Knjige.

Club Books

1
 Knjige.Club Books

Naslov izvornika
When The Scoundrel Sins

Anna Harrington

KAD
zavodnik
SAGRIJEŠI

S engleskoga preveo
MATEJ KOVAČEVIĆ

2
 Knjige.Club Books

Posvećeno Sari Younger, koja me nagovorila da pišem o braći

Carlisle, i Brittney Papadopoulos, mlađoj sestri koju sam
oduvijek htjela.
Posebne zahvale Michele Bidelspach što je tako divna lektorica,
Jessie Pierce što trpi moje prohtjeve e-porukama i Mariji Rose
što je imenovala batlera.

3
 Knjige.Club Books

PROLOG

Mayfair, London
Travanj 1816.

Š irom otvorenih očiju, osamnaestogodišnja Annabelle Green odmaknula se od

Quintona Carlislea, uz čiji se čvrsti torzo tako skandalozno bila prislonila.
Privela je ruku usnama. Nabreknulim, vrućim, vlažnim... O, nebesa, poljubio ju
je.
Dragi Bože, pa ona mu je dopustila!
Zauzdala je samooptužujući vapaj. Dopustila? Gotovo se bacila u njegovo
naručje radi poljupca.
- Annabelle? - zazvao ju je nježno i obzirno. Buka prenapučena bala grofice
sv. Jakova jedva je dopirala do njih ispod ružom obrasle sjenice na dnu vrta,
gdje su ih obavijale tamne sjene.
Gledala je u njega zatečeno, ne znajući što reći. Samo nekoliko trenutaka
prije bila se iskrala kroz balkonska vrata knjižnice da izbjegne vrevu zabave i
prečacem zaobišla vrt kako bi si dala nekoliko minuta mira u kojima nije
predmet ismijavanja i trača drugih dama, koje su smatrale da se precjenjuje. Ipak
je ona samo grofičina pratiteljica bez ikakva prava da nosi svilu i dragulje te da
pleše sa zamamnom gospodom.
No u sjeni je nabasala na Quintona Carlislea te se iznenada našla u njegovim
rukama, primajući najčudesniji poljubac koji je mogla zamisliti.
- Je li sve u redu? - pitao je. Prema izrazu njegova zasjenjena lica bio je
jednako zadivljen kao i ona.
- Po-poljubio si me - šapnula je kroz prste koje je zaboravila odmaknuti od
usana.
- Naravno da jesam. - Vragolasti smiješak provirio je preko njegovih usana.
- A ti si mi uzvratila poljubac.
- Naravno da nisam!
Podigao je obrvu, zaintrigiran njezinom očitom laži.
Annabelle je uzdahnula. To nije bio neki tamo poljubac. To je bio potpuni
zagrljaj, pohlepan i gladan, pun grickanja i sisanja i lutajućih ruku.
- Volio bih ovo ponoviti. - Zakoračio je kako bi joj se približio. Njegov
gorući pogled zapeo je na njezinim usnama. - Vrlo rado.

4
 Knjige.Club Books

Ruka joj je skliznula s usana, ne kako bi ga potaknula, nego zato što je bila
krajnje zbunjena. Što ih je, zaboga, spopalo?
- Ali mi se i ne sviđamo jedno drugomu! - zacičala je.
Ili se barem ona nije sviđala njemu.
On je bio Quinton Carlisle, zaboga. Poznavala ga je od svoje desete godine.
Oduvijek je imao lepršavi osmijeh od kojega bi joj zatreperili leptirići u trbuhu
te zlaćanu markantnost na koju bi i sam Adonis bio ljubomoran. Jedan od
najšarmantnijih zavodnika u Londonu, koji je već u dobi od dvadeset jedne
godine privlačio poglede udovica i supruga kamo god bi pošao. Belle bi trebala
biti ili pod zemljom ili u osamdesetoj da na nju ne utječe njegova privlačnost.
No, jednako tako, on je bio i prokletstvo njezina postojanja. Činilo se kao da
mu nikada neće dosaditi zadirkivati ju, što je i činio od djetinjstva. Bili su
prijatelji, dakako, no ovoga proljeća kao da je uživao dovoditi je do bijesa dok
joj para ne bi krenula na uši. Dok je ona o njemu sanjarila, on se na nju jedva
obazirao.
Sve do večeras, kada ju je obgrlio svojim rukama. Njegovo čvrsto tijelo,
priljubljeno uz njezinu meku figuru, njegove usne isprepletene s njezinima,
mameći poljubac za poljupcem dok joj se ne bi činilo da će eksplodirati od
pulsirajuće žudnje kojom ju je protkao. Oh, kakva je divna usta imao! Nije ni
čudo što su se sve te žene britanske elite gotovo bacale na njega. Zašto bi se
zamarale njegovim ugledom kao divljim Carlisleom kada se ovako božanstveno
ljubio?
No Belle nije bilo svejedno. Njezin ugled visio je o niti već samim time što
je bila to što jest. Nitko doli kćeri beskućnice, jedne od bivših spremačica lorda
Ainsleya kojoj su se on i lady Ainsley dovoljno smilovali da je prime.
Siromašna grofičina pratnja čija je majka bila pokojna, a otac osuđeni robijaš.
Unatoč pokušaju lorda i lady Ainsley da je uzdignu u očima društva, nijedna
osoba na večerašnjem balu nije je bila spremna prihvatiti - što su joj, opetovano,
davali do znanja.
Ovime si je samo još više ugrozila već ionako nestabilan položaj u društvu.
O nebesa, kako si je mogla dopustiti ovakvu situaciju? I to s Quintonom
Carlisleom od svih ljudi! Zavrtjelo joj se u glavi od svega.
- Ali ti mi se doista sviđaš, Belle - ispravio ju je svojim hrapavim glasom.
U tom trenu joj je vrtlog u glavi umalo zavrnuo vratom. Ona... mu se sviđa?
Usta su mu lebdjela iznad njezinih dovoljno blizu da osjeti toplinu njegova
daha kako pleše preko njezinih usana. - Mogu ti pokazati koliko, ako mi ne
vjeruješ.
Pritisnula je dlan o njegova prsa kako bi ga odgurnula, no njezini izdajnički
prsti ukopali su se u brokat njegova prsluka ne bi li ga zadržali. - Zašto si me
tako poljubio?

5
 Knjige.Club Books

Spustio je glavu kako bi im nakratko združio usne, no taj čin bio je toliko
više od laganog poljupca. Obećavao je toliko drskih stvari koje bi joj radio samo
kada bi mu dopustila... Ali divno primamljivih stvari. - Zato što sam želio.
Nacerio joj se kroz sjenu, a zatim se nagnuo kako bi je opet poljubio, ovoga
puta s naočigled više namjera od blagog dodira usana.
Ruka joj je poletjela do njegova ramena kako bi ga zaustavila. - Zašto si me
poljubio, Quintone?
Odmaknuo se zatečen njezinim pitanjem, a zatim je nježno odgovorio: -
Iskreno? Ne znam.
Pa to je upravo ono što svaka mlada dama želi čuti nakon svoga prvog
poljupca! Nije se mogao dosjetiti ni brze laži kojom bi se opravdao ili barem
umiljatog komplimenta koje je tako vješto udjeljivao ostalim damama.
Očigledno nije vrijedna ni isprazna dodvoravanja.
Oči su mu svjetlucale. - Annabelle, ti zasigurno nisi tip žene s kakvom inače
završim u sjenama.
Sirova iskrenost te izjave zarezala joj se u prsa, no on se nasmijao kao da mu
je sva ta neugodnost njihove situacije komična.
Trepnula je, no nije uspjela odagnati suze koje su se nakupljale u njezinim
očima. - Tebi je ovo samo igra? - Samo još jedan od načina kojim bi je
zadirkivao i mučio? Znala je da je zavodnik, ali nikada nije mogla ni zamisliti da
će pasti ovako nisko!
Izraz lica mu se uozbiljio pod okriljem sjena. - Isprva, da - priznao je. - Ali
nije tako završilo.
Ljutnja i stid ključali su u njoj. Odgurnula ga je kratkim vapajem i okrenula
se ne bi li pobjegla od sjenice, i tada se spotaknula.
Stopalom je zapela o korijen i strovalila se prema naprijed. Izbačena iz
ravnoteže i bez mogućnosti da se zaustavi, udarila je ramenom o potporanj
ulaza. Zvuk paranja tkanine dopro je do njezinih ušiju samo trenutak prije nego
što je koljenima zarila u zemlju. Paralizirana šokom, na trenutak nije mogla
učiniti ništa drugo doli ostati nepomična, s rukama i koljenima na zemlji,
glavom obješenom od užasa i haljinom gotovo svučenom s njezina tijela.
- Belle! - Posegnuvši za njezinom rukom, Quinton je kleknuo pokraj nje. -
Jesi li ozlijeđena?
Držeći oči čvrsto sklopljenima unatoč vrućim suzama, odmahnula je
glavom. Bila je to laž jer joj se srce raspuknulo.
Pomogao joj je da ustane. Othrvala se njegovoj pomoći, rukama čvrsto
priljubljenima uz svoje tijelo ne bi li održala haljinu na mjestu, kao da će ujedno
tim činom fizički odagnati sramotu koja je izvirala iz nje. Vid joj je bio previše
zamućen suzama i sjenom da bi mu mogla bistro vidjeti lice i - oh, nije li na

6
 Knjige.Club Books

tomu bila zahvalna! Ne bi mogla izdržati njegovo sažaljenje, a poniženje bi je

usmrtilo.
- Jesi li dobro? - tiho je zahtijevao, obuhvaćajući njezina ramena objema
rukama kako se ovoga puta ne bi opet istrgnula.
Prigušila je jecaj. - Moja tunika... - Uništila je svilenu haljinu boje bisera i
slonovače za koju je lady Ainsley inzistirala da je nosi na svojem prvom balu.
Njezin rasporeni korzet zjapio je otvoren oko njezinih grudi, a suknja joj je bila
uprljana zemljom.
- Dopusti mi da ti pomognem. - Posegnuo je za njom.
- Odlazi! - Istrgnula se od njega. - Nisi li mi priuštio dovoljno za večeras?
Gledao je u nju u nevjerici, s usnama spremnima za ljutiti prijekor, a onda je
suzio oči. - Nisam učinio ništa...
- Carlisle! - Muškarčev glas, popraćen neskladnim smijehom, odzvanjao je
tihim vrtom. - Tu si!
- Bože! - uzviknuo je pokušavajući je ogrnuti jaknom, no bilo je prekasno.
Dvojica muškaraca nabasala su na njih u mračnom vrtu, s upaljenim
cigarama i viskijem u rukama. Zastali su vidjevši Belle u njezinoj poderanoj
haljini i Quintona s napola skinutom jaknom, a onda su im se lica ozarila
pohotnim osmijesima i zubima osvijetljenima mjesečinom.
- Izgleda da je zauzet - primijetio je prvi.
Drugi je obgrlio svog prijatelja oko ramena te kucnuo čašom o njegova prsa.
- Čini se i vrlo uspješno.
Belle je preplavio novi nalet poniženja i lecnula se od pohotnih pogleda
dvaju muškaraca koji su polako upijali prizor, promatrajući je cijelu, od uprljana
poruba haljine do razderana korzeta. Okrenula se, no bilo je prekasno. Sigurno
su je već prepoznali, unatoč sjenama. Što li su tek mislili da su ona i Quinn
radili.
- Odlazite! - zarežao je, ubacujući se između nje i muškaraca, šakama
skupljenima uz bokove.
Prvi muškarac cvoknuo je jezikom. - I da prepustimo tebi čitavu zabavu?
Belle ga je prepoznala. Bio je to Burton Williams, najmlađi sin vikonta
Houghtona. Želudac joj se zgrčio. O, Bože, ne taj besposličar i muška tračara!
- Moram priznati da nisam očekivao da si žena takvih načela - Williams je
promrmljao prezirno.
Belleina prsa stisnula su se toliko da nije mogla disati; bila je sigurna da će
joj srce stati pod tolikim pritiskom. Spustila je glavu kako bi sakrila lice dok joj
je prva suza jurila niz obraz.
- Odlazite! - Quinton je ponovio, režeći kroz stisnute zube. - Ovo vas se ne
tiče.

7
 Knjige.Club Books

Ignorirajući to, Williams se nasmijao. Bilo mu je prezabavno koriti Quinna i

ponižavati Belle da bi otišao. - Razderao ti je haljinu, nije li, dušice?
Drugi muškarac potapšao je Williamsa po ramenu, pokazujući prema
njezinoj suknji. - Prije ili nakon što se našla na koljenima, što misliš?
Quintonovo široko tijelo učvrstilo se od bijesa tolikim intenzitetom da je
vidljivo pulsiralo na ponoćnom svjetlu. - Nestanite! - naredio je. - I da nikomu
niste ni riječ rekli o ovome.
- Ili što? - Williams je provocirao bacivši čašu u grmlje kako bi mu ruke bile
slobodne za borbu.
Zabava je isparila iz dvojice muškaraca. Uspravili su se, stisnutih čeljusti.
Napetost se osjetila u zraku poput elektriciteta.
- Quinne, nemoj!
Oslonila se dlanom na njegovu desnu ruku kako bi spriječila šaketanje koje
je trebalo uslijediti jer će sigurno svi iz plesne dvorane nahrupiti van ako izbije
tučnjava u vrtu. Cijeli bi je London vidio u ovakvom stanju, a zaključci o njoj i
Quintonu, do kojih su stigli Williams i njegov prijatelj, letjeli bi na sve strane.
- Samo otiđite. Molim vas.
Oči su mu iskrile poput kremena. - I da im dopustim da te ovako vrijeđaju?
- Da! - jedva je uspjela izustiti, bojeći se da će briznuti u plač. - To ne znači
ni...
- Tucaš plavušu štrebericu? - Nasmijao se prijatelj. - Poprilično očajno.
- Osim ako plave štreberice nemaju okus po borovnicama. Imaju li, Carlisle?
- Williams je zakoračio prema Quinnu. - Je li borovnica dozrela? Je li spremna
prsnuti na jeziku?
Mišići Quinnove ruke napeli su se pod njezinim prstima dok mu je ljutnja
prelazila u bijes.
- Quintone, nemoj! - molila ga je. - Preklinjem te.
Odgurnuo joj je ruku i stisnutim šakama zakoračio naprijed, ravno u dvoboj.
U jednom su trenu sva trojica izmjenjivala udarce koje su pratili gnjusni zvuci
sudaranja šaka s tijelima.
Obuzela ju je panika. Ne smiju je uhvatiti ovdje, ne dok izgleda ovako! Ne
dok se jedan od Mayfairovih najdražih zavodnika šaketa zbog nje.
Bez razmišljanja i znajući samo da mora pobjeći prije nego što je vide,
otrčala je do kuće. U očaju se nadala pronaći sobu za odmor gdje bi se mogla
skriti dok je lady Ainsley ne spasi i probudi iz ove noćne more.
- Belle, čekaj! - Quinn je povikao. Pogledala ga je preko ramena i vidjela
kako je zadao Williamsu udarac od kojega se ovaj strovalio. - Stani!
Upravo zadnje što joj je bilo na pameti bilo je gledati ga u oči u svojoj
sramoti ili svjedočiti kako ga mlate zbog nje. Čuvši ga kako trči prema njoj,

8
 Knjige.Club Books

napuštajući borbu da bi je uhvatio, dala se u još veći bijeg kroz tamne sjenke
prema vratima verande. Drhtavom rukom pokušala je zgrabiti kvaku.
- Annabelle, ne!
Širom je otvorila vrata i požurila se unutra. Zastavši usred koraka, zatomila
je tihi krik iznenađenja ugledavši četiri najveća aristokratska zabadala kako
sjede u knjižnici. Zurili su u nju kao da joj je mjesto u nekakvu kokošinjcu, a ne
u velebnoj kući i u njihovoj nazočnosti. Pogledima su je polako secirali,
upijajući prizor poderana i visećeg korzeta, blatnjavih mrlja na haljini... O,
Bože.
Quinton ju je sustigao tek trenutak poslije. Izgledao je razbarušeno i
raščupano od borbe. Znalački osmijesi ozarili su lica žena, a njihove oči sjale su
kao u bijena koje se pripremaju uživati u gozbi. Protuha i žena koju su smatrali
preniskoga roda da bi bila jedna od njih.
Skinuo je jaknu i prekrio njezina ramena, no bilo je prekasno. Šteta je
učinjena. Njezina rastrgana i prljava haljina pružila im je sve dokaze - i streljivo
- da je unište.

9
 Knjige.Club Books

PRVO POGLAVLJE

Cumbria, Engleska, u blizini granice sa Škotskom

Listopad 1822.

nnabelle je stala tijekom šetnje s lady Ainsley vrtovima dvorca Glenarvona,

A gledajući prema poslijepodnevnom suncu dok je polako tonulo prema
obzorju. Još jedan dan, izgubljen.
Šapnula je s težinom u grudima. - Još samo jedan mjesec. - Odlučno
kimnuvši, grofova udovica obgrlila ju je gladeći joj ruku. - Još uvijek imaš
dovoljno vremena.
Belle nije bila toliko sigurna. Nije li posljednjih šest godina proletjelo u tren
oka, a ona je još uvijek neudana, i to mjesec dana prije svog rođendana i
krajnjeg roka za njezino nasljedstvo?
Uvlačeći duboki dah, pogledala je preko vrtova prema prostranoj vizuri
imanja Cumbrie koje je voljela, sa svojom rijekom i dolinom te poljima vrijeska
u daljini koja su se prostirala do plavih planina.
Darovano ljubimcu tadašnjega kralja tijekom engleskoga građanskog rata,
imanje je isprva zamišljeno kao prva crta obrane protiv škotske invazije.
Prenošen naraštajima u obitelji pokojnog lorda Ainsleya kao cijenjen premda
financijski oskudan imetak, lociran toliko daleko na sjeveru da bi ga malo jači
vjetar mogao prevrnuti u Škotsku.
Ipak, Annabelle je voljela svaki kameniti i vrijeskom prekriveni kutak tog
mjesta. Nakon djetinjstva provedenog seleći se s mjesta na mjesto, nekad i usred
noći kako bi izbjegli očeve lihvare i često ne znajući kada će sljedeći put
objedovati, mir i stabilnost Glenarvona i dalje joj su joj se činili poput sna. Za
samo mjesec dana, kada navrši dvadeset pet, imanje će pripasti njoj.
Ako se uda.
U protivnom će ga izgubiti zauvijek. Imanje će pripasti crkvi, a Belle će
izgubiti sve... planine i divljinu, dražesne ovce i njihove pašnjake, čak majušno
jezerce gdje je plivala u ljetnim večerima. Jedini istinski dom koji je poznavala.
To je bila nepodnošljiva situacija u kojoj se zatekla. Jednako kao što je znala
da je ljubav glavni krivac.
Osjećajući njezinu rastresenost, udovica je potiho dodala: - Samo smo htjeli
najbolje za tebe, draga.

10
 Knjige.Club Books

- Znam. - Belle joj je stisnula ruku s ljubavlju i okrenula se prije nego što je
lady Ainsley mogla uočiti tragove suza u njezinim očima.
Lady Ainsley i njezin pokojni muž oduvijek su voljeli Belle, otkako je došla
živjeti kod njih sa svojih deset godina. Njezina je majka preminula od vrućice, a
njezin otac, koji nikad nije bio dio njezina života, osim kako bi im prouzročio
još veću bijedu, bio je osuđen na zatvor prije dvije godine. Nije imala druge
rodbine koja bi je prihvatila.
Budući da joj je majka radila za grofa, a kako lady Ainsley nije imala svoje
djece, pokušala joj je pomoći odgajajući njezinu kćer kao svoju pratnju. Tako su
je prihvatili u svoje živote i odnosili se prema njoj kao prema vlastitoj kćeri.
Doista, jednako dobro kao i prema trima kćerima lorda Ainsleya iz prvog braka,
s divnim obrazovanjem, svim haljinama i dodatcima koje je željela te sigurnim i
stabilnim domom. Također su željeli da bude dobro zaštićena do kraja života.
Stoga joj je lord Ainsley oporukom ostavio dvorac Glenarvon, koji bi u
skrbništvu držao novi grof - ali samo ako se uda do svoje dvadeset pete godine.
Nakon toga bi imanje nadgledao njezin suprug te bi time ono bilo nedokučivo
hulji od njezina oca.
No put do pakla popločan je dobrim namjerama, a u namjeri da je zaštite,
nehotice su joj bili naudili, budući da je do njezina dvadeset petog rođendana
bilo jedva mjesec dana, a ženika nije bilo nigdje na vidiku.
- Imamo plan i uspjet će - podsjetila ju je lady Ainsley, referirajući se na niz
čajanki i zabava koje su naumili održati. Najpoželjnija gospoda čitavog područja
bit će pozvana kako bi Belle dobila priliku upoznati ih te odlučiti je li jedan od
njih dostojan titule supruga. Ishitrena utrka u malom.
Dakako, napokon je došlo i vrijeme da se obznani kako je dvorac Glenarvon
dio njezina miraza. Uz grofičino dopuštenje, Belle je svima oduvijek tajila tu
činjenicu, osim nekolicini povjerljivih ljudi kojima je i osobni interes bio
upleten u samo imanje: nadstojnik imanja, obiteljski pravnik i sir Harold
Bletchley, koji je posjedovao susjedno imanje. Strahovala je da će biti
preplavljena lovcima na ostavštinu, koji bi se htjeli domoći zemlje više nego što
bi htjeli nju samu, i da će završiti u braku poput svoje majke. Onakvom u kojem
bi nedostatak muževe ljubavi prema njoj pretvorio tu bračnu zajednicu u noćnu
moru.
Ali sada, s nadolazećim datumom i nestašicom prosaca, nije imala izbora
doli obznaniti svoj miraz i razmotriti brak iz interesa.
- Uvijek možeš računati na sir Harolda - spontano je izjavila lady Ainsley. -
On bi bio sjajan muž.
Belle se zgrčila. Istina, sir Harold bio bi sjajan muž. Samo ne za nju. Ne ako
želi uživati u razgovorima sa svojim mužem, a da se ne tiču isključivo lova i
lovačkih pasa.

11
 Knjige.Club Books

Oh, sir Harold nije bio zločinac ni u kojem smislu te riječi, no jednako tako
nije bio ni ljubazan muškarac za kojega bi slutila da će je usrećiti, muškarac koji
bi svoju ženu smatrao istinskim partnerom u braku, jednako sposobnom voditi
imanje i jednako vrijednom poštivanja.
Lady Ainsley nabrajala je njegove vrline kao da čita kvalifikacije s liste za
škole bontona. - Ima svoje imanje i pozamašno bogatstvo, respekt aristokracije i
vrlo dobru obiteljsku povijest... Prema svim načelima bio bi idealan za tebe.
Trebala bi ponovno razmotriti njegovu ponudu.
Belle je suzbila nagon za plačem. Lady Ainsley pokušavala je biti od
pomoći na svoj način i nije bila u krivu. Mlada dama Belleine loze - točnije,
njezina nedostatka - nikada se ne bi mogla udati za gospodina ni na koji drugi
način osim pomoću miraza kao što je njezin. Doduše, Belle nikada nije marila za
status ili svoje mjesto u društvu, osim kako bi ugodila lordu i lady Ainsley. Ni
najmanje je nije bilo briga hoće li do kraja života biti prezirana ili objeručke
prihvaćena. Okrenula je leđa društvu prije šest godina kada je ono okrenulo leđa
njoj. Jedino što joj je trenutačno bilo važno jest nastaviti živjeti upravo ovdje, u
domu koji je voljela, okružena ljudima do kojih joj je stalo.
Doduše, nije planirala da će za ostvarenje toga scenarija biti prisiljena stupiti
u brak koji ne želi.
- Ne bih rekla da on i ja pristajemo jedno drugome - uzvratila je prije nego
što je lady Ainsley mogla protumačiti njezinu šutnju kao suglasnost. - Vjerujem
da bih trebala tražiti dalje.
- Bitno je da zaista nastaviš tražiti - upozorila ju je lady Ainsley s potpunom
privrženošću jedne majke. - Bojim se da si srasla s idejom bezbračnosti.
- Nisam protiv braka - branila se Belle. - To je potpuno solidna institucija.
No jednako tako nije bila jedna od onih mladih dama koje je željno iščekuju,
koje sve svoje slobodno vrijeme troše na dotjerivanje i spletkarenje ne bi li
ugrabile najboljeg muža visokog staleža i velikog bogatstva.
- Želim brak koji će se temeljiti na poštovanju, prijateljstvu, zajedničkim
interesima... ljubavi. Brak poput vašega - dodala je nježno, sigurna da u njezinu
glasu udovica može čuti divljenje ljudima koji su joj postali drugi par roditelja.
Brak iz ljubavi doista je staromodna ideja, točnije zamisao koja je zasigurno
trn u oku suvremenoj normi prema kojoj je elitnim damama privrženost
posljednja stvar na pameti prilikom razmatranja braka. Belle je na primjeru
svoje majke iz prve ruke svjedočila što se može dogoditi ženi koja se zatočila s
muškarcem kojega nije zanimalo pravo partnerstvo kakvo bi trebalo činiti brak.
Belle nije briljirala u matematici, ali je svakako mogla brojiti do devet mjeseci i
bila je duboko svjesna da je njezin neplanirani dolazak na ovaj svijet prisilio
njezine roditelje u brak. Između njih nije bilo ljubavi, a Marcus Greene mislio je
da ima pravo kontrolirati svoju ženu, ako ne izravnim naredbama i
uvredama, onda šakama. Nikada nije pružio svojoj obitelji krov nad glavom ili

12
 Knjige.Club Books

dovoljno novca kojim bi si priuštili kruh i odjeću - a često nije pružio nikakav
novac. Noći bi uglavnom provodio opijajući se, a dane lutajući od posla do
posla, nesposoban zadržati ijedan dulje od nekoliko tjedana. Njegova supruga i
dijete povlačili su se za njim bez mogućnosti bijega. Pijanstvo je postajalo sve
gore, nasilje sve žešće i češće, a dugovi sve veći, dok ga naposljetku nisu uhitili
za krađu i poslali u zatvor. Njegova je kazna njegovoj obitelji značila put k
slobodi.
Međutim, koliko god se situacija njezine majke zapravo nazivala bračnom
bijedom, Belle je posvjedočila i pravom partnerstvu koje su dijelili lord i lady
Ainsley. Da, bilo je tu svađa. U ljutnji su izmjenjivali teške riječi, a jednom je
grofica odbijala napustiti svoj budoar čak tjedan dana, dok joj se lord Ainsley
nije ispričao. No grof nikada ne bi psovao ili dizao ruke u bijesu. Oboje su bili
duboko zaljubljeni jedno u drugo i ta je ljubav činila ključnu razliku.
Belle je bila sigurna da se sve uvijek svodilo na ljubav. Ili na njezin
nedostatak.
S obzirom na sve što je iskusila, suočena s izborom udaje za muškarca koji
je ne voli ili toga da ostane neudana, Belle bi vrlo rado postala usidjelica.
Ovo posljednje, doduše, nije mogla izustiti naglas iz straha da će slomiti
udovičino srce, a u njezinoj trenutačnoj situaciji, s domom koji visi o koncu,
činilo se da više nema izbora.
- Ja ti isto želim dobar brak - složila se lady Ainsley. - Zbog čega sam
pozvala Quintona Carlislea.
Belle se spotaknula.
Trudeći se uspostaviti ravnotežu, okrenula se prema grofici, gledajući je u
čudu, razrogačenih očiju poput sove i otvorenih usta. U nevjerici je pokušavala
vratiti glas, no naposljetku je ciknula: - Zašto?
Lady Ainsley nastavila je gledati prema naprijed. - Kako bi ti pomogao u
pronalasku muža, naravno.
Ošamućena, Belle je zurila u nju. Ta bitanga da joj pomogne tražiti muža?
Što je on znao o lovu na muževe osim kako sam izbjeći bračne okove? Dragi
Bože. To je bio znak koliko su zapravo bile očajne kada se lady Ainsley osjećala
primoranom pozvati tog nitkova ovamo.
Nesvjesna Belleinih dubokih uzdisaja kojima se pokušavala pribrati, grofica
ju je vodila naprijed kroz vrt.
- Priložila sam mu ceduljicu u pismu koje sam prošloga mjeseca pisala
njegovoj majci kako bih čestitala Elizabeth na braku jednoga od njezinih
sinova, kojega je konačno oženila bez skandala, točnije - lady Ainsley
se ispravila - s manjim skandalom. Ipak se Trent oženio nećakinjom jednoga od
svojih zakupnika. Sigurna sam da su jezici oko toga klepetali sve do Cornwalla.
Belle nije vidjela tu poruku jer bi je zasigurno spalila da jest. Vrlo vjerojatno
je to bio razlog zašto joj grofica s tom informacijom dolazi tek sada.
13
 Knjige.Club Books

Želudac joj se zgrčio od jeze pri samoj pomisli da ga ponovno ugleda. - Ali
zašto Quinton?
- Jer nam je potrebna njegova pomoć. - Udovica se okrenula, gledajući
prema dolini u daljini. - Ako je bilo tko u mogućnosti razlikovati prikladne
muževe od nepoželjnih, to je moj pranećak.
Ha! Jedina pomoć koju bi Quinton mogao pružiti je da prouzroči još više
nevolja. Baš kao što je uvijek i radio kad je posrijedi Belle.
Taj bi je nevaljalac uvijek nemilosrdno provocirao kad god bi se susreli u
rijetkim prilikama, kada bi Annabelle bila u pratnji lorda i lady Ainsley. Kao
jedan od onih dječaraca u školskom dvorištu koji uživaju povlačiti djevojčice za
pletenice samo kako bi ugrabili pažnju njihova gnjeva. Teroriziranje se samo
pogoršavalo tijekom godina: što bi uznemirenija ona postala, to bi on u tome
više uživao.
Sve do njezine sezone u Londonu, kada je zbilja pretjerao.
- Znate što se dogodilo između nas, moja gospo - šapnula je, čak i sad
zatečena boli prouzročenom tim sjećanjem. Posljednja osoba koju je Belle sada
trebala u svom životu jest muškarac koji je zakucao posljednji čavao u lijes
njezina ugleda.
- Da. - Lady Ainsley stisnula je usne u usku crtu. - Što je još jedan razlog
zašto sam ga pozvala ovamo. Ovo mu je posljednja šansa da ti se ispriča.
Malo vjerojatno. Braća Carlisle nikada se nisu ispričavala za kaos koji su
prouzročila i Belle je sumnjala da se Quinton dovoljno promijenio u proteklih
šest godina da bi osjećao grižnju savjesti.
Osim toga, ona nije htjela ispriku. Iznuđeno kajanje na račun Quintona ne bi
zagreblo ni površinu onoga što joj je dužan nadoknaditi nakon svih muka koje
joj je priuštio. Nije imala prosca samo zbog one kobne noći u vrtu sv. Jakova.
Već se ionako prstima držala za rub društva, takoreći, a svaka zabava na koju
bi otišla te sezone samo bi potvrdila koliko je drukčija od dama koje su
rođenjem pripadale višim staležima. Iako su je grof i grofica obožavali, nije
mogla promijeniti ono što su bili njezin otac i ona sama - osuđenik i obična
pratnja.
Muškarci su joj pridavali malo pažnje prije te noći, ali nakon nje kao da je
bila nevidljiva.
To joj i nije previše smetalo tada, no trenutačno joj je vrijeme isticalo i
morala je odabrati jednoga iz jata gusana koji su je htjeli samo zbog nasljedstva.
Gori od toga bio je samo strah od gubitka Glenarvona. Biti prisiljena na brak bez
ljubavi bilo je dovoljno loše samo po sebi, ali što li će učiniti ako slučajno
odabere muškarca koji joj ne bi dopustio voditi imanjem. Glenarvon treba
postati imanje koje bi se zajednički vodilo, ona u suvlasništvu sa
svojim suprugom, koji bi pak imao glavnu riječ. Dobar suprug dopustio bi joj
voditi imanje kako bi njoj odgovaralo, no ne postoji jamstvo da muškarac za

14
 Knjige.Club Books

kojega se uda neće biti isti kao njezin otac - lažljivac, kockar, lopov,
zlostavljač... bez mogućnosti uvida u njegovu istinsku narav dok za to ne bude
prekasno.
- Štoviše - nastavila je lady Ainsley - imajući na umu da bi lovci na
ostavštinu mogli početi iskakati iz ladica čim doznaju za tvoj miraz, trebat će
nam snažna nazočnost muškarca koji će ih držati pod kontrolom.
- Jeste li mu rekli pravi razlog slanja pozivnice? - Počela ju je tištiti majušna
krivnja zbog osjećaja da napadaju Quintona iz zasjede, točnije da ju je lady
Ainsley namamila u stupicu s ovim nečuvenim planom da dovede tog zavodnika
ovamo.
Grofica je hinila uvrijeđenost na tu blagu optužbu. - Odlazi u Ameriku i
želim vidjeti svog pranećaka posljednji put prije nego što ode. Starica sam i
možda neću doživjeti njegov povratak.
Belle je podigla obrvu. Zavoljela je lady Ainsley jednako kao što je voljela i
svoju majku, ali to je očigledno bio jedan od najvještije izrečenih izgovora koje
je do sada čula.
Dakle, ne, Quinnu istina nije bila rečena.
Ali udovica nije bila u krivu; imala je već pozamašan broj godina iza sebe i
Belle nije mogla podnijeti pomisao da će izgubiti lady Ainsley kao što je
izgubila svoju majku i grofa. Pokajnički si je zagrizla donju usnu.
- Ako biste se s gospodinom Quinnom ovdje osjećali bolje, onda...
- Bih.
To je bilo brzo. Belle ju je gledala sumnjičavo.
Quinton Carlisle nije bio jedan od onih koji bi dopustio da ga se uvuče u
smicalice lady Ainsley kako bi Belle pronašli muža. Nije postojao način kojim
bi se mogla izvući iz propisanog uvjeta za svoje nasljedstvo, a lady Ainsley
činila je sve u svojoj moći da Belle ne izgubi svoj dom. Belle je nije mogla
kriviti za sentimentalnost.
Međutim, provedba samog plana, posebice uz Quintonovu uključenost,
mogla bi se pokazati kobnom.
- Ja sam praktična žena, Annabelle - objasnila je lady Ainsley. -
Sentimentalnost djeluje samo do određene granice. U nekom trenutku
praktičnost mora zauzeti svoje mjesto.
Belle je pretpostavljala da je tako. Jedino se nadala da će uspjeti pronaći
način kako da tu praktičnost na kraju i otjera.
- Možda smo Ainsley i ja bili u krivu što nismo natjerali Quintona da se
oženi tobom prije šest godina - zamišljeno će grofica. - Da jesmo, sada ne bi bila
u ovakvoj situaciji.
Ne, njezina bi situacija bila još gora. Upravo je zato molila lorda Ainsleya
da je ne gura u brak s Quintonom kako bi joj spasio ugled nakon bala. Prisila na

15
 Knjige.Club Books

udaju ne bi ništa učinila za promjenu njezina statusa nego bi upropastila njihove

živote i stvorila brak pun animoziteta i kajanja. Nikada nije vidjela grofa toliko
ljutog, ali naposljetku je posustao i dopustio joj da se vrati u Glenarvon te ostavi
tu užasnu noć u Londonu iza sebe.
Što se Quintona tiče, slutila je da je bio svjestan koliko je već tada bio blizu
bračnim okovima te da ne bi nogom stupio nigdje u blizini Glenarvona, bio
pozvan od svoje tete ili ne. Belle se tješila tom mišlju jer je, naposljetku, već
imala dovoljno briga u životu i bez toga.
Unatoč tomu, Quinton Carlisle bio je posljednja osoba o kojoj je htjela
razmišljati. Pogotovo ne sada, kada je zalazak sunca bio toliko lijep, a noć
vjerojatno jedna od posljednjih toplih ove godine.
- Ako mi dopustite, gospo. - Belle je izvukla ruku ispod grofičine. - Voljela
bih se prošetati uz jezerce i udahnuti malo svježeg zraka prije večere.
- Naravno. Čekam te na večeri. - Nagnula je obraz prema Belle kako bi
dobila poljubac.
Belle se primaknula s osmijehom.
Lady Ainsley nastavila je hodati prema kući, a Belle je zahvalno uzdahnula
dok se žurila u suprotnom smjeru prema kraju vrta i puteljku iza njega. Jedan
put vodio je uzbrdo k ruševinama starog dvorca, a drugi dolje prema dobni i
osamljenom jezercu. Krenula je nizbrdo dok su joj stopala brzo prelazila preko
dobro poznatog puta kojim je proteklih petnaest godina hodala barem jednom
dnevno.
Prvi je put cijeli dan osjećala spokoj. Započela je pjevušiti laganu melodiju
dok se približavala rubu jezera. Brige su je napuštale jednakom lakoćom kojom
je skidala sa sebe slojeve odjeće. Barem na trenutak uspjela je zaboraviti na
probleme i jednostavno uživati u ljetnoj večeri.
Blago zadrhtavši, ušla je u hladno jezero, duboko udahnula i zaronila prema
sredini jezera kao što je činila većinu ljetnih večeri. Kao i uvijek, imala je čitavu
dolinu za sebe. Svi radnici bili su oko konjušnice gdje su i obitavali ili su se
vratili svojim obiteljima u selu. Nije bilo nikoga tko bi je mogao vidjeti kroz
gusto grmlje koje je obavijalo rub jezerca ili tko bi narušio njezinu mirnu osamu.
Sklopila je oči i prepustila se osvježenju hladne vode, polako otpuštajući
frustracije koje su zavile njezin život.
Nažalost, ni sadašnje blagostanje nije moglo spriječiti tugu koja bi je
preplavila kad god bi se sjetila mogućnosti gubitka Glenarvona ako ne pronađe
muža. Imanje joj je bilo utočište, lišeno svih užasa njezina djetinjstva, mjesto
gdje je uvijek imala topao krevet za spavanje i hranu bez crva koje bi morala
ubirati iz brašna sa svojom majkom. Što li joj je činiti u slučaju da izgubi
sigurnost ovoga mjesta i ove posebne trenutke? Kako li će ikada biti sretna bude
li primorana ostaviti iza sebe sve što joj je toliko blisko srcu?

16
 Knjige.Club Books

- Vidi, vidi. - Prodoran glas muškarca zatutnjao je tihom ljetnom večeri. -

Što li to imamo ovdje?
Okrenuvši se u vodi, Annabelle je iznenađeno uzdahnula. Ruke su joj
poletjele ka grudima ne bi li ih prekrila, hitro se sklupčavši dok joj voda nije
došla do brade, skrivajući svoje tijelo pod površinom jezera.
Nije mogla razaznati njegovo lice dok je stajao zasjenjen zalazećim Suncem.
Zurila je u visokoga stranca koji je stajao na rubu jezera tik do njezine odjeće.
Prigušila je frapiranost i zaprepaštenost dok je bijes u njoj rastao. Kako se samo
usuđuje prikrasti joj se dok je sama, razgolićena i ranjiva!
- Tko ste vi? - inzistirala je najstrožim mogućim glasom, koji je bio
natopljen ironijom s obzirom na njezinu trenutnu situaciju. Nebesa, pa nije
mogla ni pobjeći! - Što trebate?
Vragolast smiješak nazirao se kroz sjene koje su prekrivale njegovo lice. -
Belle - zazvao je melodičnim podsmijehom i dubokim glasom - jesi li to ti?
Objesila je ramena pod vodom. Bog joj pomogao, prepoznala bi taj osmijeh
bilo gdje, taj markantno gladak smiješak čijim bi šarmom natjerao i kralja da mu
preda svoju krunu...
- Quinton Carlisle - odgovorila je oštro, ozlojeđena što je odabrao upravo
ovo mjesto i ovo vrijeme gdje će se pojaviti prvi put nakon šest godina.
Tipično za Quinna. Uvijek se pojavi u najnezgodniji trenutak. I to, slučajno -
kao da je imao nekakvo lopovsko šesto čulo - baš gdje stoji gola žena.
Zadnji put kada ga je vidjela, tek je bio navršio dvadeset jednu te je završio
Oxford i već tada bio na dobrom putu da postane nevaljalac. On i njegova
dvojica starije braće harali su najozloglašenijim londonskim lokalima te sezone,
kao da su se natjecali koji će od njih prednjačiti u pijanoj raskalašenosti. Njih
trojica bili su najvruća trač-tema britanske elite koja se nije mogla načuditi tomu
da braća Carlisle pripadaju njihovim plemenitim redovima. Međutim, dok su ih
dame prezirale u javnosti, privatno su se oko njih rojile, posebice oko Quintona,
čiji ih je šarmantan osmijeh obarao s nogu.
Nije ni čudo da je nije primjećivao toga proljeća, osim kako bi je
maltretirao. Zašto bi doživljavao djevojku iz provincije koja se prirodnije
osjećala u knjižarama nego na balovima, posebice kada je imao sofisticirane
aristokratkinje, koje su se gotovo natjecale za njegovu pozornost? Trebala je
znati da mu nije značila ništa kada ju je začarao da mu preda svoj prvi poljubac.
Kakva li je samo guska bila!
- Dakle to jesi ti. - Spustio se na pete do njezine razine sa zaigranim sjajem u
svojim plavim očima i naočigled oduševljen time što ju je uhvatio u ovoj
nemiloj situaciji. - Zavijena do vrata kao i uvijek, vidim.
- A ti, gnjavež kao i uvijek - promumljala je, isprovocirano uvučena u
prepucavanje koje su razmjenjivali još od kada su bili djeca. Stare navike teško
je odbaciti.

17
 Knjige.Club Books

Kratko se nasmijao. Pramen plave kose pao je preko njegova čela dok je
skidao dabrov šešir i prstima prolazio kroz svoje guste pramenove koji su bili
jednako zlaćani kao što ih se sjećala. Njegov nakrivljeni smiješak postao je
nepodnošljivo blještav.
O, poznavala je taj pogled! I vrlo je dobro znala kakav je utjecaj imao na
žene. Čak i sada, imajući iskustva s njegovom vragolastom naravi koja se
skrivala iza tog anđeoskog lica, osjećala je kako taj šarmantni osmijeh kovitla u
njoj tolikim intenzitetom da je zarila nožne prste u mulj na dnu jezerca.
Svukao je kožne rukavice za jahanje i lupio njima o svoje čvrsto bedro kao
da je, pronašavši je u ovoj sramotnoj - i sve hladnijoj - poziciji bio dio neke
njegove šale.
- Nisam bio siguran jesi li to ti - provocirao je - ili su sirene zašle u Škotsku.
- U Engleskoj smo - odvratila mu je. Ta napast oduvijek ju je izluđivala do
iznemoglosti, kvragu. - Ali ako bi volio nastaviti svoje putovanje, Škotska je
samo deset milja u onom smjeru. - Trznula je glavom prema planinama u daljini.
- Sretan put!
Nasmijao se jarko sjajećim očima, umjesto da se osjeća uvrijeđenim. I to je
bilo tipično za njega - nepresušan izvor energije uz magnetno privlačnu
osobnost.
- Tvoja odanost kruni i zemlji je zavidna, Belle, ali mislim da ne bih.
„Vladaj, Britanijo!“1 odnosi se i na pačja jezerca.
Vrag odnio ovoga čovjeka! Ubojito ga je gledala, čvrsto skupljajući usne i
ne vjerujući samoj sebi da mu uzvrati a da ne kaže nešto zbog čega bi mogla
požaliti.
Jednako je frustrirao svojom pojavom kao što se sjećala, unatoč tomu što je
šest godina stariji, zreliji i definitivno veći i mišićaviji.
Protkala ju je uznemirujuća jeza od pomisli da je lady Ainsley učinila
golemu pogrešku time što ga je pozvala. Kako joj je, pobogu, on od svib
muškaraca trebao pomoći u pronalasku muža - nešto što ni ona sama nije htjela
od samog početka?
No njezina primarna briga trenutno nije bila njezina teta i kako će njih dvoje
razvezati čvor koji je pokojni grof zapetljao, nego kako će izaći iz jezerca i doći
do svoje odjeće a da je Quinn ne vidi golu. Sudeći po njegovu opuštenom
držanju na petama čizmi i po njegovim podlakticama koje su ležerno visjele
preko njegova bedra, nije namjeravao biti džentlmen i otići odavde.
- Lady Ainsley gore je u dvorcu - poručila mu je dok joj se koža polako
ježila. Dragi Bože, voda je bila ledena! Još nekoliko minuta i počet će cvokotati.

1
„Rule Brittania“ britanska je pjesma iz 18. st., koja se veže uz britansku vojsku i mornaricu,
(op. ur.)
18
 Knjige.Club Books

- Znam. Moj brat Robert je s njom - objasnio je. - Ali konjušar je rekao da si
ti ovdje, pa sam pomislio kako bi bilo lijepo pozdraviti te prije nego što se
smjestimo. Stoga... zdravo. - Oči su mu se svijetlile kao u vraga čak i pod
prigušenim svjetlom zalazećeg Sunca. - Ovo mi nalikuje na stara vremena.
Stara vremena koja bi vrlo rado voljela zaboraviti.
Pratio joj je pogled kada je oči čeznutljivo usmjerila prema hrpi odjeće
pokraj njegovih stopala. - Čekaj, ti si zbilja...? - Odglumio je zabezeknutost dok
je posezao za njezinom odjećom na tlu. - Zaboga, Belle! Ovdje u pograničju
zbilja živite kao divljaci, je li?
Lice joj se zacrvenjelo od vrućine, unatoč hladnoći vode. Prepustila je
Quinnu da tako viteški istakne da je gola.
Uzdahnula je puna bijesa, tresući se od hladnoće. Zubi su joj počeli
cvokotati i nadala se da on neće primijetiti njezino drhtanje. Ili da neće vidjeti
bilo što drugo što nije trebao.
- Bi li, molim te...
- Vidi, vidi, baš bezobzirno od mene! - Coknuo je jezikom, odmahujući
glavom. - Neka divlja životnija mogla bi nabasati na tvoju odjeću i odnijeti ju, ili
bi je jednostavno vjetar mogao otpuhati...
- Quintone Jamese Carlisle, da se nisi usudio! - Nedostajalo joj je odlučnosti
u prijetnji, s obzirom na to da nije mogla učiniti ništa kako bi ga spriječila. I on
je toga bio svjestan, proklet bio - zbog čega je u tome samo još više uživao.
Mogla je vidjeti iskušenje na njegovu licu da učini baš ono čega se bojala i
ode s njezinom odjećom, ostavljajući je golu poput Eve u vrtu. Ta podmukla
zmija!
- Ista Belle koje se sjećam. - Nasmijao se dobronamjerno kao da je zaista bio
sretan što je vidi. - Reci mi, jesu li ti još uvijek draže knjige od ljudi?
- Od određenih ljudi, da - ispljunula je. A posebice od tebe.
Umalo se prevrnuo od smijeha kao da joj je mogao čitati misli.
Taj pokvarenjak i bitanga zapravo se nasmijao onda kada je trebao biti pun
grizodušja zbog svega što joj je priuštio prije toliko godina.
Frustrirana, stisnula je šake pod vodom. - Zašto ustraješ u tome da me
zlostavljaš? Nismo više djeca.
- U pravu si, nismo. - Smračena izraza lica, koji je dokazivao da je potpuni
muškarac, fiksirao je pogled prema njoj. - Provociranje izvlači tvoju vatrenu
stranu, Belle - razvlačio je svilenim glasom - a ja sam oduvijek volio izvlačiti
vatru iz tebe.
Zadrhtala je. Ovoga puta ne od hladnoće.
Ali čovjek ne može vjerovati njegovim riječima. Toliko se nije promijenio
iako je ostatak njega zaista bio drugačiji. Bio je viši, širi, nekako čvršći. I
nemoguće muževniji. Pripijene kratke hlače od jelenje kože isticale su čvrste

19
 Knjige.Club Books

mišiće njegovih bedara i uska struka gotovo jednako kao što mu se kaput za
jahanje protezao leđima, naglašavajući širinu njegovih ramena. Preobrazio se u
zlatnu planinu od čovjeka od kada ga je zadnji puta vidjela, baš kao njegova
starija braća, zadržavajući samo taj karizmatični dječački osmijeh.
Rekla bi da je privlačan da je bilo tko drugi. Možda čak i zgodan. Nažalost,
poznavala je braću Carlisle i bila je duboko svjesna što se sve skriva ispod te
šarmantne površine. Sebastian je bio ozbiljni brat, Robert je volio riskirati, a
Quinton... On je išao kroz život oslanjajući se na svoj šarm.
No njegova karizma više nije imala utjecaja na nju. Stekla je imunitet. Na
teži način.
Na trenutak je bila u iskušenju da mu pokaže točno koliko je vatrena iznutra
i jednostavno izađe iz jezerca te pokupi odjeću, onako gola kao netom rođena.
Uživala bi u njegovu zabezeknutom izrazu lica jer je bila sigurna da je smatra
preplahom za tako odvažan pothvat.
Drhtala je od te primamljive ideje. Neobičan osjećaj čežnje zatreperio joj je
u utrobi, unatoč hladnoći. Djevojka koju je poznavao otprije zasigurno nikada ne
bi ni pomislila na to, ali žena kojom je Annabelle postala doista bi mogla učiniti
nešto neočekivano. Nešto toliko smiono da bi...
Kihnula je.
- Nazdravlje! - rekao je prstom dodirujući površinu jezera. - Brrr! Sigurno ti
je hladno.
Oči je stisnula u proreze. Nije si dovoljno vjerovala da bi progovorila,
znajući da bi ovoga puta uistinu rekla nešto neugodno.
- Bolje izađi, Belle. Poplavjela si. - Oči su mu sjale od oduševljenja dok se
poigravao s njom. - Kao borovnica.
Dah joj je zastao u grlu. Borovnica. Steglo ju je oko srca, a oči su joj
zasuzile na njegove bešćutne riječi. Biti tako bezobziran prema njoj i spomenuti
tu užasnu noć nakon svih ovih godina - no on joj se samo nastavio smiješiti,
nesvjestan okrutnosti svojega usputna komentara. Naravno da se Quinn time ne
bi opterećivao. Njegova reputacija nije bila uništena zbog tučnjave. Njegovo se
srce nije raspuklo, ali njezino jest.
Iako je uspjela zakriti svoje golo tijelo pod vodom, nije mogla zakriti tminu
poniženja koja se nakupljala na njezinu licu poput olujnih oblaka.
Prema izrazu njezina lica primijetio je iznenadnu promjenu u njezinu
držanju, međutim nije uspio razumjeti značajne posljedice prouzročene
njegovom izjavom, a ona se, iz straha da bi mogla zaplakati, nije usudila izustiti
ni riječi objašnjenja preko čvora u grlu. Nije si mogla dopustiti da pred njim
ikada brižne u plač. Nipošto mu nije smjela pokazati koliko ju je povrijedio.
- Belle, ti... O, Bože! – Njegov je osmijeh iščeznuo dok su mu se oči punile
kajanjem. - Žao mi je. Bilo je to toliko davno da sam zaboravio na sve što se
dogodilo.
20
 Knjige.Club Books

Ona sigurno nije, niti će ikada moći.

Uspravio se, okrenuo joj leđa i napravio nekoliko koraka od jezerca kako bi
joj pružio malo privatnosti. Zadirkivanju više nije bilo ni traga. - Izađi kad budeš
spremna.

***

Okrenutih leđa i pogleda fokusiranog na sumrakom zasjenjen krajolik, Quinn je

čuo blago prskanje vode dok se Belle brzo kretala prema obali.
Nasmijao se. Annabelle Greene. Temperamentna, defanzivna, ozbiljna...
upravo onakva kakve je se sjećao. Dok su bili djeca, bila je štreberica, s nosom
vječito zabijenim u knjige. Stoga ju je prozvao Štrebelle, kombinirajući njezino
ime i riječ štreberica samo kako bi je provocirao, no nadimak se zadržao.
Baš kao i njegovo oduševljenje kad je maltretira.
Nije joj lagao - zbilja je oduvijek volio vidjeti vatru u njezinu pogledu.
Možda je razlog bio taj što su sve dame uvijek pažljivo držale svoje emocije pod
ključem, ali ne i Annabelle. Njezino ljepuškasto lice, čiji bi blistavi osmijeh
ozario svaku sobu, nikada nije moglo skriti njezine misli.
Možda je bilo i jednostavnije od toga. Kako je sazrio u muškarca, shvatio je
koliko su bliske emocije ljutnje i strasti. Žar uzbuđena provociranjem gotovo je
jednako slatka kao ona probuđena strašću.
- Jesi li dobro? - zazvao je preko ramena, a zatim dodao, rugajući se. -
Štrebelle.
- U... u redu sam!
Čuo je kako cvokoće. Obavila ga je grižnja savjesti jer ju je zadržao u vodi
dulje nego što je trebao. Doduše, možda se prisilila na odgovor u ljutnji kroz
zatvorene zube. To bi već bilo više karakteristično za Annabelle.
Dragi Bože, zar je zbilja prošlo šest godina otkad ju je zadnji put vidio?
Bilo je to u Londonu kada je započinjala svoju prvu sezonu. Kao jedna od
onih koje kasnije procvjetaju u ženstvenosti, bila je u tom razdoblju sazrijevanja
kada su joj obline tek počinjale dobivati svoju mekoću. Hodajuća daska izrasla
je u svoje duge noge i velike, medeno smeđe oči i nespretnost zamijenila
ljupkošću, a stidljivost joj je okopnila u prirodnu skromnost. Štrebelle je
odjednom postala zanimljivom čak i ciničnom magarcu u kojega je on sazrio.
Tada ju je poljubio.
Prisjetio se slatkog okusa meda na njezinim usnama, divljeg mirisa vrijeska
koji je prianjao uz njezinu kožu, podatne mekoće njezinih oblina... i potpune
zbunjenosti koja ga je preplavila nakon toga. Ta, ona je bila Štrebelle, zaboga.
Pratnja tete Agathe. Nevina i neiskusna te potpuno intrigantna zbog svega toga.

21
 Knjige.Club Books

Prošlo je šest godina i od tada je nije vidio. Nije se previše promijenila

sudeći po prepucavanju koje su netom izmijenili i, za divno čudo, laknulo mu je
više nego što si je htio priznati.
- Trebaš li pomoć oko dokoljenki? - ponudio je ljubazno, ne uspijevajući se
zaustaviti.
- Samo ostani gdje jesi!
- Ali zbilja sam dobar sa ženskim dokoljenkama - dodao je.
- Oh - promrmljala je ispod glasa. - Uvjerena sam da jesi.
Nacerio se. Da, to je ista stara Annabelle.
Dobro je znati da se neke stvari nisu promijenile, posebice kada mu se sve
ostalo u životu okretalo naglavce. Uključujući i neočekivanu pozivnicu za
Glenarvon od koje se gotovo onesvijestio. Teta Agatha je implicirala u pismu da
su posrijedi financijske stvari koje mora srediti, što je za njega bio samo dobar
znak.
- Lady Ainsley je spomenula da planiraš otputovati u Ameriku - Belle mu je
doviknula iza leđa. - Je li to istina? Ideš li zbilja?
Nasmijao se njezinu neprirodnom pokušaju da održi ležeran razgovor,
točnije njezinu ne toliko suptilnom pokušaju da ispipa kada planira otići. - Da.
Ali prvo je trebao pozdraviti tetu i primiti koliku god mu je svotu pripremila.
Prosjaci ne biraju, a njemu je trebao svaki novčić kojega se mogao domoći s
obzirom na ono što je imao u planu.
Njegova perspektiva kao trećeg sina u obitelji bila je, blago rečeno,
ograničena. Istina, dokazao se, dakako, uspješnim upravljanjem obiteljskim
imanjem, pomažući Sebastianu nakon što ga je naslijedio. Štoviše, uspješnijim
nego što bi itko od njega očekivao, poznajući njegovu razuzdanu reputaciju.
Povećao je profit imanja za petnaest posto, i to u samo dvije godine.
No to je bilo Sebastianovo imanje, ne njegovo, a on se uvijek češao o sjenu
titule imanja. Dokazivati se svojim postignućima samo je značilo da je primoran
pronaći si drukčiji životni put, i to ondje gdje su njegove sposobnosti odlučivale
o njegovu uspjehu, dok bi se veze s vojvodom od Trenta pokazale beznačajnima.
- U New England ili Virginiju? - nastavljala je kao da uz čaj raspravlja o
nečemu nebitnome. Kao da nije bila gola.
- U Južnu Karolinu, zapravo.
- Zašto?
Nasmiješio se njezinu ispitivanju. - Obećao sam ocu.
- Ne - ispravila ga je. - Mislila sam, zašto baš Južna Karolina?
- Očev stari prijatelj živi ondje.
Asa Jeffers služio je u pukovniji njegova oca tijekom prvog rata s
Amerikancima, nakon čega je ostao u bivšim kolonijama, gdje si je kupio

22
 Knjige.Club Books

pozamašno imanje, malo izvan Charlestona uz rijeku Ashley te se skrasio kako

bi podigao obitelj. Međutim, njegova žena i on dobili su kćeri.
- Sustigle su ga godine i sada nema nikoga tko bi mu nastavio obrađivati
zemlju. Stoga je prodaje.
- A ti ćeš je kupiti?
- Da.
Sve je organizirao njegov otac, Richard Carlisle. On je razumio Quinnovu
potrebu da probije vlastiti put i nije ga odgovarao od namjere da otputuje u
Ameriku. Štoviše, poticao ga je u tome. Quinn si nije samostalno mogao priuštiti
imanje, čak ni po velikodušnoj cijeni po kojoj ga je nudio Jeffers, stoga mu je
otac odlučio posuditi novac, ali pod jednim uvjetom: Quinn mora dopustiti
Jeffersu i njegovoj ženi da svoju starost prožive na imanju, gdje će se on brinuti
za njih. Quinn je imao svaku namjeru održati obećanje svom ocu. Posljednje
obećanje.
Naime, Jeffersovo pismo, u kojemu pristaje na prodajne uvjete, stiglo je
samo tri dana nakon nesreće u kojoj je Quinnov otac izgubio život. Nakon toga
odlučio je pričekati s realizacijom planova te iskoristiti to obećanje kako bi
pronašao izlaz iz boli i bio oslonac majci kada ga bude trebala.
Jeffers je dostojanstveno pokazao razumijevanje za Quinnovu potrebu da
ostane u Engleskoj, pomogne obitelji u razdoblju tugovanja i pomogne
Sebastianu u upravljanju imanjem dok se ne pojavi prilika za zapošljavanjem
prikladnog voditelja. Osim toga, Quinnu je bilo mjesto u Charlestonu. Nije
mogao biti ondje za svog oca kako bi se o njemu brinuo u noći nesreće koja mu
je oduzela život, no može se brinuti o Asi Jeffersu.
- Ne bi li onda trebao već biti na brodu i ploviti prema zapadu? - Belle je
pitala.
Dobro pitanje. Vrijeme je doista curilo. Morao je nekako doći do
Charlestona prije Nove godine, prije nego što se ukinu suspenzije poreza zbog
kojih Jeffers više neće moći držati imanje za Quinna te će ga morati prodati.
Ovaj izlet u pograničje bio je poprilično nezgodan s obzirom na to da će za četiri
tjedna morati biti na brodu na putu za Ameriku kako bi stigao prije krajnjeg
roka. Svakako nije bio preponosan propustiti bilo koji dodatni izvor primanja
koje mu je teta Agatha bila spremna pružiti ne bi li mu pomogla u njegovoj
namjeri da osnuje ne samo svoj vlastiti američki posjed nego i trgovački posao.
- Bit ću, ubrzo - odgovorio je odlučno.
Naravno, znao je da posjet Glenarvonu također znači da će vidjeti
Annabelle. Rastali su se u ne tako lijepim okolnostima, ali pretpostavio je da bi
se mogli tolerirati nekoliko dana prije nego što ode prema obali. A tada će
njegova budućnost početi, napokon.
- Quintone! Zaprljao si mi dokoljenke!
Nacerio se. Da. Ista ona Štrebelle koje se sjeća.
23
 Knjige.Club Books

Osim ako...
Koliko se zaista Belle promijenila u proteklih šest godina?
Iskušenje da zadovolji svoju znatiželju bila je prejaka kako bi je ignorirao. A
tko bi ga uistinu krivio da na brzinu pogleda? Naposljetku, svaki bi muškarac
bio znatiželjan u pogledu žene koju nije vidio od kada je navršila osamnaest, od
noći kada ga je poljupcem ostavila bez daha.
- I gledaj! Trava mi je po cijeloj haljini.
Je li i dalje ostala ista krakata djevojka koje se sjeća?
Je li i dalje sama kost i koža, oštri rubovi i velika stopala? Sudbina će mu
nedvojbeno dobrano naplatiti za ovo, ali nije si mogao pomoći.
Pogledao je preko ramena.
Dah mu je zapeo u grlu kada ju je uhvatio u trenutku zlaćano-ljubičastog
zalazećeg sunca, golu i gipku kako se odijeva, napola okrenuta prema njemu dok
se s nje cijedila voda. Bože, pomozi. Pune grudi s tamno ružičastim
bradavicama, nabreklima od ledene vode, zaobljenih bokova i dugih nogu koje
su se protezale od njezinih nožnih prstiju do njezine... Pa. Svakako je skladno
izrasla.
Progutao je. Teško. Štrebelle je postala žena. I tako mu Bog pomogao, nije
bio spreman ni za to ni za nagonsku reakciju unutar njegove stežuće utrobe.
Dragi Bože, zar prema Štrebelle? Okrenuvši se da odjene haljinu, prevlačeći
kroz nju glavu, dopuštajući joj da pada preko njezinih grudi i bokova, ne znajući
da ga pritom golica još jednim kutom iz kojega može promatrati njezino dozrelo
tijelo, oduzimala mu je dah svakim sljedećim trenutkom. Okrenuo se prije nego
što bi ga uhvatila kako zuri u nju. Zatvorenim i drhtećim šakama uz bokove,
udahnuo je duboko i polako kako bi se pribrao.
Pa. Neke su se stvari zasigurno promijenile u proteklih šest godina. Na razne
nove i zanimljive načine.
- Samo trenutak - dozvala je. - Ne mogu dosegnuti...
Tkanina je i dalje šuškala iza njega. Quinn je zamislio njezino gipko tijelo
kako se uvija da dosegne kopče na poleđini haljine, njezine grudi kako se
primamljivo napinju uz steznik duboka dekoltea dok joj se leđa izvijaju. Jedna
duga noga bila bi napola izložena podignutom suknjom, koja otkriva čipkasti
rub njezinih dokoljenki, koje bi polako mogao svući s njezina bedra, prateći ih
svojim usnama.
- Još samo malo!
Stišćući oči, pokušavao je ne pomisliti na njezinu punu i okruglu stražnjicu
dok se spuštala kako bi obula čizme. Uzdahnuo je frustrirano. Ona, od svih žena,
uspjela je izazvati takvu reakciju u njemu da čak i sada u svom udu osjeća trnce.
- Daj se požuri - forsirao je nestrpljivo jer nije bio siguran koliko dugo još
može stajati a da ne pogleda iza sebe.

24
 Knjige.Club Books

- Evo - obznanila je - odjevena sam.

Hvala ti, Bože. Okrenuo se i zaledio u potpunoj moći njezine blizine.
Slatka, istinski očaravajuća - i kudikamo više obmanjujuća nego što se
sjećao - Belle ga je gledala ispod dugih spuštenih trepavica.
Izgledala je savršeno pristojno u svojoj cvjetnoj haljini od muslina s
mokrom, smeđom kosom boje karamele, priljubljenom uz kožu kao da nije
netom prije uhvaćena kako pliva gola. Jedva je dosezala njegova ramena, no
zadavala je udarac prave Amazonke sa svojom tihom i primamljivom urođenom
ljupkošću. Njezina je nesigurnost nestala, zamijenjena blještavim
samopouzdanjem kojemu je posvjedočio samo jednom, kada je, ljubeći ga,
obavila svoje ruke oko njegova vrata.
Pružila mu je ruku, a on je osjetio dašak vrijeska u zraku. Isti divlji, cvjetni
parfem kojega se sjeća. Delikatno rumenih obraza, pretvorila je lagane trnce u
njegovu udu u bol pun žudnje koji mu je izvijao kralježnicu.
- Dobro došao u dvorac Glenarvon - rekla je ljupko. - Nadam se da ćeš
uživati - dodala je s trunkom nezadovoljstva u svojoj pristojnosti i bljeskom u
očima koji ga je podsjećao na tinjajući žar prije negoli se rasplamsa u vatru.

25
 Knjige.Club Books

DRUGO POGLAVLJE

A , tu ste - najavila je lady Ainsley dok su Belle i Quinn ulazili u salon.

Belle joj je uputila molećiv osmijeh u znak isprike što im je trebalo
toliko dugo da se vrate, a zatim isti proslijedila Robertu, Quintonovu starijem
bratu, u znak dobrodošlice nakon što je ustao kako bi ih pozdravio. Činio se
sretnim što je ponovno vidi.
Što je važnije, nije pobjegao. To je, pak, značilo da mu lady Ainsley nije još
obznanila pravi razlog zbog kojega mu je brat pozvan u pograničje, vjerojatno
zato što su čekali dok Belle ne dođe u sobu.
Zatomila je uzdah nelagode. Nadala se da će se grofica ipak predomisliti u
vezi sa svojim suludim naumom.
- Pretpostavljam da ste ti i Quinton imali mnogo toga za raspraviti - dodala
je lady Ainsley puna nade.
Nije ona takve sreće. Želudac joj je potonuo kad se posljednjem tračku nade
za odgodu plana izgubio svaki trag.
- Ne previše. - Belle je pred dvojicom muškaraca izbjegavala preuzeti
odgovornost za trenutni položaj u kojem se nalazila, bez apsolutno ikakva
drugog izbora. Dovoljno se sramila cjelokupne situacije. Posljednja stvar koju je
željela priznati pred tom bitangom od Quintona jest da nije bila sposobna
pronaći supruga. Zapravo, ne nesposobna, nego vješta u svojoj namjeri da ga
izbjegne. Doista, s obzirom na ponašanje muškaraca u njezinu životu, tko bi je
krivio zato što se ne želi okovati jednim od njihove vrste? No više nije imala
izbora.
Lady Ainsley napučila je usne na Bellein odgovor, naočigled njime
nezadovoljna.
- Svejedno, drago mi je da ste se vratili.
Grofica je radoznalo suzila oči, promatrajući Quintona kao da ga odmjerava.
Belle se namrštila. Je li lady Ainsley požalila što ga je pozvala ovamo sada
kada je stajao pred njom.
Očigledno nije s obzirom na to da joj se pogled smekšao, ispunjavajući
njezino lice nadom. Bellein želudac potonuo je još dublje, ovoga puta sve do
njezinih koljena.
- Sada kada smo svi ovdje, - rekla je grofica - Quintone, Roberte, dobro
došli u dvorac Glenarvon.
- Hvala, teta Agatha.

26
 Knjige.Club Books

Udovica se zarumenjela od sreće kada ju je Quinton poljubio u obraz iako je

odvraćala njegovu prisnost odglumljenom namrgođenošću. Nikoga nije uspjela
zavarati. Quintonova je teta prema njemu oduvijek gajila veliku privrženost. Čak
i kada taj probisvijet to nije bio zaslužio. - Nikada ne bih propustio priliku da te
vidim. - Ignorirajući njezin neuvjerljivi uzdah u znak nevjerice, pokazao je
palcem prema bratu. - Robert se, s druge strane, pridružio kako bi pobjegao od
žene.
- Nisam pobjegao - Robert se ubacio negodujući.
- Ali si utekao - Quinn je dodao brzo.
Robert je kimnuo. - Cjeloživotni okovi pripitomljavanja... - započeo je
Robert.
- ...i bračne zajednice... - nadovezao se Quinton.
- Ali svaki bijeg od braka...
- ...dobar je bijeg.
- Doista! - zaključili su istovremeno.
Dvojica muškaraca okrenula su se prema lady Ainsley u očekivanju nekakve
reakcije na rafalnu paljbu koju su izmijenili, no udovica je zurila u njih kao da
su dvorske lude.
Zaista, čak ni Belle nije znala što bi rekla na to, zatečena i otvorenih usta.
Braća Carlisle oduvijek su posjedovala pomalo jezovitu sposobnost završavanja
vlastitih rečenica, ali ovo je bilo... zapanjujuće.
Lady Ainsley preuzela je uzde razgovora natrag u svoje ruke, odavna se već
naviknuvši na njihove ludorije. - Tako je lijepo što ste obojica ovdje. - Uputila je
strelovit pogled prema Belle. - Međutim, nisam vas ovamo pozvala kako biste
izbjegavali svadbe. Baš naprotiv.
Dvojica muškaraca izmijenila su zbunjene poglede, trgnuvši se na njezinu
izjavu, nakon čega je Quinton započeo, cereći se. - Pozvala si me ovamo kako bi
me vidjela posljednji put prije nego što odem u Ameriku. - Osmijeh mu je
nestao na tetino oklijevanje. - Nisi li?
Lady Ainsley se snuždila, shvativši da bi ovo zaista mogao biti posljednji
put da njezine stare oči gledaju Quintona. - Naravno da sam te htjela vidjeti. Sva
Elizabethina djeca vrlo su mi draga. - Usne su joj se iskrivile u osuđujuću
grimasu. - Iako ste svakako pokupili sve s očeve strane obitelji, a ne s moje.
Belle se zapanjila primijetivši koliko su slični dok su se dvojica muškaraca
cerila.
Poput dviju uvećanih korica knjiga, sve do jednake širine ramena, zlatne
kose i ponoćno plavih očiju.
- Uvijek ste dobrodošli posjetiti me - priznala je lady Ainsley nakon
kratkotrajne stanke. - Ali to nije bila moja primarna motivacija.

