Professional Documents
Culture Documents
xEU - Pitanja
xEU - Pitanja
Page 1 of 47
54. Kada je i s kojim ciljem osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik?...................................................................................................20
55. Kada je i s kojim ciljem osnovana Europska ekonomska zajednica?.........................................................................................................20
56. Koje institucije Europske unije predstavljaju tzv. institucionalni trokut odlučivanja?..............................................................................20
57. Što je Vijeće Europske unije?................................................................................................................................................................... 21
58. Što je Europsko vijeće?............................................................................................................................................................................. 21
59. Što je Europski parlament?...................................................................................................................................................................... 22
60. Što je Europska komisija i koje su njezine ovlasti?...................................................................................................................................24
61. Sud Europske unije?................................................................................................................................................................................. 25
62. Koje su funkcije Europskog revizorskog suda?.........................................................................................................................................25
63. Europski gospodarski i socijalni odbor?....................................................................................................................................................26
64. Koga predstavlja Odbor regija?................................................................................................................................................................ 26
65. Koje su zadaće Europske središnje banka?...............................................................................................................................................26
66. Što su zadaci Europske investicijske banke?.............................................................................................................................................27
67. Europski ombudsman?............................................................................................................................................................................. 27
68. Kako se provodi regionalna i kohezijska politika Europske unije?............................................................................................................27
69. Kako se provodi zajednička poljoprivredna politika (ZPP; engleski: Common Agricultural Policy - CAP)?................................................28
70. Što je socijalna politika i politika zapošljavanja Europske unije?..............................................................................................................28
71. Inovacijska politika Europske unije?.........................................................................................................................................................29
72. Zaštita okoliša i održivi razvoj?.................................................................................................................................................................30
73. Proračun Europske unije?........................................................................................................................................................................ 31
74. Kako funkcionira Jedinstveno tržište Europske unije?..............................................................................................................................32
75. Navedite i objasnite politike koje podupiru jedinstveno tržište Europske unije?.....................................................................................34
76. Objasnite Europsku i monetarnu uniju (EMU)?........................................................................................................................................35
77. Navedite i objasnite kriterije za uvođenje eura?......................................................................................................................................36
78. Što predstavlja Pakt o stabilnosti i rastu?.................................................................................................................................................36
79. Što je to Euroskupina ?............................................................................................................................................................................. 37
80. Što predstavlja Lisabonski proces?...........................................................................................................................................................37
81. Koje prava ostvaruju građani Europske unije kroz državljanstvo Europske unije?...................................................................................38
82. Na koji način Europska unija štiti temeljna prava svojih građana?...........................................................................................................38
83. Što predstavlja Schengenski prostor?......................................................................................................................................................39
84. Na koji način Europska unija provodi politiku azila i imigracije?...............................................................................................................39
85. Na koji način Europska unija sprječava međunarodni kriminal?..............................................................................................................40
86. Na koji se način odvija suradnja između država članica Europske unije na području pravosuđa?............................................................40
87. Koje promjene donosi Lisabonski ugovor u funkcioniranju Europske unije?............................................................................................40
88. Koji su ciljevi i vrijednosti Europske unijedefinirani Lisabonskim ugovorom?..........................................................................................41
89. Koje su ključne odredbe Lisabonskog ugovora?.......................................................................................................................................41
90. Koje promjene uvodi Lisabonski ugovor u ovlastima Europskog parlamenta?.........................................................................................41
91. Koje ovlasti Lisabonski ugovor daje nacionalnim parlamentima država članica Europske unije?.............................................................42
92. Koje promjene uvodi Lisabonski ugovor u funkcioniranju Vijeća?............................................................................................................42
93. Koja je uloga Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku/potpredsjednik Europske komisije?.........................43
94. Kako su Lisabonskim ugovorom definirane ovlasti Europske unije i država članica?................................................................................43
95. Što je to „unaprijeđena suradnja“?.......................................................................................................................................................... 43
96. Što podrazumijeva načelo supsidijarnosti?..............................................................................................................................................44
Page 2 of 47
PITANJA I ODGOVORI
1. Što je Europska unija i koji su razlozi njezina osnivanja?
Europska unija je nadnacionalna zajednica nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo
1951.godine između šest država (Belgije, Francuske, Italije, Njemačke, Luksemburga i Nizozemske). Cilj ujedinjenja
europskih država nakon drugog svjetskog rata bio je uspostaviti mir među državama članicama te praktičnu suradnju
kroz uspostavu zajedničkih politika. Nakon više od šezdeset godina i šest valova proširenja Europska unija danas ima
28 država članica. Ime Europska unija uvedeno je Ugovorom iz Maastrichta koji je stupio na snagu 1993. Godine.
Unija je više od konfederacije država, ali nije ni federacija, zapravo predstavlja novu strukturu koja ne pripada niti u
jednu tradicionalnu pravnu kategoriju. Europska unija u 21. stoljeću ima misiju:
Održavati i nadograđivati mir uspostavljen među državama članicama
Ujediniti europske države u praktičnoj suradnji
Omogućiti siguran život europskim građanima promicati gospodarsku i društvenu solidarnost
Očuvati europski identitet i raznolikost u globaliziranom svijetu
Širiti vrijednosti koje su zajedničke Europljanima.
Page 3 of 47
Europska zastava
Krug od 12 zvijezda simbolizira ideale jedinstva, solidarnosti i sklada među narodima Europe.
Europska himna
Melodija koja simbolizira Europsku uniju potječe iz Devete simfonije koju je 1823. skladao Ludwig Van Beethoven.
Dan Europe
Ideje na kojima je osnovana Europska unija prvi je put predstavio francuski ministar vanjskih poslova Robert
Schuman 9. svibnja 1950. Stoga 9. svibnja slavimo kao ključan datum za Europsku uniju.
Moto EU-a
„Ujedinjena u raznolikosti” moto je Europske unije. Taj moto označava ujedinjenje Europljana u Europskoj uniji –
zajednicu za mir i blagostanje obogaćenu pritom različitošću svojih kultura, tradicija i jezika.
Euro
Euro, kojim se svakodnevno koristi 338,6 milijuna Europljana, najopipljiviji je dokaz suradnje među državama
članicama. Njegove su prednosti očite svakom tko putuje u inozemstvo ili kupuje putem internetskih stranica iz druge
države članice. Euro je najopipljiviji dokaz europskih integracija: zajedničkom valutom svakodnevno se služi u 19 od
28 država članica. Prednosti zajedničke valute očite su svakom tko putuje u inozemstvo ili kupuje putem internetskih
stranica iz druge države članice.
Page 4 of 47
5. Pored osnivačkih ugovora postoje i drugi ugovori koji spadaju u tzv. primarno
zakonodavstvo - koji su to ugovori?
Pored Pariškog i Rimskih ugovora postoji još nekoliko ugovora koji spadaju u tzv. primarno zakonodavstvo, to su:
Jedinstveni europski akt (1986.)
Ovim ugovorom izmijenjen je Ugovor o EEZ-u i otvoren put za dovršetak jedinstvenog tržišta te proširivanje
ovlasti Europske komisije (na nove politike: zaštita okoliša, znanost i tehnologija, socijalna politika) i
Europskog parlamenta (postupak suradnje). Također, ovim ugovorom stvoreni su temelji za kasnije
uspostavljanje Ekonomske i monetarne unije te Zajedničke vanjske i sigurnosne politike.
Ugovor iz Amsterdama (1997.)
Ovim ugovorom se nadopunio ugovor iz Maastrichta odnosno zajednički suverenitet proširio na dodatna
područja koja uključuju prava građana te bližu suradnju na društvenim pitanjima i politici zapošljavanja.
Ugovor iz Nice (2000.)
Potpisivanjem ovog ugovora otišlo se dalje u izmjenama dosadašnjih ugovora čime je unaprjeđen način
donošenja odluka u EU, kako bi moglo nastaviti učinkovito funkcionirati i nakon priključenja novih država
članica iz 2004. odnosno 2007.
Lisabonski ugovor
utvrđuje koje ovlasti pripadaju Europskoj uniji (pravila tržišnog natjecanja, monetarne politike Eurozone i
zajedničke trgovinske politike), koje ovlasti pripadaju državama članicama (zdravstvo, obrazovanje,
industrija) i koje su ovlasti zajedničke (unutarnje tržište, poljoprivreda, promet, energija).
Po prvi put, nacionalni parlamenti imat će izravan utjecaj na proces donošenja odluka.
Uvodi se nova funkcija Visokog predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije koji
predsjeda Vijećem EU za vanjske poslove (i potpredsjednik je Europske komisije), a zadaća mu je predlagati,
provoditi vanjsku politiku Europske unije(u ime Vijeća EU) i zastupati stajališta Unije na međunarodnoj razini.
