Pitagora

Pitagora je rođen na otoku Samosu, blizu obale današnje Turske. Procjenjuje

se da je živio između 570-450 godine prije Krista te se u svojim 40-im godinama
odselio u grad Croton smješten u Južnoj Italiji. Tamo je napravio većinu svojih
otkrića i dostignuća. Do rođenja Isusa Krista smatralo se da je on bio temelj za
grčku filozofsku tradiciju i daljnji razvoj čovječanstva.
Pitagorino pitanje „Kakva su bila uvjerenja i praksa povijesnog Pitagore“ jest
pitanje koje je postavlja specifično za Pitagoru iz razloga što jako malo znamo o
njemu. Tomu je razlog to što Pitagora dokazano nije napisao niti jedan tekst o
svojim učenjima. Drugi je razlog to da nije postojao opširni prikaz Pitagore niti
onoga čime se on točno bavio ,sve je bilo jako sažeto i umanjeno. Treći razlog bi
bio da su preživjeli samo mali fragmenti od dokumenata koji su opisivali
Pitagoru, prema tome se ne može odrediti cjelina dokumenta i napraviti
konkretan zaključak. Sljedeći argument za Pitagorino pitanje jest taj da se ne
podudaraju sačuvani fragmenti koji opisuju Pitagoru ,što znači da ne postoji
mnogo dokazanih istina o Pitagori. Zadnji argument jest taj da je Pitagora bio
vrlo popularan za svoje vrijeme i poslije ,pa je mnogo njegovih sljedbenika
krivotvorilo tuđe dokumente i teze u njegovo ime. Pitagora je bio poznat po
tome što je bio majstor matematike i znanstvenik. No njegova prva dostignuća
nemaju veze sa znanostima. U početku bio je poznat kao poznavalac religijskih
rituala. Također je bio stručnjak za sudbinu duše nakon smrti, mnogi su ga
smatrali čudotvorcem jer se mislilo da može biti na dva mjesta u isto vrijeme .
Bio je još poznat po svom specifičnom načinu života koji je uključivao mnoge
norme, osobito što se tiče prehrane. Iako je sva ova dostignuća važno
napomenuti, Pitagora je daleko najpoznatiji bio u području matematike.
Pitagora i njegovi učenici se nisu bavili računskom matematikom ,već su se
bavili brojevima te što oni označavaju u prirodi. Njihovo mišljenje je bilo da se
sve u prirodi vrti oko brojeva te da se svemu može pridati broj. Daleko
najpoznatije matematičko Pitagorino otkriće je njegov teorem da u trokutu
zbroj kateta na kvadrat je jednak hipotenuzi na kvadrat. Taj teorem se koristi u
svakodnevnoj matematici te opće je prihvaćen. Još jedna stvar na kojoj je
Pitagora bio specifičan jest njegovo promatranje kozmosa. On je tvrdio da je
svemir kružnog oblika u čijoj se sredini nalazi „centralna vatra“ koja je
predstavljala Sunce. Također je tvrdio da se svaki planet okreće oko središnjeg
plamena i jedan je od prvih koji je dao teoriju izmjenjivanja dana i noći kao
razliku Zemljine pozicije prema Suncu. Također je smatrao da su planeti Božji
instrumenti te da su Sunce i Mjesec utopijski otoci na koje idu smrtnici ako se
dobro ponašaju tijekom života. Tu je razvio i teoriju „harmonija sfera“ kao
harmonije koju čine planeti dok se okreću oko Sunca. Njegova učenja o
kozmosu su kasnije nastavili filozofi Filolaj i Arhit. Kao što sam spomenuo
Pitagora je bio stručnjak za sudbinu duše poslije smrti. Ovdje je tvrdio da je
duša vječna te da samo mijenja tijela. Kako je došao do te teorije nije utvrđeno
ali neki filozofi i pjesnici poput Empedoklea tvrde da se sjeća prošlih života. To
se također može vidjeti po tome što je tvrdio da se sjeća svojih prethodnih
četiri života. Za Pitagoru se govorilo da je čudotvorac te da ima zlatno bedro
zbog kojeg može biti na više mjesta u isto vrijeme. Njegovi sljedbenici su
smatrale da postoje dvije vrste razumnih bića. Jedna je bio on a druga su bila
božanstva. Njegov način života je bio jako specifičan i normiran. Živio je radeći
spiritualne rituale koji potpomogli njegovim učenjima. Što se tiče prehrane bio
je jako striktan i imao je mnoge norme. Te norme nisu potvrđene ali se sumnja
da je bio vegetarijanac. Osim normi u prehrani imao je norme i u životu.
Naprimjer obuvao bi prvo desnu cipelu pa lijevu. Sve te norme također su
poštovali Pitagorejci. Oni su bili Pitagorini sljedbenici koji su nastavili proširivati
njegova učenja i širiti njegovu mudrost.
Teza Pitagorejaca govori da se sve vrti oko brojeva te da se svemu mogu
pridati brojevi. Antiteza za ovakvu tezu ide tako da brojevi nisu postojali prije
nego što su ih ljudi izmislili te prema tome sve što oni dokazuju i tvrde je
izmišljeno i ne poklapa se sa istinom.
Pitagora je bio jako važna ličnost za čovječanstvo te bez njega ljudi nebi
razumjeli neka pravila prirode i čovječanstvo nebi bilo tako razvijeno.