula šutnju.
»Tako mi je žao«, rekla je.
»Znam«, kazala je Pip. »Znam da ti je žao. Neću odnijeti fotografiju na
policiju. Bilo bi mi daleko lakše da to učinim, ali ne treba mi Salov alibi da
dokažem njegovu nevinost. Pronaći ću neki drugi način.«
»Kako to misliš?« Naomi je šmrcnula.
»Tražiš od mene da vas zaštitim i da nikome ne odam ono što ste učinili.
Tako ću i učiniti. Ali neću prikrivati istinu o Salu.« Progutala je knedlu
osjećajući kako je grebe dok se spuštala stisnutim ždrijelom. »Saznat ću tko
199
Knjige.Club Books
je sve ovo stvarno učinio, naći ću osobu koja je ubila Andie i Sala. To je jedini
način da se spere ljaga sa Salovog imena i istovremeno zaštiti vas.«
Naomi ju je zagrlila i zagnjurila svoje uplakano lice u Pipino rame. »Molim
te, učini to«, rekla je tiho. »On je nevin i ta me spoznaja svakodnevno ubija.«
Pip je pomilovala Naominu kosu i pogledala Caru, svoju najbolju
prijateljicu, svoju sestru. Ramena su joj se pognula kad je osjetila svu težinu
problema koji su je sada snašli. Svijet se činio puno težim nego što je ikada
bio.
200
Knjige.Club Books
DIO III.
201
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-16./10./2017.
On je nevin.
Te su mi dvije riječi cijeli dan u školi neprestano odzvanjale glavom. Ovaj
projekt više nije ono što je bio na početku - samo hipoteza ispunjena težnjom za
saznavanjem istine. Više se ne radi samo o meni i vjerovanju vlastitom instinktu
jer mi je Sal iskazao ljubaznost kad sam bila mala i povrijeđena. Ne radi se više ni
samo o Raviju i njegovom gotovo očajničkom pokušaju da sam sebi dokaže da je
doista poznavao brata kojeg je toliko volio. Postalo je stvarno, nije više bilo ni
trunke onoga možda/eventualno/navodno. Sal Singh nije ubio Andie Bell. I nije
izvršio samoubojstvo.
Život jednog nevinog mladića je ugašen, a svi u ovom gradu o njemu govore
s gnušanjem i pretvorili su u zlikovca. Ali ako se negativca može izmisliti, onda ga
se može i poništiti. Prije pet i pol godina u Little Kiltonu ubijeno je dvoje
tinejdžera. A mi smo u posjedu dokaza koji vode do pronalaženja pravog ubojice:
Ravi i ja i ovaj dokument u Wordu koji svakim danom postaje sve duži.
Otišla sam se naći s Ravijem nakon škole, odmah nakon što sam stigla kući.
Otišli smo u park i razgovarali više od tri sata, već se bilo dobrano smračilo. Bio
je ljut kad sam mu rekla zašto je Salov alibi bio osporen. Bila je to neka tiha
ljutnja. Rekao je da nije pošteno da se Naomi i Max Hastings izvuku bez ikakve
kazne, a Sal, koji nikada nikoga nije povrijedio u životu, je mrtav i još mu je
podmetnuto ubojstvo. Naravno da nije bilo pošteno. Ništa od ovoga nije bilo
pošteno. Ali Naomi nikada nije namjeravala povrijediti Sala, jasno je iz njezinog
izraza lica, iz načina na koji od tog trenutka živi, u strahu i od vlastite sjene. Učinila
je to iz straha i to mogu razumjeti. Može i Ravi, ali nije siguran može li joj
oprostiti.
Sav se snuždio kad sam rekla da nisam sigurna bi li ta fotografija bila dovoljna
da policija ponovno otvori slučaj. Blefirala sam pred Maxom i Naomi da ih
natjeram da progovore. Policija bi mogla pomisliti da sam je fotošopirala i odbila
bi moj zahtjev za provjeru Maxovog profila. On je fotku već obrisao, naravno.
Ravi smatra da bi meni policija bila više blagonaklona nego njemu, ali nisam baš
tako sigurna da bi povjerovali tinejdžerici koja blebeće o raznim kutovima
fotografije i sićušnim bijelim znamenkama na zaslonu telefona, pogotovo kad su
dokazi protiv Sala tako čvrsti. A da ni ne spominjem Daniela da Silvu, koji radi u
policiji i koji bi me ušutkao.
I druga stvar: Raviju je dugo trebalo da shvati zašto sam željela zaštititi
Naomi. Objasnila sam da su mi poput obitelji, da su mi i Cara i Naomi poput
202
Knjige.Club Books
sestara i premda je Naomi možda na neki način imala svoje prste u svemu što se
dogodilo, Cara je nevina. Ubilo bi me da joj to učinim, da nakon mame ostane i
bez sestre. Obećala sam Raviju da nas ovo neće zaustaviti, da nam ne treba Salov
alibi da dokažemo njegovu nevinost. Samo moramo pronaći pravog ubojicu. Tako
da smo se dogovorili: dat ćemo si još tri tjedna. Tri tjedna da pronađemo ubojicu
ili dovoljno dokaza protiv neke osumnjičene osobe. A ako ne budemo pronašli
ništa nakon tog roka, Ravi i ja ćemo odnijeti fotografiju policiji pa ćemo vidjeti
hoće li je uopće ozbiljno shvatiti.
Znači, to je to. Sada imam samo tri tjedna da pronađem ubojicu ili će životi
Naomi i Care biti uništeni. Jesam li pogriješila što sam od Ravija tražila da još
malo pričeka, s obzirom na to da je već toliko dugo čekao? Rastrgana sam između
Wardovih i Singhovih i onoga što je ispravno. Ne znam više ni što je ispravno -
sve je tako mutno. Nisam sigurna da sam dobra cura kakvom sam se nekada
smatrala. Negdje usput sam je izgubila.
Ali ne smijem gubiti vrijeme razmišljajući o tome. Dakle, na popisu sada
imamo pet osoba od interesa. Maknula sam Naomi s popisa. Razlozi zbog kojih
sam sumnjala na nju sada su jasni: znam kamo je nestala i zašto je tako nespretno
odgovarala na pitanja o Salu.
203
Knjige.Club Books
Dijagram koji povezuje sve osumnjičene:
Osim prijeteće ceduljice i poruke koju sam primila, imam još jedan trag koji vodi
ravno do ubojice: činjenicu da je ta osoba znala za sudar i bijeg s mjesta nesreće.
Kao prvo i najočiglednije, Max je znao jer je on i bio počinitelj. Mogao se
pretvarati da je on osoba koja prijeti i njemu i njegovim prijateljima da Salu
pripiše ubojstvo Andie.
Ali, kako je Naomi rekla, Max je uvijek puno tulumario. Opijao se i uzimao
drogu. Mogao je slučajno u takvom stanju pred nekim izlanuti da je nekoga
204
Knjige.Club Books
udario i pobjegao s mjesta nesreće. Pred nekim koga je poznavao, poput Nat da
Silva ili Howieja Bowersa. Ili možda čak i Andie Bell koja je onda, pak, mogla reći
bilo kojoj od navedenih osoba. Daniel da Silva bio je policajac koji je izlazio na
mjesta prometnih nesreća. Možda je zbrojio dva i dva? Ili je možda netko od njih
vozio istom cestom te noći i vidio što se dogodilo? Onda je moguće i da je bilo
tko od ovih petero saznao za nesreću i upotrijebio tu informaciju u vlastitu korist.
Ali Max ipak ostaje najvjerojatnija opcija u tom pogledu.
Znam da Max tehnički ima alibi za veći dio večeri kad je Andie nestala, ali mu
ne vjerujem. Mogao je otići kad su Naomi i Millie otišle u krevet. Ako se susreo s
Andie prije 00:45, kada je trebala pokupiti svoje roditelje, još uvijek je moguće.
Ili je možda otišao pomoći završiti nešto što je Howie započeo? Rekao je da nije
izlazio iz kuće, ali mu odgovori ne djeluju baš uvjerljivo. Mislim da je blefirao.
Mislim da je svjestan da gotovo nema šanse da ću Naomi prijaviti policiji, pa mi i
nije morao iskreno odgovarati. Našla sam se pred manjom Kvakom 22,
bezizlaznom situacijom: ne mogu zaštititi Naomi, a da istovremeno ne zaštitim i
Maxa.
Drugi trag koji mi je ova nova informacija pružila je da je ubojica nekako znao
telefonske brojeve Maxa, Naomi, Millie i Jakea (ali i moj). Ali ni to mi nije baš
puno od pomoći. Jer brojeve ima očito i Max, a preko njega bi ih i Howie mogao
doznati. Nat da Silva je vjerojatno imala sve njihove brojeve, pogotovo jer su ona
i Naomi bile dobre prijateljice. Daniel ih je mogao dobiti od nje. Jason Bell se
možda čini kao crna ovca u ovom slučaju, ALI ako je on ubio Andie i imao njezin
telefon, i na njemu su vjerojatno bili spremljeni svi njihovi brojevi.
Ah. Nisam smanjila popis osoba od interesa, a i ponestaje mi vremena.
Moram istražiti svaki trag, pronaći one labave niti koje, kad se povuku, mogu
razmrsiti ovo zapetljano i zbunjujuće klupko. I moram završiti taj prokleti esej o
Margaret Atwood!!!
205
Knjige.Club Books
Dvadeset devet
PIP JE OTKLJUČALA ulazna vrata i naglo ih otvorila. Barney je dojurio niz hodnik
i pratio je dok se kretala prema poznatim glasovima.
»Zdravo, dušo«, rekao je Victor kad je Pip promolila glavu u dnevnu sobu.
»Upravo smo i mi stigli. Spremam večeru za mamu i mene. Joshua je jeo kod
Sama. Jesi li ti nešto pojela kod Care?«
»Da, jesam«, rekla je. Jele su, ali nisu puno razgovarale. Cara je cijeli
tjedan u školi bila tiha. Pip je razumjela. Ovaj njezin projekt prodrmao je
same temelje njezine obitelji. Hoće li se njezin život promijeniti, ovisilo je
Sada o tome hoće li Pip doznati što se zapravo dogodilo. Ona i Naomi pitale
su je u nedjelju, nakon što je Max otišao, na koga ona sumnja. Nije im ništa
rekla, samo je upozorila Naomi da se kloni Maxa. Nije se htjela izložiti riziku
i podijeliti s njima Andiene tajne u slučaju da one dolaze u paketu s
prijetnjama ubojice. To je bio teret koji je sama morala nositi.
»I kako je bilo na roditeljskom?« upitala je Pip.
»Pa dobro«, rekla je Leanne potapšavši Josha po glavi. »Sve smo bolji u
prirodi i matematici, je li tako, Josh?«
Josh je kimnuo, petljajući s Lego kockicama na stoliću.
»Iako je gospođica Speller rekla da znaš često izigravati razrednog
klauna.« Victor je napravio tobože ozbiljnu facu i pogledao prema Joshu.
»Pitam se od koga li je to naslijedio«, rekla je Pip uputivši isti takav pogled
svom tati.
Zaurlao je od smijeha i pljesnuo se po koljenima. »Nemoj me izazivati,
djevojčice.«
»Nemam ni vremena za to«, odgovorila je. »Idem iskoristiti nekoliko sati
da nešto napravim prije nego što legnem.« Krenula je natrag u hodnik pa
prema stepenicama.
»Oh, dušo«, uzdahnula je mama, »pa previše radiš.«
»Ne postoji previše rada«, rekla je Pip mašući im sa stubišta.
Na katu se zaustavila ispred svoje sobe i zagledala u vrata. Vrata su bila
odškrinuta pa se podsjetila na ono što se događalo jutros prije škole. Joshua
je uzeo dvije bočice Victorovog losiona poslije brijanja i - s kaubojskim
šeširom na glavi - držao po jednu u svakoj ruci, špricajući iz njih dok je
paradirao hodnikom na katu i govorio: »Ja sam kauboj Jimmy i dupe mi se od
206
Knjige.Club Books
parfema dimi i ova kuća nije dovoljno velika za nas oboje, Pippo.« Pip mu je
pobjegla i hitro zatvorila vrata za sobom da joj soba kasnije ne miriše na
mješavinu parfema Brave i Pour Homme, od koje bi joj bila muka. Ili je to
možda bilo jučer ujutro? Ovaj tjedan nije dobro spavala i dani su prolazili
jedan za drugim, a da nije ni primjećivala.
»Je li netko bio u mojoj sobi?« povikala je prema prizemlju.
»Ne, tek smo ušli«, odgovorila je njezina mama.
Pip je ušla unutra i bacila ruksak na krevet. Prišla je svom stolu i odmah
shvatila da nešto nije u redu. Laptop joj je bio otvoren, zaslon nagnut više
prema natrag. Pip je uvijek, ali baš uvijek poklapala laptop kad bi završila s
radom za taj dan. Pritisnula je gumb i kad se ponovno uključio, primijetila je
da je netko petljao po inače uredno složenoj hrpi isprintanih fotografija
pokraj njezina računala. Jedna je bila izdvojena i stavljena na vrh hrpe.
Bila je to ona fotografija. Dokaz da je Sal imao alibi. I nije bila tamo gdje
ju je ostavila.
Njezin se laptop oglasio dvjema melodijama dobrodošlice i prikazao se
početni zaslon. Izgledao je baš onako kako ga je ostavila. Njezin dokument
istraživačkog dnevnika u Wordu nalazio se na programskoj traci pokraj
minimizirane stranice pretraživača Chrome. Kliknula je na njega. Otvorio se
na stranici ispod njezinog zadnjeg dijagrama.
Pip je udahnula, šokirana.
Ispod njenih zadnjih riječi netko je dopisao: MORAŠ PRESTATI S OVIM,
PIPPA. Rečenica se ponavljala nekoliko stotina puta. Toliko puta da je
ispunila četiri cijele A4 stranice.
Osjetila je ubrzane otkucaje srca kao da su joj se pod kožom raspršili po
djelom tijelu. Povukla je ruke s tipkovnice i zagledala se u nju. Ubojica je bio
ovdje, u njezinoj sobi. Dodirivao je njezine stvari. Čitao njezin istraživački
dnevnik. Pritiskao tipke na njezinom laptopu.
U njezinoj kud.
Odmakla se naglo od stola i odjurila dolje. »Ovaj, mama«, rekla je
pokušavajući normalno govoriti unatoč užasnutosti i zadihanosti koji su se
razabirali u njezinu glasu, »je li netko danas dolazio do nas?«
»Ne znam, bila sam cijeli dan na poslu i otišla ravno na roditeljski za
Josha. Zašto?«
»Ma, ništa«, rekla je Pip improvizirajući. »Naručila sam jednu knjigu i
mislila sam da će danas stići. Hm... zapravo, još nešto. Danas su školom
kružile glasine da je provaljeno u neke kuće u gradu i da su se koristili
rezervni ključevi vlasnika da se uđe. Možda ni mi ne bismo trebali držati svoje
vani dok ih ne uhvate?«
»Oh, stvarno?« rekla je Leanne podigavši pogled prema Pip. »Onda
stvarno ne bismo trebali.«
207
Knjige.Club Books
»Idem po njih«, rekla je Pip trudeći se da se ne oklizne u čarapama dok je

jurila prema ulaznim vratima.
Otvorila ih je - zapuh hladnog zraka listopadske noći peckao joj je goruće
lice. Kleknula je i podigla jedan kut otirača. Ključ je zasvijetlio od refleksije
svjetla u hodniku.
Ležao je tik uz stari vlastiti otisak u zemlji. Pip ga je zgrabila, a hladan
metal pecnuo ju je po prstima.
Ležala je pod poplunom, ukočena i drhteći. Zatvorila je oči i naćulila uši.

Negdje u kući začulo se nekakvo struganje. Je li to netko pokušavao ući? Ili je
to samo bila krošnja vrbe koja je katkad grebala po prozoru njezinih
roditelja?
Začuo se tup udarac s prednje strane kuće. Pip je poskočila. Je li to netko
u susjedstvu zalupio vratima automobila ili netko pokušava provaliti?
Ustala je iz kreveta šesnaesti put i prišla prozoru. Pomaknula je zastor i
provirila kroz njega. Bilo je mračno. Automobili na prednjem prilazu bili su
obasjani blijedim srebrnkastim prugama mjesečine, ali tamnoplava nijansa
noći skrivala je sve ostalo. Je li netko bio vani, tamo u mraku? Promatra li je?
Promatrala je i ona čekajući da se nešto pokrene, da se mreškanje u mraku
pretvori u neku osobu.
Pip je ponovno povukla zastor i vratila se u krevet. Poplun ju je iznevjerio
i izgubio svu toplinu tijela kojom ga je ugrijala. Opet je zadrhtala ispod njega,
gledajući kako sat na njezinu telefonu pokazuje 3:00.
Kad je vjetar počeo zavijati, a njezin prozor zakloparao, Pipino je srce
poskočilo do grla. Zbacila je poplun sa sebe i ponovno izašla iz kreveta. Ali
ovaj put je na prstima prešla preko odmorišta na stubištu i gurnula vrata
Joshove sobe. Čvrsto je spavao, njegovo spokojno lice bilo je obasjano noćnim
svjetlom zvjezdica hladne plave boje na stropu.
Došuljala se do podnožja njegovog kreveta. Popela se i dopuzala do ruba
jastuka izbjegavajući usnulu hrpicu od svoga brata. Nije se probudio, ali je
malo zastenjao kad je prebacila nešto od njegovog popluna i preko sebe. Pod
njim je bilo tako toplo. I Josh je zaštićen, jer ona sada pazi na njega.
Ležala je ondje, osluškujući njegovo duboko disanje, i dopustila da je
toplina blizine bratovog tijela uljuljka u san. Zurila je pred sebe, škiljeći,
hipnotizirana mekim plavim svjetlom zvjezdica koje se vrte.
208
Knjige.Club Books
Trideset
»NAOMI JE MALO nervozna od... znaš već«, rekla je Cara dok je pratila Pip niz
hodnik do njezinog ormarića. Među njima se još uvijek osjećala neka
napetost, nešto što se tek počelo otapati po rubovima, iako su se obje
pretvarale da ne postoji.
Pip nije znala što da kaže.
»Mislim, uvijek je bila malo nervozna, ali sada je još više«, nastavila je
Cara. »Jučer ju je tata pozvao iz druge sobe, a ona je tako poskočila da je bacila
telefon preko cijele kuhinje. Totalno se razbio. Morala sam ga odnijeti jutros
na popravak.«
»Uh«, rekla je Pip otvarajući ormarić i slažući knjige unutra. »Hm, treba li
joj rezervni telefon? Moja je mama upravo nabavila novi, ali još uvijek ima i
stari.«
»Ma ne treba, u redu je. Pronašla je neki svoj stari od prije nekoliko
godina. Nije mogla umetnuti svoju SIM karticu, ali pronašli smo neku staru
na bonove koja još nije do kraja istrošena. To će joj za sada poslužiti.«
»A kako je ona?« pitala je Pip.
»Ne znam«, odgovorila je Cara. »Mislim da već dugo nije dobro. Zapravo,
još otkako je mama umrla. Ali uvijek sam imala osjećaj da je i nešto drugo
jako tišti.«
Pip je zatvorila ormarić i krenula za njom. Nadala se da Cara nije
primijetila da je korektorom zamaskirala podočnjake i sićušne vene koje su
prolazile njima. Više nije mogla spavati. Pip je poslala svoj esej uz prijavu za
Cambridge i počela učiti za prijemni. Ali njezin je rok u kojemu je odlučila da
će držati Naomi i Caru podalje od svega ubrzano istjecao. A kad bi i zaspala,
u njezinim se snovima pojavljivala mračna figura koja je promatra iz
prikrajka.
»Bit će sve u redu«, rekla je Pip. »Obećavam.«
Cara joj je stisnula ruku dok je svaka kretala svojim putom niz hodnik.
Nekoliko vrata niže od njezine učionice engleskog Pip se tako naglo
zaustavila da su joj cipele zaškripale po podu. Netko je koračao hodnikom
prema njoj, netko s kratko ošišanom bijelom kosom i očima obrubljenim
crnim tušem u debelom sloju.
»Nat?« rekla je Pip i lagano joj mahnula.
209
Knjige.Club Books
Nat da Silva je usporila i zaustavila se tik ispred nje. Nije se nasmiješila i

nije joj uzvratila mahanjem. Jedva da ju je pogledala.
»Što ti radiš ovdje u školi?« rekla je Pip primijetivši kako Natina čarapom
prekrivena elektronička naprava oko gležnja stvara izbočinu iznad njezine
tenisice.
»Zaboravila sam da se sve pojedinosti mog života odjednom i tebe tiču,
Penny.«
»Pippa.«
»Baš me briga«, zarežala je, a gornja usnica izvila joj se u podrugljivu
grimasu. »Ako baš moraš znati, pa da upišeš i to u onaj svoj izopačeni projekt,
i službeno sam dotaknula dno. Roditelji me se odriču i nitko me ne želi
zaposliti. Upravo sam zamolila onog ljigavca od ravnatelja da mi da bratov
stari posao domara. Očigledno ne smiju zaposliti kriminalce. Evo, možeš
analizirati i posljedice koje traju i nakon što Andie ode iz nečijeg života.
Stvarno se potrudila da igra sa mnom potraje.«
»Žao mi je«, rekla je Pip.
»Ne.« Nat je odjednom počela hodati i udaljavati se sve više, a od naleta
vjetra od njezinog iznenadnog odlaska pomakla se i Pipina kosa. »Nije ti žao.«
Nakon ručka Pip se vratila do svog ormarića po udžbenik iz povijesti o Rusiji.

Otvorila ga je, a papirić je samo ležao na vrhu hrpe njezinih knjiga. Bio je to
papir za printer, presavijen napola i gurnut kroz gornji prorez.
Prošla ju je ledena hladnoća od straha. Provjerila je preko oba ramena
promatra li je netko pa uzela papir.
Ovo ti je posljednje upozorenje, Pippa. Odustani.
Pročitala je velika crna tiskana slova samo jednom, ponovno presavila
papir i gurnula ga među korice udžbenika iz povijesti. Izvukla je knjigu - za
što su joj trebale obje ruke - i otišla.
Sada je bilo jasno. Netko joj je želio dati do znanja da može doći do nje,
kako kod kuće tako i u školi. Htio ju je zastrašiti. I uspio je u tome. Strah joj je
otjerao san, natjerao je da posljednje dvije noći gleda kroz prozor u mrak. Ali
Pip je bila racionalnija danju nego, noću. Da je ta osoba doista spremna
povrijediti nju ili njezinu obitelj, ne bi li to dosada već učinila? Nije mogla
prestati, nije mogla napustiti ni Sala i Ravija ni Caru i Naomi. Duboko je u
svemu tome zaglibila i jedini put vodio ju je još dalje prema dolje.
U Little Kiltonu skrivao se ubojica. Vidio je što je posljednje upisala u svoj
istraživački dnevnik i sada je reagirao. A to je značilo da je Pip na pravom
putu. Upozorenje je bilo samo upozorenje, morala je u to vjerovati, morala je
to samoj sebi govoriti kad je noću besano ležala. I iako se Nepoznati možda
sve više približavao njoj, i ona je njemu bila sve bliže.
Pip je hrptom udžbenika gurnula vrata učionice i ona su se otvorila s
većom silinom nego što je htjela.
210
Knjige.Club Books
»Jao«, rekao je Elliot kad su mu vrata udarila u lakat.

Vrata su se vratila prema Pip pa se spotaknula i ispustila udžbenik. Sletio
je uz glasan tresak.
»Oprostite, El... gospodine Ward«, rekla je. »Nisam znala da ste baš ovdje
kod vrata.«
»Ma sve je u redu«, nasmiješio se. »Protumačit ću to kao tvoju ogromnu
želju za učenjem, a ne kao pokušaj atentata.«
»Pa, učimo o Rusiji 1930-ih.«
»Ah, tako«, rekao je dok se saginjao da joj podigne knjigu, »znači, to je bio
praktičan primjer?«
Poruka je izletjela iz korica i skliznula na pod. Sletjela je upravo na pregib
i zaustavila se, djelomično otvorena. Pip je skočila da dohvati papir pa ga
zgnječila u rukama.
»Pip?«
Vidjela je da Elliot pokušava uspostaviti kontakt očima s njom.
Ali ona je zurila ravno ispred sebe. »Pip, jesi li dobro?« upitao je.
»Da«, kimnula je, srdačno se osmjehnuvši zatvorenih usta, potiskujući
onaj osjećaj kad vas netko pita jeste li dobro, a vi se osjećate upravo suprotno.
»Dobro sam.«
»Slušaj«, zabrinuto je rekao, »ako te netko maltretira, najgore što možeš
učiniti je držati to za sebe.«
»Ne, nitko me ne maltretira«, rekla je okrećući se prema njemu. »Dobro
sam, stvarno.«
»Pip?«
»Dobro sam, gospodine Ward«, rekla je dok je prva grupica učenika
brbljajući ulazila kroz vrata iza njih.
Uzela je svoj udžbenik iz Elliotovih ruku i otišla do svog sjedala osjećajući
njegov pogled na sebi.
»Pips«, rekao je Connor dok je bacao svoju torbu na sjedalo pokraj nje.
»Zbrisala si nakon ručka.« A onda je šapatom dodao: »Onda, zašto ste ti i Cara
tako zahladile odnose? Jeste li se posvađale ili tako nešto?«
»Ne«, rekla je, »dobro smo. Sve je u redu.«
211
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-21./10./2017.
Ne ignoriram činjenicu da sam se susrela s Nat da Silvom u školi samo nekoliko

sati prije nego što sam pronašla poruku u svom ormariću. Pogotovo s obzirom na
to da je i u prošlosti ostavljala poruke s prijetnjama smrću u ormarićima. I premda
se njezino ime sada popelo na sam vrh popisa osoba od interesa, on ni na koji
način još nije konačan. U malom gradu kao što je Kilton ponekad su stvari koje
se čine povezanima sasvim slučajne i obrnuto. Naletjeti na nekoga u jednoj
jedinoj srednjoj školi u gradu ne znači da je ta osoba ubojica.
Gotovo svi na mom popisu osoba od interesa imaju veze s tom školom. I Max
Hastings i Nat da Silva su je pohađali, Daniel da Silva je tamo radio kao domar,
obje kćeri Jasona Bella bile su učenice te škole. Zapravo ne znam je li Howie
Bowers išao u gimnaziju u Kiltonu. Čini se da ne mogu pronaći nikakve
informacije o njemu na Internetu. Ali sve osobe s popisa znale su da je i ja
pohađam. Mogle su me pratiti, mogle su me promatrati u petak ujutro dok sam
s Carom stajala pred svojim ormarićem. Nije baš da u školi postoji neko
osiguranje. Svatko može neometano ući.
Dakle, možda je to bila Nat, ali možda i netko drugi. I ponovno sam se vratila
na sam početak. Tko je ubojica? Vrijeme ističe, a ja se još nisam približila tom
trenutku kad ću stvarno moći uperiti prst u nekoga.
Od svega što smo Ravi i ja saznali, još uvijek smatram da je Andien mobitel
na bonove najvažniji trag. I nema ga nigdje, ali ako ga pronađemo, ili osobu koja
ga ima, onda je naš posao završen. Mobitel je fizički, opipljiv dokaz. A to je upravo
ono što nam treba ako želimo umiješati i policiju. Mogli bi nam se rugati zbog
isprintane fotografije s mutnim detaljima, ali drugi, tajni mobitel žrtve nitko ne
bi mogao ignorirati.
Da, i ranije sam razmišljala o tome da je taj mobitel možda bio uz Andie kad
je umrla i da je zauvijek izgubljen s njezinim tijelom. Ali recimo da nije. Recimo
da je Andie netko presreo dok se vozila od kuće. Recimo da je ubijena i da se
netko riješio njezina tijela. A onda ubojica pomisli: o, ne, telefon bi mogao policiju
dovesti do mene - što ako ga policija pronađe tijekom pretraga?
Pa onda mora otići i uzeti ga. Na mom popisu su dvije osobe koje su sigurno
znale da taj telefon postoji: Max i Howie. A ako je Daniel da Silva bio Tajni Stariji
Lik, onda je i on sigurno znao za njega. A Howie je čak i točno znao gdje je skriven.
Što ako je netko od njih otišao u kuću Bellovih i ukrao telefon nakon ubojstva,
prije nego što ga pronađu? Imam još nekoliko pitanja za Beccu Bell. Ne znam
hoće li mi htjeti odgovoriti, ali moram pokušati.
212
Knjige.Club Books
Trideset jedan
DOK JE HODALA prema zgradi, osjećala je da je živci poput bodlji bockaju po

utrobi. Bila je to malena poslovna zgrada sa staklenim pročeljem na kojemu
je pokraj glavnih vrata stajao mali metalni natpis Kilton Mail. Iako je bio
ponedjeljak ujutro, mjesto je odavalo dojam da je prazno. Kroz prozore u
prizemlju nije se vidjelo nikakvih znakova života ili kretanja.
Pip je pritisnula dugme na zidu pored vrata. Tiho je zabrujalo, a zvuk joj
je zaškripao u ušima. Otpustila ga je i nekoliko sekundi kasnije kroz zvučnik
se začuo prigušeni robotski glas.
»Halo?«
»Hm, bok«, rekla je Pip. »Došla sam posjetiti Beccu Bell.«
»U redu«, rekao je glas, »uđite. Dobro gurnite vrata jer se teško otvaraju.«
Začulo se grubo zujanje. Pip je gurnula vrata, pomažući si bokom i, uz
zveket, vrata su se otvorila i pokrenula prema unutra. Zatvorila ih je za
sobom i našla se u maloj i hladnoj sobi. Ondje su bile tri sofe i nekoliko stolića,
ali nije bilo ljudi.
»Halo?« oglasila se.
Vrata su se otvorila i kroz njih je izašao muškarac podižući ovratnik na
svom dugom bež kaputu. Imao je ravnu tamnu gustu kosu počešljanu na
stranu i sivkastu kožu. Bio je to Stanley Forbes.
»Oh.« Zastao je kad je ugledao Pip. »Upravo sam krenuo van. Ja... tko si
ti?«
Zurio je u nju stisnutim očima, donja mu je čeljust bila isturena, a Pip je
osjetila kako joj se naježila koža na vratu. Ovdje je bilo hladno.
»Došla sam se vidjeti s Beccom«, rekla je.
»Aha, dobro.« Nasmiješio se ne pokazujući zube. »Danas svi rade u
stražnjoj sobi. Pokvarilo nam se grijanje u prednjim prostorijama. Možeš
onuda.« Pokazao je prema vratima kroz koja je izašao.
»Hvala«, ogovorila mu je, ali Stanley ju nije čuo. Već je skoro bio vani.
Vrata su se za njim zalupila i prigušila njezino »hvala«.
Pip je prišla vratima i prošla kroz njih. Kratki hodnik otvarao se u veću
prostoriju, u kojoj su se nalazila četiri stola natovarena papirima, svaki uz
jedan zid. Tu su bile tri žene, svaka je bila za računalom za svojim stolom, a
213
Knjige.Club Books
njihovo istovremeno tipkanje proizvodilo je ritmičan zvuk koji je ispunjavao