Europska unija dobiva pravnu osobnost – može potpisivati međunarodne sporazume.
Pravno je regulirana mogućnost i način izlaska pojedine zemlje iz Unije.
Page 5 of 47
7. Koji je prvi ugovorni odnos Republike Hrvatske i Europske unije?
Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (engl. Stabilisation and Association Agreement) dana 29.
listopada 2001. godine Republika Hrvatska je po prvi put stupila u ugovorne odnose s Europskom unijom. To je bio
najvažniji formalni korak u procesu približavanja Republike Hrvatske Europskoj uniji prije podnošenja zahtjeva za
punopravno članstvo, stjecanja statusa kandidata i otvaranja pristupnih pregovora.
10. Jesu li stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i njegova provedba bili
preduvjeti Hrvatskoj za podnošenje zahtjeva za punopravno članstvo u Europskoj uniji i
stjecanje statusa kandidata?
Činjenica da SSP tada još nije stupio na snagu nije bila prepreka da Hrvatska podnese zahtjev za članstvo u Europskoj
uniji 21. veljače 2003. godine, te da stekne status kandidata u lipnju 2004. godine. Slično su iskustvo prije nas imale
četiri sadašnje nove članice Europske unije (Estonija, Latvija, Litva i Slovenija) koje su zahtjeve za članstvo podnijele
prije stupanja na snagu njihovih europskih sporazuma, dok su Estonija te Slovenija stekle i status kandidata prije
stupanja na snagu tih sporazuma. Iako proces približavanja Europskoj uniji ponajprije ovisi o Europskoj uniji i njezinim
odlukama o dinamici i obuhvatu procesa vlastitog proširenja, uspješna provedba SSP-a znatno je pridonijela
dobivanju pozitivnog mišljenja Europske komisije te također može olakšati pristupne pregovore koje je Hrvatska
otpočela u listopadu 2005. godine.
Page 6 of 47
nadležnih ministarstava. Njezin zadatak bila je koordinacija aktivnosti navedenih institucija vezanih uz podnošenje
zahtjeva za članstvo u Europskoj uniji: od pripreme samog teksta zahtjeva do svih aktivnosti vezanih uz njegovo
podnošenje.
12. Kada je Republika Hrvatska stekla status kandidata za punopravno članstvo u Europskoj
uniji i što mu je prethodilo?
Republika Hrvatska je dobila status službenog kandidata za punopravno članstvo u Europskoj uniji na zasjedanju
Europskog vijeća u Bruxellesu 18. lipnja 2004. godine.
Stjecanju statusa kandidata prethodilo je nekoliko glavnih koraka koje je Hrvatska poduzela u svom približavanju
Europskoj uniji - od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (listopad 2001.), podnošenja zahtjeva za
članstvo (veljača 2003.), ispunjavanja upitnika Europske komisije (srpanj - listopad 2003.), do dobivanja pozitivnog
mišljenja Europske komisije popraćenog i preporukom o otvaranju pregovora s Hrvatskom o članstvu u Europskoj
uniji (travanj 2004.).
Page 7 of 47
16.Što je sve sadržavala Pretpristupna strategija za Hrvatsku?
Europska komisija objavila je Pretpristupnu strategiju za Hrvatsku 6. listopada 2004. godine. Njome se na Hrvatsku
proširuje ojačana pretpristupna strategija koju je za tadašnje države kandidatkinje usvojilo Europsko vijeće na
sastanku u Luksemburgu 1997. godine. Glavni elementi Pretpristupne strategije za Hrvatsku jesu:
Izrađivanje Komisijinih redovitih godišnjih izvješća o napretku Hrvatske u procesu pristupanja Europskoj uniji
(engl. Progress Report), počevši s 2005. godinom.
Otvaranje Hrvatskoj pretpristupnih financijskih programa Phare, ISPA i SAPARD.
Uspostava Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje te Odbora za stabilizaciju i pridruživanje i njegovih pododbora
kao tijela za praćenje primjene i provedbe SSP-a, ali i kao foruma za pitanja vezana uz proces usklađivanja
zakonodavstva.
Donošenje Okvirnog sporazuma kojim se Hrvatskoj omogućuje sudjelovanje u programima Zajednice.
Page 8 of 47
Međutim, potrebno je napomenuti da je već od 2001. godine Hrvatska bila korisnica programa pomoći Europske
unije CARDS, namijenjenog državama obuhvaćenim Procesom stabilizacije i pridruživanja. CARDS se sastoji od
nacionalne komponente, tj. sredstava koja se dodjeljuju pojedinačnoj zemlji, i regionalne komponente, tj. sredstava
koja koristi nekoliko zemalja za provođenje projekata regionalnog značenja. U razdoblju od 2001. do 2004. godine
Hrvatskoj je iz nacionalne komponente CARDS-a dodijeljeno 262 milijuna €.
Početkom 2007. godine Hrvatskoj se otvorio novi integrirani Instrument pretpristupne pomoći - IPA (engl. Instrument
for Pre-Accession Assistance), koji zamjenjuje dotadašnje pretpristupne programe Phare, ISPA i SAPARD. Hrvatska je
korisnica svih pet sastavnica IPA-e i to od 2007. godine do stupanja u članstvo EU-a. Hrvatskoj je u razdoblju 2007. –
2012. unutar programa IPA namijenjeno 910,2 milijuna eura, i to 141,2 za 2007. godinu; 146 za 2008. godinu, 151,2
za 2009. godinu, 154,2 za 2010. godinu, 157,2 za 2011. godinu i 160,4 za 2012. godinu.
Osim toga, Hrvatska je od svibnja 2004. godine korisnica usluga TAIEX-a, čime se promiče administrativna sposobnost
hrvatske državne uprave.
Također, Hrvatska je uključena u programe Zajednice (od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 1. prosinca 2009.
programi Zajednice nazivaju se programima EU-a), koji su iznimno korisni za razvijanje suradnje i upoznavanje s
metodama rada Europske unije u različitim područjima, kao što su zaštita okoliša, promet, energetika, obrazovanje,
pravosuđe, javno zdravstvo i sl.
26.Temeljem kojeg članka Lisabonskog ugovora država može podnijeti zahtjev za članstvo u
Europskoj uniji?
Na temelju članka 49. Lisabonskog ugovora, svaka europska država koja poštuje načela slobode, demokracije,
ljudskih prava, temeljnih sloboda i vladavine prava može podnijeti zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Zahtjev za
članstvo podnosi se Vijeću Europske unije, koje o njemu odlučuje jednoglasnom odlukom svih država članica
Europske unije, nakon dobivanja mišljenja Europske komisije i suglasnosti Europskoga parlamenta.
27.Kojim ugovorom se utvrđuju uvjeti pod kojim će nova država pristupiti Europskoj uniji?
Uvjeti pod kojima će nova država članica pristupiti Europskoj uniji predmet su pregovora između postojećih država
članica Europske unije i države koja je podnijela zahtjev za članstvo, te se nakon završetka pregovora utvrđuju
međunarodnim ugovorom između država članica i države kandidatkinje tzv. Ugovorom o pristupanju. Pregovori o
pristupanju tako čine središnji dio cjelokupnog procesa pristupanja u članstvo Europske unije, koji za državu
kandidatkinju formalno započinje podnošenjem zahtjeva za članstvo, a završava stupanjem na snagu Ugovora o
pristupanju Europskoj uniji. Međutim, Ugovor o pristupanju ne stupa na snagu samim potpisivanjem, već je za to
potrebno da ga potvrde (ratificiraju) Europski parlament, parlamenti svih država članica Europske unije i parlament
države pristupnice. Stupanjem na snagu Ugovora o pristupanju, uobičajeno na utvrđen datum i pod uvjetom da je
okončan postupak ratifikacije, država pristupnica postaje država članica Europske unije.
28.Koji su posebni politički kriteriji za članstvo u Europskoj uniji utvrđeni za države Procesa
stabilizacije i pridruživanja?
U zaključcima Vijeća iz travnja 1997. godine i lipnja 1999. godine, Europska unija utvrdila je posebne političke kriterije
za države Procesa stabilizacije i pridruživanja, odredivši da one moraju ostvariti:
potpunu suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju;
vidljiv napredak u povratku izbjeglica te zaštiti manjina i manjinskih prava;
napredak u reformi pravosuđa;
punu slobodu medija;
Page 10 of 47
spremnost na regionalnu suradnju i razvoj dobrosusjedskih odnosa.
31.O čemu se vode pristupni pregovori između Europske unije i države kandidatkinje?