27
 Knjige.Club Books

Belle nije mogla doći do zraka dok joj se soba ljuljala pod nogama. Zadržala
je dah, pribojavajući se ovog trenutka.
- Zašto si nas onda pozvala? - upitao je Quinn.
Pitanje je ostalo lebdjeti u zraku poput koluta dima. Znajući što slijedi, Belle
je usmjerila pogled prema sagu dok joj je sram žario obraze.
- Zato što je Annabelle potreban zaručnik - ispalila je lady Ainsley bez
zadrške.
Zaboga. Želudac joj je propao kroz zemlju.
- Kako molim? - obojica braće istovremeno su zahroptala svojim dubokim
glasovima, punima zbunjenosti i panike.
Poniženje je strujalo njome. Jednostavno se htjela zavući pod počivaljku i
umrijeti!
Gorućim obrazima pogledala je prema Quintonu, koji je zurio u nju. Secirao
ju je zbunjenim pogledom kao da je nikada prije nije vidio. Kao da mu nikada
nije palo na pamet da bi ona mogla postati nečijom ženom.
Belle je zakolutala očima. Taj se nitkov vjerojatno užasavao pomisli da je on
bio kandidat kojega je teta imala na umu, zbog čega se Belleino lice samo još
više užarilo od sramote i frustriranosti. Pa sve je bilo u redu s njom, zaboga!
Bila bi mu dostojna žena. Uostalom, on je bio taj koji ne bi bio dobar suprug za
nju u slučaju da ga zaprosi i...
Oh.
Kako joj se određena ideja počela formirati u glavi, tako joj je srce počelo
preskakivati. Potpuno očajna i nadasve suluda ideja.
Prosidba...
Lady Ainsley ubrzano je objasnila: - Moj pokojni Ainsley inzistirao je da
Annabelle bude zbrinuta nakon što oboje ne budemo više ovdje, da joj pristojan
život i dom budu osigurani. Stoga smo osmislili nasljedstvo kojim bismo
postigli upravo to. - Uzdigla je ramena, duboko udišući. - Željeli smo je zaštititi
od bilo koga tko bi joj mogao nauditi jednako tako kao što smo htjeli da svoju
budućnost dijeli s muškarcem koji je voli i koji bi joj pomogao voditi financije
te koji bi joj pružio ljubav i potporu kakvu zaslužuje. Isti brak kakav smo dijelili
Ainsley i ja.
- To je zbilja lijepo od tebe i tetka Charlesa - promrmljao je Quinton,
dobivajući suglasnost u Robertovu kimanju.
- I mi smo tako mislili - dirljivo se složila lady Ainsley, zabrinuto gledajući
prema Annabelle, koja je pogledala postrance, ne mogavši podnijeti grofičinu
bespomoćnu zabrinutost. - Upravo smo iz tog razloga nasljedstvu priložili i
uvjet.
Robert se namrštio. - A on glasi...?

28
 Knjige.Club Books

- Da se moram udati prije svog dvadeset petog rođendana - smrknuto se

ubacila Annabelle kako bi spasila lady Ainsley od odgovora na to pitanje i ne bi
li barem malo ublažila osjećaj krivnje koji se kovitlao u miloj ženi. Ona i lord
Ainsley htjeli su samo najbolje za Annabelle, a ona ih je iznevjerila time što nije
pronašla zaručnika.
Točnije, što uopće nije ni htjela zaručnika. Osim ako se uda iz ljubavi,
naravno.
- Ako se udam do tada, - Belle je nastavila potiho, ne usuđujući se pogledati
prema lady Ainsley iz straha da bi obje mogle briznuti u plač - naslijedit ću
dvorac Glenarvon. U suprotnom, pripast će crkvi.
Činilo se kako će se upravo to i dogoditi što su se dani više približavali
njezinu rođendanu. Osim ako... Belle je pogledala prema Quintonu. Kako je
brak iz ljubavi postajao sve nedostižnijim ciljem, htjela je barem muža koji bi joj
dopustio zadržati imanje i voditi ga kako bi njoj odgovaralo. Netko tko se ne bi
miješao.
Ili netko tko se ne bi mogao miješati.
Nada se uskomešala u njoj. Na kraju bi se bitanga mogla pokazati korisnom.
- Dakle, razumijete da joj moramo pronaći zaručnika.
Grofica je pogledavala s jednoga na drugog nećaka.
- I očekujem pomoć od vas obojice.
- Kakvu pomoć, točno? - Robert je upitao sumnjičavo.
- Za dva dana, nakon nedjeljne mise, prigodno ćemo objaviti da je Belle
naslijedila velikodušan miraz. Imanje dvorca Glenarvona. - Udovičine usne
izobličile su se od neugodnosti. - Očekujem da će se novost brzo proširiti krajem
i da će prosci svih vrsta preplaviti naše dveri kako bi iskazali zainteresiranost za
ženidbu. Mi ćemo morati odabrati najboljega među njima.
Ali to je... - Quinn je započeo zamišljeno, gubeći glas dok je gledao u Belle.
Kao da me stavljate na dražbu? No Belle se nije usudila to izustiti naglas,
znajući koliko bi to povrijedilo lady Ainsley.
- Prikladno za mladu damu visokog društva koja debitira u Londonu i svima
obznani svoje nakane o udaji - završila je udovica. - Jedina je razlika što te dame
imaju nekoliko sezona za odabir zaručnika, a mi samo četiri tjedna.
Belle je ustuknula. Lady Ainsley čitavu je situaciju predstavljala kao plan
napada kako bi se osvojio neprijatelj.
- Zbog čega trebamo vas dvojicu ovdje - nastavila je udovica. - Annabelle
nema muške rođake koji bi joj pomogli oko formalnosti udvaranja i koji bi
razdvojili možebitne zaručnike od nepoželjnih, stoga sam pozvala vas da nam
pomognete. Zauzet ćete ulogu zaštitnika. Prosci će vam prilaziti, a vi ćete ih
procijeniti. Ako odlučite da su dovoljno dobri za Annabelle, dat ćete im svoje

29
 Knjige.Club Books

dopuštenje. U protivnom ćete se pobrinuti da napuste dvorac i nikada joj više ne

priđu.
Belle je i dalje gledala u sag, bez imalo želje da dozna kako su njih dvojica
primili vijesti o planu lady Ainsley. Niti se mogla suočiti s osuđivanjem ili, još
gore, s podsmijehom koji je očekivala vidjeti na Quintonovu licu.
- To je naš plan - završila je grofica. - I upalit će. Nada nas još nije napustila.
No Belle jest. Zamalo.
Kriomice je pogledala prema Quinnu dok se očajnička ideja koju je izvukla
iz petnih žila pretvarala u stvarnu mogućnost. Prosidba. Ideja je bila apsurdna i
suluda, apsolutno luda.
I vrlo vjerojatno jedino moguće rješenje koje joj je preostalo.
Quinn je podigao obrve u skeptičnu grimasu. - Pošalji lopova...
- ...da uhvati lopova? - dovršio je Robert s jednakim oprezom u glasu.
- Upravo tako. - Lady Ainsley kraljevski je kimala u znak zahvale dvojici
muškaraca što nisu prasnuli u smijeh ili pobjegli istog trena kada su čuli plan.
Quinn je odmahnuo glavom, apsurdnost plana ocrtavala mu se na licu. - Teta
Agatha, znaš da bismo učinili sve za tebe i Annabelle - rekao je upućujući
samilosni pogled prema Belle. - Ali Robert i ja ne poznajemo nikoga od mjesne
gospode ovdje.
Robert se oprezno složio. - Ne znamo koga bismo preporučili, a koga
otjerali.
- Poslužit ćete za ono što ja imam na umu. - Lady Ainsley duboko je
udahnula i ispravila svoja ramena. - Očajna vremena iziskuju očajničke mjere,
zar ne, Annabelle?
- Da - promumljala je zamišljeno. Oh, to o čemu je razmišljala zasigurno je
bilo očajničko!
- Trenutno nemaš prosca? - Quinn se okrenuo prema Belle. - Nikoga tko bi
gajio osjećaje prema tebi?
To je zapeklo. Zbog njega nije ni imala ozbiljnih prosaca od noći zabave sv.
Jakova, no s druge strane nije nikomu davala ni povoda. Svi muškarci u njezinu
životu dokazano su bili razočaranja, ili su je nemilosrdno kontrolirali ili su joj
izravno htjeli nauditi. Čak je i lord Ainsley, kojega je voljela kao vlastita oca,
trenutačno upravljao njezinim životom. Zašto bi onda bila ushićena okovati se
za jednoga do kraja svog života?
- Ne, nemam nikoga - priznala je, bezuspješno pokušavajući ignorirati bolno
poniženje koje joj se nakupljalo na prsima.
Društvo je na neudane dvadesetpetogodišnje žene gledalo kao na staru robu.
Ljepši izraz za nepoželjnu usidjelicu. Njezin nedostatak bračnog statusa smatrali
su indikacijom da nešto s njom nije u redu, da je krasi nekakva ženska osobina
zbog koje je muškarci izbjegavaju. Belle je bila dvostruko prokleta. Ne samo da

30
 Knjige.Club Books

je njezin ugled bio uništen prije šest godina nego je i živjela kao damina
pratnja, čime nije bila dovoljno dobra za udaju među staležima u kojima se
kretala, a opet je bila previsoko da bi se udala za običnog muškarca iz mjesta.
Mogla je biti i nevidljiva što se njih ticalo, a i bespolna.
Donedavno joj ništa od toga nije bilo važno. Gledala je na bezbračni život
kao na put prema neovisnosti. Bez muškarca koji bi je kontrolirao ili joj govorio
što činiti, bez muža koji bi na nju vikao ili dizao ruku. Mogla se odijevati kako
je htjela i trošiti vrijeme na kakve god aktivnosti je željela, a da se pritom nije
morala brinuti da će ikada više biti izbačena iz svog doma zbog postupaka
muškarca. To je bila gorka ironija njezine situacije. Ponovno je muškarac imao
kontrolu nad njezinim životom, iako je ovoga puta to bio pokojnik, te je samo
drugi muškarac od toga može spasiti.
- Zaprosio ju je gospodin koji posjeduje susjedno imanje - komentirala je
lady Ainsley, osjećajući Belleinu uznemirenost. - Sir Harold Bletchley. On je
trenutno prvi u utrci za Annabelleinu ruku.
Prošla ju je hirovita jeza dok je očajnički gledala prema Quinnu. - On mi
nije prosac - ispravila je udovicu što je nježnije mogla. Pokušala je izbjeći i
najmanju dozu pomutnje u Quinnovoj glavi u vezi s njezinim odnosom sa sir
Haroldom. - Nismo u fazi udvaranja i nisam prihvatila nikakve ponude od sir
Harolda ili bilo koga drugog.
Sad kada je Quinn bio ovdje, možda nikada neće ni trebati. Prvi put u njoj
zatitrao je tračak nade glede cijele situacije.
- Iako je i prije pokušavao te bi je vrlo rado zaprosio - grofica se nadovezala.
- Annabelle mu je vrlo draga.
Možda. Međutim, draže mu je bilo njezino nasljedstvo. - Nadala sam se da
bi netko drugi mogao naići - objasnila je. - Netko tko bi mi bolje odgovarao.
Pogled joj je odlutao prema Quintonu. Igrom sudbine možda je pronašla
upravo takvog muškarca, i to u zadnji čas.
- Do obavijesti o vjenčanju preostala su tri tjedna - Robert ih je podsjetio. -
Ne preostaje vam previše vremena.
- Osigurala sam posebno dopuštenje - obavijestila ih je lady Ainsley. -
Nadbiskup je obiteljski prijatelj - objasnila je nakon što su je svi pogledali u
čudu.
- Naravno - promrmljala je Belle spuštenih ramena. Očigledno ju je i sam
Bog htio vidjeti za oltarom.
- Svadbenu proslavu planiramo organizirati točno na njezin rođendan -
grofica je nastavila. - Oba se datuma savršeno poklapaju.
- Razumijem - rekao je Quinn usporeno.
Belle je prepoznala njegov zamišljeni izraz lica, koji je govorio da mu ništa
nije jasno, pogotovo kako su se on i Robert točno našli u ovoj zbrci.

31
 Knjige.Club Books

- Uzimajući Belleinu situaciju u obzir, zajedno sa svim događajima koji su je

doveli ovdje - njegova je teta nastavila, podsjećajući ga, ne tako suptilno, na
njegovu upletenost u Belleine nevolje - bit će ti neizmjerno drago pomoći nam,
zar ne, Quintone?
Bilo je to retoričko pitanje.
Šutke je gledao u nju bez odgovora neko vrijeme, čime se ozračje ispunilo
tolikom napetošću da se u njoj moglo zaplivati. - Naravno.
Udovica je kimnula, zadovoljna odgovorom. - Jednako kao što će Annabelle
biti sretna dopustiti ti da joj pomogneš pronaći muža.
Annabelle se nasmijala nehotičnoj ironiji grofičinih riječi. - Nadasve
oduševljena.
Quinnove safirno plave oči sumnjičavo su se suzile. Prepoznao je laž u
njezinu komentaru iako nije bio svjestan pravog motiva koji leži iza toga.
- Ah. - Lady Ainsley zahvalno je uzdahnula kada se na ulazu pojavio batler.
- Evo Fergusona.
Batler se naklonio prvo grofici, a zatim ostatku sobe. - Večera je spremna,
gospo.
- Odlično. - Lady Ainsley završila je razgovor ponudivši ruku Robertu kako
bi je otpratio u blagovaonicu, ostavljajući Belle s...
Quintonom.
Duboko je udahnula kako bi se pribrala i kako ne bi rekla nešto zbog čega bi
mogla požaliti. Neće ništa postići ako ga otjera sada kada joj je on bio posljednja
nada. Nemajući drugog izbora, primila je njegovu ruku.
Dok su polako pratili Roberta i groficu, nagnuo se približivši svoju bradu
njezinu uhu. - Koji se vrag ovdje događa?
- Lady Ainsley objasnila je sve - šapnula je dok su joj obrazi gorjeli. - Želi
tvoju pomoć u pronalasku zaručnika kako bih mogla ispuniti uvjete svog
nasljedstva. To je sve.
Sumnjičavo ju je pogledao. - Ne govoriš istinu.
- Govorim.
Bacio je kratki pogled na njezine rumene obraze. - Crvenija si od jabuke.
Zakolutala je očima. Dovraga to rumenilo i dovraga još jednom taj njegov
osmijeh! Ta ju je lopuža frustrirala bez kraja. No ipak joj je blesavo srce
izdajnički preskakalo na škakljanje njegova daha o njezino uho.
Namrštila se samoj sebi. Koja beznadna guska! Čak i kad je uhvaćena u laži
dok joj čitav život visi o koncu - dobro znajući kakva je bitanga - nije mogla
odoljeti njegovoj privlačnosti. Istoj onoj otprije šest godina zbog koje se i našla
u ovom kaosu. Ako ne bude oprezna, njeni će planovi sigurno propasti prije
nego što se sve ovo završi.

32
 Knjige.Club Books

Kako su ulazili u staru dvoranu za gozbe, prenamijenjenu u blagovaonicu

visoku dva kata od svojih kamenih podova do drvenih svodova, prijateljski se
okrznuo o njezino rame.
- Reci mi istinu - nagovarao je. - Želiš li zbilja moju pomoć u pronalasku
zaručnika?
- I više nego što misliš - promrmljala je iskreno.
- Zašto? - upitao ju je iskreno.
Svakako mu nije mogla reći što je naumila! Mogao bi otići prerano ako mu
otkrije svoj novi plan prije nego što ga bude spremna podijeliti. A što će onda?
Stoga je namjerno pogrešno razumjela njegovo pitanje i odgovorila: - Zar se u
nevolji ne mogu osloniti na starog prijatelja?
Usne su mu se zgrčile na ono što je očigledno bio izgovor dok ju je vodio
oko stola, dovoljno velikog za više od pedeset ljudi, do pribora postavljenog za
četiri osobe na samom kraju pokraj kamina gdje je Robert već posjeo groficu.
- Bili smo mnogo toga, Belle - Quinn je priznao potiho dok je njegov dubok
glas prolazio kroz nju kao topla ljetna kiša. - Ali nikada nismo bili prijatelji.
Um joj je ispunilo sjećanje na njihov prvi poljubac ispod sjenice obrasle
ružom, njegovo kruto tijelo prislonjeno o njezino, toplina njegovih iznenađujuće
mekih usana... Preplavio ju je nov nalet vrućine. Ni na kraj pameti nije joj bilo
da će joj budućnost biti u rukama tog nevaljalca. Mrzila se zbog toga što je
toliko nisko pala da njega mora moliti za pomoć.
Međutim, bilo je nekako prikladno da je muškarac koji joj je slomio srce i
zbog kojega se odrekla drugog spola i njegovih neiskrenih čari sada jedini koji
je može spasiti.
- Sve ću objasniti poslije - promrmljala je. - Obećavam.
Uputio joj je nepovjerljivi pogled i nevoljko pristao. - U redu.
Pustit ću to...
Odahnula je s olakšanjem. - Hvala.
- Zasada.
Izvukao joj je stolicu kako bi sjela. Prostrijelila ga je ljutitim pogledom prije
nego što je sjela na mjesto.
Nagnuo joj se preko ramena i upozorio: - Izvući ću istinu iz tebe na ovaj ili
onaj način. Čak i ako te budem morao svezati i mučiti.
Dah joj je zapeo u grlu. Prije nego što se uspjela pribrati iz bunila kako bi
prikladno odgovorila na to, Quinn je već bio na putu prema svome mjestu.
Piljila je za njim, ali ta frustrirajuća napast nije se udostojala uputiti pogled u
njezinu smjeru kako bi mu barem odgovorila zgroženim izrazom lica koji je
zaslužio.
Zagrizla je svoju donju usnu i zurila u njega preko stola dok je sluga
posluživao prvi slijed. Oh, sigurno mu nije bilo drago što je prisiljen pomagati
33
 Knjige.Club Books

joj pronaći zaručnika. Zbog zatečena izraza lica koji je imao pričajući s lady
Ainsley, Belle je pretpostavljala da nije ništa spremniji prihvatiti plan koji je i
sama preispitivala. Ali nije bilo drugog načina da zadrži svoj dom a da se pritom
ne osudi na jednako nesretan brak koji je imala njezina majka.
Lady Ainsley bila je u pravu. Očajna vremena iziskuju očajničke mjere, a
trenutačno se nije mogla dosjetiti ničega očajnijeg od postojećeg plana. Sada je
sa sigurnošću znala što mora poduzeti.
Morala se udati za Quintona Carlislea.

***

Quinn je stisnutih očiju pogledao prema Belle na suprotnoj strani salona, gdje su
se okupili poslije večere. Sto se zaista zbivalo sa Štrebelle?
Večera je bila dovoljno ugodna, zaključio je, osim što je pola vremena
proveo preispitujući Belleinu situaciju, a drugu polovicu razmišljajući koliko bi
zapravo bilo zabavno svezati je, s obzirom na ono što je vidio kod jezerca.
Tetina obavijest da se Annabelle mora udati umalo ga je srušila s nogu. Čuo
je za slične uvjete među članovima aristokracije koji su pokušali prisiliti svoju
djecu da se pridržavaju njihovih načela, posebice drugorođenih ili trećerođenih
koji nisu bili opterećeni uvjetima svojih titula ili nosili težinu plemstva na
svojim leđima kao njihovi nasljednici. Jedan od načina kako prisiliti sinove i
kćeri na prikladnu ženidbu i da se respektabilno i zrelo skrase svakako je preko
upravljanja njihovim imetkom.
No, za Belle to nije imalo smisla. Izgledi da bi se ugledni gospodin ikada
vezao za nju bili su mali, bez obzira na njezin zavidan miraz. Njegov je tetak
toga morao biti svjestan. Ono što je lord Ainsley trebao isprva učiniti bilo je
prepisati joj imanje bez uvjeta kako bi joj osigurao dom i budućnost u slučaju da
ostane neudana. Međutim, tetak Charles zapravo ju je prisilio u ranjivu situaciju
u kojoj može lako postati plijenom lovca na bogatstvo, što je, pak, ulijevalo
vjerodostojnost u objašnjenje tete Agathe zašto je Quinn bio potreban.
No to nije bilo dovoljno dobro objašnjenje za ostatak priče.
S vremenom će već otkriti što Annabelle skriva. Toga je bila svjesna i ona
sama, sudeći po načinu na koji je držala distancu od kad su završili s večerom.
Kao da samoj sebi ne može vjerovati dok je u njegovoj blizini. Čak i sad, dok je
svirala glasovir na drugom kraju salona, pretvarala se da ga ignorira, zbog čega
je uslijed manjka koncentracije pogrešno odsvirala pola nota.
Batler je otvorio vrata salona kako bi sluga unio pladanj s kavom. Položio ga
je na komodu i povukao se iz salona.
- Ah, evo kave - komentirala je teta Agatha, uzimajući odbačeni as u
kartaškoj igri koju je igrala s Robertom. - Poslužite se. Uvečer se ne
pridržavamo formalnosti ovdje u Glenarvonu.
34
 Knjige.Club Books

Fergusonov duboki uzdah govorio je drukčije, no batler je pokorno nastavio

pripremati kavu za posluživanje, nakon čega se pomaknuo u stranu, stojeći na
usluzi.
Ustavši se od glasovira, Belle je pošla prema batleru ne bi li joj natočio
kave.
Isto je učinio i Quinn. Dok je Ferguson posezao za kavom, Quinn je stao uz
nju.
- Belle.
Njezine ružičaste usne razdvojile su se u neobičnoj kombinaciji rastresenosti
i opreza, što ga je na trenutak podsjetilo na kunića koji je bio svjestan da je upao
u stupicu, no, pokušavajući se iz nje izvući, sve je dublje i dublje u nju upadao.
Nastavila je gledati prema naprijed, ignorirajući ga, zbog čega je on samo još
više htio doznati istinu.
Dovršivši s ulijevanjem kave, Ferguson joj je pružio šalicu.
Pokušala se okrenuti i odšetati, no Quinn ju je zaustavio uhvativši je za
lakat, čime ju je prisilio da ostane s njim, ako nije željela napraviti scenu.
Napeto je uzdahnula i pod prstima je mogao osjetiti kako je taj plitki dah
zatreperio njezinim tijelom.
- Kava za mene isto, Fergusone - zatražio je iako mu se nije pila večeras, ali
je poslužilo kao dobar izgovor da ostane s njom.
Batler je potvrdno kimnuo i počeo ulijevati kavu u drugu šalicu.
- Reci mi istinu, Belle - inzistirao je. - Zašto zapravo želiš moju pomoć?
Oklijevala je pa je na trenutak pomislio da bi mu mogla reći, no oči su joj
nesigurno poletjele prema batleru.
- Ne sada - odgovorila je potiho. - Previše je ušiju koje bi mogle čuti u ovoj
sobi.
Ferguson se nakostriješio na komentar uhvaćen u prisluškivanju. Quinnu se
učinilo da je čuo blagi pik ispod batlerova glasa.
- Nećeš me moći izbjegavati još dugo - upozorio ju je. - Zaslužujem
odgovore.
- Rekla sam ti...
- Nisi mi rekla gotovo ništa. - Uzeo je ponuđenu šalicu iz Fergusonovih ruku
koji se okrenuo i udaljio nekoliko koraka, odnijevši svoju znatiželju sa sobom. -
Osim dovoljno da u meni izazoveš sumnju.
Namrštila se. - Postaješ naporan.
Dopustio joj je uvredu, znajući da ga je htjela dovoljno razljutiti kako bi je
ostavio na miru. Ni u kom slučaju. Nije vjerovao ni jednoj riječi te
sentimentalne bljezgarije koju je maločas ispričala o tome kako joj je trebala
pomoć starog prijatelja.
- Planiram te proganjati dok mi ne kažeš istinu - upozorio ju je.
35
 Knjige.Club Books

Samouvjerenim osmijehom na usnama dodao je raskalašeno samo kako bi je

provocirao: - A od žena uvijek dobijem što želim.
- Ne od ove žene - odgovorila je i bahato izvukla ruku iz njegove, ali ne
dovoljno brzo da se ne bi vidjelo kako su joj se obrazi zacrvenjeli. Tresući
glavom, nastavila je mrmljati ispod glasa. - Nisam imala apsolutno ništa s tvojim
pozivom da dođeš ovamo. To je sve bila zamisao tvoje tete. - Tada je zastala,
nevoljko otvorivši usne kao da razmatra što mu reći i koliko može otkriti. -
Ali imam plan kako nas izvući iz ovog cirkusa.
Zanimljivo. Nagnuo se bliže.
- Pridružite nam se vas dvoje - dozvala ih je Agatha, prekinuvši ih. - Treba
nam još ruku za vist.2
- Naravno. - Belle se nasmiješila njegovoj teti kao da su ona i Quinn
raspravljali o nečemu sporednome poput vremena. Okrenuvši se kako bi im se
pridružila, na trenutak je zastala i položila svoj dlan na njegovu ruku šapćući: -
Nađimo se u knjižnici u ponoć.
Ponoćni sastanak u sobi koju bi samo štreberica mogla odabrati. Navikao je
na drukčija ponoćna druženja sa ženama, no Štrebelle ga je zaintrigirala, i to na
više načina.
Nije mogao propustiti priliku da je zadirkuje. - Ponoćni randevu? - Glumio
je zatečenost. - Doista, Belle, šokiran sam.
Na trenutak se ukočila, zaprepaštena insinuacijom. - Nisam mislila na taj
način, ni približno!
Frustrirano je slegnula ramenima kada joj se nacerio. Uzdahnula je
razdražljivo, znajući da je nasjela na mamac baš kao što je i htio.
- Jednoga dana, Quintone Carlisle - ključala je - požalit ćeš za svu
djetinjastu muku koju si mi nanio tijekom godina.
Ne, neće, dokle god bude mogao vidjeti vatru u njezinim očima. Kao sada.
Jednostavno je previše primamljivo da prestane s tim.
- Možda - složio se, a zatim se smijuljeći odšetao do stola radi igre dok su ga
pratile njezine goruće oči. - No danas nije taj dan.
- Annabelle - pozvala ju je teta Agatha - trebaš nam.
Morao je priznati da ga je zadivila kako je navukla bezbrižan osmijeh i sjela
pokraj njega, udružujući se s tetom Agathom protiv dvojice braće i pritom se
pretvarajući kao da se maloprije ništa nije dogodilo između njih. Ipak, ostavio je
kavu izvan njezina dosega u slučaju da je odluči baciti na njega.
Ah, Štrebelle! Uvijek tako predvidljiva i izazovna, no istovremeno
primamljiva za zadirkivanje i gnjavažu. I toliko zanimljivija od svih dama
visokog društva s kojima se povezivao u Londonu.
2
engl. Whist - kartaška igra (op. pr.)

36
 Knjige.Club Books

Robert je dijelio karte i kako su se štihovi zbrajali i aduti uzimali, tako su

počeli ležerno razgovarati. Teta Agatha ispitivala je i o najmanjim detaljima
Sebastianova i Mirandina vjenčanja, sve do vrsta kolača koje su posluživali za
doručak. Grohotom se smijala kada joj je Quinn opisao kako je Faith, kći
Edwarda i Kate Westover, koja je nosila cvijeće, udarila malog Stephena
Crenshawa, koji je nosio prstenje, u glavu svojom košarom punom latica.
- Dječak je rođeni markiz. - Teta Agatha se smijala. - Bilo bi bolje za njega
da se navikne na zlostavljanje još dok je mlad. Posebice ono koje uključuje
razdražene žene i cvijeće... Nemoj opet adutom na mog asa, draga.
- Ispričavam se. - Belle se ugrizla za usnu, mršteći se kartama kao da nije
bila sigurna koje još uvijek drži u ruci. Očigledno nije bila prisutna duhom.
- I sam sam veliki pobornik cvijeća i žena - promrmljao je Quinn usputno
dok je brojio svoje i Robertove bodove.
Belle ga je postrance prostrijelila ubojitim pogledom, odazivajući se na
privatnu provokaciju. No komentar je zaobišao tetu Agathu i Roberta, koji nisu
obraćali pažnju.
Agatha je promiješala karte i podijelila sljedeću rundu. - A kako je
Elizabeth?
Quinn se namrštio i mirno odgovorio: - Majka je sada puno bolje.
No proteklih nekoliko godina prolazila je pakao. Iznenadna smrt Richarda
Carlislea gotovo ju je povukla sa sobom u tugovanju.
Ne, bilo je to više od običnog žalovanja. Bila je to neutješna bol koja ju je
proždirala iznutra. Tolika muka i pustoš da je jedva preživjela. U tih prvih
nekoliko crnih tjedana nakon što mu je otac preminuo, Quinn je sjedio pokraj
nje na krevetu i danima joj držao ruku, moleći je da popije malo vode ili juhe, da
pojede bilo što da zadrži snagu. No ona je kopnjela dok doktor Brandon
nije sazvao njega i njegovu braću kako bi im priopćio bojazan da bi i ona mogla
umrijeti ako se nešto ne poduzme.
Tako se Quinn vratio uz majčin krevet i nastavio ju moliti, ovoga puta da ne
odustaje od života. Da ne ostavi njega i obitelj same, bez nje. Čula ga je kroz
svoju patnju i polako se oporavila. S vremenom se izbavila iz tugovanja i vratila
u živi svijet, idući toliko daleko da je proljetos bila pokroviteljica Mirande
Hodgkins, pomažući oko vjenčanja njoj i svome sinu Sebastianu, koji se u nju
zaljubio. No čak ni onda više nije bila živahna i energična kao nekad. Njezina je
svjetlost izblijedjela nakon očeve smrti i Quinn nije bio siguran hoće li ikada
više sjati jednakim intenzitetom.
- Bila sam zabrinuta za nju - progunđala je teta Agatha. - Žao mi je što
nisam mogla doći do nje u vrijeme njezina tugovanja, ali bilo je preblizu odlaska
mog dragog Ainsleya...

37
 Knjige.Club Books

Glas joj je odlutao. Nije podigla pogled s karata, ali Quinn je mogao vidjeti
sjaj suza u njezinim očima i suosjećao je s njome. Njegova teta bila je samo još
jedna od udovica koju je muževa smrt gotovo dokrajčila.
I upravo je zato planirao ostati neženja. Je li išta dobro moglo proizaći iz
braka? Svi za koje je znao su ili sklopljeni iz koristi za stjecanje imanja i statusa,
u kojima se oba supružnika međusobno nisu podnosila - ako se ikada i jesu
sviđali jedno drugome - ili su bili brakovi iz ljubavi. Na kraju krajeva, ovi
posljednji bili su jednako loši, ako ne i gori, jer je ljubav uvijek imala kraj.
Uvijek. I ništa nakon nje ne bi preostalo doli tuge.
Brak je možda bio za druge ljude, poput njegove sestre i brata, kojima su
trebali supružnici jednako kao što je cvijeću trebala voda da bi procvalo. Ali ne i
njemu. Nikada si ne bi dopustio da mu je žena toliko potrebna, ili obrnuto, da je
on toliko potreban ženi da bi žalila za njime.
Osim toga, u njegovu životu nije bilo mjesta braku sad kada mu je
budućnost zacrtana u Americi, gdje se veselio godinama dugih dana i teškog
rada kako bi se dokazao uspješnim.
- Miranda je uvelike pomogla u majčinu tugovanju - Quinn je rekao
zamišljeno. I hvala Bogu da jest.
- Posebice kada se udala za Seba - Robert se ubacio.
- Majka kao da je u raju od kada je sretno vjenčala dvoje djece.
- Koji joj daju unučad - Quinn je dodao.
- Što skida pritisak s naših leđa. - Robert se nacerio.
- Barem na neko vrijeme. - Uputio je bratu razigrani smiješak preko stola. -
Budući da se nada još jednom vjenčanju krajem ljeta.
- Oh? - Belle je pogledala prema Quinnu gotovo jednako uspaničeno kao i
Robert. - Ne misliš valjda... Zar ti, Quintone?
- Ne ja, ali Robert - obavijestio ih je na Agathino veselje i Robertovu žalost.
Kao i na Belleino vidljivo olakšanje dok se naslanjala natrag na naslon stolice.
Čudno. - Udvarao se generalovoj kćeri u Londonu. ljupkoj djevojci imena Diana
Morgan, koja je sklona uzgajanju ruža. - A budući da je ponovno htio vidjeti
iskru u Belleinim očima i odvratiti razgovor od teme o vjenčanjima, dodao je: -
Ako se dobro sjećam, Annabelle, ti također voliš ruže.
Belleina je čeljust popustila na privatno zadirkivanje. Panično je pogledala
prema lady Ainsley, ali grofica nije odavala znakove da je išta primijetila.
Frknula je, bahato izbacivši bradu. - Možda i jesam dok sam bila mlađa... i
ekstremno bedasta.
Umjesto da se uvrijedi, kao što je bila zamislila, uzvratio joj je osmijehom
od kojega je samo još više uzavrela na mjestu.
- Opet asom na aduta - Agatha je uzdahnula ozlojeđeno.

38
 Knjige.Club Books

- Ispričavam se - Belle je promrmljala, ne uspjevši zaustaviti rumenilo od

vrata do obraza.
Kvrapcu, počinjalo mu se sviđati to crvenilo.
Unatoč tomu što nije uspio odrediti što je to točno kod Annabelle što izaziva
njegovu vragolastu narav, osim da tomu nije mogao odoljeti, prišapnuo je: - Po
mom iskustvu, ruže mogu biti doista čarobne...
Prostrijelila ga je prigušujućim pogledom. - Ruže su napast. Možda se čine
lijepe i divne izdaleka. - Belle je položila herc dečka i pokupila štih, ignorirajući
Agathin i Robertov zbunjeni izraz lica zbog zanimljiva smjera u kojemu je
krenuo razgovor. Smeteno je pokupila Robertov štih koji je osvojio kraljem. -
Ali ispod njihove predivne vanjštine ne leži ništa drugo doli trnja.
Lady Ainsley ju je gledala u čudu. - Pa provela si čitavo proljeće sadeći ruže
za ogradu uz južnu terasu.
Napravila je grimasu kao da je uhvaćena na djelu. Quinna je na trenutak
zapekao osjećaj grizodušja zato što ju je provocirao.
Udahnula je polako ne bi li se smirila. - Doduše, nije sve cvijeće loše, rekla
bih - predala se. - Ljiljani, mak, ivančice...
- Zvončići?3 - upitao je nevino, ispijajući kavu kako bi prikrio osmijeh.
Očigledno osjećaj krivnje nije bio presnažan.
Na trenutak se skamenila, a zatim je položila karte na stol te ustala smirenije
nego što se moglo očekivati.
- Umorna sam i nažalost imam glavobolju - obznanila je. - Vrlo jaku i
napornu glavobolju.
Kada je Quinn otvorio usta kako bi joj odgovorio, pogledala ga je zlovoljno,
stisnutih očiju. Mudro ih je ponovno zatvorio.
- Ispričajte me, molim vas, moram se povući. Laku noć. - Kimnula je u znak
pozdrava prema lady Ainsley i Robertu, a njega je prostrijelila pogledom. -
Quintone.
Ukočeno je izašla iz sobe, držeći glavu uspravnom u kraljevskom držanju,
što je sigurno naučila tijekom svih ovih godina od njegove tete.
- Što zaboga...? - Agatha je komentirala, polažući karte na stol za kraj igre.
Zatim je podigla obrvu prema Quinnu s izrazom lica koji je bio nešto između
optužbe i zainteresiranosti.
- Očigledno je vrlo umorna - promrmljao je uz dašak grižnje savjesti. Već
mu je nedostajalo njezino društvo. Bez nje, salon se činio neopisivo praznim.
Dok je napuštala sobu u njoj je vidio vatru, za kojom je počeo žudjeti.
Nikada si ne bi uskratio priliku da to ponovno vidi, zajedno s karakterističnim

3
engl. bluebell = zvono, zvončić, zumbul. Aluzija na Annabelle. (op. pr.)

39
 Knjige.Club Books

rumenilom koje joj je bojilo obraze. Rumenilo čije je dublje značenje vrlo dobro
počeo shvaćati.
I koje mu se i te kako počelo sviđati.

40
 Knjige.Club Books

TREĆE POGLAVLJE

D ovraga!
Annabelle je prostrijelila bol u stopalu nakon što je palcem udarila o
jednu od stolica u mračnom hodniku. Promrmljala je niz psovki ispod daha,
posežući za oteklim palcem i poskakujući na drugoj nozi, a zadnju je namijenila
Quintonu Carlisleu. Samo bi on mogao prouzročiti ovoliko problema a da i nije
u salonu. Izdahnula je dugo i duboko i nastavila dalje.
Dvorac joj se činio tihim, izuzev zvonjave visokoga stojećeg sata na prvom
katu, koji je otkucavao ponoć. Bilo je iznimno mračno, bez mjesečine kao
vodilje, no snašla bi se i slijepa ovim hodnicima - pa, predomislila se zbog
pulsirajuće boli u prstu, možda ne baš slijepa. Voljela je svaki kutak ovoga
dvjesto godina starog dvorca, u kojem odnekud vječito puše. Značio joj je svaki
izlizani sag i izblijedjeli zastor, čvrst namještaj i svaki zid u kojemu
vrlo vjerojatno stanuje nekoliko mišjih obitelji.
Ovo je bilo mjesto gdje se najviše osjećala mirnom, gdje se osjećala
sigurnom i voljenom. Mjesto koje joj je ispunjavalo srce. Dom. Nije si mogla
zamisliti život negdje drugdje.
A sada, možda više i ne bude morala. Hodala je u mraku, obavijena bijelim
šalom preko svoje pamučne spavaćice, bojeći se upaliti svijeću kako je netko ne
bi opazio i zapitao se što radi šuljajući se kao lopov u noći. Lady Ainsley hrkala
je glasno poput pile kad je Annabelle prošla pokraj njezine sobe, a ostatak
dvorca bio je jednako mračan jer je sva posluga otišla spavati.
Doduše, još uvijek nije bilo ni traga Quinnu. Nadala se da će biti dovoljno
velik kavalir i odazvati se na sastanak; ako već ne kavalir, onda barem plaćenik
ako ga zanima je li mu lady Ainsley naumila ostaviti nešto sredstava. Prihvatila
bi oba razloga dokle god bi je bio voljan saslušati.
Večeras ju je posve razljutio. Što mu je, zaboga, bilo na pameti? Sve te
podmukle insinuacije... i to pred lady Ainsley, od svih ljudi. Belle nije imala
izbora nego odglumiti glavobolju i pobjeći prije nego što učini nešto zbog čega
bi požalila ili prije nego što si bude morala priznati da od Quinna još uvijek
osjeća leptiriće u trbuhu. Od toga je samo još više bila bijesna na samu sebe što
je mogao tako utjecati na nju, čak i nakon svega što joj je priuštio.
O nebesa, koliko li je očajna postala kada je bila spremna trpjeti tog nitkova.
Međutim, nije bilo legalnog izlaza iz uvjeta za nasljedstvo. Lady Ainsley i ona
temeljito su ispitale sve moguće rupe u zakonu s obiteljskim pravnikom nakon
grofove smrti. Jedine opcije bile su brak ili ništa, a ako je od muškarca za kojega

41
 Knjige.Club Books

će se udati trebala potvrdu da joj neće oduzeti Glenarvon ili je neće maltretirati,
onda je Quinton Carlisle bio njezina posljednja nada.
Stigavši do knjižnice, kliznula je unutra te otkrila da je soba mračna i
prazna. No, nije još bila spremna odustati. U dvije je stvari bila uvjerena kad je o
Quinnu riječ. Prvo, nikada nije propuštao ponoćni sastanak sa ženom i, drugo,
nikada nije kasnio. Na bilo što.
Stoga je prošla pokraj stola za čitanje i upalila svijeću, spremna čekati.
Uzevši uvijeni dio drška malog mjedenog držača, privukle su je visoke police s
knjigama. Podigla je svijeću kako bi mogla pročitati reljefne, istaknute naslove
na kožnatim i platnenim hrptovima. Dok je pomicala svjetlo između redova
knjiga, svaku je pratila vršcima prstiju. Jednostavno se nije mogla obuzdati da ih
ne dodiruje. Obožavala je knjige. Oh, kako ih netko može ne voljeti? Način na
koji su mirisale na tekstil i kišna poslijepodneva, nježna tekstura njihova papira
pod prstima dok bi im okretala stranice, sve to predivno znanje i pustolovine
koje su sadržavale između svojih korica, a koje su samo čekale da budu
otkrivene - voljela je sve o njima. No, povrh svega, voljela je što su joj uvijek
donosile utjehu. Kada bi morala birati između iskradanja kako bi čitala
knjigu gdje može pustiti mašti na volju i toga da je prisiljena biti pristojna prema
ljudima koji su bezobrazni prema njoj, drage bi volje svaki put izabrala knjigu.
Znajući da će noćas teško zaspati, pitala se bi li trebala ponijeti jednu knjigu
u sobu, a zatim je zastala s prstom na hrptu Don Quijotea. Apsolutno jedna od
najdražih joj knjiga. Naposljetku, nije li ona iz prve ruke razumjela uzaludnost
borbe s vjetrenjačama protiv kojih si, onkraj razuma, prisiljen boriti se opet i
opet?
Tijelo joj je protrnulo iznenadnom osviještenošću, osjećajući Quinna kako
joj prilazi iz sjene odostraga i prije nego što ga je ugledala.
Progutala je. Hvala Bogu da je došao. Osjećala bi olakšanje da u želudcu
nije osjećala čvor.
Spustio je glavu preko njezina ramena, ustima dodirujući njezino uho. -
Znaš, Annabelle - promrmljao je. Toplina njegova daha škakljala je njezin obraz
dok ju je iznutra prožimao tornado vrućine. - S ovako spuštenom kosom, u
bijeloj spavaćici, izgledaš... - Zadržala je dah, glupo se nadajući nježnom
komplimentu.
- ...više kao duh nego kao Štrebelle.
Okrenula je očima, izmoždeno. Taj je čovjek zbilja nemoguć! No, čak je i u
frustraciji znala koliko joj je potreban. I koliko je ono bila teška rana njezinu
ponosu. Ali i da je on jedina osoba koja je trenutno može spasiti - oh, sudbina se
sigurno dobrano smije na njezin račun! Udahnula je i okrenula se prema njemu.
Stajao je vrlo blizu.
Neugodno blizu. Toliko blizu da se samo malo trebala pomaknuti kako bi
naslonila svoje tijelo o njegova čvrsta prsa. Njezino srce - ta mala izdajnička

42
 Knjige.Club Books

stvar - počelo je lupati. Nosio je samo čizme, hlače do koljena i košulju,

skandalozno izvučenu iz hlača. Na trenutak ju je podsjetio na zgužvana
odmetnika koji živi izvan društvenih granica i nimalo ne nalikuje na džentlmena.
Nebesa, pročitala je previše knjiga da zamijeni Quintona Carlislea za
zanosna zločinca. Ipak, unatoč samoj sebi, oči su joj se zadržavale na dijelovima
lupežova tijela koje je otkrivala njegova zgužvana odjeća, posebice u predjelu
otvorena ovratnika košulje koja je otkrivala golu kožu njegova vrata i prsiju
dovoljno duboko da je uspjela razaznati obris njegovih krutih mišića.
Možda ipak ne zločinac, priznala je. No zanosan sigurno, kvrapcu. O, zašto
nije mogao biti odvratnih crta lica sa šarmantnošću stare cipele. Brak s njim bio
bi toliko lakši kada bi bio odbojan.
Kada je napokon podigla oči prema plavetnilu njegovih, sjetila se da treba
udahnuti.
- Quintone.
- Annabelle. - Uputio joj je lijeni smiješak od kojega su joj se uvijek u
trbuhu uznemirili leptirići. Znajući kakav je zavodnik, nije si mogla pomoći ne
smatrati ga privlačnim. Negdje duboko u sebi htjela je vjerovati da je ipak bio
nešto više nego vrag koji ju je proganjao do beskraja, da će se odreći svojih
starih navika i ubuduće je tretirati drukčije.
Je li glupa ako gaji nadu za takvo što? Ili će jednostavno zauvijek ostati
bitangom kakva jest? Na njega susret u vrtu sv. Jakova sigurno nije utjecao
toliko, no zato se ona gotovo rastopila u lokvu pred njegovim stopalima.
Razvukao je usne u blagi osmijeh kao da prepoznaje zbunjenost s kojom se
bori iznutra. Preuzeo je svijeću iz njezine ruke i postavio je na policu iza nje, no
umjesto da je tada odstupio koji korak, zadržao je ruku na polici, čime je Belle
držao gotovo zatočenom između sebe i police s knjigama.
Očima zatamnjenim sjenom bacio je pogled na knjigu koju je dodirivala
kada ju je uhvatio. Čak i na prigušenom svjetlu svijeće vidjela je zaigranost kako
pleše u dubini njegovih očiju.
- Voliš Cervantesa - komentirao je dubokim glasom, prateći tišinu usnulog
dvorca.
Osjetila je njegov miris, neodoljivo muževnu kombinaciju duhana i arome
porta. Iznutra ju je izjedala nervoza. - Volim vjetrenjače.
Nježno joj se nasmijao sjajnih očiju.
Obavio ju je nalet srama. Volim vjetrenjače? O, koja besmislena izjava!
Nijedna od njegovih sofisticiranih londonskih dama nikada ne bi izjavila nešto
tako banalno. Ne, znale bi točno odgovarajuću frazu kojom bi pridobile njegovu
pažnju i dokazale svoju otmjenost, a istodobno ga uvjerile da radi točno ono što
su htjele.

43
 Knjige.Club Books

- I ja isto volim vjetrenjače - priznao je duboka glasa koji joj je poškakljao

kralježnicu i ostavio grudi začuđujuće teškima. - Zapravo, sviđa mi se
Cervantes, točnije.
Trepnula je iznenađeno. - Pročitao si Quijotea?
Trznuo je usnama, no nije mogla reći je li od zaigranosti ili uvrijeđenosti. -
Studirao sam na Oxfordu, znaš. Nisam baš potpuni bedak.
- Čula sam što ste ti i tvoja braća radili na Oxfordu - izazivala je podižući
obrvu dvosmisleno - i ne bih rekla da se ticalo knjiga.
Još jednom se blago nasmijao. Barem ju je smatrao zanimljivom iako Belle
nije bila sigurna da je to bio kompliment.
- Postoji mnogo načina kojima možeš doći do životnog obrazovanja -
nadovezao se, a njegove safirne oči svjetlucale su na svjetlu svijeće. - Nisu svi
ograničeni na predavaonice.
- Vjerojatno si u pravu - priznala je mrsko, odbijajući se pomiriti s time da bi
Quinton Carlisle mogao biti u pravu u vezi s bilo čim. Nadgledanje dvorca
Glenarvona nakon grofove smrti pokazalo se bogatom praksom koja se ne može
pronaći u knjigama iako je bila sigurna da Quinton nije imao takvu vrstu
znanja na umu. Ne ta bitanga.
Uvio je rubove usana još više, iznenađen mogućnošću njezina slaganja s
njime, a zatim je odmahnuo glavom. - Ne mogu vjerovati da je prošlo šest
godina. Isprva sam mislio da se nisi promijenila, ali sada... - gugutao je s blagom
dozom nevjerice u glasu, gledajući je napeto u lice - vidim da jesi, i to više nego
što sam mogao zamisliti.
Puls joj se ubrzao. Pa, on se svakako promijenio.
Quinton je sazrio u dostojanstvenijeg muškarca nego što je bio prije,
unatoč neprestanim provokacijama. Svjetlost svijeće naglašavala je njegove
istaknute jagodične kosti i glatke ravnine njegova lica, čak i uz kratku bradu
koja je zatamnjivala njegovu kožu, a kosa, blago osvijetljena, činila mu se još
bujnijom i lepršavijom. Djelovala je toliko mekom i neodoljivom da je osjetila
trnce u vrhovima prstiju od želje da je dodirne.
Međutim, Quijote i njegove vjetrenjače - i sam Quinn - naučili su je da
vanjština često može zavarati. Posebice ona razvratno šarmantna.
- Mnogo više nalikuješ na svog oca - komentirala je nervozno vlažeći svoje
iznenada suhe usne čime je samo skrenula njegovu pažnju na svoja usta. Time se
dodatno uznemirila toliko da više nije mogla zaustaviti drhtanje prstiju koje je
čvrsto zarila u svoju spavaćicu. - Ali i dalje stvaraš samo probleme kud god
pođeš.
Blagi osmijeh zaigrao je na njegovim usnama. - A ti si i dalje štreberica -
uzvratio je. Posegnuvši za pramenom njezine kose ne bi li ga namjestio iza
njezina uha, nenamjerno je zapalio vatru duboko u njoj, koja se polako počela
rasplamsavati. - I dalje utočište tražiš u svojim knjižnicama.
44
 Knjige.Club Books

- Jer su knjige obično ljubaznije od većine ljudi - odgovorila je teško

gutajući dok je prolazio svojim prstima preko njezina obraza niz vrat. Ni
približno odlučno kao što je namjeravala pod njegovim mekim dodirom, izbacila
je iz sebe: - I daleko pouzdanije.
Ignorirajući uvredu, spustio je ruku još niže, dopuštajući prstima da se igraju
s rubom njezina šala. - Unatoč tomu, postoje stvari koje ljudi mogu raditi, a
knjige ne. - Prstima je blago povukao šal, otkrivajući njezina ramena i naborani
ovratnik spavaćice. Očima je brzo prešao preko komada otkrivene kože na
dnu njezina vrata, a zatim je vratio pogled na njezine oči. - Svakakve zanimljive
stvari.
Trebala ga je zaustaviti, odbaciti njegovu ruku i odgurnuti ga, no nije se
mogla prisiliti to učiniti. Jednako kao što nije mogla zaustaviti vruće drhtaje koji
su je tresli ili naježenu kožu pod pamučnom spavaćicom. Njegov se dodir
pokazao jednako opojnim kao i one noći prije šest godina.
- Onda ih nisam zainteresirana spoznati - uzvratila je, iako je njezino tijelo, s
obzirom na to kako joj je krv ključala, bilo veoma zainteresirano.
Ludost... da bi nakon svega što joj je učinio, i dalje htjela biti u njegovu
naručju. No žudila je upravo za time iako se to više nije moglo dogoditi. Samo
jedan njegov poljubac upropastio joj je status. Drugi poljubac mogao bi joj
uništiti budućnost.
Izbočila je bradu. - Upoznata sam s tvojom reputacijom.
- Hvala - odgovorio je napola predući.
Prstom je zakvačio naramenicu spavaćice bez rukava i lagano je spustio
preko njezine ruke. Ovoga puta, s većim dijelom ramena otkrivenoga njegovim
očima, nije se trudio gledati u stranu i glumatati pristojnost, paleći iskre pod
njezinom kožom gdje god bi mu se zadržao pogled.
Duboko je udahnula kako bi se pribrala. Oh, zašto li se uvijek osjećala
slabom kad je bio nasamo s njime?
- To nije trebao biti kompliment.
- Nije li? - Usne su mu se uvile u lijeni osmijeh. Vrhom prsta prelazio je
preko njezina ramena, crtajući besciljne ali primamljive uzorke na njezinoj koži.
Od ćudljive mješavine umirujućeg milovanja i strastvenih poteza kojima je
prelazio preko njezine kože, Belle je bila sigurna da joj obilježava tijelo svakim
malenim dodirom. - Što je onda trebalo biti?
Zamaglio joj se um pa joj je bilo teško misliti.
U tom trenutku, kroz zbunjenost zbog njegove blizine, jedino u što je bila
sigurna bio je osjećaj svlačenja njezina šala, čime je otkrivao još više njezina
tijela svojim očima. I dopustila mu je, uživajući u njegovoj blizini. Znala je da to
nije dobro za nju, kao kada bijela previše slatkiša. Unatoč tomu što je bila
svjesna koliko je to loše za nju, i dalje je željela to zadovoljstvo.

45
 Knjige.Club Books

Prisilila se izreći hrapavim šaptom kroz iznenada utrnule usne - Ti si

razvratnik.
Smiješio joj se s visoka. - Hvala ti.
- Prestani to govoriti. Ne laskam ti. - Uputila mu je uvrijeđeni pogled
guvernante najbolje što je znala, a zapravo je samo željela zakoračiti prema
naprijed i baciti mu se u naručje kako bi još jednom osjetila njegovu neodoljivu
snagu koje se sjećala. Nije si mogla pomoći. I dalje ju je privlačio, bez obzira na
to što je bila svjesna kakav je nitkov. Unatoč razumu.
Slegnuo je ramenima, očima punim vragolastog sjaja.
Prepoznala je u tom nezaštićenom sjaju jednaki bljesak koji se pojavio kada
god bi je provocirao i znala je. O, pokvarenjak jedan! Znao je točno što radi
gugućući joj tako, igrajući se s njezinim šalom i spavaćicom... očijukajući s
njom dok ne bi pocrvenjela ili zavrištala od muke. Prokletnik je uživao
izbacujući je iz ravnoteže!
Nagnuo se bliže, ne znajući da je uhvaćen u djelu, dodajući dubokim glasom
koji je sličio tutnjavi: - Ako si zainteresirana naučiti više o muškarcima od
onoga što ti nude knjige, bit će mi zadovoljstvo pokazati ti.
Držeći razdraženost pod kontrolom, uputila mu je sladunjavi osmijeh. - Ah,
razumijem... bajka. - Kako ga ne bi ga zalila još većim vjedrom ledene vode,
prisilila se spustiti pogled niz njegov torzo i zadržati ga na njegovim preponama,
a zatim je nezadovoljno napomenula, suosjećajno odmahujući glavom: - I, k
tome, vrlo kratka bajka.
Od njezina uboda skupio je usne samo na trenutak, a onda se nacerio
jednako šarmantnim osmijehom kao prije. - Epski duga, vjeruj mi - hvalio se.
Ostala je bez strpljenja. Odalamila ga je otvorenim dlanom po ramenu.
- Quintone Jamese Carlisle! - Mrštila se ne mogavši više prikriti
frustriranost. - Zašto uvijek inzistiraš na provociranju?
Nasmiješio se dubokim hihotom i nagnuo prema njoj kao da pokušava s
njom podijeliti tajnu. - Zato što uvijek od toga napraviš vrhunsku zabavu.
Ispustila je frustrirani zvuk, nešto poput mješavine režanja i plača. - Budi
ozbiljan barem jednom, molim te. - Kako mu je moglo biti toliko zabavno
mučiti je u ovakvoj situaciji? Uzdahnula je iscrpljeno i mrzovoljno priznala: -
Trebam tvoju pomoć.
Skamenio se. Zaigran osmijeh nestao je s njegova lica. Zafrkantska bitanga
koju je odavno znala, nestala je bez traga, a zamijenio ju je ozbiljan muškarac u
kojega je stasao. - Što nije u redu, Annabelle? - Zabrinutost je obojila njegovu
muževnu boju glasa. - Što mogu učiniti?
Izdahnula je od olakšanja što mu napokon može predstaviti svoj plan. Ali
trebala je još hrabrosti da preživi ostatak ovog razgovora. - Boca Bowmorea
skrivena je iza Biblija. - Kimnula je u smjeru polica na drugom kraju sobe. -
Hoćeš li je dohvatiti?
46
 Knjige.Club Books

- Iza Biblija? - ponovio je zabezeknuto.

- Ondje lady Ainsley drži najbolje viskije - objasnila je, boreći se protiv
osmijeha koji joj je ozario lice. - Gorljiva je zagovornica ideje da religiju uvijek
treba zaliti žestokim pićem.
Nasmijao se duboko jer je dobro poznavao svoju tetu, a zatim se okrenuo da
dohvati viskije kako ga je Annabelle tražila.
- Donesi mi i čašu, molim te - rekla je sjedajući na omanji divan. Ovakva
vrsta razgovora najbolje se vodila u sjedećem položaju, u slučaju da jedno od
njih ostane bez svijesti.
Uzvratio je iznenađenim pogledom preko ramena. - Štrebelle pije viski?
- Dobar single malt, da - objasnila je pomalo mrzovoljno. Zar ju je zbilja
smatrao toliko tupom i dosadnom? - Čemu toliko iznenađenje?
- Jer viski... čak i dobar single malt viski - ispravio se dok je posezao iza
Biblija te napipao skrivene boce - inače nije damsko piće.
- U pograničju većina dama preferira viski. - Uključujući i lady Ainsley.
Proizvođači viskija uvijek bi zastali na putu prema jugu kako bi grofica, koju su
godinama poznavali, mogla kušati najbolji viski iz njihovih zaliha. Naravno, nije
bila jedina u svojoj ljubavi za dobrim pićem. Škotski viski bio je majčino
mlijeko ovdje u sjevernoj preriji. - Predugo si vremena proveo u Londonu
s onim nakinđurenim damama elite.
- Možda i jesam - promrmljao je zamišljeno dok je uzimao čašu iza obližnjih
molitvenika i nosio je natrag prema njoj. Natočio je zlatnu tekućinu u čašu za
viski i pružio joj čašu.
- Hvala. - Zahvalno je pila manju količinu viskija dok je on sjedio pokraj nje
sa svojim dugim nogama pruženima ispred sebe. Kakvu god da je napetost viski
izbrisao iz nje, njegova ju je blizina opet pooštrila. No, nije mogla samo tako
zahtijevati da se pomakne, pogotovo ne s obzirom na pitanje koje mu je trebala
postaviti.
- Dakle, reci mi što nije u redu. - Uputio joj je odlučan pogled izrazom lica
koje ne trpi obmanu. - U kakvoj si to nevolji da me teta Agatha morala pozvati
ovdje pod lažnim izlikama.
Annabelle se trgnula iznutra, sjetivši se da je lady Ainsley lagala kako bi joj
pomogla. - Morala je, inače ne bi došao da si znao istinu.
Otpustio je čeljust. - Kakva je to točno istina?
Ispružila je praznu čašu za viski i gestikulirala za još jednu dozu.
Ovoga puta nije ulio manju količinu nego je slijedio njezin naputak i natočio
u mjeri velikodušna dva prsta. Bila je svjesna njegovih safirnih očiju uperenih u
nju dok je ispijala viski. Kada je spustila čašu, uzeo ju je iz njezine ruke i popio
za njom.

47
 Knjige.Club Books

- U groznoj sam situaciji - šapnula je primičući prste k viskijem ovlaženim

usnama. - I treba mi pomoć da se iz nje izbavim.
Podigao je obrvu. - Ne djeluje mi baš toliko groznom. Na pomolu si da
dobiješ čitavo imanje.
I neželjenog muža. Duboko je uzdahnula.
- Vrlo sam zahvalna lordu i lady Ainsley - počela je pomalo kolebljivo dok
se nespretno pokušavala domoći objašnjenja. - Odgojili su me kao da sam im
vlastita kći.
- Znam. - Ispio je preostali viski u jednom gutljaju. - Teta Agatha te
obožava.
Belle je kimnula potišteno, slegnutih ramena. - I ja nju volim. U čemu i jest
problem.
Namrštio se. - Kako to?
- Želi mi samo najbolje. Isto je želio i lord Ainsley.
- Zbog čega su te i stavili u oporuku.
Kimnula je još jednom, potištenije nego prethodni put. - Dok se nasljedstvo
sređivalo kada je lord Ainsley preminuo, sva imovina i titula pripali su sinu
njegova pokojnog brata. Lady Ainsley zaprimila je svoj imetak, a sve preostalo
podijelilo se na njegove tri kćeri iz prvog braka. Sve osim Glenarvona. - Nije se
mogla zaustaviti u naletu tuge koji joj je zatresao glas zbog pokojnoga grofa i
zbog zahvalnosti koju je osjećala svaki put kada bi se prisjetila koliko mu je
značila kad ju je uključio u svoju oporuku. - Koji je preostao meni.
- Vrlo velikodušno od njega - komentirao je iskreno. - Nisam još doživio da
netko iz plemstva ostavlja imanje nekomu s kim nije u krvnom srodstvu.
Belle je znala koliko je samo morala biti posebna grofu i, svakako, koliko je
on značio njoj. Trepnula je pokušavajući odagnati suze. - Volio me kao pravi
otac. Mnogo više nego me moj vlastiti ikada volio.
Namrštio se. - Zašto ti onda izravno nije ostavio imanje, a ne riskirao da ga
izgubiš?
Pogledala si je u ruke koje je držala u krilu, odsutno si uvijajući prste. - Htio
me zaštititi.
Čaša mu se polako spustila s usana dok je gledao u nju očima punima
zabrinutosti.
- Od čega?
- Moj otac - odgovorila je tiho. Uzela je natrag čašu s viskijem, osjetivši
Quinnovu napetost pokraj sebe. - Ako bih imanje naslijedila bez uvjeta, tada bi
moj muški skrbnik mogao upravljati imovinom kao da je njegova. - Zurila je u
dno prazne čaše. - Dakle, ako bi se moj otac ikada vratio i odlučio nametnuti mi
se u život...

48
 Knjige.Club Books

Glas joj je odlutao. Mi o vuku. Nije se usudila pretočiti misli u riječi od

straha da se vuk ne bi pojavio. - Eto, to je razlog zašto će imanje pripasti meni
samo u slučaju braka - nastavila je - kada moj muž postane muškarac koji je
za mene zakonski odgovoran. - Duboko i polako je udahnula i izdahnula, no
ispalo je puno drhtavije nego što je naumila. - Tako se moj otac nikako ne bi
mogao dočepati Glenarvona.
- Vrlo mudro od tetka Charlesa - komentirao je Quinn. Podigao je obrve,
znajući što to znači. - Osim...
- Osim što ću sada navršiti dvadeset pet godina bez zaručnika na vidiku? -
Nasmiješila se turobno. Ironija ju je gotovo nagrizala. - Pretpostavljam da je lord
Ainsley smatrao da će dvadeset pet biti dovoljno za ispunjenje oporuke.
Naposljetku, obje njegove žene navršile su dvadeset kada se njima oženio, a sve
tri kćeri udale su se prije nego što su postale punoljetne. Mislio je da ću ih ja
pratiti u stopu kada je prvotno uveo klauzulu u svoju oporuku, no počeo se
ozbiljno premišljati kada sam navršila dvadeset jednu. - Čvor tuge zapetljao joj
se u grlu. - No preminuo je prije nego što je uspio promijeniti odredbu.
Pokušala je obrisati suze brzim pokretom ruke i puna nesigurnosti.
Quinn je tiho posegnuo za bocom kako bi joj dolio viskija u čašu, kao da je
znao koliko joj je boli prouzročila sama uspomena na to teško razdoblje. Ali,
naravno da je znao. I on je nedavno izgubio oca.
Podigla je čašu do usana drhtavom rukom koja je uskomešala zlatnu
tekućinu u njoj i ispila manji gutljaj, no više kako bi si dala vremena za
oporavak nego radi samog okusa pića.
I sada imam četiri tjedna za udaju ili gubim dom - šapnula je. Četiri vrlo
kratka tjedna. - A prikladnog zaručnika nigdje na vidiku.
- Predivna žena čiji je miraz čitavi dvorac? - mrmljao je odmahujući
glavom. - Čudim se da muškarci ne stoje utaboreni iza vrta, čekajući priliku da
te zaskoče.
Nije se mogla ne nasmijati na suludi prizor njegove rečenice. - Zapravo,
samo šačica ljudi zna da ću naslijediti Glenarvon. - Privukla je koljena prema
prsima i obavila se šalom oko ramena ne bi li se osjećala sigurnije.- Ali sada
nemamo drugog izbora, nego to otkriti.
Odmahivao je glavom. - Sama sebi kopaš jamu radi lovca na bogatstvo.
- Zato si ti ovdje. - Još ju je jednom preplavila nemilosrdna frustracija čitave
očajne situacije. - Kako bi se pobrinuo da se to ne dogodi.
Kratko se nasmijao na apsurdnost svega. - Da odvajam žito od kukolja?
- Među ostalim, da - odgovorila je oprezno, proučavajući ga krajičkom oka.
Uzeo je čašu natrag. - A ako se ne udaš?
- Onda crkva dobiva imanje - šapnula je toliko tiho da se na trenutak
zabrinula da je nije čuo. Zabrinut izraz njegova lica uvjerio ju je u suprotno. -

49
 Knjige.Club Books

Lady Ainsley i ja uselile bismo se u njezinu kuću u Londonu do njezine smrti, a

zatim bi me smjestili u neku kolibicu najednom od Ainsleyevih imanja ako bi se
trenutačni grof osjećao dovoljno milosrdnim. Ako ne...
Prekinula se odmahujući rukom kada su joj riječi zapele u grlu, no suze su
bile opasno blizu da joj se sliju niz obraze.
Oči su mu se ispunile brigom. - Jesi li pokušala razgovarati s pravnikom da
pronađete zakonit izlaz iz ovoga?
- Da, klauzula se ne može promijeniti. - Uzdahnula je izrazom lica punim
boli od tuge koja joj je probadala prsa jer je prisiljena ući u brak koji ne želi
samo kako je ne bi odvojili od voljenoga doma. Quinton je postao njezin jedini
spas. - Moram se udati kako bih naslijedila Glenarvon.
- Ovaj sir Harold, kojega je teta Agatha spomenula... Zaprosio te? - Usputno
pitanje, svakako jedno koje je imao pravo pitati. No, Belle je osjetila određenu
oštrinu u dubini samog pitanja. Kada je kimnula, Quinn je odgovorio: - Onda ti
je riješio problem s udajom.
Eh, sir Harold nije mogao biti dalje od rješenja! Quinn je sigurno mislio da
pomaže, ali podsjetnik na taj brak samo joj je jače stegnuo srce očajem. - Ne
želim se udati za njega.
Namrštio se s čašom na usnama. - Zašto ne?
- Ne volim ga - priznala je potiho, bojeći se da bi je mogao smatrati
sentimentalnom jadnicom jer je to izrekla. - Ni on ne voli mene.
Gledao je u nju neko vrijeme kao da je nekakvo biće u zvjerinjaku
londonskoga Towera koje jednostavno nije mogao razumjeti.
- Većina muževa i žena se ne voli.
Hladna istina iz njegovih usta nije umanjila tešku zebnju koja je stezala
njezina prsa. Ili strah od toga da bude zatočena kao njezina majka. - Ne želim
biti jedna od tih žena.
Blago je odmahnuo glavom. - Možda nećeš imati izbora.
Koliko je samo duboko toga bila svjesna! - U najmanju ruku želim muža
koji će se odnositi prema meni kao prema jednakom partneru. - Muža koji je
nikada ne bi prepustio milosti svojih hirova, koji na nju nikada ne bi vikao ili
dizao ruku na nju. Koji joj ne bi pokušao preuzeti Glenarvon ili se miješao u to
kako bi ga ona htjela voditi.
Namrgodio se. - To ne zvuči kao taj tvoj sir Harold.
- Nije moj. - I ako joj Bog pomogne, neće ni biti.
- Bolje bi bilo da se usmjeriš pronalasku novog muža - savjetovao je,
kovitlajući viski u čaši. - I to brzo.
- I jesam - odgovorila je ozbiljno.
- Oho? - Podigao je čašu prema usnama. - Koga?
- Tebe.
50
 Knjige.Club Books

***

Quinn se zagrcnuo.
Dok je dolazio do zraka kašljući, zurio je u nju u nevjerici.
Izgledala je kao potpuno normalna žena, sjedeći ondje mirno i gledajući ga
prostodušno svojim velikim očima boje meda i lješnjaka. No, ipak...
- Jesi li poludjela? - ispalio je brišući usta rukavom.
Uzdahnula je strpljivo. - Ako bi me samo saslušao...
- Mi se ne možemo vjenčati!
Njezina staloženost samo je još više razjarila njegovo galopirajuće srce dok
se hrvao s istinskim nagonom za bijeg, što je inače činio kad god bi žene pred
njim spomenule brak. Ali ova je zapravo imala dovoljno hrabrosti da ga zaprosi.
- Ne samo da se međusobno živciramo do iznemoglosti nego sam ijednom
nogom na brodu za Ameriku. - Podigao je ruku i pokazao u smjeru za koji se
nadao da je zapad, previše šokiran da bi bio siguran. - Ondje me čeka imanje.
Ako ne odem, i to što prije, izgubit ću ga.
- Neću te zadržavati ovdje dulje nego što je potrebno, obećavam - uvjeravala
ga je. Nagnula se lagano prema njemu, sjajeći osvježenim intenzitetom. - Ali
ovo nam oboma može biti od koristi - nagovarala ga je glasom blago obojenim
očajem. - Meni bi osiguralo imanje, a tebe ispraćaj na brod s više novca na
raspolaganju.
Širom je razjapio usta. Dragi Bože... - Ti si ozbiljna.
Ozbiljno je kimnula. - Vrlo.
Ne mogavši više sjediti na miru, naglo je ustao i tako, nezgrapno stojeći
ondje, prolazio je drhtećom rukom kroz pramenove kose. Jednom je polovicom
sebe htio pobjeći glavom bez obzira dok je drugom bio besramno znatiželjan
glede njezina plana. Naposljetku, i jest ovamo prvotno došao zbog novca. Ali
brak... Dragi Bože. Krv mu se ledila u žilama od same pomisli na brak, a u
panici su mu dlanovi postali ljepljivi.
Ispružila je noge i sjela uspravno na rub počivaljke, a zatim zastala kako bi
si zagrizla donju usnu kao da je odlučivala treba li nastaviti inzistirati. - Između
ostalog - rekla je oprezno - u ovoj sam situaciji samo tvojom krivnjom.
Buljio je u nju. - Kako je ovo moja krivnja?
- Zbog one tučnjave s Burtonom Williamsom - odgovorila je tiho.
Zaoštrio je pogled dok ju je promatrao. Bila je na tankom ledu ako je mislila
da će ga grižnjom savjesti natjerati u brak. Snalažljivije od nje pokušale su i
nikamo s tim nisu dospjele. Jednako bi bilo i s njom... unatoč čudnovatom
osjećaju neočekivana kajanja koji mu je probadao želudac.