čitavu sobu. Zbog njega je nitko od njih nije ni primijetio.
Pip je prišla Beca Bell, čija je plava kosa bila skupljena u kratki konjski
rep, pa se nakašljala.
»Bok, Becca«, rekla je.
Becca se okrenula na stolici, a druge dvije žene podigle su pogled. »Oh«,
rekla je, »ti si ta koja me je došla vidjeti? Zar ne bi trebala biti u školi?«
»Da, oprosti. Praznici su«, rekla je Pip, nervozno se meškoljeći pod
Beccinim pogledom, razmišljajući o tome kako je malo nedostajalo da uhvati
nju i Ravija u kući Bellovih. Umjesto toga, Pip je pogledala preko Beccina
ramena u zaslon računala koji je bio pun natipkanih riječi.
Beccin pogled pratio je njezin pa se okrenula natrag prema računalu i
kliknula na tipku za minimiziranje dokumenta.
»Oprosti«, rekla je, »to je prvi članak koji pišem za novine, a ova prva
verzija je apsolutno grozna. To je samo za moje oči«, nasmiješila se.
»O čemu se radi?« upitala je Pip.
»Oh, hm, radi se o jednoj staroj kući na farmi koja je već jedanaest godina
nenastanjena, a nalazi se odmah izvan Kiltona na samom kraja Sycamore
Roada. Čini se da je ne mogu prodati.« Podigla je pogled prema Pip. »Nekoliko
susjeda razmišlja o tome da je kupe, pokušavaju podnijeti zahtjev za
prenamjenu zgrade i pretvoriti je u pub. Pišem o tome zašto je to užasna
ideja.«
Jedna od žena s druge strane sobe ubacila se u razgovor: »Moj brat živi
tamo u blizini i ne misli da je to baš tako užasna ideja. Točeno pivo odmah niz
cestu. On je oduševljen.« Nasmijala se zvučeći poput sirene za maglu, tražeći
pogledom da joj se i druga kolegica pridruži.
Becca je slegnula ramenima i spustila pogled prema rukama dok je nešto
čačkala na rukavu svog džempera. »Jednostavno smatram da ta zgrada
zaslužuje jednog dana opet postati nečiji obiteljski dom«, rekla je. »Moj ju je
tata skoro kupio i obnovio prije dosta godina, prije nego što se sve ono
dogodilo. Na kraju se predomislio, ali uvijek sam se pitala što bi bilo da nije.«
Ostale dvije žene prestale su tipkati.
»Oh, Becca, dušo«, rekla je jedna od njih, »nisam imala pojma da je to
razlog. Pa, sad se osjećam užasno.« Pljesnula se po čelu. »Preuzimam kuhanje
čaja do kraja radnog dana.«
»Ma ne, ne brini se.« Becca joj se blago nasmiješila.
Druge dvije žene okrenule su se svojim računalima.
»Pippa, zar ne?« tiho je upitala Becca. »Kako ti mogu pomoći? Ako se radi
o onome o čemu smo ranije razgovarale, znaš da se ne želim miješati.«
»Vjeruj mi, Becca«, rekla je Pip, a glas joj je prešao u šapat. »Ovo je važno.
Stvarno važno. Molim te.«
Beccine velike plave oči nekoliko su trenutaka gledale u njezine.
214
Knjige.Club Books
»Dobro.« Ustala je. »Idemo u prednju prostoriju.«

Prostorija je bila još hladnija nego prije. Becca je sjela na sofu koja joj je
bila najbliža i prekrižila noge. Pip je sjela na drugi kraj i okrenula se prema
njoj.
»Ovaj... dakle...« Zašutjela je, nije baš bila sigurna kako će to sročiti, a ni
koliko bi joj trebala reći. Zastala je piljeći u Beccino lice, koje je tako bilo nalik
Andienom.
»O čemu se radi?« pitala je Becca.
Pip se konačno odvažila. »Dakle, dok sam istraživala, otkrila sam da je
Andie vjerojatno dilala drogu i prodavala je na ubijačinama.«
Beccine uredne obrve nabrale su joj se iznad očiju dok je prema Pip
upućivala pogled pun nevjerice. »Ne«, rekla je, »nema šanse.«
»Žao mi je, ali potvrdili su mi iz više izvora«, rekla je Pip.
»Nije moguće.«
»Muškarac koji ju je opskrbljivao dao joj je tajni telefon, mobitel na
bonove koji je koristila za takve poslove«, nastavila je Pip. »Rekao je da je
Andie sakrivala mobitel zajedno sa zalihama droge u svojem ugradbenom
ormaru u sobi.«
»Žao mi je, ali mislim da se netko našalio s tobom«, rekla je Becca
odmahujući glavom. »Nema šanse da je moja sestra prodavala drogu.«
»Razumijem da to sigurno nije jednostavno čuti«, rekla je Pip, »ali kako
doznajem, Andie je imala puno tajni. Ovo je bila jedna od njih. Policija nije
tamo pronašla telefon, a ja pokušavam saznati tko je mogao imati pristup
njezinoj sobi nakon što je nestala.«
»Što... ali...« Becca je bila vidno uzrujana i još uvijek odmahivala glavom.
»Nitko nije imao pristup. Policija je bila svugdje oko kuće.«
»Mislim, prije nego što je policija stigla. Nakon što je Andie otišla od kuće,
a prije nego što su ti roditelji otkrili da je nestala. Je li vam možda netko
mogao provaliti u kuću na neki način, a da niste znali? Jeste li svi otišli
spavati?«
»Ja... Ja...« Glas joj je pukao. »Ne, ne znam. Nisam spavala, ostala sam dolje
i gledala IV. Ali ti...«
»Poznaješ li Maxa Hastingsa?« brzo je rekla Pip prije nego što joj je Becca
ponovno uspjela proturječiti.
Becca je piljila u nju, a u očima joj se odražavala zbunjenost. »Ovaj«, rekla
je, »da, on je bio Salov prijatelj, zar ne? Onaj plavokosi lik.«
»Jesi li ikada primijetila da se mota oko vaše kuće nakon što je Andie
nestala?«
»Ne«, rekla je brzo. »Ne, ali zašto...«
»A Daniel da Silva? Poznaješ li njega?« rekla je Pip nadajući se da je ovo
brzopotezno ispitivanje uspjelo, da će Becca davati odgovore i prije nego što
stigne razmisliti hoće li joj uopće odgovoriti.
215
Knjige.Club Books
»Daniel«, rekla je, »da, poznajem ga. Bio je blizak s mojim tatom.«
Pipine oči su se suzile. »Daniel da Silva je bio blizak s tvojim ocem?«
»Da«, rekla je Becca i šmrcnula. »Neko je vrijeme radio za mog tatu nakon
što je dao otkaz kao domar u školi. Moj tata ima tvrtku za čišćenje. A Daniel
mu se svidio pa ga je promaknuo, dao mu je posao u uredu. On je bio taj koji
je nagovorio Daniela da se prijavi u školu za policajca, podržavao ga je
tijekom cijele obuke. Da. Ne znam jesu li još bliski. Ne razgovaram s tatom.«
»Znači, često si viđala Daniela?« upitala je Pip.
»Dosta često. Znao je stalno navraćati, ponekad bi ostajao na večeri.
Kakve to veze ima s mojom sestrom?«
»Daniel je bio policajac kad je tvoja sestra nestala. Je li on uopće radio na
slučaju?«
»Pa, da«, odgovorila je Becca, »on je bio jedan od prvih policajaca koji se
pojavio ovdje kad je moj tata prijavio nestanak.«
S rukama naslonjenima na sjedalo sofe, Pip je osjetila kako se naginje
naprijed prema Becci i pomno je sluša. »Je li on pretraživao kuću?«
»Da«, rekla je Becca. »On i neka policajka su nas ispitivali i potom
pretražili kuću.«
»Je li Daniel možda bio taj koji je pretraživao Andienu sobu?«
»Da, možda.« Becca je slegnula ramenima. »Zapravo ne vidim što smjeraš
s ovim. Mislim da te je netko doveo u zabludu, stvarno. Andie nije bila
upletena u dilanje droge.«
»Daniel da Silva je prvi imao pristup Andienoj sobi«, rekla je Pip više za
sebe nego Becci.
»A zašto je to važno?« upitala je Becca, dok joj se u glasu počela osjećati
ljutnja. »Znamo što se dogodilo te noći. Znamo da ju je Sal ubio, bez obzira na
to što je Andie radila ili bilo tko drugi.«
»Nisam baš sigurna da je tako«, rekla je Pip razrogačivši oči. »Nisam
sigurna da je Sal to učinio. I mislim da ću uskoro to i dokazati.«
216
Knjige.Club Books
Pippa Fitz-Amobi
IP-23./10./2017.
Becca Bell nije baš najbolje prihvatila moju konstataciju da bi Sal mogao biti
nevin. To temeljim na činjenici što me je zamolila da odem. Nisam iznenađena.
U posljednjih pet i pol godina živjela je u uvjerenju da je Sal ubio Andie, pet i pol
godina zakapala je tugu za svojom sestrom. I onda joj ja dođem, dižem prašinu i
govorim da nije u pravu.
Ali uskoro će morati povjerovati u to, zajedno s ostatkom Kiltona, čim Ravi i
ja saznamo tko je stvarno ubio i Andie i Sala.
Nakon razgovora s Beccom mislim da je na prvo mjesto na mom popisu
osoba od interesa ponovno zasjeo netko drugi. Osim što sam otkrila čvrstu vezu
između dvije osobe s popisa (i još jedan mogući par ubojica: Daniela da Silvu i
Jasona Bella?), potvrdila sam i svoje sumnje o Danielu. Ne samo da je imao
pristup Andienoj sobi nakon što je nestala već je vjerojatno bio i prva osoba koja
ju je pretraživala! Imao je savršenu priliku pokupiti i sakriti mobitel na bonove i
ukloniti svaki trag o sebi iz Andienog života.
Pretraživanjem weba nisam došla ni do čega korisnog o Danielu. Ali upravo
sam vidjela ovo na stranici policije Kiltona za područje Doline Temze:
Kilton ima samo petero aktivnih policajaca i dva policijska službenika za

podršku zajednici. Čini mi se da su mi jako dobre šanse da će i Daniel biti tamo.
Ali ne i da će mi išta reći.
217
Knjige.Club Books
Trideset dva
»I JOŠ UVIJEK ima previše mladih koji se navečer zadržavaju i dangube na javnoj
zelenoj površini«, graknula je neka starica s rukom podignutom pokraj glave.
»Razgovarali smo o tome na prošlom sastanku, gospođo Faversham«,
odvratila joj je policajka duge kovrčave kose. »Njihovo ponašanje nije
delinkventno. Samo igraju nogomet nakon škole.«
Pip je sjedila na jarkožutoj plastičnoj stolici među grupom građana koju
je činilo samo dvanaest ljudi. Knjižnica je bila mračna i zagušljiva, nosnice su
joj se ispunjavale onim prekrasnim kozmičkim mirisom starih knjiga i
ustajalim mirisom starih ljudi.
Sastanak se otegnuo i bio dosadan, ali Pip je bila koncentrirana i sve
budno pratila. Daniel da Silva bio je jedan od trojice policajaca koji su bili
nazočni na sastanku. Dok je stajao tamo u svojoj crnoj uniformi, činio se višim
nego što je očekivala. Kosa mu je bila svijetlosmeđa i valovita, začešljana
unatrag. Bio je svježe obrijan, nos mu je bio uzak i prćast, a usne široke i
zaobljene. Pip je pokušavala ne promatrati ga duže nego što bi bilo normalno,
kako ne bi nešto posumnjao.
Tu se nalazio još jedan poznat lik, a sjedio je samo tri sjedala dalje od Pip.
Iznenada je ustao s podignutim otvorenim dlanom prema policajcima.
»Stanley Forbes iz Kilton Maila«, rekao je. »Nekolicina mojih čitatelja
požalila se da se glavnom ulicom još uvijek prebrzo vozi. Kako namjeravate
riješiti ovaj problem?«
Daniel je sada zakoračio naprijed i kimnuo Stanleyju da ponovno sjedne
na svoje mjesto.
»Hvala, Stan«, rekao je. »Poduzeto je već nekoliko mjera za usporavanje
prometa u ulici. Razgovarali smo o tome da češće provjeravamo brzinu, ali
ako je to i dalje razlog za zabrinutost, rado ću to ponovno spomenuti mojim
nadređenima.«
Gospođa Faversham imala je još dvije pritužbe i tada je sastanak konačno
završio.
»Ako ste još uvijek zabrinuti zbog nečega, a mislite da bi policija mogla
pomoći«, rekla je treća policajka, upadljivo izbjegavajući kontakt očima sa
starom gospođom Faversham, »molim vas da ispunite jedan od upitnika koje
218
Knjige.Club Books
možete pronaći iza sebe.« Pokazala je rukom. »A ako želite s nekim od nas
razgovarati nasamo, ostat ćemo ovdje još sljedećih deset minuta.«
Pip se neko vrijeme suzdržavala, jer nije željela ispasti previše
nestrpljiva. Pričekala je da Daniel završi razgovor s jednim od volontera u
knjižnici, a zatim je ustala sa stolice i prišla mu.
»Bok«, rekla je.
»Hej«, odvratio joj je uz smiješak. »Činiš mi se nekoliko desetljeća
premlada za ovakav sastanak.«
Slegnula je ramenima. »Zanimaju me pravo i zločini.«
»Nema nečeg naročito zanimljivog u Kiltonu«, rekao je, »samo djeca koja
dangube po javnim površinama i prebrzi automobili.«
Eh, da je barem tako.
»Znači, nikad niste bili uhićeni zbog sumnjivog postupanja s lososima? «
rekla je nervozno se smijući.
Daniel je tupo zurio u nju.
»Oh, u pitanju je... stvarni britanski zakon.« Osjetila je kako joj se obrazi
rumene. Zašto jednostavno nije petljala po kosi ili se vrpoljila kao normalni
ljudi kad su nervozni? »Prema Zakonu o lososima iz 1986., zabranjeno je...
uh, ma nije važno.« Odmahnula je glavom. »Imam nekoliko pitanja koja bih
vam htjela postaviti.«
»Da čujem«, rekao je. »Nadam se da se ne radi o lososima.«
»Ne.« Lagano se nakašljala u šaku i podignula pogled prema njemu.
»Sjećate li se prijave slučajeva konzumiranja droga i stavljanja droge u piće
na kućnim tulumima koje su organizirali učenici gimnazije iz Kiltona od prije
pet ili šest godina?«
Napeo je bradu i zamislio se, a usta su mu se skupila.
»Ne«, rekao je, »ne sjećam se toga. Želiš li prijaviti neki zločin?«
Odmahnula je glavom. »Ne. Poznajete li Maxa Hastingsa?« pitala je.
Daniel je slegnuo ramenima. »Donekle poznajem obitelj Hastings. Prvi
poziv na samostalnu intervenciju nakon obuke zaprimio sam upravo od
njih.«
»Za što?«
»Ma, nije bilo ništa značajno. Njihov se sin zabio autom u drvo ispred
kuće. A za osiguranje je potrebno podnijeti policijski izvještaj. Zašto?«
»Nemam neki poseban razlog«, rekla je s lažnom nonšalantnošću. Vidjela
je kako se Danielova stopala počinju okretati od nje. »Zanima me samo još
jedna stvar.«
»Da?«
»Bili ste jedan od policajaca koji su prvi došli na uviđaj kad je prijavljen
nestanak Andie Bell. Proveli ste inicijalnu pretragu kuće obitelji Bell.«
Daniel je kimnuo, a bore oko očiju su mu se skupile.
219
Knjige.Club Books
»Ne smatra li se to sukobom interesa s obzirom na to da ste bili bliski s

njezinim ocem?«
»Ne«, rekao je, »ne smatra se. Kad nosim ovu uniformu, ponašam se
profesionalno. I moram reći da mi se baš ne sviđa kamo ova pitanja vode.
Oprosti.« Odmaknuo se nekoliko centimetara. Upravo u tom trenutku iza
Daniela se pojavila žena i stala pokraj njega i Pip. Imala je dugu svijetlu kosu,
nos prekriven pjegicama i golemi trbuh koji joj je napinjao prednju stranu
haljine. Bila je barem u sedmom mjesecu trudnoće.
»Hej«, žena je pozdravila Pip usiljeno pristojnim tonom. »Ja sam Danova
žena. Baš je neobično uhvatiti ga kako razgovara s mladom djevojkom.
Moram reći da baš i nisi njegov tip.«
»Kim«, rekao je Daniel stavljajući joj ruku na leđa, »nemoj.«
»Tko je ona?«
»Ma neka klinka koja se pojavila na sastanku, što ja znam.« Odveo je svoju
ženu na drugi kraj prostorije.
Na izlazu iz knjižnice Pip se još jednom osvrnula. Daniel je stajao sa
svojom ženom i razgovarao s gospođom Faversham, namjerno ne gledajući
prema njoj. Pip je gurnula vrata i izašla, još jače oko sebe stežući svoj kaput
zeleno-smeđe boje jer je zrak bio jako hladan. Ravi ju je čekao odmah uz
cestu, nasuprot kafiću.
»Dobro je što nisi ušao«, rekla je kad je došla do njega. »Bio je prilično
otresit već i prema meni. A i Stanley Forbes je bio tamo.«
»Drag momak«, rekao je Ravi sarkastično, gurnuvši ruke u džepove da ih
zaštiti od ledenog vjetra. »Znači, nisi ništa doznala?«
»Pa, nisam to rekla«, odgovorila mu je Pip približavajući mu se da se
zaštiti od vjetra. »Nešto je ipak izlanuo. Ne znam je li toga svjestan.«
»Prestani s tim pauzama radi dramatičnog efekta.«
»Oprosti«, rekla je. »Rekao je da poznaje Hastingsove, da je on bio taj koji
je podnio policijsko izvješće kada se Max autom zabio u stablo pokraj kuće.«
»Oh«, Ravijeve usne su se rastvorile dok je ispuštao taj glas. »Znači, on...
možda je on znao za sudar i bijeg s mjesta nesreće?«
»Možda.«
Pipine ruke sada su bile toliko hladne da su se počele savijati u oblik
kandži. Taman je htjela predložiti da navrate do nje kad se Ravi ukočio, očiju
prikovanih na točku iza nje.
Okrenula se.
Daniel da Silva i Stanley Forbes upravo su izašli iz knjižnice, a vrata su se
zalupila za njima. Bili su zadubljeni u neki tajnovit razgovor, Daniel je nešto
objašnjavao i gestikulirao rukama. Stanleyjeva se glava okrenula napola
poput sovine, osvrćući se oko sebe i tada je ugledao Pip i Ravija.
220
Knjige.Club Books
Stanleyjev se pogled ukočio i poput hladne struje na vjetru prelijetao s

Pip na Ravija. Daniel je pogledao i nastavio zuriti, ali je svoj pogled, oštar i
pun bijesa, zadržao samo na Pip.
Ravi ju je uhvatio za ruku. »Idemo«, rekao je.
221
Knjige.Club Books
Trideset tri
»OK, PESONJO«, rekla je Pip Barneyju, sagnuvši se kako bi otkvačila povodac s

njegove ogrlice tartan-uzorka. »Hajde.«
Pogledao ju je svojim nakošenim i nasmiješenim očima. A prije nego što
se uspravila, on je već potrčao i jurio po blatnjavoj stazi pred sobom, cik-cak
između drveća onim svojim uobičajenim trkom vječnog šteneta.
Njezina je mama bila u pravu. Bilo je malo prekasno za izlazak u šetnju.
Šuma se već smračila, a nebo puno uskomešanih sivih oblaka provirivalo je
među krošnjama drveća prošaranim bojama jeseni. Bilo je već petnaest do
šest, a aplikacija za vremensku prognozu pokazivala je da će sunce zaći za
dvije minute. Nije planirala dugo ostati vani. Samo joj je trebala brzinska
pauza da malo izađe i udalji se od svog pisaćeg stola. Trebala je malo zraka.
Malo prostora.
Cijeli je dan provela leteći između dvije stvari: učenja za sutrašnji ispit i
buljenja u svoj popis osoba od interesa. Gledala bi ga tako dugo dok nije već
počela škiljiti pa povlačila pogledom zamišljene i vijugave linije koje bi
izlazile iz vrhova slova jednog imena pa se onda omatale oko ostalih slova
sve dok se popis nije pretvorio u kaotičnu zbrku izvijenih imena i zamršenih
poveznica.
Nije znala što da učini. Možda da pokuša razgovarati sa ženom Daniela da
Silve. Među njima su postojale očite, opipljive tenzije. Ali zašto, kakve su
moguće tajne dovele do tih tenzija? Hi bi se trebala ponovno usredotočiti na
onaj tajni mobitel, razmisliti možda kako provaliti u domove onih osoba koje
su znale za njega i tamo ga potražiti?
Ne.
Izašla je u šetnju kako bi zaboravila na Andie Bell i razbistrila glavu.
Posegnula je u džep i razmotala slušalice. Umetnula ih je u uši, pritisnula play
na telefonu i nastavila slušati epizodu true crime podcasta. Morala je pojačati
zvuk da bolje čuje jer je otpalo lišće na stazi preglasno šuškalo pod gumenim
čizmama dok je koračala po njemu.
Slušajući epizodu o jednoj drugoj ubijenoj curi koju je pripovijedao glas
iz njezinih slušalica, Pip je pokušavala zaboraviti na svoju.
Krenula je kraćim putom ukrug kroz šumu, a oči su joj bile uprte u sjene
ogoljenih grana iznad nje, sjene koje su postajale sve svjetlije dok je svijet oko
222
Knjige.Club Books
nje postajao sve tamniji. Kad je sumrak počeo prelaziti u mrak, Pip je
skrenula sa staze, pa presjekla kroz drveće da brže stigne do ceste. Počela je
dozivati Barneyja kad se nekih desetak metara ispred nje ukazao izlaz prema
cesti.
Kad je došla do ceste, zaustavila je podcast i ponovno namotala žicu od
slušalica oko telefona.
»Barney, hajde«, dozivala ga je dok je stavljala telefon u džep.
Cestom je proletio automobil, a gusti snop prednjih svjetala zaslijepio je
Pip kad je pogledala u njih.
»Pesonja!« povikala je, ovaj put još glasnije. »Barney, dođi!«
Drveće je bilo mračno i nepokretno.
Pip je navlažila usnice jezikom i zazviždala. »Barney! Dođi, Barney!«
Nije se začuo zvuk šapa koje gaze kroz opalo lišće. Nije bilo zlatnog
bljeska među drvećem. Ništa.
Ledeni strah počeo joj se uvlačiti kroz nožne prste i kliziti niz prste na
rukama. »Baarneey!« povikala je i glas joj je pukao.
Otrčala je natrag putom kojim je i došla. Natrag kroz mračno drveće koje
ju je gutalo.
»Barney«, vrisnula je, jureći niz stazu, dok joj se povodac s ruke njihao u
širokim zamasima.
223
Knjige.Club Books
Trideset četiri
»MAMA, TATA!« Gurnula je ulazna vrata, spotaknula se o otirač i pala na

koljena. Suze su je pekle nakupljajući se u pukotini između njezinih usana.
»Tata!«
Victor se pojavio na vratima kuhinje.
»Dušo?« rekao je. A onda ju je ugledao. »Pippa, što je? Što se dogodilo?«
Požurio je prema njoj dok je ustajala s poda.
»Barney je pobjegao«, rekla je. »Nije došao kad sam ga zvala. Obišla sam
djelu šumu, dozivala ga. Pobjegao je. Ne znam što da radim. Izgubila sam ga,
tata.«
Mama i Josh također su došli do hodnika i nijemo je promatrali.
Victor joj je stisnuo ruku. »Sve će biti u redu, dušo«, rekao je svojim
vedrim i toplim glasom. »Naći ćemo ga, ne brini se.«
Tata je zgrabio svoj debeli podstavljeni kaput iz ormara u prizemlju i
dvije baterijske svjetiljke. Natjerao je Pip da stavi rukavice prije nego što joj
je pružio jednu svjetiljku.
Noć je bila mračna i sumorna kad su se vratili u šumu. Pip je oca vodila
istom stazom kojom je ranije prolazila. Dva bijela snopa svjetlosti presijecala
su tamu.
»Barney!« tata ga je dozivao svojim gromkim glasom, koji je odjekivao
kroz drveće sa svih strana.
Nakon dva sata potrage i kad im je postalo dvostruko hladnije, Victor je
rekao da je vrijeme da krenu kući.
»Ne možemo kući dok ga ne pronađemo!« šmrcala je.
»Slušaj me.« Okrenuo se prema njoj, a svjetiljka ih je osvjetljavala odozdo.
»Sada je previše mračno. Pronaći ćemo ga ujutro. Nekamo je odlutao, ali neće
mu ništa biti ako provede jednu noć izvan kuće.«
Nakon što su kasno i u tišini večerali, Pip je otišla ravno u krevet. Roditelji
su joj došli u sobu i sjeli na prekrivač na krevetu. Mama ju je milovala po kosi
dok se Pip trudila ne briznuti u plač.
»Žao mi je«, rekla je. »Tako mi je žao.«
»Nisi ti kriva, dušo«, rekla je Leanne. »Ne brini se. Pronaći će sam put do
kuće. A sada pokušaj malo odspavati.«
224
Knjige.Club Books
Nije joj uspjelo. Barem ne puno. Jedna joj se misao uvukla u glavu i
zaglavila tamo: što ako je zaista bila kriva? Je li se to dogodilo zato što je
ignorirala ono posljednje upozorenje? Što ako Barney nije samo izgubljen,
što ako je otet? Zašto nije bila pažljivija?
Sjedili su u kuhinji i jeli doručak vrlo rano, iako nitko od njih nije bio gladan.
Victor, koji je također izgledao kao da nije puno spavao, već je zvao na posao
i obavijestio ih da uzima slobodan dan. Dok su jeli žitarice, između zalogaja
je izložio svoj plan: on i Pip vratit će se u šumu. Zatim će proširiti potragu i
početi kucati na vrata susjeda i pitati ih jesu li vidjeli Barneyja. Mama i Josh
će ostati kod kuće i napraviti plakate s obavijesti o nestalom psu. Otići će do
glavne ulice da ih postave na razna mjesta i podijele među sugrađanima. Kad
završe, svi će se sastati i pretražiti ostatak pošumljenih područja oko grada.
Začuli su lavež u šumi i Pip je srce jače zalupalo, ali bila je to samo neka
obitelj u šetnji s dva bigla i jednim labradudlom. Rekli su da nisu vidjeli
nijednog zlatnog retrivera da sam luta uokolo, ali da će odsada obratiti
posebnu pozornost.
Pipin je glas bio promukao kad su drugi put obilazili šumu. Pokucali su
na vrata svih svojih susjeda uz Martinsend Way. Nitko nije vidio izgubljenog
psa.
U ranim poslijepodnevnim satima zvižduk vlaka s Pipinog telefona najavio je

pristiglu poruku i odjeknuo kroz tihu šumu.
»Je li to mama?« pitao je tata.
»Ne«, rekla je Pip čitajući poruku. Bila je od Ravija. Hej, pisalo je, upravo
sam u gradu vidio na posterima da je Barney nestao. Jesi li dobro? Treba li ti
pomoć?
Prsti su joj bili previše utrnuli od hladnoće da bi mu odgovorila. Nakratko
su stali da bi pojeli sendviče, a zatim nastavili potragu. U međuvremenu su
im se pridružili i mama i Josh, pa su gazili među drvećem i preko privatnog
poljoprivrednog zemljišta, višeglasno izvikujući Barneyjevo ime, dok se zvuk
njihovih glasova razlijevao na vjetru.
Ali svijet se okrenuo protiv njih i opet je pao mrak.
Vrativši se kući, iscrpljena i šutljiva, Pip je prebirala po hrani iz
tajlandskog restorana koju je Victor donio sa sobom iz grada. Mama je stavila
Disneyjev film kao pozadinu da im popravi raspoloženje, ali Pip je samo
zurila u rezance, omotane poput glista oko njezine vilice.
Ispustila je vilicu kad je začula zvižduk vlaka i osjetila vibriranje telefona
u džepu.
Vratila je tanjur na stolić i izvadila telefon. Zaslon je zabliještio u
njezinom smjeru.
225
Knjige.Club Books
Pip se svim silama trudila da treptanjem zatomi užas koji joj se pojavio u
pogledu, da zatvori usta od nevjerice. Borila se s tim da namjesti neutralan
izraz lica i spustila telefon licem prema dolje na sofu.
»Tko je to bio?« upitala je mama.
»Samo Cara.«
Nije bila ona. Bila je to poruka s nepoznatog broja: Želiš li ponovno vidjeti
svog psa?
226
Knjige.Club Books
Trideset pet
SLJEDEĆA PORUKA STIGLA je tek u jedanaest ujutro.