Pristupanje u članstvo Europske unije uvjetovano je prihvaćanjem svih prava i obveza na kojima se zasniva Europska
unija i njezin institucionalni okvir, obuhvaćenih pod pojmom pravne stečevine Europske unije (franc. Acquis).
Najvažniji elementi pravne stečevine Europske unije, koja se kontinuirano razvija, jesu:
primarno zakonodavstvo – osnivački ugovori;
sekundarno zakonodavstvo - uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja;
drugi izvori prava - presude Suda Europske unije, opća načela prava, međunarodni ugovori;
ostali akti - rezolucije, izjave, smjernice, zajedničke akcije, zajednička stajališta itd.
Pravna stečevina podijeljena je u 35 tematskih poglavlja, koja se ujedno smatraju i poglavljima pregovora. Do ulaska
u članstvo Europske unije svaka država kandidatkinja dužna je preuzeti cijelu pravnu stečevinu Europske unije i biti
sposobna za njezinu učinkovitu primjenu. Ako do trenutka ulaska u Europsku uniju, zbog opravdanih razloga, ne
može u potpunosti prihvatiti i primijeniti pravnu stečevinu u pojedinom poglavlju pregovora, država kandidatkinja u
pregovorima o tom poglavlju može zatražiti tzv. prijelazna razdoblja.
32. Što su prijelazna razdoblja koja se mogu zatražiti u pregovorima s Europskom unijom?
To su dodatna vremenska razdoblja za potpuno usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom
Europske unije na određenom području i nakon pristupanja u članstvo Europske unije. Zatražena prijelazna razdoblja
moraju biti vremenski i sadržajno ograničena i ne smiju narušavati slobodu tržišnog natjecanja ili utjecati na
djelovanje unutarnjeg tržišta Europske unije. U iznimno rijetkim slučajevima državama kandidatkinjama bila su
odobrena i izuzeća (derogacije), kao trajna odstupanja od primjene pravne stečevine na određenom području.
Prijelazna razdoblja za primjenu pravne stečevine mogu biti dogovorena i u interesu država članica Europske unije.
33. U koliko se faza vode pristupni pregovora između Europske unije i države kandidatkinje?
Pristupni pregovori između Europske unije i države kandidatkinje odvijaju se u dvije faze:
analitička faza: screening zakonodavstva
sadržajna faza: otvaranje pregovora za pojedino poglavlje.
35. Objasnite sadržajnu fazu pristupnih pregovora između Europske unije i države
kandidatkinje?
Odluku o otvaranju pregovora u pojedinom poglavlju, ovisno o ocjeni spremnosti države kandidatkinje, donose
države članice u okviru Vijeća Europske unije.
Otvaranjem pregovora o pojedinom poglavlju započinje sadržajna faza pregovora tijekom koje se pregovara o
uvjetima pod kojima će država kandidatkinja prihvatiti, primijeniti i provesti pravnu stečevinu Europske unije u tom
poglavlju, uključujući prijelazna razdoblja koja je eventualno zatražila država kandidatkinja.
Sadržajni pregovori vode se na temelju pregovaračkih stajališta Europske unije i države kandidatkinje, koja se
pripremaju za svako pojedino poglavlje pregovora slijedom rezultata screeninga. Pregovaračko stajalište prva
predstavlja država kandidatkinja i u njemu naznačuje na koji način namjerava preuzeti i provoditi pravnu stečevinu
Europske unije u pojedinom poglavlju, uz opis svoje administrativne sposobnosti.
Zajedničko stajalište Europske unije, kojim se otvaraju pregovori u pojedinom poglavlju, donosi Vijeće jednoglasnom
odlukom, na temelju nacrta pregovaračkog stajališta koje priprema i predlaže Europska komisija, uzimajući u obzir
pregovaračko stajalište države kandidatkinje. U svom zajedničkom stajalištu, Europska unija određuje i preduvjete
(eng. benchmarks) koje država kandidatkinja mora ispuniti prije privremenog zatvaranja pojedinog poglavlja. Oni se
mogu odnositi na usklađenost zakonodavstva i rezultate u njegovoj primjeni, odgovarajuću administrativnu ili
pravosudnu sposobnost, i/ili ispunjavanje obveza iz sporazuma o pridruživanju.
Page 12 of 47
O pregovaračkim stajalištima Europska unija i država kandidatkinja raspravljaju i pregovaraju na sjednicama
međuvladine konferencije, uz koje se usporedno održavaju redovite konzultacije i razgovori na stručnoj razini između
predstavnika Europske komisije i države kandidatkinje radi otklanjanja eventualnih otvorenih pitanja i problema.
Page 13 of 47
sporazum o pridruživanju (za države Procesa stabilizacije i pridruživanja - Sporazum o stabilizaciji i
pridruživanju), kao pravni okvir odnosa između Europske unije i države kandidatkinje do njezina pristupanja u
članstvo;
pristupno partnerstvo (za države Procesa stabilizacije i pridruživanja - Europsko partnerstvo), na temelju
kojega država kandidatkinja izrađuje Nacionalni program za prihvaćanje pravne stečevine;
pretpristupni programi pomoći (PHARE, ISPA, SAPARD, odnosno od 2007. godineIPA
mogućnost sudjelovanja u određenim programima Zajednice i agencijama;
politički dijalog.
Riječ je o sklopu pravnih, političkih i financijskih instrumenata kojima je cilj, uz pregovore o pristupanju, usmjeravati i
olakšati proces sveobuhvatne prilagodbe države kandidatkinje zahtjevima članstva u Europskoj uniji. Od početka
2007. godine pretpristupne programe PHARE, ISPA i SAPARD zamjenjuje novi integrirani Instrument pretpristupne
pomoći – IPA. Osnovni ciljevi programa IPA su pomoć u usklađivanju domaćeg zakonodavstva s pravnom stečevinom
EU-a i njezinoj provedbi te priprema za korištenje strukturnih fondova nakon pristupanja Europskoj uniji. IPA se
sastoji od pet sastavnica: pomoć u tranziciji i izgradnji institucija, prekogranična suradnja, regionalni razvoj, razvoj
ljudskih potencijala i ruralni razvoj.
42.Objasnite kako je izgledala struktura za pregovore o pristupanju Europskoj uniji koja je bila
uspostavljena u Republici Hrvatskoj?
Vlada Republike Hrvatske uspostavila je strukturu za vođenje pregovora i sklapanje Ugovora o pristupanju Republike
Hrvatske Europskoj uniji te odredila sastav i djelokrug tijela koja čine njezin sastavni dio. To su bili:
Državno izaslanstvo Republike Hrvatske za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji i
Pregovaračka skupina za vođenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji koju čine:
voditelj izaslanstva – ministar vanjskih poslova i europskih integracija, zamjenik voditelja Državnog
izaslanstva i glavni pregovarač, zamjenici glavnog pregovarača, šef Misije Republike Hrvatske pri Europskoj
uniji, tajnica Pregovaračke skupine te članovi Pregovaračke skupine zaduženi za pojedina poglavlja pregovora.
Državno izaslanstvo vodi neposredne političke razgovore i pregovore s državama članicama i institucijama
Europske unije; Pregovaračka skupina zadužena je za stručnu i tehničku razinu pregovora s institucijama
Europske unije i državama članicama Europske unije u svim poglavljima pregovora;
Koordinacija za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji kao međuresorno radno tijelo
Vlade Republike Hrvatske koje raspravlja o svim pitanjima u vezi s pregovorima o pristupanju;
Radne skupine za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora koje sudjeluju u analitičkom
pregledu i ocjeni usklađenosti zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije
(screening), te u izradi nacrta prijedloga pregovaračkih stajališta;
Ured glavnog pregovarača koji pruža stručnu, tehničku i administrativnu pomoć glavnom pregovaraču;
Tajništvo Pregovaračke skupine koje pruža stručnu, tehničku i administrativnu pomoć Državnom izaslanstvu,
Pregovaračkoj skupini i radnim skupinama za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora.
Hrvatski sabor osnovao je Nacionalni odbor kao radno tijelo Hrvatskoga sabora za praćenje pregovora o
pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. Uloga je Nacionalnog odbora praćenje tijeka pregovora o
pristupanju, te davanje smjernica i mišljenja o pregovaračkim stajalištima Republike Hrvatske. Osim
zastupnika Hrvatskoga sabora iz redova oporbenih i vladajućih stranaka, u Nacionalnom odboru sudjeluju i
predstavnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske, predstavnik akademske zajednice, predstavnik udruge
poslodavaca i predstavnik sindikata. Predsjednik Nacionalnog odbora bira se iz redova oporbenih stranaka, a
potpredsjednik iz reda vladajuće stranke ili vladajuće koalicije u Hrvatskome saboru.