51
 Knjige.Club Books

Kvragu, zbilja joj je prouzročio probleme te noći. No, nedovoljno velike da

bi se zbog njih s njom vjenčao. - Bilo je ishitreno, priznajem...
- Nezrelo - ispravila ga je.
To ga je zapeklo jače nego što je bio spreman priznati. - Nepromišljeno -
objasnio je prekriživši ruke preko prsiju. - Ali Williams te je vrijeđao.
Istini za volju, gad je učinio mnogo više od toga. Williams ju je razglasio
kao posvudušu u tjednima koji su uslijedili nakon bala. Potrudio se da dobrano
nasmije svoje pajdaše kod Boodla pričom kako je zatekao Quinna s pratnjom
lady Ainsley, svu raskuštranu i nabrušenu. A tu je i još nekoliko opscenih epiteta
koji su se prikvačili priči dok je kružila elitom.
- Ja sam osiromašena damina pratnja čiji je otac zločinac - dodala je tiho. -
Zbilja misliš da je to bilo prvi put da me uvrijedio netko poput Burtona
Williamsa?
Pobjegao mu je hiroviti uzdah dok je blagi osjećaj kajanja cvao u potpunu
grižnju savjesti koja ga je sada ispunjavala. Nikada je ne bi prihvatili u društvo,
bez obzira na to koliko se njegovi tetak i teta borili za nju. Ali te noći sigurno
nije pomogao.
- Trebam tvoju pomoć - nježno je nastavila. - Duguješ mi toliko, Quintone.
Nije bila u pravu glede toga. Sigurno joj nije dugovao to. - Neću se oženiti
tobom, Annabelle. Ta noć nije bila ništa drugo doli pogreška, i ti si toga dobrano
svjesna.
- I nekoliko poljubaca, nemoj zaboraviti - šapnula je.
Ne, nije zaboravio. Kako bi i mogao? Bio je to iznenađujuće strastven susret
koji ga je ostavio u žudnji za više, čak i dok je bila onako nevina i neuvježbana.
Unatoč tomu što su prošle tolike godina i desetci drugih žena s kojima je učinio
mnogo više od običnog poljupca, ta noć s Annabelle i dalje je bila zapečaćena
u njegovu sjećanju. Osjećao se ushićeno čak i sad, sjećajući se toga.
Ali brak...
- Zaboga, Belle - progunđao je očajno. - To što ti nudiš...
- Da - uzvratila je žurno - upravo tako! Nudim ti brak. - Uputila mu je topao
osmijeh, no lako je prepoznao napetost koja se iza njega krila, toliko napetosti
da je treperila. - Uzmi me za ženu, Quintone i zauzvrat ću ti platiti polovicu
godišnjih prinosa imanja. Tako oboje dobivamo. Meni ostaje Glenarvon, a tebi
su osigurana dodatna sredstva za nov život u Americi.
Bračna ponuda. Zaboga, zbilja je to mislila. - Brak - zamucao je. Iako je bio
siguran da je to rekla, nije se mogao pribrati kako bi povjerovao u to. - S tobom?
- Poslovni prijedlog - objasnila je. - Kao što si rekao, plemstvo se ženi zbog
novca i zemlje cijelo vrijeme. Zašto bismo mi bili drukčiji? Samo u mnogo
manjem opsegu.

52
 Knjige.Club Books

- Ja nisam plemenit - protestirao je. Okrenuo je očima kada su joj se usne

uvile od zaigranosti na tu samokritizirajuću nehotičnu pogrešku. - Znaš na što
mislim.
- Jesi, Quinne - uvjeravala ga je.
Bio je siguran da je malo laskanja rezervirala kako bi ga pridobila za brak.
No bit će potrebno vraški više od nekoliko komplimenata da se osudi na brak.
Posebice s nekim kao što je Annabelle, koja je jedna od onih u koje bi se čovjek
zapravo mogao zaljubiti. I ako ne bude oprezan, zateći će se trajno ugniježđen
negdje na nekakvom ogoljelom pašnjaku u pograničju.
- Zašto misliš da se sve te žene u Londonu bacaju na tebe?
Mudro je šutio iako je podigao obrve u oštar luk. Ovo nije bilo vrijeme za
objašnjavanje tamnijih zadovoljstava u zabavi visokog društva.
- Pristaješ li onda? - nastavila je. - Hoćeš li se udati za mene i izbaviti me iz
ovog cirkusa?
- Ravno u drugi. - Odmahnuo je glavom, zabezeknut činjenicom da je vodio
ovaj razgovor. - I sama si rekla da se ne želiš vjenčati bez ljubavi. Ti i ja sigurno
nismo zaljubljeni.
- Više nemam izbora. Moram se udati. Ali, ako se ne mogu udati iz ljubavi,
onda je brak s tobom savršen - racionalizirala je - jer se emocije nikada neće
uplesti između nas, a ti ćeš mi dopustiti da upravljam Glenarvonom kako želim.
- Zato što ću biti na drugoj strani oceana! - gotovo je vikao od frustriranosti.
Polako se nasmijala, podsjećajući ga na mačku koja se domogla mlijeka. -
Kao što sam rekla, savršeno.
Izdahnuo je oštro. - Belle, zaboga...
- U najmanju ruku trebala bih se moći udati za muškarca koji mi neće
nauditi - prekinula ga je. Smijeh joj je ustuknuo pod sirovom iskrenošću
komentara koji mu je prošao kroz prsa poput noža. - I znam te dovoljno dobro
da sam sigurna da mi nikada ne bi namjerno naudio.
Slegnuo je ramenima pod težinom novog naleta krivnje te utonuo natrag na
počivaljku. - Dragi Bože, ti zbilja jesi poludjela.
- Ipak u mom ludilu ima metodičnosti - odgovorila je sjajećim očima dok je
parafrazirala Shakespearea i ponovno mu dokazala da je ista štreberica koju je
oduvijek znao.
Zamalo se nasmijao na ironiju svega. Dok je ona živjela za kazalište, on je
živio za kazališne lože u kojima je mogao biti sam s damama.
Njih su dvoje bili ulje i voda. No ipak, džeparac iz Glenarvona na koji bi se
mogao osloniti, sigurno bi mu olakšao život, tu nije vidio spora. Također, ako bi
joj pomogao osigurati imanje, i više bi se nego odužio za onu večer prije šest
godina.
Ali brak... Dragi Bože.

53
 Knjige.Club Books

- Ako pristaneš - požurivala je, dajući sve od sebe da ga pridobije - i dalje

imamo vremena nagovijestiti brak, zbog čega nam neće trebati posebno
dopuštenje.
Pogledao ju je ispod oka. - Udaljeni smo manje od deset milja od Škotske,
Belle - podsjetio je je. - Ne treba nam čak ni to.
- Eto! - Gestikulirala je empatično svojim rukama kao da čitava ideja nije
suluda. - Vidiš kako je praktično? Gotovo kao sudbina.
Preokrenuo je očima.- Ili lažna pozivnica za prepredenu spletku.
- To isto. - Posegnula je za bocom viskija i ponovno ispunila praznu čašu
koju je držao u ruci iako je izgubio volju za pićem. - Kad se vjenčamo, otputovat
ćemo do Newcastlea. Znam vjerodostojnog bankara ondje koji nam može
uspostaviti financijski ugovor kako bi primao opskrbninu u Americi. - Spustila
je bocu i naslonila se natrag na počivaljku. - Neće biti mnogo ispočetka, priznat
ću, ali imam ideje za imanje koje bi mogle lijepo povećati profit u sljedećih
nekoliko godina.
Složio je grimasu, ne znajući treba li biti u iskušenju njezinom ponudom ili
u strahu za živu glavu. - Sve si ti to dobro isplanirala, nisi li?
- Očajna vremena - odgovorila je dostojanstveno ponavljajući riječi njegove
tete - očajničke mjere.
Polako je preuzela čašu viskija iz njegove ruke. Gledao je u nju dok je
ispijala viski, primjećujući meko gibanje njezina elegantnog vrata i svjetlucanje
njezinih mokrih usana. Osjetio je kako taj gutljaj tone ravno kroz njega.
Bio je u gadnoj nevolji.
Od svih žena koje je poznavao u svom životu, nijedna nije bila toliko opasna
kao Annabelle Greene dok je sjedila ondje u svojoj bijeloj, pamučnoj spavaćici
s vrpcom zavezanom u mašnu, umačući prste u viski i primičući ih usnama kako
bi kušala kapljice koje su joj prianjale uz vrhove prstiju. Izgledala je toliko
nevino da je osjećao nagon da je privuče k sebi u ruke kako bi je zaštitio, dok je,
zaista, ispod te varljive vanjštine vrebala sirena koja ga je čekala da zadovolji
mnogo mračniji nagon; ona je bila zamka koja je samo čekala okidač. Ako tomu
još doda financijsku blagodat koja bi mogla biti njegova...
Opasna? Zaboga, pa žena je bila ubojita.
Ne mogavši odoljeti da je dodirne, posegnuo je kako bi joj pomilovao kosu
koja se slijevala u metež lokni boje karamele oko njezinih ramena. - Ako
pristanem na tu tvoju spletku, pri tome ne govorim da hoću... - Svilena kovrča
obavila mu se oko prsta. - Hoću li dobiti dopuštenje da odem čim završi medeni
mjesec?
Ispustila je blagi uzdah, sliježući ramenima, dok je olakšanje vidljivo
strujalo njome zbog toga što je bio voljan pomoći. Ili barem voljan ne pobjeći. -
To je upravo ono što bih i ja željela.

54
 Knjige.Club Books

Borio se protiv osmijeha izazvanog ugodnim iznenađenjem, ne očekujući da

će biti toliko odvažna, i čudesno izravna, u vezi s bračnim krevetom. Možda je
ipak pogrešno procijenio Štrebelle. Možda se iza njezinih plavih dokoljenki
skriva prava zavodnica. - Je li onda i to dio tvoje prosidbe?
Kimnula je ozbiljno. - Ako želiš da bude.
- Mislim da bi mi se to i više nego svidjelo - gugutao je, ne vjerujući svojoj
sreći. Oči su mu pale na njezine nabrekle grudi koje su stidljivo provirivale iz
uskog dekoltea na kojemu je ležala mašna. Blago mašni. Ali nikad prije nije
spavao s nekim tko je nevin. Koliko je Belle zapravo znala o užicima vjenčanih
noći? - Spremna si za brak, dakle? - Zastao je prije nego što je dodao kako bi bio
siguran da je razumio. - Za potpuni brak?
- Naravno da sam spremna. - Podigla je pogled od viskija, gnjevno stisnutih
usana. - Već godinama samostalno upravljam imanjem.
Blago se nasmijao. Štreberica. - Nisam na to mislio.
Zamislila se. - Na što si onda...?
Zgrabio ju je za prednji dio šala i privukao k sebi, uhvativši je nespremnu
dok su im se usne sastajale kako bi izrodile poljubac za kojim je žudio
godinama.
Usne su joj bile tople, čudesno meke i toliko primamljive. Imala je neodoljiv
okus koji ga je podsjećao na sjever... ljutkastu primjesu viskija, cvjetnu notu
vrijeska, odvažnost divljine. Vrh njegova jezika pratio je rubove njezinih usana
u nadi da će mu dopustiti da je kuša cijelu.
Drhtala je, no nije uzmaknula. Kada je počeo grickati rubove njezinih usana,
pristala je mekim uzdahom i razdvojila usne. To je bio jedini poziv koji mu je
trebao. Pohlepno je gurnuo jezik unutra, uživajući u slatkoći koju je ondje
pronašao.
Poljubio je više žena nego što se mogao sjetiti, ali nijedna nije bila slatka
kao Annabelle. Toga se sjećao od večeri ispod sjenice obrasle ružama. Više
nego što se sjećao kako se naslonila na njega, više od toga kako su joj se ruke
zapetljale u njegove revere kako bi mu se približila, čak i više od nespretna
traženja rukama kako bi dohvatile bilo što što bi mogle dodirnuti... Više od
svega, prisjećao se koliko je savršeno slatka okusa bila. Poput čokolade, vina i
žene. I dalje je taj bogati, sočni okus prolazio njime, ostavljajući ga gladnim za
još.
Zaboga, htio ju je proždrijeti.
Odmaknuo je usne od njezinih kako bi je ljubio uz čeljust, prateći put niz
vrat. Kada je palucnuo jezikom o jureće bilo na dnu njezina vrata, uzdahnula je
od užitka, protkavši ga mekim zvukom svog daha.
Nije se mogao zaustaviti dok je vrhovima prstiju pratio liniju njezina vrata
što ga je skrivala spavaćica. Odvezao je vrpcu i došao do mašne pa pustio ogrtač
da se lagano rastvori. Usnama je pratio njezinu meku kožu koju je otkrivala
55
 Knjige.Club Books

spavaćica, ljubeći je uz ključnu kost i po dolini između njezinih grudi. Zastenjao

je. Dovraga, čak joj je i koža bila slatka.
- Quintone - uzdahnula je snuždeno o njegovu kosu dok je uranjao sve
dublje kako bi položio poljubac o nabreklu lijevu dojku. Mogao je vidjeti obris
tamne, ispupčene bradavice ispod noćnog ogrtača, svega nekoliko centimetara
ispod svojih usana.
Obavio je njezinu dojku svojim dlanom kroz tanku spavaćicu, palcem
golicajući njezinu bradavicu. Premišljao se treba li joj svući spavaćicu kako bi
otkrio jednu, sočnu dojku svojim očima i ustima dok je pod prstima osjetio kako
se bradavica ukrućuje, a ona drhti...
Ledena tekućina prelila mu se preko glave.
- Kojeg vraga! - Skočio je na noge, rukom brišući viskijem natopljenu kosu,
koja se u pramenovima slijepila oko njegova lica.
- Nećeš dobiti ništa od toga - upozorila je podižući ruku, napola kako bi ga
odgurnula, a napola izgrdila dok je drugom rukom još uvijek čvrsto držala sada
praznu čašu.
No, njezinu drhtavom glasu nedostajalo je uvjerenja. Bila je jednako
uzbuđena tim poljupcem kao i on. Prepoznao je to u načinu na koji je drhtala i u
razdvajanju njezinih ovlaženih usana, no frustrirajuća štreberica nije si dopustila
prepustiti se osjećaju.
- Nema bračne noći, nema bračne intime bilo koje vrste - objasnila je. - Naš
brak bit će prije svega poslovni sporazum, ništa više. - Pogledala ga je odvažno,
no pitao se koga od njih dvoje pokušava uvjeriti s obzirom na to koliko se
trudila doći do zraka. - Ništa više.
Stišćući zube koliko od poniženja zbog toga što ga je odbila, toliko od
frustracije zbog kratkotrajnosti uživanja u njezinu okusu, prošao je rukom preko
lica i otresao kapljice viskija. - U redu - ispalio je iz sebe. Tekućina mu se
nastavila slijevati niz vrat i napravio je grimasu, dodajući ispod glasa: - Ionako
sumnjam da bib preživio ako bi ovako dočekivala muža.
- Urazumi se. - Frustrirano je izbacila bradu. - Ako konzumiramo brak dok
si ti na drugom kraju svijeta, a ja ovdje, što će se dogoditi ako... ako... -
Okrenula se i odložila čašu na stol dok joj se ruka tresla.
- Dobijemo dijete? - progunđao je živčano, brišući hladne kapljice ispod
ovratnika. Prokleta žena. - Postoje načini kako to možemo izbjeći.
Pogledala ga je začuđeno. - Mislila sam ako razvijemo osjećaje jedno prema
drugome - priznala je plaho - iako sam sigurna da postoje načini kako i to
možemo izbjeći.
Nevidljiva ruka mu je stegnula prsa. Upravo se toga i on bojao. Jer ako se
veže za ženu poput Annabelle, kako će spriječiti vragolastu zavodnicu da mu se
ne uvuče pod kožu? Ili u srce? Bi li čak i ocean bio dovoljno velik da ih
razdvoji?
56
 Knjige.Club Books

Kada su im se oči susrele u turobnom trenutku, brzo je pokrila izložene

dijelove kože, uvrijeđeno frknuvši. - Bez obzira na rizik komplikacija, ionako
nije vrijedno jedne noći nečega što me lady Ainsley uvjerava da nije previše
ugodno za mladu.
Smijao bi se tomu da nije mokar do kože i da ne zaudara na krčmu. - Teta
Agatha nije u pravu - uvjeravao je je, samo kako bi se suočio s njezinom
nevjericom kada je tiho podigla obrvu u znak odgovora.
Ne bi ga nikamo dovelo da je pokuša pobijediti u raspravi oko toga koliko bi
zapravo uživala dijeleći intimne trenutke s njim, ne uz svoju reputaciju i njezin
intelekt protiv kojega bi se morao boriti. Stoga je mudro držao jezik za zubima.
Gledao ju je onako crvenih usana od njegovih poljubaca i zgužvane
spavaćice oko vrata, koja je otkrivala više kože nego što je bila svjesna. Sjedeći
strogo prekriženih ruku, izgledala je kao djevičanska zavodnica svakim djelićem
svog tijela. Za kojim je i dalje vrlo žarko žudio, unatoč čaši viskija kojom je
zaliven, što je djelovalo gotovo jednako učinkovito kao da ga je zalila
cijelim vjedrom ledene vode.
Prokletstvo, bila je u pravu i znao je to. Održavao je zdravo
strahopoštovanje prema komplikacijama koje mogu proizaći iz dijeljenja
kreveta, no razočaranje je i dalje tupo udaralo u njegovoj utrobi. I to zbog toga
što, od svih žena, nije imao Štrebelle.
Dovraga, svijet je poludio.
- Onda... Hoćeš li pristati? - Nagnula se prema naprijed, zarivši prste u
jastuk počivaljke i gledajući ga pogledom punim nade. - Hoćeš li me uzeti za
ženu?
Trbuh mu se stegnuo u čvor od njezina skromnog prijedloga čije su
posljedice sve samo ne jednostavne.
- Moram razmisliti o tome - rekao je, ne želeći odgovoriti dok je i dalje
osjećao njezin miris vrijeska na svome tijelu gdje ju je držao priljubljenom uz
sebe. Doduše, pomisao na dodatna sredstva ga je i dalje intrigirala.
- U redu. - Opustila je svoja tanka ramena. - Dat ću ti vremena da razmisliš.
- Hvala ti - promrmljao je ni približno smireno i optimistično što se ona
trenutno držala.
Ustala se i zavezala vrpcu mašne na poprsje. Prsa su ga boljela od
razočaranja. Kada je razvezao vrpcu, imao je osjećaj kao da je otvorio
najčudesniji poklon koji mu je ikada bio darovan. Samo kako bi mu ga netko
uzeo pod nosom.
- Ali trebat će mi odgovor vrlo brzo. - Oči su joj se ispunile tračkom tuge. -
Ako kažeš „ne“, morat ću pronaći drugo rješenje. I to ubrzo.
Obrisao je posljednje kapi viskija koje su mu i dalje prianjale uz vrat,
složivši grimasu. - Nikada ne bih rekao da bismo naš sporazum trebali zapečatiti

57
 Knjige.Club Books

poljupcem - našalio se sumorno - ali vjerojatno bi mi razbila glavu bocom zbog

takva prijedloga.
- Nikada ne bih takvo što učinila - uvjeravala ga je prolazeći pokraj njega
dok se iskradala iz sobe, zaustavivši se samo kako bi s police uzela Don
Quijotea i stavila ga pod ruku. Dodala je osmijehom bez kajanja: - Bila bi to
šteta savršeno dobrog viskija.
Pogledao ju je na izlasku dok je nestajala iz mračnog hodnika, lagano
ogrnuta spavaćicom i obasjana mjesečinom koja je do nje dopirala kroz visoke
prozore. Tamni obris njezinih grudi i bokova nazirao se ispod bijelog pamuka
kao da nije nosila ništa dok joj se svilena kosa u valovima spuštala gotovo do
okrugle stražnjice. Ud mu se pohlepno ukrutio na samu pomisao da je slijedi
natrag u sobu kako bi je uvjerio da bračna prava mogu biti jednako ugodna i za
mladu. Vrlo ugodna. Kada bi to učinio, sljedeća stvar koja bi se sručila na
njegovu glavi bio bi Quijote. Zajedno sa svim budućim planovima za Ameriku i
obećanje prema ocu. Jedno je znao sigurno o Štrebelle. Muškarac se ne može
podati ženi poput nje, a zatim je napustiti.
- Prokleta žena - promrmljao je potegnuvši viski ravno iz boce.

58
 Knjige.Club Books

ČETVRTO POGLAVLJE

Quinn se namrštio, masirajući sljepoočnice od pulsirajuće glavobolje dok je

koračao preko polja. Bol je bio rezultat sinoćnje nesretne kombinacije
premalo sna i previše viskija.
I ni približno dovoljno Annabelle.
Podigao je ovratnik kaputa kako bi se zaštitio od kiše koja je prijetila svakim
idućim korakom u neočekivano hladno ljetno jutro. Dosljedni nepredvidljivosti
sjevernog vremena, oblaci su se skupili tijekom noći, prekrivajući polja plavom
izmaglicom, krećući se nisko preko planina i dolina. Temperatura zraka pala
je dobrih dvadesetak stupnjeva. Rekao bi da je zbog hladnoće teže mogao
zamišljati Belle kako se kupa u jezercu, no ondje ju je zatekao u izazovnom
trenutku te se činilo da je sada o tome jedino htio razmišljati.
Dragi Bože, kako ga je samo proganjala! Nije se mogao sjetiti kada zadnji
put nije mogao zaspati zbog žene, ako ga je ikada i bilo, ali trenutno mu je
upravo to činila. I ne samo zbog nečuvene prosidbe, iako ga je ideja o braku s
bilo kime svakako strašila dovoljno da ima noćne more.
Ne. Čak je i samome sebi odbijao priznati da se nije mogao odmoriti, u onim
kratkim trenutcima kad je čak uspio zaspati, jer su ga morili snovi o bračnim
okovima, ali i erotske vizije o Belle.
Uzdahnuo je. Ne erotske, ne potpuno. U snuje nosila bijelu, pamučnu
spavaćicu, razvezane mašne na grudima sa vrpcama koje su vijorile za njom dok
je hodala kroz maglu, raspuštene kose na leđima. Lice joj je bilo ozareno
smiješkom koji mu je ispunjavao prsa slatkom boli, a smijeh joj ritmično
ispunjavao meki zrak. Bila je blago okrenuta, otkrivajući svoj elegantni vrat.
Vitke noge bile su joj otkrivene do koljena, a ruke jednako razgolićene.
Odjednom se okrenula i pružila mu ruku, vodeći ga prema rosom
okićenom polju vrijeska... Više je toga vidio uhvativši je kako se kupa u jezercu
nego u snovima, no ipak se probudio krut kao čelik.
O da, potpuno je skrenuo s uma.
Stoga je u zoru odustao od pretvaranja da će možda zaspati te se spustio na
prerani doručak u nadi da će zateći Belle i odgovoriti joj na prosidbu da dokonča
patnju. No, Ferguson ga je obavijestio da je Belle već ustala i da je trenutno
vani, kao što je jutrima obično i radila. Divno. Ta je frustrirajuća žena, uz sve,
bila i ranoranilica.
Quinn je okrenuo očima.

59
 Knjige.Club Books

Znao je kako se nositi s damama elite. One su spavale do podneva, ne bi ih

uhvatio ni mrtve u knjižnici i svakako nikada ne bi pile viski. Ili njime zalile
muškarca.
No hodajuće protuslovlje, koje je bila Annabelle Greene, fasciniralo ga je
jednako koliko i frustriralo. Ta izvana prekrasna žena, iznutra je bila vražja
zavodnica, inteligentna i oštra djevojka koja je znala gotovo sve... osim učinka
koji je imala na muškarce. Ljutila ga je jednakim intenzitetom kojim ga je i
intrigirala, tjerajući ga da je zadirkuje i provocira kao dijete, samo kako bi
muškarac u kojega je stasao mogao sebično promatrati vatru koja je u
njoj gorjela. Kako je moguće da je istovremeno htio držati je u svojem naručju i
od nje pobjeći na drugi kraj oceana.
Ludost. Ludost da ga je uopće ikada i razmatrala za brak. Da ga je teta
Agatha htjela za Belleina zaručnika.
Očigledno je ludilo bilo zarazno.
Došao je do vrha malog uzvišenja s kojega je pucao pogled na južni dio
pašnjaka i ondje ju je ugledao. Nosila je muške hlače i radne čizme, kao i radnici
oko nje, od kojih se nije razlikovala ni u kapi od tvida kojom je prekrila kosu.
Pomagala je izvući debeli stup iz jarka za natapanje na obalu potočića.
Quinn je ispustio frustrirani uzdah. Očigledno ništa u vezi s Belle nije bilo
tipično. Uz svu sumornu odlučnost muškarca koji je na putu prema vlastitom
smaknuću, zakoračio je prema njoj i nekolicini radnika koji su se okupili oko
male kamene strukture na rubu potoka.
Jedan od muškaraca se sagnuo kako bi pomogao Belle da se uspne uz jarak,
u kojemu je stajala s vodom do koljena. Nitko od muškaraca nije se smijao
njezinu izgledu dok je nezgrapno stajala na nogama, što je značilo da su bili
naviknuli ne samo vidjeti je u odjeći za muškarce nego i primati od nje naredbe.
Morao je priznati da je bio ljubomoran, znajući da će naslijediti Glenarvon,
a on će morati početi ispočetka. No, istodobno joj se i divio zato što se nije
smatrala preuzvišenom ni preosjetljivom za težak rad.
Odmarala je ruke na zaobljenim bokovima ispod dugog, smeđeg kaputa, koji
je dosezao do vrhova njezinih blatnjavih čizama. Slegnutih ramena odgovarala
je na pitanje jednoga od muškaraca. - Netko ih je namjerno oštetio.
Čovjek iza nje podigao je pogled prema Quinnu dok se približavao.
Nakašljao se dovoljno glasno da prekine Belle u govoru, a zatim je kimnuo iza
nje kako bi joj dao do znanja da netko prilazi.
Belle je pogledala preko ramena i ugledala Quinna. Na trenutak joj se
nelagoda vidjela na licu, a zatim je njome zamračen pogled, jednakom brzinom,
zamijenila blještavim osmijehom za kojega je znao da je iznuđen, zbog
muškaraca oko nje. Svakako ne zbog njega. Od iskre u njezinim očima znao je
da je Štrebelle i dalje ljuta na njega zbog sinoćnjeg nesporazuma.

60
 Knjige.Club Books

- Lorde Quintone, dobro jutro. - No u svom glasu nije mogla prikriti

iznenađenje prouzročeno njegovim dolaskom ili blagi tračak sarkazma dok ga je
provocirala. - Iznenađena sam što vas vidim ovako rano s obzirom na vašu
korintsku reputaciju.
Nasmijao se. Korintsku? Mnogo ga je žena kitilo raznim epitetima, no
nikada ovim. - Ne spavaju svi u Londonu do podneva, gđice Greene - uzvratio je
dobronamjerno, zaustavivši se ispred nje. Najednom je postao svjestan očiju
svih muškaraca na sebi dok su ga odmjeravali pitajući se tko je i što želi od
gospodarice Glenarvona.
- Samo do pola dvanaest, znači? - upitala je zajedljivo.
- Četvrt do - odgovorio je cereći se iskrivljeno.
- Pa - komentirala je - onda ste uranili dobra četiri sata za početak dana.
Nasmijala se, ali ispod njezine smirene površine osjećao je tjeskobnu
strepnju, primjećujući napetost u njezinim ramenima i kako je nervozno grčila i
opuštala šake, držeći ih uz bokove. Njezino neobično držanje, onako odjevena
poput muškarca, činilo ju je samo još privlačnijom. Ženstvenijom. I poetično
ranjivom.
Krivnja mu je izjedala utrobu, no nije mu bilo spasa. Zahtijevala je odgovor,
a on nije imao razloga odgađati neizbježno. Štoviše, da je sinoć bio pri pameti,
umjesto što se preokupirao time kakav je osjećaj imati je u svojim rukama,
odgovorio bi joj prije i time oboje sačuvao od ovoga neugodnog sastanka.
Međutim, u koju god nevolju da je uvali, bolje će joj biti nositi se s njom
prije nego poslije. Ako joj da odgovor ovog jutra, ranije će moći krenuti u
potragu za novim bračnim kandidatom. Nije imalo veze s tim da je pokušavao
izbjeći zbunjenost koju je osjećao prema njoj niti s upornom privlačnošću
između njih dvoje koja je jučer ponovno izašla na vidjelo i, očigledno, još uvijek
bila toliko opipljiva da bi zrak između njih mogao zaiskriti.
Barem si je to govorio od trenutka kada je izašao iz sobe kako bi je
pronašao. Možda i povjeruje ako to dovoljno puta ponovi.
U oblacima zakrivenoj sunčevoj svjetlosti, oči su joj imale zeleni odsjaj za
razliku od uobičajenog zlatnog. No, uznemireni trepet u dubini njezinih medenih
očiju odavao je da zna zašto je traži. I da već pretpostavlja njegov odgovor.
Osjetio je težinu znatiželjnih pogleda muškaraca oko njih, koji se nisu trudili
pretvarati da ne prisluškuju njihov razgovor. Međutim, ovo nije bio razgovor
koji je htio s njima podijeliti. Nagnuo je glavu. - Biste li pošli sa mnom u šetnju,
gđice Greene?
Iznuđeni osmijeh nestao je s njezina lica dok je oklijevala, a zatim se,
kimnuvši strogo, bez riječi okrenula i uputila u šetnju obalom potoka,
napuštajući radilište.
Pratio je njezin tempo dok su hodali u tišini, što je ubrzo postalo izrazito
neugodno zbog napetosti među njima, guste poput oblaka iznad njih. Namrštio
61
 Knjige.Club Books

se pogledavši je postrance i spazivši njezin odlučni profil. Neće joj trebati dugo
da ga natjera u priču, toliko je bilo jasno, ali još nije bio spreman prijeći preko
razloga zbog kojega ju je pozvao u šetnju. Znajući što mora učiniti, opirao se
dodati još nevolja u njezin život.
Pogledao je preko ramena i upitao: - Što si radila ondje?
- Popravke - odgovorila je kratko. Umjesto da je položila dlan na njegovu
ruku, kao što bi svaka londonska dama učinila, skinula je blatne rukavice i
zabila obje ruke duboko u džepove svog kaputa. Nije ga htjela dodirnuti. Je li
mala zavodnica bila svjesna boli koju mu zadaje?
Naravno da jest. Očigledno je podcijenio koliko ju je večer na balu sv.
Jakova povrijedila.
- Kakve popravke? - navaljivao je, pokušavajući je natjerati da se otvori,
znajući koliko joj je značilo imanje.
Gledala ga je sumnjičavo. - Zbilja te zanima?
- Da. - I, začudo, doista ga je zanimalo.
Oklijevala je, a zatim popustila u zavjetu šutnje.
- Zapornica jarka za natapanje se pokidala, što je poplavilo južne pašnjake -
objasnila je. - Naš pastir, McDougal, pronašao ju je prije dva dana dok je
provjeravao ovce pa su muškarci potrošili cijeli jučerašnji dan kako bi
premjestili stado na manji pašnjak dok ne popravimo zapornicu i dok se zemlja
ne osuši. - Pogledala je prema sivim oblacima, koji su obećavali kišu. Gotovo je
mogao čuti kako psuje u sebi majku prirodu. - Ako se ikada osuši.
Nešto mu je bilo sumnjivo u načinu na koji je objašnjavala štetu. - Ne misliš
li da su uzrok bili starost i istrošenost?
Oklijevala je trenutak, a zatim odmahnula glavom. - Ne - uzdahnula je
odlučno, kao da je naumila popraviti štetu i zaboraviti čitav incident što prije. -
Burns misli da je netko to namjerno učinio.
- Burns?
- Angus Burns, moj nadzornik.
Ah, pas čuvar koji ga je pomno promatrao dok je prilazio kamenoj
konstrukciji.
Nastavila je objašnjavati: - Njegova obitelj živi legalno na Glenarvonu već
pet naraštaja.
- Legalno? - ponovio je uputivši joj znatiželjni pogled dok je hodao pokraj
nje.
- Ilegalno mnogo dulje od toga. - Licem joj se razvukao osmijeh, prvi
iskreni osmijeh koji mu je uputila od jutros. - Pomaže mi nadzirati imanje te
upravlja održavanjem i popravcima zgrade. Vodi računa o tome da radnici
nemaju problema s primanjem naredbi od žene.

62
 Knjige.Club Books

- Sumnjam da ti je u vezi s time potrebna ičija pomoć. - Ne, sudeći po

načinu na koji su je muškarci slušali, primajući naredbe kod jarka.
Tračak ponosa provirio je iz njezina osmijeha prije nego što joj se bora
zabrinutosti pokazala iznad obrve. - Bila je ovo... čudna godina - povjerila mu
se, govoreći tiho dok su se uspinjali brdašcem. - Donedavno smo imali
popriličan broj nezgoda i problema.
Zastao je iznenađeno, posegnuvši za njezinom rukom kako bi je zaustavio.
Očima je tražio odgovor na njezinu licu. - Jesi li u opasnosti, Belle?
- Ne! Naravno da nisam. - Odagnala je njegovu zabrinutost podrugljivim
smijehom. - Ne bi bio pozvan ovamo da je itko od nas u opasnosti.
- Annabelle. - Njezino je ime izronilo kao duboko upozorenje.
- Nemoj se pretvarati. Ne oko ovoga.
- Nitko nije ozlijeđen - priznala je - i nije prouzročena dugotrajna šteta.
Međutim, dovoljno je zamarajuće da nas odvrati od pravog posla koji je
potreban ovom imanju.
Njezino ga poricanje nije razuvjerilo. - Dovoljno da požališ to što
samostalno upravljaš Glenarvonom?
- Nikada. - Odlučnost joj je zasjala u očima.
Izvukla je ruku iz njegove i nastavila hodati, ostavljajući ga iza sebe.
Tvrdoglava magarica. Namršteno je pružio korak za njom.
- Potok se ulijeva u jarak za natapanje, kao što si vidio - objašnjavala je
pokazujući rukom kao da demonstrira planove za imanje novom zaposleniku i
vjerojatno obradovana promjenom teme.
- Kada sve funkcionira ispravno, možemo kontrolirati količinu vode kojom
natapamo pašnjake. Potok spaja rijeku Arvon na dnu doline. - Uperila je prstom
iza njih prema dolini gdje je rijeka presijecala imanje. - Tako je imanje dobilo
ime.
- Glenarvon4 - promrmljao je. - A dvorac?
Lice joj se ozarilo punim osmijehom i ljubavlju za ovo mjesto.
- Ruševine leže povrh brdašca iznad jezera.
Jezero u kojemu je Belle voljela plivati u suton. Gola. Quinnu se odjednom
javila nova ljubav prema povijesti.
- Sagrađene su u četrnaestom stoljeću radi nadzora nad ovim dijelom rijeke.
Jedino što je preostalo je malo zidova i šačica odronjena kamena - dodala je s
ponosom u glasu kao da ga je izazivala da joj proturječi. - Ali ja mislim da je
predivno.

4
engl. glen = dolina; Arvon - ime rijeke (op. pr.)

63
 Knjige.Club Books

- Također. - Zakoračio je kako bi ubrao divlju ružu iz grma koji je rastao uz

potok.
Odmahnula je glavom, naočigled ogorčena na njega. - Ali nisi još ni vidio
ruševine.
Slegnuo je ramenima i uručio joj cvijet. - Vjerujem ti.
Gledala je u ružu, na trenutak oprezna kao da joj ne vjeruje, očekujući da će
se svake sekunde pretvoriti u zmiju i ugristi ju. Zatim je promrmljala: - Hvala ti.
Uzela je blijedo ružičasti cvijet iz njegove ruke i podigla ga do nosa, a onda
se brzo okrenula i počela ponovno hodati, ali ne prije nego što je na njezinim
obrazima uspio primijetiti ružičastu boju jednake nijanse. Također je otkrio
novu ljubav i prema tom blijedo ružičastom ružinu grmu.
- Ali nismo zapeli u srednjem vijeku - nastavila je dok su skretati uskim
putem koji je vijugao kroz drveće prema vrhu uzbrdice. Koračao je za njom. -
Moderna smo zemlja. Stvari se brzo mijenjaju i imam velike planove za imanje i
cijelo mjesto.
Nasmiješio se. Zašto se tomu nije čudio? - Na primjer?
- Pa, prvo, želim unaprijediti školstvo u mjestu. - Polako je nastavila s
opisom svojih planova, neodlučna može li mu vjerovati ili ne. - Osnovala sam
školu prije tri godine, ali želim zaposliti dobrog nastavnika iz Londona ili Yorka
koji djecu može podučiti osnovama koje su im potrebne. Brojeve i slova, kako
upravljati imovinom, kako izbjeći da ih iskorištavaju beskrupulozni mlinari i
trgovci... - Ubrzano je prstima križala stvari s imaginarnog popisa, sada već
potpuno lišena nevoljkosti prema dijeljenju planova s njim. - I posebice kako
čitati. Sve te vještine kojima neće ovladati kao šegrti ili koje možda nikada neće
usvojiti kao poljoprivrednici u zakupu. - Pogledala je natrag prema njemu kako
bi odvagnula njegovu reakciju prije nego što nastave putem. - Također, želim
pronaći pravog liječnika za mjesto, ne samo ljekarnika.
Quinn je zastao, gledajući kako se penje uzbrdo i nabraja ostatak svojih
planova, doživljavajući je sada u potpuno novom svjetlu.
Nije bila samo štreberica i damina pratnja kakvu je oduvijek poznavao.
Annabelle Greene izrasla je u sposobnu voditeljicu imanja koja je pravedno
rasuđivala utjecaj dvorca na budućnost mjesta. Točnije, neki od njezinih planova
bili su točno ono što je on želio postići u Americi: imati komad vlastite zemlje
koji može oblikovati dok ujedno pomaže lokalnim stanovnicima obližnjeg
mjesta. Dok bi on morao provesti godine ostvarujući svoj san, ona je imala tu
priliku na dohvat ruke, ispravnu viziju za budućnost i odlučnost da provede san
do kraja u stvarnost.
Ali on nije mogao biti muškarac koji će joj pomoći ostvariti taj san. Njegovi
prijatelji iz klubova za gospodu smatrali bi ga budalom što propušta takvu
priliku s obzirom na uvjete koje je Belle predložila: dio profita i sloboda izbora
da nastavi sa svojim novim životom u Americi točno kako je planirao,

64
 Knjige.Club Books

ispunjavajući obećanja prema ocu i Asi Jeffersu. Bilo koji drugi manje
skrupulozan muškarac smjesta bi je prebacio preko ramena i pojurio ravno
Gretni Greene da se domogne svega što je nudila i da se dočepa nje same.
No, Quinn je nikada ne bi tako iskoristio. Niti bi ikada napustio svoju ženu.
Promatrao ju je dok se ispred njega penjala uzbrdo, nesvjesno mu priuštivši
neodoljivi prizor svoje zaobljene stražnjice koju su muške hlače učinile još
uočljivijom.
Pregrizao je uzdah pun žudnje. Titula dostojanstvenog muškarca počela je
gubiti svoju draž.
Drveće i grmlje bilo je sve rjeđe dok su se približavali vrhu uzbrdice, gdje je
bila čistina na čijem je središtu ležala ruševina staroga dvorca Glenarvona,
uzdižući se u bezobličnu hrpu otpalog kamenja i polurazrušenih zidova. No
Quinn je s lakoćom mogao vidjeti obris onoga što je nekoć bila snažna utvrda s
nekim od bedema, još uvijek na vrhu postojanih zidova viših od dva kata.
S brijega se prostirao veličanstven pogled na rijeku i dolinu prema zapadu te na
oblacima obavljene planine prema sjeveru. Ruševine su, pak, odavale dojam
povijesti i romantike. Dok je očima pratio obzorje, shvatio je zašto Annabelle
toliko voli ovo mjesto.
I zašto će ga mrziti kad se odbije oženiti njome.
Sjedila je na kamenju, tapšajući slobodno mjesto pokraj sebe u znak poziva
da joj se pridruži. Svjež nalet krivnje stegnuo mu je utrobu.
- Nije li dvorac čudesan? - Smiješila mu se dok je sjedio pokraj nje. -
Smijem se svaki put kada pomislim na svu onu bogatu gospodu na jugu kako
izdvajaju omanja bogatstva da bi u svojim vrtovima izgradila kojekakve
gluposti, kada su naše ruševine bolje od bilo čega što bi njihovi pejzažni
arhitekti ikada mogli zamisliti.
Polako ih je preplavila neugodna tišina dok su zajedno gledali prema
ruševinama. Onda se nagnuo prema naprijed, oslonivši se laktima na bedra i
sklopivši ruke među koljenima.
- Ne mogu se oženiti tobom - izustio je tiho.
Ukočila se, ali se nije pomaknula. Nije se udostojala pogledati ga, već je
samo nastavila gledati ravno prema imanju koje se prostiralo ispred njih.
Međutim, Quinn je osjetio promjenu u njoj dok se njezino maleno tijelo ukrutilo
poput hladna kamena na kojem je sjedio. A jednako tako i svi osjećaji
prijateljstva koje je možda još gajila prema njemu.
- Na putu sam za Ameriku - objasnio je nakon što je nastavila šutjeti. Ta
hladna tišina bila je više optužujuća nego što je mislio da je moguće. - Čekao
sam tu priliku četiri godine.
I dulje, kad bi bio potpuno iskren. Ideja da se uputi u Ameriku živjela je s
njim još od ljeta nakon što je diplomirao na Sveučilištu u Oxfordu, kada je
shvatio da život sina engleskog plemića nije bio za njega. Richard Carlisle
65
 Knjige.Club Books

podupirao ga je u namjeri od samog početka, a Quinn je bio odlučan u tome da

poduzme upravo to i učini svog oca ponosnim.
- Želim vlastito imanje i priliku da se dokažem, izuzev titule i prezimena
Carlisle - objasnio je, dijeleći s njom ono što nikome drugome još nije rekao.
Čak ni Robertu. - Bez obzira na uspjeh koji ovdje možda pronađem, ljudi će biti
uvjereni da je to samo zbog Trenta, samo zato što sam Carlisle, a ne zbog napora
i truda ili pametnih odluka koje donesem. Nema načina da pobjegnem od
utjecaja Trenta, osim da napustim zemlju.
I nema drugog načina da ispuni obećanje ocu.
- Ne tražim te da odustaneš od tog sna - rekla je tiho, napokon prekidajući
šutnju, no i dalje ne podižući pogled prema njemu. - I dalje možeš ići u Ameriku
i...
- Neću napustiti svoju ženu - izjavio je odlučno. Možda je bio zavodnik na
dobrom putu da postane razvratnik, ali barem je toliko časti još uvijek imao.
Nije izgovorila ništa, i dalje držeći pogled uperen prema obzorju.
- Ovo mi je prilika da stvorim vlastitu budućnost, Annabelle. - Sigurno je to
morala razumjeti. - Nemam načina to postići u Engleskoj. Zemlja je preskupa
ovdje.
- Ne ako je naslijediš brakom - uzvratila mu je šaptom.
- To ne bi bila moja zemlja - rekao je tiho. - Bila bi tvoja. - I, de facto, ne bih
bio ništa više od izvršnog agenta, ovoga puta za svoju ženu umjesto za brata.
Nije mislio da je bilo moguće, no njezino se tijelo stegnulo još više, poput
napete opruge. Mogao je osjetiti kako emocije pulsiraju njome dok je prste
zarila još jače u kamen ispod nje, toliko jako da su joj vrhovi prstiju pobijeljeli.
Frustrirano si je prošao rukom kroz kosu. - Odlazim ovog jutra. Čim se
pozdravim s tetom Agathom. - I čim probudi Roberta kako bi zajedno mogli
jahati do obale. Rastanak s bratom sam je po sebi dovoljno težak s obzirom na to
koliko su bili bliski; nije htio to učiniti ništa ranije nego što je morao. - Ako
odemo ovog jutra, stići ćemo do Keswicka do sumraka.
- Ne moraš otići tako naglo - uzvratila je, zauzevši novu liniju napada. Nada
koju je osjetio u njezinu glasu zamalo ga je uništila. - Amerika je velika. Ondje
ima mnoštvo zemlje na prodaju. Možeš kupiti novo imanje ako ovo izgubiš.
- Ne, ne mogu. Mora biti ovaj komad zemlje. - Gledao je turobno u svoje
ruke, sklopljene između koljena. - Pripada obiteljskom prijatelju. Čuva je za
mene, no mora je prodati do Nove godine. Dao mi je dobru ponudu ako je
kupim i dopustim njemu i njegovoj ženi da ostanu na imanju. - A Quinn je
obećao da će učiniti točno to. Obećanje koje je namjeravao održati pod
svaku cijenu. - Nemaju nikoga drugog.
Sjedila je neprirodno mirno u tišini koja je uslijedila, gotovo ne dišući.
Zatim je šapnula toliko tiho da su joj riječi bile jedva razlučive od daha iznad
usana: - Ja nemam nikoga drugog.
66
 Knjige.Club Books

Prožeo ga je bijes, jurcajući na bujici krivnje. Prokletstvo. Nije on

odgovoran da joj osigura budućnost kada je i njegova bila dovoljno
zabrinjavajuća. Kako nije toga bila svjesna?
Skočio je sa stijene i okrenuo se prema njoj. - To nije moj problem.
Njezin vlastiti bijes pojurio je na površinu. - Nije li?
- Zbog one proklete tučnjave? - Kriste. Ne opet to! Frustracija je ključala u
njemu od njezine nemogućnosti da ostavi tu noć u prošlosti, gdje je i pripadala.
Postavio je ruke na kamen, obuhvaćajući je s obiju strana, i nagnuo se prema
njoj, unijevši joj se u lice dovoljno blizu da je mogao vidjeti zlaćane točkice u
šarenici njezinih očiju, koje su gorjele od njegove bahatosti. Ova se svađa već
dulje vrijeme spremala i napokon će sve izbaciti na površinu. Ovdje i sada. -
Jesam li trebao samo stajati ondje i ne raditi ništa dok je Williams govorio one
stvari o tebi?
- Da! - Ispravila je leđa. - Zar ne misliš da bi bilo bolje da me uvrijedio,
nego da mi je ugled okaljan?
- Nisam ti ja uništio ugled - uzvratio je. - To što se dogodilo nije bilo ništa
više od nezgode i pogrešnog trenutka.
Uzvišeno je podigla obrvu gestom koja ga je zastrašujuće podsjećala na tetu
Agathu. - Znači, i to što si Williamsa tresnuo šakom posred čeljusti isto je bila
nezgoda?
- Ne. - Nacerio se samo kako bi je razljutio. - To je bilo čisto zadovoljstvo.
- 7bje tvoja oholost stajala na putu - dreknula je.
Stisnuo je zube. - Branio sam tvoju čast.
- Mojoj časti nije trebao zaštitnik. - Zabila je prst u njegova prsa. - No ti me
nisi htio poslušati i morao si se šaketati s Williamsom...
- Nisam se šaketao s njim! - Dragi Bože. Da se nju pita, cijeli taj incident
bio je samo srednjoškolsko naguravanje. No ako je mislila da ga grižnjom
savjesti može natjerati u brak, bilo bi joj bolje da dvaput razmisli. Namjerno je
svaku riječ izrekao kroz zube: - Ja nisam kriv za tu noć.
Pogledala ga je s prijezirom u očima, toliko hladnim da se stresao. - Da,
stalno to govoriš.
Pogledala je u procvalu divlju ružu koju je još uvijek držala u ruci, a zatim
ju je bacila. Odgurnula ga je, otvarajući si jedva dovoljno prostora da doskoči na
noge i otrči nizbrdo.
O ne. Ta mala sila prirode ne ide nikamo! Ne nakon bombe koju je maločas
aktivirala.
Zgrabio ju je za ruku dok ga je pokušavala zaobići. - Slušaj me, dovraga!
Snažnim se trzajem pokušala izmigoljiti, no on ju je čvrsto nastavio držati.
Uhvatio ju je za obje ruke, privukavši je k sebi kako bi je zadržao na mjestu.

67
 Knjige.Club Books

- Što hoćeš od mene, Annabelle? - zahtijevao je, ne uspijevajući prikriti

frustriranost u glasu. - Ispriku?
- Možeš zadržati svoje isprike! - ispljunula je. Iz nje je zračilo toliko bijesa
da se od njega tresla dok je drhteći disala isprekidano i plitko, a prsa su joj se
ubrzano nadimala i spuštala. - Ne trebaju mi.
- Dobro. Jer ih ionako ne bi dobila. - U očima joj je zasjala ogorčena vatra
na njegov odgovor, budeći žudnju u njemu. - Nije mi žao što sam se borio za
tebe te noći i nikada mi neće biti. - Privukao ju je bliže dok se naginjao natrag na
stijenu. - Ali nije borba to što te uznemiruje, zar ne?
- Pusti me! - siktala je.
To nije dolazilo u obzir. Spustio je glavu dok im se usne gotovo nisu
dodirivale. Svaki se njezin izdisaj rasplinuo preko njegovih usana, a pod rukama
je osjetio kako joj bilo jurca. - Uznemiruje te ono što je bilo prije tučnjave. Naš
poljubac.
Znao je da ima pravo kada joj se lice namrgodilo, a njezina ga je reakcija
elektrizirala uzbuđenjem.
- Kada si me izigrao još jednom djetinjastom podvalom - optužujuće je
progunđala. - Što ti je tada bio cilj, Quintone? Da me dovedeš do suza od
pomisli da si me zapravo htio poljubiti kad ti je to bila samo šala?
Gledajući je u oči, vidio je uzavrelu kombinaciju bijesa i žudnje od koje je
gotovo ostajala bez daha. - Poljubio sam te jer si nisam mogao pomoći.
Oštro je udahnula na njegovo priznanje, a on je spustio pogled na njezine
usne, gledajući ih kao da bi ih mogao proždrijeti.
- Zato što si bila predivna na mjesečini, zato što sam htio okusiti tvoje usne i
osjetiti tvoje tijelo priljubljeno uz moje. - Zatim se usudio priznati sve. - Zato što
nisam mogao vjerovati da se ta nespretna mala djevojka koju sam godinama
zadirkivao, pretvorila u ženu koja je bila nesvjesna svoje vlastite zamamnosti u
tolikoj mjeri da se usudila stupiti među sjene vrta s lopužom poput mene.
- Lažeš - izdahnula je, zapanjena surovim priznanjem.
- Govorim istinu. - Otpustio je stisak, ne zadržavajući je više od bijega,
držeći je dobrovoljno u svom naručju. - Ili koliko sam uživao u tom poljupcu. -
Osjetio je ritam u njezinu dahu na svojim usnama. - Jednako kao i ti.
Gutnula je nervozno dok se on susprezao daj oj položi usne točno ondje na
vrat kako bi osjetio meki ples njezina tijela pod svojim usnama. - Nisam.
- Lažljivice - zahroptao je. - No, ako mi ne vjeruješ, sa zadovoljstvom ću ti
dokazati.
Stisnula je oči. - Ne bi se usudi...
Pognuo je glavu i poljubio je, ne mogavši se više oduprijeti ijednom
trenutku iskušenja.

68
 Knjige.Club Books

Dragi Bože... Quinn je poznavao poljupce, i to dobro. Poljubio je više žena

negoli se mogao prisjetiti, a tako provedena mladost učinila ga je dovoljno
dobrim da pretvori polovicu takvih susreta u potpune afere. No ovo, ovo nije bio
samo poljubac. Ovo je bilo toliko više od toga.
Od svih ostalih poljubaca nije drhtao tako kako je sada drhtao. Nisu ga
omamljivali divljim mirisom visočja i vrijeska. Nisu mu vezali čvorove u utrobi
i od njih mu se nije vrtjelo u glavi. Nisu učinili da čitav svijet padne u zaborav
dok ne preostane samo topla slatkoća njezina daha koja ga škaklja na usnama
dok se njezino meko tijelo oslanja na njegovo, primamljivo u svojoj nevinosti.
No, Belleini su poljupci činili upravo to. Izazivali su ovisnost, ostavljajući ga
izgladnjelim za dubljim okusom... za koji je znao da ga nema pravo svojatati, a
ipak je za njim očajnički žudio.
Ali ako je ovo jutro bilo posljednji put da će je ikada više vidjeti, zašto bi
prestao? Imao bi ovaj zajednički trenutak po kojemu bij e se mogao sjećati.
I baš kao prije šest godina, nije si mogao pomoći.
- Sjećam se svega u vezi s tim poljupcem - promrmljao je iskreno, jedva
odvojen od njezinih usana, iako bi u tom trenu rekao bilo što samo da zadrži
njihove usne spojenima, a njihova tijela sljubljena, kušajući njezinu neodoljivu
ljupkost. - I koliko si bila lijepa te večeri. Koliko zamamna.
- Quintone - šapnula je molećivo.
Još jedan poljubac, ali ovoga je puta obuhvatio njezinu donju usnu svojima
te je sišući iz nje izvukao trepet, uvlačeći njezinu usnu duboko u svoja usta.
Tresući se, udahnula je, a zatim se posljednji tračak njezina otpora otopio dok je
mlako tonula u njega. Držao ju je blizu, čvrsto je obgrlivši svojim rukama kako
ne bi klonula niz njegovo tijelo do tla. Umjesto da ga odgurne, zgrabila je
ovratnik njegova vunena kaputa rukom koju je držala na njegovu ramenu kako
bi ga držala blizu.
Prožela ga je radost od njezine kapitulacije jer je dočekao njezin tjelesni
odgovor u obliku smekšanih usana priljubljenih uz njegove i njezina prepuštena
tijela u svom naručju. Sladak i nježan, poljubac nije imao ništa od one buktinje
strasti niti gramzive nespretnosti koje se sjećao otprije šest godina - ali je bio
jednako magnetičan, jednako erotičan. Čak i više nego onda jer je njezino tijelo
bilo mekše i podatnije u njezinoj zrelosti, što je u njemu izazivalo još jaču
žudnju.
- I ovoga se sjećam. - Spustio je palac do njezine brade i lagano je povukao
prema dolje, uvlačeći se jezikom između njezinih usana.
Besramna laž. Te večeri ispod ružom obrasle sjenice nije je toliko intimno
poljubio da se jezikom ušuljao u tamnu i vlažnu skrovitost njezina poljupca i
okusio ondje skrivenu ljupkost nalik ambroziji. Bože, pomozi mi, jer ga je čak i
sada njezin poljubac palio do srži, ostavljajući ga drhtavim.

69
 Knjige.Club Books

Blago je zastenjala. Uzvratio je njezinoj rastućoj uzbuđenosti, obuhvativši

joj glavu dlanom kako bi joj zadržao usne zarobljene među svojima te počeo
ritmičnim potezima prodirati jezikom između njezinih usana. Bacio je njezinu
kapu od tvida i zario prste u njezinu meku kosu dok se nije raspustila sve do
leđa, sve to vrijeme ne posustajući u svojoj neumornoj žudnji da je poljubi kako
je nijedan muškarac do sada nije poljubio. Ako je već morao otići samo s ovom
uspomenom po kojoj će je se sjećati, onda se, dovraga, htio uvjeriti da ga nikada
neće zaboraviti.
Ali kada je polako uvukla njegov jezik lagano stisnutim usnama, osjetio je
poziv njezinih neuvježbanih usta do srži svoje stegnute utrobe. Grdno se
prevario misleći da može kontrolirati ovaj susret, preplavljen strašću u jednakoj
mjeri kao i ona.
- Annabelle - uskomešao se, odvajajući svoja usta od njezinih kako bi joj
grickao vrat, izvlačeći iz nje zadihani jecaj čežnje.
Dragi Bože, s kolikim je oduševljenjem upijao zvukove koje je proizvodila.
Već sada je osjetio trnce u svom udu od njezinih iskrenih reakcija. Zarila je
svoje prste u njegovu kosu, što joj je s užitkom dopustio jer je svaki
naelektrizirani dodir kojim ga je češkala vrhovima prstiju odašiljao valove
trnaca kroz cijelo njegovo tijelo.
Zastenjao je kada je primaknula svoje usne njegovima kako bi mu uzvratila
poljubac, plaho mu grickajući donju usnu kao što je on njoj.
Odmaknula se, zabrinuta pogleda koji se ocrtavao na njezinu lijepom licu. -
Nešto nije u redu?
Obujmivši njezino lice svojim toplim dlanovima, iznudio je iz nje još jedan
poljubac. - Ne.
Osim što ništa nije u redu. Za Boga miloga, ovog je trena već trebao pakirati
torbe i pripremati konja za polazak, ali se nije mogao odlijepiti od nje.
Odmaknuo je ovratnik njezina kaputa kako bi došao do nagiba njezina vrata
ispod košulje, a zatim je polizao dio otkrivene kože.
Pregrizla je još jedan jecaj užitka na vrhovima usana dok se on, sjedeći na
stijeni, smiješio njezinoj nevinosti. Boriti se protiv nečega što ti donosi toliko
užitka... Ipak, shvaćao je njezinu uznemirenost jer su i njegove ruke drhtale dok
je posezao ispod njezina kaputa kako bi je obgrlio oko struka i privukao bliže na
svoje krilo.
Drhtave ruke? Umalo je prasnuo u smijeh. Cijeli je drhtao od te žene! Toliko
o njegovoj razvratničkoj reputaciji ako ga je neuvježbano djevojče poput
Annabelle moglo uzbuditi kao štenca, toliko nervoznog da je prstima jedva
otkopčao puceta njezina kaputa.
- Quinne? - šaptom je nesigurno izgovorila njegovo ime.

70
 Knjige.Club Books

- Toliko si lijepa, Belle - šapnuo je, rukama otkopčavajući njezin prsluk

kako bi otkrio tanku bijelu košulju i obris njezinih grudi pod sjenom modra
jutarnjeg svjetla. Zastenjao je. Nije nosila steznik. - Zaboravio sam koliko.
Rukom je polako pratio šavove njezine košulje, zategnuvši tkaninu kako bi
mogao vidjeti njezine dojke. Tamno ružičasta boja bradavica, već čvrstih od
uzbuđenja, prodirala je kroz bijeli materijal. Na trenutak je zaboravio disati od
prizora koji je upijao. Slatki Bože, predivna je.
- Quinne! - Ovog je puta izgovorila njegovo ime kroz bolni jecaj dopuštenja
dok se naginjala prema njemu.
Ne mogavši izdržati, spustio je glavu i ustima obuhvatio njezinu bradavicu
kroz tanku tkaninu, napokon je kušajući u žudnji.
Iz dubine joj se odupro vapaj iznenađenja od intimnog kontakta njihovih
tijela, no još snažnije se nagnula prema njemu, zarivši prste u njegova ramena
dok je pokušavala ovladati dahom koji joj je tako lako preoteo. Puls mu je
eksplodirao. Nije se mogao prisjetiti ljubljenja s bilo kojom drugom ženom koja
je bila toliko podatna i osjetljiva na svaki njegov dodir i milovanje. Čak i sada je
drhtala, sklopljenih očiju i razdvojenih usana, dok joj je lickao njezinu
bradavicu, kao da su joj njegova usta pružala najintenzivniji užitak koji je ikada
iskusila.
Podigavši glavu, ugledao je vlažni krug na košulji koji su ostavila njegova
usta, otkrivajući primamljiv prizor prozirnog materijala koji je okruživao njezinu
bradavicu. Nije mogao odoljeti da palcem ne prijeđe preko ukrućena pupoljka,
od čega se grčevito zatresla prije nego što ju je opet poljubio. Ovoga ga je puta
žudno dočekala vrelim poljupcem otvorenih usta, koji ga je ostavio ukrućenim i
pulsirajućim između bedara.
Želio je da čezne za njim jednako kao što je on čeznuo za njom. Premjestio
ju je na krilo lijevom rukom, držeći je obgrljenu blizu sebe dok ga nije zajahala
onako namještenog na rubu stijene.
Razrogačila je oči, cijela naelektrizirana. Gledala ga je nesigurno, no nije se
povlačila, već ga je čvrsto obgrlila oko vrata, dašćući od uzbuđenja. Zagrizla je
svoju donju usnu.
Shvaćao je zašto oklijeva: nije znala može li mu povjeriti ovaj zagrljaj
nakon što ju je onako nepromišljeno povrijedio zadnji put. - Nikada ti ne bih
učinio ništa nažao - uvjeravao je je, unatoč hrapavosti koja se čula u njegovu
glasu, natopljenom požudom. - Samo ti želim pružiti užitak.
Što i jest bila potpuna istina. Nikada mu nije bilo toliko stalo ovoliko
udovoljiti ikojoj drugoj ženi u njegovu životu koliko mu je stalo do Annabelle.
Otkrio je vlastito zadovoljstvo u tome da njoj pruža užitak dok je, već sada, ta
slatka nagrada pulsirala njime, ostavljajući ga neopisivo žednim za još. Htio ju
je dovesti do blaženstva.

71
 Knjige.Club Books

Gledajući je ravno u oči, ne mogavši odvojiti pogled od njezina predivno

rumena lica, čak ni da je to želio, primaknuo je desnu ruku ustima kako bi
zubima skinuo rukavicu koju je odbacio na zemlju.
Zjenice su joj se nervozno proširile. - Što radiš?
- Želim te dodirnuti, Annabelle - preo je, osjetivši njezin oštri udisaj. Nije
imao namjeru zvučati toliko pohlepno, no nije mogao prikriti uzbuđenje u glasu.
- Priželjkujem to već šest godina. Hoćeš li mi dopustiti?
Srce mu je toliko snažno udaralo dok je iščekivao njezin odgovor da je
mislio da ga može osjetiti kroz njegova prsa.
- Da - šapnula je treptavim usnama.
Tijelo mu je počelo gorjeti čuvši njezino dopuštenje. Nagnuo se prema
naprijed kako bi položio meki poljubac na njezin vrat, od čega je ponovno
sklopila oči. Zastenjala je blago drhteći. Postavio je dlan na njezinu nogu i
počeo ga pomicati prema unutarnjoj strani bedra, polako kako je ne bi zastrašio.
Zarila je prste u njegova ramena kako mu se ruka približavala njezinim
preponama. Zastenjao je dok je njezino ime prelazilo preko njegovih usana,
milujući je palcem među nogama posred šava hlača. Drhtala je.
- Jesi li dobro? - pitao je.
- Dobro sam - šapnula je, istovremeno kimajući glavom i držeći dah.
Smiješeći se na oprečnost njezine zamamne nevinosti, nastavio ju je dražiti,
ovoga puta sporije, snažnije i primamljivije. Njezin se uzdah pretvorio u mekan i
dubok vapaj užitka.
- Oh, to je... - Jezikom je prešla preko usana dok ju je nastavio milovati
preko hlača. - To je vrlo dobro.
Usne su im se opet spojile dok ga je gorljivo ljubila, prolazeći prstima kroz
njegovu kosu u znak tihog ohrabrenja. Raširila je bedra, besramno ga pozivajući
bliže, pozivnica koju je vrlo rado htio prihvatiti.
Netko je povikao s polja.
Belle je uplašeno skliznula s njegova krila, nesmotreno koračajući prema
natrag dok ju je otrežnjujući svijet oko njih vraćao u stvarnost. Ruka joj je
pojurila prema ustima dok je zurila u njega, razrogačenih očiju i zabezeknuta,
kao da nije mogla vjerovati što su upravo učinili.
Smjesta mu je počela nedostajati toplina i lagana težina njezina malenog
tijela, koje je maločas bilo priljubljeno uz njegovo. Posegnuo je za njom. -
Belle...
- Ne.
Jedan ga je slog presjekao u korijenu. Stisnuo je čeljust, pomaknuvši ruke
postrance, dok ju je gledao kako si nespretno pokušava svezati prsluk.

72
 Knjige.Club Books

- Zaboga, Belle - režao je, ne mogavši obuzdati bijes jer ga je odbila niti
prikriti frustriranost zbog svoje ukrućene muškosti. - Ne možeš me tako ljubiti i
zatim pobjeći kao...
Opet se čuo povik. Ovoga puta bliže.
Pogledi su im se susreli u jednom bolnom trenutku, u kojemu je u njezinim
očima prepoznao i žudnju za njime, ali i kajanje. - Zbogom, Quintone.
Kako se okrenula i potrčala nizbrdo, opet je u njoj prepoznao istu onu
buktinju koju je toliko volio uzburkavati. Još otkako su bili djeca, što sada
svakako više nisu.
U jednom bolnom trzaju konačno je shvatio zašto je toliko uživao
provocirajući ju. Ne zbog toga što je uživao gledati vatru u njoj, nego zato što je
uživao biti muškarac koji je tu vatru palio. Jedini muškarac koji je mogao
razbuktati toliko gnjeva i strasti u njoj dok ne bi zasjala kao blještavi komet.
I više nikada to neće moći vidjeti.

***

Belle je jurila nizbrdo i preko polja prema jarku za natapanje. Svakim se

korakom molila da joj usne nisu vidljivo natečene i crvene kao što su se činile
pod njezinim prstima te da nitko neće shvatiti što su ona i Quinn radili. Ipak,
misli o toj potpuno neočekivanoj intimi kovitlale su se njezinim umom,
zbunjujući je i ostavljajući je ošamućenom.
Quinton ju je poljubio. Opet. I, oh, kakav li je poljubac to bio! Divan, kako
se i sjećala.
Ne, bolji. Sve u vezi s tim zadnjim poljupcem bilo je ispravno. I više od
toga. Uzdahnula je - bio je savršen. To jest, toliko savršen da je žudjela za toliko
više od običnog poljupca i prolaznog dodira, koji nije bio samo neodoljiv nego i
nadasve opasan.
Opet se zaplela u njegovu mrežu, u bijesu koji je uvijek iz nje izvlačio i u
čudesnoj opakosti njegova dodira i poljubaca što oduzimaju dah. Ali kada je
čula glas Angusa Burnsa kako je doziva, čeznutljivi ushit koji je njome strujao,
netragom je nestao, a njegovo je mjesto trenutno zauzelo samooptuživanje što se
ponovno zatekla u zavodnikovu zagrljaju u kojemu je besramno uživala.
Ponovno nasjesti na njegov šarm... Naravno da je on želio taj bludnički
susret budući da je na odlasku, jer tako je mogao nekažnjeno zbrisati a da ne
snosi posljedice problema koje je mogao ostaviti za sobom. Kako može biti
takva guska! Posebice nakon što joj je odbio pomoći, čime je bila bliže gubitku
Glenarvona.

73
 Knjige.Club Books

Kad se približila radnicima, primijetila je napredak koji su postigli u

njezinoj odsutnosti, što je samo još više pridonijelo kajanju i gomili grižnje
savjesti koju je već ionako osjećala zbog Quinna.
- Izgleda da ćemo biti gotovi prije podneva - najavio je Angus Burns penjući
se uz jarak kako bi joj se pridružio. Zajedno su gledali kako dvojica muškaraca
završavaju s nanošenjem žbuke oko kamenja koji su držali zapor niču jarka na
mjestu. - Nije bilo previše štete. Više je bila gnjavaža nego što smo se zapravo
namučili.
- Dečki iz mjesta prave nevolje - promrmljala je kroz uzdah, s rukama na
bokovima, zauzimajući frustriranu pozu. Ako je Quinton do sada nije poslao u
ludnicu, niz dosadašnjih nevolja oko imanja hoće.
- Nisu to bili dečki - Angus je uzvratio dubokim glasom. Pokazao je prema
kamenju. - Vidite one tragove struganja?
Blago je kimnula.
- Koristili su se metalnom polugom da otpuste zapornicu, a snaga vode
učinila je ostalo. Tko god je ovo učinio, em je bio snažan, dušo, em ti je htio
stvoriti problem.
Slegnula je ramenima. Samooptuživanje i bijes koji je osjetila zbog Quinna
potpuno su nestali na Angusove turobne riječi. Što je bilo nekoliko poljubaca i
dodira u usporedbi sa stvarnošću očuvanja posjeda i najezde problema koja ju je
odnedavno snašla?
Namjerna šteta kako bi nam naudili... Ali zašto?
- Stavimo lokot na zapornicu - naredila je poraženo, ne znajući što bi još
mogla poduzeti kako bi spriječila ponovni vandalizam.
- Izgradit ćemo dodatnu zaštitu s još žbuke i kamena kada završimo s ovim,
dušo - uvjeravao ju je Angus, kimajući samopouzdano prema svojim radnicima.
- Jedini način da otvore zapornicu bez našeg dopuštenja jest sjekirom.
Gledala je tupo u novu zapornicu koja je ležala na travi uz jarak. - Nadajmo
se da neće doći do toga.
- Tako je. - Zatim ju je znatiželjno pogledao postrance. - Sama si se vratila
iz šetnje. Englez se znači vratio u dvorac?
Nije ga se usudila pogledati iz straha od onoga što bi njezin stari prijatelj
mogao vidjeti u dubini njezinih očiju. - Pretpostavljam da je.
Gledali su kako muškarci završavaju s podizanjem posljednjeg kamena u
tišini, a zatim je Angus ustrajno pitao: - Je li taj Englez došao s nekim
razlogom? - Utišao je glas kako ga nitko od radnika ne bi načuo. - Možda zbog
tvog rođendana i onoga što on podrazumijeva?
Namrštila se. Ono što je njezin rođendan podrazumijevao jest gubitak bilo
kakve nade za sretnom budućnošću, bez obzira na ishod. Potpuno suprotno od
onoga što je lord Ainsley želio kad je dodavao tu klauzulu u svoju oporuku.

74
 Knjige.Club Books

No, izbjegla je odgovoriti, znajući da je Angus ispipavao teren za

informaciju o Quinnu.
- Lord Quinton ide u Ameriku. Glenarvon je samo jedna od postaja na
njegovu putu do obale.
- Baš šteta - promrmljao je Angus. - Jer on bi mogao biti rješenje tvojih
problema.
- Ne - uvjeravala ga je okrenuvši se prema radnicima kako bi im pomogla s
ostatkom žbuke. - Quinton Carlisle zapravo je problem sam po sebi.

75
 Knjige.Club Books

PETO POGLAVLJE

D ovraga, dovraga, dovraga, dovraga, dovraga!

Quinn je umarširao u kuću, gotovo režeći na slugu kada mu je ponudio
preuzeti kaput i kapu. - Gdje je najbliži viski?
Mladić ga je uputio u sobu za prijam gostiju a da pritom nije ni trepnuo na
činjenicu da visoki, stojeći sat kod stubišta još nije otkucao ni deset sati. - Iza
palme u lončanici, gospodine. Hoću li Vam dohvatiti čašu?
- Ne - graknuo je frustrirano i prošao rukom kroz kosu. - Sam ću.
Kimnuvši, mladi se sluga mudro povukao, a Quinn je pojurio prema sobi za
prijam gostiju i obećanom viskiju.
Što li ga je spopalo da onako poljubi Annabelle, uza sve ostalo što je radio s
njom, a za što nije imao apsolutno nikakvo pravo? Nešto po čemu će je se
sjećati? Nasmijao se ogorčeno. Pa, sada je svakako imao materijala. Iako je
trenutno želio puno više od samog sjećanja.
Ta izluđujuća štreberica uvukla mu se u glavu i pod kožu, a ono što je on
htio bilo je zaliti njezino zrelo tijelo viskijem i lizati svaku zamamnu kap,
naučiti je svim putevima užitka o kojima nije mogla čitati u svojim prokletim
knjigama.
Odalamio je vrata sobe za goste i skamenio se.
Lady Ainsley pogledala ga je s počivaljke, sa šalicom čaja na pola puta do
usana, dok je preko puta nje sjedio muškarac, odjeven u lovačko odijelo od
tvida. Čovjek je nezainteresirano pogledao u njegovu smjeru, polako ustavši tek
onda kada je i teta Agatha ustala.
- Quintone. - Osmijeh joj je ozario lice. - Pridruži nam se uz šalicu čaja.
Suzdržao se da ne zakoluta očima. Čaj. No, krasno. Baš mu je do čaja sada
kada je sve što želi samo udaljiti se što prije od Glenarvona prije nego učini
nešto zbog čega bi mogao požaliti. Sa Štrebelle. Dragi Bože.
Ali zahtjev tete Agathe nije se mogao ignorirati. S dobrohotnim osmijehom
koji zasigurno nije osjećao - gledajući s čežnjom prema palmi u lončanici u kutu
- zakoračio je prema naprijed.
Agatha mu je ponudila svoj obraz dok ju je Quinn samo gledao, ne
očekujući takav izljev emocija. Što ju je spopalo?
No, postupio je kako se od njega i očekivalo te ju je poljubio u obraz. - Teta
Agatha, jutros izgledaš odmorno.
Pogledala ga je oštro. - A ti izgledaš apsolutno bijesno.