Victor je radio od kuće. Ušao je u Pipinu sobu oko osam i rekao joj da
ponovno kreću u potragu i da će se vratiti do ručka.
»Trebala bi ostati ovdje i ponavljati«, rekao je. »Ovaj ispit je vrlo važan.
Prepusti Barneyja nama.«
Pip je kimnula. Na neki joj je način laknulo. Nije bila sigurna da bi mogla
hodati uz svoju obitelj, izvikivati njegovo ime, znajući da ga se ne može
pronaći. Jer nije se izgubio - bio je otet. Oteo ga je ubojica Andie Bell.
Ali nije smjela gubiti vrijeme zamjerajući samoj sebi i pitajući se zašto
nije prijetnje shvatila ozbiljno. Zašto je bila toliko glupa da pomisli da joj
nitko ništa ne može. Ali mora vratiti Barneyja, samo to. Samo je to bilo važno.
Njezina je obitelj bila vani nekoliko sati kad joj se telefon ponovno
oglasio, a ona se toliko trgnula da je prolila kavu po poplunu. Zgrabila je
telefon i nekoliko puta pročitala poruku. Uzmi svoje računalo i sve USB-ove ili
diskove na koje si spremila svoj projekt. Ponesi ih sa sobom na parkiralište
teniskog kluba i hodaj 100 koraka prema šumarku s desne strane. Da nisi
nikome ništa rekla o ovome i dođi sama. Ako poslušaš ove upute, vratit ću ti psa.
Pip je skočila s kreveta dodatno ga poprskavši kavom. Krenula je odmah,
prije nego što bi je strah odvratio i paralizirao. Presvukla se iz pidžame u
džemper i traperice. Zgrabila je ruksak, otvorila patentne zatvarače i
preokrenula ga, istresla školske udžbenike i rokovnik po podu. Isključila je
laptop i stavila ga zajedno s punjačem u torbu. Dva USB sticka na koja je
spremila svoj projekt nalazila su se u srednjoj ladici njezinog stola. Izvadila
ih je i gurnula na vrh laptopa.
Potrčala je niz stube gotovo posrćući dok je prebacivala teški ruksak na
leđima. Navukla je čizme za hodanje po šumi, obukla kaput i zgrabila ključeve
od auta sa stolića u hodniku. Nije bilo vremena za razmišljanje. Kad bi stala i
počela razmišljati, posustala bi i zauvijek ga izgubila.
Vani joj je hladan vjetar udarao po vratu i prstima. Otrčala je do auta i
ušla u njega. Upravljač joj se činio ljepljivim dok ga je držala drhtavim rukama
i izlazila s prilaza.
227
Knjige.Club Books
Trebalo joj je pet minuta da stigne tamo. Stigla bi i ranije da nije zapela
iza sporog vozača, kojemu se maksimalno primaknula straga i signalizirala
mu da požuri i propusti je.
Skrenula je na parkiralište iza teniskih terena i zaustavila se na najbližem
parkirnom mjestu. Zgrabila je ruksak sa suvozačkog sjedala, izašla iz
automobila i krenula ravno prema drveću koje je graničilo s parkiralištem.
Prije nego što je zakoračila s betona na blatni puteljak, Pip je na trenutak
zastala i osvrnula se. Na teniskim terenima bio je neki dječji klub iz kojeg je
dopirala vriska i zvuk udaranja lopticama u ogradu. Nekoliko mama s
malenom i glasnom djecom stajalo je pokraj auta i razgovaralo. Nije bilo
nikoga tko je izričito nju promatrao. Nije prepoznala nijedan automobil.
Nijednu osobu. Ako ju je netko i promatrao, to nije znala.
Okrenula se prema drveću i krenula. U glavi je brojila svaki korak koji je
napravila, usput paničareći da su joj koraci ili predugi ili prekratki i da neće
dospjeti točno tamo kamo je trebala.
Nakon trideset koraka srce joj je tako snažno lupalo da je ostala bez daha.
Na šezdeset i sedmom koraku prsa i pazusi peckali su je dok joj je znoj
izbijao na površinu kože.
Na devedeset i četvrtom počela je tiho mrmljati: »Molim te, molim te,
molim te.«
A onda se zaustavila na stotom koraku među drvećem. I čekala je.
Oko nje nije bilo ničega, ničega osim prošarane sjene polugolog drveća i
lišća od crvene do blijedožute boje prekrivenih blatom.
Iznad nje začuo se dugačak zvižduk visoke frekvencije, koji se pretvorio
u četiri kratka praska. Podigla je pogled i ugledala crvenu lunju kako prolijeće
iznad nje, oštar obris širokih krila ispod sivog neba. Ptica je nestala iz
njezinog vidokruga i opet je bila sama.
Prošla je gotovo cijela minuta kad joj se telefon oglasio. Petljajući po
džepu, izvukla ga je i pogledala poruku.
Uništi sve i ostavi tamo. Da nisi nikome govorila što znaš. Nema više pitanja
o Andie. S ovim je svršeno.
Pip je pogledom prelijetala preko riječi, naprijed i natrag. Duboko je
udahnula i odložila telefon. Koža ju je pekla pod pogledom očiju ubojice, koje
su je promatrale s nekog skrivenog mjesta.
Kleknula je i spustila ruksak na tlo, izvadila laptop, punjač i dva
memorijska sticka. Položila ih je na jesensko lišće i podignula poklopac
laptopa. Ustala je i, dok su joj se od punile suzama, a svijet se oko nje
zamaglio, petom čizme zgazila prvi memorijski stick. Jedna strana plastičnog
kućišta je napukla i odletjela. Metalni se dio ulubio. Nastavila je udarati istim
stopalom, a zatim lijevom nogom počela gaziti po drugom sticku, pa
istovremeno po oba, dok su se njihovi dijelovi lomili, odvajali i letjeli naokolo.
228
Knjige.Club Books
Zatim se okrenula prema svom laptopu, čiji je zaslon reflektirao

svjetlucavu i prigušenu sunčevu svjetlost. Promatrala je odraz svoje tamne
siluete u staklu pa je šutnula nogom. Zaslon se odvalio unatrag preko šarki,
pa se ispružio na lišću s tipkovnicom okrenutom nadolje i s velikom
pukotinom koja se razlila u mrežasti oblik.
Prva joj je suza kliznula niz bradu kad je ponovno udarila nogom, ovoga
puta po tipkovnici. Nekoliko tipki sa slovima izbilo se od udarca i rasulo po
blatu. Udarala je i dalje, probijajući čizmom i samo staklo na zaslonu, gurajući
ga u metalno kućište.
Skakala je po njemu, a suze su joj jedna za drugom klizile niz obraze.
Metalni dio uokolo tipkovnice sada je bio napuknut, otkrivajući matičnu
ploču i ventilator za hlađenje. Zelena ploča raspala se u komadiće pod
stiskom njezine pete, a mali se ventilator polomio i odletio. Ponovno je
skočila i spotaknula se o izudaran i uništen uređaj te pala na leđa na mekano
i pucketavo lišće.
Dopustila si je samo nekoliko trenutaka plakanja u tom položaju. Zatim
se uspravila i podigla laptop s razbijenim zaslonom koji je mlohavo visio s
jedne šarke i zavitlala ga o deblo najbližeg stabla. S još jednim tupim
udarcem, zaustavio se na tlu u komadima, mrtav među korijenjem drveća.
Pip je sjedila tamo, kašljucala, čekajući da joj se zrak vrati u prsa. Lice ju
je peckalo od slanih suza.
Čekala je.
Nije bila sigurna što bi sada trebala učiniti. Učinila je sve što su tražili od
nje. Je li Barney sada trebao biti pušten i doći do nje? Pričekat će i vidjeti.
Čekat će da stigne nova poruka. Izvikivala je njegovo ime i čekala.
Prošlo je više od pola sata. Ništa. Poruka nije stizala. Ali ni Barney. Nigdje
nije bilo nikoga osim prigušene cike djece na teniskom terenu.
Pip je poskočila na noge, na tabanima u čizmama osjećala je bol i kvrge.
Podigla je svoj prazan ruksak i udaljila se, još jednom pomno pogledavši
uništeno računalo.
»Gdje si bila?« rekao je tata kad se vratila u kuću.

Pip je neko vrijeme sjedila u autu na teniskom parkiralištu. Čekala je da
joj crvenilo u očima od silnog trljanja splasne prije nego što se vrati kući.
»Nisam se mogla ovdje koncentrirati«, rekla je tiho, »pa sam otišla u kafić
ponavljati za ispit.«
»Razumijem«, rekao je uz ljubazan osmijeh. »Ponekad je promjena
okoline dobra za koncentraciju.«
»Ali, tata...« Mrzila je laž koja će upravo izaći iz njezinih usta. »Nešto mi
se dogodilo. Ne znam kako. Otišla sam na WC samo na minutu, a kad sam se
vratila, laptopa nije bilo. I nitko tamo ništa nije vidio. Mislim da mi ga je netko
229
Knjige.Club Books
ukrao.« Spustila je pogled na svoje izudarane čizme. »Žao mi je, nisam ga

trebala ostaviti.«
Victor ju je razoružao zagrljajem. Onim koji je stvarno, stvarno trebala.
»Ne budi smiješna«, rekao je, »stvari nisu važne. Zamjenjive su. Stalo mi je
samo do toga da si ti dobro.«
»Dobro sam«, rekla je. »Je li bilo kakvih vijesti jutros?«
»Još ništa, ali Josh i mama idu ga danas poslijepodne ponovno tražiti, a ja
ću nazvati lokalna skloništa. Vratit ćemo ga, dušo.«
Kimnula je i odmaknula se od njega. Mora vratiti Barneyja. Učinila je sve
što joj je rečeno. Takav je bio dogovor. Poželjela je reći nešto svojoj obitelji,
ukloniti brigu s njihovih lica. Ali to nije bilo moguće. Bila je to još jedna u nizu
tajni o Andie Bell u kojima se Pip našla zarobljena.
Što se tiče odustajanja od svega vezanog uz Andie, bi li to stvarno mogla
učiniti? Bi li mogla jednostavno stati sa svime, znajući da Sal Singh nije kriv?
Znajući da ubojica hoda istim ulicama Kiltona kao i ona?
Mora, zar ne? Zbog psa kojeg je voljela deset godina, psa koji je nju volio
još više. Zbog sigurnosti njezine obitelji. I zbog Ravija. Kako će njega uvjeriti
da odustane? Morat će jer bi i njegovo tijelo moglo biti sljedeće zakopano
negdje u šumi. Nije smjela nastaviti. Više nije bilo sigurno. Nije imala izbora.
Osjećala se kao da joj se krhotina razbijenog zaslona laptopa zabila u prsa.
Ubadala je i pucala još više pri svakom udisaju.
Pip je bila gore za svojim stolom i prolazila kroz prošle testove iz engleskog
za prijemni. Pao je mrak pa je upalila svoju stolnu svjetiljku u obliku gljive.
Radila je uz glazbu iz Gladijatora, koja je dopirala kroz zvučnike njezinog
telefona i u ritmu s gudačima lupkala olovkom. Zaustavila je glazbu kad je
netko pokucao na vrata.
»Da?« rekla je okrećući se na svojoj stolici.
Victor je ušao i zatvorio vrata za sobom. »Jesi li vrijedna, dušo?«
Kimnula je.
Prišao je i leđima se naslonio na njezin stol, nogu prekriženih ispred sebe.
»Slušaj, Pip«, rekao je nježnim glasom. »Netko je upravo pronašao
Barneyja.«
Pipin je dah zapeo u grlu. »Ali zašto onda ne izgledaš sretno?«
»Očito je nekako upao u rijeku. Našli su ga tamo.« Tata se sagnuo i uhvatio
je za ruku. »Žao mi je, srce. Utopio se.«
Pip se na stolici s kotačićima otkotrljala od svog oca odmahujući glavom.
»Ne«, rekla je. »Nije moguće. Takav nije bio... Ne, ne može biti...«
»Žao mi je, dušice«, rekao je dok mu je donja usna podrhtavala. »Barney
je uginuo. Sutra ćemo ga pokopati, u vrtu.«
»Ne, nemoguće!« Pip je skočila na noge odgurnuvši Victora koji je
koraknuo naprijed da je zagrli. »Ne, nije mrtav. To nije pošteno«, plakala je, a
230
Knjige.Club Books
vrele suze brzo su joj klizile sve do rupice na bradi. »Ne može biti mrtav. Nije
fer. Nije... nije...«
Pala je na koljena, a zatim sjela na pod, pritisnula noge o prsa pa ih
obujmila rukama. U njoj se otvorio crni ponor neizrecive boli.
»Ja sam za sve kriva.« Pritisnula je usta na koljeno, koje je prigušivalo
njezine riječi. »Žao mi je. Strašno mi je žao, užasno mi je žao.«
Tata je sjeo pokraj nje i uzeo je u naručje. »Pip, ne želim da sebe kriviš, ni
na trenutak. Nisi ti kriva što je odlutao.«
»Nije fer, tata«, plakala je glavom zaronjenom u njegova prsa. »Zašto se
ovo događa? Samo želim da se vrati. Samo želim Barneyja natrag.«
»I ja«, šapnuo je.
Dugo su sjedili tako na podu njezine sobe i zajedno plakali. Pip nije ni čula
kada su njezina mama i Josh ušli u sobu. Nije znala da su tu sve dok se nisu
smjestili uz njih. Josh je sjeo Pip u krilo i naslonio glavu na njezino rame.
»Nije fer.«
231
Knjige.Club Books
Trideset šest
TOG POSLIJEPODNEVA SU GA POKOPALI . Pip i Josh planirali su na proljeće zasaditi

suncokrete nad njegovim grobom, jer su bili zlatne boje i sretni, baš kao i on.
Posjetile su je nakratko Cara i Lauren, a Cara je bila natovarena
kolačićima koje je ispekla za sve njih. Pip zapravo nije mogla ni govoriti.
Svaka bi se riječ gotovo odmah pretvarala u plač ili vrisak od bijesa. Svaka je
riječ probudila onaj nemogući osjećaj u njezinoj utrobi, bila je previše tužna
da bi bila ljuta, ali previše ljuta da bi bila tužna. Nisu dugo ostale.
Pala je večer i u ušima je osjećala zvonjavu visoke frekvencije. Dan je
skamenio njezinu tugu pa se osjećala otupjelo i izmoždeno. Barney se neće
vratiti i nikome nije mogla reći zašto. Ta tajna, kao i krivnja koja ju je
proždirala, bile su najteže od svega.
Netko je lagano pokucao na vrata njezine sobe. Pip je ispustila olovku na
praznu stranicu.
»Da«, rekla je, promuklim i tihim glasom.
Vrata su se otvorila i Ravi je ušao u sobu. »Bok«, rekao je zabacivši tamnu
kosu s lica. »Kako si?«
»Nisam dobro«, rekla je. »Što radiš ovdje?«
»Nisi mi odgovarala na pozive i poruke pa sam se zabrinuo. Jutros sam
vidio da su plakati uklonjeni. Tvoj tata mi je upravo rekao što se dogodilo.«
Zatvorio je vrata i naslonio se na njih. »Jako mi je žao, Pip. Znam da ne
pomaže kad ti ljudi to govore. To je samo nešto što kažeš. Ali stvarno mi je
žao.«
»Samo jednoj osobi treba biti žao«, rekla je gledajući u praznu stranicu.
Uzdahnuo je. »Svi to činimo kada umre netko koga volimo. Krivimo sebe.
I ja sam to činio, Pip. I trebalo mi je dugo da shvatim da nisam bio kriv.
Ponekad se loše stvari jednostavno dogode. Nakon toga mi je bilo lakše.
Nadam se da ćeš brže stići do te spoznaje nego ja.«
Slegnula je ramenima.
»Također sam ti htio reći...«, pročistio je grlo. »Ne brini se oko onoga sa
Salom. Onaj rok koji smo si zadali da odnesemo fotografije na policiju, to sada
nije bitno. Znam koliko ti je važno zaštititi Naomi i Caru. Možeš si uzeti više
vremena. Već si se previše iscrpila i mislim da ti treba odmor nakon, znaš,
ovoga što se dogodilo. A čeka te i ispit na Cambridgeu.« Počešao se po
232
Knjige.Club Books
potiljku, a duga kosa sprijeda mu je ponovno pala preko očiju. »Sada znam da
je moj brat nevin, iako to još nitko drugi ne zna. Čekao sam više od pet godina.
Mogu pričekati još malo. A u međuvremenu ću nastaviti raditi na svemu što
nam je ostalo nejasno.«
Pipino srce se stegnulo, ispraznilo od svega. Morala ga je povrijediti. To
je bio jedini način. Jedini način da ga natjera da odustane, da ga zaštiti. Tko
god da je ubio Andie i Sala pokazao joj je da je spreman ponovno ubiti. I nije
mogla dopustiti da to bude Ravi.
Nije ga mogla ni pogledati. Nije mogla gledati u taj blagi izraz lica za koji
se nije morao nimalo potruditi ili taj savršen osmijeh koji je bio isti kao
bratov, ili u njegove oči, tako smeđe i duboke da si se u njima mogao izgubiti.
Stoga ga nije gledala.
»Više ne radim na projektu«, rekla je. »Ne mogu više.«
Uspravio se. »Kako to misliš?«
»Završila sam s projektom. Poslala sam mejl svojoj mentorici da
mijenjam temu ili odustajem. Gotovo je.«
»Ali... ne razumijem«, rekao je, dok mu se bol pomalo pojavljivala u glasu.
»Ovo nije samo projekt, Pip. Radi se o mom bratu, o onome što se stvarno
dogodilo. Ne možeš samo tako odustati. Što je sa Salom?«
I mislila je na Sala. Kako bi on, više od svega, želio da njegov mlađi brat
ne umre u šumi kao on.
»Žao mi je, ali gotovo je.«
»Ne razumi... što... pogledaj me«, rekao je.
Nije htjela.
Prišao je stolu i čučnuo ispred njega, gledajući je dok je sjedila na stolici.
»Što se dogodilo?« rekao je. »Ovdje nešto ne štima. Ne bi to učinila, osim
ako...«
»Jednostavno mi je dosta, Ravi«, rekla je. Pogledala ga je i odmah znala da
nije smjela. Sada joj je bilo još teže. »Ne mogu. Ne znam tko ih je ubio. Ne
mogu to riješiti. Završila sam s tim.«
»Ali riješit ćemo to«, rekao je, dok mu se na lice utiskivao izraz očaja.
»Hoćemo!«
»Ne mogu. Ja sam ipak samo jedna obična klinka, zapamti.«
»To ti je neki idiot rekao«, uzvratio je. »Ti nisi obična. Ti si, dovraga, Pippa
Fitz-Amobi.« Nasmiješio se i to je bilo nešto najtužnije što je ikada vidjela. »I
smatram da na ovom svijetu ne postoji nitko poput tebe. Mislim, smiješ se
mojim šalama, pa s tobom očito nešto ne štima. Tako smo blizu svemu, Pip.
Znamo da je Sal nevin. Znamo da mu je netko podmetnuo Andieno ubojstvo i
onda ga ubio. Ne smijemo odustati. Zaklela si mi se. Želiš ovo riješiti baš kao
i ja.«
»Predomislila sam se«, rekla je ravnodušno, »i nećeš me razuvjeriti.
Završila sam s Andie Bell. Završila sam sa Salom.«
233
Knjige.Club Books
»Ali on je nevin.«
»Nije moj posao da to dokažem.«
»Ali ti si upravo to htjela.« Odgurnuo se s koljena i stao iznad nje, a glas
mu se povisio. »Uletjela si mi u život, ponudila mi priliku koju nikad prije
nisam imao. Ne možeš mi to sada oduzeti! Znaš da te trebam. Ne smiješ
odustati! Ovo nisi ti.«
»Žao mi je.«
Između njih je zavladala tišina koja je trajala čitavih dvanaest otkucaja
srca, a Pipine oči bile su uprte u pod.
»Dobro«, odgovorio je hladno. »Ne znam zašto to radiš, ali dobro. Sam ču
otići na policiju sa Salovom fotografijom koja mu potvrđuje alibi. Samo mi je
pošalji.«
»Ne mogu«, rekla je Pip. »Ukrali su mi laptop.«
Ravi je bacio pogled na njezin stol. Bacio se na njega, razbacujući hrpu
papira i bilješki iz kojih je učila i tražio ga pogledom očajnika.
»Gdje je isprintana fotografija?« rekao je okrećući se prema njoj i držeći
papire u ruci.
A sada je slijedila laž koja će ga slomiti. »Uništila sam je. Nema je više«,
rekla je.
Pogled u njegovim očima potpuno ju je potresao. Osjećala se tako jadno.
»Zašto si to učinila? Zašto to radiš?« Papiri su mu ispali iz ruku klizeći
poput odsječenih krila na pod. Rasuli su se oko Pipinih nogu.
»Jer ne želim više biti dio toga. Nikada nisam trebala ni započeti s tim.«
»Ovo nije fer!« Vratne žile su mu se strašno napele. »Moj brat je nevin, a
ti si se upravo riješila jednog jedinog malog dokaza koji smo imali. Ako se
sada povučeš, Pip, nisi ništa bolja osoba od svih ostalih u Kiltonu. Svih onih
koji su nam po kući šarali da smo ološ, onih koji su nam razbijali prozore. Svih
koji su me mučili u školi. Svih koji me gledaju tako kako me već gledaju. Ne,
ti ćeš biti i gora od njih. Oni barem misle da je kriv.«
»Žao mi je«, rekla je tiho.
»Ne, meni je žao«, rekao je, a glas mu se slomio. Prešao je rukavom preko
lica kako bi obrisao gorke suze i krenuo prema vratima. »Žao mi je što sam
mislio da si netko tko očito nisi. Ti si samo dijete. I to okrutno dijete, poput
Andie Bell.«
Izašao je iz sobe, rukama prekrivajući oči, i krenuo prema stepenicama.
Pip ga je gledala dok je posljednji put odlazio od nje.
Kad je čula kako se ulazna vrata prvo otvaraju pa zatvaraju, stisnula je
šaku i njome udarila u svoj stol. Posuda s olovkama se zatresla i srušila, a
olovke su se rasule po stolu.
Vrištala je u svoje šake dok nije sve iz sebe izbacila gušeći vrisak
stisnutim prstima.
Ravi ju je mrzio, ali će sada barem biti na sigurnom.
234
Knjige.Club Books
Trideset sedam
SLJEDEĆI JE DAN Pip sjedila u dnevnoj sobi s Joshom i učila ga igrati šah.
Završavali su svoju prvu igru koja je bila dio obuke, ali je, unatoč svim
naporima da mu dopusti da je pobijedi, Joshu na ploči ostao samo kralj i dva
pješaka. Ili češnjaka, kako ih je on nazivao.
Netko je pokucao na vrata, a Barneyjeva odsutnost odjednom je bila
opipljiva poput udarca šakom u trbuh. Nije bilo zvuka kandži kako se kližu
po ulaštenom drvu dok jure do vrata pozdraviti one koji ulaze.
Njezina je mama prošla niz hodnik i otvorila vrata. Leannein glas čuo se
sve do dnevne sobe »O, bok, Ravi.«
Pipi je želudac skočio u grlo.
Zbunjena, spustila je figuricu svog skakača na ploču i izašla iz sobe, a
nelagoda joj je prerastala u paniku. Zašto se vratio nakon onoga jučer? Kako
može podnijeti da je ikada više pogleda? Osim ako nije bio toliko očajan da je
došao izbrbljati njezinim roditeljima sve što su otkrili i tako pokušati
natjerati Pip da ode na policiju. Ona to ne bi učinila jer tko bi u tom slučaju
još morao umrijeti?
Kad su joj ulazna vrata konačno bila u vidokrugu, vidjela je kako Ravi
otvara veliki sportski ruksak i poseže rukama za nečim.
»Moja vam mama šalje izraze sućuti«, rekao je izvlačeći dvije velike
Tupperwareove posude. »Napravila vam je curry od piletine, znate, u slučaju
da vam se ne kuha.«
»Oh«, rekla je Leanne primajući posude iz Ravijevih ispruženih ruku.
»Baš lijepo od nje. Hvala ti. Uđi, uđi. Moraš mi dati njezin broj da joj mogu
zahvaliti.«
»Ravi?« rekla je Pip.
»Hej, nevoljo«, tiho je rekao. »Možemo li razgovarati?«
Kad su stigli do njezine sobe, Ravi je zatvorio vrata i spustio torbu na
tepih.
»Ovaj... ja...«, promucala je Pip tražeći mu na licu razlog dolaska. »Ne
razumijem zašto si se vratio.«
Napravio je mali korak prema njoj. »Razmišljao sam o svemu cijelu noć,
doslovno cijelu noć. Vani je već svanulo kad sam napokon zaspao. I postoji
235
Knjige.Club Books
samo jedan razlog kojeg sam se mogao dosjetiti, samo jedno može imati
smisla. Jer te poznajem. Nisam se prevario u vezi s tobom.«
»Ja ne...«
»Netko je oteo Barneyja, zar ne?« rekao je. »Netko ti je zaprijetio, pa ti
oteo psa, a zatim ga ubio kako bi zašutjela o Salu i Andie.«
Tišina u sobi bila je teška i ljepljiva. Kimnula je i briznula u plač.
»Nemoj plakati«, rekao je Ravi prešavši jednim brzim korakom
udaljenost između njih. Povukao ju je prema sebi i zagrlio. »Ovdje sam«,
rekao je. »Ovdje sam.«
Pip se naslonila na njega i odjednom se oslobodilo sve - sva bol, sve tajne
koje je držala u sebi - isijavale su iz nje poput tjelesne topline. Zarila je nokte
u dlanove pokušavajući suspregnuti suze.
»Reci mi što se dogodilo«, rekao je kad ju je konačno pustio. Ali riječi su
se zagubile i zaplele u Pipinim ustima. Umjesto toga, izvadila je telefon i
stisnula poruke od Nepoznatog pružajući mu ga u ruke. Promatrala je kako
je Ravi treptao dok je čitao.
»Oh, Pip«, rekao je gledajući je širom otvorenih očiju. »Ovo je bolesno.«
»Prevario me je«, jecala je. »Rekao mi je da će ga vratiti, a onda ga je ubio.«
»To nije bila prva poruka od te osobe«, rekao je listajući prema gore.
»Prvu si dobila još osmog listopada.«
»To nije bila prva«, rekla je otvarajući donju ladicu svog stola. Dodala je
Raviju dva lista papira i pokazala na onaj s lijeve strane. »Ovaj sam pronašla
u vreći za spavanje kad sam još prvog rujna s prijateljima kampirala u šumi.
Vidjela sam da nas netko promatra. A ovaj sam«, pokazala je na drugi, »našla
u svom ormariću prošlog petka. Ignorirala sam ih i nastavila istraživati. I
zbog toga je Barney mrtav. Zbog moje bahatosti. Jer sam mislila da mi nitko
ništa ne može, a nije tako. Moramo prestati. A jučer... oprosti mi, nisam znala
kako drugačije da te natjeram da prestaneš, osim da me zamrziš i da me se
kloniš i tako budeš izvan opasnosti.«
»Ne možeš me se tako lako riješiti«, rekao je podižući pogled s papira. »A
ovo još nije gotovo.«
»Ne, gotovo je.« Uzela ih je natrag i spustila na stol. »Barney je mrtav,
Ravi. A tko će biti sljedeći? Ti? Ja? Ubojica je bio ovdje, u mojoj kući, u mojoj
sobi. Pročitao je moje istraživanje i napisao mi upozorenje u dokument s
dnevnikom. Ovdje, Ravi, u istoj ovoj kući gdje se nalazi i moj devetogodišnji
brat. Ako nastavimo, izložit ćemo previše ljudi opasnosti. Tvoji bi roditelji
mogli izgubiti i jedinog sina koji im je preostao.« Prekinula je, a pred očima
joj se ukazala slika mrtvog Ravija kako leži u jesenjem lišću i Josha pokraj
njega. »Ubojica zna sve što i mi znamo. Nadmudrio nas je i imamo previše
toga za izgubiti. Žao mi je što to znači da moram dići ruke i od Sala. Žao mi
je.«
»Zašto mi nisi rekla za prijetnje?« upitao je.
236
Knjige.Club Books
»Zato što sam prvo mislila da se možda radi samo o šali«, rekla je sliježući
ramenima. »Ali nisam željela da znaš, jer bi me možda natjerao da prestanem.
A onda sam se jednostavno već dovoljno ukopala i nastavila to držati za sebe.
Mislila sam da su to samo glupe prijetnje. Mislila sam da ga mogu nadmudriti.
Bila sam tako glupa i sada sam platila za svoje pogreške.«
»Nisi glupa. Cijelo vrijeme si bila u pravu u vezi Sala«, rekao je. »Bio je
nevin. Sada to znamo, ali to nije dovoljno. Zaslužuje da svi znaju da je bio
dobar i pošten do kraja. Moji roditelji to zaslužuju. A sada nemamo više ni
fotografiju koja to dokazuje.«
»Još uvijek imam fotografiju«, rekla je Pip tiho, vadeći je iz donje ladice i
dodajući mu. »Naravno da je nikada ne bih uništila. Ali sada nam ne može više
pomoći.«
»Zašto?«
»Zato što me ubojica drži na oku, Ravi. Promatra nas oboje. Ako tu
fotografiju odnesemo policiji, a oni nam ne povjeruju, ako pomisle da smo je
fotošopirali ili tako nešto, bit će prekasno. Odigrali bismo svoju posljednju
kartu, a ona nije dovoljno jaka. I što će se onda dogoditi? Hoće li onda oteti
Josha? Ili tebe? Radi se doslovno o našim životima.« Sjela je na krevet i počela
čupkati mucice s čarapa. »Nemamo nikakav nepobitni dokaz. Fotografija nije
dovoljna. Dopušta svakakva tumačenja, a više nije ni online. Zašto bi nam
vjerovali? Salov brat i neka sedamnaestogodišnja učenica. Jedva nam i sama
vjerujem. Sve što imamo su priče o ubijenoj djevojci, a dobro znaš što
ovdašnja policija misli o Salu, kao i svi ostali u Kiltonu. Ne smijemo dovesti
svoje živote u opasnost tom jednom fotografijom.«
»Ne smijemo«, rekao je Ravi polažući fotografiju na stol i kimnuvši. »U
pravu si. A jedna od naših glavnih osoba s popisa je usto policajac. To ne bi
bio pametan potez. Čak i kad bi nam policija ipak nekako povjerovala i
ponovno otvorila slučaj, trebalo bi im puno vremena da na temelju toga
pronađu pravog ubojicu. Vremena kojeg mi nemamo.« Dovukao je stolicu do
kreveta gdje je Pip sjedila da je može gledati ravno u oči pa sjeo na nju
opkoračivši je. »Pretpostavljam onda da nam je jedina opcija da ga sami
pronađemo«, rekao je.
»Ne možemo...«, započela je Pip.
»Zar ozbiljno misliš da je najbolje da sve jednostavno pustimo? Zar bi se
ikada više mogla osjećati sigurno u Kiltonu znajući da je osoba koja je ubila
Andie i Sala i tvog psa još uvijek u blizini? Znajući da te promatra? Zar bi
mogla tako živjeti?«
»Moram.«
»Za tako pametnu osobu, sad stvarno lupetaš.« Nalaktio se na naslon
stolice i naslonio bradu na zglobove prstiju.
»Pas mi je ubijen«, rekla je.
237
Knjige.Club Books
»Moj brat je ubijen. I što ćemo poduzeti u vezi toga?« rekao je i uspravio
se, a u tamnim mu se očima pojavio tračak odvažnosti. »Hoćemo li sad sve
zaboraviti, sklupčati se i negdje sakriti? Ići kroz život znajući da je ubojica u
blizini i da nas promatra? Ili ćemo se boriti? Hoćemo li ga pronaći i kazniti za
ono što nam je učinjeno? Strpati ga iza rešetaka da više nikoga ne povrijedi?«
»Ali znat će da nismo prestali«, rekla je.
»Ne, neće, ne ako budemo oprezni. Nema više razgovora s ljudima na
popisu, nema više razgovora ni s kim. Odgovor mora ležati negdje u svemu
što smo dosada saznali. Reći ćeš da si odustala od projekta. Samo ti i ja ćemo
znati da nisi.«
Pip je šutjela.
»Ako ti treba još uvjeravanja«, rekao je Ravi prilazeći svom ruksaku,
»donio sam ti svoj laptop. Tvoj je dok s ovim ne završimo.« Izvukao ga je i
zamahnuo njime.
»Ali...«
»Tvoj je«, rekao je. »Možeš ga koristiti za učenje i zapisivanje onoga čega
se sjećaš iz dnevnika, iz tvojih intervjua. I sam sam napravio neke bilješke.
Znam da si ostala bez svog istraživanja, ali...«
»Nisam ostala bez svog istraživanja«, rekla je.
»Ha?«
»Uvijek si sve šaljem mejlom, za svaki slučaj«, rekla je gledajući kako se
Ravijevo lice razvlači u osmijeh. »Zar misliš da sam neka glupava blesača?«
»O, ne, narednice. Znam ja da si ti jedna oprezna pametnica. Onda, slažeš
li se ili sam trebao donijeti i neke kolačiće za podmićivanje?«
Pip je posegnula za laptopom.
»Hajdemo onda«, rekla je. »Čeka nas dvostruko ubojstvo koje moramo
riješiti.«
Sve su isprintali: sve zapise iz njezinog istraživačkog dnevnika, svaku

stranicu Andienog školskog rokovnika, fotografiju svake osobe od interesa,
fotografije Howieja sa Stanleyjem Forbesom, Jasona Bella i njegove nove
žene, Hotela Ivy Housed, kuće Maxa Hastingsa, fotografiju Andie koju su sve
novine objavljivale, fotografije obitelji Bell odjevene u svečanu odjeću, Sala
dok namiguje i maše prema kameri, Pipine lažne poruke Emmi Hutton, sve e-
poruke gdje se kao tobožnja novinarka BBC-ja raspitivala o stavljanju droge
u piće, tekst o učincima Rohypnola, gimnaziju u Kiltonu, fotografiju Daniela
da Silve dok s drugim policajcima pretražuje dom obitelji Bell, online članak
o mobitelima na bonove, članke Stanleyja Forbesa o Salu, Nat da Silva pokraj
članka o napadu s nanošenjem teške tjelesne ozljede, fotografiju crnog
Peugeota 206 uz mapu Romer Closea i Howiejeve kuće, novinske članke o
prometnoj nesreći i bijegu s mjesta nesreće u novogodišnjoj noći 2011. na
238
Knjige.Club Books
cesti A413, screenshotove s porukama od Nepoznatog i skenirane poruke s