Page 14 of 47
Pravo intelektualnog vlasništva
Tržišno natjecanje
Financijske usluge
Informacijsko društvo i mediji
Poljoprivreda i ruralni razvitak
Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor
Ribarstvo
Prometna politika
Energetika
Porezi
Ekonomska i monetarna unija
Statistika
Socijalna politika i zapošljavanje
Poduzetništvo i industrijska politika
Transeuropske mreže
Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
Pravosuđe i temeljna ljudska prava
Pravda, sloboda i sigurnost
Znanost i istraživanje
Obrazovanje i kultura
Okoliš
Zaštita potrošača i zdravlja
Carinska unija
Vanjski odnosi
Vanjska, sigurnosna i obrambena politika
Financijski nadzor
Financijske i proračunske odredbe
Institucije
Ostalo
Page 15 of 47
Latvija i Litva) te dvije sredozemne otočke zemlje Cipar i Malta. Peti val proširenja okončan je 2007. godine kada
članicama Unije postaju Bugarska i Rumunjska.
U zadnjem krugu proširenja 1. srpnja 2013. Republika Hrvatska postaje 28. članica Europske unije.
Page 16 of 47
Page 17 of 47
49.Objasnite vrste tehničke pomoći koje je Republika Hrvatska mogla koristiti u
pretpristupnom razdoblju?
U sklopu pretpristupne pomoći RH je mogla koristiti tehničku pomoć u obliku:
Ugovor o uslugama - Transfera znanja i posebnih vještina od strane stručnjaka po pojedinim područjima i
sektorima koji su dostupni na tržištu
Twinning-a /twinning light - suradnju između institucija države kandidatkinje i institucije države/a članica.
Twinning ima za cilj potporu zemljama kandidatkinjama/potencijalnim kandidatkinjama u transponiranju,
imple-mentiranju i provođenju acquisa.
TAIEX (eng. Technical Assistance and Information Excghange) – instrument Europske unije koji pomaže u
kratkotrajnim peer-to peer misijama, treninzima i savjetima .
Ugovori o uslugama i Twinning /twinning light ugovori korišteni su u sklopu Nacionalnih programa koji su bili
definirani projektima temeljem potreba koje su bile identificirane u pretpristupnom periodu. TAIEX instrument je ad-
hoc vrsta pomoći kraćeg vremenskog trajanja koja se može realizirati brzo kroz misije stručnjaka, studijske posjete,
radionice ili slično. TAIEX kontakt točka u Republici Hrvatskoj je ministarstvo vanjskih i europskih poslova.
50. Osim pretpristupnih fondova Europske unije, u koje su programe Europske unije bile
uključene države kandidatkinje petog vala proširenja?
Osim ovih glavnih pretpristupnih programa, države kandidatkinje uključene su i u druge programe, fondove i agencije
Europske unije. Jedan takav oblik pomoći je i TAIEX (engl. Technical Assistance Information Exchange Office), ured
tehničke pomoći za razmjenu informacija u području usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa zakonima Europske
unije, te njihove provedbe. Osiguran im je i pristup Programima unije (engl. Union programmes; navedeni programi
su prije stupanja na snagu Lisabonskog ugovora nosili naziv Programi zajednice, eng. Community programmes) u
područjima istraživanja i obrazovanja, socijalne politike, energetike i transporta, zaštite okoliša, kulture i javnog
zdravstva.
Programi Unije (http://www.strukturnifondovi.hr/programi-unije) predstavljaju integrirani niz aktivnosti koje usvaja
Europska unija u svrhu promicanja suradnje između država članica u različitim područjima povezanim sa zajedničkim
politikama Europske unije. Programi Unije su, temeljem posebne stavke u Općem proračunu Europske unije, u
pravilu namijenjeni državama članicama Europske unije, ali neki od njih otvoreni su i državama koje se nalaze u
procesu približavanja Uniji. Države koje nisu članice Europske unije, i kao takve ne doprinose zajedničkom proračunu
Unije, dužne su platiti članarinu za sudjelovanje u Programima Unije, a iznos članarine razlikuje se od programa do
programa.
Neki od programa su:
Mladi na djelu - nudi brojne mogućnosti mobilnosti i neformalnog učenja te promiče međukulturalni dijalog;
Kultura - nastavak programa iz prethodnog financijskog razdoblja Kultura 2000 (2000.-2006.), a financiraju se
projekti kulturne suradnje u svim vrstama umjetničkog i kulturnog rada: scenskim umjetnostima, vizualnim
umjetnostima, književnosti, kulturnoj baštini, povijesti kulture itd.
FP7 (nastavak FP6) - financijski instrument kojim Europska unija financira istraživanje i razvoj u Europi i
drugim dijelovima svijeta.
Page 22 of 47
Ugovori čine ono što se naziva „primarno“ zakonodavstvo. Oni su temelj za veliku količinu „sekundarnog“
zakonodavstva, koje ima izravan utjecaj na svakodnevni život građana Europske unije. Uglavnom se sastoji od uredbi,
direktiva i preporuka koje donose institucije Unije.
Ti zakoni, uz opću politiku Unije, rezultat su odluka koje donosi institucionalni trokut koji čine Vijeće (koje predstavlja
države članice), Europski parlament (koji predstavlja građane) i Europska komisija (politički neovisno tijelo koje
zastupa zajedničke europske interese).
Page 23 of 47
trebali redovito održavati pod imenom „Europsko vijeće“ kako bi se omogućio opći pristup problemima europske
integracije i osigurala prikladna koordinacija aktivnosti Unije.
Jedinstvenim europskim aktom (1986.) Europsko vijeće po prvi je put uključeno u ugovore Zajednice, određujući
njezin sastav i odluku o sastancima dvaput godišnje.
Ugovorom iz Maastrichta (1992.) formalno je utvrđena njegova uloga u institucionalnom procesu Europske unije.
Ugovorom iz Lisabona Europsko vijeće postalo je punopravna institucija Europske unije te je utvrđen njegov zadatak
„pružanja Uniji nužnog poticaja za razvoj i određivanje smjerova opće politike i prioriteta”.
Europsko vijeće saziva njegov predsjednik i okuplja čelnike država ili vlada država članica i predsjednika Komisije. U
njegovu radu sudjeluje i visoki predstavnik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Predsjednik Europskog
parlamenta pozvan je obično da drži govor na početku sjednice. Nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona,
Europsko vijeće sastaje se barem dva puta u šest mjeseci. Predsjednički mandat traje 30 mjeseci i moguće ga je
jednom obnoviti. Europsko vijeće obično odluke donosi jednoglasno. Međutim, o brojnim važnim imenovanjima
odlučuje kvalificirana većina (posebno u slučaju imenovanja predsjednika Europskog vijeća, izbora kandidata za
predsjednika Europske komisije, visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te predsjednika
Europske središnje banke).
Europsko vijeće potpuno je neovisno u donošenju odluka te u tom procesu, u većini slučajeva, nije potrebna
inicijativa Komisije niti sudjelovanje Parlamenta.
Međutim, Ugovorom iz Lisabona zadržava se organizacijska poveznica s Komisijom s obzirom na to da je njezin
predsjednik dio Europskog vijeća, a visoki predstavnik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku sudjeluje u
raspravama. Predsjednik Europskog vijeća mora podnositi izvješće Parlamentu nakon svakog sastanka. Predsjednik se
također sastaje svakog mjeseca s predsjednikom Parlamenta, kao i s čelnicima klubova zastupnika.
Europsko vijeće daje Uniji „potrebni poticaj za razvoj” i definira njezine „opće političke smjerove i prioritete”,
određuje načela i opće smjernice zajedničke vanjske i sigurnosne politike i odlučuje o zajedničkim strategijama za
njihovu provedbu.
Od 2009. godine zbog krize državnog duga Europsko vijeće i sastanci na vrhu postali su glavni čimbenik u suočavanju
s posljedicama svjetske bankovne krize. Nekoliko država članica dobilo je pakete financijske pomoći preko ad hoc ili
privremenih sporazuma o kojima su odlučili čelnici država ili vlada, a koje su kasnije ratificirale države članice. Vlade
država članica, uz aktivno sudjelovanje Komisije, Parlamenta i Europske središnje banke, izradile su međunarodni
ugovor – Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju (također poznat kao „Fiskalni ugovor”) – koji omogućava
stroži nadzor nad proračunskom i društveno-ekonomskom politikom država članica.