76
 Knjige.Club Books

- Zbog vremena - skrenuo je pažnju. - Prevlažno je i premokro za poštenu

šetnju.
No, očigledno ne za ostale stvari.
Pitao si je li povjerovala tom usputnom pokušaju obmane zbog titraja u
njezinim očima. Ali ako nije, barem nije inzistirala. Umjesto toga, pokazala je
prema čovjeku u sobi. - Quintone, željela bih te upoznati sa sir Haroldom
Bletchleyem, našim dobrim susjedom istočno od nas.
I muškarcem koji se htio oženiti Belle.
Quinn se nakostriješio, skupivši oči.
Bletchley je djelovao dovoljno bezopasno, pretpostavio je, iako je muškarac
barem petnaest godina stariji od Belle, rjeđe kose s naznakom ćelavosti i
pretečom trbuščića te arogantnošću koja je vonjala.
Nije mogao zamisliti Belle u sretnom braku s tim muškarcem ni za živu
glavu. Niti je mogao pojmiti da ga ljubi strastveno kao što je ljubila njega.
- Gospodine Harolde. - Quinn se ukočeno naklonio.
Teta Agatha nastavila je s upoznavanjem. - Sir Harolde, ovo je lord Quinton
Carlisle, moj pranećak, koji je došao u posjet na putu u Ameriku. -
- Carlisle. - Bletchley se nije potrudio nakloniti ni prikriti nezainteresiran
izraz lica.
S obzirom na čajanku i način na koji su Bletchley i teta Agatha zatečeni u
pristojnom razgovoru kada je ušao, Quinn je pretpostavio da je Bletchley u
posjetu s određenom društvenom svrhom, premda, sudeći po njegovu izgledu,
nije previše o njemu unaprijed razmišljao. Njegove blatnjave čizme upućivale su
na to da je smatrao prikladnim hodati po vlažnoj zemlji prije nego što se
javio, jednako kao što je podsmijehom davao do znanja da mu je drago što je
Quinn dopustio da mu sjeverno vrijeme pokvari dan.
Quinnu se čovjek nije svidio, odbijen njegovim egotizmom i preuranjenim
dolaskom. Dragi Bože, zar su se svi na ovom sjeveru budili s prokletim
kokošima?
- Trebao si razgovarati sa mnom? - Agatha ga je upitala, vrativši se svojoj
izravnoj prirodi jednom kada je završila s ljubaznošću dobrodošlice.
Ovo očigledno nije bilo najbolje vrijeme za priznanje da je tražio bocu
viskija kako bi otupio frustracije zbog skandalozna pipkanja njezine pratilje,
koja joj je bila poput kćeri. Stoga je zauzvrat ponudio: - Odlučio sam još danas
otići prema obali te sam se htio pozdraviti.
Neočekivana panika proširila se njezinim naboranim licem. - Ali... ali,
moraš ostati radi Belle. Inzistiram!
Quinn je turobno odmahnuo glavom, nevoljan otkriti išta više o nagloj
odluci za odlazak. - Moram što prije doći do Amerike, ako je to u redu s vama,
gospo.

77
 Knjige.Club Books

Promatrala ga je dugo u tišini kao da ga jednostavno nije mogla razumjeti.

Zatim se kiselo nasmiješila.
- Naravno - uvjeravala ga je, naočigled lažući. - Onda si odabrao pravi
trenutak za upoznati Belleina zaručnika.
Bletchleyeva se tanka usna uvila u izraz lažne poniznosti. - Nemojmo
jurcati, grofice, znate da nije još formalno prihvatila moju prosidbu.
Agatha je, odbacujući tu mogućnost, odmahnula rukom. - Naravno da će
prihvatiti vašu prosidbu. I mogu li samo podijeliti koliko smo oduševljeni što ste
obznanili svoje namjere? Nismo li, Quintone?
Podigao je obrvu, sarkastično razvlačeći: - Ekstatični.
Ako je i prepoznala sarkazam u njegovu glasu, nije reagirala, već se
smiješeći okrenula prema Bletchleyu. - Naravno, sir Harold bio ju je zaprosio
već prije dvije godine. No, tada nisam mislila da je Belle spremna za brak,
posebice s obzirom na to što je prošla u svojoj jedinoj londonskoj sezoni.
Quinn je zakolutao očima. Zar mu nijedna od žena ovdje neće dopustiti da
zaboravi tu noć? Odupro se ponudi da probudi Roberta kako bi imao pojačanje u
osvetničkom pohodu. - Baš dobro za vas što ste ustrajali - promrmljao je
izvlačeći reakciju iznenađenja iz svoje tete.
Bletchley se lijeno nasmiješio kao da je ženidba s Belle bila njegovo
nasljedničko pravo. - Za lov je potrebno strpljenje, koliko me život naučio. Za
sve dobre stvari potrebno je vremena.
- U pravu ste, doista! - Agatha se ubacila prije nego što bi Quinn mogao
dobaciti nešto nedžentlmenski o Bletchleyevu takozvanom lovu na Belle. - Kad
smo kod vremena, obitelj sir Harolda živi u ovom kraju već više od pet
naraštaja.
Quinn si nije mogao pomoći. - Zakonito?
- Oprostite? - Bletchley se namrštio.
- Sir Harold naslijedio je Kinnybroch prije gotovo dvadeset godina - Agatha
se ubacila, ignorirajući njihovu malu razmiricu - koji je u vlasništvu njegove
obitelji još od njegova pradjeda, a njemu je taj posjed darovan zbog njegove
hrabrosti kod Cullodena. - Pogledala je značajno u Quinna. - Nije li divno što će
Annabelle imati mogućnost udati se u obitelj s tako istaknutom poviješću?
- Divno - ponovio je za njom šturo. Nije ga bilo briga za obiteljske povijesti
kada je riječ o Belleinoj sreći.
- Lord Quinton treći je sin pokojnog vojvode od Trenta - nastavila je
okrenuvši se prema Bletchleyu. Zatim je tužno odmahnula glavom. - Znate
kakvi su već mlađi sinovi. Stoga Quinton odlazi u Ameriku kako bi započeo
vlastiti život ondje.
Quinn je zabezeknuto zurio u nju. Je li teta Agatha bila svjesna te
nenamjerne uvrede koju mu je upravo uputila?

78
 Knjige.Club Books

Naravno da jest. Pravo je pitanje što zapravo stoji iza toga.

- Da - Quinn je ispalio, nastavivši se smijati i pretvarajući se da ga komentar
nije zapekao - u Karoline. Planiram ondje kupiti zemlju.
- Duhan? - upitao je sir Harold, zabavljena izraza lica od zamisli da je Quinn
nastojao postati ništa više od onoga što većina engleske gospode smatra običnim
farmerom.
- Riža i indigovka, zapravo. - Proučavao je tržište i radio procjene zadnje
četiri godine te je znao da će najbolje iskoristiti novac tako da ga uloži u ta dva
usjeva. S njima profit ne leži samo u uzgoju nego i u skladištenju, prijevozu i
prodaji, zbog čega je imao sreće što je zemlja blizu Charlestona. Uz pomoć Ase
Jeffersa mogao je istodobno biti zemljoposjednik i poduzetnik. Njegov bi otac
bio ponosan muškarcem kojim je planirao postati.
- Imat ćete robove, znači - rekao je Bletchley uz arogantan podsmijeh.
Zaboga, ne. No, Quinn je slegnuo ramenima. - Ništa više od bilo kojeg
engleskog zemljoposjednika čiji se zaduženi zakupci nikako ne mogu osloboditi
vlastelinstva.
Prigušeni je zvuk pobjegao iz grla tete Agathe.
No, Bletchley se samo nasmijao. - Onda će Vam biti dobro u Americi, s
ostalim kolonistima koji ne mogu podnijeti Engleze. Jedino se nadam da Vas
neće snaći jednaka razina nesnošljivosti kao i ostale.
Oh, u to je bio uvjeren, no nacerio se od uha do uha samo kako bi
provocirao Bletchleya. - Riskirat ću.
Začulo se lagano kucanje na vratima. - Ispričavam se, moja gospo. -
Ferguson je ušao u sobu. - Ali Cook bi željela razgovarati s Vama. Kaže da je
hitno, u vezi s pećnicama.
Oklijevala je gledajući dvojicu muškaraca kao da se pribojavala ostaviti ih
same zajedno, a zatim je uzdahnula shvativši da nema izbora, osim ako ne želi
riskirati požar u kući. - Ispričajte me, gospodo.
Požurila se, s Fergusonom za petama. Neugodna tišina prožela je sobu.
Quinn je skupio oči, odmjeravajući Bletchleya. Znači, ovo je Bellein vodeći
natjecatelj u utrci za Belleinu ruku? Nije ni čudo što želi ostati neudana.
No teta Agatha rekla je da želi Quinnovu pomoć u zaštiti Belle od
nepoželjnih udvarača. Pa, onda, kad ako ne sad?
Izravno je pogledao u Bletchleya. - Želite se oženiti s Belle?
- Da.
- Onda? Koji su Vam planovi? - Prekrižio je ruke na prsima.
Bletchley se nasmijao. - Znači, Vi ste joj pas čuvar? – Znajući da ne smije
zagristi mamac, Quinn je šutio dok je Bletchley hodao do stola s pladnjem za čaj
kako bi si natočio novu šalicu.

79
 Knjige.Club Books

- Oh, možete biti uvjereni da imam mnogo planova - Bletchley je započeo. -

Prva stvar koju ćemo učiniti svakako je srušiti postojeće ograde kako bismo
proširili pašnjake i združili stada. Zatim ćemo, s dodatnim sredstvima od
Glenarvona, kupiti krdo škotskih goveda koja će pasti na sjevernim obroncima. -
Bletchley je pokazao šalicom između gutljaja. - Zatvorit ćemo štalu za striženje i
mljekarsku staju u Glenarvonu i udvostručiti postojeće u Kinnybrochu, prekrojiti
zakupničke ugovore i prava na ispašu postojećih zakupnika. - I prodati ovu
bijednu straćaru, ako se nađe netko dovoljno glup da je kupi.
Quinn je primijetio da ni u jednom trenutku nije spomenuo Belle. Niti
jednom. Njegove namjere bile su potpuno plaćeničke, točno čega se Belle
bojala.
- A mještani?
Bletchley je treptao, iznenađen pitanjem. - Što s njima?
- Kako im planirate pomoći?
- Pomoći mještanima? - Bletchley se nasmijao kao da je upravo čuo
najapsurdniju stvar u svom životu, pritom prolijevajući čaj.
Dragi Bože, ovaj je čovjek apsolutni promašaj za Belle. U svakom pogledu.
- Tiče me se samo imanje. - Bletchley je posegnuo za kolačićem na pladnju.
- Posebice nakon što se pripoji Kinnybrochu. Imat ću dvostruko više zemlje i
znatno više prihoda. Upravljati svim tim previše će me okupirati da bih se još
onda brinuo o mještanima. Mogu se brinuti sami za sebe.
Jeza ga je prožela po zatiljku. - Glenarvon će pripadati Annabelle. Želi
njime sama upravljati.
Bletchley je odbacio Quinnovu zabrinutost, pregrizavši kolačić u ustima. -
Kada se vjenčamo - objasnio je mljackajući - shvatit će koliko je bolje prepustiti
mužu takve brige. Znate kakve su žene. Bit će oduševljena odlascima do krojača
i planovima za zabave, a ne da se brine o knjigovodstvu i radu u poljima.
Uostalom - nastavio je podmuklo se cereći - trebat će nam nasljednik. Ubrzo će
morati jesti za dvoje, a onda će joj sva pažnja biti preusmjerena na naše dijete
kako joj i doliči.
Quinna je preplavio iznenadni nalet emocija na pomisao na Belle s djetetom.
Njezine divlje buktinje utišane mekim sjajem majčinstva. Gotovo je bio izgubio
ravnotežu prije nego što se urazumio.
Od očajničke potrebe za pićem, odšetao se do palme u lončanici i izvukao
skriveni viski zbog kojega je na samom početku ušao u sobu. Bez čaše u blizini,
ulio si je alkohol u šalicu.
- Annabelle je pametna žena - komentirao je. Apsolutno genijalna, zapravo.
Začepio je bocu i gurnuo je u opasač ispod kaputa, a onda se naslonio na zid,
proučavajući Bletchleya preko ruba šalice. Pregenijalna za vas. - Već sad dobro
upravlja imanjem i bit će u stanju nositi se s majčinstvom i vođenjem posjeda.

80
 Knjige.Club Books

- Pa, siguran sam da će biti prezauzeta jednom kad dođe i drugo dijete. -
Bletchley se nasmijao. - Ili šesto.
Quinn je piljio u njega s prijezirom. Preko mene mrtvog.
Bletchley se bezbrižno smješkao. - Potrudit ćemo se obavijestiti Vas u
Americi o svakom novom djetetu.
Quinn je šaku čvrsto stiskao oko šalice dok mu se nije učinilo da bi svaki
čas mogla puknuti u njegovu dlanu, boreći se s nagonom da ga nokautira.
Bletchleya je zanimao samo posjed i govorio je o ženidbi s Belle kao da prisvaja
rasplodnu kobilu. Arogantni, pompozni, ženomrzački...
Spazio je kretanje krajičkom oka, što mu je odvratilo pozornost.
Kroz visoki prozor vidio je Belle kako se vraća s polja, podignutog
ovratnika kaputa zbog hladne jutarnje kiše i kose složene ispod kape od tvida.
Njezina silueta u kontrastu s niskim sivim oblacima i plavim planinama u daljini
izgledala je kao da se materijalizirala u jutarnjoj magli. Vila iznjedrena iz
planina i dolina. Biće divlje i neovisno kao i zemlja oko nje.
Quinton je u tom trenutku shvatio da neće nikomu dopustiti da joj oduzme
Glenarvon.
Teta Agatha je uletjela u sobu, gotovo bez daha u žurbi da se vrati.
Promatrala je dvojicu muškaraca kao da provjerava jesu li si zadali kakve rane. -
Katastrofa je izbjegnuta - dahtala je. - Kuća neće... izgorjeti... prije večere.
Bletchley se usiljeno nasmijao njezinoj šali. No, Quinn je samo nastavio
hladno piljiti u čovjeka preko ruba šalice dok je smireno ispijao viski.
Teta Agatha je zahvalno utonula u počivaljku, hladeći se lepezom dok je
dolazila k sebi. - Tako mi je drago da ste vas dvojica imali vremena
porazgovarati. - Ulila je još čaja u šalicu i dodala malo meda. - Bila bi šteta da je
Quinton otišao prije nego što ste imali priliku upoznati ga, sir Harolde.
Sada, znajući da će Annabelle i dvorac Glenarvon biti u sigurnim rukama,
može sretno otploviti u Ameriku.
Vraga hoću. Belle bi bila sigurnija s Luciferom u paklu.
- Zapravo - Quinn je naglasio nonšalantno, kao da komentira vrijeme,
zakoračivši prema naprijed i odgurnuvši se od zida - došlo je do promjene plana.
- Oh? - Njegova se teta zaledila i slučajno umočila čitavu drvenu žlicu za
med u šalicu.
- Odlučio sam ostati duže, kao što si me zamolila, teta Agatha. - Gledao je
izravno u Bletchleya, čije se lice skamenilo shvativši što je Quinn namjeravao. -
Kako bih ti pomogao s Belleinim udvaračima.
- Predivno! - Agatha je smeteno miješala čaj žlicom za med, licem ozarenim
blještavim osmijehom. - Mislim, bilo bi predivno kad bi Belle pristala.
- Oh, mislim da hoće. - Quinn ju je promatrao dok je podizala šalicu prema
usnama. Kada je napravila grimasu zbog preslatkog čaja, Quinn joj je uputio

81
 Knjige.Club Books

svoj najšarmantniji osmijeh iako joj je planirao pomrsiti planove za Belleinu

udaju jednako temeljito kao što joj je upropastio čaj. Zatim se okrenuo prema
Bletchleyu, glumeći nevinašce. - Nikada dovoljno opreza, razumijete. - Nacerio
se krokodilskim osmijehom. - Čini se da svakim danom stiže novi lovac na
bogatstvo.
- Naravno - Agatha se ubacila brzo, bojeći se da bi dvojica muškaraca
svakim trenutkom mogla izmijeniti udarce - sve ovo radimo u Belleinu
najboljem interesu.
Bletchley se pokorno složio, stisnuvši čeljust. - Naravno.
Sobom je zavladala neugodna tišina. Bletchley je zurio u Quinna kao lav
koji brani svoj teritorij, Quinn se samouvjereno cerio, a teta Agatha nije znala
kamo bi gledala. Odloživši čaj postrance, pročistila je grlo i očajnički pokušala
promijeniti temu razgovora. - Nadam se da ste vas dvojica imali priliku lijepo
popričati o lovu i ribolovu dok me nije bilo.
Bletchley se narugao. - Nažalost, fokusirali smo se na posao. Da smo barem
umjesto toga raspravljali o nečem zanimljivom kao što je lov.
- I o Belle, nemojte zaboraviti - Quinn ga je podsjetio iz inata. - Ili Vam ona
nije ništa više od posla?
Bletchley je stisnuo oči. - Carlisle, možda biste Vi trebali promisliti o svojim
planovima...
- Sir Harold izvrstan je strijelac i strastveni lovac - Agatha se ubacila,
forsirajući entuzijazam. - Niste li, sir Harolde? - Kada joj pitanje nije uspjelo
privući njegovu pozornost i odvući frustraciju od Quinna, vješto je dodala: -
Drži jedan od najboljih lovačkih čopora na sjeveru.
Ta je strijela pronašla svoju metu i Bletchley se okrenuo prema njoj s
pompoznim osmijehom koji mu je smekšao lice. - Jedno od mojih najponosnijih
postignuća, priznajem. Samo prije nekoliko godina imao sam zadovoljstvo loviti
za Wellingtona. Rekao je da mu je to bio jedan od najboljih lovova koje
je doživio. - Prstima je otresao zamišljeni komadić tkanine s rukava. - Zapravo,
upravo sam kupio novu kuju od vojvode od Devonshirea. Ta je dobra pedigrea.
Okotit će dobro štene ili dva za dobrobit čopora.
Quinn si nije mogao pomoći: - Ili šest.
Pogled koji mu je Bletchley uputio bio je ubojit.
- A ti, Quintone? - Agatha se elegantno umetnula. - Uživaš li ti u sportskom
lovu?
Odložio je praznu šalicu na stolić za čaj. - Ne djeluje mi baš kao neki sport,
osim ako životinje nisu jednako naoružane.
Agatha je čvrsto napućila usne iako nije bio siguran je li razlog za to bio
kako bi se suzdržala od smijanja ili u znak opomene.

82
 Knjige.Club Books

- Lov zahtijeva vještinu - Bletchley se čangrizavo branio. - Možda Vas

nedostatak sposobnosti sprječava u prihvaćanju lova kao sporta.
Quinn je odbacio uvredu slegnuvši ramenima. - Koliko vješti morate biti da
biste upucali sporu pticu koju je pas gonič istjerao iz grma dok vam pomoćnik sa
strane puni pušku?
Bletchley je pocrvenio, ispalivši zajapureno: - Slušaj vamo, Carlisle...
Začuo se ritmičan smijeh s ulaza u sobu, mek u svojoj glazbenosti. Quinnu
je zastao dah na zvuk koji ga je nježno prožeo, topao poput ljetne kiše.
Annabelle. Leptirići u trbuhu su mu se uznemirili nakon što ju je spazio.
Bila je predivna, čak i sva mokra i prljava od rada u polju, s raspuštenom kosom
ispod kape od tvida i blatnom crtom na obrazu.
Zakoračila je u sobu sa smiješkom, pozdravljajući tetu Agathu, a zatim
Quinna zbunjenim pogledom jer ga je zatekla tu, umjesto da je gore u sobi i da
se pakira.
- Sir Harolde. - Naklonila se Bletchleyu, no pozdrav je bio rezerviran. I
umjesto da mu je pružila ruku, smjesta je uzela šalicu i tanjurić s pladnja za čaj
kako bi joj ruke bile preokupirane i kako ga ne bi morala dodirnuti pružajući mu
ruku.
Genijalna žena, Quinn je zamijetio s divljenjem. Pregenijalna da bude do
kraja života nesretno okovana za seljačinu u lovu na blago kao što je Bletchley.
- Ispričavam se na smetnji - komentirala je prostodušno,
s beskompromisnim smiješkom na licu. - Dakle, raspravljali ste o prednostima
naoružanog plijena?
Umjesto da priđe Bletchleyu, Belle je odstupila od stola za čaj i zauzela
mjesto pokraj Quinna, kao da je tražila njegovu zaštitu. Taj neznatan potez
prožeo ga je neočekivanom posesivnošću.
- Ako mene pitate - provocirala je podignutom šalicom - to bi lov na lisice
učinilo poprilično izazovnijim iako nisam sigurna kako bi funkcioniralo s većim
plijenom. Kako bi jeleni povlačili okidače a da im pri tome ne smetaju kopita?
Bletchley je gledao u nju kao da je uvrijeđen njezinim promišljanjem, a teta
Agatha ju je promatrala kao da je skrenula s uma. Quinn se cerio od uha do uha.
Nagnula je glavu, pretvarajući se da je duboko zamišljena.
- Iako, pretpostavljam da bismo ih mogli naoružati lukom i strijelama. -
Zatim je dodala bistro, kao da se iznenada dosjetila očiglednog rješenja. - Mogli
bi napinjati tetivu luka kroz rascjep u kopitima!
Agatha se zagrcnula čajem. - Annabelle!
Smijala se samoj sebi, izvlačeći još jedan osmijeh od Quinna uz još nešto...
nešto dublje i intenzivnije čak i od onoga što je osjećao dok su se ljubili, ali nije
mogao odrediti što to točno jest. No, što god to bilo, sviđalo mu se. I to jako.

83
 Knjige.Club Books

- Ispričavam se - rekla je. - Samo sam se šalila. Nisam imala namjeru ikoga
uvrijediti.
Ali Quinn je prepoznao nepokajnički sjaj u njezinim očima. Oh, upravo to
joj je bila namjera.
Smekšan njezinom lažnom isprikom, Bletchley je kimnuo prema Quinnu. -
Imate izvrstan osjećaj za vrijeme, gđice Greene. Carlisle i ja upravo smo
završavali diskusiju o planovima za budućnost Glenarvona. - Namrštio se od
nezadovoljstva promatrajući ju. - Vidim da ste opet radili u polju.
- Da. - Nasmiješila se, ignorirajući prešutno kritiziranje njezina izgleda. -
Naposljetku, najjeftinija radna snaga na bilo kojem posjedu uvijek je vlasnik jer
je...
- Već ugrabio svoj dio plaće - Quinn je dovršio njezinu rečenicu.
Pogledala ga je iznenađeno, blago razdvojenih ružičastih usana. Nastavili su
se gledati u tihoj povezanosti, od čega mu je neobjašnjiva toplina procvjetala u
prsima.
Pomislio je da je uhvatio reakciju tete Agathe na njezinu licu, ali žena je
podigla šalicu kako bi ispila gutljaj, prebrzo da bi mogao biti siguran. - Što si
točno radila? - pitala je.
Belle je negodujući slegnula ramenima. - Nešto se dogodilo sa zapornicom.
Zabrinuta bora ukazala se nad obrvom tete Agathe te je odmaknula šalicu od
usana.
- Još vandalizma?
- Ništa zbog čega bismo se trebali brinuti - umanjivala je ozbiljnost situacije
prisilnim osmijehom. - Gospodin Burns i ostali radnici sve su sredili jutros.
Vratit ćemo ovce natrag na njihove pašnjake do kraja tjedna.
Belleino objašnjenje smekšalo je tetu Agathu, ali Quinn je zamijetio sjaj u
Bletchleyevim očima. Muškarac je podrugljivo komentirao: - Još dokaza da
ženama nije mjesto upravljati imanjem.
Belle se ukočila na njegov komentar, no Bletchley to nije primijetio. Ili, ako
jest, taj ograničeni muškarac odlučio ju je ignorirati u svojoj gluposti.
Quinn nije ništa rekao, s guštom puštajući arogantnoga kicoša da si sam
kopa jamu.
Bletchley je nastavio: - Očekujem da će nepodopštine ubrzo prestati nakon
što prihvatite moju prosidbu i nakon što, tko god ih radio, shvati da se muškarac
pravilno brine o posjedu.
- Oh. - Lice joj se izdužilo. Zaigranost koja je na njemu sjala prije samo
nekoliko trenutaka netragom je nestala i Belle je skrenula pogled.
- Jeste li se odlučili, gđice Greene? - Bletchley je navaljivao s jednakom
dozom romantične finese kojom raspolaže mrtvi magarac. - Usuđujem se reći da
vrijeme curi. Hoće li mi biti dopušteno službeno Vas zaprositi?

84
 Knjige.Club Books

- Pa, ja... to jest... - Belle je zamuckivala. Nervozno je tražila Quinnov

pogled. U očima joj je vidio sukob očaja i tuge, od čega mu se želudac pretvorio
u čvor.
Agatha je ustala s počivaljke. - Sir Harolde, možda biste o ovome trebali
raspravljati nasamo s lord Quintonom. Umjesto muške rodbine, moj će nećak
biti Bellein...
- Susjedi smo već godinama bez ikakvih tajni među sobom. – Bletchley je
odbacio grofičinu zabrinutost. - Svjestan sam teškoće s kojom se suočavate,
gđice Greene, i nema potrebe da se sa mnom pridržavate formalnosti. -
Nasmijao se samouvjereno, gledajući u Belle. - Osim što bih volio čuti priznanje
da imam Vašu naklonost.
Vidjevši Belle kako oklijeva, teta Agatha je promrmljala: - Quintone?
- Annabelle zna što je najbolje za nju - odgovorio je tiho. - Ne treba mene
kako bi se odlučila - dodao je, znajući koliko je tvrdoglava da učini upravo
suprotno od onoga protiv čega je savjetuje.
Quinn je gledao u Belle iako su njezine oči bile fiksirane na šalicu čaja, ne
usuđujući se pogledati u njegovu smjeru. Držeći dah, čekao je da odbije
Bletchleyevu prosidbu dok su mu otkucaji srca u tišini zvučali kao grmljavina u
ušima.
- Da - uzdahnula je toliko nježno da je zvuk jedva prešao preko njezinih
usana.
No Quinn ga je čuo.
Njezin je odgovor odzvanjao njegovim prsima topovskom snagom.
Lady Ainsley trepnula je kao da je nije dobro čula. Kao da je jednako
iznenađena njezinim odgovorom kao Quinn.
- Oprostite?
- Rekla sam „da“.
Belle je podigla bradu, zureći u Bletchleya na suprotnom kraju sobe,
nevoljko prihvativši njegovu prosidbu jednakim emotivnim angažmanom kao da
kupuje brašno od mlinara. - Dopustit ću Vam da me zaprosite, sir Harolde.
- Vrlo dobro - Bletchley je komentirao toliko radosno da je Quinn očekivao
da će početi trljati rukama. - Onda bih bio vrlo počašćen kada bih Vas mogao
odvesti na vožnju krajem sutra nakon mise.
Belle je kimnula, ne odgovorivši ništa, no nije mogla skriti tugu na licu. Ili
osjećaj poraza koji je zračio iz nje.
Teta Agatha šturo se nasmiješila Bletchley u. - Dođite, sir Harolde. - Uzela
ga je za ruku, vodeći ga prema vratima. - Ispratit ću Vas.
Dok je vodila Bletchleya iz sobe, udovica je pogledala prema Quinnu s
izrazom lica koji Quinn nije mogao razabrati u svojoj zaprepaštenosti zbog
Belleina odgovora. No, ono što je osjetio bilo je tetino razočaranje. I to u njega.

85
 Knjige.Club Books

Quinn je prekrižio ruke, zureći u Belle, koja se nije pomaknula ni

centimetra. Da pristaje na ovu glupost - s Bletchleyem! Bio je bijesan na nju i
vragolasta je zavodnica to znala. I upravo ga zato nije htjela pogledati u oči.
No nije osjećao samo ljutnju nego i izdaju. Ne zbog sebe, naravno. Bilo bi
smiješno takvo što i pomisliti, bez obzira na svoju ljubomoru na Bletchleya. Nije
imao nikakva prava na nju, prava ni na kakve osjećaje, osim prijateljskih.
Ne, ona je izdala samu sebe. Osuđujući se tako lako na život s čovjekom kao
što je sir Harold, bila je izdaja snažnoj ženi za koju je mislio da je postala.
- E pa nećeš - izrekao je ljutito hodajući prema njoj. - Nećeš ovo provesti do
kraja.

***

- Quinne, molim te shvati - Belle je protestirala, udaljavajući se od njega preko

sobe. Bio je bijesan, s više gnjeva nego što ga je ikada vidjela. Toliko daju je
potreslo do srži. Čak joj se i ruka, koju je podigla kako bi ga držala na
udaljenosti, tresla.
No on je bio ustrajan u svojoj nakani, tjerajući je u povlačenje dok je nije
zarobio u kutu sobe.
- Zašto, Annabelle? - zahtijevao je. - Zar si toliko očajna da razmatraš
okovati se za tok pompoznog kretena? - Toliko je žustro stisnuo čeljust da su mu
mišići na vratu iskočili. Držao je ruke na zidu pokraj njezinih ramena kako bi je
spriječio da pobjegne.
- Želiš li se zbilja udati za njega?
Stresla se od same pomisli na to. - Naravno da ne želim!
- Zašto onda...?
- Zato što nemam izbora! Moram se udati. - Pokušala ga je odgurnuti, no
frustrirajuća gromada od čovjeka odbijala se pomaknuti. - A ti si odbio moju
prosidbu, ako se sjećaš?
- Ne krivi mene za ovo - uzvratio je, a safir u njegovim očima sijevao je
poput munja. - Nisi morala pristati na njegovu prosidbu.
- Koje su mi opcije preostale? - Frustriranost se osjetila u njezinu drhtavom
glasu.
- Ne udati se - ispalio je. - I svakako ne razmišljati o udaji za Bletchleya.
Nije razumio koliko joj je Glenarvon značio, inače je to nikada ne bi tražio. -
On mi je vjerojatno jedino rješenje.
Rastreseno je odmahivao glavom kao da je jednostavno nije mogao pojmiti.
- Dom ti može biti bilo gdje. Ne moraš se udati za muškarca kao što je Bletchley
samo zato što si prokleto previše tvrdoglava da bi živjela bilo gdje drugdje!

86
 Knjige.Club Books

Njegova bezdušna izjava slomila je nešto duboko u njoj i osjetila je jezu

kako prolazi njezinim srcem. Stisnula je šake od frustriranosti, prepustivši se
struji tjeskobe koja ju je preplavila. - Što ti znaš o domu? - upitala ga je
zajedljivo. Ljutnja zbog njegove umiješanosti sad je već nekontrolirano hrlila na
površinu. - Ti, koji si odrastao u istoj kud, spavao na istom krevetu svake noći,
okružen obitelji koja te voljela... gdje je najgora stvar koja ti se dogodila to što
nisi dobio desert za večeru jer si zafrkavao poslugu ili zato što nisi napisao
zadaću. - Gledala je njegovo zamućeno lice kroz suze bijesa, no nije mogla
popustiti. - Je li tebe ili tvoju braću i sestru otac tukao? Ili tvoju majku?
Lice mu se smračilo zaprepaštenim razumijevanjem. Hrapavo je šapnuo: -
Belle, što si...
- Dok si ti mirno spavao u dječjoj sobi pod budnim okom dadilje, ja sam se
panično budila usred noći jer smo morali bježati pod okriljem tame zato što je
moj otac prokockao i zapio novac za stanarinu. Opet. Sjećam se noći koje sam
provela spavajući na ulaznim vratima i napuštenim zgradama, gladujući danima
i krpajući iznošenu odjeću do dronjaka... Sjećam se zvuka štakora kako glođu u
zidovima, vađenja crva iz brašna kako bismo mogli napraviti kruh, osjećaja uši
na tjemenu...
Zagrcnula se od sjećanja koja su navrla toliko intenzivno da su je same riječi
davile u grlu, toliko snažno da je opet imala osjećaj da joj uši gmižu po tjemenu,
od čega se počela češati. Drhtala je i čvrsto stisnula oči kako ne bi morala više
gledati njegov šokirani izraz lica niti se prisjećati tih mračnih vremena.
- Nikad se nismo predugo zadržavali na istome mjestu dulje od nekoliko
mjeseci jer smo morali bježati pred vjerovnicima i ljudima koje je moj otac
prevario. Bili smo u redu kada je bio trijezan i kada je radio. Onda bi se nešto
dogodilo zbog čega bi opet počeo piti, kockati i krasti... tući moju majku. -
Udahnula je oštro. - I mene.
Osjetila je kako se njegovo glomazno tijelo napinje bijesom. - Zašto ga tvoja
majka nije ostavila? - šapnuo je. - Odvela te sa sobom?
Odmahnula je glavom, ne usuđujući se otvoriti oči da ne ugleda samilost u
njegovim očima. - I kamo je mogla otići? - Prigušila je ogorčeni smijeh. - Nismo
imali rodbine ni prijatelja koji bi nam pomogli, a koji bi pozornik ikada uhitio
muškarca koji tuče svoju ženu?
Nije ga vidjela od sklopljenih očiju, no osjetila je njegovu blizinu. Stajao je
savršeno mirno, blizu, ali je nije dodirivao.
- Oduvijek je bilo tako - šapnula je. Sada kad su riječi iz nje potekle, nije ih
više mogla zaustaviti. - Vječito u selidbi, nikad dovoljno hrane... Osim jednom,
kada sam navršila osam godina. Te godine, za moj rođendan, bilo je torte. Mama
mi je darovala novi kaput i cipele, i lutku u urešenoj ružičastoj haljini. - Nije si
mogla pomoći da se ne nasmije kroz suze na tu uspomenu. - Bila je čista i
blještava, s vrpcama i čipkom, i pravom, plavom kosom. Nikada nisam vidjela
ništa ljepše od te lutke. Sjedila bih na podu prljave kolibe u kojoj smo živjeli i
87
 Knjige.Club Books

po cijele joj dane samo češljala kosu, satima i satima... - Udahnula je tresući se. -
Kada je otac došao kući, uzeo mi je sve darove i prodao ih. Zajedno s tom
lutkom.
- Belle. - Dlanovima je obuhvatio njezino lice. Osjetila je njegove dugačke
prste kako drhte na njezinim obrazima.
Otvorila je oči i pogledala ga. - Ali to je također bio i rođendan kada sam
prvi put upoznala lorda Ainsleya. Doznao je da mama živi u okolici i svratio je u
posjet s obzirom na to da je radila za njega. Nisam imala pojma da će mi susret s
njim zapravo biti pravi poklon jer je dvije godine poslije, kada mi je otac završio
u zatvoru zbog krađe nakon što mi je majka umrla od vrućice, lord Ainsley
došao po mene i doveo me ovamo, gdje sam napokon bila sigurna i na toplom,
gdje je uvijek bilo dovoljno hrane i kreveta i... - Prigušila je jecaj. Bolju je
probadala svakom tajnom koju bi otkrila, ali nije mogla prestati. Ne dok Quinn
ne shvati. - Mislila sam da sam došla u raj.
Suza joj je potekla niz lice. Stisnula je zube, bijesna na sebe što je nije
mogla zaustaviti.
- Stoga mi nemoj govoriti o domu i što on predstavlja kada si ga ti oduvijek
imao. Ili kako bih samo trebala odšetati od svog. - Rukom je ljutito obrisala suze
s obraza. - Jer ne znaš što govoriš.
Promatrao ju je u tišini, mračnim očima i napeta tijela.
Nakon takva ispada i brutalnog korenja očekivala je da će se jednostavno
okrenuti i otići, ostaviti je samu sa svojim problemima.
Ali nije se povlačio, nego je ostao dovoljno blizu da je mogla osjetiti
njegovu toplinu na svojim prsima te njegov miris duhana i arome porta koje je
već počela poistovjećivati s njime. I, oh, ta njegova snaga! Izvirala je iz svake
njegove pore, iz ovog muškarca koji se nikada nije povukao iz sukoba u životu.
Pokušala ga je odgurnuti ponovno, no nije se htio pomaknuti. Umjesto toga,
taj neumoljivi prokletnik imao je dovoljno drskosti da joj se još više približi, da
je obgrli rukama i privuče sebi u zagrljaj.
Prsa su joj gorjela od beznađa; ispustila je očajnički vapaj. Držao ju je čvrsto
dok se ona pokušavala othrvati njegovu stisku; još gore, što se više opirala, to ju
je čvršće držao dok joj nije preostalo obgrliti ga oko struka i uroniti lice u
njegova čvrsta prsa dok je nekontrolirano jecala.
- Ššš, Belle - šapnuo je umirujuće, usnama joj dodirujući tjeme. - Nećeš
morati otići odavde i nećeš se morati udati ako to ne želiš. Pronaći ćemo drugi
način da zadržiš Glenarvon. Obećavam ti. Ne idem odavde dok ne nađemo
rješenje.
- Kako? - promrmljala je u njegova prsa, naivno se hvatajući za tračak nade
koji je probudio u njoj.

88
 Knjige.Club Books

- Ne znam, ali hoćemo - izjavio je odlučno, odmičući se samo da bi imala

dovoljno prostora podignuti lice kako bi ga mogla gledati. Čelična
nepokolebljivost u njegovim očima oduzimala joj je dah. - Ja ću pronaći načina.
Kimnula je, ne mogavši pronaći snage za govor. Željela mu je vjerovati da
je odgovor tako jednostavan... Quinton Carlisle tako je želio i sudbina će mu se
pokoriti.
No znala je bolje. Sudbina joj nikada nije bila prijateljica.

89
 Knjige.Club Books

ŠESTO POGLAVLJE

Tjedan dana poslije

(Tri tjedna prije Belleina rođendana)

elle je gledala kroz prozor sobe za prijam gostiju dok je još jedan gospodin
B hitro napuštao Glenarvon kroz prednja vrata. Želudac joj se zapetljao u
čvor. - Imam loš predosjećaj u vezi s ovime.
- Još jedan gospodin stiže? - Lady Ainsley podigla je pogled od stola gdje je
ispisivala bilješke za nadolazeću zabavu.
- Ne. - Namrštila se dok ju je izgrizala sumnja. - Još jedan nas napušta.
Nešto uistinu nije bilo u redu oko ovoga. Lady Ainsley je inzistirala da
Quinton i Robert preuzmu vodstvo u dočekivanju potencijalnih udvarača, što je
nesumnjivo vodilo problemima.
Trebali su intervjuirati uzvanike kako bi procijenili njihove namjere i
prosijali očigledne lovce na bogatstvo od pravih gospodina. No prema Belleinoj
računici, gledajući muškarce kako odlaze, braća Carlisle tjerala su gotovo sve
koji bi se pojavili. Procijenila je da su ih otjerali dvanaestak koji su je samo
danas došli obići. Iako je bilo nemoguće, nabrojila ih je trinaest koji su otišli.
Nijedan od njih nije se doimao sretnim, uključujući posljednjega, koji se
okrenuo samo kako bi zadnji put mrko pogledao dvorac prije nego što je
odjahao na konju.
- Dobar znak, zar ne? - Grofica je povukla naočale za čitanje prema hrptu
nosa. - To znači da Quinton i Robert rade svoj posao.
- Možda. - Ili možda samo pridonose njezinoj glavobolji.
A kakvu li joj je glavobolju samo zadao prethodni tjedan! Bez drugog izbora
glede udaje, Belle je dopustila lady Ainsley da potajno razglasi kako joj je miraz
čitavo imanje i da je u potrazi za mužem. Nije bilo spomena o rođendanskom
roku za tri tjedna, no za time nije bilo ni potrebe ako je broj muškaraca koji se
počeo odazivati bio pokazatelj uspješnosti plana. Odjeveni u najbolje ruho, sa
šeširima u rukama, pohitali su prema imanju kao roj skakavaca gdje su ih
dočekivala braća Carlisle. Očigledno iz zasjede.
Nakon samo nekoliko dana postalo je jasno da je prepuštanje zadatka
odobravanja udvarača njima dvojici bilo jednako kao dopustiti liscima da čuvaju
kokošinjac.
Ne, zapravo kao paru lisaca koji ne dopušta da se kokošinjac uopće izgradi.

90
 Knjige.Club Books

- Sve će biti u redu. - Lady Ainsley vratila se popisu zadataka posluge u

pripremi za zabavu. - Vjerujem da će Quinn sve učiniti ispravno.
Belle je tiho i sumnjičavo podigla obrvu.
- Nakon što iscrpi sve ostale mogućnosti - udovica je dodala ispod glasa.
Obeshrabrena, Belle se odmaknula od prozora i počela hodati dužinom sobe
za prijam gostiju. Oh, zašto Quinn barem jednom nije mogao jednostavno učiniti
kako je željela i prihvatiti njezinu prosidbu? Osim da je dobila Glenarvon od
samog početka, ovo bi joj uslišalo sve molitve.
Prije dva tjedna smijala bi se na takvu zamisao. Udana za Quintona
Carlislea, od svih muškaraca! Nikada takvo što ne bi odobravala. Ali sada ne
samo da bi to riješilo njezinu dvojbu nego bi zapravo moglo biti i ugodno imati
Quinna za muža.
A od te se spoznaje gotovo spotaknula usred koraka. Istina. Iako je odbijala
to priznati, ponekad ta napast zna biti... ugodna.
Tijekom prošlog tjedna najnaporniji muškarac na svijetu postao joj je
prijatelj i osoba od povjerenja, i njezin najbolji saveznik u ovoj nasljedničkoj
gunguli.
Uživala je provodeći vrijeme s njim, igrajući šah navečer i razgovarajući
dugo u noć, slušajući priče o njegovoj razuzdanoj mladosti s njegovom braćom i
svim spačkama koje su organizirali tijekom studija, zbog kojih su gotovo bili
izbačeni. Uživala je u navici koju su ona i Quinn započeli odlazeći u
poslijepodnevne šetnje imanjem i mjestom, tijekom kojih mu se povjeravala o
svojim problemima upravljanja posjedom dok bi joj on nudio svoja razborita
rješenja. U jednom se trenu zatekla kako se veseli njihovim debatama oko
novosti iz London Timesa tijekom doručka, poštujući ga zbog njegova intelekta.
Quinton Carlisle posjedovao je intelekt... Tko bi rekao?
- Ako nastaviš hodati tim tempom, dušo - rekla je lady Ainsley - morat ćemo
kupiti novi sag.
Belle je stala na mjestu nasred sobe pa se okrenula prema grofici, duboko
uzdahnuvši. No njezinu nemirnom meškoljenju nije bilo lijeka. Ne danas. Ne
dok Quinn i Robert dolje rade bogzna što. I svakako ne otkad je zaglavila unutra
s lady Ainsley, detaljno planirajući zabavu koja bi inače bila sretan događaj, no
sada ju je ispunjavao jezom.
Ono što je u početku bilo zamišljeno kao Belleina rođendanska proslava,
zapravo se pretvorilo u proslavu zaruka, kada će Belle morati obznaniti ime
muškarca kojega je odabrala za udaju. Samo jedan tjedan viška dijelio ju je od
posljednjeg trenutka kada će moći donijeti odluku i još uvijek imati vremena

91
 Knjige.Club Books

održati vjenčanje u župnoj crkvi. Dan kasnije značio bi... pa, ili nakovanj5 ili
ništa, a ako bude čekala toliko dugo, bojala se da će ostati praznih ruku.
Ne mogavši hodati, počela je nervozno gristi nokte.
- A onda ćemo ti isto tako morati kupiti novi palac.
Spustila je ruke, namrštivši se.
- Mislim da možemo pronaći dovoljno naranči da napravimo ušećerene kore
za stol s pićima za osvježenje - lady Ainsley govorila je samoj sebi, dodajući još
stvari na listu bilješki planova za zabavu. - Znači, šest tuceta naranči?
- Što god misliš da je najbolje. - Belle je zastala pokraj prozora, gledajući
dolje na glavni prilaz točno u trenutku kada je dolazio još jedan gospodin.
- Mislim da će tri torte biti dovoljne za proslavu, zar ne? - lady Ainsleyje
komentirala, dodajući još jednu bilješku na listu.
- Limun, cimet i čokolada.
- Što god misliš da je najbolje. - Nije si mogla pomoći da ne izvije vrat kako
bi bacila posljednji pogled kroz prozor, nadajući se svim snagama da su joj
braća Carlisle pronašla dobra muža. Jednoga koji će joj dopustiti da upravlja
Glenarvonom bez ometanja.
- Ja mislim da je najbolje - lady Ainsley ponovila je iživcirano - da se
uključiš u organiziranje. Ovo je tvoja zabava, Annabelle. Trebala bi izgledati
točno onako kako ti želiš.
- Izgledat će. - Laž. Ništa od ovoga neće izgledati kako bi ona htjela.
Opet je počela marširati po sobi, ne obazirući se na sag. Predala se prisilnoj
udaji. Odustala je od ljubavnog sparivanja; sada se jednostavno nadala
neškodljivu braku od kojega neće imati trajnih posljedica. Nije priželjkivala
takav život, no Glenarvon će pripadati njoj, što je više od onoga što je njezina
majka ikada imala. Barem je u tome mogla pronaći sreću.
Zašto joj se onda plakalo?
- Glazbenici su već plaćeni. - Grofica je prekrižila još jednu stvar s popisa. -
Zatražila sam da sviraju nekoliko valcera.
Belle je srce počelo ubrzavati dok je nervozno stiskala ruke, dišući plitko.
Svakim joj se danom činilo sve izglednije da će završiti sa sir Haroldom. Zar bi
to bilo toliko grozno, uzevši sve u obzir? Nije bio zanosan i snažan kao Quinton,
no je li uopće pravedno uspoređivati ih? Naposljetku, nije svaki muškarac imao
Quinnov dar za upravljanje posjedom ili njegovu karizmu u odnošenju s
vazalima i mještanima, ili oprez u vezi s popravcima i računima... nevjerojatnu
sposobnost da pretvori poljubac u božanstveni ushit.

5
Prema predaji, u mjestima uz škotsku granicu uobičajeno je bilo da se tajna vjenčanja mimo
pravila održavaju u kovačkim radnjama, (op. ur.)

92
 Knjige.Club Books

- Također, dodatna posluga da poslužuje pladnjeve šampanjca kada objaviš

svoju odluku.
I još k tome, tu je bila i briga za Glenarvon. Žena koja upravlja posjedom
daleko je od norme, ali ovo je mjesto njezin život i sve što je željela. Nije mogla
zamisliti u što bi joj se život pretvorio bez toga.
- Naravno, posluživat ćemo viski za muškarce i punč za dame.
Srce joj je udaralo sve jače i brže svakim sljedećim, žustrim korakom kojim
je marširala po sobi, kao da će se tlo pod njom otvoriti i proždrijeti je ako bude
stajala na mjestu. Sto li joj je činiti ako više ne bude mogla voditi imanje? Druge
bi stvari popunile prazninu, svakako. Nadziranje kućne posluge. Bila bi
domaćica zabava i proslava. Imala bi djecu koja nisu stvorena u ljubavi ili
strasti...
- Što misliš, Annabelle?
- Ne želim se udati! - izlanula je prije nego što se uspjela zaustaviti,
zaprepastivši samu sebe. Ruke su joj pohitale prema ustima dok je zgroženo
gledala u lady Ainsley.
Zaustavivši pero usred pisanja, grofica se skamenila. Zatim je polako
pogledala prema Belle, a izraz lica - je li to bila sreća? Ili je žena jednostavno
bila preneražena?
- Ne želiš se udati za sir Harolda? - lady Ainsley ponovila je šaptom.
- Ne - Belle je progovorila kroz prste.
Udovica je ustala, licem ozarenim optimizmom. Ili možda uznemirenošću.
- Za koga... se onda želiš udati?
- Ne želim - priznala je, preplavljena krivnjom jer nije htjela povrijediti
groficu ili je natjerati da misli da je nezahvalna za sve što su ona i lord Ainsley
učinili za nju.
Ovoga se puta nedvojbeno radilo o razočaranju na njezinu naboranom licu. -
Baš nikoga? - Zastala je kao da je čekala da joj Belle proturječi. - Baš nikada?
- Ne želim izgubiti Glenarvon - Belle je dodala zadihanim šaptom. - Ali
jednako tako ne želim biti prisiljena na brak.
Znala je kakvim zatvorom brak može biti. U trenutku kada bi se žena udala,
sve što je posjedovala, uključujući njezino tijelo, postalo bi vlasništvo njezina
muža kojemu može udjeljivati privrženost ili kaznu po volji. Uključujući i
oduzimanje imovine. Uključujući i mlaćenje ako mu ne bi uspjela udovoljiti.
Nije bilo tog zakona ili te crkve koji bi ga mogli zaustaviti.
Bilo je smiješno, pretpostavljala je, koliko je htjela od braka. Poput bajke,
htjela je voljeti i biti voljena. Htjela je dijeliti Glenarvon sa svojim mužem te
izgraditi sretan dom pun ljubavi za svoju djecu koja će sva biti stvorena i
odgajana u ljubavi. Htjela je muža kojega će poštovati i koji će zauzvrat
poštovati nju.

93
 Knjige.Club Books

Svi ti snovi sada su joj prolazili kroz prste.

- Tvoj položaj daleko je od idealnoga, priznajem - nježno je rekla lady
Ainsley, polažući pero i naočale na stol. - Ali mnoge se žene udaju jer traže
imovinu ili status ili zato što im treba pomoć muževa.
Odmahivala je glavom. - Sposobna sam sama upravljati Glenarvonom.
Lady Ainsley je prešla sobu do Belle i uzela joj ruke u svoje. Privrženost i
briga koje je grofica za nju gajila, bile su vidljive u njezinim očima. - I više si
nego sposobna voditi imanje. Nitko nikada ne bi mogao voljeti ovo mjesto više
od tebe, dušo, i nitko ne zna njegovu dušu i svaki kutak bolje od tebe. - Zastala
je, izraz lica joj se smekšao. - Ali s kime ćeš dijeliti svoj uspjeh?
Belle nije mogla odgovoriti od čvora emocija koji joj je zapeo u grlu jer je
duboko u srcu znala istinu da je jedini muškarac s kojim bi dijelila sve to bio
Quinn. On je bio jedini koji je razumio koliko je rada uložila u upravljanje
posjedom, koliko suza i znoja.
No on neće biti ovdje. Njegov je odlazak u Ameriku neizbježan. Već sada
joj je srce patilo zbog njegova neminovna odlaska.
Lady Ainsley joj je obuhvatila lice. - Muž pruža potporu na toliko
neopipljivih načina. Bez muža, tko li će biti uz tebe u smijehu i suzama, s kime
ćeš dijeliti frustracije i sreću?
S kime, zaista? Belle nije sumnjala u istinitost riječi lady Ainsley. Quinnova
nazočnost prošloga tjedna već joj je olakšala teret, imala je nekoga za razgovor i
na koga se može osloniti za pomoć. Njegova blizina razotkrila je zjapeću rupu u
njezinu životu koje nije bila ni svjesna dok se nije pojavio on da je ispuni.
Obrisala je suze. O, vrag ga odnio! Quinn bi joj uvijek nekako uspio
prouzročiti probleme, čak i kada nije bio u sobi.
- Ne moraš se udati za sir Harolda. Ne moraš se uopće udati ako je to tvoja
želja. - Blagim ali suosjećajnim osmijehom, udovica je majčinski poljubila Belle
u čelo. - Uvijek ću te voljeti i poduzet ću najbolje što mogu za tebe. - Belleino je
srce poskočilo na tihi ustupak lady Ainsley, dok grofica nije tužno odmahnula
glavom. - Ali ne mogu spasiti Glenarvon za tebe ako to sama ne učiniš.
Belle je kimnula tupo i treptajima uklanjala suze. Trebala bi biti zahvalna na
svemu što joj je lady Ainsley nudila: da može ostati u kući u Londonu i da mogu
nastaviti kao i do sad... lady i pratiteljica, kćer i majka koje nisu imale. Bilo je to
više od onoga što je Belle ikada trebala imati, s obzirom na svoju prošlost. No
spoznaja vlastite sreće nije umanjivala tugu svega što će izgubiti ako se ne bude
udala.
Stoga je opet bila na početku. Morat će se udati za muškarca kojega ne voli
kako bi mogla ostati u svom domu.
Lady Ainsley poljubila ju je u obraz. - Ne gubi još nadu, draga. Ako bude
bilo po mom, sve će se na kraju posložiti kako treba. Vrijeme će već pokazati.
No vrijeme je bilo jedina stvar koju Belle nije imala.
94
 Knjige.Club Books

- Pronaći ćeš dobra muškarca za udaju, znam to. - Lady Ainsley se nasmijala
tajanstveno.
Belle joj je uzvratila osmijeh premda joj je beznadno srce tonulo do poda jer
nije bila uvjerena u to.
Čuli su se uzvici s donjeg kata - glasni muški glasovi u ljutnji koje su
slijedili zvukovi marširajućih čizama i zalupljenih vrata. Razmijenila je zabrinuti
pogled s lady Ainsley.
Oh ne.
Grofica je prigušila ne baš damsku psovku. - Što su li sada napravili?
Požurile su se niz stube prema metežu te stigle u predvorje u trenutku kada
se jedan od udvarača okrenuo kako bi podigao šake prema Robertu i Quintonu
dok su ga ispraćali do vrata. Isti muškarac kojega je Belle vidjela kako dolazi
prije manje od petnaest minuta. Njegovo je lice bilo gotovo jednake nijanse
ljubičaste kao njegov otmjeni, svileni prsluk. Ugledavši lady Ainsley, uzdigao se
izrazom čiste, pravdoljubive ozlojeđenosti.
- Vi! - Zgrabio je svoj šešir, rukavice i štap od batlera Fergusona, koji mu ih
je stoički predavao. Zatim je ljutito gestikulirao štapom, upirući ga prema
dvojici Carlisleovih muškaraca. - Vi odobravate ovo... ovo nečuveno ponašanje,
gospo?
Quinton i Robert su se zauzvrat ukočili. Zaigranost koju je ispočetka vidjela
na njihovim licima, nestala je kada su se spustili u predvorje, zamijenjena čvrsto
stisnutim zubima i očima. Dvije gotovo identične stijene od muškaraca stajale su
rame uz rame, u širokom stavu, mišićavih ruku, prekriženih preko prsiju.
Belle se ugrizla za donju usnu, zabrinuta da bijedna pogrešna riječ
posjetitelja mogla koštati glave prije nego što bi ih uspjela zaustaviti.
Lady Ainsley kraljevski je podigla obrvu kao da je uvrijeđena. - Gospodine,
moji se nećaci nikada nisu ponašali nečuveno u svojim životima!
Belle se gotovo zagrcnula na tu potpunu izmišljotinu. Ali Robert i Quinton
samo su izmijenili tihe poglede, a zatim se okrenuli natrag prema muškarcu.
- Djeluju prema mojim naputcima. - Grofica je ispunila komentar svom
autoritativnošću koju joj je njezin status dopuštao. Belle je gotovo mogla osjetiti
hladnoću u njezinu glasu jednako kao i prešućenu drskost muškarca kojom joj je
proturječio.
- Onda morate razgovarati s njima. Stvari koje su me se samo drznuli pitati!
- Belle je zastao dah, pitajući se kojemu će od dvojice braće prvom poletjeti šake
dok je muškarac mahao štapom pred njihovim licima. - U vezi s mojim
namjerama, vrijednosti moje imovine... bih li ikada tražio rastavu... Svakako im
niste takvo što dopustili!
Udovičine oči hitro su poletjele prema Quintonu, a zatim prema posjetitelju.
- Zar ste mislili da ću tako lako predati svoju pratnju prvom kicošu koji se pojavi
pred vratima s kitom cvijeća u ruci?
95
 Knjige.Club Books

Sva mu se boja iscijedila iz lica na njezinu suptilnu optužbu. Zinuo je kao da

će osorno odgovoriti, no onda je mudro zatvorio usta, shvativši da je bolje da ne
upućuje uvrede grofici pod budnim očima braće Carlisle. Osim da razmijene
poglede, braća Carlisle nisu se pomaknula ni centimetra tijekom prepucavanja.
Poput dviju živih replika kolosa s Rodosa.
Zakoračio je prema vratima. - Došao sam odati počast gospođici Greene.
Nisam došao ovamo da me se vrijeđa. - Odalamio je vrata, ne pričekavši da
Ferguson to učini za njega te je izašao van. - Doviđenja!
Quinton je zatvorio vrata za njim. - I sretan put.
Trenutna tišina obavila je predvorje, a zatim je lady Ainsley duboko
uzdahnula, odmahujući rukom. - Što ste zaboga učinili tom čovjeku?
Quinton je slegnuo ramenima. - Točno ono što si od nas tražila.
- Držimo nepodobne muškarce podalje od Annabelle - Robert je objasnio.
Zatim su obojica prekrižila ruke preko prsiju, naslonivši se na zid. Belle je
trepnula, misleći da vidi dvostruko.
- Ali nije se ni zadržao dovoljno dugo da išta od njega doznate - grofica ih je
korila.
Quinton je odmahnuo glavom. - Zadržao se dovoljno dugo da odgovori na
pitanja o svojoj nakani prema Belle.
- I o svojoj financijskoj situaciji - Robert se nadovezao, zakoračivši prema
naprijed. - Prepoznajem poduzetnike, teta Agatha. I sam sam jedan od njih.
Stoga primijetim kada se čovjek pretvara da zna više o ekonomskim temama
nego što je zapravo slučaj.
Lady Ainsley podigla je ruke u zrak. - Ne možete kriviti čovjeka što si
sklapanjem braka pokušava unaprijediti status!
- Ne - Quinn je odgovorio. - Ali možemo ga kriviti kada ne zna što bi s
financijskom dobiti nakon što dođe do nje. I zato što preuveličava trenutačne
poslovne interese i financijski status.
- I zato što laže - izravno ga je ispravio Robert.
- Nije bio vrijedan Annabelle - Quinn je rezimirao potiho.
Belle ga je pogledala preplašeno. Oči su im se srele. Držao je pogled uperen
prema njoj nekoliko dugih trenutaka, dovoljno dugo da joj uznemiri leptiriće u
trbuhu - i ne samo zbog tamna odsjaja njegovih očiju kojima ju je gramzivo
promatrao kao da ne postoji ništa drugo što bi trenutno više volio nego je odvući
u knjižnicu i ljubiti do iznemoglosti.
Ne. Zaštita koju je nudio, koliko god zavedena njome, bila je ono što ju je
ispunjavalo toplinom. Nije to očekivala i svidjelo joj se. Mnogo više nego što je
trebalo.
- Pitali ste čovjeka o rastavi. - Potpuna zaprepaštenost prekrila je grofičino
lice. - Kakve to ima veze s time je li lovac na miraz ili nije?

96
 Knjige.Club Books

- Pitali smo ga bi li se ikada mogao zamisliti u budućoj situaciji u kojoj bi

tražio razdvajanje ili rastavu od Belle - objašnjavao je Robert.
Teta ih je gledala kao da im je između ramena izrasla treća glava. - Zašto
biste ga to pitali, za Boga miloga?
- Ne samo njega. Svu smo gospodu pitali isto - Robert je dodao. -
Odlučujući test karaktera.
- Ali rastavu je gotovo nemoguće ostvariti - podsjećala ih je lady Ainsley. -
Posebice ako bi se žena tomu usprotivila, što bi Belle sigurno učinila.
Belle sama nije bila toliko sigurna.
- Ali razdvajanje nije - Quinton je dodao tiho, gledajući prema Belle. -
Prema zakonu, imanje bi pripalo suprugu te ne bi više bio vezan za ženu koju
nije želio od samog početka.
- Ne ako je drukčije ugovoreno - dobacila je lady Ainsley. - A bit će. Ja ću
se pobrinuti za to.
- Što nas dovodi do sljedećeg pitanja koje bismo ga upitali - Robert se bacio
u objašnjavanje. - „Biste li potpisali bračnu nagodbu u kojoj bi sva imovina
gospođice Greene ostala u njezinu vlasništvu kako bi mogla njome upravljati,
zajedno s profitom koji bi ostao na njezino ime?“
Quinton nije prestao gledati u Belle, a toplina koju je njegova posesivnost
izazivala u njoj, sada se rasplamsala u neukrotivu buktinju.
- No nije izdržao toliko dugo. - Robert je znao da je bolje za njega da
izgleda plaho pred grofičinim impozantnim pogledom.
- Očigledno - promrmljala je lady Ainsley.
- Odgovorio je jednako kao sva ostala gospoda kojima smo pristupili s istim
pitanjem. - Quinton je odlijepio pogled s Belle kako bi odgovorio svojoj teti, a
Belle je smjesta osjetila gubitak njegove topline. - Žestoko bi se kleli da nikada
neće zatražiti rastavu bez obzira na to što se dogodilo između njih.
- Postali bi pravdoljubivo ozlojeđeni što smo se drznuli postaviti takvo
pitanje.
Quinn je oklijevao umjesto da završi bratovu rečenicu. Pogledao je u
Roberta prije nego što je zamišljeno rekao: - Svi osim jednoga.
- Jednoga? - Belle je upitala, ne uspijevajući prekriti potištenost u svom
glasu. Proveli su cijeli tjedan intervjuirajući potencijalne supruge i pronašli su
samo jednoga kojega su smatrali dovoljno vrijednim nje? Toplinu u njezinim
prsima zamijenila je ledena tuga. Bez drugog rješenja na vidiku da spasi
Glenarvon osim sklapanjem braka, Belle nije imala mnogo vremena pronaći
dobra muža, a protratili su cijeli tjedan. - Koga?
- Georgea Smalleya.

97
 Knjige.Club Books

- Georgea... - Zagrcnula se na to ime. Slobodni poljoprivrednik sjeverno od

Braeburna, gospodin Smalley bio je trostruki udovac, više od dva desetljeća
stariji od Belle. Stisnula je ruke u bespomoćne šake. - Zašto on?
- On je jedini do sada koji je na pitanje odgovorio točno. Kada smo ga pitali
bi li se ikada razveo od tebe, slegnuo je ramenima.
- Slegnuo je ramenima? - Prodoran i zaprepašten glas lady Ainsley
odzvanjao je predvorjem. - To je bio točan odgovor - slijeganje ramenima?
Robert se dao u objašnjavanje. - Ili barem nije žustro protestirao na to što bi
činio u budućnosti. Bilo koji drugi muškarac koji bi toliko protestirao, sigurno je
namjeravao učiniti upravo to.
Lady Ainsley zurila je u Quintona. - Je li to bio jedini razlog zbog kojega
biste tjerali muškarce koji bi se došli dodvoravati Annabelle?
Pitanje je ostalo visjeti u zraku nekoliko tihih trenutaka dok Quinn nije
odgovorio: - Da.
Grofica je stisnula oči kao da joj je upravo slagao.
No Belle je znala da je govorio istinu. Činio je upravo ono što je teta od
njega tražila: da probire muškarce koji nisu bili dobar izbor za nju. Nažalost,
Quinnovo mišljenje o tome tko bi bio dobar suprug postavilo je standarde toliko
visoko da će ih rijetki uspjeti dosegnuti.
- Prestanite ih ispitivati ta glupa pitanja i prestanite ih tjerati - korila ih je
lady Ainsley. - Imamo dva tjedna do Belleine obavijesti o zaručniku i još jedan
tjedan za udaju. - Unatoč bijesu, oči su joj sjale od suza na izglednu budućnost.
A Belle se na taj prizor slamalo srce. - Činim sve u svojoj moći da joj
pomognem. Možete li vas dvojica reći da činite isto?
Quinn je šuteći stisnuo čeljust. Nije bilo dobra odgovora na to pitanje i svi
su toga bili svjesni.
Lady Ainsley se okrenula na petama i počela se uspinjati stubama.
- Annabelle, dođi. Trebamo planirati zaručničku proslavu. - Uputila je ledeni
pogled preko ramena dvojici nećaka. - Ako budemo imali ikoga za koga bismo te
zaručili.
Umjesto da ju je pratila, Belle je ostala stajati, zajedno s Quinnom, iako se
Robert mudro ispričao i uputio prema knjižnici.
- Rastava? - Belle je ispalila pitanje, dodajući frustraciju vrtlogu emocija
koji je vijorio u njoj. - Mislili ste da je pitanje o rastavi dobra ideja da mi
pronađete zaručnika?
- Štitim te, Belle. - Njegove plave oči bile su očeličene u svojoj odlučnosti. -
To je ispravno pitanje.
- To je grozno pitanje i ti to znaš. Pitanje na koje nijedan muškarac ne može
odgovoriti ispravno. - Uperila je prstom u njega. - A što s tobom, Quintone? Da
ti je netko postavio to apsurdno pitanje, što bi ti...

98
 Knjige.Club Books

Skamenila se usred rečenice kada ju je prostrijelila nemoguća ideja.

Quinn se namrštio iznenadnom zabrinutošću, posegnuvši za njezinim laktom
kako bi je smirio. - Jesi li dobro?
- To je to, to je odgovor - šapnula je, gotovo u strahu od toga da zausti
rečenicu glasnije.
- Što to? - upitao je oprezno.
- Rastava. - Srce joj je bilo toliko utučeno i izmučeno prethodnih nekoliko
tjedana od ideje o braku da nikada nije zastala promisliti o potpuno suprotnom
rješenju. - Ti ćeš se oženiti mnome, a onda ćemo se razvesti. Rekao si da ne
možeš ostaviti ženu samu. To bi riješilo taj problem.
Prvi put u četiri godine težina cijelog svijeta podigla se s njezinih ramena i
osjećala se kao da može ponovno disati. - U oporuci piše da se moram udati
kako bih naslijedila Glenarvon. Nigdje ne piše da se ne smijem rastati kako bih
ga zadržala.
Odmahivao je glavom. - Ne možemo.
Očaj joj je obojio glas, ali jednostavno više nije mogla trpjeti. To je bio
odgovor koji je lovila tjednima, godinama, zapravo.
- Znam da nije idealno, ali moglo bi se ostvariti ako...
- Ne.
Silina te jedne riječi ušutkala ju je na mjestu. Gledala ga je zaustavljena
srca, a sva nada koju je osjećala samo trenutak prije sada je bila iščupana iz
njezinih ruku.
- Rastava zahtijeva jurisprudenciju parlamenta - zaključio je. - Svjesna si
toga. I dopuštena je jedino na temelju preljuba.
Dok se odmicala od njega, dobro poznato beznađe vraćalo se na svoje
mjesto u njezinu srcu, ovoga puta toliko žustro da je šakom pritisnula prsa kako
ne bi zadrhtala.
- Baš me briga - šapnula je. Sada je već bila dovoljno očajna da je bila
spremna proći kroz pakao samo kako bi ostala ovdje u raju.
- Mene jest. - Odmahivao je glavom, ostavši bez daha. - Zaboga, Belle! Što
li to tražiš od mene...
Njegova su široka ramena klonula od frustracije. Prvi je put s prodornom
bistrinom shvatila da je i on jednako teško podnosio sve kao i ona. Posebice ako
je zaista tako mislio kada je rekao da je želi zaštititi.
Ali to joj nije rješavalo problem.
- To će te staviti u nemogući položaj - završila je tiho, spuštajući pogled na
pod. Nije imala dovoljno snage pogledati ga u oči.
- Nas oboje - priznao je odlučno.
- Ali ako...

99
 Knjige.Club Books

- Nikada se neću razvesti, Annabelle - izjavio je, utišavši ju.

- Neću nijedno od nas javno stigmatizirati kao preljubnike, bez obzira na to
što oboje znamo istinu. Prije šest godina tvoj ugled bio je okaljan, djelomično
zbog mene. Neću dopustiti da se to opet dogodi. Svakako ne ovako.
Srce joj je lupalo toliko snažno da se trzala sa svakim neskladnim
otkucajem. Prepusti Quinnu da bude plemenit. Bilo bi joj simpatično da je nije
ponovno ostavljalo bez rješenja.
- Ali ovo je jedini preostali način - šapnula je.
- Nije jedini. - Zakoračio je u predvorje te nastavio prema knjižnici, -
Roberte! Izlazim na par sati. Preuzmi intervjuiranje, hoćeš li?
Robertov prigušeni odgovor bio je nerazgovijetan, ali Belle je bila uvjerena
da, što god da je odgovorio, taj odgovor nije bio pristojan.
- Ti si poduzetnik, zaboga! - Quinn mu je odgovorio. - Nanjušiti lovca na
miraz sigurno spada u domenu poduzetnika.
Belleine su se oči proširile. Na to je jasno čula Robertov odgovor.
Ali Quinn se samo nasmijao pa pokupio rukavice, kapu i torbu, koja je
ležala na podu pokraj stola, gdje ih je ostavio kada je došao kako bi bijeg u
poslijepodnevno jahanje krajolikom učinio praktičnijim. Zatim se uputio prema
vratima.
- Neću se udati za tebe, Belle, samo kako bih te ostavio ovdje. Nijedan
muškarac koji je dovoljno pri sebi ne bi to učinio. - Zaustavio se kako bi je
pogledao kao da time dokazuje argument dok ju je vrućina njegovih očiju pržila
gdje god bi se zadržale. - Ali ako postoji rupa u oporuci u obliku razvoda, onda
mora postojati još rješenja kojih se nismo dosjetili.
Belle je kroz vrata mogla vidjeti kočiju sir Harolda kako pristaje kod ulaza
na imanje. Bacio je uzde na jednog od konjušara, koji je poletio ne bi li mu
privezao konje, a zatim je skočio na noge.
Nasmiješio se ugledavši Belle, no osmijeh mu je brzo iščeznuo, shvativši da
Quinn stoji pokraj nje.
Quinton joj je uputio odlučan pogled prije izlaska. - Rješenja koja ne
uključuju udaju i gubitak kontrole nad Glenarvonom.
Nesvjestan razdražljiva i namrgođena pogleda sir Harolda, Quinn ga je
prijateljski potapšao po ramenu dok su se mimoilazili na ulaznim stubama.