prijetnjama, zajedno s datumima i lokacijama.
Zajedno su pogledali u hrpe papira na tepihu.
»Nije baš ekološki prihvatljivo«, rekao je Ravi, »ali oduvijek sam želio
napraviti mapu ubojstva.«
»I ja«, rekla je Pip. »I dobro sam pripremljena, što se tiče papira.«
Iz ladica u svom stolu izvadila je posudu sa šarenim pribadačama i novo
klupko crvenog konca.
»I baš slučajno imaš i crveni konac?« rekao je Ravi.
»Imam ga u svim bojama.«
»Naravno da imaš.«
Pip je skinula plutenu ploču koja je visjela iznad njezinog stola.
Trenutačno je bila prekrivena pribodenim fotografijama nje i njezinih
prijatelja, Josha i Barneyja, školskim rasporedom i citatima Maye Angelou.
Sve je to uklonila pa su počeli sortirati svoje materijale.
Radeći na podu, pričvrstili su isprintane stranice na ploču plosnatim
srebrnim pribadačama, organizirajući svaku stranicu oko određene osobe u
ogromnim kružnicama koje su se sudarale. Lica Andie i Sala nalazila su se u
sredini. Taman su započeli potezati linije s koncem i raznobojnim
pribadačama kad je Pip zazvonio telefon Poziv s broja koji nije bio spremljen
u njezinom telefonu.
Pritisnula je zeleni gumb. »Halo?«
»Bok, Pip, ovdje Naomi.«
»Bok. Baš čudno: nemam ovaj broj spremljen u telefonu.«
»Ma, to je zato što sam razbila svoj«, rekla je Naomi. »Koristim
privremeni dok se ne popravi.«
»Ah, da, rekla mi je Cara. Što ima?«
»Ovog sam vikenda bila kod prijatelja, pa mi je Cara tek sada rekla za
Barneyja. Stvarno mi je žao, Pip. Nadam se da si dobro.«
»Nisam još«, rekla je Pip. »Ali bit ću.«
»Znam da možda sada ne želiš razmišljati o ovome«, rekla je, »ali saznala
sam da je rođak moje prijateljice studirao engleski jezik i književnost na
Cambridgeu. Pomislila sam da bi ti se mogao javiti mejlom i pomoći ti oko
pripremanja ispita, intervjua i takvih stvari, ako želiš.«
»Zapravo, da, da, molim te«, rekla je Pip. »To bi mi puno pomoglo. Malo
kasnim s učenjem.« Pogledala je značajno u Ravija, koji je bio pogrbljen nad
mapom ubojstva.
»OK, super, zamolit ću je da mu se javi. Ispit je u četvrtak, zar ne?«
»Da.«
»Pa, ako se dotada ne vidimo, sretno. Rasturit ćeš.«
»U redu, dakle«, rekao je Ravi nakon što je Pip završila razgovor, »ono što
nam je trenutno ostalo otvoreno su Hotel Ivy House, telefonski broj
239
Knjige.Club Books
preškraban u Andienom rokovniku«, pokazao je prstom na tu stranicu, »i

tajni mobitel. Kao i to tko je imao informacije o bijegu s mjesta nesreće i
pristup telefonskim brojevima Salovih prijatelja i tvom broju. Pip, možda ovo
previše kompliciramo.« Zurio je u nju. »Koliko ja vidim, sve ovo ukazuje na
jednu osobu.«
»Na Maxa?«
»Usredotočimo se samo na ono u što smo sigurni«, rekao je. »Bez ako ili
možda. On je jedini koji iz prve ruke ima saznanja o sudaru i bijegu s mjesta
nesreće.«
»Istina.«
»On je i jedini od svih koji je imao pristup telefonskim brojevima Naomi,
Millie i Jakea. I svom.«
»Mogli su ga imati i Nat i Howie.«
»Da, >mogli< su. Ali fokusirajmo se na ono u što smo sigurni.« Pomaknuo
se do onog dijela mape gdje su bile informacije o Maxu. »Iako kaže da ju je
slučajno pronašao, Max ima golišavu sliku Andie iz Ivy Housea. Znači,
vjerojatno se tamo s njom nalazio. Kupovao je Rohypnol od Andie, a
djevojkama se stavljala droga u piće na ubijačinama. Vjerojatno ih je on i
napastovao. Očito ima putra na glavi, Pip.«
Raviju su kroz glavu prolazile one iste misli koje su i nju opsjedale i Pip
je znala da će uskoro naletjeti na zid.
»Osim toga«, nastavio je, »on je jedini ovdje za kojega znamo da ima tvoj
broj telefona.«
»Zapravo, nije«, rekla je. »Ima ga i Nat od onda kad sam je pokušala
telefonski intervjuirati. A ima ga i Howie: zvala sam ga kad sam pokušavala
provjeriti njegov identitet na parkiralištu i pritom zaboravila sakriti svoj
broj. Prva poruka od Nepoznatog stigla mi je ubrzo nakon toga.«
»Oh.«
»A znamo i da je Max bio u školi i davao izjavu policiji u vrijeme kad je Sal
nestao.«
Ravi je klonuo razočaran. »Očito nam je nešto promaklo.«
»Vratimo se na to kako su međusobno povezani.« Pip je protresla
posudicu pribadača pred njim. Uzeo ih je i odrezao komad crvene špage.
»OK«, rekao je. »Brat i sestra da Silva očito su povezani. Kao i Daniel da
Silva s Andienim tatom. I Daniel s Maxom, jer je on podnio izvješće kad je Max
slupao auto, a i mogao je znati za bijeg s mjesta nesreće.«
»Da«, rekla je, »a možda je prikrivao stavljanje droge u piće.«
»Dobro«, rekao je Ravi omotavajući konac oko pribadače, koju je onda
pritisnuo u ploču. Zasiktao je od boli kad se ubo u palac, a sićušni mjehurić
krvi probio se kroz rupicu.
»Možeš li prestati krvariti po cijeloj ploči, molim te?« rekla je Pip.
240
Knjige.Club Books
Ravi se pretvarao da je gađa pribadačom. »Dakle, Max poznaje i Howieja,

a obojica su bili upleteni u Andieno dilanje droge«, rekao je kružeći prstom
oko fotografija sva tri lica.
»Da. A Max je poznavao Nat iz škole«, rekla je Pip upirući prstom u nju, »i
postoje glasine da je i u njeno piće stavljena droga.«
Linije crvenog konca u nekoliko niti sada su prekrivale cijelu ploču
stvarajući mrežu i međusobno se presijecajući.
»Znači, zapravo«, Ravi je podignuo pogled prema njoj, »svi su neizravno
međusobno povezani, počevši od Howieja s jedne strane do Jasona Bella s
druge. Možda su svi zajedno to učinili, njih petero.«
»Sad ćeš mi još reći da netko od njih ima i zlog blizanca.«
241
Knjige.Club Books
Trideset osam
CIJELI DAN U ŠKOLI prijatelji su se ponašali prema njoj i više nego obzirno,
nijednom nisu spomenuli Barneyja, namjerno su izbjegavali svaku i izdaleka
sličnu temu. Lauren je Pip prepustila posljednji komad jaffa-torte. Connor joj
je ustupio svoje mjesto za stolom u kantini i smjestio je na sredinu tako da
Pip nije morala sjediti na samom kraju gdje bi je eventualno netko mogao
ignorirati. Cara je ostala uz nju, znajući točno kada treba razgovarati s njom,
a kada šutjeti. I nitko od njih nije se previše smijao, a kad bi se i htjeli
nasmijati, prvo bi provjerili je li ona u blizini.
Provela je veći dio dana u tišini radeći na materijalima s prošlogodišnjih
prijemnih ispita, pokušavajući izbaciti sve ostalo iz glave. Vježbala je tako da
je sastavljala eseje u glavi dok se pretvarala da sluša gospodina Warda na
povijesti i gospođicu Welsh na satu politike. Gospođa Morgan stjerala ju je
doslovno u kut u hodniku, a njezino je debeljuškasto lice poprimilo strog
izraz dok joj je nabrajala sve razloge zašto je sada bilo prekasno promijeniti
temu istraživačkog projekta. Pip je samo promrmljala »OK« i odšetala.
Pritom je čula gospođu Morgan kako tiho komentira: »Tinejdžeri.«
Čim je stigla kući iz škole, otišla je ravno do svog stola i otvorila Ravijev
laptop. Kasnije je planirala još ponavljati za ispit, nakon večere i dokasna u
noć, iako je oko očiju već imala velike tamne kolute. Mama je mislila da ne
spava zbog Barneyja. Ali ona nije spavala jer nije imala vremena za san.
Pip je otvorila preglednik i otvorila stranicu TripAdvisora za hotel Ivy
House. Dogovorili su se da će ona to istraživati. Ravi je radio na dešifriranju
telefonskog broja iz Andienog rokovnika. Pip je već poslala poruke prijašnjim
gostima Ivy Housea koji su objavljivali svoje recenzije oko ožujka i travnja
2012., i pitala ih sjećaju li se možda neke plavokose djevojke koja je u to
vrijeme boravila u hotelu. Ali još nije bilo odgovora.
Zatim je otišla na web-stranicu koja je obrađivala rezervacije za hotel. Na
stranici Kontaktirajte nas pronašla je njihov broj telefona i poruku: Nazovite
nas u bilo koje vrijeme! Možda bi se mogla pretvarati da je rođakinja one
starice koja je bila vlasnica hotela pa tako pokušati pristupiti njihovim starim
rezervacijama. Vjerojatno joj to neće uspjeti, ali morala je barem pokušati.
Mogla bi tako otkriti identitet Tajnog Starijeg Lika. Otključala je mobitel i
odabrala ikonu za pozive. Prikazao joj se popis nedavnih poziva. Pritisnula je
242
Knjige.Club Books
tipkovnicu i počela upisivati broj tvrtke. Zatim su joj palčevi usporili i

zaustavili se. Zurila je u njih, dok joj se u glavi zavrtjela jedna misao i konačno
se razbistrila.
»Čekaj malo«, rekla je naglas vraćajući se na popis nedavnih poziva.
Zagledala se u broj na samom vrhu, broj s kojeg ju je Naomi jučer nazvala.
Sa svoga privremenog telefona. Pip je očima pomno pratila znamenke, a
grudi joj je počeo obuzimati istovremeno užasan i neobičan osjećaj.
Poskočila je sa svoje stolice takvom brzinom da se stolica zavrtjela i
udarila o stol. S telefonom u ruci spustila se na koljena i izvukla mapu
ubojstva iz skrovišta ispod kreveta. Pogled je automatski usmjerila na dio s
Andie i isprintane stranice oko njezinog nasmijanog lica.
Našla ju je. Stranicu iz Andienog školskog rokovnika. Išarani telefonski
broj i njezin zapis iz dnevnika pokraj njega. Gledala je u svoj telefon, očima
zvjerajući s Naominog privremenog broja na prešarani broj.
07700900476
Nije bila nijedna od dvanaest kombinacija koje je ranije napisala. Ali
zamalo. Mislila je da pretpretposljednja znamenka mora biti 7 ili 9. Ali što ako
je to bila samo škrabotina? Što ako se zapravo radi o brojki 4?
Srušila se natrag na pod. Nije mogla biti apsolutno sigurna, jer ne postoji
način da potpuno ukloni škrabotinu i vidi koji je broj zaista u pitanju. Ali koja
bi to nevjerojatna slučajnost bila da Naomina stara SIM kartica ima broj vrlo
sličan onom koji je Andie zapisala u svoj rokovnik? To je morao biti taj isti
broj, jednostavno nema druge opcije. I što je to značilo, ako je išta značilo? Je
li ovo sada postao nebitan trag, je li možda Andie jednostavno prepisala
telefonski broj najbolje prijateljice svog dečka? Broj koji nije bio povezan sa
slučajem i mogao bi se odbaciti kao trag.
Ali zašto je onda imala taj osjećaj ogromne praznine u utrobi?
Jer ako je Max i dalje na vrhu popisa, onda je Naomi sada dospjela i ispred
njega. Naomi je znala za sudar i bijeg s mjesta nesreće. Naomi je imala pristup
telefonskim brojevima Maxa, Millie i Jakea. Naomi je imala i Pipin broj. Naomi
je mogla napustiti Maxovu kuću dok je Millie spavala i presresti Andie prije
00:45. Naomi je bila najbliža Salu. Naomi je znala gdje su Pip i Cara kampirali
u šumi. Naomi je znala u koju šumu je Pip išla šetati Barneyja, u istu onu u
kojoj je Sal umro.
Naomi je mogla prilično nagrabusiti zbog svega onoga što je Pip već ranije
otkrila. Ali što ako postoji još nešto više od toga? Što ako je bila umiješana u
Andienu i Salovu smrt?
Pip je donosila preuranjene zaključke, njezin umorni mozak otkazivao joj
je poslušnost i zbunjivao je. Bio je to samo telefonski broj koji je Andie
zapisala. Nije povezivao Naomi ni s čim drugim. Ali kad su joj se misli malo
razbistrile, shvatila je da postoji i ta mogućnost.
243
Knjige.Club Books
Otkako je skinula Naomi s popisa osoba od interesa, primila je još jednu

isprintanu poruku od ubojice: onu koju je pronašla u školskom ormariću. Na
početku semestra Pip je kliknula na postavku na Carinom laptopu da bilježi
sve što dolazi na printer Wardovih.
Ako je Naomi bila umiješana, Pip je sada našla način da to sa sigurnošću
sazna.
244
Knjige.Club Books
Trideset devet
NAOMI JE IMALA NOŽ i Pip je koraknula unatrag.

»Budi oprezna«, rekla je.
»O ne!« Naomi je odmahnula glavom. »Oči mu nisu jednake.«
Okrenula je bundevu tako da joj Pip i Cara vide lice.
»Sliči malo na Trumpa«, zahihotala se Cara.
»Trebala je biti zla mačka.« Naomi je spustila nož pokraj zdjele s
izvađenom unutrašnjosti bundeve.
»Samo se ti drži svog osnovnog posla«, rekla joj je Cara brišući sluzavu
masu s ruku i odlazeći do ormarića.
»Ni nemam osnovni posao.«
»Pa pobogu«, gunđala je Cara stojeći na prstima i gledajući u ormarić.
»Gdje su nestala ona dva paketa keksa? Doslovno smo ih tata i ja prije dva
dana kupili.«
»Ne znam. Nisam ih ja pojela.« Naomi je prišla kako bi se divila Pipinoj
bundevi.
»Što tvoja kog vraga treba predstavljati, Pip?«
»Sauronovo oko«, rekla je tiho.
»Ili napaljenu vaginu«, rekla je Cara zgrabivši bananu umjesto keksa.
»E, to je tek strašno«, nasmijala se Naomi.
Ne, ovo je bilo strašno.
Naomi je pripremila bundeve i noževe da sve bude spremno kad se Cara
i Pip vrate iz škole. Pip još nije imala priliku iskrasti se.
»Naomi«, rekla joj je, »hvala ti što si me zvala neki dan. Dobila sam mejl
od rođaka one tvoje prijateljice. Jako mi je pomogao s testovima za
Cambridge.«
»Pa, odlično«, nasmiješila se. »Nema na čemu.«
»I onda, kad će ti telefon biti popravljen?«
»Zapravo sutra, tako su mi rekli u trgovini. Ionako im je predugo trebalo.«
Pip je kimnula, stisnula bradu i uputila joj, barem se tako nadala, pogled
pun suosjećanja. »Pa, barem si imala svoj stari telefon sa SIM karticom koja
se još uvijek nije potrošila. Koja sreća da si ga sačuvala.«
»Sreća je da je tata imao mikro SIM karticu viška i to s osamnaest
nepotrošenih funti na njoj. A za moj telefon je i ugovor već istekao.«
245
Knjige.Club Books
Pip je zamalo nož ispao iz ruke. Osjetila je sve jače zujanje u ušima.
»To je kartica tvog oca?«
»Da«, rekla je Naomi zabijajući nož u lice svoje bundeve, a jezik joj je bio
isplažen dok se koncentrirala. »Cara ga je pronašla u njegovom stolu. Na dnu
ladice gdje drži svakakve sitnice. Znaš već, ona ladica koju ima svaka obitelj,
puna starih beskorisnih punjača, stranog novca i takvih stvari.«
Zujanje u ušima pretvorilo se u zvonjavu koja je postajala sve bučnija i
ispunjavala joj glavu. Pozlilo joj je, a grlo joj se ispunilo metalnim okusom.
Elliotova SIM kartica.
Elliotov stari telefonski broj išaran u Andienom rokovniku. Andie je pred
svojim prijateljima gospodina Warda nazvala seronjom onaj tjedan kad je
nestala.
Elliot
»Jesi li dobro, Pip?« upitala je Cara dok je stavljala upaljenu svijeću u
svoju bundevu, koja je potom sva zasjala.
»Da.« Pip je prejako kimala. »Samo sam, hm... samo sam gladna.«
»Pa, ponudila bih te keksima, ali izgleda da su, kao i uvijek, nestali. Može
tost?«
»Hm... ne hvala.«
»Hranim te jer te volim«, rekla je Cara.
Pipina su usta bila puna nečeg ljepljivog i odvratnog. Ne, možda ne znači
to što je mislila. Možda je Elliot samo ponudio Andie da joj daje instrukcije pa
je zato zapisala njegov broj. Možda. To ne može biti on. Morala se smiriti,
pokušati normalno disati. Ovo nije ništa dokazivalo.
Ali postojao je način da pronađe dokaz.
»Mislim da bismo trebali uključiti neku prigodnu jezivu glazbu za Noć
vještica dok ovo radimo«, rekla je Pip. »Cara, mogu li otići po tvoj laptop?«
»Da, na krevetu mi je.«
Pip je zatvorila kuhinjska vrata za sobom.
Pojurila je uz stepenice i ušla u Carinu sobu. S laptopom pod rukom
odšuljala se dolje, srce joj je luđački lupalo, željelo je nadglasati zvonjavu u
ušima.
Ušuljala se u Elliotovu radnu sobu i pažljivo iza sebe zatvorila vrata zureći
na trenutak u printer na Elliotovu stolu. Ljudi sa slika Isobel Ward naslikani
duginim bojama promatrali su je dok je stavljala Carin laptop na stolicu
presvučenu kožom zagasitocrvene boje i otvarala ga klečeći na podu pred
njim.
Kad se pojavila radna površina, kliknula je na upravljačku ploču pa na
Uređaje i printere. Lebdeći mišem iznad oznake printera Freddie Prints Jr,
kliknula je desnom tipkom pa, zadržavajući dah, na gornju stavku u
padajućem izborniku: Vidi što se ispisuje.
246
Knjige.Club Books
Pojavila se mala plavo obrubljena kućica. Unutra je bila tablica sa šest

stupaca: naziv dokumenta, status, vlasnik, broj stranica, veličina dokumenta
i datum slanja na printer.
Tablica je bila ispunjena. Jedan dokument jučer od Care pod nazivom Esej
- druga verzija. Jedan od prije nekoliko dana s Elliotova računala: Recept za
kekse bez glutena. Nekoliko u nizu od Naomi: Životopis 2017., prijava za
volonterski posao, popratno pismo, naslovnica, pismo 2.
Ceduljica je u Pipin. ormarić stavljena u petak 20. listopada. S očima i
dalje prikovanim na stupcu Datum slanja, listala je prema dolje.
Naglo je povukla prste od tipkovnice. Dana 19. listopada u dvadeset
minuta do ponoći s Elliotovog računala poslan je na ispis Microsoft Word -
dokument 1.
Dokument nije imao naziv i nije bio spremljen.
Prsti su joj ostavljali znojne tragove na trackpadu dok je desnom tipkom
kliknula na dokument. Pojavio se još jedan mali padajući izbornik. Osjećajući
kao da joj srce udara u grlu, ugrizla se za jezik i kliknula opciju Restart.
Printer je škljocnuo iza nje i ona se trgnula.
Okrenula se kad je zašuštao uvlačeći gornji list papira s hrpe.
Uspravila se kad je počeo printati stranicu proizvodeći zvuk ck-ck-ck-ck.
Krenula je prema njemu, po jedan korak između svakog ck-ck.
Papir se počeo probijati iz printera, tračak svježe crne tinte, naopako.
Printer je završio i ispljunuo papir. Pip ga je dohvatila.
Pa ga je okrenula.
Ovo je posljednje upozorenje, Pippa. Odustani.
247
Knjige.Club Books
Četrdeset
OSTALA JE POTPUNO bez riječi.

Zurila je u papir i odmahivala glavom.
Obuzeo ju je neki iskonski, nijemi osjećaj. Otupjeli bijes pojačan užasom.
I izdajom koja je probadala svaki djelić njezina bića.
Zateturala je unatrag i pogledala u stranu, kroz sve mračniji prozor.
Elliot Ward je bio Nepoznati.
Elliot je bio ubojica. Andien ubojica. Salov. Barneyjev.
Promatrala je polumrtvo drveće kako joj svojim granama maše na vjetru.
I u svom odrazu u staklu prisjetila se jedne scene. Kad se sudarila s
gospodinom Wardom u učionici povijesti, poruka je skliznula na pod. Ova
poruka, ova koju je napisao njoj. Sjetila se njegova prijetvornog i tobože
ljubaznog lica kad ju je pitao je li je netko maltretira. Pa Care kako donosi
okrugle kolačiće koje su ona i Elliot ispekli kako bi malo razveselili Amobije
nakon što im je uginuo pas.
Laži. Sve su to bile laži. Elliot, muškarac kojega je tijekom odrastanja
smatrala drugom očinskom figurom. Čovjek koji im je u vrtu organizirao
složene igre lova na blago. Čovjek koji je Pip kupio papuče s medvjeđim
šapama kako bi ih mogla nositi u njihovoj kući. Čovjek koji je pričao kuc-kuc
viceve opušteno se smijući. A bio je ubojica. Vuk u janjećoj koži, odnosno u
pastelnim košuljama i naočalama debelih okvira.
Čula je kako je Cara doziva.
Presavila je stranicu i gurnula je u džep jakne. »Nema te jako dugo«, rekla
je Cara dok je Pip gurajući otvorila vrata prema kuhinji.
»Bila sam na WC-u«, rekla je stavljajući laptop ispred Care. »Nego, ne
osjećam se baš najbolje. I stvarno bih trebala učiti za ispit. Za dva dana je.
Mislim da ću polako krenuti kući.«
»Oh«, Cara se namrštila. »Ali uskoro će doći Lauren i htjela sam da svi
zajedno gledamo Vješticu iz Blaira. I tata se složio i rekao da mu se svi
možemo smijati >jer ga hororci baš plaše<.«
»Gdje ti je tata?« rekla je Pip. »Daje instrukcije?«
»Pa dobro, koliko često dolaziš ovamo? Znaš dobro da su instrukcije
ponedjeljkom, srijedom i četvrtkom. Valjda se samo morao duže zadržati u
školi.«
248
Knjige.Club Books
»O, da, oprosti, dani su mi se pomiješali.« Zastala je razmišljajući. »Uvijek

sam se pitala zašto se tvoj tata time bavi. Sigurno ne radi novca.«
»Zašto?« rekla je Cara. »Zato što je mamina obitelj dobro potkovana?«
»Točno.«
»Mislim da jednostavno uživa u tome«, rekla je Naomi stavljajući
upaljenu svjetiljku kroz usta svoje bundeve. »Vjerojatno bi bio spreman i
platiti svojim učenicima samo da mu dopuste da brblja o povijesti.«
»Ne mogu se sjetiti kad je točno počeo s time«, rekla je Pip.
»Hm.« Naomi je podigla pogled razmišljajući. »Mislim neposredno prije
nego što sam krenula na fakultet.«
»Znači, prije nešto više od pet godina?«
»Tako nekako, da«, rekla je Naomi. »Zašto ga sama ne pitaš? Upravo se
zaustavio pred kućom.«
Pip se ukočila, a milijun žmaraca počelo joj je prolaziti kroz kožu. »OK, pa,
sad ću ipak krenuti. Oprosti.«
Zgrabila je ruksak gledajući kroz prozor farove automobila kako se gase.
»Ne budi smiješna«, rekla je Cara, a oko očiju joj se pojavio izraz
zabrinutosti. »Kužim. Možda bismo nas dvije mogle ponoviti Noć vještica kad
budeš imala manje briga i obaveza?«
»Može.«
Začuo se ključ u bravi. Stražnja vrata su se otvorila. Čuli su se koraci koji
prolaze kroz predsoblje.
Elliot se pojavio na vratima. Stakla na naočalama bila su mu zamagljena
po rubovima kad je ušao u toplu sobu smiješeći se trima djevojkama. Odložio
je aktovku i plastičnu vrećicu na kuhinjske elemente.
»Bok, svima«, rekao je. »Bože, što učitelji vole slušati vlastiti glas. Ovo je
bio najduži sastanak u mom životu.«
Pip se usiljeno nasmijala.
»Vau, ma vidi ove bundeve«, rekao je prelazeći ih pogledom, a po licu mu
se razvukao širok osmijeh. »Pip, ostaješ li na večeri? Baš sam uzeo neke
krumpire jezivih oblika za Noć vještica.«
Podigao je smrznuti paketić i mahao njime zavijajući poput duha.
249
Knjige.Club Books
Četrdeset jedan
STIGLA JE KUĆI baš kad su njezini roditelji izlazili s Joshom odjevenim u kostim
Harryja Pottera u obilazak susjedstva i skupljanje slatkiša.
»Hajde s nama, srce«, rekao je Victor dok mu je Leanne zatvarala patent
na kostimu Sljezova Čovjeka iz Istjerivača duhova.
»Trebala bih ostati kod kuće i učiti«, odgovorila je Pip. »I nositi se sa svom
djecom koja k nama budu dolazila.«
»Zar si ne možeš uzeti slobodnu večer?« upitala je Leanne.
»Ne mogu. Žao mi je.«
»U redu, slatkišu moj. Slatkiši su ti pokraj vrata.« Mama joj se zahihotala
na vlastitu šalu.
»Skužila sam. Vidimo se kasnije.«
Josh je izašao mašući štapićem i vičući: »Accio slatkiš!«
Victor je zgrabio sljezovu glavu svog kostima i krenuo za njim. Leanne je
zastala da poljubi Pip u tjeme i zatim zatvorila vrata za njima.
Pip ih je promatrala kroz staklo na ulaznim vratima. Kad su stigli do kraja
ulice, izvadila je telefon i poslala poruku Raviju: DOLAZI ODMAH DO MENE!
Zurio je u šalicu među svojim prstima.

»Gospodin Ward.« Odmahnuo je glavom. »Nemoguće.«
»Ali moguće je«, rekla je Pip dok je koljenom udarala o donju stranu stola.
»Nema alibi za onu noć kad je Andie nestala. Znam da nema. Jedna od kćeri
mu je bila u Maxovoj kući djelu noć, a druga je spavala u mojoj.«
Ravi je izdahnuo u šalicu čaja s mlijekom, pa mu se površina namreškala.
Sigurno se dosada već ohladio, baš kao i njezin.
»A nema ni alibi za utorak kad je Sal umro«, rekla je. »Taj je dan nazvao
školu i javio da je bolestan. Sam mi je to rekao.«
»Ali Sal je jako volio gospodina Warda«, rekao je Ravi najtišim glasom koji
je ikada čula da izlazi iz njega.
»Znam.«
Stol među njima odjednom se učinio vrlo širokim.
»Znači, je li on taj tajni stariji muškarac s kojim se Andie viđala?« upitao
je Ravi nakon nekog vremena. »Onaj s kojim se sastajala u Ivy Houseu?«
250
Knjige.Club Books
»Možda«, rekla je. »Andie je govorila da tu osobu može pokopati. Elliot je

bio učitelj na položaju koji podrazumijeva povjerenje. Bio bi u velikoj gabuli
da je nekome rekla za njih. Došlo bi do kaznene prijave, zatvora.« Spustila je
pogled na vlastiti čaj koji nije ni otpila i svoj drhtavi odraz u njemu. »Andie je
onih dana, prije nego što je nestala, Elliota pred svojim prijateljima nazvala
seronjom. Elliot je rekao da je to zato što je on otkrio da je Andie maltretirala
druge učenike i obratio se njezinom ocu u vezi onog videa Nat u toplesu.
Možda se nije o tome radilo.«
»Kako je saznao za prometnu nesreću? Je li mu Naomi rekla?«
»Ne vjerujem. Rekla je da nikad nikome nije rekla. Ne znam kako je
doznao.«
»Još uvijek tu postoje neke rupe«, rekao je Ravi.
»Znam. Ali on je taj koji mi je prijetio i ubio Barneyja. On, Ravi!«
»OK.« Ravi je svoje raširene i izmučene oči uperio u njezine. »Pa kako
ćemo to dokazati?«
Pip je odmaknula svoju šalicu i naslonila se na stol. »Elliot drži instrukcije
tri puta tjedno«, rekla je. »Nikad mi se prije to nije činilo čudnim sve do
večeras. Wardovi se ne moraju brinuti o novcu. Životno osiguranje njegove
supruge bilo je ogromno, a Isobelini roditelji su još uvijek živi i superbogati.
Plus, Elliot je voditelj odsjeka u školi. Vjerojatno ima i jako dobru plaču. Počeo
je davati instrukcije tek prije nešto više od pet godina, 2012.«
»OK, i?«
»Što ako ne daje instrukcije tri puta tjedno?« rekla je. »Što ako... Ne znam,
ide na mjesto gdje je pokopao Andie? Možda posjećuje njezin grob kao neku
vrstu pokore?«
Ravi je napravio grimasu, sumnja mu je stvarala bore preko čela i nosa.
»Ne ide valjda tri puta svaki tjedan.«
»Da, u pravu si«, priznala je. »Pa, što ako ide u posjet... njoj?« Ovo je
pomislila prvi put tek sada, u trenutku dok joj se riječ oblikovala u grlu. »Što
ako je Andie živa, a on je negdje drži zatočenu? I ide k njoj tri puta tjedno?«
Ravi je opet napravio isti izraz lica.
Cijela hrpa gotovo zaboravljeni^ sjećanja navirala joj je u glavu. »Keksi
koji nestaju«, promrmljala je.
»Molim?«
Oči su joj letjele lijevo-desno, hrvajući se s tom mišlju., »Keksi koji
nestaju«, ponovila je glasnije. »Cara stalno spominje da im nestaje hrana iz
kuće. Hrana koju je upravo kupila s tatom. O, moj Bože. On je negdje drži i
hrani.«
»Možda malo prerano donosiš zaključke, narednice.«
»Moramo otkriti kamo ide«, rekla je Pip uspravljajući se u sjedalu dok ju
je nešto bockalo u kralježnici. »Sutra je srijeda, dan kada daje instrukcije.«
»A što ako stvarno daje instrukcije?«
251
Knjige.Club Books
»A što ako ne?«

»Misliš da bismo ga trebali pratiti?« pitao je Ravi.
»Ne«, rekla je dok joj se ideja iskristalizirala i postala jasna kao dan.
»Imam bolju ideju. Daj mi svoj telefon.«
Ravi je bez riječi gurnuo ruku u džep i izvukao telefon. Gurnuo ga je preko
stola do nje.
»Zaporka?« rekla je.
»Jedan, jedan, dva, dva. što to radiš?«
»Uključit ću opciju Prijatelji u blizini na našim telefonima.« Pritisnula je
ikonu i poslala zahtjev na svoj telefon. Otvorila ga je i prihvatila. »Sada
dijelimo lokacije na kojima se nalazimo na neodređeno vrijeme. A tako smo«,
rekla je mašući telefonom po zraku, »dobili i uređaj za praćenje.«
»Malo me plašiš«, rekao je.
»Sutra, poslije škole, moram smisliti neki način da ostavim svoj telefon u
njegovom autu.«
»Kako?«
»Već ću nešto smisliti.«
»Ne idi nikamo sama s njim, Pip.« Nagnuo se naprijed gledajući je
ozbiljno. »Ozbiljno mislim.«
U tom je trenutku netko pokucao na ulazna vrata.
Pip je poskočila, a Ravi ju je slijedio niz hodnik. Uzela je zdjelicu sa
slatkišima i otvorila vrata.
»Maškare!« djeca su uglas zacičala.
»O, vau«, rekla je Pip prepoznavši djecu Yardleyjevih, koji su živjeli tri
kuće dalje, preodjevene u dva vampira. »Kako ste samo svi strašni!«
Spustila je zdjelicu i šestero djece pojurilo je prema njoj, a ručice su im
poletjele prema slatkišima.
Pip se nasmiješila skupini odraslih koji su čekali vani dok su se djeca
prepirala i birala slatkiše. A onda je primijetila njihove poglede, tamne i
blistave oči fiksirane na točku iza Pipinog ramena, gdje je stajao Ravi.
Dvije žene približile su se jedna drugoj i buljeći u njega mrmljale nešto
prekrivajući si usta rukama.
252
Knjige.Club Books
Četrdeset dva
»ŠTO TI SE DOGODILO?« rekla je Cara.

