Matea Parlov 4.

Šest osoba traži autora

1. Prvi plan – zbivanja u kazalištu tijekom probe

- pripremanje scene za drugi čin „Igre uloga“
- dolaze glumci i glumice
- Prvakinja kasni kao i obično
- redatelj postaje iživciran jer glumci postavljaju glupa pitanja
- u gledalište ulazi podvornik kako bi redatelju najavio dolazak šest lica
- otac objašnjava redatelju da su oni u potrazi za autorom, no redatelj ih tjera van jer nema
vremena za luđake
- otac objašnjava kako je život prepun bezbrojnih apsurda koji ne moraju izgledati
uvjerljivo jer su jednostavno istiniti
- redatelj postaje zaintrigiran njihovom pričom te smatra da u njoj ima materijala za izvući
jednu krasnu dramu

Drugi plan . drama u drami

- autor, koji ih je stvorio i vidio žive pred sobom, nije ih htio scenski uobličiti
- otac se oženio majkom koja je bila obična seljanka, no ona se zaljubila u drugoga te je
otišla s njim i stvorila novu obitelj
- trgovac (majčin novi muž) umire te se ona sa svoje troje djece vraća natrag u grad
- majaka se počinje raditi kao krojačica kod Madame Pace koje je bavila oko na kćer
- otac se jednog dana pojavljuje kao mušterija kod Madame Pace
- otac ih sve vodi kod sebe kući
- redatelj postaje njihov novi autor
- majka pokušava razgovarati sa sinom, ali on odbija
- djevojčica se utapa, a dječak se upuca
- redatelj ne zna je li sve bila stvarnost ili fikcija (gluma)
2. prekid scenske iluzije:
scenska iluzija se prekida dva puta:
1. put – svi napuštaju scenu
„(Redatelj i Šest Lica prijeđu preko pozornice i nestanu. Glumci ostanu pomalo zapanjeni,
zbunjeno gledajući jedan drugoga.)
Čavrljajući tako, Glumci napuštaju pozornicu; dio ih izađe na vrata u dnu pozornice, dio
se vrati
u svoje garderobe. Zastor ostaje podignut. Predstava se prekida na dvadesetak minuta.“
2. ,Put – tehničari zabunom spuštaju zastor
„Odozgo se na pozornicu spusti bijeli zastor. REDATELJ: Ma ne bijele! Rekao sam neba! Ma
nema veze, pusti: snaći ću se. (Dozivajući):Hej, električar, gasi sve i daj mi malo ugođaja...
ugođaja mjesečine... Plavo, plavo odozgo, i plavo na platnu, reflektorom... Tako! Dosta!
Stvorit će se, na zapovijed, tajanstvena, mjesečinom odišuća scena koja Glumce navodi da
govore i da se kreću baš kao da je večer, u vrtu, pod mjesečevim zrakama.“
3. Dijelovi u kojima se ne raspoznaje stvarnost od fikcije
„Prvak: Ma kakvi mrtav! Sve je to privid! Fikcija! Nećete valjda povjerovati!; Otac: Ma kakva
fikcija! Zbilja! Zbilja, gospodo! Zbilja!“
„Vrata na dnu će se otvoriti i načinivši par koraka, istupit će Madam Pace, očajno debela
ženturača s pompoznom vunenom vlasuljom boje mrkve i žarkocrvenom ružom zataknutom
sa strane, na španjolski način; napadno namazana, obučena u nezgrapno otmjenom stilu u
upadljivo crvenu svilu, s lepezom od perja u jednoj ruci, druge ruke uzdignute da bi mogla
pridržavati između dva prsta upaljenu cigaretu. Istoga trena, čim se pojavi, Glumci i Redatelj
šmugnu s pozornice vrišteći prestrašeno: strmoglavit će se niza stepenice i pokušavati pobjeći
prolazom između sjedala. Pastorka će, naprotiv, pritrčati Madam Pace, ponizno kao da prilazi
gospodarici.“ – nikome nije jasno odakle se ona pojavila, ne znaju je li stvarna ili fikcija
„REDATELJ (svladavši prvotno iznenađenje, ljutito): Kakvi su sad to trikovi?“ – redateljeva
reakcija na pojavu Madame Pace (nije siguran što se zbiva)