***

Quinn se osvrtao oko sebe, promatrajući ured lokalnoga pravnika u Braeburnu,

istom mjestu gdje je Belle htjela poboljšati školu i zaposliti liječnika. Pitao se ne
bi li prvo trebala zaposliti novog pravnika.

100
 Knjige.Club Books

Malena soba u prizemlju bila je gotovo od poda do stropa ispunjena hrpama

papira, kulama od knjiga i registrima u svim stadijima korištenja, a pokraj
svakoga bilo je postavljeno pero i tintarnica, iako vjerojatno polovica od tih
desetak tintarnica nisu godinama vidjele ni kapljicu svježe tinte. A blagi sloj
prašine služio je kao dokaz. Zemljovidi su prekrivali dijelove zidova koji nisu
bili blokirani komadima teškog namještaja, prevelikog za sobu. Na rubu stola
stajao je globus, opasno neučvršćen za svoje postolje. Quinn nije mogao biti
siguran, gledajući iz svog kuta, no učinilo mu se da je iza visokog ormara u kutu
sobe vidio dugi škotski mač, naslonjen na zid.
To mu je samo služilo kao dokaz da je dobro što je ostavio Belle u
Glenarvonu jer bi ga prokleta žena vjerojatno zatukla njime da joj se pruži
prilika.
Nije je krivio. Vjerojatno joj se činio poput Lucifera zato što ju je odbio
nakon što je razotkrila rupu u oporuci. Ali, za Boga miloga, što mu je drugo
preostajalo? Gotovo se naglas nasmijao na tu suludu ideju dok nije shvatio
koliko je ozbiljna bila.
No i on je bio jednako ozbiljan glede neprihvaćanja.
Nije joj lagao. Zaštitit će ju. Učinit će sve u svojoj moći kako bi je sačuvao i
omogućio joj upravljanje Glenarvonom, no neće se oženiti njome samo kako bi
je ostavio. Inteligentnu, lijepu i snažnu, dobra srca velikog kao sama Škotska i
smijeha koji je plesao zrakom kao glazba. Kako bi se bilo koji muškarac toga
mogao odreći nakon što bi to stekao?
Nakon što ga je zaprosila, u proteklih tjedan dana prepustio se sanjarenju
kako bi izgledao njihov brak. Ne apsurdni brak koji je ona predlagala, već pravi
brak. Onakav kakav su njegovi roditelji imali, u kojem bi dane provodio radeći
na imanju uz nju, večeri razgovarajući s njom uz vatru, a noći u njezinu
naručju... Bilo bi jednako divno kao što je zamišljao.
A u tome i jest bio problem, jer bilo što toliko prekrasno osuđeno je na
ljubav. A ljubav na tugu. Uvijek.
Vrata su se otvorila.
Quinn je ustao kada je u neuredni ured ušao debeljuškasti, proćelavi čovjek
u smeđem vunenom kaputu i jednakom prsluku, hlačama do koljena i
zakopčanim cipelama, koje su izašle iz mode prije trideset godina. Ispod troroga
šešira nazirale su se naočale, pomno namještene na njegovu nosu. Kada bi ga
promatrali u cijelosti, čovjek je izgledao kao idealan bankar za pokojnoga kralja
Georgea.
- Nema potrebe, nema potrebe! - govorio je pokazujući Quinnu da ostane
sjediti dok je prolazio raskrčenim i jedinim putom kroz sobu do kruga oko stola.
- Ne držimo se formalnosti ovdje u Braeburnu. Naravno, premalo smo mjesto da
bismo se držali ičega! - Predstavio se smijući se vlastitoj šali. - John Bartleby.
Quinn je ispružio ruku u znak pozdrava. - Quinton Carlisle.

101
 Knjige.Club Books

- Ah, neslavni lord Quinton! Cijelo je selo brujalo o Vama i Vašem bratu.
Ispričavam se što nisam došao do Glenarvona kako bih Vam poželio
dobrodošlicu u naš mali kutak pograničja. - Nagnuo se prema naprijed kako bi
se rukovali, a zatim se smjestio natrag u svoj stolac, uzdišući u znak protesta,
kao da je zaboravio na drveni okvir koji ga je dočekao. - Posjete bilo koje vrste
nisu česta pojava ovdje u Braeburnu, kamoli posjet vojvodina brata koji je na
putu za Ameriku, ni više ni manje! No, koji su Vam sada planovi?
Quinn je s osmijehom posegnuo u torbu koju je ponio sa sobom i izvukao
bocu Bowmorea kojom je rasteretio skrivenu zalihu tete Agathe u dvorani za
glazbu, skrivenu iza glasovira. Dvorac se pretvarao u pravi lov na blago najbolje
vrste. - Upravo planiram nazdraviti s jednim od najpoštovanijih mještana
Braeburna. - Postavio je bocu na jedino slobodno mjesto na zatrpanom stolu. -
Osim ako mislite da je malo prerano nazdraviti čašom vrhunskog viskija.
- Kao što sam spomenuo - Bartleby je komentirao, proučavajući ime na boci,
a zatim je posegnuo u obližnju komodu kako bi iz nje izvukao dvije skrivene
čaše - ne držimo se formalnosti ovdje.
Quinn se nacerio i ulio dva prsta viskija u obje čaše. Braeburn mu je brzo
prirastao srcu.
- Dakle, Vaši planovi? - Bartleby je navaljivao, ispivši pozamašni gutljaj iz
čaše. - Oprostite na znatiželji, ali ne dolaze nam često u glavnu ulicu ovako
zanimljivi posjetitelji. To nam daje mogućnost da živimo tuđim životima.
Umalo je rekao čovjeku da se uzaludno trudi, posebice zbog smušenog
stanja u kojemu se odnedavno često nalazi. Umjesto toga, naslonio se na stolac,
pripremajući se provesti cijelo poslijepodne utrkujući se s čovjekom do dna
boce, ako bude potrebno, kako bi doznao što je potrebno da spasi Belle.
- Plovim u Charleston za nekoliko tjedana. - Nasmijao se gledajući
Bartlebyja kako uzima još jedan gutljaj dok je on svoje piće tek trebao taknuti. -
Dobio sam ponudu za komad zemlje ondje, da uzgajam rižu i indigovku.
- Ah, bravo! Vrlo dobro. - Pravniku se lice ozarilo odobravajućim
osmijehom na kvalitetu viskija. - Dobra zemlja, znači?
- Bogato aluvijalno tlo uz rijeku Ashley.
Quinn je otpio manji gutljaj viskija, tražeći utjehu u zlatnoj tekućini. Korist
Bartlebyjeve nevine znatiželje bila je jedino u tome što ga je podsjećalo da mora
ubrzo krenuti na put ili će Asa Jeffers morati prodati zemlju nekomu drugom. A
time bi prekršio obećanje koje je dao svome ocu. Zapravo je trebao otići
još prije dva tjedna.
Bartleby je odmahnuo glavom. - Bojim se da Vam ne mogu pomoći u vezi s
bilo čime što se odnosi na vlasništvo u kolonijama.
- Zapravo, ovdje sam zbog lokalne stvari.
- To je onda potpuno drugi par opanaka. - Čovjek se nasmiješio, zadovoljan
što može biti od pomoći. - Kakve usluge Vam mogu pružiti, lorde Quintone?
102
 Knjige.Club Books

Quinn je ponovno natočio viski u pravnikovu čašu. - Zanima me nasljedstvo

Annabelle Greene od moga pratetka, pokojnog lorda Ainsleya.
- Ah, pokušavate je zaštititi, zar ne? - Bartleby se naslonio natrag na stolicu,
smijući se lukavo. - Svima nam je veoma draga. Dobro i ljupko djevojče,
premda joj je ukus u odijevanje katkada... nekonvencionalan.
Dragi Bože. Zar nije postojala osoba koja nije vidjela Belle odjevenu u
muškarca? Odgovorio je ležerno, strpljivim osmijehom: - Priznat ću, vrlo je
nekonvencionalna.
- Ipak, svi imamo vrlo dobro mišljenje o njoj. Ja sam na nju gledam s
jednakom privrženošću kao i na svoje sestre. - Uperio je čašom u Quinna. - Vi
sami mora da gajite jednaku privrženost prema njoj.
Quinn je u sebi negodovao. Privrženost koju je gajio prema njoj bila je
daleko od sestrinske. - Dakle, razumijete moju zabrinutost. Jesu li Vam poznati
uvjeti oporuke?
- Naravno! Ja sam taj koji je prije petnaest godina pomogao pokojnom lordu
Ainsleyu da je sastavi.
Evo ga! Tu je. Razlog zbog kojega je ovoga poslijepodneva došao ovamo s
tetinim najboljim viskijem. Ako itko može pronaći način da pomogne Belle, to
je bio Bartleby.
- Klauzula je bila moja ideja. Već tada znao sam da je brak za nju najbolji
put. - Pravnik se ponosno smiješio dok se Quinn suzdržavao da mu ne zabije
šaku u lice u znak kazne za ono što je nenamjerno učinio Belle. - Glenarvon nije
zahtjevno imanje za održavanje, ali upravljanje posjedom nije posao namijenjen
senzibilitetu nježnijeg spola.
Quinn se borio s osmijehom prisjetivši se kako Annabelle stoji u blatu,
zajedno s radnicima, kod jarka za natapanje. Ondje nije bilo senzibiliteta
nježnijeg spola.
Nazdravio je Bartlebyjevu pravnom umijeću, znajući da muškarac neće
primijetiti ljutiti prijezir skriven iza zdravice. - Vrlo dobra nasljedna klauzula,
koliko sam uspio shvatiti.
- Doista! - Prsa su mu se nadimala od ponosa. - Jedan od boljih pravnih
manevara, moram priznati.
- No u obitelji imamo pravnika koji se kune da sve pravne klauzule imaju
propuste. - Usputno je predstavio izazov za opoziv. - Svakako i Vaša mora imati
neki.
- Ah da. - Quinnu je na pravnikovo kimanje srce preskočilo otkucaj. - I to
zaista vrlo velik.
Quinn se namrštio. - A to je?
- Bio je. Propust je umro s pokojnim grofom. - Bartleby se ispravio,
odmahujući rukom, čija je tromost upućivala na neposredne učinke viskija.

103
 Knjige.Club Books

Nasmiješio se, zadubljujući se još više u Quinnovo povjerenje. - Pokojni grof

jest bio propust u klauzuli.
- Jer je on bio jedini koji ju je mogao promijeniti - Quinn je dodao tmurno.
Pravnik je oklijevao sa sjajem u očima, kao da neka velika tajna čeka da bude
rasterećena s njegovih usana. - Upravo tako.
Quinnu sumnjičavost nije dala mira od pomisli da je Bartleby prvotno kanio
reći nešto drugo. - Dakle, ne postoji način da poništimo uvjet za nasljedstvo?
- Nikakav. Budite uvjereni da će se udati. - Zatim se nasmijao na novu
pomisao. - Za što sam uvjeren da je sir Harold Bletchley zahvalan Bogu svakim
novim danom koji prođe do njezina rođendana!
Quinnu se to nije svidjelo.
- Dakle, čuli ste da joj se sir Harold Bletchley udvara?
- Ovo je ipak vrlo maleno mjesto. - Zabavljeno se nasmiješio, od čega su se
puceta na njegovu prsluku napela.
Quinn je dolio viskija u obje čaše, iako je jedva dotaknuo svoju, a zatim se
naslonio na stolicu kao da su dvojica starih prijatelja koja regularno organiziraju
pijanke.
- Čuo sam glasine - nastavio je opušteno, naočigled lažući. Nije čuo ni glas,
ali je poznavao ljude poput Bletchleya i znao je što ih motivira. - Gunđanje
radnika koji ne dobivaju plaću, trgovaca čije su računice odbijene... Kinnybroch
je u dugovima.
- Ne samo u dugovima - Bartleby mu je obznanio u najvećoj tajnosti,
navučen od previše viskija. Zatim je uzvratio u pokušaju da pozove Quinna na
red, od čega je samo odao još više informacija nego što je toga bio svjestan. -
Zaduženje do krova!
Quinn nije bio iznenađen. No ako je Bletchley zaglibio toliko duboko u
dugovima, onda je bilo gore nego što je Robert naslućivao. Prisilno je cvoknuo
nepovjerljivo ne bi li izvukao još informacija od pravnika. - Prema čijem
nalogu?
Bartleby se nagnuo preko stola kako bi se povjerio, - Nisam samo lokalni
odvjetnik nego i okružni službenik Engleske banke po priznatom pravu krune. -
Podigao je čašu kako bi nazdravio. - Za kralja Georgea!
- Za kralja Georgea - Quinn je uzvratio zdravicu, grubo podsjećen da se
nalazi usred pograničja, gdje je odanost engleskom kralju i dalje bila upitna.
Bartleby je podigao prst radi dramatičnog učinka, a Quinn se spriječio da ne
zakoluta očima. Zatim je Bartleby posegnuo u ladicu stola te, prekopavši po
njoj, izvadio list papira i postavio ga na hrpu registara.
- Što je to? - Quinn se namrštio.
- Oglas. - Bartleby se cerio kao da je upravo dodijelio tajnu nagradu. - Za
Kinnybroch!

104
 Knjige.Club Books

Quinn je spustio pogled na mali crtež imanja i opis posjeda, nakon čega su
slijedile informacije kako kontaktirati... gospodina Johna Bartlebyja, paža,
službenoga dužnosnika za okrug Cumbrije.
Podigao je obrvu. Izgleda da je Bartleby bio čitavo mjesto Braeburn.
Pravnik se još jednom nagnuo preko stola i pokazao prstom na papir. -
Banka je poslala obavijest o zatvaranju prošle godine - Bartleby se povjerio - ali
kao računovođa Kinnybrocha i službeni dužnosnik same Krune...
- I agent banke - Quinn ga je podsjetio. - I pravnik.
Bartlebyju su oči zasjale od ponosa na svoj status. - Kao sve četvero i u
dogovoru sa samim sobom, odlučio sam dati sir Haroldu odgodu od dražbovne
prodaje imanja, uvjeren da će se oženiti gospođicom Greene i dobiti novac
kojim će otplatiti dug. - Ispio je čašu. - I eto Vam. Savršeni par!
Quinn je treptao, izgubivši tijek viskijem pomućena i zbunjujućega
razgovora. No bio je jednako uvjeren da bi čovjek govorio istim širokim
misaonim skokovima i da je trijezan.
- Oprostite?
- Savršeni par - ponovio je kao da je bilo očito. - Sve će biti u redu nakon što
se vjenčaju. Ali ako se ne uda za sir Harolda, oboje će izgubiti svoja imanja!
- Više zvuči kao savršena ironija - Quinn je promrmljao, gledajući u oglas.
- Svakako će se vjenčati - nastavio je ekscentrični čovječuljak, podigavši
noge na rub stola. Mahao je rukom po zraku. - Udat će se za njega, on će se
oženiti njome... i svima će nam biti zabavno plesati na njihovu vjenčanju!
- Da - ispalio je Quinn. - Prezabavno.
- No ako to ne bude slučaj... Pa, dođite s vlastitom ponudom za otplatu
hipoteke i možete imati vlastito imanje. - Uzeo je oglas, pospremio ga natrag na
sigurno u ladicu stola, a zatim je odmahnuo glavom. - Ah, ali Vi ste vezani za
Ameriku, niste li? Što bi Vam značilo imanje poput Kinnybrocha?
Što, doista? Osim što je Glenarvonova vrijednost bila blizu Kinnybrochove.
I što ako se Belle ne uda? Crkva jednako tako može i Glenarvon staviti na
dražbu.
To je potaknulo očajničku ideju. - Udovoljite mojoj znatiželji. Za koju svotu
očekujete da će pobijediti na dražbi?
- Dvadeset tisuća funta. - Posegnuo je za bocom i natočio si još jednu čašu. -
Naravno, ako do dražbe uopće dođe, razumijete.
- Naravno - ponovio je Quinn, pokušavajući prikriti iznenađenu reakciju na
tu pozamašnu svotu. Dvadeset tisuća... Dragi Bože. Trenutna fantazija da otkupi
Glenarvon za Belle iščeznula je poput dima.
Čak i da nije namjeravao otići u Ameriku, kupiti Glenarvon bi mu iz džepa
izbilo svaki novčić - i onda još deset tisuća.

105
 Knjige.Club Books

Znao je samo jednu osobu s toliko novca. A obratiti se Sebastianu za pomoć

nakon što je napravio toliku scenu od svojega odlaska i postanka samostalnim
muškarcem, slobodnim od bratove vojvodske sjene, bilo je gotovo jednako
gnjusno kao i Belleina udaja za Bletchleya.
Strusio je ostatak viskija u jednom gutljaju u nadi da će odagnati
bespomoćnu frustraciju koja mu je bila za petama.
- Za dvorac Glenarvon. - Bartleby je podigao čašu u znak zakašnjele
zdravice kako bi popratio Quinnovu brzinu ispijanja. Iznenada se zaustavio s
čašom na pola puta do usana. Melankolija mu je prekrila lice. - Iako, bojim se,
samo još nekoliko kratkih tjedana.
- Gospođica Greene planira zadržati imanje. - Na ovaj ili onaj način,
pomislio je turobno. - Ako se uda - a namjeravao je učiniti sve u svojoj moći da
se to ne dogodi - po zakonu, njezin muž ne može staviti pod hipoteku niti
prodati nijedan dio imanja koji se smatra dijelom njezina miraza. - Bio je
uvjeren da bi teta Agatha osmislila ugovor kojim bi zaštitila posjed od postupaka
Belleina muža i njegovih nasljednika koji bi se mogli okomiti na nju.
- U pravu ste, gospodine. - Bartleby je dramatično podigao prst, recitirajući:
- Post hoc, ergo propter hoc6 je pogrešno, naravno, ali ergo hoc sequitur quod
zaista vrijedi!7
Quinn je blijedo gledao u čovjeka dok se ovaj polupijano smijao vlastitoj
igri riječi. Prvi put u životu požalio je što nije obraćao više pozornosti na satima
latinskog jezika dok je studirao na Oxfordu. - Dakle, onda - preveo si je negdje u
dubini mozga - nakon nečega... slijedi nešto...
- Stoga ovo slijedi ono! Podigao je čašu u znak sretne zdravice latinskom, a
zatim je spazio Quinnov zbunjeni pogled. - Prema zakonu i Crkvenoj doktrini -
strpljivo se dao u objašnjavanje - žena postaje muževo vlasništvo. Ergo hoc
sequitur quod... i njezino vlasništvo postaje njegovo.
- Ne bez njezina dopuštenja. - Znao je Belle dovoljno dobro i bio je svjestan
da bi radije umrla nego prepisala nekomu svoj dom.
- Nevažno, po mom iskustvu.
Bartleby je odbio Quinnov argument. - Čak i najneovisnija žena na kraju
uvidi ludost svojih principa i poklekne pod muževim željama.
Quinn je pomislio na žene u svojoj obitelji. Bartleby nikada nije bio u braku
s jednom od takvih žena samostalnih svjetonazora ako je mislio da je predaja
prirodni tijek u bračnoj evoluciji.
- Ne poznajete gospođicu Greene dovoljno dobro - promrmljao je Quinn.
6
lat. nakon toga, dakle zbog toga (logička zabluda u kojoj se tvrdnja zasniva na miješanju
vremenskog slijeda i uzročno-posljedičnih odnosa. Odnosno, ako B slijedi nakon A, to ne
znači daje uzrok A, a B posljedica.) (op. pr.)
7
lat. dakle, slijedi da (op. pr.)

106
 Knjige.Club Books

Bartleby se nasmijao. - Poznaje li uistinu ijedan muškarac ikoju ženu? -

Quinn je vrlo dobro upoznao Belle u proteklih tjedan dana. Žena u koju se
pretvorila bila je jednostavno čudesna.
I jednako tako je očajnički trebala pomoć.
Posegnuo je u unutarnji džep jakne i izvukao nekoliko novčanica. - Želio bih
Vas unajmiti, Bartleby.
Prizor novca smjesta ga je otrijeznio. - Kao što sam rekao, gospodine, ne
mogu Vam pomoći da...
- Pronađete legalni propust u klauzuli koju ste pomogli napisati s lordom
Ainsleyem?
Problijedio je iako su mu oči ostale fiksirane na novac. - Bojim se da se tu
ništa ne može učiniti. Napisao sam je izbjegavajući sve moguće propuste.
- Rastava? - upitao je Quinn.
Čovjek je treptao. - Oprostite?
- Rastava je propust, nije li? Ako se Belle uda za muškarca koji se složi ne
usprotiviti rastavi te joj ugovorom ostavi imanje u miraz.
- Pa... ja... - Pravnik je za promjenu ostao bez teksta. - Ne mogu zamisliti
ikoga tko bi pristao... A tu je još i Crkva, naravno...
- Ali je moguće - Quinn je navaljivao. - U tom bi slučaju Glenarvon ostao u
njezinu vlasništvu.
Bartleby je problijedio. - Da, pretpostavljam da bi.
- Ako taj propust postoji, znači da moraju postojati i drugi.
- Quinn je položio polovicu novčanica nasred pretrpanog stola.
- Pronađite jedan.
- Ja... ne mogu ništa jamčiti - promucao je. - Štoviše, sumnjam da mogu
pronaći...
- Uvjeren sam da ćete se potruditi. - Dodao je još jednu novčanicu na vrh
hrpe. - Jako.
- Naravno, gospodine.
Quinn je kimnuo prema novcu. - U slučaju da ne uspijete - dodao je,
polažući još jednu novčanicu - onda želim da doznate kako otkupiti imanje
natrag od Crkve. Tko bi bio odgovoran za preuzimanje te odgovornosti. - Dodao
je još jednu novčanicu.
- I kako pristupiti čovjeku u vezi s kupnjom. - Dodao je zadnju novčanicu. -
Razumijete li?
- Jasno, gospodine.
Quinn nije sumnjao u potonje. No kako se naslanjao natrag na stolicu i
počeo vraćati preostale novčanice u unutarnji džep jakne, spopala ga je nova

107
 Knjige.Club Books

briga. - Ako sam dobro razumio, lord Ainsley dodao je tu nasljednu klauzulu u
svoju oporuku kako bi zaštitio Annabelle od njezina oca.
Muškarac je oklijevao. - Od Marcusa Greena, da.
- Pronađite ga. - Dodao je posljednju novčanicu na hrpu. - Želim znati gdje
je. Posljednja stvar koju je Belle trebala bila je da joj otac dođe na vrata
Glenarvona i prouzroči još više problema.
- Da, gospodine. - Bartleby je posegnuo za hrpom novca. Quinn je podigao
čašu do usana. Nije bio nimalo optimističniji u vezi s pronalaskom rješenja nego
kada je izašao iz Glenarvona. Ali sada su stvari barem bile u pokretu. I kada je
Annabelle posrijedi, i male stvari imaju veliku vrijednost.

108
 Knjige.Club Books

SEDMO POGLAVLJE

Jednog vrlo kratkog tjedna poslije

(samo dva tjedna do Belleina rođendana)

elle je izašla iz sjene na rubu jezerca u praskozorje, duboko uzdahnuvši

B kako bi izbacila nakupljenu napetost koju je nosila na ramenima protekla
dva tjedna.
Nije se mogla odšuljati do jezerca na svoje večernje rituale plivanja otkako
su Quinn i Robert došli, već je morala ostati u dvorcu kako bi pomogla lady
Ainsley s dužnostima domaćice prije večere. Stoga je nakon što više nije imalo
smisla da leži u krevetu, nakon još jedne besane noći, iščekujući san koji nije
dolazio na oči, sebično odlučila uživati u miru i tišini plivanja u zoru prije
nego što joj dan započne. Prije nego što se morala suočiti s planovima lady
Ainsley za njezinu udaju. Prije nego što se počne baviti tekućom problematikom
posjeda.
I prije nego što će morati podnositi nepresušni izvor frustracija imena
Quinton Carlisle.
Unatoč budnom oku lady Ainsley, audicija za buduće supruge - nije li se
upravo u to pretvorila čitava zavrzlama? - nije imala obećavajući početak.
Nakon prvog tjedna, rezultat je bio dva naprama dvadeset osam između
udvarača i braće Carlisle. Quinton je bio odlučan ne samo u namjeri da je zaštiti
nego i u tome da se on ne želi oženiti njome. Osim toga, morali su pronaći način
da zadrži Glenarvon a da se ne mora udati.
Jedina stvar u kojoj je pronalazila utjehu bila je spoznaja da će Glenarvon
biti njezin i da neće morati napustiti svoj dom. No umjesto da osjeća olakšanje,
osjećala se zarobljenom.
Skinula je čizme i dokoljenke te ušetala do ruba jezerca kako bi nesigurno
umočila nožni palac u vodu i provjerila temperaturu. Umorno je uzdahnula. Kad
bi barem ovako mogla provjeravati temperaturu muškaraca, koliko bi joj samo
život bio lakši!
Posegnula je iza leđa kako bi si otkopčala haljinu.
- Dakle, ipak si izašla iz knjižnice - duboki glas zatutnjao je iza nje. - Nisam
mislio da je to moguće.
Quinton. Zakolutala je očima. Od svib ljudi koji bi prekinuli njezin trenutak
samoće... - Knjige se ne prikradaju ljudima nepozvano - uzvratila je nabrušeno.

109
 Knjige.Club Books

Blago joj se osmjehnuo, hodajući nagibom ruba jezerca prema njoj. - Onda
me pozovi da ti se pridružim u plivanju.
Prostrijelila ga je ledenim pogledom, znajući odgovor i prije samog pitanja.
- Hoćeš li biti pristojan?
Smiješak mu je procvjetao u potpuno cerenje. - Zar nisam uvijek pristojan?
- Nisi - odgovorila je iskreno, ponovno posegnuvši za dugmadi na stražnjoj
strani haljine. - Stoga se bolje vrati natrag u dvorac.
- Došla je ovamo radi plivanja i neće mu dopustiti da joj oduzme ovaj
trenutak utjehe. - Naposljetku - promrmljala je suhoparno - moraš se pripremiti
za cijelo krdo potencijalnih muževa.
- Ne bih se morao pripremati kada bi odustala od čitave ideje o braku.
- U pravu si - složila se uzdahnuvši turobno. Prstima je otkopčala nekoliko
dugmadi niz leđa. - Ne ponašaš se pristojno.
- Onda ću se ponašati nepristojno dokle god ne dođeš k pameti.
- Imam li drugog izbora? - usprotivila mu se. - Radije bi da ostanem
neudana i izgubim Glenarvon?
- Radije bih da budeš sretna. - Glas mu je bio tih na jutarnjem zraku i uvijao
se oko nje u modro-sivim sjenama iznenadne ozbiljnosti. - Gdjegod živjela.
Grlo joj se stegnulo od emocija. - Sad već igraš prljavo.
Zauzimajući širi stav, prekrižio je ruke na prsima i stajao poput nepomične
planine. - Učinit ću što god morao, Annabelle.
Slegnula je ramenima nakon što ju je još jednom obavila tjeskobna
frustracija u kojoj je živjela. Trenutak spokoja kojemu se nadala iščeznuo je
poput jutarnje magle. - Ne želim se više svađati oko ovoga. - Odmahujući
glavom, otkopčala je posljednji gumb i pustila steznik da visi s nje. - Stoga,
osim ako nisi pronašao način da me izbaviš iz ovoga, nemamo više o čemu
razgovarati.
Pošto je svukla rukave pa pustila da joj steznik padne oko struka, ostala je
skromno prekrivena grudnjakom i potkošuljom od bokova prema gore.
Raskolačio je oči, a glas mu je postao nekarakteristično hrapav, zahtijevajući
da mu odgovori. - Što to radiš?
Zaustavila se kada joj se želudac stegnuo od nervoze pod znatiželjnom
toplinom njegove pažnje.
No jednako se tako nešto duboko u njoj veselilo tomu što ga je uhvatila
nespremnog i srušila sve štreberske - i pogrešne - predrasude koje je imao o njoj.
Možda je bila prisiljena na brak, ali sigurno nije bila nekakva mišica. I nikada to
nije nekomu više htjela dokazati nego što je u tom trenutku htjela Quintonu.
Svladala je rastuću nervozu i opušteno slegnula ramenima. Kao da je
oduvijek skidala odjeću pred muškarcima. - Skidam se. - I nadam se da ću te
natjerati da odeš.
110
 Knjige.Club Books

No kad se nije pomaknuo, prikupila je hrabrosti i sve preostalo dostojanstvo

pa pustila da haljina padne na travu oko njezinih bosih nogu.
- Annabelle, prestani. - Drhtavom rukom prošao si je kroz kosu, skrenuvši
pogled.
Bio je... nervozan? Blago se nasmijala u nevjerici. - Iznenađena sam da si
uvrijeđen prizorom neodjevene žene.
- Nisam uvrijeđen - uvjeravao je je. A zatim je nastavio pogledom prelaziti
preko njezina tijela, kao da joj je to morao i dokazati. Vrućina joj je naježila
kožu gdje god bi je pogledao. - Upravo suprotno - promrmljao je, na što je
osjetila zraku topline kako se polako širi njome, od grudi prema međunožju. -
Samo sam zabrinut zbog tvog ugleda.
Nasmijala se na apsurdnost te izjave. Život kakav je do sada znala, bio je na
koncu, a on se brinuo o njezinu ugledu? Nijedan od gospode udvarača nije se
zamarao time ponaša li se dostojanstveno, dok je god Glenarvon u njezinu
mirazu. Trebalo bi puno više od toga da je uhvate u jutarnjem plivanju - čak i
golu - da ih otjera. - Dovraga i moj ugled!
Ne brinući si je li ga šokirala tim ispadom - dobro ako jest! - odvezala je
prednje vezice svoga grudnjaka i pustila ga da se pridruži haljini oko njezinih
nogu.
Podigavši bradu u prkosu, posegnula je rukom prema kopči na ramenu kako
bi uklonila i posljednji komad odjeće, ako je to značilo da će ga otjerati, iako se
u sebi pomolila da neće morati. Ne ispred tih plavih očiju koje su zurile u nju
gramzivo poput tigra koji se premišlja kako najbolje proždrijeti gazelu.
- Idem plivati kao što to inače radim. Stoga otiđi ako ti smeta. - Prsti su joj
drhtali približavajući se naramenici ispod vrata. - Ako nećeš, onda...
Podigao je obrvu na to i mogla je vidjeti pitanje na njegovu licu hoće li ga
pozvati da joj se pridruži u plivanju. Oh, upravo bi to trebala učiniti! Dobro bi
mu došlo kad bi uništila sve predrasude koje je imao o njoj.
I ona bi u tome uživala. Bog joj pomogao, čak i sad joj je srce lupalo pod
njegovim intenzivnim pogledom s toliko očitim uzbuđenjem da se tresla od
njegove vrućine. Imati potpunu pozornost muškarca poput njega, znati da je želi
jednako kao što je želio one londonske dame sa svojim pariškim svilama i dobro
uvježbanim koketiranjem...
I uništiti i ono malo dostojanstva što joj je preostalo.
Bez obzira na to koliko se primamljivim doimalo, još nije bila spremna otići
toliko daleko. Još je imala svoj ponos iako se smanjivao svakim danom koji je
bila neudana i kojim se približavala svom rođendanu, no nije ga još bila spremna
odbaciti. Čak ni za Quintona Carlislea.
- Onda se okreni - završila je, slegnutih ramena. Okrenuo joj je leđa
frustrirano izdahnuvši te, umjesto u nju, uperio pogled u gusto grmlje i drveće
koje je okruživalo jezerce.
111
 Knjige.Club Books

Skinuvši grudnjak, uronila je u jezero. Hladna voda obgrlila je njezino

ugrijano tijelo, gaseći plamenove koji su se upalili pod njezinom kožom. Tihim
zamasima kojima se mreškala zrcalna površina vode, otplivala je nekoliko
metara, kao što je uvijek radila, do onog dijela jezerca u kojemu je jedva mogla
dosegnuti dno nožnim prstima i gdje ju je voda osvježavala do vrata.
Tada se okrenuo kako bi je promatrao.
- Sada bi trebao otići - rekla mu je tihim glasom u mekom jutarnjem zraku.
Odmahnuo je glavom. - Ostajem do tvog rođendana.
Nije na to mislila, no svejedno joj se trbuh stegnuo u čvor zahvalnosti.
Quinn je bio iritantan i naporan, ali i njezin saveznik. Svojevrsni.
- Misliš... do mog vjenčanja - ispravila ga je skrivajući ogorčenost u glasu pa
zaronila ispod površine, a zatim izronila kako bi izgladila svoju mokru kosu.
- Do tvog rođendana - uzvratio je ustrajno - do kojega ćemo otkriti kako da
zadržiš Glenarvon a da se ne moraš udati.
Uvjerenost koja je stajala iza njegovih riječi pokazivala joj je koliko je
sazrio otkako ga je zadnji put vidjela. Nestao je drzak muškarac koji je mislio da
može dokazati svoju muževnost pustošeći kroz London tučnjavama, pićem i
krevetima svake vesele udovice koja mu se nasmijala, a na njegovu mjestu
stajao je čovjek pun ambicija i odlučnosti.
Zurila je u njega kroz kapljice vode koje su se nakupile na njezinim
trepavicama. Nije ju nada više grijala iznutra niti je škakljala iza koljena... nego
nešto jednako dobro.
Sagnuo se kako bi skinuo čizmu i bacio je na travu pokraj njezine svučene
haljine.
- Što to izvodiš? - zahtijevala je dok ju je iznutra prožimala nelagoda.
Posegnuo je i za drugom čizmom. - Malo ću zaplivati.
- Ali ne možeš! - protestirala je blago uznemireno. - Bilo bi skandalozno!
Nacerio se lijeno. - Dovraga i moje dostojanstvo - ponovio je, uzvrativši joj
njezinim riječima dok je raskopčavao prsluk.
Udarivši dlanom o površinu jezera, ljutnjom je pokušavala prikriti nalet
nervoze. - Da se nisi usudio!
Ignorirajući ju, stresao je prsluk sa sebe i pustio ga da padne na tlo.
- Dobro - prkosno je rekla, pokušavajući se natjerati da je nimalo ne dira to
što je skidao odjeću sa sebe. - Kada nas pronađu zajedno ovako, ipak ćeš biti
prisiljen oženiti se sa mnom i svi će moji problemi biti riješeni.
Odgovorio joj je dubokim glasom, koji se oko nje ovio poput plamteće
vrpce, čak i u hladnoj vodi. - Prvo nas moraju uhvatiti zajedno. - Svukao je
ovratnik i pustio ga da sklizne niz njegovo tijelo do tla. Oči su im se susrele
preko površine jezera. - I ne vidim nikoga u blizini tko bi nas uhvatio, a ti?
Bijes se rasplamsao u njoj. - Nitkove jedan!
112
 Knjige.Club Books

Jedini mu je odgovor bio polagani, surovi osmijeh.

Zatvorila je usta. Oh, sve ovo bila je njezina krivnja! Nikada nije trebala
dopustiti da joj pomogne pronaći muža, nikada ga nije trebala zaprositi. Bila je
luda što je to uopće i pomislila i još luđa što je mislila da mu može vjerovati.
No svejedno ga je besramno promatrala dok je svlačio košulju preko glave.
Očima je prelazila preko krutih mišića njegovih ramena, prateći trag zlatnih
dlaka koje su blago prekrivale njegova prsa te pregibe trbušnih mišića i nestajale
kod njegova... O, Bože!
Vidjela je pregršt golih muškaraca dok je radila na imanju, ali nijedan nije
izgledao očaravajuće poput Quintona. Nisu je privlačili samo njegovi mišići, niti
njegov zlatan obris koji se ocrtavao nasuprot blijedećim sjenama, nego on cijeli,
isto kao i prije šest godina onim poljupcem pod ružama. Isto kao i prošloga
tjedna kod ruševina s nečim mnogo dubljim od običnog poljupca. I isto kao što
je i sada, unatoč tomu što je znala bolje.
Podignutom obrvom tiho ju je izazivao da ga nastavi gledati kako poseže za
remenom na hlačama. Dah joj se zaustavio u grlu na njegovu drskost, no
pulsirajuća mješavina primamljive znatiželje i vibrirajućeg uzbuđenja
prostrujala je njome dok ga je gledala kako raskopčava prvi gumb...
Dragi Bože, što to radi? Vrisnuvši, okrenula se i stisnula oči.
Njegov je smijeh odzvanjao tihim praskozorjem. Bijes i poniženje gorjeli su
u njezinim obrazima. Dovraga, dovraga, dovraga, Quintone! Bog nije mogao
stvoriti više frustrirajuće biće od njega.
Glasan zvuk skoka u vodu odjekivao je drvećem dok je ronio pod vodom.
Nije se usudila okrenuti kako bi pogledala, bez obzira na to koliko je zapravo to
htjela. Srce joj je silovito udaralo kako joj se približavao, blago prskajući dok je
plivao iza nje.
Razni su se osjećaji uskomešali u njoj, znajući da stoji iza nje u vodi gol kao
i ona. Preplavila ju je nervoza, isprepletena uzbuđenjem iščekivanja, električna
vrtoglavica koja ju je ostavljala ošamućenom, žudnja za poljupcem... Znala je da
se neće opirati ako je obgrli rukama. No nijedna od tih emocija nije bila
nelagoda. To što je bio s njom, tako, pokraj nje, oboje uronjeni u mirnoću
jezerca i modrih planina koje se uzdižu u daljini dok noćna tama blijedi pred
zlaćanim zrakama Sunčeva izlaska, doimalo se ispravnim.
- Ti bokca, kako je ledeno!
Ugrizla se za usnu da se ne nasmije.
- Dragi Bože! - izjavio je. - Kako podnosiš ovo?
Pogledala ga je preko ramena s prepredenim osmijehom na licu. - Ne možeš
podnijeti malo hladne vode?
- Hladne vode? - gunđao je. - Tu je ledenjak blizu grmlja! -
- Južnjak - rugala mu se, boreći se s vlastitim smijehom.

113
 Knjige.Club Books

Nasmijao se, a dubina njegova glasa prenosila se vodom, škakljajući je po

golim leđima. - Ako možeš ti - izjavio je iako mu je glasu nedostajalo odlučnosti
- mogu i ja.
Stajao je poprilično blizu za golog čovjeka. No nije imala dovoljno snage
volje odstupiti. Ne dok joj je srce udaralo zbog njegove blizine. Bilo je potpuno
neprikladno, skandalozno u svakom pogledu... ali i preprimamljivo da bi se
oduprla.
- Ne brini se - zadirkivala ga je, unatoč nervozi. Napokon je ona bila u
prednosti za promjenu i uživala je u tome neizmjerno. - Reći ću ti kada ti usne
poplave.
- Pa... - započeo je zaigrano, krenuvši prema njoj i obgrlivši je oko struka u
vodi - kako se bilo koji muškarac može oduprijeti ovako primamljivoj
dobrodošlici?
Ustuknula je od iznenadna kontakta, udahnuvši duboko. Usnama je
dodirnuo njezino golo rame.
- Mmm... sirena - mrmljao je uz njezinu kožu. - Moja najdraža morska
poslastica.
Nasmijala se. Quinn je oduvijek bio šarmantan, čak i mokar do ušiju.
Usnama je prelazio amo-tamo preko njezina ramena, od čega joj je srce
počelo jurcati dok ju je sve odvažnije ljubio.
Napela se u njegovim rukama. Zaigrano zadirkivanje smjesta se promijenilo.
Električno pulsiranje procvalo je među njezinim nogama kada je odmaknuo
njezinu mokru kosu kako bi je grickao po vratu. Vrućina se rasplamsala u njoj
kada je raširio dlanove na njezinu trbuhu, zbog čega je zarila nožne prste u mulj
na dnu jezerca.
Približio se još jednim korakom prema naprijed dok im se tijela nisu
potpuno sljubila. Leđa su joj bila naslonjena na njegova gola prsa, a njezina
stražnjica prislonjena o njegov... O, Bože!
- Annabelle - promrmljao je dok mu je ruka prelazila preko njezina boka.
Svijet i svi njezini problemi nestajali su pod njegovim milujućim prstima dok
više nije marila ni za što, osim za oštrinu njegovih toplih ruku na njezinoj
vodom ohlađenoj koži.
No osjećala se primoranom protestirati, iako ekstremno slabo. - Možda ne
bismo trebali...
- Ne mogu si pomoći - priznao je hrapavim glasom, ostajući priljubljen uz
nju. - Previše si primamljiva.
Bila j e primamljiva? Nemoguće. Ali nije se odmicao, nije je prestajao
maziti rukom po goloj nozi.
Poskočila je, uplašena odvažnošću njegova dodira.
- Opusti se - mrmljao je umirujuće o poleđinu njezina vrata.

114
 Knjige.Club Books

Da se opustim? Je li on normalan? Kako bi se, zaboga, trebala opustiti?

Ipak je udahnula duboko i predala se vlastitoj želji da otpusti nakupljenu
napetost koja se kovitlala u njoj. Ali bremeniti nemir bio je jednostavno prejak
da ga odagna, rastući trepet u njezinoj srži bio je presnažan da bi ga zanemarila.
Svakim izdahom plašljivo bi zadrhtala.
- To je samo dodir, ništa više - obećavao je, iako hrapavo predenje njegova
glasa, koje se protezalo njezinom nutrinom, nije zvučalo uvjerljivo. - Do grla
smo u ledeno hladnoj vodi. Posljednja stvar koju mogu učiniti je iskoristiti te.
Iako... - licnuvši je jezikom po ušci, izvukao je iz nje vrući drhtaj - ... volio bih
pokušati.
Oh, to ju je svakako umirivalo! - Quintone, uozbilji se!
- Ozbiljan sam. Kada sam te poljubio prije svih onih godina - šaptao je,
rukom još uvijek primamljivo crtajući zavodljive oblike na njezinoj goloj koži -
nisam imao pojma da ćeš izrasti u takvu zavodnicu.
Sva osjetila u njoj bila su uzbuđena dok su njome prolazili trnci, ostavljajući
je ošamućenom, a svijet oko nje počeo se vrtjeti u zbunjujući vrtlog
kontradikcija. Vrućina njegovih usana na njezinoj hladnoj koži... toplina
njihovih sljubljenih tijela u hladnoj vodi... tišina divlje doline oko njih dok ju je
zaglušivalo udaranje vlastitog srca.
I, prije svega, tu je bila najveća kontradikcija od svib, sam Quinton. Pošast
od koje bi joj puls uvijek poskočio od bijesa, sada je muškarac koji ju je okretao
naglavce od požude.
- Zar sam zbilja postala ta žena? - šapnula je, cijela na iglama i u trncima
iščekujući njegov odgovor. - Jesam li imalo ono što si očekivao?
Zastao je na tren. - Ne - priznao je tiho.
Probola ju je užarena bol.
- Ljepša si nego što sam te ikada zamišljao.
Sklopila je oči ne mogavši zaustaviti sretni osmijeh. Oh, i dalje je bio šarmer
od glave do pete; to mu je bilo u naravi. Ali samo je Quinton mogao laskati
toliko izravno i doista to misliti.
- Zašto te to toliko iznenađuje? - promrmljao je.
- Jer mi nitko do sada to nije rekao. - Nije mogla vjerovati da će Quinton
Carlisle biti prvi muškarac koji će joj to reći.
- Zaslužuješ znati koliko si predivna. Koliko si genijalna i posebna. - Rukom
ju je milovao polaganim i dugim pokretima po vanjskom dijelu bedra dok je
mrmljao: - Osobito od muškarca za kojega ćeš se udati.
Drhtala je pokušavajući ostati pribrana kroz zamamnu maglu bludnih
osjećaja koji su kovitlali u njoj. Bog joj pomogao. Već je sad gubila rat, a bitka
još nije ni započela!
- To... nema značenja.

115
 Knjige.Club Books

Usnama ju je ljubio po zatiljku. - Što onda ima?

- Uzajamno poštovanje - šapnula je. Tijekom proteklih nekoliko tjedana
predala se situaciji u kojoj se nalazila. Brak bez ljubavi bio je neizbježan. Sada
se jedino nadala da će biti bezbolan. - Prijateljstvo, briga...
- I žudnja - zapreo je toplo. - Nikada nemoj zaboraviti na to.
Odvukao joj je pažnju prstima namještenima na rubu njezinih ženstvenih
oblina koji su zavodljivo odbijali skliznuti niže prema tom bolnom mjestu koje
je sada žudilo za njegovim dodirom. Srce joj je udaralo poput bubnja, napola
želeći da mu ruka odluta niže, napola u strahu da neće.
- To nije važno.
- Znaš da želiš žudnju u braku - opomenuo ju je blago. - Da želiš ovakve
dodire.
Povukao je ruke prema gore kako bi joj obuhvatio grudi. Uzdahnula je,
njezin argument bio je poražen na njezinim usnama.
Sklopila je oči i predala se njegovu milovanju. O, nebesa, kako su dobar
osjećaj izazivale njegove ruke... kako uzbudljivo bludnički i, oh, tako izopačeno.
Uzdigla se iznad vode pod njegovim masirajućim dlanovima dok su joj grudi
plutale na površini vode. Pognula je glavu i besramno gledala kako njegovi prsti
nadražuju njezine bradavice dok nisu počele boljeti, već izbočene od hladne
vode i već pulsirajuće u ritmu goruće vatre među njezinim bedrima.
Ispustila je frustrirani vapaj. Ništa dobro ne može proizaći iz ovoga. Njegov
je odlazak na drugi kraj svijeta još uvijek bio neminovan, a ona bi bila
primorana udati se za drugoga... Ipak, i dalje se nije mogla oduprijeti zavodljivoj
požudi koja je bujala u njoj, a koju jedino Quinn može utažiti.
Dahtala je blago dok joj se tijelo uvijalo prema njegovom, besramno
zazivajući njegov dodir. Nije se mogla zaustaviti. Biti gola pod njegovim
lutajućim rukama, no ipak skrivena pod zrcalnom površinom tamna jezerca -
prekrasna kontradikcija. I kada je prstima stiskao njezine bradavice, odašiljući
valove dršćuće ugodne boli ravno dolje prema onom žudnom mjestu među
njezinim nogama, nije željela da prestane.
- Uživaš dok te se dira i zadovoljava. Čak i sada žudiš za time. - Usne su mu
se uvile u lukavi osmijeh na njezinu zatiljku. - Trebala bi to imati, Belle. Trebala
bi biti s muškarcem koji ti želi pružiti svaki užitak za kojim žudiš, s muškarcem
koji žudi za tobom zauzvrat.
- Žudnja... će doći... s vremenom - nekako je uhvatila daha kako bi to
izgovorila dok su njegove ruke napuštale njezine grudi. Sada se njegova desna
ruka odmarala na vanjskom dijelu njezina bedra, a lijevom ju je obgrlio oko
struka i držao čvrsto u kolijevci svojih bokova, s muškošću uronjenom u njezinu
poleđinu.

116
 Knjige.Club Books

- Ne, neće. - Grickao je stražnju stranu njezina vrata. - Žudnja je trenutna ili
nepostojeća, ona je nezaustavljiva potreba da se dvoje zarije jedno u drugo dok
ne postanu jedno.
Pregrizla je vapaj užitka na usnama dok joj je vrućim, otvorenim ustima
ljubio zatiljak. - Ne trebam osjećati žudnju kako bih bila žena.
Oštro ju je ugrizao za rame u znak kazne za tu neistinu. No umjesto
prijekora, ugriz je poslao trzaj ushita koji se uvijao njome, a uslijedila je želja da
zarije svoje zube još dublje u njezinu kožu.
- Muž bi se trebao pobrinuti da se osjećaš željenom kao žena, Annabelle.
Trebao bi ti pružiti sve što poželiš. Posebice samoga sebe.
Njegov baršunasti glas prožimao ju je poput vrpce koja se nezaustavno
odmotavala sa svog koluta, nakupljajući se u svojoj svilenoj mekoći između
njezinih bedara. Imao je namjeru koriti je, ali erotika iza njegovih riječi
ostavljala ju je u intenzivnoj žudnji kakvu dosad nije iskusila.
Položio je svoje usne na njezino rame. Jecala je od vrućine njegovih usana
koje su topile njezinu vodom ohlađenu kožu, na meke ugrize kojima je dražio
njezino tijelo kada je željela da je proždre cijelu. Nova kontradikcija od koje joj
se vrtjelo u glavi dok joj se tijelo sklupčalo kao napeta opruga.
- Trebala bi osjećati strast - mrmljao je uz njezinu mokru kožu.
- Strast je - počela je dahtati nakon što je ponovno dlanom obuhvatio njezinu
dojku i prebirao po njezinoj bradavici svojim palcem - precijenjena.
Nasmijao se o njezino rame na tu potpuno prozirnu laž. Podmuklo lukavi
zvuk, kao da joj je pročitao tijelo i u njemu pronašao istinu. - Toliko je strasti
već sada u tebi, Annabelle, koja samo čeka oslobođenje. - Osjetila je na golom
ramenu kako mu se usne uvijaju u osmijeh. - Vjerojatno maštaš o tome kada
ležiš u krevetu noćima kada ne možeš zaspati. O tome kako bi bilo osjetiti
ruke muškarca na sebi kako te miluju dok ne počneš drhtati od požude.
Lice joj se užarilo, unatoč hladnoj vodi. - Ne maštam. Ne maštam ni o
kojem muškarcu da to čini - uzvratila je. Oh, nebesa, Quinn je posljednja osoba
kojoj je htjela priznati svoje maštarije.
- Svakako ne o tebi.
Preo je tamnim glasom koji je njome kapao poput tekućeg plamena sve do
nožnih prstiju, koje je zarila u muljevito dno jezerca. - Bi li voljela maštati o
meni dok ležiš u krevetu? Uživao bih tjerati te da činiš upravo to.
Zarila je svoje prste u njegovu ruku, kojom ju je obgrlio oko struka, držeći je
čvrsto uz sebe kada je kroz dah izgovorila: - Ne bi se usudio!
- Usudio činiti da me poželiš? - Zaigrana nevjerica u njegovu glasu zaplela
je novi čvor opreza u njezinoj utrobi. Uzevši njezine riječi kao izazov, polako je
spuštao ruku preko njezina torza... dok mu prsti nisu zavodljivo dodirivali
rubove uvojaka među njezinim nogama. - Predivna, gola sirena meke kože i
zamamnih usana koja gotovo moli da je poučim jednu vrlo važnu lekciju
117
 Knjige.Club Books

o požudi... - Nježno je poljubio njezin zatiljak, a zatim se osmjehnuo, priljubljen

o njezinu golu kožu dok je drhtala. - Koji bi nitkov mogao tomu odoljeti?
Srce joj je počelo lupati od nemira, obojene nijansom hitra uzbuđenja.
Točno je znala u tom trenutku koliko je bio šarmantan sa svojim dubokim
predućim glasom, svojim zavodnički skandaloznim riječima i lutajućim rukama.
Pretvorio se u čistu opasnost.
- Ne trebaju mi tvoje lekcije.
- Onda mi naredi da prestanem. - Koketnim pokretima zadirkivao ju je
prstima, provlačivši ih kroz njezine mokre kovrče dok ju je noktima neodoljivo
češkao po mekoj koži. - Reci mi da ne želiš ovo.
Oh, trebala bi. Dobro bi mu došlo, tom arogantnom vragu! Ali nije mogla.
Jer je neki tamni dio nje znao istinu: da je upravo ovako željela da je dodiruje,
još od noći pod ružama obraslom sjenicom.
- Ili ovo - zavodio ju je hrapavo dok mu je ruka klizila među njezinim
nogama kako bi joj napokon pružila dodir za kojim je žudila.
Izgubila je dah od intimnog dodira dok joj je zrak izmicao. Udisaji su zamrli
na njezinim usnama, pretvarajući se u meke vapaje dok ju je polagano gladio. O,
dragi Bože... Osjećaj je bio moćan, nježan, no istovremeno uzbuđujući. Sklopila
je oči dok su mu se prsti bludnički poigravali njezinim brazdama, od čega je
njezino tijelo žudilo za svakim očaravajućim dodirom koji joj je bio spreman
udijeliti.
- Priznaj, Annabelle - šapnuo je vrućim i hrapavim glasom pokraj njezina
uha. - Priznaj da ti se ovo sviđa... da uživaš biti željena.
- Ne uživam - dahtala je dok joj je puls jurcao na slatko mučenje njegovih
ruku na njezinoj goloj koži. Ugrizavši svoju donju usnu, oduprla se nagonu da
još više uvije bokove kako bi ga jače priljubila uz sebe.
- Lažljivice - izgovorio je kroz grlati osmijeh.
Duboko je izdahnula poželjevši odmotati napetost koja ju je držala čvrsto
poput nevidljive šake. No vrućina koja se u njoj vijorila bila je previše
primamljiva da bi je se odrekla. Previše neodoljiva kako bi si je uskratila. Quinn
je bio toliko nježan, a opet toliko čvrst dok ju je milovao prstima naprijed-
natrag, da je tjeskoba polako iščezavala iz nje te se prepustila užitku.
Nebesa, kako dobar osjećaj! Prsti su mu bludnički izopačeni, zapravo
skandalozni... jednostavno božanstveni.
Bespomoćna pod naletom ushita, raširila je noge.
- Quinne - zajecala je okrenuvši glavu kako bi naslonila obraz na njegovo
rame.
Pobjednički se nasmijao kroz njezinu mokru kosu. - Dakle, sviđa ti se ovo!
- Tako je... - jedva je mogla izustiti slogove kroz naglo nabrekle usne dok je
kapitulirala pod zavodljivom snagom istine. - Oh, tako je dobro!

118
 Knjige.Club Books

Prstima je počeo povlačiti intenzivnije pokrete, milujući je dublje u šupljini

njezine jezgre, zavodeći je lepršavo preko njezinih intimnih usana. Klizio je
dublje svakim dodirom... I upravo je to bilo potpuno izopačeno.
- Ovo muškarac može učiniti za ženu - mrmljao je naslonjen na njezin
zatiljak. Zaslužuješ muža koji ti može pružiti takve nezamislive užitke. Nećeš
biti sretna ako pristaneš na manje od toga.
Bio je u pravu, tako joj pomogao Bog. Njezino tijelo čeznulo je za ovime još
od onog jutra u ruševinama, kada je prvi put probudio bolnu žudnju koja je
spavala u njoj. Sada je željela da pretvori neutaživo pulsiranje u nešto još
intenzivnije, oštrije, dok je ne preplavi.
Šapnuo joj je u uho: - Treba ti ovo.
Ono što je ona trebala je on, ali nije bilo na njoj da ga posjeduje.
- Ne - šapnula je, čak i dok su njegovi lukavi prsti činili takve stvari da je
jedva mogla disati. - Nisi u pravu. Ne trebam...
Duboki vapaj užitka otrgnuo se njezinu protivljenju kada ju je ponovno
potisnuo, ovoga puta toliko duboko da su dva prsta kliznula u njezinu nutrinu.
Drhtala je od neodoljive kontradikcije njegovih vodom ohlađenih prstiju
kako tonu u njezinu vrelu nutrinu dok se njezino meko tijelo čvrsto stiskalo oko
njega. A najveća kontradikcija od svega bila je ta da je Quinn morao biti prvi s
kirnje podijelila intimu ovakva dodira. Nekako je toga bila svjesna od samog
početka.
Uhvatila ga je za podlakticu dok se plutajući uzdizala nad površinom vode
od siline navirućih osjećaja iako je očajnički htjela ostati priljubljena uz njega,
zarobljena između njegovih snažnih ruku. Izvlačio je tolike užitke iz nje da se
jedva uspijevala suzdržati od vrištanja na jačinu njihova intenziteta.
Zatim je promijenio dodir. Prestao je sa zavodljivim, lepršavim milovanjem
te započeo s usklađenim pokretima ruku u neumornu ritmu kako bi je doveo do
zadihanog vrhunca. Bedra su joj drhtala dok je nastavljao uranjati prstima u
njezinu toplinu, vrtložeći se u njoj te usijavajući kuglu nepodnošljive vrućine
vršcima svojih prstiju.
- Zaslužuješ izazivati požudu, Belle - izgovorio je polizavši njezin zatiljak.
Drhtala je od erotičnog milovanja koje je spajalo bol njezinih nabreklih
bradavica s neumornim pulsiranjem njezina međunožja. Zaronio je palcem među
njezine brazde i zavodljivo pomilovao pupoljak koji se ondje nalazio. -
Zaslužuješ osjećati strast i užitak. U dubini svoga srca znaš to jednako dobro kao
i ja.
Njegove riječi slijevale su se u njezinu nutrinu poput plamenog vodopada, a
rastuća čežnja na vrhovima njegovih prstiju postajala je sve žešćom dok više
nije mogla ostati na mjestu. Migoljila se bokovima uz njegove ruke,
zahtijevajući oslobođenje kroz jecaj očajničke potrebe...

119
 Knjige.Club Books

Zavapila je žustro, propevši se bokovima uz njegovu ruku. Svi najmanji

mišići u njoj stegnuli su se oko njegovih prstiju, a zatim se opustili u drhtavom,
električnom trzaju. Rasula se u njegovim rukama blagim vapajem. Njezino je
tijelo pulsiralo valovima čistog užitka što su zračili od središta, koje je
sačinjavao spoj njegovih ruku i njezine jezgre. Opustila se u vodi i zadovoljno
prihvatila njezinu hladnoću koja je prodirala u njezino usijano tkivo.
Obgrlio ju je rukama i držao priljubljenom uz sebe, mrmljajući njezino ime s
usnama na njezinu ramenu.
Kako je dolazila k sebi, preostali impulsi dugotrajnog otpuštanja postupno
su se povlačili. I u toj dimenziji izronila je grižnja savjesti. Dragi Bože, što li je
učinila? S Quintonom! Za nju najnemogučijim muškarcem.
Othrvala se njegovu zagrljaju odgurnuvši se od njega dok se okretala kako
bi ga pogledala s vrućim suzama koje su joj mutile vid.
Zabrinutost mu je zamračila pogled. Kada je posegnuo za njom, podigla je
ruku.
- Nemoj - upozorila je.
Spustio je ruke. Zabrinutost je iščezla s njegova lica, a čeljust mu se ukrutila
na njezin prijekor.
Sramota joj je stiskala prsa. Ne od njegova dodira, nego zato što ga je
besramno ohrabrivala. I zato što ga je sada, više od ičega, htjela ponovno. Još
gore. Htjela je čak i više. Htjela je osjetiti njegovo kruto tijelo kako se miče u
njoj, pružajući joj veće užitke za koje je znala da je sposoban udijeliti, dok je
istodobno ublažavao njezinu tugu i bol. Čak i sada njezino je tijelo drhtalo od
čežnje za tim.
- To je bio samo dodir, Annabelle - podsjećao je je. - Ništa više.
Oh, bio je tako u krivu! - Nisi to smio učiniti - korila ga je, zaštitnički si
obgrlivši grudi, iako nije ništa mogao vidjeti kroz vodu.
- Oboje smo ovo željeli - uzvratio je nježno.
- To ne znači - zagrcnula se na čvor koji joj je stezao grlo. Tražeći utočište u
bijesu, dopustila mu je da je obuzme umjesto kovitlajuće zbunjenosti koju je
Quinn izazvao u njoj. - Hvala ti na zornoj poduči o požudi - rekla je zajedljivo,
izbočivši bradu. - Ali ne trebam više tvoje lekcije, niti ih želim.
Približio joj se, smanjivši udaljenost među njima jednim korakom, prije
nego što bi mogla uteći. Položio je svoje dlanove na njezino lice, nagnuvši joj
glavu natrag. Na trenutak je vidjela njegove ljutite oči kako gore poput plavih
plamenova prije nego što je zarobio njezine usne svojima, usudivši se tako
podariti joj posljednji vatreni poljubac.
Dopustila mu je, tako joj Bog pomogao, čak i dok su je oči pekle od suza.
Prepustivši se njegovoj snazi i žestokoj odlučnosti, uzvratila mu je poljubac.
Kako da ga odbije kada mu je poljubac bio tako okrutno neodoljiv? Sladak, a
ipak strastven i toliko pun obećanja.
120
 Knjige.Club Books

Odvojio je svoje usne od njezinih. - Treba ti još lekcija. - Dahtao je vrućim

uzdasima pokraj njezina obraza. - I više nego što misliš.
Polako se udaljavao od nje, s gorućim pogledom, fiksiranim na njezinim
usnama, kao da se bojao onoga što bi moglo uslijediti ako ostane, onoga na što
bi ih ovaj put mogao natjerati njihov bijes.
Zurila je u njega dok je gacao kroz vodu prema obali pa skrenula pogled u
zadnji tren kada su mu bokovi izronili iz vode.
Nova čežnja brutalno je zakucala u njoj. Iako je nije mogla imenovati, ta je
čežnja potpuno drugačija od požude za njegovim rukama na njezinu tijelu i
njegovom tijelu u njezinoj nutrini do potpune iznemoglosti i zadovoljstva u
njegovu naručju.
To je bila čežnja da ga. posjeduje. U cijelosti. Sada i do kraja svog života.
I to ju je užasavalo.

121
 Knjige.Club Books

OSMO POGLAVLJE

sklikom naprezanja, Quinn je podigao teški kamen s poda i postavio ga na

U mjesto u zidnu ogradu pašnjaka, zatim se uspravio i podlakticom obrisao
slani znoj s čela koji mu je pekao oči.
- Ovaj te gotovo sredio, ha? - Angus Burns ga je zadirkivao dok je Quinn
postavljao kamen na mjesto.
Odgovor mu je bio napregnuta grimasa dok je dahtao pokušavajući doći do
zraka.
Burns ga je dobrohotno potapšao po leđima, s osmijehom na licu. - Još samo
dvadeset i gotovi smo!
Pogledao je prema rupi u kamenom zidu, isti otvor koji su on i Angus
pokušavali zatvoriti većinu dana, opsovavši ispod daha zbog veličine praznine
koju su morali ispuniti.
Burns se nasmijao posegnuvši za omanjim kamenom kako bi zatvorio
majušnu rupu.
Hladno jutro predalo se toplom poslijepodnevu dok su blještave sunčeve
zrake ispunjavale pašnjake i grijale modre planine daleko na obzorju. Danje bio
predivan, a Quinn ga je jedva primjećivao. Misli su mu bdjele nad istom stvari
još od večeri kada je došao i otkrio da je Štrebelle izrasla u sposobnu ženu dobra
srca, punih bokova i tihe predanosti. Žene o kojoj se nije mogao prestati brinuti.
Ili se suzdržati da je ne poljubi kada su bili nasamo.
Poljubac? Zakolutao je očima. Učinio je daleko više od toga.
Zbog čega i jest bio ovdje u polju s Angusom Burnsom ovog
poslijepodneva, lomeći leđa dok popravlja zidove, umjesto da je s Robertom i
intervjuira potencijalne zaručnike. Posljednja stvar koju je želio učiniti bila je
pronaći Belle supruga. Što je također bio i razlog zašto je odjurio ravno natrag u
dvorac, ostavivši je samu u jezercu kako bi progutao svoj ponos i našvrljao
pismo Sebastianu, tražeći ga da mu pozajmi novac potreban za kupnju
Glenarvona od Crkve u slučaju da Bartleby ne otkrije još koji izvediv propust u
oporuci.
A nakon jutarnjeg susreta kod jezera, također je trebao izbaciti frustraciju
koja se nakupila kada ju je dodirivao i čuo kako vapi od užitka, dok sam nije
mogao osjetiti tu oslobađajuću ekstazu.
Dragi Bože, od nje mu je krv toliko ključala da ju je gotovo iznio iz jezerca
u naručju, položio na travom obraslu obalu i uzeo je ondje. Dovraga i hladna
voda.
122
 Knjige.Club Books

Podigao je još jedan kamen i zabio ga u udubljenje u zidu. Ono što ga je

sprječavalo da učini upravo to - jedina stvar - bila je ta da bi bio primoran
oženiti se njome kad bi joj uzeo nevinost. To su činili dobro odgojeni
džentlmeni koji bi upropastili dame poput Belle. Čak i bitanga poput njega nije
tomu mogla pobjeći. A posljednja stvar koju je želio bila je brak, svjestan tuge
koja bi ga eventualno sustigla.
Osim toga, nije bio spreman okrenuti leđa obećanju ocu i Asi Jeffersu, što bi
morao učiniti u tom slučaju. Tada ne bi bilo braka iz koristi kako je Belle
predložila. Ne bi bilo razdvajanja, a zasigurno ni rastave. On je bio Carlisle.
Carlisleovi muškarci nikada ne napuštaju žene kada su im potrebni, a ona nikada
ne bi napustila pograničje. Njegova budućnost nije bila ovdje među kamenitim
pašnjacima i poljima vrijeska. Čekala ga je u Americi, gdje se mogao
osamostaliti. Gdje ga ništa ne bi sputavalo.
Ali u jednom veličanstvenom trenutku u jezercu, gledajući njezino
prekrasno lice dok ju je obuzimao užitak, nije razmišljao o Americi ili svom
obećanju. Jedino što je htio bilo je ostati ovdje. S njom.
Ljutito režeći, ugurao je kamen u zid, namjestivši ga na mjesto ramenom.
- Je l’ pokušavaš popraviti zid - Burns je dobacio - ili razbiti to kamenje u
komadiće?
Bože. Slegnuo je ramenima te se udaljio od zida, shvativši što je činio. -
Ispričavam se. - Zastao je na trenutak kako bi se pribrao, frustrirano provukavši
ruku kroz kosu. - Bio sam smeten.
Smeten? Prokleta laž. Bio je vraški više od toga.
Svukavši rukavice, naslonio se na zid, više kako bi se pribrao nego odmorio.
Nikada mu prije djevica nije privlačila toliko pažnje kao Annabelle. Nije
posrijedi bio samo njezin izgled, njezina meka kosa boje karamele i njezini
graciozni pokreti nego i oštroumnost od koje je stalno morao biti pozoran. Volio
je osjećaj kojim ga je ispunjavala dok je bio s njom, osjećaj koji mu
nijedna druga žena nije pružila - ne kao najmlađem vojvodinom sinu
ili zavodniku, nego kao muškarcu samome po sebi. Snažnom i sposobnom.
Muškarcu koji je vrijedan njezina osmijeha. Koji je sposoban čuvati je onako
kako je zaslužila.
- Još malo pa smo gotovi - Burns ga je uvjeravao, otvorivši pluteni čep s
vrča s vodom kako bi uzeo dobar gutljaj vode. - Još nekoliko velikih koje treba
namjestiti, a ostale ćemo lako.
Quinn je pogledao prema preostalim prazninama i nije bio baš siguran u
Burnsove riječi. - Znam za vandalske incidente na imanju. - Quinn je odmahnuo
rukom na Burnsovu ponudu za gutljaj vode, uperivši palcem prema zidu. - Je li
ovo još jedan od njih?
Burns je odmahnuo glavom, popio posljednji gutljaj vode i začepio vrč. -
Ovaj je ovdje zid trebao popravke već neko vrijeme.