»Ne znam. Spotaknula sam se silazeći niz stepenice nakon sata iz politike.
Mislim da sam uganula gležanj.«
Pip joj je prišla pretvarajući se da šepa.
»Jutros sam došla pješice u školu tako da nemam auto«, rekla je. »Oh,
kvragu, a mama ima jedno razgledavanje kuće kasnije.«
»Možeš se povesti sa mnom i tatom«, rekla je Cara te uhvatila Pip pod
ruku da joj pomogne doći do ormarića. Uzela je udžbenik iz Pipinih ruku i
stavila ga na hrpu drugih knjiga unutra. »Ne znam zašto bi netko uopće želio
pješačiti do škole kad ima vlastiti auto. Ja nikako ne stignem ni koristiti svoj
otkako je Naomi kod kuće.«
»Baš sam se zaželjela pješačenja«, rekla je Pip. »A nemam više Barneyja
kao izgovor.«
Cara ju je sažaljivo pogledala i zatvorila vrata ormarića. »Hajdemo onda«,
rekla je, »odšepajmo do parkirališta. Sva sreća što sam prava snagatorica.
Jučer sam napravila čak devet sklekova.«
»Čak devet?« Pip se nasmiješila.
»Znam. Tko ne riskira, ne profitira.« Napela je mišiće i zarežala.
Pipino se srce steglo zbog nje. Nadala se, govoreći u sebi molim te, molim
te, molim te, da će Cara uspjeti sačuvati tu veselu, šašavu prirodu i nakon
onoga što se treba dogoditi.
Oslonjena na Caru, teturala je hodnikom i zajedno su izašle na sporedna
vrata.
Hladan vjetar štipao ju je po nosu i tjerao je na škiljenje. Krenule su,
polako, iza stražnjeg dijela zgrade pa prema parkiralištu za učitelje, dok je
Cara prepričavala detalje njihove filmske večeri za Noć vještica. Pip je osjetila
napetost svaki put kad bi Cara spomenula svog tatu.
Elliot je već bio ondje, čekao je pokraj svog auta.
»Tu si«, rekao je ugledavši Caru. »Što se dogodilo?«
»Pip je uganula gležanj«, rekla je Cara otvarajući stražnja vrata. »A
Leanne danas radi dokasno. Možemo li je povesti?«
»Da, naravno.« Elliot je pojurio prema naprijed da uhvati Pip za ruku i
pomogne joj ući u auto.
253
Knjige.Club Books
Njegova je koža dotaknula njezinu.

Silno se trudila da ne ustukne pred njegovim dodirom.
Smjestila je ruksak pokraj sebe pa gledala kako Elliot zatvara njezina
vrata i sjeda na vozačko sjedalo. Kad su Cara i Pip zakopčale svoje pojaseve,
upalio je motor.
»I što se dogodilo, Pip?« upitao je čekajući da skupina djece prijeđe preko
prijelaza prije nego što je izašao s parkirališta na cestu.
»Nisam sigurna«, rekla je. »Mislim da sam se baš nekako nezgodno
dočekala na nogu.«
»Treba li te možda odvesti na hitnu pomoć?«
»Ne«, rekla je, »sigurna sam da će proći za par dana.«
Izvadila je telefon i provjerila je li utišan.
Veći dio dana bio je isključen i baterija joj je bila gotovo puna.
Elliot je odgurnuo Carinu ruku od radija kad je počela birati postaje.
»Moj auto, moja sladunjava glazba«, rekao je. »Pip?«
Poskočila je i skoro ispustila telefon iz ruku.
»Je li ti gležanj natečen?« upitao je.
»Ovaj...« Sagnula se prema gležnju da ga opipa držeći telefon u ruci.
Pretvarajući se da masira gležanj, okrenula je ručni zglob i gurnula telefon
duboko ispod stražnjeg sjedala.
»Malo«, rekla je uspravljajući se, lica rumena od naleta krvi. »Nije
strašno.«
»U redu, to je dobro«, rekao je vijugajući prometnom glavnom ulicom.
»Večeras bi ga trebala držati u podignutom položaju dok budeš sjedila.«
»Da, hoću«, rekla je i uhvatila njegov pogled u retrovizoru. A zatim je
dodala: »Upravo sam se sjetila da vam je danas dan za instrukcije. Valjda
nećete zbog mene zakasniti? Kamo morate stići?«
»Oh, ne brini se«, rekao je paleći lijevi žmigavac prije skretanja u Pipinu
ulicu. »Moram samo skoknuti do Old Amershama. Nikakav problem.«
»Fiju, OK onda.«
Cara je pitala što je za večeru kad je Elliot usporio i skrenuo na prilaz pred
Pipinom kućom.
»Oh, pa mama ti je ipak kod kuće«, rekao je kimnuvši prema Leanneinom
automobilu dok se zaustavljao.
»Ma da?« Pip je osjetila kako joj srce počinje udarati dvostruko brže i
uplašila se da i sam zrak oko nje vidljivo pulsira. »Sigurno joj je razgledavanje
otkazano u zadnji tren. Trebala sam provjeriti, oprostite.«
»Ne budi smiješna.« Elliot se okrenuo prema njoj. »Treba li ti pomoć do
vrata?«
»Ne«, rekla je brzo i zgrabila svoj ruksak. »Ne, hvala, moći ću sama.«
Otvorila je vrata automobila i počela polako izlaziti.
»Čekaj«, iznenada je rekla Cara.
254
Knjige.Club Books
Pip se skamenila. Molim te samo mi nemoj reći da si našla telefon. Molim

te.
»Hoćemo li se vidjeti prije sutrašnjeg ispita?«
»Oh«, rekla je Pip ponovno normalno dišući. »Ne, prvo se moram prijaviti
u uredu i odmah otići u učionicu.«
»OK, pa onda sreee-tno-ooo«, rekla je Cara pjevušeći u kratkim rafalima.
»Rasturit ćeš, sigurna sam. Doći ću te poslije potražiti.«
»Da, puno sreće, Pip«, nasmiješio se Elliot. »Rekao bih ti >slomi nogu<, ali
mislim da nije baš najbolji trenutak za to.«
Pip se nasmijala, a smijeh je zvučao tako šuplje da je gotovo odjekivao.
»Hvala«, rekla je, »i hvala na prijevozu.« Naslonila se na vrata automobila
i zatvorila ih.
Šepajući do kuće, naćulila je uši, slušajući Elliotov automobil dok se uz
brujanje udaljavao. Otvorila je ulazna vrata i prestala se pretvarati da šepa.
»Bok«, viknula je Leanne iz kuhinje. »Da pristavim vodu za čaj?«
»Ovaj, ne hvala«, rekla je dok se motala kraj vrata. »Ravi će doći nakratko
da mi pomogne oko ispita.«
Mama ju je znakovito pogledala.
»Što je?«
»Nemoj misliti da ne poznajem vlastitu kćer«, rekla je perući gljive u
cjedilu. »Ona uči sama i poznata je po tome da drugu djecu rasplače kad su
grupni projekti u pitanju. Moš mislit što ti vjerujem.« Ponovno ju je pogledala.
»Ostavi vrata otvorena.«
»Džizs, hoću.«
Baš kad se krenula uspinjati stepenicama, na ulazna vrata je pokucao
Ravi. Silueta mu se ocrtavala kroz zamagljeno staklo.
Pip mu je otvorila, a on je doviknuo »bok« njezinoj mami dok ju je pratio
gore do sobe.
»Vrata moraju ostati otvorena«, rekla je Pip kad ih je Ravi krenuo
zatvoriti.
Sjela je prekriženih nogu na krevet, a Ravi je povukao stolicu i sjeo ispred
nje.
»Je li sve OK?« pitao je.
»Da, ispod stražnjeg sjedala je.«
»OK.«
Otključao je telefon i otvorio aplikaciju Prijatelji u blizini. Pip se nagnula
bliže njemu pa su, gotovo se dodirujući glavama, zurili u mapu na ekranu.
Pipin mali narančasti avatar bio je parkiran ispred kuće Wardovih na
Hogg Hillu. Ravi je pritisnuo Osvježi, ali ostao je tamo gdje je i bio.
»Još nije krenuo«, rekla je Pip.
Začuli su se koraci kako se vuku hodnikom pa je Pip podigla pogled. Josh
je stajao na vratima.
255
Knjige.Club Books
»Pippo«, rekao je petljajući po svojoj kovrčavoj kosi, »može li Ravi sići i

igrati FIFA-u sa mnom?«
Ravi i Pip okrenuli su se da se pogledaju.
»Ovaj, ne sad, Josh«, rekla je. »Imamo puno posla.«
»Sići ću kasnije pa ćemo se tada igrati, OK, frende?« rekao je Ravi.
»OK.« Josh je poraženo spustio ruke i udaljio se.
»Krenuo je«, rekao je Ravi osvježavajući aplikaciju s mapom.
»Kamo?«
»Zasada samo niz Hogg Hill, prije kružnog toka.«
Avatar se nije pomicao u stvarnom vremenu. Morali su nastaviti pritiskati
tipku za osvježavanje i čekati da se narančasti kružić avatara pojavi na ruti
gdje se auto nalazi. Zaustavio se baš na kružnom toku.
»Osvježi ga«, rekla je Pip s nestrpljenjem. »Ako ne skrene lijevo, onda ne
ide prema Amershamu.«
Kružić za osvježavanje vrtio se s bijelim linijama. Učitava. Još učitava.
Osvježio se, a narančasti avatar je nestao.
»Kamo je nestao?« rekla je Pip.
Ravi je pomicao mapu u aplikaciji da vidi kamo je Elliot otišao.
»Stani.« Pip ga je uočila. »Evo ga. Ide prema sjeveru cestom A413.«
Zurili su jedno u drugo.
»Ne ide u Amersham«, rekao je Ravi.
»Ne, ne ide.«
Pratili su Elliota dok je vozio sljedećih jedanaest minuta, a pojavljivao bi
se svaki put malo dalje na mapi kad bi Ravi palcem pritisnuo tipku za
osvježavanje.
»Blizu je Wendovera«, rekao je Ravi, a zatim, pogledavši Pipino lice,
upitao: »Što?«
»Wardovi su živjeli u Wendoveru prije nego što su se preselili u veću kuću
u Kiltonu. Prije nego što smo ih upoznali.«
»Skrenuo je«, rekao je Ravi i Pip se ponovno nagnula. »Prema ulici Mill
End Road.«
Pip je promatrala nepomičnu narančastu točku na bijeloj pikseliziranoj
cesti. »Osvježi opet«, rekla je.
»Jesam«, rekao je Ravi, »zamrznuo se.« Ponovno je pritisnuo tipku za
osvježavanje. Kotačić se zavrtio na sekundu i zaustavio, a narančasta točka
ostala je na istom mjestu. Ponovno ju je pritisnuo, a ona se i dalje nije
pomicala.
»Zaustavio se«, rekla je Pip pa uhvatila Ravija za zapešće zavrnuvši ga da
bolje vidi kartu. Ustala je, zgrabila Ravijev laptop sa stola i stavila ga u krilo.
»Da vidimo gdje je.«
U pregledniku je otvorila Google Maps. Potražila je Mill End Road,
Wendover i kliknula na satelitski prikaz.
256
Knjige.Club Books
»Što misliš, koliko je daleko niz cestu? Ovdje?« pokazala je prstom na

ekranu.
»Rekao bih malo više lijevo.«
»Dobro.« Pip je ubacila malog narančastog čovječuljka na cestu i pojavio
se Street View.
Uska seoska cesta bila je okružena drvećem i visokim raslinjem koje je
svjetlucalo na suncu dok je Pip klikala i pomicala prikaz na zaslonu kako bi
dobila što potpuniji pregled. Kuče su se nalazile samo na jednoj strani i bile
su malo uvučene od ceste.
»Misliš da je u ovoj kući?« Pokazala je na malu kuću od cigle s bijelim
garažnim vratima, jedva vidljivim iza drveća i telefonskog stupa koji je
graničio s njom.
»Hmm...« Ravi je pogledao s telefona na zaslon laptopa. »U toj ili ovoj
lijevo od nje.«
Pip je potražila ulične brojeve. »Znači, na broju četrdeset dva ili četrdeset
četiri.«
»Jesu li tamo nekada živjeli?« upitao je Ravi. Pip nije znala. Slegnula je
ramenima, pa joj je rekao: »Ali možda možeš saznati od Care?«
»Da«, rekla je. »Dobro sam uvježbala pretvaranje i laganje.« Sve joj se
uzburkalo u utrobi, a grlo joj se stegnulo. »Ona je moja najbolja prijateljica i
ovo će je uništiti. Uništit će svakoga, sve.«
Ravi je gurnuo ruku pod njezinu. »Skoro je gotovo, Pip«, rekao je.
»Sada je gotovo«, rekla je. »Moramo otići tamo još večeras i vidjeti što
Elliot skriva. Andie bi mogla biti živa unutra.«
»To je samo nagađanje.«
»Cijela ova stvar samo je nagađanje.« Maknula je ruku kako bi se mogla
uhvatiti za glavu koja ju je boljela. »Moram ovo dovršiti.«
»U redu«, nježno je odvratio Ravi. »Završit ćemo s ovim. Ali ne večeras.
Sutra. Saznaj od Care o kojoj se adresi radi, je li to njihova stara kuća. A sutra,
nakon škole, možemo navečer otići tamo, kad Elliota nema, i vidjeti što
smjera. Hi ćemo nazvati policiju s anonimnom dojavom i poslati ih na tu
adresu, OK? Ali ne sada, Pip. Ne možeš večeras promijeniti cijeli svoj život,
neću ti dopustiti. Neću ti dopustiti da te to košta Cambridgea. Sada, odmah,
otići ćeš i učiti za ispit i malo se naspavati. U REDU?«
»Ali...«
»Bez ali, narednice.« Zurio je u nju, pogled mu je odjednom postao
ozbiljan. »Gospodin Ward je već uništio previše života. Ali neće i tvoj.
JASNO?«
»U redu«, rekla je tiho.
»Dobro.« Uzeo ju je za ruku, povukao s kreveta i smjestio na stolicu.
Odgurao ju je do stola i stavio joj olovku u ruku. »Sljedećih osamnaest sati
257
Knjige.Club Books
zaboravit ćeš na Andie Bell i Sala. I želim da odeš u krevet i spavaš do deset i
trideset.«
Podigla je pogled prema Raviju, njegovim toplim očima i ozbiljnom licu, i
nije znala što da kaže, nije znala što da osjeća. Stajala je na rubu visoke litice
rastegnuta između smijeha, plača i vriska.
258
Knjige.Club Books
Četrdeset tri
SLJEDEĆE PJESME I ULOMCI iz dužih tekstova sadrže razne prikaze krivnje. Poredani
su kronološki po datumu izdanja. Pažljivo pročitajte sav materijal, a zatim
riješite zadatak u nastavku.
Otkucavanje sata odjekivalo je poput bubnja u njezinoj glavi. Otvorila je
bilježnicu za upisivanje odgovora i posljednji put podigla pogled. Čovjek koji
je nadzirao pisanje ispita sjedio je s podignutim nogama na stolu i licem
zagnjurenim u knjigu u mekom uvezu istrošenog hrpta. Pip je sjedila na
malom i klimavom stolu usred prazne učionice za trideset osoba. I već su
prošle tri minute.
Spustila je pogled, a mozak joj je počeo govoriti da blokira zvuk sata, pa
je pritisnula olovku na papir i počela pisati.
Kad ju je nadzornik obavijestio da je vrijeme isteklo, Pip je već prije četrdeset

devet sekundi bila gotova i očima pratila kazaljku na satu dok je zatvarala
puni krug. Zatvorila je bilježnicu i pružila je tom čovjeku na izlasku.
Pisala je o tome kako neki tekstovi manipuliraju pripisivanjem krivice
određenom liku u tekstu tako što koriste pasiv kad opisuju sam osjećaj
krivice. Spavala je gotovo sedam sati i mislila je da je dobro riješila test.
Bilo je skoro vrijeme ručka i taman kad je skretala u sljedeći hodnik,
začula je Carin glas kako je doziva.
»Pip!«
Tek se u posljednjoj sekundi sjetila da normalan hod mora ponovno
pretvoriti u šepanje.
»Kako je prošlo?« Cara ju je sustigla.
»OK, mislim da je bilo dobro.«
»Super, sad si slobodna«, rekla je Cara pa podigla Pipinu ruku i mahnula
njome u znak slavlja. »Kako ti je gležanj?«
»Nije loše. Mislim da će do sutra biti bolje.«
»Oh, i«, rekla je Cara petljajući po džepu, »bila si u pravu.« Izvadila je
Pipin telefon. »Stvarno si ga nekako uspjela ostaviti u tatinom autu. Bio je
zaglavljen ispod stražnjeg sjedala.«
Pip ga je primila. »Ma nemam pojma kako mi se to moglo dogoditi.«
259
Knjige.Club Books
»Trebali bismo proslaviti tvoju slobodu«, rekla je Cara. »Mogu sutra sve
pozvati do nas i organizirati neku večer s igrama ili tako nešto?«
»Da, možda.«
Pip je čekala i, kad je napokon nastupio trenutak tišine, rekla: »Hej, znaš
što, moja mama danas ima razgledavanje neke kuće u Mill End Roadu u
Wendoveru. Zar niste i vi tamo nekada živjeli?«
»Jesmo, da«, rekla je Cara. »Koja slučajnost.«
»Na broju četrdeset četiri.«
»Mi smo živjeli na broju četrdeset dva.«
»Ide li tvoj tata još tamo?« upitala je Pip ravnodušno, nezainteresiranim
glasom.
»Ne, prodao ju je još davno«, rekla je Cara. »Nakon što smo se preselili u
Kilton, još su je neko vrijeme bili zadržali jer je mama netom prije toga dobila
veliko nasljedstvo od svoje bake i odlučili su je iznajmljivati radi dodatne
zarade dok je mama slikala. Ali mislim da ju je tata prodao nekoliko godina
nakon mamine smrti.«
Pip je kimnula. Očito je da im je Elliot dugo lagao. Više od pet godina,
zapravo.
Za ručkom je bila potpuno u svom filmu. A kad su završile i Cara je
krenula drugim putom, Pip je došepala do nje i zagrlila je.
»Dobro, dobro, priljepku jedan«, rekla je Cara pokušavajući se izmigoljiti.
»Što ti je?«
»Ništa«, rekla je Pip. Tuga koju je osjećala zbog Care bila je crna, mučna i
proždirala ju je. Ništa od ovoga nije bilo fer. Pip ju nije željela pustiti iz
zagrljaja, mislila je da ne može. Ali morala je.
Connor ju je sustigao i pomogao joj da se popne stepenicama do učionice
za povijest, iako mu je rekla da ne mora. Gospodin Ward je već bio u učionici,
smješten za svojim stolom. Nosio je pastelnozelenu košulju. Pip ga nije ni
pogledala dok je teturala kroz učionicu, prošla pored svog uobičajenog
sjedala sprijeda i sjela u stražnji dio.
A nastava nikako da završi. Sat joj se rugao dok ga je sjedeći promatrala,
pogledavala je u svim smjerovima osim prema Elliotu. Nije ga htjela
pogledati. Nije mogla. Dah joj je bio ljepljiv, kao da je pokušava ugušiti.
»Zanimljivo je to što su«, rekao je Elliot, »prije otprilike šest godina
objavljeni dnevnici jednog od Staljinovih osobnih liječnika, čovjeka po imenu
Aleksandar Mjasnikov. Mjasnikov piše da je Staljin patio od bolesti mozga
koja je vjerojatno utjecala na njegovo donošenje odluka i dovela do njegove
paranoje. Stoga...«
Zazvonilo je i to ga je prekinulo.
Pip je poskočila. Ali nije ju trgnulo zvono. Kad je Elliot izrekao tu riječ,
»dnevnici«, ona joj se nastavila ponavljati u glavi i nešto je konačno kliknulo
i sjelo na svoje mjesto.
260
Knjige.Club Books
Razred je spakirao svoje bilježnice i knjige i krenuo prema vratima. Pip

je, s obzirom na to da je šepala i bila sasvim straga, posljednja stigla do izlaza
iz učionice.
»Pričekaj, Pippa.« Elliotov ju je glas dozvao natrag. Okrenula se, ukočena
i zlovoljna.
»Kako je prošao ispit?« rekao je.
»Ono, dobro.«
»Pa sjajno«, nasmiješio se. »Sada se možeš opustiti.«
Uzvratila je namještenim osmijehom i šepajući izašla u hodnik. Kad je
nestala iz Elliotova vidokruga, počela je trčati. Nije ju bilo briga što je zadnji
sat trebala imati nastavu iz politike. Potrčala je, a ta jedna riječ, izgovorena
Elliotovim glasom, slijedila ju je u stopu. Dnevnici. Nije se zaustavljala sve dok
nije udarila u svoj automobil pa nespretnim pokretima počela otvarati vrata.
261
Knjige.Club Books
Četrdeset četiri
»PIP, OTKUD TI OVDJE?« Naomi je stajala na ulaznim vratima. »Zar ne bi još

trebala biti u školi?«
»Imala sam slobodan sat«, rekla je pokušavajući doći do daha. »Moram ti
postaviti samo jedno pitanje.«
»Pip, jesi li dobro?«
»Ideš na terapiju otkako ti je mama umrla, zar ne? Zbog anksioznosti i
depresije«, rekla je Pip. Nije imala vremena za delikatniji pristup.
Naomi ju je čudno pogledala, a oči su joj se caklile. »Da«, rekla je.
»Je li ti terapeut savjetovao da vodiš dnevnik?«
Naomi je kimnula. »To je jedan od načina upravljanja stresom. I pomaže
mi«, rekla je. »Vodim ga od svoje šesnaeste godine.«
»A jesi li pisala u njemu o prometnoj?«
Naomi je zurila u nju, a oči su joj se počele nabirati. »Da«, rekla je,
»naravno da jesam. Morala sam pisati o tome. Bila sam shrvana, a nisam
mogla ni s kim razgovarati o tome. Nitko mu nema pristup osim mene.«
Pip je duboko izdahnula.
»Misliš da je ona dotična osoba tako saznala?« Naomi je odmahnula
glavom. »Ne, nije moguće. Uvijek zaključavam svoje dnevnike i držim ih
skrivene u svojoj sobi.«
»Moram ići«, rekla je Pip. »Oprosti.«
Okrenula se i pojurila natrag prema autu ne obazirući se kada je Naomi
za njom povikala: »Pip! Pippa!«
Mamin je auto bio pred kućom kad je Pip skrenula na kolni prilaz. Ali kuća je
bila tiha i Leanne se nije oglasila kad su se ulazna vrata otvorila. Hodajući
hodnikom, Pip je začula još jedan zvuk osim pulsiranja u svojoj glavi: majčin
plač.
Pip je zastala na ulazu u dnevnu sobu i promatrala mamin potiljak preko
ruba sofe. Objema je rukama u zraku držala mobitel, a iz njega su dopirali tihi
snimljeni glasovi.
»Mama?«
»Oh, dušo, uplašila si me«, rekla je, zaustavila video na telefonu i brzo
obrisala oči. »Rano si se vratila kući. Znači, ispit je dobro prošao?« Nestrpljivo
262
Knjige.Club Books
je potapšala jastuk pokraj sebe, pokušavajući dovesti u red svoje uplakano

lice. »Koja ti je bila tema eseja? Dođi i pričaj mi.«
»Mama«, rekla je Pip, »zašto si uzrujana?«
»Oh, ma ništa, stvarno ništa.« Uputila joj je uplakan osmijeh. »Samo sam
gledala stare Barneyjeve slike. I pronašla jedan video od onog Božića prije
dvije godine, kada je Barney obilazio stol dajući svima po cipelu. Ne mogu ga
prestati gledati.«
Pip joj je prišla i zagrlila s leđa. »Žao mi je što si tužna«, šapnula je mami
u kosu.
»Nisam«, šmrcnula je. »Samo sam sjetna. Bio je tako dobar pas.«
Pip je sjela pokraj nje pa su pregledavale stare Barneyjeve fotografije i
filmiće, smijali su mu se dok je skakao u zrak i pokušavao jesti snijeg, dok je
lajao na usisavač, dok se valjao po podu s podignutim šapama, s malenim
Joshom koji ga je trljao po trbuhu dok mu je Pip gladila uši. Ostali su tako
sjediti sve dok njezina mama nije morala otići po Josha.
»Dobro«, rekla je Pip. »Mislim da ću otići gore i malo odspavati.« Bila je
to još jedna laž. Otišla je u svoju sobu i gledala na sat, hodajući od kreveta do
vrata. Čekala je. Strah se pretvarao u bijes - ako ne bude koračala, počet će
vrištati. Bio je četvrtak, dan kada je imao instrukcije, a ona je htjela da on
bude tamo.
Kad je u Little Kiltonu prošlo pet sati, Pip je izvukla punjač iz telefona i
navukla svoj zeleno-smeđi kaput.
»Idem do Lauren na nekoliko sati«, dobacila je mami koja je bila u kuhinji
i pomagala Joshu sa zadaćom iz matematike. »Vidimo se kasnije.«
Kad je izašla, otključala je auto, ušla i zavezala svoju tamnu kosu u punđu
na vrhu glave. Spustila je pogled na svoj telefon, na retke i retke poruka od
Ravija. Odgovorila je: Dobro je prošlo, hvala. Doći ću do tebe nakon večere i
onda ćemo nazvati policiju. Bila je to još jedna laž, ali Pip je sada već bila
prekaljena što se laži tiče. Ako mu kaže istinu, samo bi je spriječio.
Otvorila je aplikaciju s mapom na svom telefonu, upisala adresu u traku
za pretraživanje i pritisnula Kreni na uputama.
Grubi mehanički glas oglasio se sljedećim riječima: Početak rute do Mill
End Roada 42, Wendover.
263
Knjige.Club Books
Četrdeset pet
MILL END ROAD bila je uska i zelenilom obrasla ulica, tunel tamnog drveća
nadvijao se nad njom sa svih strana. Zaustavila se na travnatom rubu odmah
iza kućnog broja četrdeset i ugasila prednja svjetla.
Srce joj je lupalo kao da po njemu gazi stampedo, a svaka vlas, svaka
stanica kože bila joj je živa i naelektrizirana.
Posegnula je za svojim telefonom, koji je bio u držaču za šalice i nazvala
999.
Nakon što je dva puta zazvonilo, javio se operater: »Dobar dan, operater
za hitne slučajeve, koju službu trebate?«
»Policiju«, rekla je Pip.
»Spajam vas.«
»Halo?« Kroz telefon se začuo drugi glas. »Policija, kako vam mogu
pomoći?«
»Zovem se Pippa Fitz-Amobi«, rekla je drhtavim glasom, »živim u Little
Kiltonu. Molim vas da me pažljivo slušate. Morate poslati policiju u Mill End
Road, kućni broj četrdeset dva u Wendoveru. U toj je kući čovjek po imenu
Elliot Ward. Prije pet godina Elliot je oteo djevojku po imenu Andie Bell iz
Kiltona i držao ju je u ovoj kući. Ubio je mladića po imenu Sal Singh. Morate
kontaktirati policijskog inspektora Richarda Hawkinsa, koji je vodio slučaj
nestanka Andie Bell, i obavijestiti ga o tome. Vjerujem da je Andie živa i da je
zatočena unutra. Upravo se idem suočiti s Elliotom Wardom i mogla bih biti
u opasnosti. Molim vas da brzo pošaljete policajce.«
»Čekaj, Pippa«, rekao je glas. »Odakle nas zoveš?«
»Nalazim se ispred kuće i upravo namjeravam ući.«
»OK, ostani vani. Saljem policajce na tvoju lokaciju. Pippa, možeš li...«
»Upravo ulazim«, rekla je Pip. »Molim vas, požurite se.«
»Pippa, ne ulazi u kuću.«
»Žao mi je, ali moram«, rekla je.
Pip je spustila telefon, iako ju je glas operatera i dalje dozivao, pa
prekinula poziv.
Izašla je iz auta. Kad je prešla s travnatog ruba na prilaz ispred kuće s
brojem četrdeset dva, ugledala je Elliotov auto parkiran ispred male kuće od
264
Knjige.Club Books
crvene cigle. Kroz dva prozora u prizemlju dopiralo je svjetlo rastjerujući sve
gušću tamu.
Kad je krenula prema kući, reflektor senzora pokreta ju je detektirao i na
prilazu se upalilo blještavo i zasljepljujuće bijelo svjetlo. Prekrila je oči i
nastavila hodati prema ulaznim vratima, a uz stopala ju je pratila sjena
divovskog drveta.
Pokucala je. Tri glasna udarca o vrata. Unutra je nešto zazvečalo. Pa
tišina.
Ponovno je pokucala, ovaj put udarajući po vratima donjim dijelom dlana.
Iza vrata u hodniku upalilo se svjetlo te se u sada žuto osvijetljenom
mutnom staklu pojavila zamagljena figura koja joj je išla ususret.
Po unutarnjoj strani vrata zastrugao je lanac, začuo se klik u kliznoj bravi
i vrata su se otvorila uz potmuli zveket.
Elliot je piljio u nju. Na sebi je imao onu istu pastelno-zelenu košulju koju
je nosio u školi, a par tamnih rukavica za vađenje hrane iz pećnice bio mu je
prebačen preko ramena.
»Pip?« rekao je glasom isprekidanim od straha. »Što to... što radiš ovdje?«
Pogledala je u njegove oči, koje su se činile većim kroz staklo naočala.
»Samo sam...«, rekao je. »Ja sam samo...«
Pip je odmahnula glavom. »Policija će biti ovdje za desetak minuta«, rekla
je. »Imate upravo toliko vremena da mi sve objasnite.« Zakoračila je jednom
nogom preko praga. »Objasnite mi tako da mogu pomoći vašim kćerima da
razumiju kad saznaju za ovo. I tako da i Singhovi konačno saznaju istinu o
svom sinu nakon toliko vremena.«
Elliotovo je lice potpuno problijedjelo. Zateturao je nekoliko koraka
unatrag i udario leđima o zid. Zatim je pritisnuo oči prstima i ispustio sav
zrak iz pluća. »Gotovo je«, tiho je rekao. »Konačno je gotovo.«
»Vrijeme istječe, Elliote.« Glas joj je zvučao odlučnije nego što se osjećala.
»U redu«, rekao je. »OK, želiš li ući?«
Oklijevala je, a želudac joj se od muke prilijepio uz kralježnicu. Ali policija
je bila na putu. Može to učiniti. Mora to učiniti. »Ostavit ćemo ulazna vrata
otvorena da policija može ući kad stigne«, rekla je, a zatim ga je slijedila
unutra i niz hodnik, držeći razmak od tri koraka.
Poveo ju je nadesno pa u kuhinju. U njoj nije bilo nikakvog namještaja, ali
su kuhinjski elementi bili krcati paketima hrane i priborom za kuhanje, bila
je tamo čak i polica s raznim začinima. Na pultu se pored paketića tjestenine
nalazio mali svjetlucavi ključ. Elliot se sagnuo da ugasi ploču za kuhanje, a Pip
se udaljila i stala na drugoj strani prostorije, ostavljajući što je moguće više
prostora između njih.
»Odmaknite se od noževa«, rekla je.
»Pip, pa neću te...«
»Odmaknite se.«
265
Knjige.Club Books
Elliot se odmaknuo i zaustavio pokraj zida nasuprot njoj.