„OTAC: Ali živa je, živa i ona!“
1. Odnos glumaca i osoba
Prvakinja smatra da je bolja glumica od šest osoba (pogotovo od Pastorke) koje su došle u
kazalište. Ne slaže se s Pastorkom te ju ne želi glumiti u drami jer odbija sudjelovati u
vulgarnim scenama. Smeta joj to što Prvak očijuka s Pastorkom. Pastorka smatra da Prvakinja
nije dorasla zadatku da nju glumi te joj je to smiješno. Prvak cijelu situaciju smatra
apsurdnom, ali ga to ne sprječava u očijukanju s Pastorkom. Također smatra da je bolji
glumac od lica. Glumci su zbunjeni, izgubljeni te ujedno izruguju ŠEST LICA. Redatelju na
početku nije bilo jasno što se događa te se prema licima odnosio bahato, nazivao ih luđacima
te tjerao iz kazališta, no kada je shvatio da napokon može postati autor zaintrigirala ga je
životna priča lica. Pravi se glumci iz kazališta dakle ne slažu dobro s osobama, no ni one se
međusobno dobro ne slažu tako da je zapravo cijelo vrijeme sve nekako kaotično.
„PRVAKINJA: Zahtijevam da me se poštuje, ili odlazim.“
„PRVAKINJA (uvrijeđeno): Znat ću ga proživjeti i ja, ne sumnjajte, samo da se uhvatim posla!“
„PRVAKINJA: Ah, ako misli da ću ja pristati na takve šale...“
„PRVAKINJA: Pa da, čas posla!
(Prvaku): Možemo odmah probati, ne?“ – samouvjerena i zahtijeva poštovanje koje ne daje
drugima (Pastorci) „PRVAKINJA: Bit ću u crnini, i to mnogo primjerenije od vas!“ – obraća se
Pastorci
„PRVAK (gotovo istovremeno): Gdje smo, što se događa?“
„PRVAK (bahato ustajući i primičući mu se, praćen veselim i mladim Glumicama koje se
smiju): Ja,
ako vam je to po volji.“
„GLUMCI (kao gore): Mora da je lud!“
„Svi Glumci prasnu u gromoglasan smijeh.“ – izrugivanje
„GLUMICE (skidajući šešire, pokoja također i ogrtač, smijući se i dalje, noseći ih do vješalica i
vješajući ih tu i tamo):
— Pa zašto ne?
— Evo ga!
— Ali ovo je zbilja smiješno!
— Moramo ih izložiti?“ – zbunjeni, ali rade ono što im se kaže“
„REDATELJ (uspinjući se, u iskušenju, natrag na pozornicu): Uh... skoro, skoro bi moglo... Do-
vodite me u iskušenje... Onako, iz šale... Moglo bi se doista probati...“
„(Užasnuti pokreti Glumaca.)“
2. Tematizacija odnosa život – umjetnost:
„(Odmah potom Redatelju): Mislim, vidite, autor koji nas je stvorio, žive, više nije htio, ili
istinski nije mogao, donijeti nas na svijet umjetnosti. A to je bio prvi zločin, gospodine, jer tko
ima udes roditi se kao živi lik, može se i smrti nasmijati u lice! Više ne umire! Umrijeti će
čovjek, pisac, instrument stvaranja; no stvorenje neće umrijeti, nikada! A da bi živjelo vječno,
ne mora imati nikakav poseban dar ni činiti čuda. Tko je bio Sancho Panza? Tko je bio
Abbondio? Pa ipak žive vječno, jer su – žive klice – imali sreću pronaći plodnu utrobu, maštu
koja ih je znala uzgojiti i othraniti, podariti im vječni život!“
„OTAC: Ma kakva književnost! To je život, gospodine! Strast!“
3. Avangardna drama:
- Teme apsurda – stvarni ljudi „glume“ sebe, a glumci glume stvarne ljude
- Koriste se tehnike „drama u drami“ i „ogledalo drame“ – „sukob“ prvog plana (zbivanja u
kazalištu) i drugog plana (drama u drami)
- Nailazimo na groteskne elemente
- Isprepletanje iluzije i stvarnosti
- Relativnost isitne
IZBRONI ZADATAK:
Osmislite slogan kojim čete se založiti za skidanje maski u stvarnom životu:
I iza najsavršenije maske krije se čovjek koji zbog nečega pati.
Skini masku i budi ono što jesi!