123
 Knjige.Club Books

- Dobronamjerno se nasmijao, potapšavši Quinna po leđima. - Ti si samo

prvi Englez koji je došao u posjet bez dovoljno soli u glavi da ostane unutra
kada vani ima posla!
Quinn se namrštio.
Nije imao dovoljno soli u glavi, to je sigurno. To se očigledno odnosilo i na
sve ostalo ovih dana. Posebice na štreberice.
- Reci mi istinu o Glenarvonu. - Svukao je znojem natopljenu radnu košulju
te je prostro preko kamenja kako bi se osušila na suncu. - Iskreno među nama. -
Pogledao je radnika u oči. - Kako ide gospođici Greene u upravljanju posjedom?
- Djevojci ide vrlo dobro... za ženu.
Quinn se preduhitrio u nagonu da se nasmije na to. Belle bi mu oderala kožu
da je čula kako ju je oslovio.
- Račune drži urednima, provodi popravke i sva stada i stoka su zbrinuti
kako bi trebali biti. Nikada se neće obogatiti od njega, ali dobro upravlja
imanjem.
Tiho je odahnuo s olakšanjem. Bilo bi nepodnošljivo živjeti sa spoznajom da
bi radije odabrala brak samo kako bi spasila dom koji će joj ionako na kraju
procuriti kroz prste.
- Čak se uspjela održati na površini uz sve ove nedavne incidente. - Burns je
obrisao čelo podlakticom kako bi pokupio znoj koji se nakupio ispod ruba kape
od tvida. - Ali baš mi je drago da si ti sada ovdje. Znam da je i djevojci drago što
si ovdje, uz svu pomoć i savjete koje joj daješ. A poglavito otkako ju je sir
Harold počeo gnjaviti da mu preda upravljanje Glenarvonom, već sada, dok još
nije naslijedila dvorac. Kad smo kod toga, davi je već godinu dana, otkad je
krenulo s problemima i nesrećom.
Quinnu se zatiljak nakostriješio od ledena upozorenja. - Misliš da je
Bletchley umiješan u ovo?
Burns je pljunuo na tlo, odmahujući glavom.
- Ako ništa drugo, barem pokušava iskoristiti priliku. Nakon svakog
incidenta taj se lik pojavi brže od vjetra, nudeći joj upravo to: da preuzme
dvorac i da mu dopusti da upravlja posjedom. - Kisela grimasa zamračila je
Burnsovo istrošeno lice. - Ništa ja njemu ne vjerujem, sigurno ne oko
Glenarvona, pogotovo ne oko cure.
Quinnova su se prsa zagrijala uslijed potvrde vlastitih osjećaja. Ako Angus
Burns nije volio Bletchleya, onda je i njegova vlastita nenaklonjenost prema tom
čovjeku bila opravdana. - Još će se na kraju morati udati...
Najednom se preko polja začuo zvuk zvona za uzbunu dok su povici ispunili
tišinu poslijepodneva. Quinn se odgurnuo od zida, rukom zaklonivši oči od
sunca, dok je gledao preko pašnjaka prema maloj nakupini zgrada koju su
sačinjavale štale za striženje ovaca i mužnju, staje i ostale poljske zgrade, gdje

124
 Knjige.Club Books

se odvijala većina svakodnevnog posla na imanju. Muškarci su se rastrčali iz

zgrada, trčeći prema posljednjoj staji, dok se posluga slijevala iz dvorca.
- Sjenik gori! - Burns je povikao.
Kriste! Quinn je potrčao prema sjeniku, a Burns mu je bio za petama.
Dok su došli do sjenika, gdje su muškarci već organizirali lančano
prenošenje kanti s vodom između korita i zgrade, prenoseći kantu za kantom
amo-tamo. No mala količina vode kojom su uspijevali zalijevati požar nije bila
ni približno dovoljna.
- Lopate! - Quinn je povikao prema posljednjem muškarcu koji je dotrčao s
polja, pokazujući prema šupi s alatom. Učinili su kako je naredio, uzevši lopate,
grablje i vile, bilo što s čime su se mogli boriti protiv vatre, suprotstavljajući se
vrućini kako bi se približili dovoljno blizu da bacaju zemlju u plamen i udaraju o
nju kako bi je pokušali držati pod nadzorom. No sjenik je bio do krova
pun suhoga sijena, koje je bilo spremno zapaliti se i od najmanje iskre. Znajući
da je sjenik izgubljen, Quinn je povikao muškarcima s kantama da počnu bacati
vodu na okolne zgrade kako bi spriječili širenje požara, a muškarcima s
lopatama da ugase svaku iskru koja bi odlutala od sjenika. Uranjali su vreće sa
žitom u korita kako bi njima mlatili vatru i lokalizirali požar.
Quinn je potrčao do vrata sjenika te ih otvorio širom i uletio unutra, zajedno
s Angusom Burnsom i dvojicom drugih muškaraca, kako bi spasili što je
preostalo od opreme i alata prije nego što vatra proguta čitavu zgradu. Mala kola
stajala su nasred sjenika dok je krovište iznad njih gorjelo paklenom vatrom.
Potrčao je prema naprijed te, zgrabivši rudo, počeo vući kola van sjenika.
Svaki korak bio je agonija. Pluća su ga pekla od dima i vrućine kao da su i sama
gorjela, a svaki mišić u tijelu bolno se napeo kako bi polako izvukao kola iz
sjenika. Ali nije odustajao. Vukući kola prema van, podlakticom je okrznuo
metalni obrub koji mu je opekao kožu poput metalnog žiga za stoku. Zarežao je,
psujući od bola, ali nije usporio korake.
Napokon je izvukao kola na svjež i hladan zrak, s kojim se sudario kao da se
zabio u zid. Zadihao se dok su mu se opečena pluća ispunjavala zrakom, dašćući
kako bi došao do zraka. Ispustivši rudo, okrenuo se da pođe natrag prema
sjeniku.
Netko ga je uhvatio za ruku. Stao je.
Belle je stajala pokraj njega, prstima čvrsto stišćući njegov biceps,
odbijajući ga pustiti iz stiska. Suze su ostavile tragove na njezinima čađom
uprljanim obrazima; rub njezine haljine visio je otrgnut i propaljen. - Ne ideš
natrag unutra!
- Još su jedna kola...
- Ne! - Čvrsto se držala za njega, postavivši se izravno između njega i
sjenika. - Neću te izgubiti, Quintone. Neću!

125
 Knjige.Club Books

Pogledao je prema sjeniku i mahnitom komešanju oko njih dok su se ostali

borili lokalizirati požar.
- Gotovo je! - izbacila je prigušeno kroz suze. - Ništa više ne možemo
učiniti.
- Vraga ne možemo! - režao je. Još nije uspio pronaći način kako je spasiti
od udaje, ali odbijao je stajati ondje dok je ovo novo uništenje haračilo njezinim
životom.
Izvukao je ruku iz njezina stiska i potrčao prema dvorištu kako bi zgrabio
vreću mokra žita. Boreći se protiv vlastite iscrpljenosti i bola od naprezanja
njegovih već upaljenih mišića, mahnito je lupao po dijelovima gorućeg sijena
koje je frcalo na sve strane od sjenika, prekrivši lice od rafala iskri koje su se
uskovitlale u zraku kada se urušio krov.
Osjetio je vrućinu Belleinih očiju na sebi, vrućih kao i sama vatra, ali je
odbijao pogledati u nju, odbijao je dopustiti joj da ga smatra nesposobnim da je
zaštiti. Trebala ga je, dovraga, i nije je namjeravao razočarati.
Nakon nekoliko minuta borbe s vatrom, uz pomoć jednoga od muškaraca,
iscrpio se do iznemoglosti, a onda se naposljetku okrenuo.
Dah mu je zastao od prizora Annabelle kako opasno stoji među muškarcima
usred kaosa, lopatajući zemlju na koji je god plamen mogla dobaciti. Lice joj je
bilo prljavo od čađe, a kosa joj je visjela poluraspuštena niz njezina leđa. Svakih
nekoliko minuta morala je zastati kako bi ugasila rub haljine koji se neprestano
palio od žara i pougljenjela drva pod njezinim nogama. Svaka lopata zemlje bila
je uzaludna gesta, ali znao je da je neće moći zaustaviti. Tražiti od nje da se
prestane boriti bilo bi isto kao da je zamoli da prestane disati.
Zajedno, svi radnici i posluga, borili su se protiv vatre dok je nisu stavili pod
nadzor, no sijeno i drvene grede sjenika gorjet će još satima, vjerojatno i tijekom
večeri i cijelu noć, bez obzira na to koliko vode i zemlje bacili na njih. Svi su
bili iscrpljeni i prljavi te su se već mehanički kretali, ošamućeni od šoka i u
tišini.
Kada su ga ruke naposljetku toliko zapekle od naprezanja da je postalo
prebolno udarati vrećom o vatru, čak i samo još jednom, Quinn je odbacio
jutenu vreću na tlo i nagnuo se kako bi se zakašljao, s rukama na koljenima, i
izbacio dim iz pluća i staložio disanje. Bio je prekriven znojem, sijenom i crnim
pepelom, i dalje skandalozno gol od struka, još otkako je svukao košulju u
polju, što se sada činilo kao da je bilo davno.
Angus Burns došepao je do njega preko dvorišta; stari je Skot izgledao
jednako izmoreno i prljavo kao Quinn. Ovratnik njegova kaputa bio je
propaljen.
Quinn je uperio čađom uprljanim prstom u pougljenjele ostatke sjenika, čije
je drvene grede još uvijek proždirala vatra. - Želim znati kako se ovo dogodilo. -
Osljepljujući strah stezao mu je prsa poput škripca. Ovo nije bio sitničavi

126
 Knjige.Club Books

vandalizam u mjesnoj momačkoj igri. Ovo je bilo s namjerom da se naudi Belle

i posjedu. Vidio je Belle kako izdaje naredbe radnicima, dodjeljujući im smjene
za nadzor požarišta i tražeći od drugih da nastave zalijevati kantama vode i
bacati zemlju kako bi ugasili žar. Zastala je kako bi duboko udahnula. U tom
trenu podigla je glavu te su im se pogledi susreli. U njoj je prepoznao strah,
predaju... potpuno beznađe. Nitko nije mogao zaustaviti takvu vatru; suho sijeno
i drveni sjenik savršeno su poslužili kao potpala gladnim plamenovima, a vatra
se proširila toliko brzo da je njezino gašenje bilo nemoguće. Ipak, Quinna je
proždirala savjest da je nije uspio zaštititi kada ga je trebala. Jednako kao što
nije bio sposoban pronaći način da je spasi od braka.
Obrisao je usne o podlakticu, pljunuvši na tlo u pokušaju da izbaci okus
vatre iz usta. Obećao je Angusu Burnsu režeći nisko: - Pronaći ću gada koji je
ovo učinio.
A kada ga pronađe, skupo će ovo platiti.

***

- Nisi imao što tražiti u tom sjeniku, trčeći u njega onako bezglavo - Belle ga je
korila, pokušavajući prikriti drhtavu zabrinutost u glasu dok mu je nježno
nanosila melem na opeklinu na podlaktici. Podrum je bio prazan. Sva je posluga
otišla pomoći oko sjenika, što je značilo da mu je mogla očitati bukvicu a da ih
nitko ne prisluškuje. - Mogao si se ozbiljno ozlijediti. - Ili gore.
Quinn je šutio, sjedeći pokraj nje na dugačkom kuhinjskom stolu,
dopuštajući joj da mu istovremeno zbrinjava ruku i dužno ga kori zbog
nepromišljene hrabrosti. I nastavit će šutjeti ako zna što je dobro za njega!
Čak i dok je vrhovima prstiju polako nanosila melem na ranu prekrivenu
plikovima, oprezno da ga ne boli, Belle je bila dovoljno bijesna da ga zadavi
zato što je riskirao svoj život. Na mjestu šarmantna osmijeha za promjenu je
stajao turobni izraz lica, izrođen iz malaksalosti i jednake emocionalne
iscrpljenosti koju je i sama osjećala zbog gubitka sjenika.
- Brineš li se za mene, Belle? - upitao je nježno.
- Naravno da se brinem - uzvratila je ljutito, ne dopuštajući mu da vidi da je
bila uznemirena i više nego što je bila spremna priznati. Posegnula je za
zavojem na stolu kako bi mu obavila ranu dugom, bijelom tkaninom svojim
drhtavim prstima. - Mogao si stradati. Kako bih to objasnila tvojoj majci? -
Povukla je dva kraja zavoja, stežući ga oko njegove ruke. - I sada trebam gubiti
vrijeme na brigu o tebi zbog tvoje gluposti.
Tupo je promrmljao pogledavši prema zavoju koji je bio toliko stegnut da je
ostavljao duboko ulegnuće na mišićima njegove podlaktice. - Ili ostavljaš
zadovoljstvo ubojstva samoj sebi?

127
 Knjige.Club Books

Skupila je oči. - Nemoj misliti da i sama nisam razmišljala o najboljem

mjestu za skrivanje tvog trupla.
Namrštila se, osjećajući grižnju savjesti jer mu je prečvrsto stegnula zavoj,
pa ga je pokušala olabaviti. Nasmrt ju je preplašio kada ga je vidjela kako trči
prema vatri i riskira vlastiti život kako bi joj pomogao. Strava joj je zaustavila
srce, koje nije ponovno počelo kucati dok Quinn nije izašao iz gorućeg sjenika.
A činilo joj se kao da ga nije bilo cijelu vječnost. Potrčao bi natrag u smrt da ga
nije zaustavila. Još uvijek joj je bilo mučno u želudcu od pomisli na to.
To uopće nije bio Quinton kojega je poznavala. Taj besposličar više nije
postojao, a zamijenio ga je zreo i odgovoran muškarac o kojemu je počela
ovisiti.
Što bi učinila da mu se išta dogodilo? Dragi Bože, bi li se mogla nositi s
tim?
Zatreptala je kako bi odagnala suze dok je otpuštala zavoj prstima, koji su se
toliko tresli od pomisli da ga je mogla izgubiti da je jedva uspijevala ponovo
svezati krajeve gaze. Pomno ju je promatrao, od čega su joj se ruke samo još
više tresle, a suze u očima još više nakupljale i pekle.
Nagnuo se prema naprijed pa nježno gurnuo svoju toplu ruku pod njezinu,
milujući njezin dlan vrhovima prstiju i odašiljući drhtaj kroz njezinu ruku.
Gledao ju je dostojanstveno svojim plavim očima.
- Nije to ništa, samo mala opeklina. - Položio je dlan slobodne ruke na
njezin obraz i okrenuo joj glavu kako bi ga pogledala u oči. - Dobro sam, Belle.
Nije mogla pronaći glas kako bi odgovorila bez jecanja. Ili psovanja.
- Uostalom, znaš i sama da ne bih poginuo u tom sjeniku. - Smiješio joj se. -
Nikada ti ne bih dopustio da me se riješiš tako lako.
Namrštivši se, odmaknula je njegovu ruku dalje od svoga lica. Samo bi je
Quinn zafrkavao u ovakvim okolnostima!
- Poznajući tebe, vratio bi se kao duh da me progoniš - gunđala je - a onda
bih te morala trpjeti zauvijek.
Još se više nacerio. - Bih li mogao hodati kroz zidove? Jer bi proganjanje
bilo toliko zabavnije kad bih mogao.
- Quintone Jamese Carlisle! - Frustriranost u njoj dosegnula je vrhunac. -
Kunem ti se, ako ne prest...
Zgrabio je prednji dio njezine prljave haljine, privukao je k sebi i
neočekivano poljubio, od čega je ona zabezeknuto ušutjela. Isprva pohlepno,
kao da je čeznuo za njezinim okusom poput izgladnjela prosjaka, usta su mu
gladno tražila njezin ritam dok mu nije odgovorila s jednakom željom.
Tada je poljubac omekšao dok mu se usne nisu zadržale na njezinima u nizu
malih, nježnih poljubaca.

128
 Knjige.Club Books

Pustivši njezinu haljinu, naslonio se natrag na stolicu. Spazila je njegov

gorući pogled otvorivši oči. Kao da je razmatrao hoće li je zgrabiti za još jedan
poljubac.
I Bog joj pomogao, htjela je upravo to. Od kada je došao u Glenarvon, ljubio
ju je takvim vatrenim pogledima i bludničkim dodirima da ju je noćima držao
budnom dok je zamišljala razne izopačene maštarije - a one su bile nevolja same
po sebi.
Isto kao i arogantna samouvjerenost na njegovu licu što ju je tako cjelovito
poljubio.
Zakolutala je očima. - Ne možeš me ljubiti svaki put kada me želiš utišati -
upozorila ga je posegnuvši preko stola za njegovom rukom kako bi dovršila ono
što je radila prije poljubaca iako se, na jedan neugodan trenutak, nije mogla
sjetiti što je točno bila radila.
- Meni se čini kao vraški dobra metoda - promrmljao je lopovski.
Utroba joj se topila dok su joj se obrazi vruće rumenjeli. I njoj se činilo kao
vraški dobra metoda.
No nije se smjelo nastaviti. - Quinne, mislim da nije...
- Požar u sjeniku bio je podmetnut - rekao je tiho i najednom ozbiljno.
Prsti su joj se ukočili na gazi te je naglo podigla pogled, ovoga puta ne
tražeći poljubac da je iznenadno utiša.
- Netko je podmetnuo požar - objasnio je, držeći glas tihim u slučaju da
netko uđe u podrum. - Zato se toliko brzo rasplamsao, ne samo zbog sijena. Isto
kao i poplava pašnjaka i sve ostale nevolje koje su te snašle u prethodnih godinu
dana. Netko je podmetnuo požar kako bi ti prouzročio probleme.
Srce joj je propalo u pete. Verbalizirao je njezine najgore strahove, no ipak
se suprotstavljala. - Ne možeš to tvrditi sa sigurnošću.
- Mogu. - Položio je svoju ruku na njezinu kako bi je utješio dok su joj prsti
drhtali pod njegovima. - Tko god je ovo učinio, ovoga puta mislio je nanijeti
ozbiljnu štetu. Ali neću im dopustiti da se izvuku.
Srce joj je iznenadno zastalo od njegovih otrježnjujućih riječi. - Zašto bi itko
to učinio?
- Možda da zastraši muškarce koji su se htjeli oženiti tobom. - Pogled mu se
zamračio, no nije ga skretao s njezinih očiju. - Tko ima koristi ako ti izgubiš
Glenarvon?
Frustriranost je zaiskrila u njoj. Sada je već bio smiješan. - Crkva. - Podigla
je obrvu. - A sumnjam da vikar Halsey ide okolo i podmeće požare.
Namrštio se odmahujući glavom. - Koliko dobro poznaješ Bletchleya?
Grohotno se nasmijala. To je bilo gotovo jednako apsurdno kao i ideja s
vikarom.
- Nemoguće.
129
 Knjige.Club Books

Čeljust mu se stisnula. - Naumio se oženiti tobom.

Nije se usudila ponadati da oštrinu u njegovu glasu pripiše ljubomori. Znala
je da je to opasno. - Točno. Sto on dobiva uništavanjem posjeda? - Osim toga,
sitničavi vandalizam i podmetanje požara nisu u stilu sir Harolda. Previše je
neuredno. I previše posla. Ako aktivnost nije uključivala lov ili igru, nije
manje mogao mariti za nju.
- Pripisuješ mu previše važnosti.
- Jer sam zabrinut za tebe, Belle. - Zurio je u nju ozbiljno.
- Posebice otkada si se odlučila udati.
- Nemam drugog izbora. - Poraženo je slegnula ramenima.
- Ti se možda možeš odvojiti od svog doma zauvijek, otići na drugi kraj
svijeta i ostaviti ljude koje... - Riječi su joj zastale u grlu koje se oko njih bolno
stezalo. Naposljetku je dovršila misao: -... voliš. Ali ja to nikada neću moći.
Vidjela je bijes kako hladno iskri u njegovim očima na njezinu optužbu, ali
nije je bilo briga. Ako je on već mogao tako lako otići iz Engleske i ostaviti svoj
dom u Chestnut Hillu, svoju obitelj... nju, onda nikada neće moći shvatiti
njezinu potrebu da ostane u Glenarvonu niti njezinu spremnost da učini sve u
svojoj moći kako bi sačuvala imanje. No, isto tako, Belle je sumnjala da će ona
ikada shvatiti njega.
- Stoga, ako mi nisi u mogućnosti pomoći, Quintone - upozorila ga je
žestoko - onda barem možeš prestati pogoršavati stvari.
Obuhvativši je neozlijeđenom rukom dok se ustajala kako bi otišla, privukao
ju je k sebi. Pala mu je u krilo, uzviknuvši od iznenađenja.
Držeći je čvrsto oko struka kako mu se ne bi izmigoljila, položio je svoj dlan
na njezin obraz. Njegove plave oči blještale su kao ponoćna mjesečina.
- Dovraga, Belle - zarežao je. - Pokušavam ti pomoći.
- Ne, ne pokušavaš! Ti...
- Pronašao sam drugi način kako očuvati Glenarvon - priznao je gunđajući.
Smjesta se umirila. Njezine su se ruke skamenile na njegovim ramenima
kako se pokušavala odgurnuti od njega dok je zabezeknuta pretraživala njegovo
lice. No tama je zamračivala njegove obrise. Ako je pronašao način kako da je
spasi, nije se činio presretnim u vezi s njim. Šapnula je zaustavljena daha: -
Kako?
- Tako što ćeš otkupiti Glenarvon od Crkve - odgovorio je tiho.
Ukočila se. Sva je nada iz nje iščezla. - Ali ne mogu ga otkupiti - šapnula je,
toliko tiho da je jedva čula svoj glas vlastitim ušima. Razočaranje ju je peklo u
prsima, zajedno s poniženjem što je morala priznati: - Nemam novca.
Ni načina kako ga zaraditi. Nije imala nikakvu imovinu koju bi iskoristila
kao kolateral za kredit, ni muškoga srodnika koji bi ga potpisao u njezino ime.

130
 Knjige.Club Books

Žene nisu mogle samostalno podizati kredite, a pogotovo ne hipoteke, i svaki bi

joj se bankar nasmijao u lice i da pokuša.
Skrenula je pogled kako ne bi vidio njezine beznadne suze. Mamio ju je
nadom, a zatim ju je okrutno povukao. Posjedovati Glenarvon bez muža bilo je
jednostavno nedostižno za nju isto kao i prije.
- Postoji način. - Uhvatio je njezinu bradu prstima i okrenuo joj lice prema
sebi. - Ako mi dopustiš da ti pomognem.
Odmahnula je glavom. Udahnuvši silovito i bolno, obuzeo ju je nalet
poznate frustracije. - Ali ti putuješ u Ameriku...
- Da - potvrdio je tmurno.
Ustuknula je od razočaranja koje joj je prostrijelilo srce, dublje nego što je
mislila da je moguće. Na tren se usudila ponadati da se Quinton predomislio, da
je namjeravao ostati ovdje uz nju u Engleskoj. Trebala je biti pametnija od toga.
Naposljetku, nije li ona najbolje poznavala posljedice očeva utjecaja na život
njegove djece?
- Ali jednako tako mogu se pobrinuti da si sigurna ovdje prije nego što odem
- dodao je kao da joj čita misli.
Nije dijelila njegovo uvjerenje. - Kako?
- Tako da uvjerim Sebastiana da kupi Glenarvon. - Nacerio se, no oči su mu
bile jednako zabrinute kao i prije. - Koja je svrha imati vojvodu za brata ako ga
nikada ne mogu iskoristiti u svoju korist?
Belle ga je promatrala u tišini. Nije se mogla pridružiti njegovu optimizmu. -
Ali onda će ga Sebastian posjedovati - podsjetila ga je tiho.
- I dopustit će ti da živiš ovdje i upravljaš imanjem kako te volja. - Namrštio
se kada nije dobio očekivanu reakciju oduševljenja ili ushićeni zagrljaj. - Nisi li
to željela? Zadržati Glenarvon bez udaje. Pronašli smo način kako to obistiniti.
- Ali neću ga posjedovati - izdahnula je. Srce bi joj se raspuknulo da je
povisila glas. - Pripadat će vojvodi od Trenta, ne meni.
- Tražila si me za pomoć, Annabelle. - Palcem je obrisao čađavu mrlju s
njezina obraza, no njegov ju je nježni dodir pekao. - Ovako se nećeš morati
udati.
Ali to je bila samo legalna formalnost. Jer je nije spašavalo od ponovne
milosti muškaraca.
Bolna tuga nastanila se u njezinim prsima dok je promatrala njegov
zabrinuti izraz lica s primjesom olakšanja što je napokon pronašao rješenje
njezinim tegobama. Pokušavao je pomoći, ali kako bi ikada mogao razumjeti što
to znači biti bespomoćan? Biti ostavljen na milost i nemilost muškarca koji je
bio i jači i čvršći? Koji je imao moć izbaciti ga iz vlastita doma kad god poželi?
Barem je to bio novi korak prema naprijed. Što je bilo više od onoga što je
imala prije sat vremena.

131
 Knjige.Club Books

Kimnula je u znak predaje, unatoč jezi od koje joj se grčio želudac.

- Dobro. - Nježno je pomaknuo zalutalu kovrču s njezina lica i zataknuo je
iza njezina uha. - Već sam poslao pismo Sebastianu u kojemu sam ugrubo
objasnio tvoju situaciju i obrise uvjeta koji će vrlo vjerojatno biti dio prodaje.
Može proći neko vrijeme prije nego što nam se povratno javi.
Neko vrijeme... jedina stvar koju nije imala na raspolaganju. Za tjedan dana
bit će joj rođendan, kada će morati obznaniti ime svog zaručnika. - A ako
odbije?
Način na koji mu se lice smrknulo govorio joj je i više nego što je bilo
potrebno: da Quinton ni sam nije znao hoće li vojvoda od Trenta pristati pomoći.
- Onda ćemo pronaći našu zakonsku rupu - odgovorio je tiho.
A ako je ne pronađemo? No znala je odgovor na to. Bio je jednako tmuran i
ispunjen boli koju je nosila sve ovo vrijeme. Morat će se udati za muškarca koji
je ne voli, predajući mu svoj život i svoju sreću u ruke.
Bacila se na Quintona i obgrlila ga oko vrata. Sklopivši oči, naslonila je
bradu na njegovo čvrsto rame kako bi upila njegovu snagu i odlučnost.
- Pronaći ćemo izlaz iz ovoga zajedno, Belle - promrmljao je mazeći se
svojim obrazom o njezin. - Obećavam.
Očajnički se molila da je on tip muškarca koji održava svoja obećanja.

132
 Knjige.Club Books

DEVETO POGLAVLJE

Tjedan dana do Belleina rođendana

elleina ramena bila su slegnuta pod težinom zbijenih tijela, buke i vrućine
B njezine rođendanske, a ujedno i zaručničke, zabave, koja ju je gušila. Ovo
joj je trebala biti najsretnija večer života.
Međutim, nabasala je na pakao.
Do sada nije bilo ni traga rješenju njezina problema, a od rođendana ju je
dijelio samo jedan tjedan. Napetost je jačala u njoj, svakim otkucajem sata kojim
se bližila ponoći i trenutku kada će morati objaviti zaručnika. G. Bartleby nije
pronašao drugi legalni propust u nasljedstvu, a od vojvode od Trenta nije stiglo
ni slovo. Vrijeme je isteklo. Danas će morati obznaniti ime muškarca za kojega
se namjeravala udati. Muškarca koji će u njezino ime spasiti Glenarvon. A to
nije bio Quinn.
Gđa Lambert iz seoske prodavaonice stisnula joj je ruku. - Annabelle!
Sretan rođendan, draga.
Belle se lecnula, uzvrativši njezinim dobrim željama osmijehom koji
zasigurno nije osjećala. Htjela je vrištati!
Umjesto toga, držala je osmijeh na mjestu kao da je ušiven, graciozno
primajući čestitke od svih koji su joj prilazili, pretvarajući se da joj srce ne puca
iznutra. Jednako zbog neizbježna priopćenja koga je odabrala za supruga i zbog
Quintona.
Prethodni tjedan provela je izbjegavajući ga i njihove trenutke nasamo kako
bi njega, ali i sebe, držala pod kontrolom. Nije smjelo doći do skrivenih
poljubaca i neodoljivo bludnih brčkanja u zoru jer se nije usudila izazivati samu
sebe s više od toga.
No večeras Quintonu nije bilo ni traga ni glasa. Ne imajući ga pokraj sebe
da joj bude potpora u svemu što joj predstoji, osjećala se potpuno sama čak i
usred mase ljudi.
- Čestitam, gđice Greene!
Gospodin Bartleby joj se nacerio samozadovoljno, naklonivši se ponizno. -
Moja žena i ja veoma smo sretni zbog Vas i sir Harolda.
Osmijeh je iščeznuo s njezina lica od zapetljana čvora jeze u želudcu.
Pogledom je manično pretraživala prostoriju. Gdje je Quinn? Umjesto njega, oči
su joj pronašle Roberta, koji joj se ohrabrujuće osmjehnuo. Progurao se kroz

133
 Knjige.Club Books

gužvu kako bi došao do nje te se naklonio svom uglađenošću londonskoga

džentlmena, sa svojim sjajećim, plavim očima, koje su je toliko podsjećale na
Quinna da joj se srce uznemirilo.
- Sretan rođendan! - rekao je glasno kako bi ga čuli svi oko njih koji su
možda prisluškivali. Zatim je spustio glas: - Ili bih trebao čestitati na nasljedstvu
Glenarvona? Bit ćeš predivna zemljovlasnica i dobra pokroviteljica mjesta.
Grlo joj se stisnulo od zahvalnosti da je jedva uspjela šapnuti: - Hvala ti. -
To je bio njezin prvi izraz zahvalnosti cijele večeri.
Svjestan gužve oko sebe, približio se njezinu uhu. - I duboke isprike za bilo
koje probleme koje smo ti Quinn i ja prouzročili, kako u prethodna dva tjedna,
tako i prije šest godina. Samo smo te pokušavali zaštititi - objašnjavao je
opravdavajući se dok se uspravljao u prirodniji položaj. - I onda, ali i sada.
- Znam. - Njegova iskrenost ispunila ju je toplinom.
Namignuo je vragolasto. - Ponekad mi Carlisleovi znamo biti idioti.
Nasmijala se. Oh, i to veličanstveni idioti!
Ali bila je doista iznenađena muškarcima u kakve su stasali braća Carlisle.
Zrelost i smrt njihova oca potpuno ih je otrijeznila od nečuveno divljih praksi
iako su još uvijek imali ljubavi za životom te preuzimali više rizika nego što su
trebali. Richard Carlisle bio je tako ponosan na njih, dajući svojoj djeci ljubav i
potporu kakvu bi dobar otac i trebao davati. Obavila ju je tuga od pomisli da
Roberta i Quinna trenutačno pogoni nagon za dokazivanjem očevu duhu, s
obzirom na to da ih je Richard Carlisle uvijek volio svim svojim srcem i samo je
htio najbolje za njih.
- Opraštaš mi? - Uzeo joj je ruku i podigao je prema svojim usnama.
Nasmiješila se kroz suze koje su prijeteći navrle prema njezinim trepavicama.
- Naravno.
Nacerio joj se osmijehom koji je čitavom svijetu izgledao poput
Quintonova... ali nekako nije bio isti. Oh, bio je šarmantan i blještav, svakako.
Ali nedostajalo mu je iskrenosti i topline koju je uvijek nalazila u Quinnovim
osmijesima. Istinske ljubavi prema životu i besramnom izobilju.
Od Robertova osmijeha samo je još više čeznula za Quinnovim.
Nervozno je pogledala preko ramena, osjećajući se poput guske što opet
provjerava... - Je li Quinton došao s tobom?
- Ne znam gdje je. - Zatim je dodao s daškom tuge u glasu: - Vjerojatno na
pola puta do Liverpoola.
Njegove su riječi odzvanjale u njezinoj glavi. Okrutni podsjetnik da će
Quinton za tjedan dana - možda i nakon današnjega priopćenja - biti na putu u
Ameriku. Daleko od nje. Zauvijek.

134
 Knjige.Club Books

Trijezneći se na zabrinut izraz lica koji Belle nije mogla prikriti, Robert se
dao u tiho objašnjavanje: - Treba mu osjećaj vrijednosti u životu, odvojen od
obitelji.
Grudi su joj se stegnule na taj vrlo sažet i precizan opis njegova brata. To je
upravo bila osoba kojom se Quinton pokazao da jest: čovjek koji se ne bi
zadovoljio s manjim od toga da dokaže svijetu svoju potpunu vrijednost.
- Nije imao previše prilika za to - dodao je Robert - i upravo to ga frustrira.
Misli da će to moći učiniti u Južnoj Karolini.
Belle je bila uvjerena u to. Uvelike joj je pomogao oko imanja otkako je
došao, čak i više nego što je mislila da je moguće s obzirom na njegov bezbrižan
stav iz mlađih dana. Pokazao je urođeni talent za upravljanje posjedom, a
njegova šarmantna osobnost bila je savršena za interakciju s radnicima i
stanarima. Bio bi veoma uspješan.
Nasmiješila se Robertu, prisilivši samu sebe, u nadi da će prikriti tugu koja
ju je izjedala iznutra. - Što misliš o njegovim planovima?
- Mislim da bi za njega bilo bolje da ostane ovdje - rekao je ozbiljno.
Kimnula je, izdahnuvši istinu: - Mjesto mu je u Engleskoj. Previše će mu
nedostajati obitelj. - Blagi osmijeh usjekao joj se među obraze. - Zajedno s
Londonom i svim nevoljama u koje ondje obično upadne.
U Robertovim očima bljesnula je pronicljiva iskra. - Nisam na to ciljao.
Odmaknuo se kako bi dopustio sljedećoj osobi da priđe Belle i čestita joj
dok je ona i dalje zbunjeno gledala u njega.
Nije na to ciljao? Ako ne Engleska, što...
- Oh - šapnula je iznenadno shvativši. Robertov suptilni komentar prožeo ju
je tihom toplinom koja je u njoj oslobodila maleni tračak nade.
Ne.
Udahnuvši duboko, zgnječila je sav neoprezni optimizam u sebi koji se
netom rasplamsao u njoj. Ništa dobro neće proizaći iz snova o tome što bi moglo
biti, a sama nikada ne bi mogla priznati istinu naglas: da više od svega želi
zadržati Quinna u Glenarvonu. S njom.
Sudbina kao da je čula njezine misli i gomila se razmaknula na jedan
prolazni ali dovoljno dug trenutak da je uspjela zamijetiti bljesak zlatne kose
pod visećim svijećnjacima na suprotnom kraju sobe.
Quinton.
Besprijekorno odjeven, nosio je najfiniju crnu jaknu i plavi prsluk od
brokata, koji je još više naglašavao bogatu zlatnu boju njegove kose i širinu
njegovih ramena. Mišićava bedra nazirala su se pod bijelim hlačama,
usklađenima sa snježno bijelom kravatom, koja je odvažno kontrirala ponoćno
plavoj boji njegovih očiju. Držao je čašu viskija u jednoj ruci dok je slušao
skupinu ljudi oko sebe, stojeći otmjeno s drugom rukom uvučenom u pojas na

135
 Knjige.Club Books

dnu leđa. Zračio je tihom samouvjerenošću. Savršen stav džentlmena koji je

točno znao tko je i što je htio.
Tijelo joj se refleksno opustilo u trenutku kada ga je ugledala. Dragi Bože...
toliko zanosno službena odijela, tako udobno ležerna stava. Naravno, stajao je u
skupini okružen ženama, no zaista, gdje bi drugdje Quinn stajao nego ondje gdje
će ga okružiti dame koje ga obasiplju pažnjom? Jednako kao što ga je i ona
obasipala svojom. Nasmijao se svojim blještavim osmijehom kako bi
sve osjetile potpuni učinak njegova šarma, kao da je svaka od njih bila najljepša
žena u prostoriji.
Nevaljalac kojeg je poznavala izrastao je u nešto veće i više ga nije gledala
kao vragolasta lupeža nego kao sposobna muškarca koji je postao. Kao istinski
partner i prijatelj s kojim bi mogla provesti svoj život.
Nekako, dok nije pazila, Quinton je pronašao put do njezina srca. I sada, kad
noću sklopi oči i sanja o mužu, sanja o njegovu šarmantnom osmijehu. Tihe
večeri ispred vatre za kojima je čeznula, bile su večeri s njim. Djeca koju je
zamišljala imala su njegov osmijeh i blještavo plave oči, njegovu zlatno plavu
kosu. I Quinn je bio taj o kojemu je maštala da je poziva u krevet,
jedini muškarac kojemu se ikada htjela potpuno predati.
Usred smijeha, Quinn je podigao pogled prema njoj i uhvatio je kako ga
gleda s drugog kraja sobe. Drhtala je naelektrizirana njegovim tamnim očima i
pogledom grabežljivca, koji je odisao nevjerojatnom posesivnošću. Držao ju je
zatočenom pod svojim pogledom nekoliko desetaka srčanih otkucaja, no samo
jedan bio je dovoljan da njezino iznemogne. Kao da ih je spajala svilena vrpca,
jedna obavijena oko nje koja ju je činila dijelom njega, kao i njega dijelom nje.
Nije se mogla prisjetiti kako je bilo nemati poveznicu s njegovom snagom i
toplinom. Dok je duboko i treperavo udisala, osjećala je kako je prožima nalet
emocija i tada je znala, bez sumnje...
Voljela ga je.
Zatim se masa ljudi ponovno spojila i on je nestao.

***

Quinn je zakoračio na terasu i duboko udahnuo svjež noćni zrak kako bi se

pribrao. Dragi Bože. Stajati čak i na suprotnoj strani prostorije od Annabelle bilo
je preopasno i preblizu. Rukom masirajući napeti čvor, sada već trajno uglavljen
na zatiljku, povukao se u sjenu blizu balustrade i okrenuo leđa dvorcu.
Održavajući razmak, mogao ju je vidjeti kroz francuska vrata, promatrati kako
se smiješi gostima. Tijekom prošlog tjedna postajalo je sve teže držati se podalje
od nje. A večeras je to bilo pravo mučenje. Vidjeti je tako lijepu u mekoj čipki
od satena, čija je blještavost zasjenila čak i svijeće na visećim svijećnjacima,

136
 Knjige.Club Books

znati koliko ga je trebala i koliko ih je to svakom minutom dovodilo bliže

ponoći, sjećati se njezinih slatkih poljubaca i njezina meka dodira...
Kriste. Izdahnuo je frustrirano. Ako ne bude oprezan i nekako završi nasamo
s njom večeras, nije bio siguran da će se moći zaustaviti da je ponovno ne
poljubi. Ili ne dodirne. A ako to učini, nije bio siguran da će se moći zaustaviti
od toga da učini apsolutno sve da je spasi. Uključujući i pristanak na njezinu
bračnu ponudu.
Robert mu se pridružio kod balustrade. Slijedio je Quinnov pogled kroz
francuska vrata i tiho komentirao kako ih nitko ne bi čuo: - Štrebelle je prava
ljepotica.
Više od ljepotice. Večeras je jednostavno sjala.
- Da, jest.
- A ti si prokleta budala.
Quinn je skupio oči, stisnuvši šake. Nije očekivao da će večeras morati
istući brata, ali bio je dovoljno frustriran da učini upravo to. I pritom neizmjerno
uživa u tome.
- Ostavi to na miru.
Robert mu je uputio pogled ispod oka. - Jesi li ti ostavio Belle na miru? - A
zatim, kada Quinn nije odgovorio, dodao je: - Nisam ni mislio.
Quinn se okrenuo prema njemu. - Ne tiče te se ovo.
- Ti si mi brat i Belle mi je draga. Stoga, naravno da me se tiče. - Izvukao je
cigaru iz unutrašnjeg džepa prsluka, odgrizao vrh i pljunuo ga preko ograde.
Suosjećajno i zabrinuto slegnuo je ramenima. - Što još uvijek radiš ovdje,
Quintone? - Zapalio je cigaru na obližnjoj svjetiljki. - Trebao si biti na brodu za
Ameriku još prije tri tjedna.
Vraški dobro pitanje od kojega mu se čvor na zatiljku samo još jače stegnuo.
- Pokušavao sam pronaći način da pomognem Annabelle.
Robert je uvukao dim cigare, od čega se njezin vrh užario u sjeni balustrade.
- Osjećaš li nešto prema njoj?
- Naravno. - Prisilio se na ležeran ton glasa kako bi prikrio zbunjenost koja
je upravo proizlazila iz osjećaja koje je gajio prema njoj jer su iz dana u dan, što
bi više vremena provodio u njezinu društvu, postajali sve skrovitijima dok više
ne bi znao što misliti o odlasku u Ameriku i ostavljanju nje ovdje. - Ona je stara
prijateljica.
- Pa, onda nisi samo prokleta budala. - Robert ga je pogledao ravno u oči
dok je držao cigaru među zubima. - Još si i vraški loš lažljivac.
Tu je već prešao granicu. - Roberte, upozoravam te...
- Vas dvoje ste mnogo toga, ali niste prijatelji. - Robertov se pogled
smrknuo. - Barem ne više. Zar ne, Quinne?

137
 Knjige.Club Books

Slegnuo je ramenima pod težinom bratove zabrinutosti i vlastite zbunjenosti

u vezi s Belle. - Ne - priznao je tiho - nismo.
- Onda? Hoćeš li je zaprositi večeras?
Kroz vrata je vidio kako se Belle smije na nešto što je jedan od uzvanika
rekao. No čak i ovako udaljen, mogao je vidjeti da joj je smijeh bio usiljen i prsa
su mu se stegnula od nevidljive boli s kojom se suočavala večeras.
- Nitkov poput mene? Nisam tip za pripitomljavanje.
- Jesi li siguran? - Robert se naslonio na kamenu ogradu, zamišljeno
proučavajući užareni kraj cigare. - Ona je nasljednica kojoj treba muž, a ti si
muškarac, kojem treba posjed. Meni se to čini kao savršeni par.
- Ja sam čovjek čija budućnost leži u Americi - ispravio ga je.
Ali ta je izjava stajala na tankim nogama, čak i on sam bio je toga svjestan.
Ista iritantna nelagoda koja bi ga odnedavno zamarala svaki put kad bi pomislio
na selidbu u Ameriku, obavila ga je i večeras punom snagom.
Robert je otresao pepeo s kraja cigare i pokazao prema dvorcu i vrtovima
koji su ga okruživali. - Zašto ne bi ostao ovdje?
- Ne mogu ostati u Engleskoj, svjestan si toga.
Ovdje bi ga prvo doživljavali kao vojvodina brata, zatim kao Carlislea,
nikada kao čovjeka koji je htio postati. Netko tko je uspio isključivo svojom
zaslugom. Znao je da će u Engleskoj ljudi uvijek sumnjati da je njegov uspjeh
rezultat bratovih veza i obiteljskoga bogatstva, a ne mukotrpna rada i intelekta,
iako si je sam morao priznati da se put u Ameriku sada više činio kao obveza, a
manje kao njegov san.
- Samo si deset milja udaljen od Škotske - Robert je tvrdio - najdalje što
možeš biti od Londona, a da si i dalje u Engleskoj. Još malo dalje i nosio bi kilt.
Sebastianov utjecaj raste, ali čak te ni sjena Trenta ne može dosegnuti ovako
daleko.
- Možda - nevoljko je priznao.
U ovih nekoliko tjedana koje je proveo u pograničju, počeo je razlikovati
vrste ljudi koji su živjeli ovdje. Oni žilavi i radišni poput Angusa Burnsa, kojima
su sjevernjačke zime pokazale istinu o životu - da čovjekova vrijednost proizlazi
iz njegovih sposobnosti, a ne iz dodijeljene životne pozicije. Ako bi mu
bilo koje mjesto u Engleskoj moglo pružiti priliku da se dokaže, onda je to bio
sjever.
No ocu je ipak obećao Ameriku. - Ali ondje me čeka zemlja.
Robert je govorio kroz zube kojima je držao cigaretu: - I ovdje te čeka
zemlja.
Odmahnuo je glavom. - Želim mjesto gdje mogu biti dio promjene vlastitim
naporima i vlastitim upravljanjem.

138
 Knjige.Club Books

- I ovim imanjem možeš sam upravljati i pokrenuti sve Belleine planove za

mjesto i unaprjeđenje posjeda. A ovdje se dobro uklapaš. Sumnjam da bi se tako
uklopio i u Americi. - Cigarom je gestikulirao prema dvorcu, imanju i
nevidljivim planinama u daljini. - Pogledaj oko sebe, Quintone. Sve što želiš je
upravo ovdje... I predivna žena s kojom možeš to sve podijeliti.
- Ne sve. - Posjed će uvijek pripadati Belle, ne njemu. Bez obzira na to što
stoji u zakonu o vlasništvu koje je stečeno brakom, ovo će mjesto uvijek biti
njezino, srce i duša imanja pripadat će samo i isključivo njoj. Istina, htio je biti
poput svog oca, čovjek koji nikada ne bi zlorabio svoju nadmoć, prava i
povlastice nad svojom ženom i domom. Ali Quinn je također znao da će ga
kopkati to što je ušao u brak kao neravnopravan partner.
Što se tiče Annabelle... čovjek se ne može podati takvoj ženi i otići
nepovrijeđena srca.
Okrenuo se od francuskih vrata. - Asa Jeffers me treba. Obećao sam ocu da
ću se brinuti o njemu i njegovoj ženi. - Nije htio odustati od toga premda mu je
pomisao na to da napusti Belle svakim danom postajalo sve teže prihvatiti. -
Amerika je put koji je otac htio za mene.
- Da. Jer je znao koliko ti je smetalo to što si treći sin. Zato što je znao da će
ti trebati način da se dokažeš dalje od obiteljskog utjecaja i titule. Zato što je
znao da te život u vojsci ili Crkvi nikada ne bi zadovoljio jer želiš zarađivati
radom svojih ruku.
Robert je položio ruku na Quintonovo rame i tiho dodao: - Zato što je htio
da budeš sretan.
Grižnja savjesti ponovno je zaorala Quinnovim trbuhom. Buka proslave
utišala se oko njih, a meki večernji zrak omogućavao je prikladan predah od
zagušljive vrućine i preslatkog mirisa svijeća od pčelinja voska koji se širio kroz
prenapučene plesne dvorane. Svi su gosti nestrpljivo iščekivali Belleino
proglašenje zaručnika te ujedno i kraj neizvjesnosti.
Svi osim njega.
- Otac je mislio da će ti Amerika pružiti priliku za sreću, zato je to
organizirao - rekao je Robert ozbiljno. - No Jeffers te ne treba. Nema sinova, ali
ima uspješne zetove koji mogu preuzeti farmu ili prihvatiti njega i njegovu ženu
u svoj dom u slučaju da ne žele obrađivati zemlju. Nisi mu potreban. On je
potreban tebi. Zato je otac želio da odeš u Charleston. Razumio je taj dio tvoje
naravi bolje nego ti sam.
Ganut zabrinutošću u Robertovu glasu, Quinn je polako podigao pogled i
pogledao ga u oči.
- Ti imaš potrebu biti potreban, Quintone - Robert je nastavio tiho. -
Oduvijek si je imao. Sve smicalice koje smo planirali kao dječaci, sve nevolje u
koje su nas one uvalile... ti si oduvijek morao biti u središtu toga. Svako
natjecanje i oklada koje si izveo bili su zato što je nekome drugome trebalo da ih

139
 Knjige.Club Books

provedeš u djelo, bilo da osvojiš novac ili samo radi dobre zabave. Otac je
znao to o tebi. Želio je da imaš mogućnost dokazati se vlastitim zaslugama, ali
jednako je tako znao da ćeš biti sretan započeti novi život jedino ako budeš imao
nekoga tko će moći ovisiti o tebi, tko će trebati tvoju pomoć.
Brat mu je zašutio na trenutak kako bi proučio svjetleći vrh cigare na isti
način na koji je to i otac uvijek činio kada je pušio u blagovaonici nakon što bi
dame otišle. Quintonova prsa šuplje su odzvanjala od uzburkanih uspomena.
- Zato si bio izvrstan u nadzoru posjeda kao agent kada je Sebastian
naslijedio imanje - Robert je nastavio tiho. - Zato što si ondje bio potreban.
Nitko drugi to nije mogao i zato si bio uspješan u tome. To je i razlog zašto si ti
bio taj koji je toliko vremena proveo brinući se o majci nakon što je otac
preminuo. Zato što te trebala.
Quinn je pogledao u stranu suznih očiju. Stisnuo je zube od boli koju je još
uvijek nosio zbog majčine tuge. Uvijek će je i nositi.
- I još si uvijek ovdje, na nekom pašnjaku, Bogu iza nogu, u pograničju, zato
što te Belle treba.
Srce mu je preskočilo i Quinn je naglo podigao pogled prema bratu. Je li
Robert bio u pravu?
- Ne moraš više ići u Ameriku. Imaš sve što ti je potrebno da budeš sretan
ovdje. Samo to moraš prihvatiti. - Robert mu je uputio suosjećajan pogled. -
Otac je želio da budeš sretan bez obzira na to gdje završiš. - Zastao je. - Čini li te
Belle sretnim?
Quinton je priznao, naglo uvukavši dah: - Da. - To je bila prava istina.
Nikada nije bio sretniji nego u posljednja tri tjedna s Belle. - Veoma.
- Onda ostani ovdje, kamo i pripadaš.
Olovni uteg spustio mu se na prsa. Iskušenje kojim ga je Robert mamio bilo
je gorko-slatko.
No nije ga mogao prihvatiti.
- Idem u Ameriku kao što sam planirao - ponovio je, iako ga je ovoga puta
ta izjava ostavila žednim za dobrano žestokim pićem.
Robert je šutio dulje vrijeme, a zatim je tiho odgovorio: - A ja idem u
London. - Otresao je pepeo sa cigare. - Sutra ujutro.
Quinn se ukočio na novost. Pozdravljao se s bratom mnogo ranije nego što
je očekivao. - Mislio sam da ćemo jahati zajedno do Liverpoola kako bi me
otpratio.
S tom je mišlju shvatio kako je vrlo izgledno da se neće godinama vidjeti s
bratom. Ako se uopće više ikada i vide. Naposljetku, većina ljudi koja prijeđe
Atlantski ocean to čini u jednom smjeru.
Uistinu nije imao pojma kada bi se mogao vratiti. Majka bi mu vrlo
vjerojatno mogla preminuti prije nego što se vrati, s obzirom na svoje godine,

140
 Knjige.Club Books

zbog čega mu je u tajnosti bilo drago da se Sebastian oženio Mirandom, kako bi

ublažio udarac Quinnova odlaska, dajući njihovoj majci novu kćer za koju se
može brinuti. Samo je Bog znao kada će ponovno vidjeti Josie i svojeg nećaka
i nećakinju ili koliko će još djece ona i Chesney imati dok njega ne bude. Seb i
Miranda bit će preplavljeni djecom; bio je siguran u to zbog načina na koji su
njih dvoje zurili jedno u drugo. A Robert će dobro iskoristiti vlastite poslovne
napore i postati bogati trgovac. Zapravo je već dobrano bio na tom putu.
Kada bi Quinn i došao u posjet za nekih pet godina, bilo bi toliko pripadnika
Carlisleove obitelji koji trčkaraju oko Blackwood Halla i Chestnut Hilla da ih
nikako ne bi mogao sve pobrojiti. I svi oni toliko bi mu jako nedostajali kada bi
ponovno otišao.
Robertov pogled bio je usmjeren prema tlu dok je petom strugao pepeo o
kamenu ogradu terase. - I ja sam mislio da ću te otpratiti. Ali nešto poslovno mi
je iskrsnulo. Primio sam poruku danas poslijepodne. Napokon su se isplatila ona
trgovačka ulaganja u Indiju koja sam poduzeo. Brod je pristao u Greenwichu
prije tri dana i želim biti u Londonu kad roba bude na dražbi. - Zastao je kako bi
duboko i drhtavo udahnuo. - To je to, Quinne. Prilika koju sam čekao, a koja bi
se vrlo lako mogla pretvoriti u partnerstvo s velikom trgovačkom tvrtkom.
Mogla... Morila ga je briga. - Zna li Sebastian što planiraš?
Robert se skamenio samo na trenutak, no Quinn je i to uspio primijetiti. Bili
su braća; naravno da je primjećivao sve kod njega. Nije li kao dječarac želio išta
više nego da bude baš kao Robert? Divio se bratu jednako kao što dječaci danas
idoliziraju slavne boksače.
- Ne i ne želim da zna. Ne još. Ako se planovi razviju kao što se nadam da
hoće, onda ću moći započeti uspješan život poput tebe, ali u civiliziranoj zemlji.
- Robert mu je uputio posljednji pogled koji je govorio da se drži svoga posla. -
Reći ću mu ubrzo, ali ja ću mu reći. Ne ti.
Iako su Robertova uvjeravanja ublažila Quinnove sumnje, nisu ih i obrisala.
Doduše, poučen iskustvom - iz nekoliko krvavih nosova - znao je da mu je bolje
da se ne upliće u bratova posla. Osim toga, imao je vlastite nevolje s kojima se
morao nositi... a jedna je bila izričito tvrdoglava, neobjašnjivo primamljiva.
Nevolja medenih očiju, da bude precizan.
- Kad je već riječ o Sebastianu - Robert je komentirao posegnuvši u
unutrašnji džep kako bi izvukao pismo. - Ovo je stiglo prije nekoliko minuta iz
Blackwood Halla za tebe.
Srce mu je propalo u pete jednim otkucajem dok je preuzimao pismo.
Odgovor za njegov prijedlog o kupnji Glenarvona. Stigao je u tili čas.
Quinn je promrmljao zahvalu, uspijevajući se nekako suzdržati da odmah ne
otvori pismo. Belleina posljednja nada leži u toj poruci.
- Odlazim odmah ujutro - Robert mu je rekao. Zaigrani osmijeh proširio mu
se licem. - Nakon večeras, naše usluge intervjuiranja više neće biti potrebne, na

141
 Knjige.Club Books

čemu je teta Agatha zasigurno zahvalna samom Bogu. - Zatim, okrznuvši se

ramenom o Quinna, smijeh mu je iščeznuo. - Ako ideš u Ameriku, trebao bi
otići sa mnom.
- Želim ostati malo dulje kako bih se uvjerio da je sve u redu s Belle.
Obećao je da će je zaštititi i namjeravao je to provesti u djelo.
- Neće joj biti potrebna tvoja pomoć u vezi s time.
Quinn je odmahnuo glavom. - Kontakti i vjerodajnice mogu biti
komplicirani. Trebat će nekoga tko...
- Quintone. - Stariji brat prostrijelio ga je mrkim pogledom. - Nakon večeras
više joj nećeš biti potreban.
Robertove riječi bile su poput udarca u trbuh.
Quinn mu je okrenuo leđa kako bi se naslonio na ogradu i gledao prema
mračnom vrtu dok mu se nije vratio dah. Znao je da će ova večer doći, znao je
da će se ona odlučiti za udaju... Ali duboko u svojoj nutrini nije bio istinski
spreman odjahati i ostaviti je ovdje.
No što mu je drugo preostajalo?
Robert ga je tupo upitao: - Voliš li ju?
Quinn je duboko udahnuo, uravnotežujući disanje kako bi ugušio buntovnu
konfuziju emocija, koja je vladala njime još od noći kada je tek došao i ponovno
ugledao Belle, a zatim je priznao: - Ne znam.
Razočarano odmahujući glavom, Robert je ugasio cigaru o balustradu, a
zatim je bacio preko ograde u tamni vrt. - Pa, bolje ti je da to otkriješ, i to
uskoro. Jer će se Belle obećati nekome drugome za manje od dva sata. -
Odgurnuvši se od ograde, krenuo je prema francuskim vratima, gledajući prema
bratu preko ramena. - Nadao sam se da ćeš to biti ti.
Vrata su se zatvorila za njime, pretvarajući buku zabave iznutra u zatomljeni
žamor.
Quinn je čvrsto sklopio oči. Prokletstvo. Što je Robert točno htio od njega?
Zar ne shvaća nemogućnost onoga što je tražio od njega? Imao je dogovor s
Asom Jeffersom i njegovom ženom da će im dopustiti da ostanu na zemlji gdje
su stanovali već desetljećima. I obećao je svome ocu, posljednje obećanje koje
mu je dao u danima pred nesreću koja mu je oduzela život. Kako ga je mogao
prekršiti? I zbog kojeg razloga - žene? Što bi mu otac rekao na to?
Dovraga, pa zaslužio je priliku da se dokaže! Marljivo je radio da zasluži tu
priliku za novim životom, dalje od Engleske i svih poteškoća koje je titula
vojvodina sina nosila sa sobom. I prezime Carlisle. Život će biti mnogo
jednostavniji u Americi, gdje nitko ne mari za titule niti bi itko tvrdio da su za
njegov uspjeh zaslužne obiteljske veze. Ostati ovdje, gdje su svi sumnjali u
njega, bilo bi puno teže. Ovdje se neuspjeh očekivao, a za uspjeh je bila
zaslužna obitelj, a ne vlastiti trud.

142
 Knjige.Club Books

Dah mu je zastao od iznenadne pomisli. Zar je zbilja želio lagan život? To

bi predstavljala Amerika u usporedbi s Engleskom.
Prostrijelila ga je još gora misao: je li lagana budućnost ono što je njegov
otac imao na umu za njega kada ga je poticao da napusti Englesku? Za Boga
miloga, čak se i kupnja zemlje obavila bez njega. Njegov je otac sve uredno
organizirao i još mu to uručio u ruke kao poklon.
Ako bi to bio život u Americi, je li Robert bio u pravu? Bi li bilo bolje za
njega da ostane ovdje? Osim što bi ostanak značio i to da bi se morao oženiti s
Annabelle. Bi li ikada mogao dopustiti Belle da zauzme mjesto u njegovu srcu
ili samome sebi mjesto u njezinom? Jer ljubav je prolazna. Uvijek. To je bila
posljednja lekcija koju ga je naučio brak njegovih roditelja. Lekcija koju je
naučio na teži način.
Ljubav... jedina stvar koju je obećao da si neće dopustiti.
Ali mogao bi joj pomoći oko Glenarvona.
Otvorio je omotnicu, stojeći skamenjeno, dok je čitao Sebastianov neuredni
rukopis. Zatim je zgužvao pismo, bacio ga na tlo, okrenuo se na peti i krenuo
prema unutra.

***

- Dame i gospodo! - zazvao je Ferguson uzdignute glave pa se isprsio pod

kričavim prslukom koji je nosio kao glavni domaćin.
Annabelle se smiješila. Obožavala ga je kao i svu ostalu poslugu u
Glenarvonu. Prožeo ju je novi nalet krivnje sjetivši se što bi im se sve moglo
dogoditi u samo jednom kratkom tjednu. Oni koji nisu imali dovoljno godina da
bi bili umirovljeni, bili bi preseljeni na druge posjede u vlasništvu obitelji
Ainsley, a nekoliko njih pošlo bi s udovicom u stan u Londonu. A i ona zajedno
s njima ako ne prihvati ponudu sir Harolda.
Naravno, zaruke su bile očekivane. Svi su gosti pretpostavljali da će
odabrati njega, a i sâm Harold bdio je nad njom čitavu večer.
Kao da je već obavila priopćenje kojim je brak postao neizbježnim. Svi su
gosti bili sretni zbog nje.
No ona je bila potpuno očajna. Unatoč svoj svojoj odlučnosti da izbjegne
brak iz koristi u kojemu nema ni malo ljubavi i koji bi mogao završiti poput
braka njezinih roditelja, upravo je u takvu budućnost trenutačno gledala. Ironija
je bila gorka.
Ferguson je kucnuo štapom o mramorni pod, ponosno najavivši: - Prvi
valcer večeri!

143
 Knjige.Club Books

Orkestar je udario početne tonove, od kojih ju je svaki probadao. Bila je

toliko zaposlena pozdravljajući goste i zahvaljujući im na ljubaznim čestitkama
da nije ni primijetila da je ples započeo.
Netko ju je s leđa uhvatio za lakat.
Srce joj je poskočilo u grlo. Quinton! Nasmijana od uha do uha, okrenula
se...
- Sir Harolde. - Dah joj je bolno zapeo usred udisaja na njegov prizor, grudi
prazne od razočaranja. No njezin lažni osmijeh ni u jednom trenu nije posustao,
čak ni dok joj je srce tonulo prema tlu.
- Počinje valcer. - Ozaren smiješkom, gestikulirao je prema središtu plesne
dvorane širokim pokretom ruke, uvjeren, kao i svi ostali u dvorani, da će upravo
njega odabrati u ponoć. A bez boljeg udvarača na vidiku, imao je i dobar razlog
za to. - Hoćemo li?
- Naravno - šapnula je.
Poveo ju je naprijed. Zauzeli su položaj dok su dvoranom odzvanjali prvi
plesni tonovi. Belle je duboko udahnula dok ju je sir Harold vodio u valceru,
najednom svjesna da nikada prije nije s njime plesala i da ne zna što može
očekivati.
Ono što je otkrila je dosada.
Oh, Harold je doista bio dobar plesač, poznavao je korake, precizno ih
izvodeći. Ali valcer ju je podsjećao na slušanje glazbenog recitala nekoga tko
nije želio svirati. Tehnički precizno, ali potpuno bez angažiranosti. I strasti. Ali
barem nije pokušavao razgovarati s njom, stoga nije morala lažirati
zainteresiranost, zajedno s osmijehom. Ne bi to mogla izdržati.
I tako su plesali, vrteći se po dvorani... neprirodno, neugodno, tiho. Jezivi
tonući osjećaj u utrobi govorio joj je da im brak neće biti drukčiji od ovoga.
Neprirodan. Neugodan. Zastrašujuće tih.
Harold je iznenada zastao u središtu dvorane.
Ustuknuvši od iznenađenja, zaustavila se naglo kako se ne bi zabila u njega.
Ostali parovi razbježali su se oko njih, nastavljajući plesati, no istežući
znatiželjne vratove kako bi mogli vidjeti što se događa. Uključujući i Belle, koja
se podigla na prste da pogleda preko ramena ne bi li vidjela...
Quinton.
Nacerio joj se. - Mogu li se ubaciti?
Zjenice su joj se proširile. Nikada prije nije svjedočila prekidanju plesnog
para na ovaj način - oh, to se jednostavno nije radilo! No to je bio Quinton -
blještava, zlatno crna kontradikcija, dovoljno drska da ih prekine. I srce joj je
poletjelo.

144
 Knjige.Club Books

- Odlazi, Carlisle - prijeteće je promrmljao Harold, i dalje se smiješeći kao

da su on i Quinton stari prijatelji kako bi ublažio znatiželjne oči uperene u njih. -
Plešem valcer sa svojom zaručnicom.
- Nisam još pristala na to - Belle ga je podsjetila, udaljavajući se.
- Ali hoćeš. - Možda jest dopustio Quinnu da ih zaustavi u koracima. No
Harold nije odustajao od nje. I dalje je držao njezinu ruku čvrsto u svojoj dok
mu je desna ruka posesivno odmarala na dnu njezinih leđa. - Uskoro će ponoć i
morat ćeš se izjasniti ako želiš zadržati svoj dom - dodao je, smješkajući se
svisoka. - Ja sam ti najbolji izbor i toga si zasigurno svjesna.
Bio je u pravu.
Teško je progutala da pod kontrolom održi mučninu koja je ključala u
njezinoj utrobi od pomisli da se mora udati za njega. Oh, povratit će pred svima
u dvorani!
- Razlog više da mi dopustiš plesati s njom. - Quinnov šarmantan osmijeh
samo je još više zasjao dok je dobronamjerno tapšao Harolda po ramenu iako je
Belle pretpostavljala da bi ga trenutno najviše volio nokautirati. - Ako će već biti
tvoja do kraja života, onda mi barem možeš dopustiti da budem s njom
večeras. Za jedan posljednji ples sa starom prijateljicom.
Ako. Belle je stegnulo u grudima toliko jako da se trznula. Quinn se još
uvijek nadao da će odbiti sir Harolda. No mogao je hvatati vjetar kapom što se
nje tiče, imalo bi jednaki učinak.
- Ne možeš je imati, Carlisle - Harold je siktao. Svima ostalima djelovalo je
kao da dvojica muškaraca srdačno razgovaraju, no među njima je tinjala
opipljiva napetost. - Niti sada niti ikada.
Quinnovim očima zabljesnula je mračna i posesivna iskra, a Belle je dah
zastao u grlu. Isti takav izraz lica imao je i prije šest godina u vrtu sv. Jakova,
netom prije nego što je premlatio Burtona Williamsa. Zar su njih dvojica bili
dovoljno odvažni da razmijene udarce usred plesne dvorane?
Osjetila je kako se Haroldova ruka skuplja u šaku na dnu njezinih leđa.
Zaboga, očigledno su obojica upravo toliko odvažni!
- Molim vas, nemojte praviti probleme, obojica - korila ih je, a zatim se
okrenula Haroldu. - Uostalom, ionako ne voliš plesati. Quinn bi ti učinio uslugu
time što bi plesao sa mnom.
Quinn ju je odmjerio lukavo. - U redu. Završi prokleti valcer, Carlisle. -
Hirovita ljutnja vidljivo je prožela sir Harolda iako se Belle pitala zbog čega je
bio više bijesan: gubitka samog valcera ili gubitka valcera od Quintona.
Prepustio ju je Quintonu, naklonivši se šturo nad njezinu ruku i poljubivši
njezine prste uz izopačeni osmijeh. - Naposljetku, imat ćemo svaku večer do
kraja naših života da plešemo zajedno.

145
 Knjige.Club Books

Zapanjena njegovom implikacijom, Belle je istrgnula svoju ruku iz njegove.

Harold se okrenuo na petama te se pokušao dostojanstveno uputiti prema rubu
dvorane, a ne kao trenutni gubitnik u neobičnom suparništvu dvojice muškaraca.
- Hoćemo li? - pitao je raširenih ruku.
Belle je nesigurno zurila u njega.
Trebala je odbiti promjenu partnera i jednostavno otići. Ostaviti ga nasred
plesne dvorane bilo je najmanje što zaslužuje jer se umalo opet potukao zbog
nje i potencijalno joj ponovno uništio život, gaseći i posljednji tračak nade koju
je imala za spas Glenarvona.
No nije se mogla natjerati otići jer je sirenskom zovu njegova zagrljaja bilo
nemoguće odoljeti, čak i za samo pola valcera.
Zauzela je položaj, a on ju je lagano zavrtio u korake. Plesali su s lakoćom i
besprijekorno, kao da je stvorena da bude u njegovu naručju i prati njegovo
vodstvo. Glatko, graciozno... magično.
Zagledala se u njegove oči dok ju je s lakoćom okretao po dvorani.
Držao ju je bliže nego što je trebao, milujući je rukom po dnu leđa, gotovo
neprimjetno, no bila je bespomoćna da ga zaustavi. Njezina svjesnost o njegovu
krutom tijelu samo se izoštravala svakim okretom i uvijanjem njezine suknje
oko njegovih nogu. Prepoznatljiva čežnja koju je oduvijek bio u stanju probuditi
u njoj, procvala je električnim trncima koji su je prožimali sve do vrbova prstiju
dok je držao njezinu ruku u svojoj. Duboko je udahnula njegov opojni, muževni
miris duhana i arome porta, od čega joj se vrtjelo u glavi dok su plesali zajedno.
Njegovo cijelo biće toliko je preplavilo sva njezina osjetila da je počela drhtati.
Prožeta čežnjom i frustracijom od njegove blizine i svjesna pozornosti
publike oko njih, više ni trenutka nije bila u mogućnosti podnijeti vrućinu
njegova proždrljiva pogleda.
- Quintone - izdahnula je molećivo šapnuvši, tražeći milost.
- Tražit ću te posljednji put, Belle. - Stisnuvši njezine prste u svojoj ruci,
poslao joj je impuls koji je hirovito pojurio prema njezinim grudima. - Nemoj se
udati. Teta Agatha pobrinut će se za tebe. Pružit će ti siguran dom bilo gdje, ako
ne ovdje, onda u Londonu.
Slegnula je ramenima. Bila je toliko iscrpljena boreći se u ovom ratu.
- Prekasno je. - Emocionalno iscrpljena, tužno je odmahnula glavom. -
Usred smo zaručničke zabave.
- Tvoje rođendanske zabave - ispravio ju je oštro. - Još se nisi izjasnila. Još
se možeš predomisliti.
- Ne mogu. - S još samo jednim tjednom do roka nije joj preostalo dovoljno
vremena za odgodu. Večeras je morala proglasiti zaručnika kako bi imala
dovoljno vremena za planiranje vjenčanja i za pregovore o bračnom ugovoru.
Večeras je jednostavno unaprijed određen zaključak onoga za što su ionako svi

146
 Knjige.Club Books

već znali da je neizbježno. Svi osim Quinna, očigledno. - Nemam dovoljno

vremena.
- Ne radi to, Belle. Nemoj se okovati za čovjeka koji...
- Quintone, prestani! - Sklopila je oči na trenutak, no čak i tako mogla je
vidjeti njegovo zanosno lice, zabrinutost za nju u njegovim očima, od koje je
oštra bol u njezinim grudima boljela samo još žustrije. Zato što zabrinutost nije
bila dovoljna da joj sačuva dom, izbavi je od braka koji nije željela ili očuva
njezino srce od njega samoga, od jedinog muškarca za kojega se željela udati.
Jedinog muškarca kojega je voljela. - Molim te... ne možeš mi više pomoći.
- Vraga ne mogu - zarežao je.
- Pusti to, Quintone - izdahnula je ne mogavši pronaći glas od straha da ne
zajeca. Goruća pustoš u njezinim grudima bila je nesnošljiva. - Pusti me.
Orkestar je zasvirao posljednje note i završio valcer. Oklijevajući se izvukla
iz njegova naručja i mehanički se naklonila. Okrenuvši se, zakoračila je u
suprotnom smjeru od njega, trepćući kako bi izoštrila pogled zamućen suzama,
još uvijek držeći osmijeh čvrsto na mjestu.
Progurao je ruku kroz njezin lakat i zakoračio s njom kako bi je otpratio s
plesnog podija. Drhtala je od njegova dodira. Usudila se prikriveno pogledati u
njega. Od njegova kruto odlučnog izraza lica zastao joj je dah. Čeljust je držao
čvrsto stisnutom, gledajući ravno naprijed, kao da se nije mogao natjerati
pogledati u nju.
- Neću odustati, Belle - obećao je dubokim, intenzivnim glasom. Prisilila se
na još širi osmijeh iako joj je srce iznutra pucalo. Bila je gotovo ponoć.
- Možda bi trebao.
Oklijevao je, a zatim rekao tiho: - Sebastian mi je pisao.
Spotaknula se. Uhvatio ju je i pojačao stisak oko njezine ruke, držeći je
uspravnom čak i dok se okretala kako bi mu uputila zapanjeni pogled. Nova
nada procvala je u opustošenoj pustinji u koje se njezino srce večeras pretvorilo.
- Zato sam kasnio na valcer - obavijestio ju je šturo. - Njegov je odgovor
stigao netom prije početka plesa.
Zadržala je dah, iščekujući odgovor na iglama.
- I?
- Voljan je pomoći otkupiti Glenarvon.
Olakšanje ju je obavilo poput vihora, od čega su joj koljena zaklecala.
Zasigurno bi pala na pod da nije bilo Quinnove snažne ruke koja ju je
pridržavala.
- O, hvala Bogu - odahnula je, ne mogavši govoriti glasnije od turbulentna
naleta emocija koje su se izlijevale iz nje. Odgovor na njezine molitve stigao je
u posljednjem trenutku... Ali zašto Quinn nije bio sretan zbog nje? Zašto je
izgledao tako ljuto? Zastala je od jeze koja ju je obavila iznutra.

147
 Knjige.Club Books

- Quintone?
- Voljan je uložiti pola novca - promrmljao je, a čeljust mu se napregnula
toliko žestoko da su mu mišići plesali na vratu. - Deset tisuća funta.
- Pola? - ponovila je, očajnički se moleći da ga je pogrešno čula. Jednako
tako je mogao ponuditi jednu funtu, toliko je razlike to činilo. Srce joj se
raspuknulo na mjestu. Prislonila je šaku na grudi kako ne bi zavrištala. - Onda
mi nije ni malo pomogao.
- Želi da ja smognem ostatak - dodao je pa je ponovno uhvatio za ruku i
vodio prema naprijed dok se šaputanje rasplamsavalo oko njih.
Odmahnula je glavom, toliko zamućena vida da je jedva vidjela pod ispred
sebe.
- Ne možeš.
- Imam dovoljno novca - rekao je kroz zube.
- Treba ti taj novac za Ameriku - šapnula je dok se nemilosrdna težina
spuštala natrag na njezina krhka ramena. Nije znala što ju je držalo od toga da se
ne strmoglavi na pod.
- Imam dovoljno novca, Annabelle - ponovio je ozbiljno. - Nećeš se morati
udati.
- Ne, neću ti dopustiti.
Da joj se srce nije već raspuknulo, zapjevalo bi od njegove ponude. Umjesto
toga, tuga je zacrnila njezinu nutrinu.
- Amerika je tvoj san i želim da ga ispuniš.
- Dovraga, Belle...
- Ne! - izbacila je kroz kašalj. - I molim te, nemoj to ponovno spominjati.
Dragi Bože, ne može više to podnijeti! Doći ovako blizu samo da joj se nada
opet raspline... Malo je bilo potrebno da je dokonča.
Došli su do lady Ainsley i prekinuli svoju prepirku. No, prepoznala je sjaj u
njegovim očima koji je značio da je rasprava daleko od završene.
No jednom kada otkuca ponoć i kada proglasi zaručnika, više neće biti ni
važno.
- Jesi li dobro, dušo? - Lady Ainsley namrštila se od brige, majčinski joj
stisnuvši ruku.
Belle je kimnula, ne vjerujući samoj sebi dovoljno da progovori.
- Quintone. - Lady Ainsley skupila je oči pogledavši prema njemu.
No, umjesto optužbe, Belle kao da je čula primjesu zadovoljnog divljenja u
grofičinu glasu dok ga je korila: - Zar i inače kradeš partnere usred plesa?
- Nije bila baš neka krađa - šalio se, ali Belle je mogla osjetiti da mu nije
bilo do šale. Naposljetku, poznavala je njegove zafrkantske metode bolje od
ikoga. - Samo sam je dopratio natrag.