Od početka 1990-ih godina, pitanja vanjske i sigurnosne politike važna su točka na dnevnom redu na sastancima na
vrhu Europskog vijeća. Odluke donesene u tom području obuhvaćaju:
međunarodnu sigurnost i borbu protiv terorizma
Europsku politiku susjedskih odnosa i odnose s Rusijom
odnose s mediteranskim zemljama i Bliskim istokom.
Europsko vijeće odredilo je uvjete za svaki krug proširenja EU-a. U Kopenhagenu 1993. postavila su se
temelja za daljnja proširenja (kopenhaški kriteriji). Na sjednicama narednih godina dodatno su se određivali
kriteriji za pristup i institucionalne reforme potrebne prije pristupanja.
Page 24 of 47
Pristupanjem Hrvatske 1. srpnja 2013. najveći mogući broj zastupničkih mjesta privremeno se povećao na 766 kako bi
Parlament primio 12 hrvatskih zastupnika izabranih u travnju 2013. (u skladu s člankom 19. Akta o uvjetima
pristupanja Republike Hrvatske).
Za izbore u 2014. ukupan broj zastupničkih mjesta smanjio se na 751. Raspodjela mjesta ponovno će se revidirati
pravovremeno prije izbora koji će se održati 2019.
Jedinstvenim europskim aktom ojačana je uloga Parlamenta na pojedinim zakonodavnim područjima te je odlučeno
da se za ugovore o pristupanju i pridruživanju mora dobiti suglasnost Parlamenta.
U skladu s Ugovorom iz Maastrichta, uvođenje postupka suodlučivanja na određena zakonodavna područja i
proširenje postupka suradnje na druga područja označilo je početak preobrazbe Parlamenta u suzakonodavca. Njime
je Parlamentu dana ovlast za konačno odobrenje sastava Komisije: to je predstavilo važan iskorak u smislu političkog
nadzora Parlamenta nad izvršnom vlašću Europske unije.
Ugovorom iz Amsterdama postupak suodlučivanja proširen je na većinu zakonodavnih područja i reformiran tako što
je Parlament postao suzakonodavac ravnopravan Vijeću. Za imenovanje predsjednika Komisije potrebno je odobrenje
Parlamenta, čime se pojačala njegova kontrola izvršne vlasti. Ugovorom iz Nice još je više prošireno područje
primjene postupka suodlučivanja.
Ugovor iz Lisabona predstavlja još jedno važno proširenje primjene glasovanja kvalificiranom većinom u Vijeću
(koristeći novu metodu) i postupka. Suodlučivanje, poznato kao redovni zakonodavni postupak, postalo je najčešće
korišteni postupak odlučivanja i obuhvaća posebno važna područja, kao što su zajednička poljoprivredna politika te
pravosudna i sigurnosna politika.
Kao institucija koja predstavlja europske građane, Parlament predstavlja demokratsku osnovu Europske unije. Kako
bi osigurao demokratsku legitimnost Unije, Parlament mora biti u potpunosti uključen u europske zakonodavne
postupke te u ime građana provoditi politički nadzor nad drugim institucijama Unije.
Parlament mora odobriti sve ugovore o pristupanju novih država članica kao i ugovore o pridruživanju.
Od Ugovora iz Amsterdama, ako Vijeće želi iznijeti mišljenje da postoji stvarna opasnost da neka država članica teško
krši temeljna načela Europske unije, prije nego što iznese svoje preporuke ili sankcije određenoj državi članici mora
dobiti pristanak Parlamenta. Suprotno tome, Vijeće mora odobriti sve izmjene Statuta zastupnika Europskog
parlamenta.
Parlament u različitoj mjeri sudjeluje u usvajanju zakonodavnih akata Unije, u skladu s pravnom osnovom svakog
pojedinog akta.
Parlament je jedno od dva nadležna tijela za proračun - uključen je u proračunski postupak od pripremne faze,
posebno u vezi s određivanjem općih smjernica i vrsta rashoda. Usvaja proračun i nadgleda njegovo izvršenje te daje
razrješnicu o izvršenju proračuna
Parlament je 1981. počeo neformalno potvrđivati imenovanje Komisije ispitujući i odobravajući njezin program.
Međutim, tek se od stupanja na snagu Ugovora iz Maastrichta (1992.) traži njegovo odobrenje prije nego što države
članice imenuju predsjednika i članove Komisije kao kolegijalno tijelo. Ugovorom iz Amsterdama otišlo se korak dalje
zahtijevajući od Parlamenta posebno odobrenje za imenovanje predsjednika Komisije, prije imenovanja drugih
članova kolegija. Parlament je 1994. također uveo saslušanja kandidata za povjerenike. U skladu s Ugovorom iz
Lisabona kandidat za predsjednika Komisije treba biti odabran prema rezultatima europskih izbora. Parlament ima
ovlasti pokrenuti postupak pred Sudom EU ako neka druga institucija prekrši Ugovor.
Kada građani Unije žele iskoristiti svoje pravo na predstavke, naslovljavaju ih na predsjednika Parlamenta. U pogledu
Europske građanske inicijative, Parlament organizira saslušanje s izlagačima iz uspješno registriranih europskih
građanskih inicijativa.
Page 25 of 47
Od 1979. godine članovi Europskoga parlamenta biraju se neposredno svakih pet godina. Ustrojstvo i način rada
Europskog parlamenta utvrđuju se Poslovnikom. Politička tijela, odbori, izaslanstva i klubovi zastupnika upravljaju
aktivnostima Parlamenta.
Europski parlament ima 751 zastupnika, raspodijeljenih među državama članicama na sljedeći način: Njemačka − 96,
Francuska − 74, Italija i Ujedinjena Kraljevina − 73, Španjolska − 54, Poljska – 51, Rumunjska – 32, Nizozemska – 26,
Belgija, Grčka, Mađarska, Portugal i Češka Republika – 21, Švedska – 20, Austrija – 18, Bugarska – 17, Finska, Danska i
Slovačka – 13, Hrvatska, Irska i Litva – 11, Latvija i Slovenija − 8, Cipar, Estonija, Luksemburg i Malta – 6.
Raspodjela mjesta ponovno će se revidirati pravovremeno prije izbora koji će se održati 2019.
Zastupnici se u Parlamentu ne povezuju u nacionalnim izaslanstvima, nego u transnacionalnim skupinama prema
svojem političkom opredjeljenju.
U načelu Parlament održava 12 četverodnevnih sjednica u Strasbourgu i šest dvodnevnih sjednica u Bruxellesu.
Page 26 of 47
Komisija ima Glavno tajništvo koje se sastoji od 33 glavne uprave i 11 posebnih službi, uključujući i Europski ured za
borbu protiv prijevara, Pravnu službu, Povijesni arhiv i Ured za publikacije. Osim u nekoliko iznimaka, Komisija odluke
donosi većinom glasova.
Komisija, prema općim pravilima, ima isključivo pravo na inicijativu u pravnim postupcima Unije te na sastavljanje
zakonodavnih prijedloga koje će usvojiti dvije institucije s pravom odluke, a to su Europski parlament i Vijeće -
Komisija sastavlja te Vijeću i Parlamentu podnosi zakonodavne prijedloge (uredbe i direktive) nužne za provedbu
ugovora.
Komisija sastavlja prijedlog proračuna te ga predlaže Vijeću i Parlamentu.
Na temelju mandata Vijeća Komisija je odgovorna za vođenje pregovora o međunarodnim sporazumima. U kontekstu
Ekonomske i monetarne unije, Komisija sudjeluje u upravljanju Europskom monetarnom unijom.
U kontekstu zajedničke vanjske i sigurnosne politike, mnoge nadležnosti iz ovog područja prenesene su s Komisije na
Visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu. Visoki predstavnik ujedno je i potpredsjednik Komisije.
Komisija osigurava propisno provođenje Ugovora i svih odluka koje su donesene u tu svrhu (sekundarno
zakonodavstvo), što je njezina uloga kao čuvarice Ugovora.
Glavne ovlasti Komisije su sljedeće: izvršenje proračuna i provedba pravila o tržišnom natjecanju.
Komisija izvršava ovlasti koje su joj dodijeljene za provođenje zakonodavnih akata koje su usvojili Vijeće i Parlament.
Komisiju ima ovlast državama članicama prema potrebi uputiti odgovarajuće direktive i odluke, davati preporuke ili
podnositi izvješća i mišljenja.
Komisija je glavni sugovornik Parlamenta u zakonodavnim i proračunskim pitanjima. Parlamentarni nadzor programa
rada Komisije i njegove izvedbe ima sve veću važnost za jamčenje većeg demokratskog legitimiteta upravljanja
Unijom.
Page 28 of 47
Monetarna funkcija - ESB i nacionalne središnje banke svih država članica čine Europski sustav središnjih banaka
(ESSB). ESB, zajedno sa (samo onim) nacionalnim središnjim bankama država članica čija je valuta euro, čini
Eurosustav.