»Ovdje je, zar ne?« rekla je Pip. »Andie je ovdje i živa je?«
»Da.«
Drhtala je u svom toplom kaputu.
»Ti i Andie Bell viđali ste se u ožujku 2012.«, rekla je. »Počnite od samog
početka, Elliote, ali imajte na umu kako nemamo puno vremena.«
»Nije bilo ta-ta...«, mucao je. »Bilo je...« Stenjao je i držao se za glavu.
»Elliote!«
Šmrcnuo je i uspravio se. »U redu«, rekao je. »Bio je kraj veljače. Andie je
počela... obraćati pažnju na mene u školi. Nisam joj predavao, nije pohađala
povijest. Ali pratila bi me po hodnicima i pitala me kako mi je prošao dan. I,
ne znam, pretpostavljam da mi je ta pažnja... godila. Bio sam jako usamljen
nakon što je Isobel umrla. A onda je zatražila moj broj telefona. U tom se
trenutku još ništa nije dogodilo, nismo se ni poljubili ili tako nešto, ali ona je
nastavila tražiti moj broj. Rekao sam joj da bi to bilo neprilično. A onda,
odjednom sam se našao u trgovini mobitelima, kupio drugu SIM karticu kako
bih mogao razgovarati s njom, a da nitko ne sazna. Ne znam zašto sam to
učinio. Valjda zato što me je to malo odvratilo od razmišljanja o Isobel i koliko
mi nedostaje. Samo sam želio s nekim razgovarati. Umetnuo bih tu drugu SIM
karticu u svoj telefon samo noću, tako da Naomi nikad ništa ne bi primijetila,
i počeli smo si slati poruke. Bila je draga prema meni. Dozvolila mi je da
pričam o Isobel i o mojoj brizi za Naomi i Caru.«
»Ponestaje vam vremena«, rekla je Pip hladno.
»Da«, šmrcnuo je, »a onda je Andie počela predlagati da se nađemo
negdje izvan škole. U nekom hotelu, recimo. Rekao sam da to apsolutno ne
dolazi u obzir. Ali u trenutku ludila, trenutku slabosti, rezervirao sam sobu u
jednom hotelu. Znala je biti vrlo uvjerljiva. Dogovorili smo se za vrijeme i
datum, ali sam ipak morao otkazati u zadnji tren jer je Cara dobila vodene
kozice. Pokušao sam prekinuti to među nama, kako god se zvalo u tom
trenutku, ali onda je ponovno htjela da se nađemo. Pa sam rezervirao hotel
za sljedeći tjedan.«
»Hotel Ivy House u Chalfontu«, rekla je Pip.
Kimnuo je. »Tada se to prvi put dogodilo.« Glas mu se stišao od srama.
»Nismo ostali cijelu noć. Nisam mogao ostaviti djevojke cijelu noć same.
Ostali smo tamo samo nekoliko sati.«
»I spavali ste s njom?«
Elliot nije ništa rekao.
»Imala je sedamnaest godina!«, rekla je Pip. »Isto kao i vaša kći. Bili ste
joj učitelj. Andie je bila ranjiva i to ste iskoristili. Odrasla ste osoba koja je
svjesna da je to pogrešno.«
»Ne možeš mi reći ništa zbog čega bih osjećao još veće gađenje prema
sebi. Rekao sam joj da se to ne smije ponoviti i pokušao tome stati na kraj.
266
Knjige.Club Books
Andie mi nije dopustila. Počela je prijetiti da će me prijaviti. Čak mi je i

uletjela na sat, prišla mi i šapnula da je ostavila svoju golišavu sliku negdje u
učionici i da je moram pronaći prije nego što je nađe netko drugi. Pokušavala
me zastrašiti. I tako sam se i sljedeći tjedan vratio u Ivy House, jer nisam znao
što bi inače učinila. Mislio sam da će se ubrzo umoriti od svega toga.«
Na trenutak je prestao govoriti i počešao se po potiljku.
»To je bilo zadnji put. Dogodilo se samo dvaput i onda su došli uskrsni
praznici. Proveo sam s kćerima tjedan dana u kući Isobelinih roditelja i, s
obzirom na to da smo bili daleko od Kiltona, došao sam k sebi. Poslao sam
Andie poruku i rekao joj da je među nama gotovo i da me nije briga ako me i
prijavi. Odgovorila mi je porukom, rekla je da će me uništiti čim škola
ponovno počne ako ne učinim ono što želi. Nisam ni znao što želi od mene. A
onda mi se, igrom slučaja, ukazala prilika da je zaustavim u njezinom naumu.
Doznao sam da Andie maltretira neku djevojku online pa sam nazvao
njezinog tatu, kao što sam ti već ranije i rekao i obavijestio ga da ću je morati
prijaviti ako ne promijeni svoje ponašanje i da će biti izbačena iz škole.
Naravno, Andie je bila svjesna što to zapravo znači: uzajamno zajamčeno
uništenje. Mogla bi me dati uhititi i zatvoriti zbog naše veze, ali i ja bih nju
mogao izbaciti iz škole i uništiti joj budućnost. Bili smo u pat-poziciji i mislio
sam da je gotovo.«
»A zašto ste je onda oteli u petak, dvadesetog travnja?« pitala je Pip.
»To se nije...«, rekao je. »Uopće se nije tako dogodilo. Bio sam sam kod
kuće i Andie mi se pojavila na vratima, negdje oko deset, mislim. Bila je baš
ljuta, gotovo bijesna. Urlala je na mene, govorila mi je da sam jadan i
odvratan, da me je dodirnula samo zato što me je trebala da joj pomognem
upasti na Oxford, kao što sam pomogao Salu. Nije željela da ode na faks bez
nje. Vikala je da mora pobjeći od kuće, što dalje od Kiltona jer je to ubija.
Pokušao sam je smiriti, ali nije se dala. I točno je znala kako će me
povrijediti.«
Elliot je polako trepnuo.
»Odjurila je u moju radnu sobu i počela trgati slike koje je Isobel
napravila pred smrt, one naslikane u duginim bojama. Pokidala je dvije, ja
sam vika® na nju da prestane, a onda je krenula prema onoj koja mi je bila
najdraža. Pa sam... samo sam je gurnuo jer sam htio da prestane, nisam je htio
povrijediti. Ali pala je i udarila glavom o moj stol. Gadno se udarila. I«,
zašmrcao je, »pala je na pod i iz glave joj je potekla krv. Bila je pri svijesti, ali
dezorijentirana. Odjurio sam po pribor za prvu pomoć, a kad sam se vratio,
nije je više bilo, a ulazna su vrata ostala otvorena. Nije se dovezla do moje
kuće, na prilazu nije bilo automobila niti ga se čulo. Samo je izašla i nestala.
Telefon joj je ostao na podu u radnoj sobi, sigurno joj je ispao u svoj toj zbrci.«
»Sljedeći dan«, nastavio je, »čuo sam od Naomi da je Andie nestala.
Krvarila je i napustila moju kuću s ozljedom glave i odjednom nestala. I kako
267
Knjige.Club Books
je vikend prolazio, sve me je više hvatala panika. Mislio sam da sam je ubio.
Mislio sam da je najvjerojatnije nekamo odlutala iz moje kuće, a zatim se,
ošamućena i povrijeđena, negdje izgubila i umrla od zadobivene ozljede. Da
leži negdje u jarku i da je samo pitanje vremena kada će je pronaći. A kad je
pronađu, na njezinom bi tijelu mogli naći dokaze koji bi vodili do mene:
vlakna, otiske prstiju. Znao sam da jedino što mogu učiniti da sebe zaštitim
jest podmetnuti policiji većeg sumnjivca. Da zaštitim svoje cure. Mislio sam,
ako me zatvore zbog ubojstva Andie, Naomi to neće preživjeti. A Cara je imala
samo dvanaest godina. Bio sam jedini roditelj koji im je preostao.«
»Nemamo vremena za isprike«, rekla je Pip. »Znači, onda ste smjestili
Salu Singhu. Znali ste za prometnu nesreću jer ste o tome pročitali u
Naominim dnevnicima koje je vodila kao dio psihoterapije.«
»Naravno da sam ih pročitao«, rekao je. »Htio sam se uvjeriti da moja
djevojčica ne razmišlja o tome da sebe ozlijedi.«
»Natjerali ste nju i njezine prijatelje da Salu ponište alibi. A onda, u
utorak?«
»Nazvao sam školu i rekao im da sam bolestan i zatim odvezao cure u
školu. Čekao sam vani i kad sam ugledao Sala samog na parkiralištu, otišao
sam razgovarati s njim. Nije se dobro nosio s njezinim nestankom. Predložio
sam da odemo do njegove kuće i popričamo o tome. Planirao sam to učiniti s
nožem iz kuće Singhovih. Ali onda sam u kupaonici pronašao neke tablete za
spavanje i odlučio ga odvesti u šumu. Mislio sam da bi tako bilo humanije.
Nisam želio da ga obitelj pronađe. Popili smo čaj i dao sam mu prve tri tablete.
Rekao sam da su protiv glavobolje koja ga je mučila. Uvjerio sam ga da
trebamo otići do šume i sami potražiti Andie, da će mu pomoći ako se bude
osjećao korisnim. Vjerovao mi je. Nije se pitao zašto nosim kožne rukavice.
Uzeo sam plastičnu vrećicu iz njihove kuhinje i otišli smo u šumu. Imao sam
džepni nožić uza se i kad smo otišli dovoljno daleko, stisnuo sam mu ga uz
vrat. Natjerao sam ga da proguta još tableta.«
Elliotov glas je puknuo. Oči su mu se zacaklile i jedna suza potekla mu je
niz obraz. »Rekao sam da mu pomažem, da neće biti osumnjičen ako izgleda
da je njega netko napao. Progutao je još nekoliko tableta, a onda se počeo
otimati. Prikliještio sam ga o tlo i natjerao da proguta još nekoliko. Kad mu
se prispavalo, zagrlio sam ga i pričao mu o Oxfordu, o nevjerojatnim
knjižnicama, večerama u svečanoj dvorani, o tome kako je grad lijepo
izgledao u proljeće. Želio sam da zaspi misleći na nešto lijepo. Kad je potpuno
izgubio svijest, stavio sam mu vrećicu oko glave i držao ga za ruku dok je
umirao.«
Pip nije osjećala sažaljenje prema tom čovjeku koji je stajao pred njom.
Jedanaest godina sjećanja kao da je isparilo, a pokraj nje u sobi sada je stajao
stranac.
268
Knjige.Club Books
»Onda ste poslali poruku s priznanjem sa Salovog telefona njegovom

tati.«
Elliot je kimnuo zaklanjajući oči zapešćima.
»A Andiena krv?«
»Bilo je osušene krvi pod mojim stolom«, rekao je. »Promaklo mi je malo
kad sam prvi put čistio, pa sam mu to pincetom stavio pod nokte. I na kraju,
strpao sam Andien telefon u njegov džep i ostavio ga tamo. Nisam ga želio
ubiti. Pokušavao sam spasiti svoje djevojčice. Već su prošle kroz toliko boli.
Nije zaslužio umrijeti, ali nisu ni moje cure. Bio je to nemoguć izbor.«
Pip je podignula pogled pokušavajući zaustaviti suze koje su zamalo
potekle. Nije bilo vremena da mu kaže koliko je bio u krivu.
»A onda, što su dani više prolazili«, uzviknuo je Elliot, »shvatio sam kakvu
sam ogromnu pogrešku počinio. Da je Andie umrla negdje od posljedica
ozljede glave, dosada bi je već pronašli. I odjednom se pojavio njezin auto s
krvlju u prtljažniku. Očito se ipak nekamo odvezla nakon što je napustila
moju kuću. Uspaničio sam se i mislio da mi nema pomoći, ali očito nije bilo
tako. Ali tada je bilo prekasno. Sal je bio mrtav, a ja sam ga učinio ubojicom.
Zatvorili su slučaj i sve se smirilo.«
»I kako ćemo od toga doći do činjenice da Andie držite zatočenu u ovoj
kući?«
Trgnuo se od bijesa koji se krio iza njezinih riječi.
»Bio je kraj srpnja. Vozio sam se kući i jednostavno sam je vidio. Andie je
hodala uz rub glavne ceste iz Wycombea, u smjeru Kiltona. Zaustavio sam se
i bilo je očito da je bila drogirana... da je tko zna gdje spavala. Bila je tako
mršava i raščupana. I jednostavno se tako dogodilo. Nisam mogao dozvoliti
da se vrati kući jer bi svi znali da je Sal ubijen. Andie je bila napušena i
dezorijentirana, a ja sam se zaustavio i uveo je u auto. Objasnio sam joj zašto
je ne mogu pustiti kući, ali da ću se brinuti za nju. Doveo sam je u ovu kuću,
koju sam tek oglasio da se prodaje, ali sam je odmah skinuo s tržišta.«
»A gdje je bila svih tih mjeseci? Što joj se dogodilo te noći kad je nestala?«
navaljivala je Pip osjećajući kako minute neumoljivo protječu.
»Ne sjeća se svih detalja, mislim da je imala potres mozga. Kaže da je
samo htjela pobjeći od svega. Otišla je do svog prijatelja koji se bavio dilanjem
i on ju je odveo kod nekih ljudi koje poznaje. Ali tamo se nije osjećala sigurno,
pa je pobjegla i namjeravala se vratiti kući. Ne voli pričati o tom vremenu.«
»Howie Bowers«, razmišljala je Pip naglas. »Gdje je ona, Elliote?«
»U potkrovlju.« Pogledao je prema malom ključu na pultu. »Lijepo smo
joj ga sredili. Izolirao sam ga, stavio zidove od šperploča i prave podove.
Odabrala je tapete. Nema prozora, ali stavili smo puno svjetiljki. Znam da
sigurno misliš da sam čudovište, Pip, ali nikada je nisam dotaknuo, niti
jednom od onog posljednjeg puta u Ivy Houseu. Naš odnos nije takav. A ni ona
nije kao prije. Druga je osoba, smirena i zahvalna. Ima dovoljno hrane tamo
269
Knjige.Club Books
gore, ali dolazim i kuhati za nju tri puta preko tjedna i jednom vikendom pa
je pustim i dolje da se istušira. I onda samo sjedimo zajedno kod nje u
potkrovlju, neko vrijeme gledamo TV. Nikad joj nije dosadno.«
»Tamo je zaključana, a ovo je ključ?« Pip je pokazala na njega. Elliot je
kimnuo.
A onda se začuo pucketav zvuk kotača na cesti izvana.
»Kad vas policija bude ispitivala«, rekla je Pip govoreći sve brže,
»nemojte im govoriti o prometnoj ni o poništavanju Salovog alibija. Nije mu
potreban s obzirom na to da ste priznali. A Cara ne zaslužuje izgubiti djelu
obitelj i ostati sasvim sama. Sada ću ja zaštititi Naomi i Caru.«
Začuo se zvuk lupanja automobilskih vrata.
»Možda i mogu razumjeti zašto ste to učinili«, rekla je. »Ali nikad vam
neće biti oprošteno. Oduzeli ste Salov život da spasite svoj. Uništili ste mu
obitelj.«
S otvorenih ulaznih vrata začuo se povik: »Halo, policija!«
»Bellovi su tugovali punih pet godina. Prijetili ste meni i mojoj obitelji,
provalili ste mi u kuću da me prestrašite.«
»Žao mi je.«
Zvuk teških koraka čuo se niz hodnik. »Ubili ste Barneyja.«
Elliotovo se lice snuždilo. »Pip, ne znam o čemu govoriš. Nisam...«
»Policija«, rekao je policajac ulazeći u kuhinju. Krovni prozori bacali su
odsjaj po rubu njegove kape. Partnerica mu je išla iza njega, a pogled joj je
prelazio s Elliota na Pip i natrag, dok joj se čvrsto zategnuti konjski rep njihao.
»Dobro, što se ovdje događa?« rekla je.
Pip se okrenula prema Elliotu i pogledi su im se susreli. Uspravio se i
ispružio zapešća.
»Došli ste me uhititi zbog otmice i zatočenja Andie Bell«, rekao je ne
skidajući pogled s nje.
»I ubojstva Sala Singha«, rekla je Pip.
Policajac i njegova partnerica dugo su se gledali te je jedno od njih
kimnulo. Žena je krenula prema Elliotu, a muškarac je pritisnuo nešto na
radio-uređaju pričvršćenom za rame. Vratio se u hodnik i govorio nešto u
njega.
Dok su joj oboje bili okrenuti leđima, Pip je jurnula prema naprijed i
zgrabila ključ s pulta. Istrčala je u hodnik i pojurila uza stube.
»Hej!«, viknuo je policajac za njom.
Na vrhu je ugledala mali bijeli tavanski otvor na stropu. Veliki lokot bio
je pričvršćen kroz rezu, a na drveni okvir bio je pričvršćen metalni prsten.
Ispod njega su bile postavljene male ljestve s dva gazišta.
Pip se popela do otvora za ulaz u potkrovlje, umetnula ključ u lokot i
pustila ga da padne na pod uz glasan zveket. Policajac se penjao stepenicama
270
Knjige.Club Books
za njom. Gurnula je zasun na vratima otvora i sagnula se kako bi se vrata s

ojačanjem spustila i tako otvorila.
Žuta svjetlost ispunjavala je rupu iznad nje. I zvukovi: dramatična glazba,
eksplozije i dernjava ljudi s američkim naglaskom. Pip je zgrabila tavanske
ljestve i spustila ih na pod baš kad se policajac popeo do vrha stepeništa.
»Čekaj«, povikao je.
Pip je zakoračila na ljestve i popela se hvatajući ih svojim od nervoze
vlažnim i ljepljivim rukama.
Promolila je glavu kroz otvor i pogledala oko sebe. U sobi je bilo upaljeno
nekoliko podnih svjetiljki, a zidovi su bili ukrašeni tapetama crno-bijelog
cvjetnog uzorka. Na jednoj strani potkrovlja nalazio se mali hladnjak na
kojem su se nalazili kuhalo za vodu i mikrovalna pećnica te police s hranom
i knjigama. U sredini sobe bio je čupavi ružičasti tepih, a iza njega veliki TV
ravnog ekrana koji je upravo bio pauziran.
I tamo je bila i ona.
Sjedila je prekriženih nogu na krevetu za jednu osobu pretrpanom
jastucima u raznim bojama. Nosila je plavu pidžamu s uzorkom pingvina, istu
kakvu su imale Cara i Naomi. Zurila je u Pip razrogačenih očiju i divljačkoga
pogleda. Izgledala je malo starije, malo punašnije. Kosa joj je bila bezličnija
nego prije, a koža puno bljeđa. Razjapila je usta od iznenađenja dok joj je
daljinski upravljač bio u ruci i paketić keksa Jammie Dodgers na krilu.
»Bok«, rekla je Pip. »Ja sam Pip.«
»Bok«, rekla je, »ja sam Andie.«
Ali to nije bila ona.
271
Knjige.Club Books
Četrdeset šest
PIP JOJ JE PRIŠLA bliže i stala u žuti snop svjetlosti koji je bacala svjetiljka.
Udahnula je da se smiri, pokušavala je nadvladati nesnosnu buku koja joj je
ispunila glavu. Zagledala se u nju i detaljno proučavala to lice pred sobom.
Sad kad joj je bila bliže, uočila je jasne razlike, malo drukčiji luk njezinih
punašnih usnica, obješene vjeđe tamo gdje bi trebale biti zategnutije,
izbočine njezinih jagodičnih kostiju bile su položene niže nego što bi trebale
biti. Bile su to promjene na licu koje nisu mogle biti posljedica godina.
Pip je proteklih mjeseci toliko puta promatrala fotografije Andie Bell da
je poznavala svaku konturu i brazdu njezinog lica.
Ovo nije bila ona.
Pip se osjećala kao da lebdi iznad zemlje, negdje gdje ništa nema smisla.
»Ti nisi Andie«, rekla je tiho, upravo u trenutku kad se policajac popeo
ljestvama i stavio joj ruku na rame.
Vjetar je zavijao kroz grane drveća, a kuća na adresi Mill End Road 42 bila je
osvijetljena snopovima plavkaste svjetlosti koja je bljeskala u tami. Četiri
policijska automobila bila su parkirana na prilazu u obliku isprekidanog
četverokuta, a Pip je upravo uočila inspektora Richarda Hawkinsa - u istom
onom crnom kaputu koji je nosio na konferencijama za medije prije pet
godina - kako ulazi u kuću.
Pip je prestala slušati policajku koja joj je uzimala izjavu. Vlastite su joj
riječi zvučale kao puko odronjavanje slogova u slobodnom padu.
Usredotočila se na udisanje svježeg zraka koji je donosio zavijajući vjetar kad
su izveli Elliota. Ruke su mu bile zavezane lisicama na leđima, a vodila su ga
dva policajca, svaki s jedne strane. Plakao je, a plava svjetlost treperila mu je
na mokrom licu. Zvukovi boli koje je ispuštao probudili su neki drevni,
instinktivni strah u njoj. Bio je to čovjek koji je znao da mu je život svršen. Je
li doista vjerovao da je djevojka u njegovom potkrovlju Andie? Je li cijelo
vrijeme bio u to uvjeren? Spustili su mu glavu, strpali ga u auto i odvezli. Pip
je gledala kako se automobil udaljava sve dok ga tunel od drveća nije u
potpunosti progutao.
Kad je završila s diktiranjem svog telefonskog broja policajcu, začula je
kako su se iza nje zalupila vrata automobila.
272
Knjige.Club Books
»Pip!« Vjetar joj je donio Ravijev glas.

Osjetila je u prsima kao da je nešto povlači u smjeru Ravija, a zatim mu je
potrčala ususret. Gotovo se sudarila s njim na vrhu prilaza, a on ju je čvrsto
privio k sebi, te su stajali tako u zagrljaju, prkoseći snažnom vjetru.
»Jesi li dobro?« rekao je odmaknuvši je od sebe da je dobro pogleda.
»Da«, rekla je. »Što ti radiš ovdje?«
»Ja?« Lupnuo se po prsima. »Kad se nisi pojavila kod mene, potražio sam
te preko aplikacije Prijatelji u blizini. Zašto si došla ovamo sama?«
Pogledavao je u policijska kola i policajce iza nje.
»Morala sam doći«, rekla je. »Morala sam ga pitati zašto. Nisam znala
koliko ćeš još morati čekati, na istinu ako to ne učinim.«
Usta su joj se otvorila jednom, pa drugi i treći put prije nego što su joj
riječi uspjele izaći, a onda je sve ispričala Raviju. Stojeći pod drvećem koje je
podrhtavalo i bljeskovima plave svjetlosti, ispričala mu je kako mu je brat
umro. Kad su Raviju potekle suze niz lice, rekla je da joj je žao, jer ništa drugo
nije ni mogla reći. Bila je to sitna kap koja nije mogla ispuniti ogromnu
prazninu boli.
»Nemoj da ti bude žao«, rekao je negdje između osmijeha i plača. »Ništa
ga ne može vratiti, znam. Ali nešto od njega smo na neki način ipak uspjeli
vratiti. Sal je ubijen, Sal je nevin i sada će svi to znati.«
Okrenuli su se i gledali kako inspektor Richard Hawkins izvodi djevojku
iz kuće, umotanu oko ramena poplunom boje jorgovana.
»To stvarno nije ona, zar ne?« rekao je Ravi.
»Jako joj nalikuje«, rekla je Pip.
Djevojčine oči bile su širom otvorene, gledala je netremice svugdje
uokolo sebe, kao da se ponovno upoznaje s vanjskim svijetom. Hawkins ju je
smjestio u automobil i sjeo pokraj nje dok su dvojica policajaca u uniformama
ulazila na prednja sjedala.
Pip nije mogla dokučiti kako je Elliot vjerovao da je djevojka koju je našao
uz cestu bila Andie. Je li to bilo deluzijski poremećaj? Je li morao vjerovati da
Andie nije mrtva i je li na taj način odrađivao pokoru zbog onoga što je učinio
Salu zbog nje? Hi ga je samo zaslijepio strah?
Tako je Ravi mislio: Elliot je bio prestravljen činjenicom da je Andie Bell
živa, da će se vratiti kući, a on će biti optužen za Salovo ubojstvo. I u tom
pojačanom stanju straha, sve što mu je trebalo bila je neka plavokosa
djevojka dovoljno slična Andie da i sam sebe uvjeri da je upravo nju i
pronašao. Pa ju je Zaključao, kako bi s njom zatočio i taj užasni strah da će ga
uhvatiti.
Pip je kimnula u znak odobravanja dok je promatrala kako se policijski
auto udaljava. »Mislim«, rekla je tiho, »mislim da se radi o djevojci koja se s
tom bojom kose i tim licem našla na krivom mjestu kad je krivi muškarac
slučajno prošao pokraj nje.«
273
Knjige.Club Books
Mučilo ju je i ono drugo pitanje, ali ga još nije uspjela verbalizirati: što se
dogodilo s pravom Andie Bell nakon što je te noći napustila kuću Wardovih?
Policajka koja je uzimala njezinu izjavu prišla im je s toplim osmijehom i
upitala Pip: »Treba li te odvesti kući, dušo?«
»Ne, u redu je«, rekla je: »Došla sam svojim autom.«
Natjerala je Ravija da uđe s njom u auto. Nije mu mogla dopustiti da se
sam odveze kući - previše se tresao. A, zapravo, ni ona nije željela biti sama.
Pip je okrenula ključ u bravi i ugledala vlastiti odraz u retrovizoru prije
nego što su se svjetla prigušila. Lice joj je izgledalo ispijeno i sivo, a oči su joj
bile dvije sjajne točke unutar tamnih podočnjaka. Bila je tako umorna.
Neizrecivo umorna.
»Konačno mogu reći svojim roditeljima«, rekao je Ravi kad su iz
Wendovera izašli na glavnu cestu. »Ne znam kako uopće početi.«
Prednja svjetla njezinog automobila izdaleka su osvjetljavala ploču s
natpisom Dobrodošli u Little Kilton, a slova su postajala sve jasnija dok su
prolazili tik pored nje i ulazili u grad. Pip je vozila glavnom ulicom prema
Ravijevoj kući. Zaustavila se na glavnom kružnom toku. Na samom ulazu u
kružni tok s druge strane već je stajao jedan automobil, s prednjim svjetlima
blještave bijele boje. On je imao pravo prvenstva.
»Zašto se ne miče?« rekla je Pip zureći u tamni kockasti automobil, na
čijoj su se karoseriji prelijevale žute linije svjetla ulične rasvjete.
»Ne znam«, rekao je Ravi. »Samo kreni.«
Tako je i učinila. Polako vozeći, ušla je u kružni tok. Taj drugi automobil
još se nije pomaknuo. Dok su mu se približavali i kad su im njegovi farovi
prestali bliještati direktno u lice, Pipina je noga popustila na papučici gasa i
znatiželjno je pogledala kroz prozor.
»O, sranje«, rekao je Ravi.
Bila je to obitelj Bell. Sve troje. Jason je sjedio za volanom, crvenog lica s
tragovima suza. Izgledalo je kao da viče, udarao je rukom po volanu, a usta
su mu se pomicala dok je izgovarao riječi koje su se činile ljutitim. Dawn Bell
sjedila je pokraj njega, sva zgurena. Plakala je, a tijelo joj se nadimalo dok je
pokušavala hvatati zrak kroz suze, usta su joj odavala izraz zbunjenosti i
agonije.
Oba automobila sada su stajala u ravnini i Pip je sa svoje strane ugledala
Beccu na stražnjem sjedalu. Lice joj je bilo blijedo, pritisnuto o hladni prozor.
Usnice su joj bile blago rastvorene, obrve namrštene, a u pogledu joj se
vidjelo da je odlutala na neko drugo mjesto dok je u tišini buljila ispred sebe.
I dok su tako prolazili, Beccine su oči oživjele i zaustavile se na Pip. Na
trenutak se u njima vidjelo da ju je prepoznala. Ali se vidjelo i nešto mračno i
uznemireno, nešto poput ogromne strepnje.
Odvezli su se niz ulicu i Ravi je ispustio dah koji je zadržavao.
»Misliš da su im javili?« pitao je.
274
Knjige.Club Books
»Izgleda kao da upravo jesu«, odgovorila je Pip. »Djevojka je stalno

govorila da se zove Andie Bell. Možda moraju tamo otići i službeno je
identificirati.«
Pogledala je u svoj retrovizor i pogledom pratila automobil Bellovih dok
nije konačno obišao cijeli kružni tok, prema iznenadnom iščekivanju
povratka njihove kćeri.
275
Knjige.Club Books
Četrdeset sedam
PIP JE DUGO U NOĆ sjedila na rubu kreveta svojih roditelja. Ona, zajedno s
teretom koji je nosila na plećima i svojom pričom. Govoriti o svemu bilo je
gotovo jednako teško kao i to proživljavati.
Najgore od svega bila je pomisao na Caru. Kako je sat na njezinu telefonu
pokazivao nešto više od 22:00, Pip je znala da to više ne može odgađati. Palac
joj je lebdio iznad plave tipke za poziv, ali nije mogla to učiniti. Nije mogla
izgovoriti te riječi naglas i slušati kako se svijet njezine najbolje prijateljice
zauvijek mijenja i odjednom postaje mračan i čudan. Pip je bilo krivo što nije
bila dovoljno jaka, ali je naučila da ipak nije nepobjediva. I ona se može
slomiti. Stisnula je ikonu za poruke i počela tipkati.
Trebala sam te nazvati da ti ovo kažem, ali mislim da bih se slomila kad bih
začula tvoj glasić. Ovo je kukavički od mene i iskreno mi je žao. Tvoj tata je to
učinio, Cara. Tvoj tata je ubio Sala Singha. Držao je djevojku za koju je vjerovao
da je Andie Bell zatočenu u vašoj staroj kući u Wendoveru. Uhićen je. Naomi
neće biti u opasnosti, dajem ti riječ. Znam zašto je to učinio i reći ću ti kada
budeš spremna to čuti. Žao mi je. Tako bih voljela da te mogu zaštititi od svega.
Volim te.
Ponovno je pročitala poruku, u krevetu svojih roditelja, i pritisnula
Pošalji, a suze su joj padale na zaslon telefona dok ga je držala u svojim
rukama.
Mama joj je pripremila doručak kad se napokon, u dva popodne,
probudila. Nije bilo ni govora o tome da ide u školu. Više nisu razgovarali o
toj temi. Nije bilo više što za reći, barem zasad ne. Ipak, Andie Bell se i dalje
motala Pip po glavi. Postojala je još jedna, ali i posljednja tajna o Andie.
Pip je sedamnaest puta pokušavala nazvati Caru, ali je svaki put
odzvonilo do kraja. Nije joj se javljala. Kao ni Naomi.
Kasnije tog poslijepodneva Leanne se odvezla do kuće Wardovih nakon
što je pokupila Josha. Vratila se i rekla da nema nikoga kod kuće i da im nema
auta.
»Vjerojatno su otišli kod svoje tete Lile«, rekla je Pip i ponovno pokušala
nazvati Caru.
Victor se vratio ranije s posla. Sjedili su svi zajedno u dnevnoj sobi i
gledali reprize kvizova tijekom kojih bi se Pip i njezin tata obično natjecali
276
Knjige.Club Books
tko će prije izviknuti odgovor. No danas su ih gledali u tišini, izmjenjujući