148
 Knjige.Club Books

A jedino što je Belle htjela bilo je pobjeći. Sve što je ostalo od njezina srca
gorjelo je poput ugljena u šupljini njezinih prsa.
- Vragolane - korila ga je lady Ainsley zbog ubacivanja u valcer... ili zato
što ju je doveo natrag? Belle nije mogla biti sigurna ni u što dok je tuga zbog
njegova gubitka prijeteći čekala da je proždre. Zatim se grofica okrenula prema
Belle i izraz lica joj se smekšao.
- Uskoro ćeš morati proglasiti zaručnika. Hoćeš li to moći učiniti?
- Hoću - šapnula je, želeći da je bila odlučnija. Umjesto toga, obavijala ju je
jeza. Naizmjence se osjećala promrzlo i goruće te bi smjesta bila povratila da
nije već bila toliko rastresena da čitavu večer nije ništa pojela. Svaki otkucaj
srca i svaki djelić njezina bića vrištao je da kaže „ne“, da pobjegne... da se spasi.
Dovraga. Bačena je u pakao. I nije joj bilo spasa.
- Koga ćeš odabrati? - lady Ainsley upitala je tiho dok su joj oči bježale
prema Quinnu.
Sada, kad je trenutak napokon došao, Belle se nije mogla natjerati da to
verbalizira, kao da bi govorom tomu dala obličje. No je li imala drugog izbora?
Izgubiti jedini dom koji je imala ili...
- Udat ću se za sir Harolda - izdahnula je - ako moram.
Kroz nalet suza koje se više nije trudila skriti, Belle je vidjela Quinna kako
se skamenjuje, a zatim tiho okreće i odlazi.
Izašao je iz plesne dvorane, iskradajući se kroz otvorena vrata terase u
mračni vrt.
Gomila je navrla kako bi joj čestitala s još dobrih želja, odvajajući je od lady
Ainsley i gušeći je pri tome. Buka se vrtjela u njezinoj glavi, nekako
istovremeno otupljujuće i izazivajući mučninu. Osjećala se kao da tone, a nema
nikoga da je uhvati i zaustavi u padu...
Nikoga osim Quinna. Baš kako je cijelo vrijeme i pokušavao otkako je
došao.
Istina ju je udarila poput groma tolikom žestinom da joj je oduzela dah, od
čega je meki jecaj pobjegao s njezinih usana.
Nikada se neće moći obećati muškarcu kojega ne voli. Čak ni kako bi
spasila Glenarvon.
Bila je u krivu, tako u krivu! Koliko je samo glupa bila da je uopće i
pomislila da može pronaći sreću u braku samo kako bi očuvala nasljedstvo?
Kako se ne bi lecnula svaki put kad bi je muž dotaknuo. Ili zaustavila
neumoljive suze ako on ne bi shvatio koliko joj je značio njezin dom, čak i
nakon što je žrtvovala svoj život, svoje srce i dušu za njega? Kako joj dom ne bi
postao zatvor u takvim okolnostima?

149
 Knjige.Club Books

Naravno, dame su se svakodnevno udavale radi bogatstva i imanja, ne

mareći za ljubav. Ali ona nije bila jedna od njih. Ne u muškoj odjeći, sa svojim
knjigama i večernjim brčkanjem u jezercu. Nikada nije bila i nikada neće biti.
U tom trenutku bistrine shvatila je što je željela, što je morala učiniti.
Neka mi Bog pomogne. Odabrala je Quintona.
Dok joj je zaluđeno srce lupalo toliko jako da od pritiska u ušima nije mogla
čuti ništa oko sebe, progurala se kroz gomilu i potrčala van za njim u tamu.

***

Quinn je divlje opsovao dok je hodao prema stražnjem dijelu ograđenog vrta
kako bi se izgubio u sjeni. No čak i tako daleko mogao je čuti zabavu, prigušenu
i udaljenu, no dovoljno glasnu da ga izludi.
Prokletstvo. Prošao si je kroz kosu drhtavom rukom.
Belle će se udati za Bletchleya. I nije postojalo ništa što je mogao učiniti da
je zaustavi, osim da uleti natrag unutra i osramoti je pred svima. Time bi joj
uništio i zaruke i bilo kakve šanse da ostane u svom domu. Osim toga, istog
trena kada bi progovorio, svi bi pomislili jednu stvar - da želi Belle za sebe.
Ono što je uistinu želio bilo je da Belle bude sretna kako bi mogao otići u
Ameriku bez osjećaja krivnje da se obvezala na brak bez ljubavi. To je bilo sve.
Ta nije i sam bio zaljubljen u Belle.
Zaljubljen u Belle? Smiješno! Ona je bila Štrebelle, zaboga! Nije je volio.
Ne bi si dopustio da je voli, baš kao što si ne bi dopustio da voli bilo koju ženu.
No tu mu je odluku postalo sve teže održavati.
Izdahnuo je frustrirano. Štreberica anđeoska srca. Želio ju je zaštititi s
tolikom odlučnošću kakvu do sada nikada nije osjetio.
Ipak, upravo to nije uspio učiniti i za samo sat vremena stajat će pokraj
Bletchleya, obznanjujući planove za vjenčanje.
Opsovavši, udario je dlanom o kameni zid.
- Quintone.
Prožela ga je mekoća glasa od kojeg su mu se naježile dlake na zatiljku.
Cijeli se skamenio, osim žestokog udaranja srca.
Izvirući iz tame poput duha, Belle je krenula prema njemu kroz sjene. Kosa
joj je sjala u tami, a njezina haljina boje cvijeta kadulje bila je bijela pod
zagasitim svjetlom djelića mladog mjeseca, koji je sjao nisko i daleko iza
planina. Tiha i uzvišena... kao biće iz snova.
Držao je dah dok je polako koračala prema njemu, bojeći se da je bila samo
iluzija.

150
 Knjige.Club Books

- Belle - šapnuo je. Udahnuo je duboko i drhtavo. Obavijao ju je slatki miris

vrijeska. - Što radiš ov...
Položila je prste na njegove usne. - Ššš.
Zatim se podigla na prste i prislonila svoje usne na njegove u poljupcu
lakom poput pera, koji ga je ostavio bez riječi. Bio je previše opčinjen njezinom
magijom da bi pretočio u riječi emocije žudnje koje su njime pulsirale.
Kada se spustila natrag, svojim je usnama obuhvatio njezine i sklopio oči od
njezine bolno opojne slatkoće. Meka, nježna... očaravajuća. Šapnuo je njezino
ime podigavši ruke kako bi joj obgrlio lice i držao je na mjestu dok je
produbljivao poljubac kako bi napio sva svoja čula njezinim bićem.
No iskliznula je iz poljupca i nježno se nasmijala. Primila ga je za ruku dok
je prekidala poljubac, ispreplevši prste s njegovima, vodila ga je u tamu iza
zidova ograđenog vrta.
Slijedio ju je kao dobrovoljni talac. Okružena ponoćnom sjenom, vodila ga
je preko travnjaka putem kroz drveće, poput vile iz bajki pod prigušenim
svjetlom mjesečine. Kad god bi je pokušao uzeti u naručje, otplesala bi prema
naprijed, tik izvan dohvata njegovih ruku, zavodeći ga mekim zvukom svog
smijeha.
Put ih je doveo do čistine koja je okruživala stare ruševine dvorca. Kada su
došli do vanjskih zidina i njihova prevaljenog kamenja, zaustavila se i, nagnuvši
se prema njemu, dopustila mu da njegove usne zaposjednu njezine i da je obgrle
njegove ruke. Mekim jecajem otvorila je usne i dopustila njegovu jeziku da
kuša njezinu slatkoću.
Zatim se opet otrgnula njegovu zagrljaju i odlepršala poput zavodljive vile
dublje prema ruševinama.
Potrčao je za njom. Ruke su mu čeznule za njom dok je njegovo tijelo
pulsiralo od žudnje da uživa u njezinu. Ovoga puta nije se želio zaustaviti na
dodiru i poljupcu. Želio ju je posjedovati. Nju cijelu - svaki frustrirajući,
neovisni, genijalni i prekrasni dio nje.
Pronašao ju je u srcu ruševina kako stoji u dvorskoj kuli te meko i ushićeno
dašće, iščekujući ga. Čak i u sjeni mogao je vidjeti kako joj tijelo treperi, a
njezine blještave oči sjale su od nervozna uzbuđenja dok se kretao prema njoj.
- Ne možeš napustiti vlastitu zabavu - zezao ju je hrapavim glasom punim
žudnje. Želio ju je. Dragi Bože, želio ju je više nego bilo koju drugu ženu u
svom životu! Ali htio je da mu ona dođe svojom voljom jer je i ona željela
njega. Samo zato.
- Moraš se vratiti prije nego što postane čudno.
- Briga me! - Smijala se ritmičnom mekoćom koja ga je obuzela kao topla,
ljetna kiša. Ispružila mu je ruku, a on je zakoračio prema njoj kako bi je uzeo,
dopustivši joj da ga privuče k sebi. - Ne želim razmišljati o oporuci, braku ili
imanju... - Njezin topli i slatki dah škakljao ga je po obrazu dok se naginjala
151
 Knjige.Club Books

prema njemu kako bi mu usnama zavodljivo ljubila lice. - I ne želim više ni

trenutka provesti na toj zabavi.
Čak i dok mu je srce lupalo od požude, uzeo ju je za ruke kako bi joj
privukao pažnju. Morao je biti siguran.
- Što uistinu želiš, Annabelle?
- Tebe.
Njegov se ud smjesta ukrutio na njezin zadihani šapat dok je govorila toliko
tiho daju je jedva čuo. Zurio je u njezino ljupko lice u sjeni, bojeći se da je
doista samo maštarija.
- Kada si ukrao valcer, rekao si da želiš jedan posljednji ples. - Zakoračivši
prema njemu, naslonila se na njegovo tijelo dok je ruke pružila prema njegovu
vratu kako bi ga obgrlila. - Ja želim više od toga. - Prstima se igrala njegovom
kosom i svaki nevini pokret odaslao bi munju drhtave čežnje kroz njegovo tijelo.
- Večeras sam tvoja... ako me želiš.

152
 Knjige.Club Books

DESETO POGLAVLJE

elle je držala dah dok je drhtećim prstima nervozno prolazila kroz njegovu
B svilenu kosu, čekajući da kaže nešto... bilo što. No on je šutio i svaki
otkucaj njezina srca u toj tišini odzvanjao je poput bubnja, toliko glasno da je
bila uvjerena da ga je mogao čuti.
Nije si mogla pomoći. Znala je da je donijela pravu odluku da se ne uda, bez
obzira na to koliko ju je zastrašivala ideja da mora napustiti svoj dom. Jednako
kao što se i osjećala dobro i ispravno što je ovdje s Quintonom. Za nju neće biti
bračne noći, neće biti bračnoga kreveta. Postojat će samo ova noć i nju je željela
podijeliti s Quintonom. Svaki djelić njezina bića, njezino srce i duša, molili su
ga samo za to.
No ono što je ona uistinu željela bilo je više od pukog fizičkog dodira za
kojim je čeznulo njezino tijelo. Htjela je utjehu za koju je znala da joj je jedino
Quinn može donijeti, njegovu snagu i potporu, njegovu odlučnost da se nikada
ne preda, čak i kada bi ona sama odustala. Htjela je njega u cijelosti, sve do
njegova šarmantnog osmijeha. Makar samo ovu noć.
Prsti su joj se umirili kada nije odgovorio. Promatrala ga je zbunjeno.
- Mislila sam...
- Što si mislila? - navalio je, još više produbljujući njezinu zbunjenost.
Umjesto žudnje koju je očekivala vidjeti, njegovo je lice nosilo masku koja je
skrivala njegove misli. Ni približno onomu što je očekivala.
- Ispričavam se. - Zacrvenjela se od poniženja i zbunjenosti. Ali vidjela je
čežnju na njemu vlastitim očima! Kako li je mogla tako pogriješiti? - Očigledno
sam pogriješila.
Rukama ju je privukao k sebi kada se pokušala odmaknuti od njega.
- Sto si mislila, Annabelle? - promrmljao je škakljajući je po usnama svakim
vrućim dahom.
Zadrhtala je upijajući njegovu toplinu i snagu. - Da me želiš - zadihano je
izustila. - Želiš li?
Provukavši ruku iza njezina struka kako bi zadržao njezine bokove
priljubljene uz svoje, položio je dlan druge ruke na njezino lice, palcem milujući
njezinu donju usnu. Svaki dodir ispunjavao ju je električnim nabojem.
- Veoma.
Disala je uplašeno dok je prstima pratio linije njezina grla kako bi opipao
uzavrelo bilo u šupljini na dnu njezina vrata. Usne su mu se uvile u zadovoljni

153
 Knjige.Club Books

osmijeh. Najuzbudljiviji i najsloženiji muškarac kojega je ikada upoznala. Čak i

više, bio je zaštita i sigurnost. A kada bi je dotaknuo, osjećala se kao da je... kod
kuće.
Prstima je zastao u milujućem pokretu prema dnu njezina dekoltea. Blizu,
ali ne još dodirujući njezine nabrekle grudi koje su se žustro uzdizale i spuštale
dok se borila da zadrži dah i pribranost. Prislonio je usne na njezino uho.
- Ali želiš li me doista?
Zaboga, da. Prstom je pratila obris njegova obraza, žudeći za ovom večeri s
njim više od ičega što je željela cijeloga svog života. Možda jednako kao što je
željela Glenarvon. Bio je na odlasku, ona je ostajala... No, večeras jednostavno
nije marila za budućnost. Jedino joj je bilo važno da mu bude što bliže, kako
tijelom tako i duhom. Brinut će se o jutru kada ono dođe.
Oči su mu sjale u tami. - No, Annabelle?
Kada bi samo znao što je uistinu osjećala prema njemu! Nasmijala se iz
dubine grla, no smijeh joj je zapeo negdje na pola puta kad joj je dlanovima
obgrlio grudi, obuhvaćajući njezinu punoću u toliko posesivnoj gesti da se
stresla od njezina intenziteta.
Prstima je blago i zavodljivo prelazio preko njezinih bradavica kroz svilenu
haljinu, od čega ju je prožeo nalet užitka. Grudi su joj postajale sve težima i
toplijima dok se sve jače naslanjala na njega, moleći ga svojim tijelom da joj da
više.
- Pa... da budem iskrena - dahtala je od čarobnog osjećaja njegova dlana na
svojoj bradavici - ti si bio... moj drugi izbor.
Ruka mu se umirila. - Oh?
To je definitivno bila ljubomora! I srce joj je poletjelo od toga. - Ali Angus
Burns toliko je zauzet u zadnje vrijeme, pa...
- Štreberice - promumljao je zarobivši joj usne svojima u poljupcu čija je
nezasitnost oduzimala dah.
Privila se uz njega dok je haračio njezinim ustima, ostavljajući je gladnom
za još. Čak i sada nije mu bila dovoljno blizu, priljubljena uz njega, s rukama
oko njegova vrata dok se vrućina njegova tijela prelijevala u nju.
Blag jecaj potrebe skliznuo je s njezinih usana. - Želim te, Quintone -
mrmljala je dok je upijao njezine riječi. Volim te... Ni trunka sumnje nije se
suprotstavljala tomu da mu se večeras preda u cijelosti.
Pažljivo ju je položio unatrag, još uvijek je ljubeći, a ona se dobrovoljno
predala. Cijelo joj je tijelo trnulo od nervozna iščekivanja, ali oh, koliko je ovo
željela! Tijelo joj se uvilo uz njegovo uz jecaj dobrovoljne predaje kada je
spustio glavu kako bi je ponovno poljubio.
Ispustio ju je iz naručja samo onoliko koliko je trebalo da svuče jaknu.
Utroba joj se okretala od čiste nervoze dok ga je promatrala. Svlačio se. Ako se

154
 Knjige.Club Books

dogodi ono što je bila voljna podijeliti s njim večeras, onda svakako - ali, oh,
nebesa, on se svlačio! Drhtala je u strepnji...
Dok nije položio jaknu na veliko kamenje iza nje.
Trepnula je zbunjeno. - Zašto si to učinio?
Nacerio se. - Kako bih mogao učiniti ovo.
Obgrlio ju je rukama oko struka i s lakoćom podigao sa zemlje kako bi je
postavio na niski zid. Zatim je postavio ruke na kamenje sa strane nje i nagnuo
se po još jedan poljubac. Polako, intenzivno i s jedinstvenom nakanom... da joj
pokaže koliko ju je želio. Poljubac je rastao dok nije počela dahtati od manjka
zraka, dok joj se bedra nisu stegnula kako bi utažila pulsirajuću vrućinu u
njezinoj srži koja je prijetila da će je proždrijeti.
Bespomoćno se naslonila na njega dok je ustima prelazio preko njezina lica i
uha. Svaki sljubljeni dodir njegovih usana s njezinim tijelom samo je povećavao
čežnju koju je osjećala prema njemu. Grickao joj je ušnu resicu zavodljivo prije
nego što ju je počeo sisati, prije nego što je vrh njegova jezika počeo prelaziti
njezinu ušku.
Glasno je zastenjala kada je jezikom prešao u unutrašnjost uha.
- Prelijepa Belle - mrmljao je gurajući jezik još dublje, nagrađujući je
drhtavom, bolnom čežnjom. - Konačno moja.
Zarila je prste u čvrste mišiće njegovih ramena kako ne bi pala, čak i uz
čvrsto kamenje iza sebe. Svijet oko nje vrtio se, a jedino sidro bio je Quinn. Oh,
i te kakvo sidro! Njegovi kruti mišići bili su poput reljefa pod njezinim prstima,
njegovo tijelo čvrsto i široko. Preplavila ju je nervoza od pomisli što je sve to
veliko, kruto i široko tijelo večeras bilo u stanju učiniti s njezinim.
- Quinne. - Glas joj je izronio drhtavim šaptom. - Ne znam... ne znam što mi
je činiti.
- Ne brini se - mrmljao je zavodljivo o njezino grlo dok ju je usnama ljubio
prema dolje. - Ja znam.
- Quintone! - Opalila ga je dlanom po ramenu da pridobije njegovu pažnju,
zatim je meko ponovila, pomalo stidljivo: - Ne znam što da radim.
Podigao je glavu s njezina vrata i rukama joj nježno obgrlio lice. U sjenama,
njegovo je lice bilo ozbiljno - Nervozna, Belle?
Kimnula je. Čuvši to tiho priznanje, meko je prislonio svoje usne na njezine.
- Ako ti išta znači - priznao je - i ja sam isto nervozan.
To je pomagalo... ali ne previše. U usporedbi s onim iskusnim, londonskim
damama, mora da ju je smatrao dosadnom nazadnom tukom.
Palcem je milovao njezinu donju usnu, više umirujuće nego zavodljivo, no i
dalje je ostavljajući žednom za još.
- Naučit ću te, u redu?

155
 Knjige.Club Books

Kimnula je trzajem glave, osjećajući se poput bludnice što je željela upravo

to - da je Quinton poduči umijeću intime kako bi mu mogla pružiti jednaki
užitak koji je on pružao njoj.
- Jednostavno je - uvjeravao ju je. - Postoji samo jedno pravilo.
Pravila? Dragi Bože, zar je i u ovome bilo pravila? Obuzeo ju je novi nalet
panike i osjećala se poput prave tuke kada ga je upitala: - A to je?
- Možeš raditi što god želiš. Ako ti se čini dobrim, učini to. A ako se meni
čini dobro... - Nacerio se. - Ponovi to još jednom.
Nasmijala se, a nervozu je zamijenilo sretno iščekivanje koje ju je škakljalo
po nožnim prstima. Samo ju je Quinn mogao nasmijati u ovako važnom
životnom trenutku. I njezino je srce pjevalo zbog toga.
Smiješak mu je iščeznuo dok je vanjskim dijelom ruke prelazio preko
njezina obraza. - Bit ćeš upropaštena.
To joj više nije bilo bitno. Donijela je odluku. Večeras će biti prvi i
posljednji put da se predala muškarcu.
Nagnuvši se, obuhvatila je njegove usne svojima dok mu je pokušavala sve
to prenijeti. Pretočila je svaku kap svog bolnog srca i duše u taj poljubac,
jedinstven u svojoj važnosti i preplavljujućoj ljubavi koju je osjetila prema
njemu.
Nježne i slatke, zavodljivo obećavajuće, njegove usne milovale su njezine, u
jednakoj mjeri zahtijevajući i nagovarajući je da produbi poljubac. Stoga je
postupila onako kako je tražio, zavodljivo gurajući svoj jezik među njegove usne
kako bi istražila pikantne dubine njegovih usta i milovala njegov jezik
onako kako je on milovao njezin.
Zastenjao je. Obgrlio ju je rukama kada je počela gurati jezik među njegove
usne, hitro prodirući, a zatim se povlačeći, ostavljajući ga željnim i bez daha.
Oh, kako su se njegovi poljupci promijenili u posljednjih šest godina!
Nisu više bili nezgrapni kao prije; sada su tekli glatkim, muževnim
pokretima koji su je istodobno ispunjavali užitkom i intenzivnim uzbuđenjem.
Iako se gorljivost još uvijek osjećala u njihovim pokretima koji su pulsirali
elektricitetom, vrijeme ju je oblikovalo u neodoljivo primamljivu kontrolu.
Veoma izopačen dio nje žudio je za pucanjem te kontrole.
Usmjeravao ju je prema bilo čemu od čega bi se osjećala dobro, stoga...
- Mislim da bi ovo moglo biti dobro - šapnula je dok su joj ruke klizile niz
njegova prsa kako bi otkopčala prsluk.
- I je - uvjeravao ju je, grickajući je nježno po vratu.
Nasmijala se. - Mislila sam na sebe!
I bilo je. Brokat je bio mek i gladak pod njezinim prstima dok ga je
raskopčavala i svlačila ga preko njegovih ramena pa pustila da padne na tlo.

156
 Knjige.Club Books

Drhtala je od smjelosti vlastitih postupaka. Tajno uzbuđenje pulsiralo je njome i

slasno se smjestilo među njezina bedra. I dalje je željela još više.
- I ovo - šapnula je, učinivši isto s njegovom kravatom, odvezujući dugi
komad bijele svile i puštajući je da padne na pod.
Oklijevala je, ne znajući što učiniti sljedeće.
Osjetivši njezinu nesigurnost, podigao je ruke uz njezina leđa gdje su
njegovi spretni prsti s lakoćom odvezali njezinu haljinu. Labavi steznik objesio
se o njezine grudi, a ona je cijuknula podigavši ruke prema poprsju kako bi ga
uhvatila prije nego što dokraja sklizne. Nije nosila ništa ispod svilene haljine
osim dokoljenki, jer od čvrsta steznika nije imala potrebe za
grudnjakom. Zarumenjela se shvativši što je vjerojatno mislio o njoj: da je
nekakva bludnica čim se odjenula ovako drsko.
No sva je sramota nestala kada su mu ruke skliznule pod svilu kako bi je
toplo gladile preko golih leđa i zadobila je novopečeno poštovanje prema svojoj
krojačici.
- Godi li ti ovo? - šapnuo je, prelazeći usnama preko njezinih golih ramena.
- Da - priznala je. Oh, i te kako!
Polagano se opustila, otpustivši svoj čelični stisak oko steznika. A to - oh to
je bila najbolja stvar koju je mogla učiniti jer su njegove ruke vješto skliznule
prema naprijed, gdje je povlačio steznik prema dolje, istovremeno je milujući
dodirima, lakima poput pera, po njezinoj goloj koži. Kada je rukama obgrlio
njezine grudi, trznula je ramenima kako bi steznik skliznuo s nje i pao na
pod. Bila je gola od struka nagore.
Sklopila je oči, ne od stida nego od božanstvenog osjećaja hladna zraka na
svojoj vreloj koži. Jednako se božanstveno osjećala dok je svojim snažnim
rukama nježno masirao njezine gole grudi. Kako li su se samo njezine bradavice
ukrutile pod njegovim spretnim palcima. Duboko je zastenjala od pulsirajuće
buktinje u njoj. Grudi su joj postale teške u njegovim rukama, a bolna čežnja na
vrhovima njezinih bradavica prolazila je ravno kroz nju, nakupljajući se među
njezinim nogama.
- Dragi Bože, Annabelle - promumljao je. - Tako si predivna.
Usnama je obuhvatio njezinu desnu bradavicu. Dahtala je od neopisiva
osjećaja dok ju je drsko sisao. Pustivši joj bradavicu, odmaknuo se upravo toliko
da puhne hladan zrak na njezinu vlažnu kožu.
- Quintone! - Poskočila je od oštrine osjećaja, a zatim zastenjala u potpunom
užitku kada je ustima ponovno zarobio njezinu bradavicu, tjerajući hladan zrak
dok se Belle nije rastopila poput maslaca. - Ti... pokvarenjače jedan - dahtala je
zarivši prste u njegovu gustu kosu.
Nasmijala mu se kada je podigao glavu i vragolasto se nacerio prije nego što
je ponovno prionuo ustima na njezine grudi kako bi započeo novu turu slatkog
mučenja.
157
 Knjige.Club Books

- Itekakav - promrmljao je o njezinu golu kožu.

Drhtala je, neodoljivo se nadajući da će joj pokazati upravo kakav
pokvarenjak može biti. Jer ako je ono što joj je činio bilo pokvareno, onda je
ujedno bilo i toliko, toliko dobro.
- Mislim - šapnula je, ližući si usne i pregrizavši blagi jecaj dok je grickao
njezinu bradavicu, kao da se premišlja hoće li je proždrijeti cijelu u jednom
zalogaju ili polako, komad po komad - da znam što bi još moglo goditi.
Spustila je prste niz njegov torzo kako bi mu izvukla košulju iz hlača i
pustila je da visi lagano oko njegovih bokova. Zatim je provukla ruku ispod
košulje kako bi dodirnula vrelu kožu ispod nje.
- Zbilja godi - potvrdila je dok je prstima prelazila preko nabora njegova
trbuha i čvrstih prsa. Kuda god je krenula prstima, njegovi su se mišići isticali
poput malenih, stjenovitih planina. Kao da je netko magijom udahnuo život u
kamen.
Njezino oklijevajuće istraživanje postalo je odvažnije, posežući sve više i
više, dok nije dosegnula njegove muževne, čvrste bradavice. Ustuknuo je kada
je prstima počela milovati njegove bradavice.
Smiješeći se sretno, Belle ga je odgurnula natrag kako bi mu svukla košulju
preko glave i bacila je sa strane.
- Ovako smo izjednačeni - provocirala je. Ipak su i njezine grudi bile
izložene hladnom noćnom zraku i pogledu njegovih vrućih očiju.
Njegova mišićava prsa bila su razgolićena, njoj za uživanje. Nagnula se
naprijed kako bi obuhvatila jednu bradavicu usnama i besramno je sisala kao što
je on činio njoj. Oštro bi udahnuo na blage ugrize koje bi popratila poljupcima,
primamljivo bolnima, ali mekima poput pera, dok ne bi zastenjao.
- Znam što bi još moglo biti ugodno - šapnula je o njegova prsa, pomičući
glavu prema gore i sve vrijeme ližući njegovo tijelo dok su joj ruke lagano
klizile prema struku, prateći trag zlatnih dlaka niz njegov trbuh.
- Annabelle - šapnuo je promuklo, istodobno zazivajući njezino ime u znak
upozorenja i požude dok se njezina drhtava ruka preko hlača obavijala oko
njegove ukrućene muškosti.
Ponovno se nasmijala, ovoga puta zaintrigirana čvrstinom koju je zatekla
među prstima, njegovom težinom naslonjenom o njezin dlan. A onda je, nekako,
počeo još više rasti u njezinim rukama, postajući sve većim i krućim dok ga je
milovala.
Sklopivši oči, opustio je glavu i ramena, podsjećajući je na golema mačka
koji je uživao u njezinim milujućim pokretima. Očekivala je da će zapresti od
blažena izraza njegova lica. No ovaj je muškarac bio tigar, na što ju je oštro
podsjetio, namjestivši svoje bokove kako bi se još jače prislonio na njezinu ruku.
Ljubila ga je, ne prestajući s milovanjem, prateći obris njegovih usana
svojim jezikom.
158
 Knjige.Club Books

- Sviđa li ti se ovo?
Predući duboko, provukao je ruku između njih dvoje, otkopčao hlače i
smjestio njezinu ruku u svoje bermude.
Skamenila se. Držao ju je oko zapešća kako ne bi mogla izvući ruku, na
čijem je dlanu bila prislonjena njegova gola duljina. Srce joj je nemilosrdno
lupalo u ušima. Zar je otišla predaleko? Je li učinila nešto što...
- Još jednom - dahtao je.
Srce joj se mahnito prevrtalo. Sviđalo mu se što je radila!?
Ako mu je godilo kada ga je dodirivala upola onoliko koliko je godilo njoj,
onda nije bilo sumnje da je to želio. I to očajnički.
Rukom ga je obuhvatila isto kao što je i maločas preko hlača, no ovoga puta
bez prepreke koja bi je sprječavala da gladi meku kožu koja je prekrivala
njegovu čeličnu ukrućenost. Postajala je sve odvažnija, ohrabrena njegovim
zahvalnim stenjanjem i režanjem koje bi odbjeglo iz dubine njegova grla dok ga
nije oslobodila sputavajućeg materijala i dok se nije, unatoč gravitaciji,
uspravio u njezinoj ruci.
Umirila se. Toliko velik i debeo, dugačak i krut - želudac joj se svezao u
čvor. Odjednom je njihova igra postala ozbiljna.
- Annabelle.
Podigla je pogled izgubivši dah.
Drhtala je dok je gladno zurio u nju očima koje su isijavale mračnu vrućinu.
Znači ovakav je osjećaj biti s Quintonom cijelo vrijeme, shvatila je, ne samo u
njegovu naručju nego svaki trenutak - žestoka nadolazeća oluja ispunjena
oštrinom koja je oduzimala dah.
Polako je provukao ruku između njih, prekrio njezine prste svojima te je
polagano navodio u glatkom milovanju njegove dužine kako bi joj pokazao kako
da mu pruži užitak za kojim je žudio. Strpljivo ju je navodio, baš kako je i
obećao, dok je treptajima pokušavala odagnati neočekivane suze koje su se
formirale na njezinim trepavicama.
Slobodnom rukom posegnuo je prema njezinu licu i utješno je poljubio
toliko laganim poljupcem da se jedva mogao smatrati poljupcem.
- Znaš li što se događa između muškaraca i žena?
Dah mu je postao neskladan, no još uvijek je navodio njezine prste laganim
pokretima.
Drhtavo je kimnula glavom. - Kao kad... si me dirao u jezercu, osim što...
- Osim što ovaj... - završio je nježno stišćući njezine prste koji su bili
obgrljeni oko njegove veličine. - Ovaj dio mene ide u tebe.
Belle je znala da bi se trebala osjećati posramljeno zbog toga, ali nije. Nije
se ni zarumenjela. To je bio Quinn i nikada se uz njega neće osjećati nelagodno.

159
 Knjige.Club Books

Njegovo strpljenje i njegova spremnost da je umiri... zasigurno se iza toga krila

nekakva privrženost. Morala se kriti. Jer je njoj sigurno stalo do njega.
- Znam - uzdahnula je tako meko da se zvuk njezina daha gotovo izgubio u
noćnoj tišini koja ih je okruživala. - Čitala sam o tome.
Nacerio se. - Naravno da jesi.
- Ali knjige griješe. - Zasigurno griješe. Učiniti to kada je toliko velik... -
Mislim da je nemoguće.
- Vjeruj mi - mrmljao je. - Itekako je moguće.
- Ali, golem si!
Nasmijao se od srca grlatim smijehom, čiji ju je zvuk ispunio toplinom dok
je rukama posezao iza nje kako bi je obgrlio i približio k sebi. Kada ju je
ponovno poljubio, ovoga puta lagano sišući njezinu donju usnu dok se
uspravljao, pretpostavljala je da mu je rekla najbolju moguću stvar na svijetu.
No, nije joj bilo jasno zašto bi ga to činilo toliko sretnim kada je istaknula razlog
zašto će morati prestati.
- Boljet će prvi put - objasnio je lagano je milujući prstima po obrazu. - Ne
mogu to spriječiti.
Udahnula je duboko i kimnula, znajući da joj nikada ne bi namjerno naudio.
- Ali mogu spriječiti da zatrudniš.
Osjetila je oštru paniku dok je on uzimao nešto iz unutrašnjeg džepa jakne.
Ostati trudna? Nije o tome razmišljala, ali Quinn jest, i samo je još jednom
shvatila koliko mu je mogla vjerovati da će je zaštititi.
- Priznajem, nije lijepo kao i bez toga. - Nježno je odvojio njezine prste od
svog uda. Nije mogla vidjeti što je radio u sjeni, ali kada joj je ponovno postavio
ruku na mjesto, mogla je osjetiti mekani sloj koji ga je prekrivao, zavezan
malenom mašnom. - Ali nužno je. U redu?
Još je jednom drhtavo kimnula, no nije bila sigurna na što pristaje. Ali ako je
Quinn mislio da je bilo potrebno... Uzdahnula je dok je prstima zavodljivo
pratila dužinu njegova uda kao što je netom prije činila, pazeći da ne svuče
omotač.
- Dobro - promumljao je pognuvši glavu kako bi nastavio plijeniti njezine
usne vrućim i otvorenim poljupcem, gladnim i punim bludničke primamljivosti.
- Vrlo dobro. - Učvrstila je ruku oko njega na što je zastenjao. - I, oh, tako
pokvareno.
- Nisam pokvarena - protestirala je između poljubaca.
- Jesi. Ti si pokvareni anđeo. - Držao je ruke na njezinim koljenima, sa
smiješkom na usnama priljubljenima uz njezine. - Ti si hodajuća kontradikcija,
Annabelle.
Podigao je ruke polako prema gore, povlačeći joj haljinu pažljivo preko
bedara. Nježno ju je njihao naprijed-natrag, naginjući se zbog svakoga malenog

160
 Knjige.Club Books

poljupca, oslobađajući tkaninu ispod nje dok joj se čitava haljina nije naborala
oko struka.
- Primamljiva, sočna kontradikcija... - Sklopila je oči uz mekani uzdah dok
joj je nježno ljubio čelo. - Samostalna i snažna izvana, no iznutra meka i ljupka.
Lagano joj je razdvojio noge kako bi stao između njezinih bedara.
Stajao je toliko blizu da je vrućina njegovih golih prsa grijala njezine grudi
dok su je raštrkane zlatne dlačice škakljale između bradavica. Uzbuđenje i
nervoza sukobljavali su se u njezinoj nutrini. Naježila se dok ju je nježno
milovao po unutrašnjem dijelu bedara, gladeći je po razotkrivenoj koži iznad
dokoljenki, sve više i više...
Poskočila je kada je dodirnuo njezine nabore.
- Ššš - šapnuo je o njezino čelo. - Opusti se, Belle.
- O... opuštena sam.
Nasmijao se, a duboki zvuk njegova glasa odzvanjao je njezinim prsnim
košem. Podigao je jednu ruku kako bi joj posesivno obgrlio dojku dok ju je
prstima druge nježno gladio oko nabora. - Tako si lijepa, a nisi ni svjesna koliko
- šapnuo je. Njegove su je riječi gotovo jednako ispunjavale vrućinom kao i
njegovi prsti dok ju je gladio. Ugrizla se za donju usnu kako bi prikrila jecaj
čeznutljive potrebe koji se uzdigao iz njezina grla. - I nisi ni svjesna koliko mi je
posebno što dijelim ovaj trenutak s tobom.
Nije bila dovoljno naivna da mu povjeruje. - Bio si s desecima žena. Nisam
toliko posebna.
- Pogledaj me, Belle - naredio je i ona je otvorila oči. Gledali su se u tmini
sjena. - Meni jesi posebna... štreberica koja nosi odjeću za muškarce i vara u
šahu.
Kada je otvorila usta kako bi ljutito odgovorila, provukao je svoj prst u
njezinu usku toplinu, a ostatak njezine nakane rastopio se u jecaj čistog užitka
dok je klizio unutra i van iz njezine vlažne jezgre. Oh, kakav izopačeni,
pokvareni čovjek!
Bespomoćno je drhtala dok je nepobitna žudnja u njoj rasla toliko
intenzivno i predivno da joj je oduzimala dah, tjerajući je da mu zarije lice u vrat
i izdiše mekim dahtajima.
- Privlačiš me od trenutka kada smo se prvi put poljubili - mrmljao je
nastavljajući s neodoljivim pokretima u njoj. - I suprotno od onoga što si čula o
meni...
Zastenjala je dašćući kada je prstima zakrenuo duboko u njezinu toplu
nutrinu, palcem milujući biser među njezinim naborima. Znala je što slijedi,
poučena iskustvom u jezercu, užitak koji će pulsirati njome u predivnim
valovima koji oduzimaju dah. Zadržala je dah, iščekujući taj prekrasni trenutak.

161
 Knjige.Club Books

Umjesto toga, Quinn se povukao. Jecaj potpune pustoši prešao je preko

njezinih usana od iznenadna gubitka.
- Nikada nisam ženi uzeo nevinost do sada - završio je tiho.
Osjetila je kako provlači ruku između njih kako bi se smjestio i ugnijezdio
svoj obloženi vrh među njezine spremne nabore dok je pokušavala pojmiti
njegovo mekano priznanje svojim umom pomućenim od užitka.
- Ti, Annabelle - promrmljao je i pritiskao bokovima prema naprijed, od
čega je prvi centimetar njegove muškosti utonuo u nju - doista si posebna.
Drhtala je nervozno dok je polako klizio dublje u nju, s rukama položenima
na njezinim bokovima kako bi je približio k sebi iako se već namjestio kako bi
utonuo dublje među njezina bedra. Njezino se tijelo rastegnulo kako bi
prihvatilo njegov široki opseg, kao da je stvorena da bi mu pristajala.
Centimetar po spori centimetar, pažljivo da je ne povrijedi, nježno je klizio
sve dublje dok je nije obgrlio rukama i dok se njezine grudi nisu pritisnule o
njegova čvrsta prsa. Šapnuo je njezino ime i posljednji tračci nervoze i
stidljivosti iščezli su iz njezina bića, ostavljajući jedino izvjesnost da je ovaj
trenutak bio ispravan. Zbog Quinna.
- Predivna Belle - šapnuo je hrapavo. Ramena su mu bila napeta pod
njezinim prstima, a njegovo tijelo treslo se od zauzdavanja dok je mirno stajao u
njoj, još uvijek ne klizeći unutra i van onako kako je njezino tijelo željelo.
Onako kako je trebala da je miluje iznutra.
Uvijala se oko njega. - Quinne, molim te.
Zakoračio je prema naprijed, duboko stenjući. Povukavši njezine bokove
prema sebi, probio se kroz njezin otpor i uronio u njezinu usku toplinu do kraja.
Zajecala je od oštrine prodora. No bolje nestao u samo nekoliko sekunda,
ostavljajući samo predivno neobičan osjećaj njezina tijela tako široko otvorena
oko njegova, prizivajući njegovu snagu i dragocjenu sigurnost njegove blizine
dok se nisu stopili ujedno.
- Jesi li dobro? - šapnuo je kroz usne priljubljene uz njezino čelo, glasom
hrapavim od brige i uzbuđenja.
Kimnula je, ne mogavši govoriti od akutne razočaranosti koja ju je
preplavila od pomisli da je ovo bilo sve što se tiče vođenja ljubavi. Ne baš
neugodno, ali isto tako ni približno užitcima koje joj je prije priuštio. No, pošto
se konačno namjestio u njoj, svaki pokret njegovih bokova pretvorio se u
savršeno milovanje iznutra.
Stenjala je meko. Oh, osjećaj je bio divan! Jednostavno božanstven.
Očekivala je jednako meko, lepršavo glađenje kakvo joj je pružio prstima,
ali ovo je bilo toliko bolje, toliko više. Svako glatko povlačenje iz njezine
topline bilo je izopačeno škakljanje, a svaki zaron bio je električni impuls.

162
 Knjige.Club Books

Sreća je navirala u njezinu nutrinu. Ovo je bio trenutak za kojim je njezino

tijelo žudjelo otkako su im se usne prvi put spojile.
Ovo božanstveno, fizičko spajanje koje je jednako donosilo neodoljiv užitak
kao i drhtavu ranjivost. Čak i prije šest godina, kada ju je prvi put poljubio i
kada nije znala ništa o intimi koju muškarac i žena dijele, tajni dio nje žudio je
upravo za ovime. S njime.
Uvila se oko njegova kruta tijela, čeznutljivo šapćući njegovo ime. Bliže...
Htjela mu je biti još bliže,
- Obavij me nogama, Annabelle - uputio ju je bez zaustavljanja ritma. Uz
svaki maleni pokret u njoj Quinn je zavrtio bokovima i diljem njezina tijela
poslao trnce što su je prožimali do vrhova njezinih prstiju. Učinila je kako je
tražio podigavši noge i prekrižila gležnjeve na dnu njegovih leđa.
Smjesta je shvatila da se ne može kretati i da više ne sjedi na rubu zida.
Zajecala je frustrirano. Znajući što joj je trebalo, spustio ju je na leđa i namjestio
se tako da je njegovo tijelo prekrivalo njezino.
Pokreti su mu se promijenili u tom novom položaju dok je njegova težina
neodoljivo pritiskala njezinu zdjelicu i držala je rastvorenih bedara oko njegovih
bokova. Prestavši s ritmičnim pokretima, sada je prodirao jako i duboko. Svaki
zaron odašiljao je intenzivne drhtaje njezinim tijelom.
Pritisnuta između njegova topla tijela iznad sebe i hladna stijenja ispod sebe,
predala se pulsirajućoj žudnji koju je rasplamsao u njezinoj jezgri, vibrirajućem
stezanju njezinih intimnih usana oko njegove debele muškosti. Ne mogavši
ostati mirnom, uvijala se sa svakim njegovim prodiranjem.
Udahnuo je kroz stisnute zube. - Zaboga, ženo - mumljao je zahvalno,
upozoravajući je svojim hrapavim glasom. - Nastavi to raditi, i...
- I što? - Ovoga puta kada se uvila oko njega, duže i jače nego prije, zarežao
je poput životinje.
- Ovo. - Pognuo je glavu kako bi ustima obuhvatio njezinu dojku.
Nastavljajući s pokretima među njezinim bedrima, sisao je njezinu
bradavicu žestoko i u ritmu sa svojim neumornim uronućima.
Dahtala je dok je vatra peckala poleđinu njezinih koljena. Njezina bi se
nutrina stegnula sa svakim uronom njegova tijela u njezino, poput opruge koja
se sprema opaliti.
Sada... morala se pomaknuti, odmah. Razdvojivši gležnjeve i spustivši noge,
čvrsto je položila stopala na kamen ispod kako bi se odgurnula. Uzdigla je
bokove prema njegovima, drsko ih podižući kako bi dočekali svaki njegov
prodor.
Svojim ga je pokretima još više primala u sebe, no to je samo privremeno
zadovoljilo napetost koja je rasla u njoj. Kada je ponovno navrla, preplavila ju je
intenzitetom plimnog vala, od čega se uvila oko njega, grčevito ga ne puštajući.

163
 Knjige.Club Books

Uzviknula je njegovo ime dok se napetost slamala u njoj. Quinn ju je utišao

svojim usnama kako bi upio njezin uzvik dok je tekuća vrućina zračila iz
njezinih prstiju, obavijajući je svojom toplinom. Tijelo joj je vibriralo
nekontrolirano, uvijeno oko njegova, i u tom je trenutku jedino htjela postati
dijelom njega zauvijek.
Već u idućim sekundama mišići na njegovim leđima napeli su se pod
njezinim prstima. Čula je duboko režanje kako navire u njemu dok je svršavao.
Silovito se tresao dok su mu se bedra napinjala o njezina, a onda mu se tijelo
olabavilo. Naslonio je svoje čelo na njezino golo rame, pokušavajući
povratiti izgubljeni dah.
Nijedno ni drugo nisu se micali i bila je zahvalna na tome jer je željela ostati
ondje pod zaštitničkom snagom njegovih ruku dok je bilo njegova srca udaralo
toliko snažno da je odzvanjalo u njoj. Bila je sigurna da je njezino srce udaralo
jednakim intenzitetom. A kako i ne bi? Ono što su učinili zajedno bilo je
jednostavno zadivljujuće i potpuno blaženo u svojim bludnim užitcima i nikada
se u svom životu nije osjećala sretnijom.
Bila je slobodna u tom jedinstvenom trenutku, još uvijek u njegovu naručju.
Zatim se polako počeo micati, nevoljko se povlačeći iz njezine topline. Nije
imala izbora osim dopustiti mu da sklizne iz njezinih ruku. Uklonio je lukavi
omotač i, zakopčavši hlače, posegnuo za kravatom koja je ležala pokraj njegovih
stopala.
Nagnuo se prema njoj dok je još ležala preko kamenja, potpuno zadovoljena
i opuštena, kako bi meko približio svoje usne njezinima. - Polako. Malo si
prokrvarila - objasnio je stidljivo, nježno je milujući svilom među nogama kako
bi je obrisao. - Ne možemo si dopustiti da ti umrljamo haljinu.
Ali to nježno milovanje glatkom i hladnom svilom o njezine osjetljive
nabore proželo ju je novim pulsirajućim uzbuđenjem. Uzdahnula je stenjući.
Nacerio se o njezine usne promrmljavši: - Nezasitna si.
Nasmijala se, uvjerena da i jest takva. Ali samo s njim.
Kada je završio i pomaknuo se kako bi se odjenuo, ustala je namrštivši se od
oštra bola. Imat će modrice na stražnjici i nogama od kamenog zida, ali
jednostavno je nije bilo briga. Ova je noć bila predivna i nikada neće zbog nje
požaliti. Opirući se nagonu da ga zavede kako bi ponovno činio sve one
neodoljivo izopačene stvari - barem za sada - povukla je steznik i oprezno
navukla suknju.
Vratio joj se raskopčana prsluka i gola vrata. Dah joj je zastao u grlu.
Zaboga. Čak i poluodjeven i naborane odjeće bio je zgodniji nego ikada.
- Štrebelle - promrmljao je smiješeći se kroz sjene svojim samozadovoljnim
osmijehom da nije mogla nego mu uzvratiti osmijeh. Nije željela misliti o
onome što ih čeka. U tom trenutku, još uvijek toplog tijela koje je pulsiralo od

164
 Knjige.Club Books

užitka njegova tijela, odbijala je razmišljati o bilo čemu što bi moglo doći nakon
ove večeri.
Uzeo ju je u naručje, držeći je blizu još jedan kratki trenutak, dovoljno dug
da prisloni svoj obraz na njegovo rame i duboko udahne njegov poznati miris,
sada neodoljivo obojen mošusnom aromom seksa. Zatim joj je pomogao da se
nježno dočeka na noge, sveže haljinu i poravna suknju i steznik, pobrinuvši se
tako da ne ostane traga od onoga s čime su maločas svršili.
Od njegova opreza i pozornosti zaboljelo ju je srce. Stalo mu je do nje, bila
je sigurna u to. Ova nježna gesta to je dokazivala. Možda je nikada neće voljeti,
ali barem je znala da mu je bila važna, barem na ovaj način, koliko god malen
bio.
Kada se odmaknula, obgrlio ju je rukama i privukao je k sebi.
- Ne ideš nikamo - inzistirao je nježno, s obrazom prislonjenim o njezin vrat.
- Želim te grliti još barem malo.
Sklopila je oči i kimnula, duboko uzdišući ispunjena srećom i spokojem u
njegovim rukama.
- Jesi li dobro? - mrmljao je.
Smijala se. - Predivno sam.
- Da. - Nasmijao se pokraj njezina uha. - Doista jesi.
Lak i sretan osmijeh pobjegao je s njezinih usana. Samo ju je Quinn mogao
nasmijati u ovakvom trenutku!
Poljubio ju je u rame promrmljavši: - Nisam očekivao da će se ovo dogoditi,
znaš. Ne ovdje, ne ovako.
- Nisi? - Ukočila se, tijelo joj je drhtalo od iznenadne zabrinutosti. Zar je
učinila nekakvu užasnu pogrešku?
- Oh, želio sam te, to sigurno - izjavio je pohlepno. - Od trenutka kada sam
došao ovamo. Od prve večeri kada sam te zatekao kako plivaš u jezercu. Htio
sam uskočiti za tobom i zabaviti se s tobom.
Nasmijala se.
- Više puta - promumljao je.
Još više se nasmijala. Nije se mogla sjetiti kada se zadnji put ovako smijala.
Stisnula je njegove ruke dok ju je držao u zagrljaju. Ništa drugo nije postojalo u
ovom trenutku osim Quinna i sjena koje su ih obavijale u čahuru okruženu
ruševinama, ništa drugo osim njegova snažna srca koje udara o njezina leđa.
- Ali trebala si imati ruže i vino, plahte od satena i krevet s paperjem - dodao
je s kajanjem. - Trebalo je biti nešto posebno, što nikada nećeš zaboraviti.
Duboko je udahnula priznavši: - Šest godina.
Iznenađen i zbunjen, podigao je glavu s njezina ramena. - Predobro se
prisjećaš za nekoga tko je zaboravio na to, ne?

165
 Knjige.Club Books

- Ne, blesane! - Nasmijala se. - Poljubio si me prvi put prije šest godina i od
onda nisam zaboravila. - Ni kako je razvratno izgledao u formalnoj, večernjoj
odjeći, ni miris ruža ili kako je glazba tiho odzvanjala sjenovitim i mračnim
vrtom, ni način na koji ju je ljubio oduzimajući joj dah... ni način na koji je
probudio tu jednako intenzivnu žudnju u njoj, koju je konačno
večeras zadovoljio. - Ako se mogu prisjetiti jednoga malenog poljupca od prije
šest godina, kako bih ikada mogla zaboraviti ovu večer?
- Belle - šapnuo je, nježnost je prožimala njegov hrapavi glas.
Okrenuo ju je prema sebi i obujmio joj lice rukama dok je spuštao glavu
kako bi je poljubio. Trenutak je bio toliko gorko sladak da ju je prožimala bolna
žudnja.
Prekinuo je poljubac, a ona ga je obgrlila rukama oko vrata kako bi ga
držala blizu sebe, ne želeći da ovaj trenutak prestane tako brzo. Iako je znala da
imaju samo večeras, drage volje bi ostala ovdje u njegovu naručju zauvijek.
Zatim se on ukočio, ne toliko jako da bi netko drugi primijetio, no Belle jest.
Postala je toliko usklađena s tim muškarcem da je sada već sve primjećivala kod
njega. Tiho ju je upitao: - Večeras ćeš, dakle, proglasiti zaručnika?
Zbunjenost se pomiješala sa zadovoljenim užitkom, zamagljujući joj um.
Treptala je. - Što?
- Kada se vratimo na zabavu. - Duboko je udahnuo da skupi hrabrost. -
Objavit ćeš da smo zaručeni. Da sam muškarac za kojega se želiš udati.
Shvativši što je rekao - i zašto - osjećala se kao da je iznutra ispunjava
ledena voda koja gasi netom procvjetalu toplinu. Polako je spustila ruke s
njegova vrata pa se udaljila kako bi ga pogledala u lice, koje je najednom
postalo vrlo turobno.
Daleko previše potišten za muškarca koji je upravo vodio ljubav sa ženom
kojom se namjeravao oženiti. Sreća u njoj nestala je, a novonastala praznina
bola ju je kao čupanje latica s cvijeta. Nastavila je drhtavim šaptom. - Ali prije si
odbio.
- Isto tako sam obećao da ću te zaštititi i ovo je jedini način da spasimo
Glenarvon. - Pogledao je u stranu s krivnjom u očima. - I još sam te upravo
upropastio.
Odmaknula se od njega i naslonila na kamenje za potporu, ranjena hitrim
naletom usamljenosti. - Vodio si ljubav sa mnom - ispravila ga je nježno.
Svakim otkucajem srca koji je odzvanjao njome, duša joj je žudjela da ga
čuje kako govori: Volim te Annabelle. Želim se oženiti tobom jer te volim i želim
biti s tobom, nema drugog razloga. No kako je svaki otkucaj srca prolazio u
tišini, znala je da neće reći ništa od toga.
Umjesto onoga čemu se nadala, odgovorio je tiho: - Džentlmen se oženi
damom kada joj oduzme nevinost.

166
 Knjige.Club Books

Grčevito se uhvatila za kamen, ovoga puta kako ne bi pala na mrzlo tlo. Bol
koja ju je obavijala svakim mučnim dahom, ispunjavala ju je žalosnom
tjeskobom, toliko brutalnom da je jedva mogla disati. Kako se uspjela ne rasuti
od te boli ondje među ruševinama?
Kada je pojurila za njim u tamu, nije očekivala da će joj ponuditi brak, nije
očekivala ništa više od toga zajedničkog trenutka. Ali ovo - oh, ovo je bilo toliko
gore! Zato što se nije htio oženiti njome iz ljubavi.
Želio se oženiti samo zato što ju je sada smatrao obvezom.
- Ne... ideš u Ameriku - podsjetila ga je blago. Udati se za Quintona samo
kako bi ih razdvojio ocean - nekoć je upravo to i željela, ali sada to nije mogla
podnijeti. - Obećao si ocu.
- Obećao sam ocu da ću voditi dobar život i da će se moći ponositi mnome.
Mogu to učiniti i ovdje. S tobom. - Oči su mu postale tmurne. - Trebam te,
Belle, sada sam toga svjestan. I ti trebaš mene.
Koliko ga je ponosa ovo priznanje stajalo! No potreba nije bila ljubav.
Prizivajući svu snagu koju je posjedovala, prisilila se da ostane na nogama,
unatoč tomu što su joj noge utrnule i oslabjele. Nekako je pronašla odlučnost da
nastavi disati dok je govorila: - Ta ponuda više ne stoji.
Namrštio se promatrajući njezino lice. - Molim?
- Ta bračna ponuda koju sam ti predložila... Povlačim ju. - Prigušila je jecaj,
zahvalna što joj sjene skrivaju lice i oči pune suza. Nikada se nije osjećala više
samom ili više bespomoćnom u cijelom svom životu. Ipak, postupala je ispravno
za svoje srce. Bol koju je osjećala time što ga je odbila, bila je ništa u usporedbi
s doživotnim brakom bez njegove ljubavi. - Neću se udati za tebe.
- Da, hoćeš. - Oči su mu se ispunile gorućom frustracijom. - Brak je dobar
za nas oboje, Belle. I rješava tvoj problem.
Nije rješavao ništa. Jer sada je željela sve: Quinnovo srce, njegov smijeh,
njegova cerenja, dom i obitelj koju bi stvorili zajedno... Njegovu ljubav.
Ako nije mogla imati to, onda radije nije htjela imati išta drugo. Život s
utvarom onoga što bi mogla imati da je voli bio bi nesnosan.
- Donijela sam odluku. - Cijelo tijelo joj se treslo od napora da suzdrži suze.
Frustracija i poniženost. Bol. - Neću se udati za tebe, Quintone.
- Annabelle! - Njezino ime odzvanjalo je kroz tamu dok ju je lady Ainsley
pozivala iz dvorca, razbijajući čahuru tihih sjena oko njih. - Annabelle, vrijeme
je!
Mračna pustoš ocrnila je njezinu nutrinu. Vrijeme. Napokon joj je isteklo
vrijeme.
Pokušala je izvući ruku, ali on je nije puštao.
- Nismo ovo riješili - rekao je.

167
 Knjige.Club Books

Srce joj je puklo. Još uvijek nije bilo priznanja ljubavi... Brzo je treptala dok
su je pekle vruće suze. - Jesmo.
Opet je pokušala izvući ruku, i ovoga puta prsti su joj se oslobodili.
Ostavljajući ga iza sebe među ruševinama, potrčala je niz put preko
travnjaka kroz mrklu noć prema dvorcu gdje ju je lady Ainsley čekala, stojeći na
terasi.
Kada je vidjela Belle kako juri prema njoj, ispružila je ruke. - Ponoć je!
Moraš donijeti odluku. - Uzevši obje Belleine ruke u svoje, pogledala je iza sebe
ne bi li nešto spazila u mraku. Ukočila se i namršteno je podigla obrvu. - Gdje je
Quinton? Nije li s tobom?
Belle je odmahnula glavom ne mogavši zaustaviti tihu suzu da sklizne niz
njezin obraz.
Lice lady Ainsley se izdužilo. - Ali, mislila sam, kada ste oboje napustili
zabavu... Bila sam uvjerena da će te... - Spustila je glas kako bi joj šapnula nadu
za koju je Belle znala da joj je tajila otkako je pozvala Quintona u Glenarvon.
Možda čak i šest godina prije toga. - Zaprositi.
Probola ju je nepodnošljiva bol. - Neću se udati za Quintona - promuklo je
izbacila preko ukočenih usana, koje su toliko trnule da nije znala kako su uopće
uspijevale oblikovati riječi.
Duboka tuga izobličila je grofičino naborano lice. - Ne?
- Quinton i ja nikada si ne bismo pristajali. - Prisilila se na smiješak kroz
suze, čak i usred svoje boli željela je utješiti ženu koja joj je bila druga majka. -
Drukčije zamišljamo brak.
On si želi umanjiti krivnju dok ona želi samo ljubav... ili bi radije da se
nikada ne vjenčaju. Barem će se ovo potonje oboma ispuniti nakon večeras.
- U redu sam, gospo. - Kada to nije uspjelo oraspoložiti lady Ainsley, Belle
ju je poljubila u obraz, stišćući joj ruke da prekrije laž. - Doista.
- Što ćeš učiniti u vezi s Glenarvonom? - lady Ainsley upitala je s izrazom
tuge i kajanja da su Belle ponovno navrle suze na oči, ovoga puta zbog grofice.
- Ono što sam trebala učiniti sve ovo vrijeme - odgovorila je drhtavim
glasom.
- Gospo? - Ferguson se pojavio na ulaznim vratima. Kao glavni domaćin
zabave, dužnost mu je bila održavati raspored. - Ponoć je.
Lady Ainsley obrisala je suze. - Naravno.
Uhvativši se pod ruke, obje žene polako su krenule prema unutra, gdje ih je
u neizvjesnosti čekala horda gostiju. Uključujući sir Harolda, koji je ugrabio
dvije čaše šampanjca s pladnja što ga je nosio sluga, gledajući Belle s drugog
kraja sobe s blještavim osmijehom na licu. Bio je potpuno nesvjestan njezine
nutarnje boli dok je Ferguson zazivao svirače da prestanu svirati.

168
 Knjige.Club Books

Sa svom pozornošću uzvanika, Belle je duboko udahnula. Donijela je svoju

odluku i tako je bilo najbolje. No tamo gdje je trebala pronaći olakšanje zbog
prestanka agonije proteklih nekoliko tjedana, vidjela je samo neopisivu tugu.
- Pozvala sam vas sve ovdje večeras kako bih... - Stisnula je šake uz bokove
toliko čvrsto da su joj se nokti žarili u dlanove. Uživala je u tom fizičkom
aspektu bola jer se suprotstavljao emocionalnom mučenju koje je osjećala
iznutra. - Kako bih objavila svoju odluku da ću se... sljedeći tjedan udati do
svoga rođendana. Htjela sam s vama podijeliti ime muškarca kojega sam
odabrala za svog supruga. - Potiskivala je svoju tugu. - I gospodara dvorca
Glenarvona.
Blagi žamor proširio se prostorijom. Sir Harold ponosno se isprsio stavši
pokraj nje.
No Belle se odmaknula ne mogavši se prisiliti stajati u njegovoj blizini dok
je obznanjivala svoju odluku. Pritisnula je stisnutu šaku na svoje grudi kao da
će tako fizički potisnuti goreći žig na svom slomljenom srcu.
- I tako sam odlučila... - Soba se počela vrtjeti oko nje dok su je vrućina i
smrad dima od svijeća gušili. Još više šapata, ovoga puta glasnijih i tjeskobnijih.
Srce joj je lupalo toliko jako da je oglušila od naleta krvi prema ušima. Kako li
je ta blesava stvar od srca mogla toliko udarati kada se već razbila u tisuću
komadića poput stakla? - Odlučila sam...
- Odlučila se za supruga - začuo se duboki glas s druge strane pretrpane
plesne dvorane.
Quinton. Samouvjereno je zakoračio u plesnu dvoranu s odlučnošću
muškarca koji se pomirio sa svojom sudbinom. Gola vrata, zamršene kose koja
se razvratno rasipala po čelu, utjelovljivao je svaki komadić reputacije
zavodnika po kojoj je bio poznat. Belle nije mogla zaustaviti pustoši koja ju je
obuzimala dok je drhteći gledala prema njemu.
- Udat će se za mene - izjavio je s tolikom odlučnošću da su svi u sobi
zaprepašteno ostali šutjeti.
Zatim se podigao šapat začuđene mase, popraćen raštrkanim pljeskom i
zbunjenim čestitkama. I sretnim uzvikom lady Ainsley, toliko glasnim da je
odzvanjao čitavim dvorcem.
U trenutnoj zbunjenosti, gosti su iskretali vrat kako bi pogledali u Quintona i
Belle - i sir Harolda, čije je lice postalo grimizno. Okrenuvši se na petama,
izjurio je iz dvorane. Kada je došao do kamene terase, razbio je obje čaše od
šampanjca u kišu svjetlucavih kristala i mjehurića bacivši ih u zid.
Quintonove plave oči, uperene u Belle, gorjele su od spremnosti na borbu
dok je hodao kroz pretrpanu dvoranu prema njoj.
Odmaknula je ruku od njega u trzaju kada je posegnuo prema njoj te se
polako odmicala od njega, odmahujući glavom.

169
 Knjige.Club Books

- Donijela sam svoju odluku. - Udahnuvši duboko, obznanila je čvrsto i

glasno koliko joj je vlastita snaga dopuštala. - Neću se udati ni za koga.

170
 Knjige.Club Books

JEDANAESTO POGLAVLJE

oljela bih znati o čemu se ovdje radi - Belle je izjavila tiho dok je lady
V Ainsley nervozno koračala sobom za prijam gostiju. Nakon što su gosti
otišli, a posljednje su kočije izašle kroz glavna vrata, dvorac je utihnuo. Zabava
je završila ranije s obzirom na njezino neočekivano priopćenje. - Vrlo rado bih
se povukla za večeras. - U svoju sobu gdje će se moći svući, podvući pod
pokrivače i neutješno plakati dok ne zaspi. Ostaviti ovu večer iza sebe i
pronaći način kako nastaviti naprijed bez doma i čovjeka kojega je voljela.
- Čim Quinton stigne - lady Ainsley ju je uvjeravala, ali njezin inače
nepokolebljiv glas zvučao je uznemireno. Iako, nakon spektakla što su joj ga ona
i Quinton priredili u plesnoj dvorani, Belle je smatrala da je grofica vjerojatno
imala pravo biti uznemirena.
I zatražiti da joj se Belle i Quinton pridruže u sobi za prijam gostiju.
No to nije objašnjavalo zašto je gospodin Bartleby bio ovdje ili zašto se
doimao jednako uznemireno kao i lady Ainsley. Dakako, svjedočio je njezinu
priopćenju, a kao obiteljski pravnik, bit će spona između imanja i Crkve. No
razlog za to nije ga opterećivao.
Što se Quintona tiče... Dragi Bože, on je bio posljednja osoba koju je
trenutno htjela vidjeti!
Cijelo je vrijeme bio u pravu u vezi s brakom i Glenarvonom. Ovo mjesto
bilo je njezin dom i zauvijek će joj to biti. No nije bila spremna otkupiti ga po
cijenu životnog ropstva u braku s muškarcem koji je nije volio.
Ferguson je otvorio vrata, a Quinton je uletio u sobu, izgledajući jednako
rastreseno kao što se ona osjećala iznutra, sve do nabora na njegovoj jakni i
nesmotreno svezane, zamjenske jakne koju je stavio nakon što je napustio
plesnu dvoranu. Prvi put nije bio u stanju nabaciti šarmantni osmijeh koji je
uvijek rado nosio za nju i lady Ainsley te ih je ovoga puta pozdravio šturim
kimanjem.
- Teta Agatha. - Oči su mu se smračile kada je ugledao Belle. - Gospođice
Greene. - Ukočio se iznenađeno kada je vidio pravnika kako se ustaje. -
Bartleby? Koga vraga ti radiš ovdje?
- To sam i ja pokušavala otkriti - Belle je promrmljala dok je hodala prema
njima. - Nijedno ni drugo mi nisu htjeli reći dok ti nisi došao.
Drhtala je od Quinnove nazočnosti. Zašto li je taj nitkov morao biti tako
zgodan, čak i sav neuredan i ljut? I zašto li ju je morao promatrati kao da bi je
istog trena zgrabio, privukao k sebi i ljubio do iznemoglosti?

171
 Knjige.Club Books

- Molim te, sjedni. - Lady Ainsley kimnula je prema stolici, a sama je ostala
stajati dok je nervozno trljala ruke. - Vjerojatno će ti trebati nešto za piće -
promrmljala je. - Bog zna da meni treba.
Belle ju je pogledala prestrašeno. Vidjeti groficu ovako uznemirenu -
upozorenje ju je štipalo sa stražnje strane koljena da je ovaj poziv bio u vezi s
nečim puno gorim od večerašnje zabave.
Grofica je pokazala prema prednjoj strani sobe. - Boca Bowmorea u stoluje
za kartanje.
- Hvala ti. - Quinn je donio bocu i čašu, zastavši kako bi dotočio Bartlebyju
prije nego što je sjeo. No svaki njegov mišić bio je napet, a leđa ukočena.
Njegov kruti pogled letio je od Belle do tete Agathe. - Željela si razgovarati sa
mnom?
- S oboma - ispravila ga je lady Ainsley.
Oh ne. Belle je utonula u počivaljku preko puta Quintona, iza stolića za čaj,
dok joj se želudac okretao. Zar je lady Ainsley doznala što se dogodilo između
njih dvoje večeras?
Grofica je duboko uzdahnula, još uvijek trljajući rukama. - Čini se da su se
stvari što se tiče Glenarvona, i Annabelleine budućnosti, promijenile.
Oh ne, ne, ne, ne. Pritisnula je trbuh rukom kako bi zaustavila uzlaznu
putanju sadržaja u želudcu, gledajući u Quinna, čije je lice ostalo začuđujuće
tajanstveno. Zar je ih je doista raskrinkala? Potisnula je zgroženi jecaj.
- Promijenile... kako? - Quinn je zahtijevao potiho.
Teta Agatha oklijevala je bacivši pogled na Belle, kojoj je zastao dah. Zadnji
put kada je vidjela lady Ainsley ovako rastresenu bio je kada je lord Ainsley
preminuo. Vidjeti je ponovno u ovakvu stanju duboko ju je brinulo. - Annabelle,
jesi li doista sigurna da se ne želiš udati?
- Potpuno sigurna - šapnula je dok ju je Quinn promatrao u tišini. Hvala
nebesima što je bitanga barem jednom odlučila držati jezik za zubima. Nije
mislila da bi mogla preživjeti drugu diskusiju oko toga pred njegovom tetom.
- To je razočaravajuće - priznala je lady Ainsley snuždeno. - Gajila sam
velike nade da ćete se vas dvoje vjenčati.
Belleino je srce prestalo kucati, a Quinn se ukočio držeći čašu viskija na
pola puta do svojih usana.
Izgovorio je otegnuto: - Zašto bi pomislila to?
Udovica je tresla glavom. - Jer sam primijetila kako se gledate još od kad ste
imali osamnaest. Već je tada između vas gorjela tiha vatra.
Belle se okrenula od grofičina pogleda, ali nije bila u mogućnosti zaustaviti
izdajničko rumenilo od kojega su joj obrazi počeli crvenjeti.
Lady Ainsley navalila je na Quintona: - Zašto misliš da sam te pozvala u
Glenarvon?

172
 Knjige.Club Books

- Jer ti je bila potrebna moja pomoć za razdvojiti prikladne muškarce od

lovaca na nasljedstvo - izbacio je iz sebe pa nastavio podizati čašu prema
usnama. Očigledno još uvijek nije mogao podnijeti tu ideju od kada mu je prvi
put predložena prije tri tjedna. - Pronaći Belle prikladnog muža.
Umorno je gubitnički izdahnula. - Muža u tebi, dragi dječače.
Zagrcnuo se viskijem. Kašljući si je brisao usta rukavom dok je zurio u nju
bez teksta.
Isto kao i Belle.
Lady Ainsley blago se smješkala, očigledno se kajući što joj plan nije uspio.
- Tijekom godina sam naučila da je najbrži način kako natjerati muškarca da
poželi nešto taj da mu tu stvar i zabraniš. Stoga sam ti rekla da sam željela da joj
pronađeš drugog muža, nadajući se da ćeš shvatiti da se sam želiš oženiti njome.
- Pogledala je prema Quintonu puna nade. - Zaprosio si je večeras, sigurna sam
da...
- Ne želim se udati - Belle ju je prekinula što je oštrije mogla jer je razgovor
postajao nepodnošljiv. Možda, ako to bude rekla dovoljno puta, i sama povjeruje
u laž iza tih riječi.
- Ni za koga? - udovica je navaljivala.
- Ne, gospo. - Udahnula je, duboko odbijajući pogledati Quintona u oči dok
je zurio u nju u slučaju da može prodrijeti kroz tu laž. - Želim ostati vaša pratnja
dokle god mi to dopustite.
- Izgleda da onda nemamo izbora. - Lady Ainsley izmijenila je upitni pogled
s Bartlebyjem, koji joj je kimnuo, povukavši ovratnik kao da ga guši. Lady
Ainsley još je jednom duboko udahnula. - Tvoje večerašnje priopćenje
promijenilo je sve.
Skamenila se od zbunjenosti. Kako je to moglo išta promijeniti? Nije imala
zaručnika i bila je na putu da izgubi Glenarvon. Njezino javno priopćenje
učinilo je taj gubitak jednostavno konačnim.
Quinton se namrštio podigavši obrvu. - Kako to?
- Kada je lord Ainsley sastavljao svoju oporuku - grofica je nastavila -
priložio je bračnu klauzulu kako bi te zaštitio, Annabelle.
- Od moga oca - šapnula je.
Lady Ainsley je oklijevala, blago problijedjevši. - Od Marcusa Greena, da.
Bartleby se uspravio sjedeći na svome stolcu te se nagnuo prema naprijed,
do ruba sjedala. - Iako je lord Ainsley bio tvoj skrbnik, Marcus Greene tvoj je
otac. I ako se on ikada vrati u tvoj život, imat će, prema zakonu, svako pravo
zaposjesti sve u tvom vlasništvu. Jedini način da te se zaštiti bio je da imanje
postane tvoje i tvojega supruga.
- Da, znam. - Zašto joj ovo govore? Nije imalo nikakva značaja za promjenu
njezine situacije.