Nadzorna funkcija - ESB i nadležna nacionalna tijela država članica iz euro-zone zajedno čine jedinstveni nadzorni
mehanizam. Nadležna tijela država članica izvan euro-zone mogu blisko surađivati s ESB-om i sudjelovati u
jedinstvenom nadzornom mehanizmu.
ESB je neovisna.
67.Europski ombudsman?
Europski ombudsman provodi istrage o nepravilnostima u postupanju institucija ili tijela Europske unije i djeluje bilo
na vlastitu inicijativu, bilo na temelju pritužbi koje podnose građani Europske unije.
Osnovana ugovorom iz Maastrichta kao sastavni dio europskog građanskog statusa, institucija Europskog
ombudsmana nastoji:
poboljšati zaštitu građana u slučaju nepravilnosti u postupanju institucija i tijela,
te na taj način ojačati otvorenost i demokratski nadzor u postupku odlučivanja i upravljanja institucijama
Unije (nepravilnosti u postupanju mogu se sastojati od administrativnih nepravilnosti, diskriminacije,
zloupotrebe ovlasti, nepružanja informacija, neopravdanih kašnjenja itd.).
Europskog ombudsmana imenuje Parlament nakon svakih izbora te za razdoblje trajanja svog saziva. Europski
ombudsman može biti ponovo izabran.
Europski ombudsman obnaša svoje dužnosti potpuno samostalno u interesu Unije i njenih građana, u obnašanju
svojih dužnosti ne traži niti prihvaća upute ijednog drugog tijela, ne smije obnašati druge političke ili administrativne
dužnosti ili druge poslove, bez obzira na to jesu li plaćeni ili ne.
Page 29 of 47
Od samog početka postoje velike teritorijalne i regionalne razlike unutar Europske unije koje čine prepreke u
integraciji i razvoju Europe. Već su Ugovorom iz Rima (1957.) uspostavljeni mehanizmi solidarnosti u obliku dvaju
strukturnih fondova: Europskog socijalnog fonda (ESF) i Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi
(EFSJP, komponenta za smjernice). Regionalni aspekti uvedeni su 1975. stvaranjem Europskog fonda za regionalni
razvoj (EFRR).
Godine 1994. osnovan je i Kohezijski fond. Jedan je od glavnih ciljeva EU-a jačanje njegove gospodarske, socijalne i
teritorijalne kohezije. Znatan udio aktivnosti i proračuna Europske unije posvećuje se smanjenju razlika među
regijama s posebnim naglaskom na ruralna područja, područja zahvaćena industrijskom tranzicijom i regije suočene s
teškim i trajnim prirodnim nepogodama ili demografskim poteškoćama.
EU potiče ostvarivanje tih ciljeva kroz, između ostaloga, korištenje strukturnih fondova i Kohezijskog fonda.
Europski socijalni fond glavni je instrument Unije kojim se podupiru mjere za sprječavanje i suzbijanje nezaposlenosti,
razvoj ljudskih resursa te poticanje socijalne integracije na tržištu rada. Njime se financiraju inicijative kojima se
promiče visoka razina zaposlenosti, jednake mogućnosti za muškarce i žene, održiv razvoj te gospodarska i socijalna
kohezija.
Svrha je Europskog fonda za regionalni razvoj pomoći otklanjanju glavnih regionalnih razlika u Europskoj uniji. Iz
Fonda se pruža potpora regijama koje zaostaju u razvoju i pridonosi prenamjeni industrijskih područja u nazadovanju.
Iz Kohezijskog fonda pružaju se financijski doprinosi za ekološke projekte i transeuropske mreže u području prometne
infrastrukture. Sredstva iz Fonda dostupna su samo državama članicama čiji je bruto nacionalni dohodak po
stanovniku niži od 90 % od prosjeka EU-a.
Dodjela financijskih sredstava Unije namijenjenih kohezijskoj politici usmjerena je na dva glavna cilja:
ulaganje za rast i zapošljavanje – jača se tržište rada i regionalna gospodarstva;
europska teritorijalna suradnja − kohezija Europske unije podupire se kroz suradnju na prekograničnoj,
transnacionalnoj i međuregionalnoj razini.
Od 1988. proračun kohezijske politike Unije iznimno se povećao te je ona, pored zajedničke poljoprivredne
politike, postala jednom od politika Unije za koje se izdvaja najviše sredstava - u razdoblju 2014. – 2020.
planira se namijeniti 325 milijardi EUR, što je otprilike trećina proračuna Europske unije.
Page 31 of 47
Inovacijska politika sučelje je između istraživanja i politike tehnološkog razvoja te industrijske politike, čiji je cilj
stvoriti okvir koji pridonosi dovođenju ideja na tržište. Njezin će značaj u europskom zakonodavstvu biti sve veći.
Članak 173. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predstavlja pravnu osnovu opće industrijske politike
Europske unije, u kojem se navodi da „Unija i države članice osiguravaju potrebne uvjete za konkurentnost industrije
Unije”.
Pravna osnova za politiku Europske unije o istraživanju i tehnološkom razvoju nalazi se u člancima 179. i 189. UFEU-a.
Osnovni instrument politike Unije za istraživanje i tehnološki razvoj je višegodišnji okvirni program kojim se utvrđuju
ciljevi, prioriteti i financijski paket podrške za razdoblje od nekoliko godina. Okvirne programe istraživanja i
tehnološkog razvoja usvajaju Europski parlament i Vijeće u skladu s redovnim zakonodavnim postupcima i nakon
savjetovanja s Europskim gospodarskim i socijalnim vijećem.
Općenito je prepoznata važnost inovacijske politike. Ona je također usko povezana s drugim politikama Europske
unije poput politike zapošljavanja, tržišnog natjecanja, okoliša, industrije i energije. Uloga je inovacija preinačiti
rezultate istraživanja u nove i bolje usluge i proizvode s ciljem zadržavanja konkurentnosti na svjetskom tržištu, kao i
unaprijediti kvalitetu života europskih građana.
Europa svake godine na istraživanje i razvoj potroši 0,8 % BDP-a manje od SAD-a i 1,5 % manje od Japana. Nadalje,
dolazi i do određenih posljedica odljeva mozgova jer se naši najbolji istraživači i inovatori sele u države koje imaju
povoljnije uvjete. Iako je tržište EU-a najveće na svijetu, i dalje je rascjepkano i nedovoljno pristupačno inovacijama.
U namjeri da promijeni te trendove Europska unija je razvila koncept „Unije inovacija” čiji je cilj: u Europi postići
vrhunske znanstvene rezultate; ukloniti prepreke inovacijama, poput skupog patentiranja, rascjepkanog tržišta,
sporog utvrđivanja normi i manjka vještina, koje trenutno sprječavaju brz prijenos ideja na tržište; provedbom
inovacijskih partnerstava među europskim institucijama, nacionalnim i regionalnim vlastima te poduzećima
revolucionirati način na koji javni i privatni sektor rade zajedno.
Unija inovacija ključno je ulaganje za našu budućnost. Na primjer, postizanje našeg cilja da uložimo 3 % BDP-a EU-a u
istraživanje i razvoj do 2020. godine moglo bi stvoriti 3,7 milijuna radnih mjesta i povećati godišnji BDP za
795 milijardi eura do 2025. godine.
Page 35 of 47
Neke barijere ostaju
Stručnjaci mogu raditi bilo gdje u Europskoj uniji. Mnoga područja neiskorištenog potencijala, međutim, i dalje
postoje na područjima gdje integracija dulje traje:
usitnjeni nacionalni porezni sustavi sprječavaju integraciju tržišta i učinkovitost
uslužni sektor zaostaje za tržištima roba (iako poduzeća nude niz prekograničnih usluga iz kućnih ureda od
2006.)
pojedinačna nacionalna tržišta još uvijek postoje na području financijskih usluga, energije i transporta
e-trgovina među državama EU sporije se pokrenula nego na nacionalnoj razini, a postoje i značaje razlike u
propisima, normama i praksi koje primjenjuju različite države
propisi u vezi s priznavanjem obrazovanja moraju se pojednostaviti za obrazovanu radnu snagu kako bi ti ljudi
lakše pronašli zaposlenje u drugim državama EU.
Tržište financijskih usluga poseban je slučaj. EU nastoji izgraditi snažan i siguran financijski sektor, a istovremeno
pokušava izbjeći ponavljanje krize iz 2009. godine, nadzorom financijskih institucija, regulacijom složenih financijskih
proizvoda i postavljanjem zahtjeva za većim kapitalom banaka.