krišom poglede preko Joshove glave, dok je zrak među njima bio težak od
tuge i napetosti u kojoj se skrivalo pitanje i što sad.
Kad je netko pokucao na ulazna vrata, Pip je skočila da utekne toj čudnoj
atmosferi koja je zagušila sobu. Otvorila je vrata u pidžami s tie-dye uzorkom,
a hladni zrak ošinuo ju je po nožnim prstima.
Bio je to Ravi, stajao je ispred svojih roditelja, a udaljenost među njima
bila je savršena, kao da su se unaprijed dogovorili gdje će tko stajati.
»Bok, narednice«, rekao je Ravi smiješeći se Pipinoj svijetloj i kričavoj
pidžami. »Ovo je moja mama, Nisha.« Predstavio ju je kao voditelj neke
emisije koji predstavlja svoga gosta, a njegova joj se mama, crne kose svezane
u dvije opuštene pletenice, nasmiješila. »A ovo je moj tata, Mohan.« Mohan je
kimnuo, bradom dodirujući vrh golemog buketa cvijeća koji je držao u jednoj
ruci, dok mu je bombonijera bila pod drugom. »Mama, tata«, rekao je Ravi,
»ovo je Pip.«
Svi su se istovremeno počeli pozdravljati.
»Dakle«, rekao je Ravi, »pozvali su nas u policijsku postaju. Posjeli su nas
i sve nam ispričali, sve ono što smo ionako znali. I rekli su da će održati
konferenciju za medije nakon što optuže gospodina Warda i da će objaviti
izjavu o Salovoj nevinosti.«
Pip je čula teške korake svojih, roditelja dok su prilazili hodnikom i
zaustavili se iza nje. Ravi je ponovno predstavio svoje roditelje, ovaj put
Victoru. Leanne ih je upoznala već prije petnaest godina kad im je prodala
kuću u kojoj žive.
»Onda«, nastavio je Ravi, »svi smo htjeli doći i zahvaliti ti, Pip. Da nije bilo
tebe, ovo se nikada ne bi dogodilo.«
»Ne znam što bih rekla«, rekla je Nisha, a njezine okruglaste oči, tako
nalik Ravijevim i Salovim, blistale su. »Zbog ovoga što ste zajedno učinili, ti i
Ravi, osjećamo se kao da ste nam vratili našeg sina. Oboje ste nam na neki
način vratili Sala i nemamo dovoljno riječi da vam kažemo koliko nam to
znači.«
»Ovo je za tebe«, rekao je Mohan naginjući se prema Pip i dodajući joj
cvijeće i bombonijeru. »Žao mi je, nismo baš bili sigurni što bi bio najbolji
poklon za nekoga tko je dokazao nevinost našeg mrtvog sina.«
»A na Googleu baš nije bilo puno prijedloga«, rekao je Ravi.
»Hvala vam«, rekla je Pip. »Želite li ući?«
»Da, uđite«, rekla je Leanne, »skuhat ću nam čaj.«
Ali kad je Ravi zakoračio u kuću, uzeo je Pipu za ruku - i povukao je k sebi
u zagrljaj, gnječeći cvijeće između njih i smijući se lica zagnjurena u njezinu
kosu. Kad ju je pustio, prišla joj je Nisha pa ju je i ona zagrlila. Njezin slatkasti
parfem podsjećao je Pip na dom, na majke i ljetne večeri. A onda, ne znajući
277
Knjige.Club Books
zašto i kako je do toga došlo, svih šestero su se prvo u paru pa onda i

međusobno grlili, smijući se sa suzama u očima.
I tek tako, sa zgnječenim cvijećem i međusobno izmijenjenim zagrljajima,
Singhovi su došli i sa sobom odnijeli tugu i zbunjenost koje su do tog trenutka
gušile njihovu kuću. Otvorili su vrata i pustili duhove da izađu, barem na neko
vrijeme. Jer u svemu tome ipak je bio jedan sretan završetak: Sal je bio nevin.
S leđa obitelji uklonjeno je strahovito breme koje su nosili sve ove godine. I
kroz svu tu bol i sumnju koja bi ih ponekad obuzimala, vrijedilo je i dalje se
nadati.
»Što to radite?« rekao je Josh tihim i zbunjenim glasom.
Sjedili su u dnevnoj sobi oko stola uz popodnevni čaj i sve delicije koje se uz
njega služe, a koje je Leanne improvizirajući pripremila.
»Onda«, rekao je Victor, »idete li sutra navečer na vatromet?«
»Zapravo«, rekla je Nisha gledajući prvo u muža pa u svog sina, »mislim
da bismo se ove godine trebali pojaviti. Bit će to prvi put otkad... znate već.
Ali sada je konačno drukčije. Stvari sada počinju drugačije izgledati.«
»Da«, rekao je Ravi. »Volio bih ići. Nikad ga zapravo ne uspijevamo dobro
vidjeti iz kuće.«
»Imaju genijalan umak za roštilj«, rekao je Victor i pljesnuo rukama.
»Možemo li se naći tamo? Recimo u sedam, kraj šatora s pićem?«
Josh je tada ustao i požurio progutati sendvič kako bi mogao izrecitirati:
»Sjeti se, sjeti, petog studenog, izdaje, baruta i zavjere. Ne vidim nijedan razlog
da se izdaja i barut zaborave.«
Little Kilton ga nije zaboravio, samo su ga odlučili premjestiti na četvrti
studenoga jer su dečki zaduženi za roštilj vjerovali da će u subotu biti veći
odaziv. Pip nije bila sigurna je li spremna biti u blizini svih tih ljudi s njihovim
ispitivačkim pogledima.
»Idem po još čaja«, rekla je, podigla prazan čajnik i odnijela ga u kuhinju.
Uključila je kuhalo i piljila u svoj iskrivljeni odraz u njegovom
kromiranom rubu sve dok se u njemu iza nje nije pojavio, također izobličen,
Ravijev lik.
»Nešto si tiha«, primijetio je. »Što se to događa u tom tvom velikom umu?
Zapravo, ne moram ni pitati, znam odgovor. Andie.«
»Ne mogu se pretvarati da je gotovo«, rekla je. »Nije gotovo.«
»Pip, poslušaj me. Uspjela si napraviti što si naumila. Znamo da je Sal
nevin i što mu se dogodilo.«
»Ali ne znamo što se dogodilo s Andie. Nakon što je te noći otišla od
Elliota, ipak je nestala i nikad ruje pronađena.«
»To više nije tvoj zadatak, Pip«, rekao je. »Policija je ponovno otvorila
Andien slučaj. Pustimo ih da odrade ostalo. Ti si već dovoljno učinila.«
278
Knjige.Club Books
»Znam«, rekla je i to nije bila laž. Bila je umorna. Morala se napokon

osloboditi svega. Trebala je da težina na njezinim ramenima bude samo
težina njezinih vlastitih problema. I rješavanje te posljednje misterije oko
Andie Bell nije bilo njezin zadatak.
Ravi je bio u pravu. Njihov je posao bio završen.
279
Knjige.Club Books
Četrdeset osam
NAMJERAVALA JU JE BACITI.
Tako si je barem govorila. Trebala bi baciti kartu ubojstva jer je s tim
završila. Došlo je vrijeme da se skine skela sazdana od Andie Bell i da se vidi
što je ostalo ispod nje od same Pip. Dobro joj je krenulo, poskidala je neke
stranice s plutene ploče i poslagala ih na hrpe pokraj vreće za smeće koju je
donijela.
A onda, ne shvaćajući kako ni zašto, uhvatila se kako ponovno sve
pregledava: ponovno čita svoje dnevničke zapise, prelazi prstom preko linija
crvenog konca, bulji u fotografije osoba od interesa, traži lice ubojice.
Bila je tako sigurna da je to izbacila iz sebe. Nije si dopustila razmišljati o
tome cijeli dan, već je igrala društvene igre s Joshom, gledala je američke
sitcome jednu epizodu za drugom, pekla je brownieje s mamom i krišom
ubacivala komadiće nepečene smjese u usta. Ali sve što je trebalo bilo je samo
pola sekunde, samo jedan neplanirani pogled i Andie je ponovno pronašla
način da je uvuče u svoju priču.
Trebala se odjenuti za vatromet, ali odjednom se našla na koljenima,
pogrbljena nad mapom ubojstva. Nešto od onoga što je bilo na njoj doista je i
završilo u vreći za smeće: svi tragovi koji su upućivali na Elliota Warda. Sve
o Hotelu Ivy House, telefonskom broju u rokovniku, prometnoj nesreći,
Salovom osporenom alibiju, Andienoj golišavoj fotografiji koju je Max
pronašao u dnu učionice i isprintane prijetnje i poruke Nepoznatog.
Ali na ploču je sada trebalo i ponešto dodati jer je imala više informacija
o tome gdje se Andie nalazila one noći kad je nestala. Zgrabila je mapu Kiltona
i počela šarati plavim flomasterom.
Andie je otišla u kuću Wardovih i nedugo zatim iz nje izašla s potencijalno
ozbiljnom ozljedom glave. Pip je na mapi zaokružila kuću Wardovih na Hogg
Hillu. Elliot je rekao da je bilo oko deset sati, ali očito je malo pogriješio.
Njegova izjava i ona Becce Bell o vremenu nisu se poklapale, ali je Beccinu
potvrdila snimka s nadzorne kamere: Andie je prošla automobilom kroz
glavnu ulicu u 22:40. Tada je sigurno krenula prema kući Wardovih. Pip je
nacrtala isprekidanu liniju i upisala vrijeme. Da, Elliot se sigurno zabunio,
shvatila je, inače bi to značilo da se Andie vratila kući s ozljedom glave i nakon
280
Knjige.Club Books
toga ponovno otišla. A da je tako bilo, Becca bi te detalje rekla policiji. Dakle,
Becca više nije bila posljednja osoba koja je vidjela Andie živu, nego Elliot.
Ali... Pip je žvakala vrh flomastera i razmišljala. Elliot je rekao da se Andie
nije dovezla do njegove kuće. Mislio je da je došla pješice. I, gledajući mapu,
Pip je shvatila zašto to ima smisla. Kuće Bellovih i Wardovih bile su vrlo blizu.
Kada se ide pješice, samo treba proći uz crkvu i preko pješačkog mostića.
Vjerojatno je tako i brže nego automobilom. Pip se počešala po glavi. Ali to se
nije uklapalo u priču: nadzorna kamera uhvatila ju je kako prolazi
automobilom, tako da je onda očito vozila. Možda je parkirala negdje blizu
Elliotove kuće, ali ne dovoljno blizu da bi to on primijetio.
Pa kamo je onda Andie od tog trenutka jednostavno isparila? Što se
dogodilo od odlaska iz Hogg Hilla do pronalaska krvi u prtljažniku njezina
auta koji je bio napušten u blizini Howiejeve kuće?
Pip je vrhom flomastera lupkala po karti, a pogled joj je prelazio s
Howieja na Maxa, pa na Nat, pa s Daniela na Jasona. Dvije različite osobe u
Little Kiltonu bile su ubojice: jedna koja je mislila da je ubila Andie, a zatim
ubila Sala da to prikrije, i druga koja je stvarno ubila Andie Bell. A koje od
ovih lica koja zure u nju bi to moglo biti?
Dvoje ubojica, a ipak je samo jedna osoba pokušala zastrašiti Pip da
prestane, što je značilo da...
Čekaj.
Pip je stavila ruke na lice i zatvorila oči da razmisli, a misli su joj krenule
u jednom smjeru pa se vratile u drugom obliku, nove i užasavajuće. I jedna
slika: Elliotov izraz lica u trenutku kad se policija pojavila. I njegov izraz lica
kada mu je rekla da mu nikad neće oprostiti što je ubio Barneyja. Lice mu se
izobličilo, obrve su mu se namrštile. Ali, sad kada se sjeti tog trenutka, na licu
mu nije bilo grižnje savjesti. Ne, bila je to zbunjenost. A ona rečenica koju je
započeo, Pip, ne znam, o čemu govoriš. Nisam... sada ju je sama završila: ubio
Barneyja.
Pip je opsovala sebi u bradu i zgrabila vreću za smeće s poda. Izvukla je
iz nje ranije potrpane stranice i počela tražiti one koje su joj trebale, pritom
razbacujući papir posvuda oko sebe. A onda ih je našla i uzela u ruke:
prijeteće poruke s kampiranja i iz njezinog ormarića u jednoj ruci, isprintane
poruke Nepoznatog u drugoj.
Napisale su ih dvije različite osobe. Promatrajući ih novim očima, bilo je
i više nego očito.
Razlike se nisu odnosile samo na formu već i ton. U isprintanim
porukama Elliot joj se obraćao s Pippa, a prijetnje su bile suptilne, neizravne.
Čak i ona koju je upisao u njezin istraživački dnevnik. Ali Nepoznati ju je
nazvao »glupom kučkom«, a prijetnje nisu bile suptilne: ta ju je osoba
natjerala da razbije laptop, a zatim joj je ubila psa.
281
Knjige.Club Books
Sjela je i duboko izdahnula. Bile su to dvije različite osobe. Elliot nije bio
Nepoznati i nije ubio Barneyja. Ne, ta je osoba bila Andien pravi ubojica.
»Pip, hajde! Već su sigurno zapalili lomaču«, doviknuo je njezin tata
prema katu.
Doletjela je do svojih vrata i otvorila ih.
»Ovaaj, samo vi krenite. Naći ćemo se tamo.«
»što? Ne. Dođi ovamo, Pipsy.«
»Ma samo... Samo ću još koji put pokušati nazvati Caru, tata. Stvarno
moram razgovarati s njom. Neću dugo. Molim te. Naći ćemo se tamo.«
»OK, dušo«, doviknuo joj je.
»Krenut ću za dvadeset minuta, obećavam«, rekla je.
»OK, nazovi me ako nas ne budeš mogla pronaći.«
Kad su se ulazna vrata s treskom zatvorila, Pip je sjela pokraj karte
ubojstva, dok su joj se u rukama tresle poruke Nepoznatog. Pregledala je
svoje dnevničke zapise i pokušavala se sjetiti u kojoj ih je fazi istrage primila.
Prvu je dobila odmah nakon što je pronašla Howieja Bowersa, nakon što su
ona i Ravi razgovarali s njim i saznali da je Andie dilala drogu i da je Max
kupovao Rohypnol. A Barney je bio otet u onom tjednu kad nije bilo škole.
Puno toga se dogodilo neposredno prije toga: dvaput je naletjela na Stanleyja
Forbesa, otišla je posjetiti Beccu i razgovarala je s Danielom na sastanku
građana s policijom.
Zgužvala je komade papira i bacila ih preko sobe, ispuštajući režeći zvuk
kakav još nije čula da izlazi iz nje. Još uvijek je bilo previše osoba od interesa.
I sada, nakon što su Elliotove tajne otkrivene, a Sal je trebao biti oslobođen,
hoće li ubojica tražiti osvetu? Hoće li pokušati ispuniti svoje prijetnje? Treba
li Pip doista biti sama u kući?
Smrknuto je gledala sve njihove fotografije. Plavim markerom ispisala je
veliki X preko lica Jasona Bella. On nije mogao biti ubojica. Vidjela mu je izraz
lica u autu nakon što su najvjerojatnije tek primili poziv policijskog
inspektora. I on i Dawn bili su uplakani, ljuti, izbezumljeni. Ali u njihovim
očima postojalo je još nešto, sićušan tračak nade unatoč svim suzama. Možda
su se, iako im je rečeno da nije riječ o njihovoj kćeri, svejedno, iako nerealno,
nadali da je to ipak ona. Jason nije mogao odglumiti tu reakciju. Na licu mu se
očitavala istina...
Na licu se očitavala istina...
Pip je uzela fotografiju Andie s roditeljima i Beccom i uporno je
promatrala. Te oči.
Nije joj se sve odjednom iskristaliziralo.
Ta je jasnoća nadolazila u malim isječcima, koji su se palili poput lampica
u njezinom sjećanju.
Djelići su popadali i posložili se.
282
Knjige.Club Books
Zgrabila je sve papire s ploče koji su bili relevantni. Zapis 3: Intervju sa

Stanleyjem Forbesom. Zapis 10: Prvi intervju s Emmom Hutton. Zapis 20:
Intervju s Jess Walker o Bellovima. 21: o Maxu, koji kupuje drogu od Andie.
23: o Howieju i čime ju je opskrbljivao. Zapise 28 i 29 o stavljanju droge u
piće na ubijačinama. Papir na kojem je Ravi velikim tiskanim slovima
napisao: tko je mogao uzeti tajni mobitel??? I vrijeme kada je Elliot rekao da
je Andie napustila njegovu kuću.
Pogledala ih je i znala je o kome se radi. Ubojica je imao lice i ime.
Posljednja osoba koja je vidjela Andie živu.
Ali trebalo je potvrditi samo još jednu stvar. Pip je izvadila svoj telefon,
prošla kroz svoje kontakte i odabrala broj.
»Halo?«
»Max?« rekla je. »Postavit ću ti jedno pitanje.«
»Ne zanima me. Vidiš da si pogriješila kad si sumnjala u mene. Čuo sam
što se dogodilo, da je to bio gospodin Ward.«
»Dobro«, rekla je Pip, »onda znaš i da trenutno uživam veliki kredibilitet
kod policije. Rekla sam gospodinu Wardu da ne spominje prometnu nesreću,
ali ako mi ne odgovoriš na pitanje, ja ću nazvati policiju i sve im ispričati.«
»Nećeš.«
»Hoću. Naomin život je ionako uništen. Nemoj misliti da me to više može
zaustaviti«, blefirala je.
»Što želiš?« drsko je pitao.
Pip je zastala. Stavila je telefon na zvučnik i potražila aplikaciju za
snimanje. Pritisnula je crveni gumb i pritom glasno šmrcnula kako bi sakrila
zvučni signal.
»Max, na ubijačini u ožujku 2012.«, rekla je, »jesi li drogirao i silovao
Beccu Bell?«
»Što? Ne, jebote, nisam.«
»MAX!«, urlala je Pip u telefon, »nemoj mi lagati ili ću te, kunem ti se,
uništiti! Jesi li stavio Rohypnol u Beccino piće i spavao s njom?«
Nakašljao se.
»Da, ali... to nije bilo silovanje. Nije rekla ne.«
»Jer si je drogirao, ti odvratni, ljigavi silovatelju«, Pip je vikala. »Nemaš
pojma što si učinio.«
Prekinula je razgovor, zaustavila snimanje i pritisnula tipku za
zaključavanje. Njezine pronicljive oči zurile su ravno u nju iz odraza sa
zatamnjenog ekrana.
Posljednja osoba koja je vidjela Andie živu? Bila je to Becca. Oduvijek je
to bila Becca.
Pipine oči u odrazu uzvratile su joj treptajem - odluka je pala.
283
Knjige.Club Books
Četrdeset devet
AUTO SE ZATRESAO kad se Pip naglo zaustavila na rubniku. Izašla je u mračnu

ulicu i prišla ulaznim vratima.
Pokucala je.
Zvončići pokraj vrata njihali su se i proizvodili melodiju na večernjem
povjetarcu, visokih tonova i bez stanke.
Ulazna su se vrata odškrinula i pojavilo se Beccino lice. Pogledala je u Pip
i širom ih otvorila.
»Oh, bok, Pippa«, rekla je.
»Bok, Becca. Došla sam... došla sam provjeriti jesi li dobro nakon onoga
što se dogodilo četvrtak navečer. Vidjela sam te u autu...«
»Da«, kimnula je, »detektiv nam je rekao da si ti razotkrila gospodina
Warda, ono što je učinio.«
»Da, žao mi je.«
»Želiš li ući?« rekla je Becca odmaknuvši se da joj oslobodi ulaz.
»Hvala.«
Pip je prošla pokraj nje i ušla u isti onaj hodnik kroz koji su ona i Ravi
prošli kad su provalili prije nekoliko tjedana. Becca se nasmiješila i pokazala
joj da prođe do kuhinje sa svijetloplavim namještajem.
»Želiš li čaj?«
»O, ne, hvala.«
»Jesi li sigurna? Upravo sam pravila sebi.«
»U redu onda. Crni, molim. Hvala.«
Pip je sjela za kuhinjski stol uspravljenih leđa i ukočenih koljena i gledala
Beccu dok je dohvaćala dvije šalice s cvjetnim uzorkom iz ormarića, ubacila
u njih vrećice čaja i iz kuhala ulila vodu koja je upravo prokuhala.
»Oprosti«, rekla je Becca, »idem samo uzeti maramicu.«
Dok je izlazila iz sobe, iz Pipinog džepa oglasio se zvuk vlaka. Bila je to
poruka od Ravija: Yo, narednice, gdje si? Utišala je telefon i vratila ga u kaput.
Becca se vratila u prostoriju gurajući maramicu u rukav. Donijela je šalice
s čajem i stavila Pipinu ispred nje.
»Hvala«, rekla je Pip i otpila gutljaj. Čaj nije bio previše vruć. Bilo joj je
drago zbog toga. Mogla je nečim zabaviti svoje drhtave ruke.
284
Knjige.Club Books
U tom je trenutku ušetala crna mačka, šepureći se s podignutim repom, i

protrljala glavu o Pipine gležnjeve dok je Becca nije otjerala.
»Kako su ti roditelji?« upitala je Pip.
»Nisu baš dobro«, rekla je Becca. »Nakon što se utvrdilo da ona djevojka
nije Andie, mama se prijavila na psihoterapiju zbog emocionalne traume. A
moj tata želi sve tužiti.«
»Je li se već saznalo tko je ta djevojka?« pitala je Pip govoreći u rub svoje
šalice.
»Da, jutros su zvali tatu. Bila je u registru nestalih osoba: Isla Jordan,
dvadeset tri godine, iz Milton Keynesa. Rekli su da ima poteškoća u učenju i
da je na mentalnoj, razini dvanaestogodišnjakinje. Došla je iz doma u kojem
je bilo nasilja i već je ranije bježala od kuće i bila uhićena zbog posjedovanja
droga.« Becca je prstima prolazila po svojoj kratkoj kosi. »Rekli su da je jako
zbunjena. Toliko je dugo živjela na taj način - kao Andie jer je tako odgovaralo
gospodinu Wardu - da je zapravo povjerovala da se zove Andie Bell i da je iz
Little Kiltona.«
Pip je otpila veliki gutljaj ispunjavajući tako tišinu dok su joj riječi u glavi
vrludale i preslagivale se. Usta su joj se osušila, a grlo joj je užasno pulsiralo
od ubrzanih otkucaja srca. Podigla je šalicu i popila čaj do kraja.
»Stvarno je izgledala poput Andie«, konačno je rekla Pip. »Prvih nekoliko
sekundi sam mislila da je zaista ona. I vidjela sam na licima tvojih roditelja
tračak nade da bi to možda ipak mogla biti Andie. Da smo ja i policija možda
u krivu. Ali ti si već znala, zar ne?«
Becca je spustila svoju šalicu na stol i zagledala se u nju.
»Tvoje lice nije imalo izraz poput njihovih, Becca. Izgledala si zbunjeno.
Izgledala si uplašeno. Znala si sa sigurnošću da to ne može biti tvoja sestra.
Jer si je ti ubila, zar ne?«
Becca se nije pomaknula. Mačka je skočila na stol pokraj nje, a ona se nije
pomaknula.
»U ožujku 2012.«, rekla je Pip, »otišla si na ubijačinu sa svojom
prijateljicom Jess Walker. I tamo ti se nešto dogodilo. Ne sjećaš se točno što,
ali si se probudila i znala si da nešto nije u redu. Zamolila si Jess da zajedno
odete nabaviti pilulu za jutro poslije, a kad te je pitala s kim si spavala, nisi joj
rekla. I to ne zato što ti je bilo neugodno, kao što je Jess pretpostavila, nego
zato što nisi znala. Nisi znala što ti se dogodilo ili s kim ti se to dogodilo. Imala
si anterogradnu amneziju jer ti je netko ulio Rohypnol u piće i onda te
silovao.«
Becca je samo sjedila ondje, neprirodno statična, poput male šuplje lutke,
previše uplašena da se pomakne u slučaju da uznemiri tamnu stranu sestrine
sjene. A onda je briznula u plač. Suze su joj poput tihih svjetlećih ribica jurile
niz obraze, a mišići brade su joj se grčili. I Pip je osjetila bol, nešto teško i
hladno joj se okupljalo oko srca kad je digla pogled prema Beccinim očima i
285
Knjige.Club Books
prepoznala istinu u njima. Jer istina ovdje nije značila pobjedu, nego samo
tugu, duboku i gnjilu.
»Ne mogu ni zamisliti koliko ti je bilo strašno i kako si se usamljeno
osjećala«, rekla je Pip osjećajući nemir. »Ne moći se sjetiti, a znati pouzdano
da se nešto loše dogodilo. Sigurno si mislila da ti nitko ni ne može pomoći.
Nisi učinila ništa loše i nisi se imala čega sramiti. Ali mislim da se nisi na
samom početku tako osjećala i da si završila u bolnici. I što se onda dogodilo?
Jesi li odlučila saznati što ti se dogodilo? Tko je bio odgovoran?«
Beccino kimanje bilo je gotovo neprimjetno.
»Mislim da si shvatila da te je netko drogirao. Jesi li od toga krenula dalje
istraživati? Sigurno si se počela uokolo raspitivati tko je kupovao drogu na
ubijačinama i od koga. A pitanja su te dovela natrag do vlastite sestre. Becca,
što se dogodilo u petak, dvadesetog travnja? Što se dogodilo kad se Andie
vratila od kuće gospodina Warda?«
»Saznala sam samo da je netko jednom od nje kupio travu i ekstazi«, rekla
je Becca spustivši pogled i brišući suze. »Pa sam, kad je izašla i kad sam ostala
sama kod kuće, otišla pogledati u njenu sobu.
Pronašla sam mjesto gdje je sakrivala svoj drugi telefon i drogu.
Pregledala sam telefon: svi su kontakti bili spremljeni sa samo jednim,
početnim slovom imena, ali sam pročitala nekoliko poruka i pronašla osobu
koja je od nje kupovala Rohypnol. Nazvala ga je imenom u jednoj od poruka.«
»Max Hastings«, rekla je Pip.
»I mislila sam«, rekla je kroz plač, »mislila sam da ćemo Andie i ja sada,
kada sam sve ionako saznala, moći sve popraviti i učiniti ono ispravno. I
mislila sam da ću joj, kad dođe kući, sve reći i da će me pustiti da se isplačem
na njezinom ramenu i reći mi da joj je jako žao i da ćemo zajedno, ja i ona, ovo
ispraviti i natjerati ga da plati za to što je učinio. Samo sam željela da moja
starija sestra bude uz mene. I osjetiti rasterećenje nakon što sam konačno
nekome rekla.«
Pip je obrisala oči osjećajući se drhtavo i iscrpljeno.
»A onda se Andie vratila kući«, rekla je Becca.
»S ozljedom glave?«
»Ne, tada to nisam znala«, rekla je. »Nisam ništa vidjela. Samo je stajala
ovdje, u kuhinji, a ja nisam mogla više čekati. Morala sam joj reći. I...« Beccin
glas je puknuo - »...kad sam to učinila, samo me hladno pogledala i rekla da je
nije briga. Pokušala sam joj objasniti, ali nije me htjela saslušati. Samo je rekla
da ne smijem nikome reći jer ću je uvaliti u probleme. Pokušala je izaći iz
kuhinje, ali sam joj prepriječila put. Zatim mi je rekla da bih trebala biti
zahvalna što me netko uopće smatrao poželjnom, jer nisam ništa drugo nego
deblja i ružnija verzija nje. I pokušala me odgurnuti s puta. Jednostavno
nisam mogla vjerovati, nisam mogla vjerovati da može biti tako okrutna.
286
Knjige.Club Books
Odgurnula sam je i ponovno pokušala objasniti što mi se dogodilo i tada smo

obje vikale i naguravale se, a onda... tako se sve brzo dogodilo.
Andie je pala na pod. Nisam vjerovala da sam je baš toliko jako gurnula.
Oči su joj bile zatvorene. A onda je počela povraćati. Po cijelom licu i po kosi.
I...«, Becca je jecala, »onda su joj se usta opet napunila bljuvotinom i kašljala
je i gušila se. A ja... samo sam se smrzla na mjestu. Ne znam zašto, bila sam
samo užasno ljuta na nju. Kad se sada toga sjetim, ne znam jesam li u tom
trenutku donijela neku odluku ili ne. Ne sjećam se da sam uopće išta mislila,
samo sam tamo ukočeno stajala. Očito sam vidjela da umire, a ja sam samo i
dalje tamo stajala i ništa nisam poduzimala.«
Becca je tada pogledala prema kuhinjskim pločicama pokraj vrata.
Sigurno se sve to tamo dogodilo.
»A onda je ušutjela i shvatila sam što sam učinila. Uspaničila sam se i
pokušala joj očistiti usta, ali već je bila mrtva. Toliko sam željela sve vratiti.
Otada to želim svaki dan. Ali bilo je prekasno. Tek tada sam vidjela krv u
njezinoj kosi i pomislila da sam je ja povrijedila. Pet godina sam živjela u tom
uvjerenju. Nisam do prije dva dana znala da je zapravo zadobila ozljedu glave
od gospodina Warda. Sigurno je zato izgubila svijest, sigurno je od toga
povraćala. Ali to nije više važno. Svejedno sam ja ta koja ju je pustila da se
uguši. Gledala sam je kako umire i ništa nisam poduzela. I budući da sam bila
uvjerena da sam ja nekako skrivila tu ozljedu glave, a na njezinim je rukama
bilo mojih ogrebotina, tragova borbe, znala sam da bi svi - čak i moji roditelji
- mislili da sam je ubila s predumišljajem. Zato što je Andie uvijek bila puno
bolja od mene. I roditelji su je više voljeli.«
»Odnijela si njezino tijelo u prtljažnik auta?« rekla je Pip nagnuvši se
prema naprijed da si pridrži glavu jer joj je bila preteška.
»Auto je bio u garaži i ja sam je odvukla tamo. Ne znam odakle mi snage
za to. Sada mi je sve kao u magli. Sve sam počistila. Nagledala sam se dovoljno
dokumentaraca. Znala sam i koju vrstu izbjeljivača treba koristiti.«
»Znači da si otišla od kuće malo prije 22:40«, rekla je Pip. »I zapravo je
tebe nadzorna kamera snimila kako voziš Andien auto glavnom ulicom. I
odvezla si je... Mislim da si je odvezla u onu staru farmu na Sycamore Roadu,
onu o kojoj si pisala članak, jer nisi htjela da je susjedi kupe i obnove. I tamo
si je pokopala?«
»Nije pokopana«, šmrcala je Becca. »U septičkoj jami je.«
Pip je sporo kimnula, glava joj je bila zamućena dok se u njoj borila sa
saznanjem o Andienoj sudbini. »Onda si ostavila njezin auto i otišla kući
pješice. Zašto si ga ostavila u Romer Closeu?«
»Kada sam provjeravala onaj njezin drugi telefon, vidjela sam da tamo
živi njezin diler. Mislila sam da će, ako tamo ostavim auto, policija će to
povezati i on će biti glavni osumnjičenik.«
287
Knjige.Club Books
»A što si pomislila kad je Sal odjednom bio proglašen krivim i sve je bilo
gotovo?«
Becca je slegnula ramenima. »Ne znam. Mislila sam da je to možda
nekakav znak da mi je oprošteno. Iako sama sebi nikad nisam oprostila.«
»I onda sam ja«, rekla je Pip, »pet godina kasnije počela kopati. Doznala
si moj broj preko Stanleyjevog telefona, onda kad sam ga intervjuirala.«
»Rekao mi je da neka klinka radi na projektu jer misli da je Sal nevin.
Uhvatila me je panika. Pomislila sam da ću morati pronaći drugog
osumnjičenika ako dokažeš njegovu nevinost. Zadržala sam Andien telefon i
znala sam da je bila u tajnoj vezi s nekim. Bilo je nekoliko poruka od osobe
pod imenom E o susretu u nekom hotelu, Ivy House. Pa sam otišla tamo i
pokušala saznati tko je bio taj muškarac. Nisam imala sreće, jer je starica, u
čijem je vlasništvu hotel, bila jako zbunjena. Zatim sam te nekoliko tjedana
kasnije vidjela da se motaš oko parkirališta kod stanice, a znala sam da tamo
operira i Andien diler. Promatrala sam te, i dok si ti slijedila njega, ja sam
slijedila tebe. Vidjela sam te kako ulaziš u njegovu kuću sa Salovim bratom.
Samo sam te htjela natjerati da prestaneš.«
»Tada si mi prvi put poslala poruku«, rekla je Pip. »Ali nisam stala. I kad
sam došla kod tebe u ured na razgovor, sigurno si mislila da bih mogla
shvatiti da se radi o tebi, jer sam govorila o telefonu i Maxu Hastingsu. Stoga
si mi ubila psa i natjerala me da uništim sve dokaze iz svoje istrage.«
»Žao mi je.« Spustila je pogled. »Nisam željela da tvoj pas umre. Pustila
sam ga, stvarno jesam. Ali bio je mrak. Mora da se zbunio i upao u rijeku.«
Pipin dah je zastao. Slučajnost ili ne, Barneyja to neće vratiti.
»Toliko sam ga voljela«, rekla je Pip osjećajući vrtoglavicu i pokušavajući
ignorirati svoje emocije. »Ali odlučila sam ti oprostiti. Zato sam došla ovamo,
Becca. Ako sam ja sve ovo uspjela riješiti, i policija će ubrzo povezati sve
konce, pogotovo sad kad su ponovno otvorili slučaj. A priča gospodina Warda
otvara rupe u tvojoj verziji priče.« Govorila je brzo, riječi su joj zapinjale u
ustima i nerazgovijetno izlazile preko jezika. »Nije u redu to što si učinila,
Becca, to što si je pustila da umre. Znam da si i ti toga svjesna. Ali nije fer ni
to što se tebi dogodilo. Za taj dio nisi uopće kriva. A zakonu nedostaje sućuti.
Došla sam te upozoriti. Trebaš nekamo nestati, otići iz zemlje i početi negdje
drugdje ispočetka. Jer uskoro dolaze po tebe.«
Pip ju je promatrala. Becca je očito i dalje govorila, ali iznenada je sav
zvuk nestao s lica zemlje i čulo se samo zujanje krila bube zarobljene u
njezinoj glavi. Stol je počeo mijenjati oblik i iskriti između njih, a neka
sablasna težina počela se spuštati na Pipine kapke.
»Ja-ja...« zamuckivala je. Svijet je postajao sve mračniji, a jedina svijetla
stvar bila je prazna šalica ispred nje. I ona je treperila, a njezine su se boje
razlijevale u zrak. »Stavila si neš... u moje piće?«
288
Knjige.Club Books
»U Andienom skrovištu ostalo je nekoliko Maxovih tableta. Sačuvala sam