Page 36 of 47
zaštićena. Imate pravo na naknadu bilo da ste u EU ili izvan nje i bez obzira na to jeste li proizvod kupili u
prodavaonici, putem pošte, telefona ili interneta.
Page 37 of 47
77.Navedite i objasnite kriterije za uvođenje eura?
Svaka država članica Unije mora ispuniti pet konvergencijskih kriterija kako bi dospjela u treću fazu – uvođenje eura.
To su:
stabilnost cijena: stopa inflacije ne smije prelaziti prosječnu stopu inflacije triju država članica s najmanjom
inflacijom za više od 1,5%;
kamatne stope: dugoročne kamatne stope ne smiju varirati više od 2% u odnosu na prosječnu kamatnu stopu
triju država članica s najmanjim kamatnim stopama;
deficiti: nacionalni proračunski deficit mora biti manji od 3% BDP-a;
javni dug: ne smije prelaziti 60% BDP-a;
stabilnost tečajnih stopa: tečajne stope moraju biti unutar dopuštenih granica fluktuacije unatrag dvije
godine.
Page 38 of 47
Još jedna važna reforma, međuinstitucionalni Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i
monetarnoj Uniji, čija je fiskalna sastavnica fiskalni ugovor, stupila je na snagu 1. siječnja 2013. Fiskalni ugovor
nadopunjuje i ojačava paket od šest mjera.
Nadalje, važna Uredba (dio takozvanog paketa od dvije mjere) stupila je na snagu 30. svibnja 2013. Njome se nastoji
dodatno osnažiti fiskalni i ekonomski nadzor uspostavljanjem zajedničkih propisa za praćenje i ocjenjivanje
nacionalnih proračunskih nacrta u sklopu ciklusa Europskog semestra.
79.Što je to Euroskupina ?
Euroskupina je neslužbeno tijelo u kojem se sastaju ministri financija država iz eurozone. Cilj tih sastanaka je osigurati
bolju koordinaciju gospodarskih politika, pratiti proračunske i financijske politike država eurozone i zastupati euro u
međunarodnim monetarnim forumima.
Euroskupina Prvotno nazvan Euro-11, sastanak ministara gospodarstva i financija s područja eura preimenovan je
1997. u Euroskupinu. To savjetodavno i neslužbeno tijelo redovno se sastaje kako bi raspravilo o svim pitanjima u vezi
s neometanim funkcioniranjem područja eura i ekonomske i monetarne unije. Na te se sastanke poziva Komisija i po
potrebi Europska središnja banka (članak 1. Protokola br. 14 o Euroskupini).
Na neslužbenom sastanku Ecofina održanom 10. rujna 2004. u Scheveningenu luksemburški predsjednik vlade i
ministar financija Jean-Claude Juncker izabran je za predsjednika Euroskupine. Tako je postao prvi izabrani stalni
predsjednik Euroskupine na mandat koji je počeo 1. siječnja 2005. Ugovorom iz Lisabona ojačana je uloga
Euroskupine kako bi se povećala koordinacija na području eura. I termin Euroskupina prvi put se spominje u tom
Ugovoru (članak 137. UFEU-a). Među službenim promjenama je biranje predsjednika Euroskupine na mandat od dvije
i pol godine većinom država članica zastupljenih u Euroskupini (članak 2. Protokola br. 14 o Euroskupini).
Page 39 of 47
81.Koje prava ostvaruju građani Europske unije kroz državljanstvo Europske unije?
Prvo pravo europskoga građanina jest pravo na slobodno kretanje, rad i život na prostoru Unije. To je pravo
potvrđeno Ugovorom iz Maastrichta u poglavlju o državljanstvu.
Europske unije je donijela direktivu koja uspostavlja sustav međusobnog priznavanja visokoškolskih kvalifikacija. Ta
direktiva odnosi se na sve sveučilišne programe u trajanju od triju ili više godina, a temelji se na načelu međusobnog
povjerenja u kvalitetu nacionalnih sustava za obrazovanje i obuku.
Svaka osoba koja je državljanin države članice Europske unije može raditi u zdravstvenim, obrazovnim ili drugim
javnim uslugama bilo gdje u Uniji, osim u djelatnostima koje pokriva povlaštenost javnih vlasti (policija, vojska, vanjski
poslovi itd.). Doista, što bi moglo biti prirodnije nego zaposliti Engleza kao nastavnika engleskoga jezika u Rimu ili
ohrabriti mladog diplomiranog Belgijanca da se prijavi na natječaj za posao u javnoj službi u Francuskoj?
Od 2004. godine državljani Europe koji putuju unutar Europske unije mogu od svojih nacionalnih vlasti dobiti karticu
europskog zdravstvenog osiguranja, koja će im pomoći u podmirenju medicinskih troškova razbole li se tijekom
boravka u drugoj državi.
Prema Ugovoru iz Maastrichta svaki građanin Unije – bez obzira na nacionalnost – ima pravo glasovanja i pravo
kandidiranja na lokalnim izborima u državi u kojoj živi, kao i na izborima za Europski parlament.
To Europsku uniju približava njezinim ljudima. Državljanstvo u Uniji sada je dio Ugovora koji navodi da „svaka osoba
koja ima državljanstvo neke od članica Europske unije postaje građaninom Unije. Državljanstvo Unije je dopuna, a ne
zamjena nacionalnog državljanstva“.
82.Na koji način Europska unija štiti temeljna prava svojih građana?
Ugovor iz Amsterdama, koji je stupio na snagu 1999. godine, ojačao je koncept temeljnih prava. Uvodi proceduru za
poduzimanje koraka protiv svake države članice Europske unije koja krši temeljna prava građana Europske unije.
Proširila je i načelo nediskriminacije, tako da ne pokriva samo nacionalnost nego i spol, rasu, vjeru, dob te spolnu
orijentaciju.
Ugovor iz Amsterdama dokazuje i politiku transparentnosti Unije, dopuštajući građanima lakši pristup službenim
dokumentima europskih institucija.
Predanost Europske unije građanskim pravima potvrđena je u Nici u prosincu 2000. godine, kada je svečano
proglašena i Povelja o temeljnim pravima Europske unije. Tu je Povelju sastavila Konvencija, u čijem su sastavu bili
članovi nacionalnih parlamenata i Europskoga parlamenta, predstavnici nacionalnih vlada i članovi Komisije. Šest
poglavlja – dostojanstvo, slobode, jednakost, solidarnost, prava građana i pravda – u 54 članka donosi osnovne
vrijednosti Europske unije te građanska, politička, ekonomska i socijalna prava državljana Europske unije.
Početni članci govore o ljudskom dostojanstvu, pravu na život, pravu na „integritet osobe“, slobodi izražavanja i
savjesti.
Poglavlje o solidarnosti na inovativan način spaja socijalna i ekonomska prava kao što su:
pravo na štrajk;
pravo radnika da bude informiran i savjetovan;
pravo na usklađenost obiteljskog i profesionalnog života;
pravo na zdravstvenu skrb, socijalno osiguranje i socijalnu pomoć na području cijele Unije.
Povelja također promiče jednakost između žena i muškaraca te uvodi prava poput zaštite podataka, zabranu
eugeničke prakse i kloniranja ljudi, pravo na zaštitu okoliša, prava djece i starijih osoba, kao i pravo na učinkovitu
administraciju.
Page 40 of 47
83.Što predstavlja Schengenski prostor?
Schengenski prostor, predstavlja teritorije 26 europskih zemalja, koje su usvojile Schengenski sporazum potpisan
1985. u Schengenu, Luksemburg. Schengenski prostor u mnogo čemu funkcionira kao područje jedne države, s
tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola.
Schengenske države više ne obavljaju provjere na svojim unutarnjim granicama, ali su pooštrile nadzor vanjskih
granica. Kako bi se zajamčila sigurnost u slobodnom prostoru bez granica, te su države povećale i suradnju s
policijom, posebice putem izravnog praćenja i uhićenja bez potrebe za nalogom i prekograničnog nadzora.
Schengenski informacijski sustav omogućuje cirkuliranje upozorenja o tjeralicama ili nestalim osobama, ukradenim
vozilima i dokumentima od strane tijela za nadzor državnih granica, carine i policije.
Jedan od važnijih događaja dogodio se 1985. godine, kada su vlade Belgije, Francuske, Njemačke, Luksemburga i
Nizozemske potpisale ugovor u luksemburškom gradiću Schengenu.
Schengenske odredbe postale su dio europskog prava ugovorom iz Amsterdama 1999. iako prostoru službeno
pripadaju i četiri ne-EU države: Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska. Područje trenutačno obuhvaća populaciju od
preko 400 milijuna stanovnika te površinu od 4.312.099 km2.
Četiri članice Europske unije: Bugarska, Cipar, Hrvatska i Rumunjska su se obvezale na ulazak u Schengenski prostor.
Prije pune implementacije schengenskih pravila, svaka zemlja mora ispuniti potrebne uvjete u četiri područja: zračne
granice, vize, policijska suradnja i zaštita osobnih podataka.
Ulazak Bugarske i Rumunjske u Schengenski prostor se očekuje najranije u 2015., Hrvatska je kao cilj postavila godinu
2015., a Cipar godinu 2016.
Slobodno kretanje ljudi unutar Europske unije predstavlja sigurnosno pitanje za vlade država članica jer se više ne
kontroliraju unutarnje granice Unije. Kako bi to kompenzirali, morale su se uvesti dodatne sigurnosne mreže na
vanjske granice Europske unije. Osim toga, budući da i kriminalci mogu iskoristiti slobodu kretanja unutar Unije,
državne policijske snage i pravosudne vlasti moraju raditi zajedno kako bi se borile protiv prekograničnog kriminala.
Postignuti su dogovori o ukidanju kontrole ljudi, bez obzira na nacionalnost, na zajedničkim granicama, dogovori o
ujednačavanju kontrola granica Europske unije s državama koje nisu članice Europske unije te dogovori o uvođenju
zajedničke politike o vizama. Tako je nastalo područje bez unutarnjih granica poznato kao Schengenski prostor.
Schengenski paket i sekundarno zakonodavstvo nastalo iz njega postali su integralnim dijelom Ugovora Europske
unije, a schengenski prostor postupno se širi te je njime obuhvaćena većina članica Europske unije kao i nečlanice
Europske unije - Island, Norveška i Švicarska. Izvan ovog prostora trenutno su Bugarska, Irska, Rumunjska, Velika
Britanija, Cipar i Republika Hrvatska.
Page 41 of 47
Page 42 of 47
85.Na koji način Europska unija sprječava međunarodni kriminal?
Kako bi ta politika bila održiva, Europska unija mora uspostaviti učinkovit sustav kontrole imigracije, izvršavanje
provjera na svojim vanjskim granicama te sprečavanje ilegalne imigracije. Potrebni su koordinirani napori u borbi
protiv zločinačkih bandi koje preko svojih mreža krijumčare i nehumano izrabljuju ljude, naročito žene i djecu.
Organizirani kriminal postaje sve sofisticiraniji pa se u svojim aktivnostima koristi europskim i međunarodnim
mrežama. Terorizam je jasno dao na znanje da može djelovati s najvećom brutalnošću bilo gdje na svijetu.
Stoga je osnovan Schengenski informacijski sustav (engleski: Schengen information system - SIS). Riječ je o složenoj
bazi podataka koja policiji i pravosuđu omogućuje razmjenu informacija o osobama za kojima je raspisana tjeralica ili
se traži njihovo izručenje, ili o ukradenoj imovini, primjerice, o vozilima ili umjetninama.
Praćenje tragova nelegalno stečenih dobara jedan je od najboljih načina hvatanja zločinaca. Zbog toga, a i kako bi
presjekla financiranje zločinačkih organizacija, Unija koristi zakonodavstvo u sprečavanju pranja novca.
Najveći napredak u posljednjih nekoliko godina na polju suradnje među policijama predstavlja osnivanje Europola,
tijela Europske unije sa sjedištem u Haagu. Sastavljeno je od policajaca i carinika koji se bore protiv svekolikoga
međunarodnog kriminala: šverca droge, prodaje ukradenih vozila, trgovine ljudima i ilegalne imigracije, seksualnog
izrabljivanja žena i djece, pornografije, krivotvorenja, prometa radioaktivnim i nuklearnim materijalima, terorizma,
pranja novca i krivotvorenja eura.
86.Na koji se način odvija suradnja između država članica Europske unije na području
pravosuđa?
U Europskoj uniji trenutno postoji više različitih pravosudnih sustava koji usporedo funkcioniraju unutar svojih
državnih granica. Ako Unija želi da ljudi dijele isti koncept pravde, pravosudni im sustav život mora olakšati, a ne
otežati.
Najvažniji primjer praktične suradnje na tom području postigao je rad Eurojusta, središnje koordinacijske strukture
osnovane u Den Haagu 2003. godine. Njegova je svrha omogućiti nacionalnim istražnim tijelima i organima gonjenja
zajedničko vođenje istraga koje uključuje više država članica Unije.
Europski nalog za uhićenje, uveden u siječnju 2004. godine, ima zadaću zamijeniti dugotrajne procese izručenja.
Međunarodni kriminal i terorizam ne poštuju nacionalne granice. To znači da je potrebna zajednička politika Unije za
kazneno pravo jer suradnju između sudova različitih zemalja mogu priječiti različita tumačenja određenih kaznenih
zakona. Cilj je Unije da na tom području stvori zajednički pravni okvir za borbu protiv terorizma kako bi svojim
građanima zajamčila visok stupanj zaštite i pojačala međunarodnu suradnju na tom području.
Na polju građanskih prava Europska unija je donijela zakone koji će omogućiti primjenu sudskih odluka u
prekograničnim slučajevima koji uključuju rastave, razdvojenost, skrbništvo nad djecom i alimentaciju tako da odluke
iz jedne zemlje budu primjenjive u drugoj. Unija je uspostavila jedinstvene postupke koji pojednostavnjuju i
ubrzavaju rješavanje prekograničnih slučajeva u malim i neosporenim građanskim tužbama kao što su naplata
dugova i stečaj.
Page 43 of 47
Lisabonski ugovor popravlja metode rada Europske unije kako bi Unija u 21. stoljeću učinkovitije i sposobnije
obavljala svoje poslove.
Pomaže Uniji da bolje štiti interese građana te im omogućava da se njihov glas izravno čuje uz pomoć nove
Građanske inicijative.
Poveljom o temeljnim pravima štiti prava građana.
Povećava ulogu Europskog parlamenta i daje nove ovlasti nacionalnim parlamentima.
Donošenje odluka na europskoj razini čini učinkovitijim.
Daje Uniji jedinstven glas u svijetu.
Uvodi nove mjere za suočavanje s važnim pitanjima koja utječu na svakodnevni život građana EU-a, kao što
su klimatske promjene, prekogranični kriminal i energija.
U isto vrijeme, štiti prava svake države članice, posebice kad se radi o osjetljivim područjima poput
oporezivanja i obrane.
Page 44 of 47
Lisabonski ugovor priznaje prava, slobode i principe iznesene u Povelji o temeljnim pravima i čini Povelju
pravno obvezujućom.
91.Koje ovlasti Lisabonski ugovor daje nacionalnim parlamentima država članica Europske
unije?
Po prvi put, nacionalni parlamenti imaju izravan utjecaj na proces donošenja odluka.
U sklopu Lisabonskog ugovora, svi predloženi zakoni Europske unije moraju se slati nacionalnim parlamentima.
Primjenjuje se sustav pravovremenog upozorenja i svaki nacionalni parlament ima osam tjedana da argumentira
svoj prigovor ako misli da prijedlog zakona nije prikladan za Europsku uniju.
Ako dovoljan broj nacionalnih parlamenata država članica uloži prigovor, prijedlog se može izmijeniti i dopuniti ili
povući.
Ovakav sustav pravovremenog upozorenja omogućuje parlamentima država članica važnu ulogu u osiguravanju
da Europska unija ne prekorači svoje ovlasti uključujući se u pitanja koja se mogu bolje riješiti na nacionalnoj,
regionalnoj ili lokalnoj razini.
Page 45 of 47
Novost koju je donio Lisabonski ugovor je i to da Vijećem ministara vanjskih poslova predsjedava visoki
predstavnik Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku/potpredsjednik Europske komisije.
U drugim područjima, kao što su poljoprivreda, financije i energija, Vijećem će i dalje predsjedati ministar zemlje
nositeljice rotirajućeg šestomjesečnog predsjedanja.
Tako sustav predsjedanja EU-om postaje koherentniji i učinkovitiji.
Page 46 of 47
Europe. Po prvi je put uključena odredba o mogućnosti države članice da istupi iz Europske unije ukoliko to želi,
te se navodi postupak koji će se u tom slučaju primijeniti.
U skladu s člankom 5. stavkom 3. Ugovora o EU-u, institucije Unije mogu djelovati u ime načela supsidijarnosti
ako su ispunjena tri preduvjeta:
područje djelovanja nije u isključivoj nadležnosti Unije,
države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve predloženog djelovanja,
zbog opsega ili učinaka djelovanja uspješnije ga može provesti Unija.
Page 47 of 47