ih.«
Beccin glas bio je glasan i prodoran, poput urlajućeg smijeha nekog
klauna i odzvanjao je u Pipinoj glavi od jednog uha do drugog.
Pip se odgurnula sa stolice, ali lijeva joj je noga bila preslaba. Otkazala joj
je poslušnost pa se tijelom zabila u kuhinjski otok. Nešto se razbilo i komadići
su letjeli uokolo poput nazubljenih oblačića pa sve više i više prema gore, dok
se sve oko nje vrtjelo.
Soba se počela urušavati i Pip je doteturala do umivaonika, nagnula se na
njega i zabila prste duboko u grlo. Povraćala je, izlazilo je nešto tamnosmeđe
boje i peklo ju je pa je povratila još jednom. Neki je glas dopirao do nje
istovremeno odnekud izbliza i odnekud izdaleka.
»Smislit ću nešto, moram. Nema nikakvih dokaza. Samo ti i ono što ti znaš.
Žao mi je. Ne želim to učiniti. Zašto jednostavno nisi odustala?«
Pip je zateturala unatrag i obrisala usta. Soba se opet zavrtjela, a Becca se
našla ispred nje, ispruženih i drhtavih ruku.
»Ne«, Pip je pokušala vrisnuti, ali glas joj je ostao zarobljen negdje unutra.
Naglo je zakoračila unatrag pa uokolo otoka. Čvrsto je šakama obujmila jednu
od stolica kako bi se zadržala na nogama. Zgrabila ju je i bacila iza sebe. Začuo
se teški zveket i stolica je dohvatila Beccine noge.
Pip je pojurila i tresnula o zid u hodniku. U ušima joj je zvonilo, a ramena
su joj pulsirala od bola, pa se, naslanjajući svom težinom na zid da se ne bi
opet izobličio, dovukla uz njega do ulaznih vrata. Nisu se htjela otvoriti, ali je
odjednom trepnula i ona su nekako nestala, a ona se iznenada našla vani.
Bilo je mračno i sve joj se još vrtjelo, a nešto je bilo na nebu. Blještave i
šarene gljive, oblaci i prskalice. Vatromet popraćen gromovitim zvukom koji
je dopirao iz gradskog parka. Pip je požurila i potrčala prema tim jarkim
bojama, kroz šumarak.
Drveće se kretalo drvenim dvokorakom, a Pipine su noge utrnule.
Nestale. Pojavio se još jedan iskričavi oblak na nebu uz prodoran zvuk i
zaslijepio je.
Ispružila je ruke pred sobom da joj na tren zamijene oči. Još jedan prasak
i odjednom je bila licem u lice s Beccom.
Becca ju je gurnula pa je pala na leđa u lišće i blato. Stajala je iznad nje,
raširenih ruku, ispruženih prema njoj i... Pip je odjednom osjetila nalet
energije. Usmjerila ga je u nogu i snažno njome zamahnuta. Becca se
odjednom također našla na tlu, gotovo nevidljiva u tamnom lišću.
»H-htjela sam ti p-pomoći«, promucala je Pip.
Okrenula se i puzala, a ruke su joj htjele biti noge, a noge ruke. Nekako se
pridigla na noge koje kao da joj nisu pripadale i počela bježati od Becce.
Trčala je prema dvorištu crkve.
289
Knjige.Club Books
Iza nje se čulo još praskanja, izgledalo je poput smaka svijeta. Odgurivala
se od drveća, a ono je plesalo i vrtjelo se prema nebu koje se na nju spuštalo.
Zgrabila je jedno takvo drvo i pod prstima osjetila nečiju kožu.
Becca je skočila na nju i zgrabila je objema rukama. Pale su na tlo i
kotrljale su se. Pipina glava udarila je o drvo, tanki vijugavi mlaz nečeg
vlažnog potekao joj je niz lice, a u ustima je osjećala metalni okus. Svijet se
ponovno zamračio kad joj se crvena tekućina skupila pored očiju. A onda je
Becca odjednom sjedila na njoj i Pip je osjetila kako je nešto hladno steže oko
vrata. Šakama je dohvatila Beccine prste, ali svoje nije mogla ni pomaknuti, a
kamoli se njima otrgnuti od stiska.
»Molim te.« Istisnula je te riječi iz sebe i nije mogla ponovno udahnuti.
Ruke su joj bile zaglavljene u lišću i nisu je htjele slušati. Nisu se htjele
pomaknuti ni milimetra.
Podigla je pogled prema Beccinim očima. Ona zna gdje te se može riješiti,
tamo gdje te nikad neće pronaći. Na mračnom mjestu, zajedno s kostima Andie
Bell.
Ruke i noge su joj otkazivale, a ona je gubila svijest.
»Voljela bih da je netko poput tebe bio uz mene«, kroz suze je govorila
Becca. »Andie mi je bila sve. Njoj sam bježala kad sam se skrivala od tate. Bila
mi je jedina nada nakon onoga s Maxom. A nju nije bilo briga. Možda nikad ni
nije marila za mene. I sada sam se uvalila preko grla u ovo i nemam drugog
izlaza. Ne želim to učiniti. Žao mi je.«
Pip se više nije ni sjećala što to znači disati. Oči su joj bile raskolačene, a
uokolo su frcale iskre. Little Kilton zaronio je u još gušći mrak.
Ali bilo je lijepo gledati te iskre duginih boja u noći. Još nešto lijepo za
konačni oproštaj prije nego što sve prijeđe u crnilo.
A kad se sve i zacrnilo, osjetila je da su hladni prsti olabavili stisak i da se
povlače.
Prvi joj je dah parao grlo i zapinjao dok ga je uzimala. Crnilo se povuklo,
a iz tla su počeli dopirati zvukovi.
»Ne mogu to učiniti«, rekla je Becca i obujmila rukama samu sebe. »Ne
mogu.«
Zatim se začulo snažno šuštanje koraka, među njih je uskočila neka sjena
i Beccu je netko odvukao. Čulo se više glasova. Vika i vrištanje i: »Sve je u
redu, dušo.«
Pip je okrenula glavu i vidjela tatu blizu sebe. Pritiskao je Beccu na tlo dok
se ona otimala i jecala.
Iza nje je bila još jedna osoba i pomagala joj da sjedne, ali ona je bila poput
želatine i nije ju se moglo držati.
»Diši, narednice«, rekao je Ravi milujući je po kosi. »Tu smo. S tobom
smo.«
»Ravi, što joj je?«
290
Knjige.Club Books
»Hypnol«, šapnula je Pip podigavši pogled prema njemu. »Rohypnol u...

čaju.«
»Ravi, odmah pozovi hitnu. Zovi policiju.«
Zvukovi su ponovno nestali. Ostale su samo boje i Ravijev glas, čiju je
vibraciju osjetila kroz svoja leđa, a širila joj se sve do rubova svijesti.
»Pustila je Andie da umre«, rekla je Pip ili joj se učinilo da je rekla. »Ali
moramo je pustiti. Nije fer. Nije fer.«
Kilton je svjetlucao.
»Možda se neću sjećati. Možda dobijem ammm... neziju. Ona je u septičkoj
jami. Na farmi... Sycamore. Tamo ju je...«
»U redu je, Pip«, rekao je Ravi držeći je da ne sklizne s onog što joj se
činilo rubom svijeta. »Gotovo je. Sve je sve gotovo. Tu sam.«
»Kako si me pronašao?«
»Tvoj uređaj za praćenje još uvijek je uključen«, rekao je Ravi pokazujući
joj zamućen, nemirni zaslon s narančastom svjetlećom točkicom na aplikaciji
Prijatelji u blizini. »Čim sam te vidio ovdje, znao sam.«
Kilton je treperio.
»Sve je u redu, tu sam, Pip. Bit ćeš OK.«
Treptaj.
Ponovno su razgovarali, Ravi i njezin tata. Ali ne riječima koje je mogla
čuti, više je zvučalo kao grebanje insekata. Više ih nije vidjela. Njezine su oči
bile nebo ha kojemu je iznutra prštao vatromet. Cvjetni bljeskovi
armagedona. Sve je bilo crveno. Crveni bljesak i crveni odsjaj.
A onda se opet vratila u svoje tijelo, na hladnom vlažnom tlu, s Ravijevim
dahom u uhu. A kroz drveće je bljeskalo plavo svjetlo iz kojeg su iskakale
figure u crnim uniformama.
Pip je promatrala i jedno i drugo, i bljeskove i vatromet.
Nije bilo zvuka. Samo njezin dah poput zvuka čegrtuše, iskrice i svjetla.
Crveno i plavo. Crvena i plava. B l a v a i
dr
en
a.Be
ll an
n
,
d
291
Knjige.Club Books
Tri mjeseca
poslije
292
Knjige.Club Books
»VANI JE PUNO LJUDI, NAREDNICE.«

»Stvarno?«
»Da, otprilike dvjesto.«
Sve ih je i čula. Brbljali su i lupali stolicama dok su zauzimali svoja mjesta
u školskoj dvorani.
Čekala je na svom mjestu, šakama je stiskala svoje bilješke za izlaganje, a
znojni vrhovi prstiju ostavljali su mrlje od tinte na papiru s otisnutim
tekstom.
Svi ostali iz njezine generacije održali su izlaganje svojih završnih
projekata ranije tog tjedna, u malim učionicama pred malim brojem ljudi i s
jednostavnim ozvučenjem. Ali škola i ispitno povjerenstvo smatrali su da je
Pipino izlaganje zavrijedilo da ga se pretvori u pravi događaj, kako je rekao
ravnatelj. Pip nije imala izbora u vezi s tim. Škola je najavila izlaganje na
internetu i u Kilton Mailu. Pozvali su i novinare da poprate taj događaj. Pip je
nešto ranije vidjela i kombi s novinarima BBC-ja kako se zaustavlja te kako
iznose opremu i kamere.
»Jesi li nervozna?« pitao je Ravi.
»A da ti ne postavljaš očita pitanja?«
Kada je priča o Andie Bell izašla u javnost, tjednima je bila u nacionalnim
novinama i emitirana na TV postajama. Usred sve te ludosti Pip je imala i
intervju za prijem na Cambridge. Dvoje znanstvenih suradnika prepoznalo ju
je iz vijesti, odmjeravali su je i rešetali pitanjima o slučaju. Bila je prva u svojoj
generaciji koja je dobila ponudu s Cambridgea.
Tajne i misteriji Kiltona u stopu su pratili Pip tih tjedana pa ih je morala
nositi kao novu kožu.
Osim one tajne koja je bila duboko zakopana, ona koju će zauvijek čuvati
zbog Care. Njezine najbolje prijateljice koja je ni na trenutak nije napuštala u
bolnici.
»Mogu li kasnije navratiti?« upitao je Ravi.
»Naravno. Cara i Naomi također dolaze na večeru.«
Začulo su oštro lupkanje potpetica i pojavila se gospođa Morgan boreći
se sa zastorom na putu do pozornice.
»Spremni smo kad ti kažeš, Pippa.«
»OK, izlazim za minutu.«
»Pa«, rekao je Ravi kad su ponovno ostali sami, »idem onda i ja zauzeti
svoje mjesto.«
Nasmiješio se, položio ruke na njezin zatiljak, prošao prstima kroz
njezinu kosu i nagnuo se da pritisne svoje čelo o njezino. Već joj je ranije
rekao, dok je ulazila u vlak za Cambridge i išla na intervju, da to čini kako bi
preuzeo polovicu njezine tuge, polovicu njezine glavobolje i polovicu njezinih
napetih živaca. Jer s upola manje loših stvari oslobađaš mjesto za one dobre.
293
Knjige.Club Books
Poljubio ju je, a ona je zablistala od tog osjećaja. Onog koji ti daje krila.
»Rasturi ih, Pip.«
»Hoću.«
»Oh, i«, rekao je okrenuvši se još jednom pred izlazom, »nemoj im reći da
je jedini razlog zašto si pokrenula ovaj projekt taj što sam ti se sviđao. Znaš
već, smisli neki plemenitiji razlog.«
»Briši odavde.«
»Ne moraš se osjećati loše zbog toga. Nisi si mogla pomoći, ja sam
neodoljiv«, dodao je smiješeći se. »Za umrijeti koliko sam neodoljiv.«
»Baš smiješno... moš mislit«, rekla je. »A sad briši.«
Pričekala je još minutu, tiho čitajući i uvježbavajući prve retke svog
izlaganja. A onda je izašla na pozornicu.
Ljudi nisu baš bili sigurni što bi trebali učiniti. Otprilike polovica publike
počela je pristojno pljeskati i kamere su se okretale prema njima, dok je
druga polovica sjedila smrtno ozbiljna i mirna, a čitavo more očiju pratilo ju
je dok je hodala.
Iz prvog reda ustao je njezin tata, zazviždao s prstima u ustima i
doviknuo: »Pokaži im, Pips.« Njezina ga je mama brzo povukla natrag i
razmijenila pogled negodovanja s Nishom Singh, koja je sjedila pokraj nje.
Pip je prišla podiju, stavila papir pred sebe i izravnala ga rukom.
»Bok«, rekla je, a mikrofon je zaječao i presjekao tišinu u prostoriji.
Fotoaparati su škljocali. »Zovem se Pip i znam mnogo toga. Znam da je
typewriter najduža riječ koja se može napisati slovima iz samo jednog reda
tipkovnice. Znam da je Anglo-zanzibarski rat bio najkraći u povijesti, trajao
je samo trideset osam minuta. Također da je ovaj projekt doveo mene, moje
prijatelje i moju obitelj u opasnost i da je promijenio mnoge živote, ali ne i
sve nabolje. Ali ono što ne znam i ne razumijem«, zastala je, »jest zašto ovaj
grad i nacionalni mediji još uvijek zapravo ne shvaćaju što se ovdje dogodilo.
Nisam neka >genijalna učenica< koja je otkrila istinu o Andie Bell, o kojoj se
pišalo u svim onim dugačkim člancima, istim onim u kojima su Sal Singh i
njegov brat Ravi svedeni na neke nevažne, sporedne likove. Ovaj projekt
započeo je upravo od Sala. I željela sam saznati istinu.«
Tada ga je Pip ugledala. Stardeyja Forbesa, koji je sjedio u trećem redu i
škrabao nešto u svoju otvorenu bilježnicu. I dalje se pitala koja je bila njegova
uloga u svemu tome, njegova, ali i drugih imena s popisa osoba od interesa,
što je bilo s drugim životima i tajnama upletenim u ovaj slučaj. Little Kilton
još uvijek je čuvao svoje tajne, bilo je još neotkrivenih činjenica i
neodgovorenih pitanja. Ali ovaj je grad imao i previše mračnih kutova i Pip je
konačno prihvatila da ne može rasvijetliti baš svaki od njih.
Stanley je sjedio odmah iza njezinih prijateljica, ali među njima nije bilo
Carinog lica. Unatoč velikoj hrabrosti s kojom se kroz sve nosila, shvatila je
da bi joj današnji dan ipak bio pretežak
294
Knjige.Club Books
»Nisam mogla ni zamisliti«, nastavila je Pip, »da će ovaj projekt, kada

bude gotov, završiti s četvero ljudi s lisicama oko ruku i jednom osobom koja
će nakon pet godina biti oslobođena iz vlastitog zatvora. Elliot Ward priznao
je krivnju za ubojstvo Sala Singha, otmicu Isle Jordan i kazneno djelo
ometanja pravde. Njegova presuda bit će izrečena sljedeći tjedan. Becca Bell
će se kasnije ove godine suočiti sa sljedećim optužbama: ubojstvom iz nehaja,
sprečavanjem zakonitog pokopa i kaznenim djelom ometanja pravde. Max
Hastings optužen je za četiri slučaja seksualnog zlostavljanja i dva silovanja
te će se i njemu suditi kasnije ove godine. A Howard Bowers priznao je
krivnju za nabavljanje lijekova za kontroliranu uporabu i njihovo
posjedovanje s namjerom prodaje.«
Prešla je na drugi list s bilješkama i pročistila grlo.
»Dakle, kako je došlo do tog događaja u petak dvadesetog travnja 2012.?
Prema mom saznanju, nekoliko je ljudi koji snose dio krivice zbog onoga što
se dogodilo te noći i onih dana nakon toga, u moralnom, ako ne i u
kriminalnom smislu. To su: Elliot Ward, Howard Bowers, Max Hastings,
Becca Bell, Jason Bell i, ne zaboravimo, i sama Andie. Prikazali ste je kao
prekrasnu djevojku, nevinu žrtvu i namjerno ignorirali one mračne slojeve
njezina karaktera, jer se nisu uklapali u vašu priču.
Ali istina je sljedeća: Andie Bell bila je nasilnica koja se služila
emocionalnim ucjenama da dobije ono što želi. Prodavala je drogu i nije ju
bilo briga kako se ta droga upotrebljavala. Nikada nećemo saznati je li znala
da time omogućuje seksualno zlostavljanje potpomognuto drogama, ali
znamo da, kad joj se vlastita sestra suprotstavila s tom istinom, nije u sebi
mogla pronaći nimalo suosjećanja.
Pa ipak, kad malo bolje pogledamo, što nalazimo iza ove prave Andie?
Nalazimo djevojku, ranjivu i nesigurnu. Zato što je Andie odrastala uz oca koji
ju je učio da su izgled i poželjnost njezine jedine vrijednosti. Dom je za nju
bio mjesto gdje su je maltretirali i omalovažavali. Andie nikad nije dobila
priliku postati mlada žena kakva je mogla postati da nije živjela u tom domu,
nikada nije dobila priliku sama odlučiti koje su njezine vrijednosti i kakvu
budućnost želi za sebe.
I iako je ova priča puna nekih čudovišta, saznala sam da je se ne može
tako lako podijeliti na dobru i lošu stranu. Na kraju krajeva, to je priča o
ljudima i njihovim različitim nijansama očaja koje se međusobno
sukobljavaju. Ali među njima postojala je jedna osoba koja je bila dobra i
poštena do samog kraja. I ta se osoba zvala Sal Singh.«
Pip je tada podigla pogled, koji je odmah pao ravno na Ravija, smještenog
između svojih roditelja.
»Stvar je u tome«, rekla je, »nisam na ovom projektu radila sama, kako se
tražilo u uputama. Ne bih to nikada mogla sama učiniti. Stoga pretpostavljam
da čete me morati diskvalificirati.«
295
Knjige.Club Books
Nekoliko je ljudi u publici čujno uzdahnulo, a među njima i gospođa

Morgan, koja je bila glasnija od ostalih. Začulo se i smijuljenje s nekih mjesta.
»Ne bih uspjela riješiti ovaj slučaj bez Ravija Singha. Zapravo, ne bih ni
živa iz njega izašla. Stoga, ako bi netko trebao govoriti o dobroti i ljubaznosti
Sala Singha sada kada su svi konačno i počeli slušati, onda je to njegov brat.«
Ravi je zurio u nju sa svog sjedala, razrogačenih očiju koje su signalizirale
otpor, a koje je tako voljela. Ali znala je da mu ovo treba. I on je to znao.
Dozvala ga je nakrenuvši glavu i Ravi je ustao. Ustao je i Victor te ponovno
zazviždao glasno lupajući svojim velikim rukama. Neki od učenika u publici
pridružili su mu se i pljeskali dok je Ravi trčao uz stepenice do pozornice i
prišao govornici.
Pip se odmaknula od mikrofona kad joj se Ravi pridružio na podiju.
Namignuo joj je i Pip je osjetila toplinu od ponosa dok ga je gledala kako
prilazi govornici češkajući se po potiljku. Baš jučer joj je rekao da će ponovno
polagati neke ispite kako bi nakon toga mogao upisati studij prava.
»Hm... bok«, rekao je Ravi, a mikrofon je zaječao kad je on progovorio.
»Nisam ovo očekivao, ali ne događa se svaki dan da je neka cura spremna
žrtvovati zajamčenu peticu zbog tebe.« Začuo se tihi žamor i toplo
smijuljenje. »Ali nije mi potrebna posebna priprema da vam govorim o Salu.
Za to se pripremam već skoro šest godina. Moj brat nije bio samo dobra
osoba, bio je jedna od najboljih. Bio je ljubazan, iznimno drag, uvijek je
pomagao svima i nikada mu ništa nije predstavljalo prevelik problem. Bio je
nesebičan. Sjećam se kad smo jednom bili klinci, prolio sam sok od crnog
ribiza po tepihu i Sal je preuzeo krivicu da ja ne nadrapam. Ups, oprosti,
mama, pretpostavljam da si konačno morala saznati.«
Iz publike je dopro još glasniji smijeh.
»Sal je bio frajer. I imao je strašno zarazan smijeh. Nisi mogao, a da se i ti
ne počneš smijati. I da, znao bi provoditi sate i sate crtajući stripove za mene
kako bih ih mogao čitati u krevetu jer nisam baš najbolje spavao. Još uvijek
ih sve imam. I da, kako je samo bio nevjerojatno pametan. Znam da bi Sal
postigao nevjerojatne stvari u svom životu, samo da mu ga nisu oduzeli. Svijet
nikad neće svijetliti jednakim sjajem bez njega.« Ravijev glas je pukao. »A
žalim i što mu sve ovo nisam mogao reći dok je bio živ. Da je bio najbolji stariji
brat kojeg bi itko mogao poželjeti. Ali barem to mogu reći sada, na ovoj
pozornici, znajući da će mi ovaj put svi vjerovati.«
Ponovno je pogledao Pip tim svojim sjajnim očima koje su je dozivale.
Približila mu se, stala uz njega i nagnula se prema mikrofonu kako bi
izgovorila ono posljednje što je imala za reći.
»Ali u ovoj priči postoji još jedan, posljednji akter, građani Little Kiltona,
a to smo mi. Kolektivno smo jedan prekrasan život pretvorili u mit o
čudovištu. Pretvorili smo jedan obiteljski dom u kuću duhova. I odsada
moramo biti bolji.«
296
Knjige.Club Books
Pip je iza podija uhvatila Ravija za ruku, klizeći svojim prstima između
njegovih. Njihove isprepletene šake postale su jedno novo živo biće, jastučići
njezinih prstiju savršeno su pristajali u udubljenja zglobova njegovih šaka
kao da su baš tako narasli da bi pristajali jedno uz drugo.
»Ima li pitanja?«
297
Knjige.Club Books
Zahvale
DA NIJE BILO čitavog niza nevjerojatnih ljudi, ova bi knjiga ostala samo jedan
zaboravljeni dokument u Wordu ili neistražena ideja u mojoj glavi. Prvo
želim zahvaliti mom super agentu, Samu Copelandu. Strašno je iritantno to
što si uvijek u pravu. Hvala ti što si tako cool i staložen, ti si osoba koju bi
svatko poželio imati u svom timu i zauvijek ću ti biti zahvalna što si se odlučio
na ovaj rizik.
Savršeno ubojstvo: Dnevnik dobre cure našao je svoj savršeni dom u
Egmontu i jako sam sretna što je tako. Aliju Dougalu, Lindsey Heaven i Sorayi
Bouazzaoui: hvala vam na neumornom entuzijazmu, što ste prepoznali bit
ove priče i što ste mi pomogli da je pronađem. Posebno zahvaljujem svojoj
sjajnoj urednici, Lindsey, koja me je vodila kroz cijeli proces. I Amy St
Johnston jer je prva pročitala i zauzela se za knjigu, tako sam ti zahvalna na
tome. Hvala i Sari Levison što je ovoj knjizi dala konačan oblik te Lizzie
Gardiner na prekrasnom dizajnu naslovnice. Nisam mogla zamisliti
savršeniji.
Hvala Melissi Hyder, Jennie Roman i svima u marketinškom i reklamnom
timu; Heather Ryerson na izvrsnoj lekturi, Siobhan McDermott na svom
njezinom angažmanu na Konvenciji književnosti za mlade (YALC) i šire,
Emily Finn i Dannie Price na genijalnoj kampanji YALC-ja i Jas Bansal na tome
što je kraljica društvenih mreža. I Tracy Phillips i timu za autorska prava na
nevjerojatnom trudu oko širenja ove priče u druge dijelove svijeta.
Zahvaljujem i mojoj grupi debitanata iz 2019. za svu njihovu podršku, a
posebno želim spomenuti Savannu, Yasmin, Katyu, Lucy, Saru, Josepha i moju
agenticu /izdavačku,
Aishu. Sav taj posao s izdavanjem knjige daleko je manje strašan kada
kroz njega prolazite s prijateljima.
Mojim Flower Hunsima (kakvo beskorisno ime WhatsApp-grupe, a sada
je spomenuto u objavljenoj knjizi pa ga se nikad ne možemo riješiti), hvala
što ste mi prijatelji više od desetljeća i što razumijete kad nestanem s lica
zemlje i odem pisati knjigu. Hvala Elspeth, Lucy i Alice što su bile prve
čitateljice ove knjige.
Peter i Gaye, hvala vam na bezrezervnoj podršci; što ste pročitali
najraniju verziju ove knjige i što me puštate da živim na tako lijepom mjestu
298
Knjige.Club Books
dok pišem sljedeću. I hvala Katie što se zalagala za ovu knjigu od samog
početka i što mi je pomogla uobličiti Pip.
Mojoj starijoj sestri, Amy, hvala što si mi dopustila da se ušuljam u tvoju
sobu i gledam Izgubljene kad sam bila još premlada - odatle se razvila moja
ljubav prema misterijama. Mojoj mlađoj sestri, Oliviji, hvala ti što si pročitala
sve što sam ikad napisala, od one crvene bilježnice pune naškrabanih priča
do Elizabeth Crowe, ti si moja prva čitateljica i jako sam ti na tome zahvalna.
Danielle i George - hej, pogledajte, dospjeli ste među zahvale samo zato što
ste slatki. Da niste slučajno čitali ovu knjigu dok ne postanete dovoljno veliki!
Hvala vam, mama i tata, što ste mi omogućili djetinjstvo ispunjeno
pričama, što ste me odgajali uz knjige, filmove i igre. Ne bih bila tu gdje jesam
bez svih onih godina Tomb Raidera i Harryja Pottera. Ali najviše vam hvala
što ste mi uvijek govorili da mogu, čak i kad su drugi govorili da ne mogu.
Uspjeli smo.
I Benu. Ti si moja konstanta kroz svaku suzu, bijes, neuspjeh, brigu i
pobjedu. Bez tebe ovo uopće ne bi bilo moguće.
Na kraju, hvala vama što ste uzeli ovu knjigu u ruke i pročitali je do kraja.
Nikada nećete znati koliko mi to znači.
Scan i obrada:
Knjige.Club Books
299

Holly Jackson - Savršeno Ubojstvo - Dnevnik Dobre Cure

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Holly Jackson - Savršeno Ubojstvo - Dnevnik Dobre Cure

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Holly Jackson - Savršeno Ubojstvo - Dnevnik Dobre Cure

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Knjige.

PIP JE ZNALA GDJE ŽIVE.

Prkoseći tom ponoru, odlučno je prišla vratima, zastavši tek na tren da se

»O čemu se radi?« Tamne obrve nabrale su mu se i spustile prema očima.

Intervju s Ravijem Singhom zakazan za petak poslijepodne (ponesi pripremljena

Policija je tijekom vikenda pretraživala šumu u blizini njezine obiteljske kuće.

Transkript intervjua s Angelom Johnson

relevantne informacije. Ako se radi o mladoj nestaloj osobi, tinejdžeru,

Ovu sam statistiku našla online:

PIPA JE ODMAKNULA DLANOVE OD TIPKOVNICE, KAŽIPRSTI SU JOJ LEBDJETI IZNAD w i h dok

Sjela je pokraj njih, a jastuk na trosjedu na kojem su sjedili nadimao se i

»Kako to da se mama još nije vratila?« upitala je Pip zadirkujući Josha,

Emma Hutton, Sal Singh i 97 drugih

Andie Bell Ne hvalaaa

policija nadležna za područje Doline Temze. Ne moraš biti posebno pametan da

Sljedećih tjedana organizirano je više potraga po šumama u Little Kiltonu i

»Pacifično mislim da ti je bolje bez njega«, rekla je Pip. »A ja se atlantski

Transkript intervjua sa Stanleyjem Forbesom iz

Pip: Znači, zbog krvi u prtljažniku policija je vjerovala da je Andie ubijena na

KROZ NJENO JE TIJELO strujalo nešto poput pjesme. Od uznemirujućih beatova

»Onda, mogu li ući?« rekla je Pip, napućivši donju usnicu i širom

Pip: Dakle, koliko imaš godina?

je »vidimo se kasnije«. Ja... Znao sam da je policija u školi. Govorkalo

»Pa ipak ni na jednoj fotki od te večeri nema Sala.«

»Briši odavde, snimam«, rekla je Pip.

Transkript intervjua s Maxom Hastingsom

Pip: U redu, snimam. Dakle, Max, dvadeset tri su ti godine, je li to točno?

Max: Jebote, zaboravio sam da smo tulume po kućama nazivali ubijačinama.

Kad usporedimo ove dvije verzije događaja, postoje određene nedosljednosti.

»Zamislite, taj trend nikad nije zaživio!« rekao je uza smijeh.

Transkript intervjua s Elliotom Wardom

Pip: Dakle, koliko ste godina poučavali Sala?

Pip: Znači, Sal je bio vrlo inteligentan?

Vjerojatno će mi samo zalupiti vrata pred nosom. [Ali svejedno, ne smijem

Pip je primijetila da je Ravi spustio pogled i, iako su mu se usne trzale dok

objeručke prihvatila jer sam imala izgovor da ponovno istražim što se

s tobom. Možda si mi ti šansa da saznam što se stvarno dogodilo. Jako sam je

»KAKO TO MISLIŠ?« Pip je zurila u njega otvorenih usta.

»Jesi li ga već pregledavao?« upitala je, otključavajući ga pažljivije nego

jer to objašnjava zašto se uspaničio i zamolio prijatelje da lažu. Možda je

RODITELJI SU VJEROJATNO MISLILI da ih ne čuje. Prepirali su se oko nečega u

»OK«, rekla je Emma nesigurno. »Nisam sigurna koliko ću ti biti od

Transkript intervjua s Chloe Burch

[Šeprtljavo se pokušavam ispričati i vratiti nas na temu, ali jasno je da je Chloe

Hej, hm. Chloe je, odnedavno imam

Pa da. Andie je znala tako djelovati

Ne, nisam joj rekla.

Ni ja. Ali uvijek sam se pitala je li

Ma ne, znaš da nije. Jedino što

Pa da, baš je uživala

Iskreno, nisam baš sigurna da

Možda ga je samo izmislila

Pa da, možda. Ta cura me je

Možda. Sad nije teško skužiti

Da, ali zna li ona

Ne znam kako, mi smo bile jedine

Ma da, u pravu si. Valjda samo

Mislim da bi bilo dobro da se više