173
 Knjige.Club Books

- Ali Ainsley i ja oduvijek smo mislili da ćeš se udati, da ćeš pronaći svoju
pravu ljubav - izgovorila je to pomalo sjetno. - Klauzula bi u tom slučaju imala
smisla.
- Ali sada nema. - Belleine su se grudi stegnule od oštre mješavine krivnje i
gubitka. I duboke tuge. - Glenarvon ipak neće pripasti meni pa ga se moj otac
ionako ne može dočepati.
- Sada ne može ni da hoće, draga - lady Ainsley će otrježnjujuće. - Marcus
Greene je mrtav.
Mrtav. Trnci su je prolazili poput struje. Srce joj je preskočilo u jednom
bolnom, uznemirujućem otkucaju. To je bilo sve. Trenutak je prošao i osjećala
se kao i trenutak prije. Nije je uznemiravala tuga nego njezin nedostatak.
Njezin otac bio je mrtav. A ona nije mogla pronaći dovoljno privrženosti
prema njemu kako bi ispustila barem jednu suzu.
- Annabelle? - Quinn ju je upitao tiho svojim dubokim glasom punim
zabrinutosti.
Okrenula se kako bi ga pogledala, prostrijeljena brigom koju je za nju nosio
na svome licu. Od toga su joj se oči ispunile suzama, daleko više nego od vijesti
o očevoj smrti.
- U redu sam - Šapnula je prekriživši ruke na svome krilu. Nije imala pojma
što da radi s rukama... Pogledala je prema lady Ainsley, koja je još uvijek
grčevito stiskala ruke i prožela ju je još dublja opreznost. - Kako možete biti
sigurni?
- Lord Quinton obvezao me zadatkom da pronađem Vašega oca - Bartleby
se ubacio.
Naglo se okrenula prema Quintonu. - Zbilja? Zašto?
- Jer nisam želio da imaš više problema - objasnio je nježno. - Znam kroz
kakav ste pakao ti i tvoja majka prošle zbog tog muškarca i htio sam se uvjeriti
da je još uvijek na drugom kraju Engleske, gdje ti ne može nauditi.
Grlo joj se stegnulo. Dovraga! Zašto je morao biti tako brižan i drag? Bilo
ga je nemoguće ne voljeti kada je bio ovakav.
- Angažirao sam privatnog istražitelja koji ga je pronašao u Liverpoolu -
Bartleby je dodao. - Otišao je onamo nakon što su ga pustili iz zatvora te je radio
kao nosač u luci dok ga ponovno nisu uhvatili zbog krađe i poslali natrag u
zatvor. Ondje je umro nakon osamnaest mjeseci. Župni spisi to potvrđuju. - Lice
mu se izdužilo. - Žao mi je, dušo.
- Hvala Vam - promrmljala je otuđeno zbog težine tuge koju su svi osjećali
za nju jer je bila veća od njezine vlastite prema svome ocu. Čovjeku koji je u
njezinu životu bio dovoljno dugo da prema njemu osjeća samo prijezir.
- Kada je gospodin Bartleby doznao za njegovu smrt, prenio je vijest meni. -
Očekujući Quinnovo pitanje, lady Ainsley ga je preduhitrila objasnivši: -

174
 Knjige.Club Books

Bartleby je naš obiteljski pravnik već godinama i zna da ako postoji bilo kakav
problem u vezi s Annabelleinom sigurnošću, smjesta se treba obratiti meni.
- Cijenim to što ste mi rekli. - Belle je odmahivala glavom. - Ali njegova
smrt ne mijenja ništa. Ne može doći do Glenarvona, ali ne mogu ni ja.
Lady Ainsley i gospodin Bartleby izmijenili su još jedan pogled, još jednu
tihu razmjenu misli. Zatim je grofica progovorila tiho: - Ali možeš.
- Ne - rekla je odlučno koliko je mogla, ne usudivši se pogledati u Quinnove
tamne oči. O nebesa, zašto me ne ostave na miru u vezi s ovim? - Udaja ne
dolazi u obzir.
Bartleby je oprezno odgovorio: - Postoji još jedan dio oporuke koji bi
trenutno mogao doći u obzir, a na temelju kojega nasljedstvo Glenarvona postaje
mogućim bez udaje.
Dah joj je zapeo u grlu dok je nada rasla u njoj. Večeras, nakon što je
donijela svoju odluku da se ne udaje, nakon što je slijedila Quintona u mrak, bila
je sigurna da je izgubila svoj dom. Pomirila se s time i donošenje te odluke
osnažilo ju je jer više nije imala što izgubiti.
Ali sada, sada je imala drugu priliku. Srce joj je bolno počelo udarati i jedva
je uspjela primijetiti da se Quinn ukočio sjevši na rub stolice.
- Kako? - upitala je tiho.
- Kao što znate - odvjetnik je nastavio - Lord Ainsley u naslijeđe je ostavio
svu titulom nevezanu imovinu svojim kćerima, kojima ju je ravnomjerno
razdijelio.
- Da, njegovim kćerima iz prvog braka.
Bartleby je pogledao prema lady Ainsley koja je oklijevala, a zatim kimnula
u znak pristanka. Pročistio je grlo i nastavio objašnjavati. - Vaše nasljedstvo
Glenarvona bilo bi jednako njihovom. Lord Ainsley pobrinuo se za to. - Zastao
je nervozno gurnuvši naočale natrag na svoje mjesto na nosu. - Želio je da sve
njegove kćeri budu zbrinute.
Kimnula je, primijetivši krajičkom oka da je Quinn ustao sa svoga mjesta
kako bi stao iza nje. - Lord Ainsley bio je dobar čovjek. Naravno, on je...
- Uključujući i Vas.
Ošamućena, prestala je disati. Quinnova ruka nježno ju je gladila po ramenu
dok su meke riječi počele dobivati smisao u njoj. Ne, to nije bilo moguće. To što
je on govorio... nemoguće.
No kada je pogledala prema Quinnu i vidjela njegovo ozbiljno lice, znala je.
- Moj je otac bio Marcus Greene - rekla je toliko meko kroz dah da je
vlastite uši nisu mogle čuti. Srce joj je počelo lupati u agoniji. Svaki otkucaj bio
je toliko jak da je mislila da će joj srce probiti prsni koš i iskočiti van. Nijemo je
posegnula rukom prema Quinnovoj, tražeći sidrište u njemu kako ne bi pala. -
Moj otac nije bio... moj otac?

175
 Knjige.Club Books

Lady Ainsley sjela je pokraj nje na sjedeću garnituru, preuzevši Belleinu

ruku u sigurnost svojih. Prostrijelio ju je izraz tuge i boli na grofičinu licu, što
joj je oduzelo dah i trenutno iznjedrilo vruće suze na njezine trepavice. Kada je
osjetila da joj je lice problijedjelo te je počela drhtati, lady Ainsley položila je
ruku na Bellein obraz.
- Charles North, lord Ainsley, bio je tvoj pravi otac, Annabelle.
Iznenadna tuga preplavila ju je tolikom žestinom da je bol bila osljepljujuća,
čak i u njezinu stanju ošamućenosti i šoka. Cijeli svijet okrenuo se naglavce oko
nje. Quinnova ruka, još uvijek na njezinu ramenu, bila je jedino stabilno uporište
za koje se mogla držati, stisak njegovih snažnih prstiju govorio joj je da je on
još uvijek pokraj nje.
- Nikada ti nismo htjeli nanijeti bol time što smo ti tajili to - lady Ainsley
šapnula je tiho, rukom umirujuće gladeći Bellein obraz i kosu dok ju je drugom
čvrsto držala za ruku. - Ali ne možemo to više tajiti od tebe. Moraš to znati.
Kimnula je grčevito pa sklopila oči.
Osjetila je kako je Quinnova ruka napušta. Ne! Ostani sa mnom! Ali nije
mogla govoriti od strahovite boli koja ju je uništavala iznutra. Potom je kroz tu
bolnu maglu, koja ju je gušila, začula glas lady Ainsley.
- Nakon što je izgubio svoju prvu ženu, Ainsley je bio shrvan. Jedva je
mogao izaći iz kreveta, a hrani se nije mogao ni približiti. Tvoja je majka bila
spremačica stana u Londonu i pomagala mu je u njegovoj patnji. Postali su vrlo
bliski. - Grofičin je glas zatreperio, a Belle je kroz vlastitu bol samo površno bila
svjesna koliko je lady Ainsley ovo moralo biti teško. - Ainsley je volio tvoju
majku, mnogo, ali on je bio grof s mladom djecom o kojoj se morao brinuti i
nikada se ne bi mogao oženiti spremačicom.
Još jedno grčevito kimanje i još čvršće sklopljene oči.
- Onda je jednoga dana samo nestala. Bez upozorenja, bez objašnjenja...
Ainsley ju je tražio, no njoj nije bilo ni traga. Ipak, nikada nije odustao i gotovo
desetljeće poslije ju je pronašao. Tada je doznao da ima kćer. - Obuhvatila je
Belleino lice svojim drhtećim rukama. - Tvoja je majka pobjegla zato što je
shvatila da je trudna te se udala za Marcusa Greena kako ne bi bila nezakonito
dijete. Kada vas je Ainsley pronašao, imala si osam godina. Mislila si da ti je
Marcus Greene otac, a tvoja majka nije željela da znaš istinu.
Jecajući tiho, Belle nije mogla zaustaviti suze koje su joj curile niz obraze.
- Nemoj nju kriviti, dušo. - Meke ruke gladile su je umirujuće po
sljepoočnicama i obrazima, nježno brišući njezine zalutale suze. - Samo te htjela
zaštititi. No dopustila je Ainsleyu da te upozna, sjećaš se?
- Moj rođendan - dahtala je drhtavim usnama.
- Poklonio mi je novi kaput i cipele i lijepu lutku, istu onakvu kakvu je dao i
svojim kćerima kada su bile male. - Zastala je, glas joj je treperio od emocija.
- To što te morao ostaviti, slomilo mu je srce.
176
 Knjige.Club Books

Belle je bila uvjerena da i jest. Ah, dragi Bože! Čuti istinu sada uzburkalo je
toliko boli u njoj da ju je svaki udah bolio.
- Kada je Marcus Green bio uhićen, Ainsley se pobrinuo da ti i tvoja majka
imate sigurno mjesto za život, dovoljno hrane i tople odjeće - sve što vam je bilo
potrebno. - Grofica je duboko uzdahnula. - A onda se tvoja majka razboljela.
- A ja sam došla ovamo - šapnula je. Otvorila je oči, a zabrinuto lice lady
Ainsley bilo je zamućeno pod slojem suza.
- Obećao je tvojoj majci na smrtnoj postelji da će se odnositi prema tebi
jednako kao i prema ostalim kćerima, da će se zauvijek brinuti o tebi. - Oči su
joj zasuzile. - Bio je s njom kada je preminula. Posljednje riječi koje je tvoja
majka čula bile su koliko ju je volio.
Ne mogavši više zaustaviti bujicu suza, Belle se srušila u naručje lady
Ainsley. Grofica ju je nježno držala i umirivala, njišući je u rukama.
Belle nije znala koliko je dugo ležala u njezinu krilu, plačući, no bilo je
dovoljno dugo da Quinn više nije bio pokraj nje kada je napokon ustala i
obrisala suze. Stajao je pokraj prozora, nijemo zureći u gluhu noć, leđima
okrenut ostatku sobe, i masirao si je zatiljak.
- Zašto? - Belle je šapnula, čvrsto držeći groficu za ruke. - Zašto mi niste
rekli do sada?
- Život ti je ionako bio dovoljno težak. Izgubila si majku zbog bolesti, a oca
u zatvoru. Ainsley je znao što se događa nezakonitoj djeci koja su rođena u
visokom društvenom staležu kada bi se doznao pravi identitet njihovih očeva i
nije želio da patiš više od onoga što si već propatila. Mislio je da bi bilo najbolje
zatajiti to i pružiti ti najbolji život unatoč tomu. - Stisnula je Belleine ruke.
- Oboje smo tako mislili.
Sve te godine... nijednom nije posumnjala da bi lord Ainsley zapravo mogao
biti nešto više od dobronamjernoga i velikodušnog čovjeka koji ju je udomio
kao uslugu njezinoj majci. Ali volio ju je, Belle je to oduvijek znala. Onako kako
bi je pravi otac mogao voljeti.
- Odnosili smo se prema tebi jednako kao prema svim njegovim kćerima i
pobrinuo se da imaš sve što ti treba, sve do dobra obrazovanja i debitiranja u
Londonu. - Lady Ainsley osmjehnula se tužno. - Uvijek se toliko ponosio
tobom, i to najviše kada bi te zatekao u knjižnici, izgubljenu u jednoj od svojih
knjiga. Bila si njegova mala štreberica i vječito se hvalio time koliko si
pametna, koji si novi jezik naučila, romanom ili dramom koju si odglumila u
vrtu, zajedno s Fergusonom, kojega si natjerala na to. Nije te mogao voljeti više
ni da si mu zakonska kći.
Kimnuvši, Belle je pogledala prema podu dok si je trljala oči. I ona je
voljela njega. Tuga koja joj je sada ispunjavala srce nije bila zbog lorda
Ainsleya nego zbog nje same jer ga nikada nije imala prilike poznavati kao oca.

177
 Knjige.Club Books

- Htio te zaštititi i zbog toga smo se složili da ti nikada nećemo reći. Koliko
dobroga bi to zapravo donijelo? - Tužno je odmahivala glavom. - Ali sada, kada
su okolnosti ovakve kakve jesu...
Kada joj je glas odlutao, Bartleby se nježno ubacio: - Sada možete naslijediti
Glenarvon kao svoj dio nasljedstva koje je ostavio svim svojim kćerima.
Quinn je namrgođeno pogledao preko ramena u Bartlebyja.
- Recite joj ostalo - naredio je.
Dvojica muškaraca zurila su jedan u drugoga dok je tiha komunikacija, koja
se odvijala među njima bez riječi, zaledila sobu. Napetost kakvu Belle nije
mogla pojmiti.
- Recite joj što mora učiniti kako bi na to mogla polagati pravo. Da je jedini
način da naslijedi svoj dio taj da dopusti da bude prepoznata kao Ainsleyeva
nezakonita kći. – Quinn je s gađenjem promrmljao kroz zube: - Njegovo kopile.
- Quintone, molim te - lady Ainsley ga je korila.
Grubost u njegovu glasu i okrutnost na njegovu licu mogli su rezati staklo.
No kada je pogledao u Belle, lice mu se smekšalo. - Nikada nećeš biti
prihvaćena u društvo. Nikada ti neće dopustiti da zaboraviš tko si i odakle
dolaziš. Pljuvat će ti ravno u lice. Još gore, učinit će sve kako bi te osramotili,
proširili ogavne i neistinite priče o tebi, uništili sve što je preostalo od tvog
ugleda.
Dugo ga je gledala u oči dok je svaku sekundu obilježavalo njezino lupajuće
srce koje je patilo jer se toliko brinuo za nju, još jednom je pokušavši zaštititi
upozorenjem... a nije je volio.
Blago se nasmiješila podigavši bradu. - Neka izvole. Nisam ih trebala
proteklih dvadeset pet godina, pa ih neću trebati ni u budućnosti.
- Znaš li što znači biti odbačen od društva, koliko teško to može biti? -
navaljivao je. - Jesi li sigurna da to želiš?
- Što me briga što društvo misli o meni? - Stiskala je ruku lady Ainsley. -
Imat ću Glenarvon i njegove zakupnike, radnike i mještane... sve ljude koje
volim i koji vole mene. - Vidjela je zabrinutost koja mu je zamračivala pogled,
no istovremeno je vidjela i iskru divljenja duboko u njegovim safirnim očima. -
Sada mogu reći svijetu da je lord Ainsley bio moj otac i učinit ću ga tako
ponosnim. Onako kako bi svaka kćer i trebala.
Nije skretao pogled s nje dok je mumljao: - To je moja Štrebelle.
Toplina se rascvala u njezinim grudima, a srce se slamalo od pomisli na
njezinu novu budućnost. Onu koju neće moći dijeliti s njim.
- Ako je to Vaša odluka - ubacio se Bartleby - onda ću odmah ujutro poslati
dojavu da sud ponovno otvori oporuku. Suci će nas sigurno imati želju
preispitati, ali uvjeren sam da će vam dodijeliti Glenarvon, posebice nakon što
im pokažem pisma koja držim u svome uredu u kojima lord Ainsley i Vaša

178
 Knjige.Club Books

majka potvrđuju vaše pravo očinstvo. - Osmjehnuo joj se. - Čestitam,

gospođice Greene. Vi ste nova vlasnica dvorca Glenarvon.
- Hvala Vam - šapnula je. Pogledala je prema Quinnu. Htjela je podijeliti tu
gorko slatku sreću ovog trenutka s njime, ali on se okrenuo, ponovno gledajući
zamišljeno kroz prozor.
Bartleby se s ponosnim osmijehom na licu okrenuo prema Quinnu, nadutih
prsa ispod prsluka. - Tražili ste me da pronađem rupu u zakonu, lorde Quinne.
Izgleda da smo upravo to i postigli!
Ali Quinn je samo progunđao u znak potvrde da je čuo pravnikov komentar
dok mu je sav fokus i dalje bio usmjeren kroz prozor, gdje sigurno nije mogao
vidjeti ništa doli mračna crnila noći.
Lady Ainsley ustala je i nježno povukla Belle k sebi. - Mislim da bismo sada
trebali otići u tvoju sobu. - Položila je svoju majčinsku ruku na Bellein obraz,
smiješeći joj se utješno. - Imala si dugu noć. Sigurna sam da bi ti dobro došlo
malo mira i odmora. I znam da ti nikada neću moći nadomjestiti tvoju majku... -
Zastala je, očiju punih suza - Unatoč tomu, nadam se da ti je i dalje stalo do
mene onako kako bi kćeri bilo stalo do svoje majke.
Belle ju je čvrsto zagrlila ne mogavši progovoriti u strahu od suza. Potom je
grofica provukla ruku iza Belleina struka kako bi je izvela iz sobe.
Belle je pogledala iza sebe na vrijeme da uhvati Quinna kako tapka
Bartlebyja po leđima.
- Bartleby, ako Vam ne bi bio problem još malo se zadržati. Imam prijedlog
za vas.- Quinnov duboki glas raspršio se ulaskom Belle i grofice u hodnik.

179
 Knjige.Club Books

DVANAESTO POGLAVLJE

elle je sjedila kraj prozora u svojoj sobi, gledajući u mrak, čela naslonjena
B na hladno staklo. Bila je preokupirana turbulentnim i kovitlajućim mislima
dok više jednostavno nije znala što misliti ili osjećati.
Samoća njezine sobe nije joj pružila mir koji je tražila, posebice zato što je
lady Ainsley dva puta došla provjeriti kako je, nakon čega je poslala služavku da
joj donese šalicu toplog mlijeka da joj pomogne zaspati. Zaspati? Mjehurić
smijeha progurao se kroz njezine usne. Kako li je samo apsurdna bila ta
zamisao! Večeras nije bilo govora o spavanju. Pogotovo znajući da je lord
Ainsley zapravo bio njezin otac i da je Glenarvon bio njezin i da joj nikada neće
biti oduzet.
A nisu pomagale ni misli o Quinnu koje su joj kružile umom, tako budalasto
ponavljajući svaki trenutak koji su proveli vodeći ljubav.
Ne. Nisu vodili ljubav.
Sklopila je oči od žareće boli koja ju je obuzela kada se sjetila toga
posebnog spajanja njihovih tijela i duša. Ona možda jest vodila ljubav s njim, ali
ono što je on osjećao prema njoj bilo je daleko od ljubavi.
Napokon ju je zaprosio samo kako bi ga onda morala odbiti - oh to je bio
pakao! Ali znala je kakvim paklom brak bez ljubavi može biti i nikada se nije
htjela staviti u taj položaj, bez obzira na Quinnove plemenite namjere ili na to
koliko je zapravo željela biti njegova žena.
Netko je nježno pokucao na njezina vrata. Okrenula se, očiju zamućenih
suzama. Što sada? Zašto je jednostavno nisu mogli ostaviti samom da bude
nesretna u miru?
Opet se začulo kucanje. Otvorila je vrata, strahujući od još jednog posjeta
lady Ainsley ili još toplog mlijeka za koje nije imala mjesta u želudcu.
Izgubila je dah. - Quintone.
Smiješio joj se, ramenom naslonjen na okvir vrata. Na trenutak nije bila
sigurna je li to bio plod njezine mašte, no znala je da je morao biti stvaran. Jer
jedino bi stvarni Quinton pobudio toliko zbunjenosti i žudnje u njoj, vrtlog od
kojega nije znala bi li mu se bacila u naručje ili ga zadavila na mjestu. Na
trenutak joj nije bilo ni bitno koje od toga dvoga, samo neka su joj ruke bile na
njemu.
- Pozovi me unutra - promrmljao je. Njegov duboki glas odzvanjao je
njezinom kralježnicom, od čega su joj izbili žmarci po golim rukama.

180
 Knjige.Club Books

Stajala je na mjestu, dišući duboko i nadajući se da neće uspjeti vidjeti

koliko je drhtala od njegove blizine. - To ne bi bilo primjereno.
Zurio je u njezino poprsje gorljivim ali neprimjerenim pogledom.
Njegov pogled prouzročio je lavinu sjećanja na svaki neopisivi poljubac koji
joj je pružio, svaki neodoljivi dodir od kojega je drhtala pod njegovom
odlučnošću.
Uvio je usne u zaintrigirani osmijeh kao da je znao da u njoj rasplamsava
zbunjujuću požudu.
- Zar čovjek ne može posjetiti svoju zaručnicu?
- Nisam tvoja zaručnica - usiljeno je izgovorila zaigranim tonalitetom,
unatoč šupljoj boli u sredini svojih grudi. - Zar nisi čuo? Sada sam nasljednica.
Ne moraš se oženiti mnome da spasiš Glenarvon.
Čeznula je za njegovim dodirom, udišući duboko da se smiri. Žudila je proći
prstima kroz njegovu razbarušenu kosu, čiji su zlatni uvojci još uvijek bili
razvratno prosuti njegovim čelom. No nije bila dovoljno naivna da pomisli kako
bi se zadržala samo na nevinom dodiru, stoga je zavukla svoje izdajničke ruke
iza leđa.
Gledao ju je u oči dok je mrmljao: - Što ako se želim vjenčati s tobom bez
obzira na to?
Dah joj je bolno zastao u grlu koje su, zajedno s nosom, probadale goruće
emocije. Šapnula je kroz dah: - Ne želiš.
- Ali želim. Pusti me unutra, dokazat ću ti. - Toliko je pohlepno preo tim
svojim lisičjim riječima da su mu se obrazi zacrvenjeli, a oči zaiskrile od
reakcije koju je pobudio u njoj. - Osim toga, želim ti dati tvoj rođendanski dar.
Gorko slatki čvor stegnuo joj se u prsima od toga što mu je bilo dovoljno
stalo da joj donese poklon i dođe do njezine spavaće sobe večeras, no ipak ne
dovoljno da je voli.
- Netko bi te mogao vidjeti ovdje.
Podigao je obrvu u znak izazova. - Onda me pozovi unutra da me ne vide.
Oklijevala je ugrizavši se za usnu. Trebala bi ga odbiti. Otjerati ga - i uz to
vjerojatno izgubiti posljednju šansu da bude s njime nasamo, da bude u njegovu
naručju, sigurna i zaštićena.
- Molim te, Belle. - Bio je iskren. - Zbilja bih volio ući i razgovarati s
tobom.
- Razgovarati? - upitala ga je sumnjičavo.
- Možda i više. - Njegov poluosmijeh procvao je u razvratno cerenje. - Ali
nećemo nikada doznati ako me ne pozoveš unutra.
Glas u njezinoj glavi vrišteći ju je upozoravao, no čak ni to nije bilo
dovoljno da ugasi bolnu žudnju koju je osjećala za njime. Ne mogavši si
uskratiti sreću koju bi osjetila s njim, odmaknula se i dopustila mu da klizne u
181
 Knjige.Club Books

sobu. Tiho je zatvorila vrata za njim, a zatim je zastala kako bi duboko udahnula
prije nego sto zaključa vrata.
Quinn je objesio torbu koju je nosio na njezin stolac za čitanje i okrenuo se
prema njoj. Njegov senzualni pogled vukao se preko njezina tijela, upijajući je
cijelu, od neurednih kovrča do golih, nožnih prstiju. Gdje god je pogledao,
osjetila bi trnce pod kožom. Sada već poznata žudnja počela se uzdizati u
njezinoj nutrini i dah joj je postao plitak i nepravilan. Tijelo joj je sada već znalo
što mu je njegovo bilo sposobno učiniti i ponovno je čeznula za tim predivnim
osjećajem. Bila je svjesna da će jedino Quinton biti sposoban pružiti joj toliko
užitka, toliko sreće i slobode.
- Ne bi trebao biti ovdje - bespomoćno je protestirala ne mogavši prikriti
bolno drhtanje u glasu.
- Lijepa si. - Oči su mu sjale na svjetlu ogrjeva.
Pokušala je ignorirati što je rekao uvukavši duboki dah kako bi se primirila.
- Ne bismo smjeli biti ovako nasamo.
- Veoma lijepa.
Slegnula je ramenima, iznemogla od njegova pokušaja da šarmom odagna
njezinu frustraciju. - Quintone...
Polako je krenuo prema njoj, a potom joj je lagano podigao bradu kako bi je
nježno poljubio.
Belle je sklopila oči, preplavljena njegovom blizinom i muževnošću koja je
ispunjavala njezina osjetila. Pomaknula se bliže njemu. Vrućina njezina čvrstog
tijela prislonjena o njezino slala je žmarce njezinim bićem, a njegove usne
ljubile su je tako potpuno da je već sada žudila za više. To skrovito mjesto među
njezinim nogama pulsiralo je od žudnje za njim; potreba koju je jedino on
mogao zadovoljiti. Zašto je baš Quinton Carlisle, od svih muškaraca, morao
buditi ovu očajničku čežnju u njoj, jednostavno nije mogla shvatiti. Ali činio je
upravo to.
Nije ju volio, ali je žudio za njom. A ovu večer, njihovu jedinu večer koju će
provesti zajedno, to će morati biti dovoljno.
Njegove usne otplesale su s njezinih kako bi preko njezina obraza i čeljusti
došle do njezina uha, a zatim vrata i ramena. Rukom je prešao preko naborana
ovratnika njezine spavaćice kako bi kriomice prstima pomilovao vrhove njezinih
nabreklih grudi. - Doista si predivna večeras, Annabelle - mrmljao je.
To je bila očita laž. Obrazi su joj se zarumenjeli jer ju je uhvatio u ovoj
staroj spavaćici, koja ju je prekrivala poput bijelog, pamučnog šatora bez oblika
od gležnjeva do zapešća. - Nisam, ne u ovoj naboranoj staroj spavaćici. - A
svakako ne očiju i nosa crvenih od plakanja.
- Mislim - mrmljao je dok je prstima odvezivao mašnu na njezinu vratu,
dopuštajući da joj spavaćica sklizne s ramena - da si za prste polizati.

182
 Knjige.Club Books

Obgrlila ga je oko vrata, nasmijavši se blago na njegovo laskanje. - Nisam

„za prste polizati“. - Zavodnički se igrala s kosom na njegovu zatiljku dok je
uzbuđenje u njoj raslo u iščekivanju. Provocirala je, osjećajući se ženstveno i
lako, te raspoloženo za igru. - Pudinzi su za prste polizati, ne žene. - Glumeći
uvrijeđenost, podigla je obrvu kao da ga kori. - Zar sam ja onda torta?
- Ti si najfinija torta - progunđao je. Položio je nježan ali posesivan poljubac
na dolinu među njezinim grudima. Drhtala je od obećanja koje je taj poljubac
nudio.
- Od jagoda i vrhnja? - Uvila se oko njega, pozivajući njegove usne na svoje
tijelo. Bludnički dio nje želio ga je provocirati do krajnje granice kontrole,
natjerati ga da žudi za njezinom intimnošću kao što je ona žudila za njegovom. -
Sva ružičasta i sočna, slatka na okus...
Zastenjao je na sliku koju su njezine riječi formirale u njegovoj mašti dok je
rukama slobodno istraživao njezino tijelo, gladeći nevidljive obline ispod
naborane pamučne tkanine. - Ubijaš me, Belle.
Nasmijala se opako. - I toliko šećerne glazure - dahtala je dok je stiskao
njezinu stražnjicu preko pamučne spavaćice - Samo čeka da je se poliže...
Usnama je zarobio njezine, zaustavljajući je usred zavođenja, preobrazivši
njezino neodoljivo opisivanje u duboko stenjanje. Dočekala je gladnu strast
njegova poljupca svojom, obuhvativši njegovu svilenu kosu rukom dok je bol
neumorno pulsirala među njezinim nogama.
- Želim osjetiti svaki neodoljivi centimetar tvoga bića, Belle - mrmljao je
kroz poljubac, bez zaustavljanja. - Želim te proždrijeti.
Uhvatio je rukave njezine spavaćice i, povukavši je prema dolje, vješto ju je
svukao niz njezino tijelo jednim potezom i pustio da padne na pod oko njezinih
nogu.
Belle je uzviknula. Bila je gola! Stoji pred njime sasvim gola. Obrazi su joj
porumenjeli.
Odmaknuo se kako bi je pogledao. Osjetila je toplinu njegovih očiju kako
gorljivo prelaze preko njezinih grudi, a zatim preko njezina trbuha pa sve do
kovrča među njezinim nogama.
Licem mu se ocrtala mračna, sirova požuda. Najednom, u njemu više nije
bilo šarma ni zaigranosti. Oči su mu izgledale kao da imaju namjeru ispuniti
obećanje koje joj je dao - da će je proždrijeti.
I Bog joj pomogao, htjela je upravo to.
Promuklo je promrmljala svoj pristanak: - Da, Quintone.
Podigavši je u naručje, prenio ju je preko sobe i položio na krevet. Belle ga
je besramno promatrala kada se odmaknuo od nje samo kako bi na brzinu
svukao košulju i hlače. Ovo je bio prvi put da ga je vidjela bez zaklona odjeće, a
prizor je bio opojno sladak. Očima je prelazila preko njegovih krutih prsnih
mišića i isklesana trbuha, slijedeći zlatnom dlakom osutu kožu niz njegova prsa,
183
 Knjige.Club Books

preko trbuha, besramno nisko do njegove muškosti, koja je već bila ukrućena i
debela u njegovoj potrebi za njom.
Izgubila je dah.
Bio je jednostavno veličanstven, sav zlaćan na svjetlu kamina, sa svojim
dugim, žilavim mišićima ruku i nogu te plavih očiju koje su zurile u nju toliko
intenzivno da je drhtala. Pobjegao joj je bespomoćni jecaj požude na dodir
njegovih toplih prstiju koji su je golicali sve od gležnja, čitavom dužinom
njezine gole noge do obline boka. Kakva li je samo bludnica bila što leži ovako
gola na krevetu, dopuštajući mu da prelazi preko nje svojim rukama i dodirom
istražuje njezino tijelo kako je ona željela.
Ali ako je ovo bila bludnost, onda ju je dočekala drage volje. Zato što se
nikada nije željela zastidjeti užitaka koje bi joj Quinn pružio.
Kleknuo je pokraj nje na krevet pa položio svoje ruke na njezina bedra. -
Annabelle... molim te...
Znajući što je želio, raširila je noge kako bi njihova nova intimnost mogla
procvjetati. Nije se sramila pružiti mu se cijela, ne kada je čula njegovo
mrmljanje kako je predivna niti kada je osjetila vrućinu njegovih snažnih usana
dok ju je nježno i oprezno ljubio točno ondje. Ovo je bio Quinn i voljela ga je -
nije li oduvijek?
Njegove usne, meke i nježne, milovale su je polaganim poljupcima, od kojih
se požuda u njoj nije rasplamsavala nego ju je umirivala i opuštala. Zadovoljnim
uzdahom, posegnula je rukom prema dolje kako bi prstima gladila njegovu kosu.
Kako je jedan muškarac mogao biti toliko strastven da je iz nje izvlačio
strastvene vriskove, a opet toliko nježan da ju je trenutno prožimao umirujućom
toplinom?
No svaki delikatni poljubac postajao je sve snažniji, njegove usne sve
upornije. Kada je polizao duboko...
- Quintone! - uzdahnula je, uvijajući se pod njegovim ustima.
- Ššš. - Gladio ju je s unutarnje strane bedara kako bi je umirio, kao da je
mazio mače. Svaka zadihana riječ vruće je pulsirala o njezine mokre brazde. -
Tako si slasna, Belle... Daj mi da te kušam.
Udahnula je duboko, a potom zastenjala u dugom izdahu. Sklopivši oči,
prepustila se dekadentnom osjećaju njegovih usana na njoj, veličanstveno
pokvarenom lickanju njegova jezika, koji je zaranjao duboko u nju, mekim
zvucima koje su proizvodile njegove usne dok je uživao u njezinu
najskrovitijem utočištu. Trepereća žudnja u njoj ponovno se rascvjetavala.
Pulsirala je tako besramno ondje, o njegova usta, da je bila uvjerena da je
svojim usnama mogao osjetiti pulsiranje njezine potrebe i osjetiti
njezinu spremnost na svome jeziku.
- Quinne. - Njegovo ime bilo je plačni jecaj dok je sva drhtala.

184
 Knjige.Club Books

- Znam, dušo. - Položio je posljednji, dugi poljubac na srce njezine vruće

požude, a potom polako kliznuo uz njezino tijelo, ustima ostavljajući trag
mokrih poljubaca sve do njezina vrata.
Prekrivši je svojim velikim tijelom, zavukao je ruku među njezina bedra,
nježno je rastvorivši prstima. Polako je uronio svoju muškost u nju, nježno
pritišćući prema naprijed dok mu bokovi nisu savršeno sjeli na njezine, kao da je
razumio tu novu neobjašnjivu potrebu u njezinoj nutrini koja je bila više od
same fizičke čežnje za oslobođenjem.
- Polako ovoga puta - mrmljao je kroz usne, prislonjene na njezino čelo dok
je njegovo tijelo nježno zadiralo u njezino. - Želim uživati u tebi.
Njegova čvrsta prsa trljala su se o njezine grudi dok je klizio gore-dolje
svakim nježnim uronom i zavodljivim povlačenjem. Nije više bilo ishitrena
nabijanja od prije, ni očajničke želje da je posjeduje - ovo je bila nježnost i
privrženost. Nikada prije u svom životu nije se osjećala ovako ženstvenom i
snažnom, ovako transcendentalnom. I sve zahvaljujući Quinnu.
Ako je i ostalo sumnje u njoj da ga je voljela, ovaj trenutak tu je sumnju
odagnao.
Mrmljajući njezino ime, nastavio je s ritmičkim milovanjem u njoj. Privila
se uz njega dok je polako miješao svojim bokovima o nju prije nego što bi se
povukao, pritom zavodljivo trljajući njezinu srž, odašiljući impulse blage čežnje
duboko u nju. Svaki njegov pokret u njoj obilježavao ju je kao njegovu i
zabacila je glavu od sreće dok je njezino tijelo prihvaćalo intenzitet njegova,
koje ju je ispunjavalo u cijelosti. Uvila se ispod njega, ljuljajući se u
ritmu njegovih bokova kako bi ga uvela u sebe što dublje. Da je
mogla, dopustila bi mu da joj se uvuče pod kožu i preplavi njezinu dušu svojim
bićem.
Uhvatila se za njegova ramena kada su se prve vatre počele širiti njezinim
tijelom i kada je pulsirajuća žudnja u njoj krenula izvirati iz njezinih prstiju.
Suprotstavila se klimaksu na jedan očajnički trenutak, znajući da je večeras
posljednja noć koju će provesti s njim, želeći je produljiti što je više mogla. No
susprezanje je bilo nemoguće i prepustila se.
Svršetak nije doživjela u naletu gorućeg užitka nego nježna i topla vala, koji
je prvo zapljuskao njezine nožne prste, a potom je preplavio u cijelosti. Doveo
ju je do vrhunca, ovoga puta ne uz strastveni usklik nego uz božanstveni uzdah
ljubavi.
- Annabelle - šapnuo je odmarajući svoje čelo na njezinu golom ramenu
izlivši se u nju.
Njezino tijelo drhtalo je od novog osjećaja drugog, još intenzivnijeg užitka.
Ovoga puta nije koristio onaj maleni, lukavi omotač da ih razdvoji, i bio je u
pravu - voditi ljubav bilo je puno ugodnije ovako, bez ikakvih barijera među
njima.

185
 Knjige.Club Books

Tek tada shvatila je da je šaptala njegovo ime iznova i iznova. Ali nije se
mogla zaustaviti. Znala je da se nikada neće osjećati ovako savršeno i ispunjeno
kao kad je Quinn drži u svome naručju.

***

Quinton se nagnuo kako bi je poljubio nasred njezinih golih leđa dok se

odmarala na krevetu, ležeći na trbuhu, izmoždena od seksa i opuštena. Usne su
mu prionule o njezinu toplu kožu; nije mogao odoljeti nagonu da se ne nasmije,
toliko sretan što je bio s Annabelle.
Nije imao namjeru uzeti je na ovaj način, svakako ne bez upotrebe zadnjeg
kondoma koji je imao. Ali iznenađujuća mala štreberica uzbudila ga je do
granice gdje je jedino bilo važno biti u njoj. Bio je to rizik koji nije smio
poduzeti, ali jednostavno si nije mogao pomoći. Posebice otkako se doista htio
oženiti njome.
U njemu više nije bilo sumnje oko toga. Mjesto mu je bilo upravo ovdje, s
Annabelle. Ako i jest preostalo imalo oklijevanja u njemu, ova druga razmjena
intime dokraja ga je obrisala. Bio je u pravu u vezi s njom od samog početka -
muškarac joj se ne može samo tako podati i ostaviti je iza sebe.
Okrenula je glavu kako bi ga pogledala, još uvijek naslonjena obrazom na
ruke te kose boje karamele, raspuštene preko svojih ramena. Samozadovoljni
osmijeh smješkao mu se s njezinih usana.
Prsa su mu se stegnula od prizora. Slatkoga ti vraga, itekako bi se mogao
naviknuti na ovakve noći. A kada se budu vjenčali, nije vidio razloga zašto i ne
bi.
Prstima je prelazio preko njezinih usana, prateći njezin osmijeh. Kada je
zatvorila usta oko njegova prsta i sugestivno ga povukla, osjećaj je u jednom
impulsu pojurio prema vrhu njegova uda. Meko je zastenjao.
- Nastavi s tim - upozoravao ju je povukavši ruku - i opet ću te okrenuti na
leđa.
Oči su joj vragolasto zaiskrile. - Je li to trebalo biti upozorenje ili
ohrabrenje?
- Bludnice - korio ju je, ali s osmijehom na licu, ne mogavši se oduprijeti
njezinoj zaraznoj sreći večeras. Imala je svako pravo biti sretna. Glenarvon je
osiguran i znala je da ju je grof volio kao pravu kćer.
Jedini nerazriješeni problem bilo je pitanje braka.
Ona se više nije morala udati, no on se bez daljnjega namjeravao oženiti
njome. Novi uvjeti njezina nasljedstva nisu činili nikakvu razliku u njegovim
očima. Pripadali su jedno drugom. Ova je noć tomu bila dokaz, a ona ga je
trebala, sada više nego ikad. Biti prepoznata kao Ainsleyeva nezakonita kći neće

186
 Knjige.Club Books

biti lako. Niti će upravljanje imanjem biti drukčije. Mogao bi joj pomoći u
oba slučaja dok ona pomaže njemu na putu da postane muškarac kakav je želio
biti. Uspješan, marljiv, predan obitelji i selu... onakav muškarac kakvim bi se
njegov otac ponosio.
No morao ju je uvjeriti u to. A ako je za to bilo potrebno opetovano voditi
ljubav, onda je svakako bio siguran žrtvovati se na ljubavnom ognju.
- Znaš - rekla je hrapavim glasom dok mu se uvaljivala u naručje, slučajno
mu omogućujući savršen prizor njezinih punih grudi i zavodljivih kovrča među
njezinim bedrima - da sam znala da će ovo biti tako zabavno, svukla bih te do
kože još prije šest godina ispod ruža sv. Jakova.
Nasmijao se mazeći se o njezino rame, ne želeći joj umanjiti zabavu
činjenicom da su mnogi parovi učinili istu stvar ispod iste sjenice, ako je bilo
vjerovati glasinama. No ni sam nije bio siguran u što vjerovati. Ali vjerovao je
da bi joj bio dopustio što god ona probala učiniti.
Zarežavši meko, spustio se kako bi je poljubio, pobuđujući svježe uzbuđenje
u njoj dok nije osjetio kako drhti. Nasmijao se o njezine usne. Vatra koju je tako
volio rasplamsavati u njoj pripadala je isključivo njemu i nikada je nije
namjeravao pustiti.
Dlanovima je obuhvatio njezino lice. Oči su joj bile sklopljene, a usne
crvene i vlažne od njegovih poljubaca. Nikada nije izgledala zavodljivije nego u
ovom trenutku. Nagnula je glavu prema njemu, pozivajući ga na poljubac, od
čega mu je trebala sva snaga koju je posjedovao kako ne bi upravo to i učinio. I
više od toga.
- Želiš li vidjeti svoj rođendanski poklon? - pitao ju je gladeći je prstima po
obrazu.
Ako im ubrzo oboma ne odvrati pozornost, opet će joj se krut zavući među
bedra prije nego što mu uspije šapnuti ime. Iako je pomisao na to bila nemoguće
primamljiva, znao je koliko će je do jutra sve boljeti. Posljednja stvar koju je
htio bila je nauditi joj na bilo koji način.
Otvorivši oči, uputila mu je zbunjeni pogled. - Moj... što?
Nasmijao se poljubivši je u vrh nosa. - Zar si mislila da je seks bio
rođendanski poklon?
- Naravno da ne. - Zatim mu se povjerila, šapćući zadihano, gledajući ga
zavodljivo kroz spuštene trepavice. - Ali bio je najbolji poklon koji sam ikada
dobila.
Skrivajući svoj zadovoljni osmijeh, spustio je glavu kako bi je ponovno
poljubio otvorenih usta u rame. Njezin komentar pobudio je više ponosa u
njemu nego što je zaslužio. Ipak, svidjelo mu se. Neizmjerno.
Šmugnuvši iz njezina vidokruga prije nego što ga opet začara, krenuo je
prema torbi na drugom kraju sobe. Izvukao je plavu, baršunastu torbicu, svezanu

187
 Knjige.Club Books

konopom sa zlatnim resicama. Predao joj je torbicu, a zatim se namjestio na

lakat pokraj nje na krevetu.
- Hajde. - Nagnuo se kako bi joj poljubio golo bedro dok je zurila u tešku
vrećicu od baršuna u svojim rukama. - Otvori ju.
Belle mu je uputila sumnjičavi pogled dok je oprezno odvezivala zlatnu nit i
otvarala stegnutu torbicu.
Kriknula je. Oči su joj se raširile dok je polako izvlačila dugački niz bijelih,
perzijskih bisera, dovoljno dug da ga tri puta omota oko vrata. Biseri njegove
prabake.
Majka mu ih je dala kada su se rastajali prije mjesec dana u Chestnut Hillu,
želeći da ima ovo obiteljsko blago kako bi ga podsjećalo na ono što on jest i na
važnost obitelji, čak i kad ih dijeli cijeli ocean. Već je bio poslao sve svoje stvari
u Liverpool u kovčezima na teretnim kočijama, no ovo je zadržao. Tada je tako
postupio samo kako bi ih sačuvao od krađe. Ali sada je znao. Kao da ga je
vodila sudbina.
Pripadali su Belle.
- Oh, Quintone - uzdisala je izbezumljeno. - Ovo... ovo je...
Smješkao joj se. Bila je predivna, čak i izbezumljena. - Sviđaju li ti se?
Samo je kimnula, ostavši bez teksta, a biserna joj je nit visjela preko dlana i
niz podlakticu. Blještava bjelina pristajala je njezinoj blijedoj koži. Oči su joj se
caklile dok je zurila u bisere, očima punim suza.
Stegnulo ga je u prsima. Bože dragi, nije očekivao da će je rasplakati.
- Majka je uvijek govorila da se damama treba darivati biserje - objasnio je
meko.
Sumnjičavo je podigla obrvu, no nije mogla odvojiti pogled bisera,
provlačeći ih kroz prste preko dlanova. Šapnula je promuklo: - Dami koja odbija
udati se za tebe?
- Majka nije bila precizna - odgovorio je jednolično, unatoč oštrom bolu u
trbuhu.
Možda i jest odbila prije, ali namjeravao je to promijeniti. Počevši od ovog
trenutka. Sjeo je kako bi je poljubio, toliko nježno i obzirno da je iz njezinih
usana izvukao meki uzdah.
- Zaslužuješ ih, Annabelle - šapnuo je nježno grickajući njezinu donju usnu.
- I mnogo, mnogo više ovakvih poklona.
Okrenula se slegnuvši ramenima i odmahujući glavom, prekinuvši poljubac.
Tuga joj je prekrila lice. - Ovo je previše - šapnula je. - Ne mogu ih prihvatiti.
- Naravno da možeš. - Sjeo je uspravno i uzeo joj bisere iz ruku kako bi ih
namjestio oko njezina vrata dvaput ga obgrlivši. Htio se pobrinuti da ne bude
zabune kako biseri sada pripadaju njoj. A ona je pripadala njemu. - I hoćeš.

188
 Knjige.Club Books

- Ne, Quintone. - Čvrsto je treptala, odlučno odmahujući glavom dok je

govorila: - Doista ih ne mogu prihvatiti. Ne želim. Treba ti novac za Ameriku.
- Onda ih možeš prihvatiti jer ih nisam ja kupio - objašnjavao je tiho.
Izgledali su predivno oko njezina vrata, kao da su sjali dok su odmarali na
njezinoj goloj koži. - Obiteljsko su naslijeđe.
Grižnja savjesti ocrtavala se na njezinu licu. - Tim više...
- I ostaju u obitelji Carlisle. - Dah joj je zastao od te čvrste deklaracije
njegove namjere da se oženi njome dok ga je promatrala širom otvorenih očiju
koje su se caklile od suza. O nebesa, nadao se da su to suze radosnice. - Tvoji su
sada, Annabelle - nastavio je tiho, pun odlučnosti. - Ali jednoga dana ih možeš
predati našem sinu da ih pokloni ženi kojom će se oženiti.
Naš sin. Nije bio spreman na električni impuls koji ga je prostrijelio nakon
što je izgovorio naglas te riječi, ali doista je mislio svaki slog koji je izgovorio.
Njihov će brak biti uspješan.
- Ideš u Ameriku - izdahnula je ostavši nepokretna, osim usana koje su se
tresle.
- Ostajem ovdje - rekao je nepokolebljivo. O, Bože, kako bi trenutno uopće
mogao razmišljati o odlasku? - Moja je budućnost ovdje u pograničju. S tobom.
Ova mu je noć otvorila oči.
Mogao je uspjeti ovdje, gdje bi mu samodokazivanje moglo biti teško i
komplicirano, a čime bi postao još boljim čovjekom. Pograničje uistinu nije bilo
bogato plodnom zemljom koju je priželjkivao za temelj svoje budućnosti, no
ponuda koju je danas predložio Bartlebyju za Kinnybroch dala bi mu vjetar u
leđa. A time bi postao ravnopravan Annabelle u braku. Spoj tih dvaju imanja bio
bi njihov, veličanstveni posjed kojim bi oboje morali upravljati i gdje bi oboje
započeli svoj život i zajedno podigli obitelj. Gdje se mogao dokazati izvan
Trentove sjene i učiniti svoga oca ponosnim, baš kao što je i želio. I gdje je bio
potreban.
- Ne želim da odustaneš od svog sna u Americi - protestirala je bez daha. -
Znam koliko ti je to važno i nikada ne bih tražila od tebe da se toga odrekneš.
- I ne tražiš. Sam sam došao do te odluke - uvjeravao ju je. - Uz malo
Robertove pomoći. Trebaš me, Annabelle. - Nagnuo se kako bi je polegnuo na
leđa uz dubok i gladan poljubac. - Zar nisi toga već postala svjesna?
- Quintone. - Njegovo ime bilo je bolna žudnja za milošću, ali nije joj
namjeravao dati da predahne. Ne dok ne bude stajala pokraj njega u crkvi i
obećala mu svoju ruku.
- Ostajem s tobom. - Nježno sišući njezinu donju usnu, zastenjao je od slatka
okusa sjevernoga vjetra, vrijeska, planina i neba... - I želim da imaš ove bisere,
nešto posebno i dragocjeno kao što si ti. Osim toga - mrmljao je ljubeći joj vrat,
gdje su se dvije biserne niti sjekle - predivni su na tebi.

189
 Knjige.Club Books

Izuzetni, zapravo. Prva biserna petlja visjela je preko njezinih golih grudi,
očijukajući neodoljivo s njezinim tamnim bradavicama, a druga je padala niže
preko njezina trbuha. Taj erotski prizor probudio je toplo uzbuđenje u njemu.
- Zadržat ćeš ih - inzistirao je, s usnama već na pola puta do njezina vrata
kako bi sisao bisere koji su ležali na njezinoj nježnoj koži. - I nosit ćeš ih na dan
kada se budemo vjenčali. Jesmo li se razumjeli?
Odmahnula je glavom. - Ne mogu...
- Annabelle. - Izgovorio je njezino ime u znak upozorenja da neće trpjeti
prigovore oko ovoga. Jer bi mu idući korak bio da je priveže biserima dok ne
ugleda razum... iako, razmišljao je povlačeći glatke bisere preko njezinih
bradavica, gledajući ih besramno kako se ukrućuju pod mekim trenjem, privezati
je možda i ne bi bila tako loša ideja.
- Ne mogu ih prihvatiti, Quintone - istisnula je kroz grlo hrapavim glasom. -
I neću se udati za tebe.
- Hoćeš - protivio se meko. Brak je bio ispravna budućnost za oboje,
pomogao bi im u ostvarivanju snova. Štoviše - trebala ga je, a on je uistinu
trebao nju.
- Ne, neću.
- Zašto? - nagovarao je nježno, usnama slijedeći bisere do njezinih grudi
kako bi ih okupao jezikom. Koji god da je razlog imala za to, dokazat će joj
suprotno.
- Zato što te volim.
Bolni je zvuk prošao kroz njega poput sablje na njezin šapat.

***

Belle je držala dah čekajući njegov odgovor dok je Quinton ukočeno sjedio
pokraj nje, s jezikom još uvijek na njoj. Srce joj je brutalno udaralo, prateći
svaku tihu sekundu svojim otkucajem, a svakim trenutkom činio ju je
žalosnijom nego ikad prije. Zato što je znala okrutnu istinu.
Unatoč svim njegovim predivnim riječima i šarmantnim osmijesima, svoj
njegovoj upornosti da se uda za njega, nije je volio.
Kada više nije mogla podnijeti njegovu tišinu, skliznula je iz njegova
naručja i ustala s kreveta. Pustio ju je, na svu sreću, no toplina njegova zbunjena
pogleda pratila ju je dok je skupljala odbačenu spavaćicu, prevlačeći je preko
glave. Njezini drhtavi prsti svezali su mašnu oko njezina vrata u neuredni čvor.
Čvrsto je sklopila oči kao odgovor na ošamućenu grimasu na njegovu zanosnom
licu i pritisnula ruku na svoja prsa, gdje je njezino naivno srce nastavljalo lupati.
Zar ta blesava stvar nije znala da je slomljena? Ironija je gorjela u njoj. Prije tri

190
 Knjige.Club Books

tjedna očajnički se htjela udati za njega; sada nije mogla podnijeti pomisao da
mu bude žena koju ne voli.
Duboko udahnuvši, potisnula je žareću, šuplju bol u grudima. - Znaš li zašto
sam te slijedila u mrak večeras? Jer sam već odlučila da se neću udati. To je
trebao biti prvi i jedini put da sam vodila ljubav s muškarcem - rekla je tiho.
Sirova iskrenost dolazila joj je lakše nego što je zamišljala, ali to nije zaustavilo
krvarenje njezina srca. - I željela sam biti s tobom.
Zurio je u nju, ošamućen njezinim priznanjem. - Belle, ja...
- Bilo je predivno, Quintone. Ti si bio predivan. Ali nikada nisam očekivala
da ćeš se oženiti mnome zbog toga. Ni onda, ni sada. - Čvrsto je sklopila oči, ne
mogavši podnijeti šokirani izraz njegova lica. - Na kraju, izgleda da si bio u
pravu u vezi sa mnom. Nisam se mogla natjerati na brak s nekim tko me ne voli.
- Odmahujući glavom, prisilila se na osmijeh, no to je samo produbilo njezinu
tugu. - I još uvijek ne mogu - izbacila je kroz zgrčeno grlo.
Provesti godine braka s njim u suživotu i ljubavi prema njemu, čak mu roditi
djecu - Dragi Bože. Bila je to druga vrsta pakla od onoga koji je njezina majka
proživljavala u braku, no i dalje je to bila agonija. Posvetiti svoj život i svoje
srce muškarcu koji je ne voli, biti toliko blizu njegovoj ljubavi da je može
osjetiti i okusiti, ali nikada i imati... Kako bi ikada to mogla preživjeti?
Prevalio se preko kreveta i krenuo prema njoj. - Trebamo jedno drugome,
Annabelle. Kao partneri u upravljanju imanjem, kao prijatelji, kao ljubavnici...
Sve to želim s tobom. Prelijepa si i inteligentna si, uz tebe se osjećam živo.
Kako te ne bih želio za ženu?
Blagi jecaj othrvao se njezinu potiskivanju. Proklet bio što joj govori tako
predivne riječi! I proklet bio jer je grli i privlači k sebi u naručje... Ob, nije joj
uopće bio od pomoći! Jer unatoč slatkim riječima i nježnim dodirima,
nedostajalo je ljubavno priznanje. I duboko u srcu znala je da ga nikada neće ni
biti.
- Quintone... - Grlo joj se stegnulo dok je usnama milujući prelazio preko
njezina ramena. Čvrsto je sklopila oči od nepodnošljive nježnosti njegova
poljupca.
- Stalo mi je do tebe, Annabelle. I želim te usrećiti. - Nježno ju je poljubio
mrmljajući o njezine usne: - Trebamo jedno drugome, to je dovoljno. Čemu bi
ljubav pridonijela osim problemima?
- Omogućila bi istinsko partnerstvo, za početak - šapnula je. Nešto što
njezini roditelji nikada nisu imali.
- Imali bismo to. - Duboko je udahnuo prije priznanja. - Razgovarao sam s
Bartlebyjem u vezi s večerašnjim raspletom. Kupit ću još zemlje za nas novcem
što sam ga uštedio za Ameriku. Za nas, Belle. Vlasništvo koje ćemo posjedovati
i kojim ćemo upravljati zajedno.

191
 Knjige.Club Books

Nešto od čega je trebala zalepršati, samo ju je još više povuklo prema dnu. -
A u kući u kojoj bismo živjeli? - mrmljala je, ne mogavši pronaći vlastiti glas
pod težinom tuge. Bez obzira na to kolikom su nadom njegove riječi grijale
njezino srce, zajedničko posjedovanje imanja bilo bi samo dio njihova života. -
Bismo li i ondje bili partneri? Kada dođemo do nesuglasica - a
hoćemo, Quintone, to je u našoj naravi - bez ljubavi da nas vodi kroz teške
trenutke... - Odmahivala je glavom šapnuvši: - Naš će se brak pretvoriti u ništa
drugo nego u zatvor.
- Do toga neće doći. - Odlučnost u njemu bila je nepokolebljiva, no nije joj
donosila utjehu. - Prvo smo bili prijatelji prije nego što smo počeli razmišljati o
nečemu većem, i ostat ćemo prijatelji i nakon vjenčanja.
- Svjedočila sam braku svojih roditelja. - Brzo je treptala dok se njegovo
zanosno lice zamućivalo pod njezinim vrućim suzama.
- Nisu imali ljubavi, što je značilo da se nisu međusobno poštovali. No zato
si jesu zamjerali i bili su ogorčeni jedno na drugo. I bili su toliko gnjevni!
- Ja nisam Marcus Greene - odvratio je žestoko. - Nikada te ne bih udario ili
se odnosio prema tebi kao što se on odnosio prema tvojoj majci.
- Znam to - šapnula je čeznutljivo. - Ali isto tako sam svjesna da šteta koju
bi mi mogao nanijeti može biti utoliko veća samo zato što te volim. Ne bi morao
učiniti ništa drugo osim da mi ne uzvratiš ljubav i ta bi bol bila nepodnošljiva. -
Odmahivala je glavom od boli koja ju je prožimala iznutra tolikom vrućinom
da je počela drhtati. - Ne bih mogla podnijeti takav brak s tobom.
- Misliš da bi ljubav to popravila? - Rukama ju je stegnuo u svom naručju
kao da se bojao da će ga u tom trenu napustiti.
- Ljubav može stvari učiniti gorima, Annabelle. Pogledaj samo moje
roditelje. Kada je moj otac preminuo, moja je majka bila razorena. Čitav njezin
život bio joj je ukraden. Trebali su joj tjedni da se izvuče iz kreveta, a svaki
udah ispunjavao bi je tolikom tugom i očajem da je gotovo umrla.
- Quintone - šapnula je, šokirana sirovim emocijama koje su izlazile iz
njega. Njegova se čeljust ukrutila a tuga njegovih uspomena miješala se s
frustracijom dok se nije pretočila u nju, opipljivo poput kišnih kapi.
- A tvoji pravi roditelji, Belle... Što je ljubav učinila za njih?
- Odmahivao je glavom. - Prema mom iskustvu, ljubav uzrokuje samo
razdor i slomljena srca. Zašto bi to željela?
Polako se dovoljno odmaknula od njega da je ne može dosegnuti. Samo zato
što nije bila sigurna bi li imala dovoljno snage odgurnuti ga u slučaju da to
doista i pokuša.
- Nisi u pravu, Quintone - govorila je meko. - Bez ljubavi nema ničega. -
Utapala se u tuzi za njim, toliko intenzivnoj da nije mogla prestati drhtati, u
tolikoj agoniji da ju je bolio svaki udah. Šapat bez daha kliznuo je s njezinih

192
 Knjige.Club Books

usana. - Ti trenutci tuge i boli nikada se neće moći mjeriti sa svim godinama
sreće i ljubavi.
- Annabelle. - Njezino ime bilo je molba dok je hodao prema njoj kako bi je
ponovno privukao u svoje naručje. Sklopivši oči, položio je svoje čelo na
njezino.
Jecaj joj se otrgnuo kontroli i, unatoč samoj sebi, njezine su ga ruke obavile
oko ramena. Približila mu se još više. Još jedan posljednji put. - Ne možeš li... -
izdahnula je toliko meko da si je jedva mogla čuti vlastiti glas od srca koje je
neumorno udaralo - naći način da... - Nije mogla zaustaviti vruće suze koje su
tekle niz njezine obraze. - Misliš li da bijednoga dana... mogao...
- Ne znam - promrmljao je toliko meko da se to jedva moglo nazvati
glasom.
No to što je čula prostrijelilo ju je kroz dušu. Svaki udah zasljepljivao ju je
od boli, a svaki otkucaj srca bio je cijela vječnost agonije u jednom trenutku.
- Stalo mi je do tebe, Annabelle, i želim provesti ostatak svog života štiteći
te, smijući se uz tebe, držeći te u zagrljaju svake noći.
- Tresao se svim svojim bićem dok je uzimao zraka. - Potreba i briga,
prijateljstvo i poštovanje... imamo sve to - govorio je promuklim glasom, svaka
riječ škakljalaju je svojom toplinom o njezine usne. - Neka to bude dovoljno.
Ali nikada neće biti. Ne bez njegove ljubavi.
Srce joj se poput stakla počelo rasipati u tisuće komadića. Svaki komadić
zadavao joj je tisuće malenih posjeklina, svaku bolniju od prethodne.
Podigao joj je bradu kako bi je natjerao da ga pogleda, no sklopila je oči ne
mogavši podnijeti njegov pogled. - Udaj se za mene, Annabelle - nagovarao ju
je posljednji put.
- Ne - prošaptala je izdahnuvši, a srce joj se dokraja slomilo.

193
 Knjige.Club Books

TRINAESTO POGLAVLJE

Quinton je sjedio u jednom od kožnih stolaca za čitanje u knjižnici, zureći u

zidove knjiga koji su ga okruživali. Jutarnje sunce polako se uzdizalo sve
više preko planina u daljini, osvjetljujući kroz visoke prozore sobu koju je Belle
toliko voljela.
Knjige... knjige... gdje god bi pogledao. No nigdje među njima nije se krio
odgovor.
Izdahnuvši teško, nagnuo se prema naprijed u stolcu, s laktima na koljenima.
Zbunjenost koja ga je izjedala iznutra otkako je noćas napustio Belleinu sobu,
pulsirala je u njemu žešće nego ikad. Bože dragi. Štrebelle ga je voljela.
Nije bila u pravu, to je bilo sve. Bila je zbunjena. Tako mu Boga, i sam je
bio izmoren, s dovoljno vlastite zbunjenosti otkako mu se rasula u naručju. Ne -
mnogo prije. Od trenutka kada ju je prvi put poljubio prije šest godina.
Privlačila ga je na način na koji nijedna druga žena nije. A vrlo vjerojatno
nikada ni neće. Samo jedan njezin osmijeh bio je dovoljan da mu srce zatitra, a
od njezinih ozlojeđenih kritika samo ju je volio još više. Hoće li ikada više biti u
stanju kročiti u knjižnicu a da ne pomisli na nju i na sve stvari o muškarcima i
ženama koje je naučila čitajući? Ukrutio bi se, kao i sada, od same pomisli
na njezinu primamljivu i slasnu vanjštinu, bilo u svilenim haljinama ili muškoj,
radnoj odjeći. Um su mu ispunili prizori njezine kose boje karamele kako pada
preko njezinih ramena, njezinih medeno jantarnih očiju od kojih bi se topio.
Nikada nije želio ženu toliko jako kao što želi Annabelle.
No ta privlačnost nije bila samo požuda, što ga je zbunjivalo više od svega.
Primijetio je da uživa u njezinu društvu i da se raduje provoditi vrijeme s
njom, čak i u svađi oko novina tijekom doručka ili u borbi u partiji šaha. Njezin
smijeh bio je poput glazbe i kad god bi ga pogledala svojim svjetlucavim očima,
toplina bi ispunila njegova prsa. Sretan. Napunjen energijom. Stalo mu je do nje
i volio je provoditi vrijeme s njom, toliko si je bio spreman priznati. Bio je
sretniji ovdje u pograničju s njom u proteklih nekoliko tjedana nego što je bio u
zadnjih nekoliko godina.
No ona je htjela ljubav. Hoće li ikada biti spreman na to?
Stoga je došao ovamo, na njezino najdraže mjesto na cijelom svijetu, u
očajničkoj želji da je razumije. Zurio je u sobu oko sebe kao da je bila jedna
velika mozgalica koju je trebalo riješiti. No nije mogao pronaći odgovor.
- Što zaboga ti radiš ovdje? - teta ga je upitala zabezeknuto, zaustavivši se
ispred ulaza.

194
 Knjige.Club Books

Quinn je brzo podigao pogled samo da bi se razočarao što ispred njega nije
stajala Belle. - Zašto ne bih bio ovdje?
- Zato što je ovo knjižnica - objasnila je zakoračivši u sobu.
Zakolutao je očima, gunđajući sebi u bradu. - Studirao sam na Oxfordu,
znaš. - Zašto je svima toliki problem povjerovati u to?
- I zato što je ovo Annabelleina najdraža soba - dodala je potiho. Zastala je. -
Nadao si se da ćeš je pronaći ovdje?
Upravo to. I više nego što je njegova teta bila svjesna. No kad bi to priznao,
zvučao bi kao jedan od onih do ušiju zaljubljenih školaraca, a to svakako nije
bio.
Odgurnuo se iz stolca i zakoračio prema polici na kojoj su bile Biblije kako
bi dohvatio bocu Bowmorea, koju je potom podignuo u znak tihe ponude.
- Malo je prerano za piće - komentirala je. Kada je Quinn na to podigao
obrvu, dodala je: - Pa, netko je to morao reći, barem reda radi. - Pokazala je
prema redu s pjesmaricama i molitvenicima na obližnjoj polici. - Ondje držimo
čaše. Nemoj štedjeti na mojoj.
- Naravno. - Ulio je zlatnu tekućinu u dvije čaše pa jednu odnio njoj.
- Ako čekaš Annabelle, bojim se da ste se mimoišli. - Prihvatila je čašu. -
Angus Burns poslao je poruku za dvorac nešto prije zore. Sinoć je došlo do
problema na poljima.
Zastao je s čašom na pola puta do usana dok mu se želudac okretao od jeze.
Nije bilo problema u protekla dva tjedna. Nadao se da je požar bio posljednji. -
Kakav problem?
- Jedna od vrata slučajno su ostala otvorena, vjerojatno ih gosti pri odlasku
nisu zatvorili, i ovce su izašle na pašnjak. Odlutale su do Kinnybrocha pa su ih
radnici počeli okupljati.
Sumnja mu je počela šaptati u uho. To sigurno nije bila slučajnost. - Gdje je
Belle?
- Izašla je s gospodinom Burnsom i ostalima. Zato sam iznenađena što sam
te zatekla ovdje. - Proučavala ga je preko ruba naočala. - Bila sam uvjerena da si
s njom na poljima.
Nije promijenio izraz lica, oprezno glumeći nezainteresiranost dok je
promatrao kako se viski kovitla u njegovoj čaši. - Zašto bih bio ondje?
- Jer si u ovih mjesec dana koliko si ovdje, počeo mariti za ovo mjesto
jednako koliko i ona. I razvio si osjećaje prema Belle kao što je ona prema tebi. -
Smekšale su ga njezine stare oči. - Vas dvoje pripadate jedno drugom. Znala
sam to od kad ste bili djeca.
- Polako je počela odmahivati glavom. - Međutim, umalo si upropastio sve
prije šest godina. Toliko dugo te mrzila nakon toga.

195
 Knjige.Club Books

I s pravom. Tek je sad počinjao shvaćati - i prihvaćati - težinu svega što joj
je ta noć donijela.
Dragi Bože, glupih li i blesavih stvari koje je činio u prošlosti! Zar je zbilja
bio toliko nezreo i naivan da je mislio da će probiti svoj put kroz život šakama i
tako riješiti svoje probleme? Ili da će smiješkom izbjeći sve odgovornosti srca ili
emocionalne povezanosti? Bome se uvalio u pošteni nered tim načinom
razmišljanja. Sudbina je sve isplela u čvor dok jedina žena do koje mu nije
trebalo biti stalo nije postala i žena kojom se želio oženiti.
Ali koju nije htio voljeti.
Nije se namjeravao postaviti u situaciju iz koje bi mogao izaći ranjen na isti
način kao i njegova majka, a nešto duboko u njegovu srcu šaptalo mu je da će
ljubav prema Belle dovesti upravo do toga.
Izdahnula je. - Nadala sam se da će ovoga puta biti drukčije.
- I jest - tiho je priznao, mršteći se u čašu. - Annabelle me voli.
Teta se ukipila na mjestu, razrogačenih očiju. - Rekla... rekla ti je to?
- Da - šapnuo je. Do sad bi se već bio isprsio od ponosa i arogantnosti da
Belle od toga nije napravila zatvorsku kaznu.
Ili očekivala da i on nju voli.
- Ali odbila se udati za tebe? - rekla je u jednom dahu, i dalje raširenih očiju.
Teta mu ne bi djelovala više iznenađeno ni da mu je iz vrata nikla druga glava.
- Da. - Ispio je ostatak viskija.
Lice joj se izdužilo dok je treptala, potpuno zbunjena. - Zašto bi pobogu
učinila takvo što?
Buljio je u praznu čašu. - Ne želi brak u kojemu nema ljubavi.
- Ali to ne bi bio brak bez ljubavi. Ako se oboje... - Skupila je oči, gledajući
u njega pronicljivo. - Rekao si da i ti nju voliš, zar ne?
- Ne. - Prsa mu je do vrha ponovno ispunio onaj poznati osjećaj
nesigurnosti.
Zurila je u njega razjapljenih usta. - Zašto, zaboga?
- Ne želim sklopiti brak u laži.
- Dragi moj dječače, nećeš uopće sklopiti brak ako ovako nastaviš. -
Skenirala ga je pogledom kao da očajnički traži nešto važno što joj je možda
promaknulo. - Ne voliš Annabelle?
To tiho pitanje bilo je udarac u trbuh. - Annabelle je predivna.
Nevjerojatna. Prekrasna. Slobodna i dobronamjerna. Jedina žena koju je
želio čuti kako se smije i čije je osmijehe želio gledati, zbog koje je ponovno
čitao Don Quijotea, zaboga. Zbog koje se radovao dugom životu s jutarnjim
kupanjima u jezercu, poslijepodnevima provedenima u radu na imanju, mirnim
noćima uz vatru. Zbog koje se pitao kakva bi bila majka, bi li im kćeri imale istu

196
 Knjige.Club Books

kosu boje karamele i tople, medene oči te bi li im sinovi imali tešku narav na
njega ili bi bili štreberi na nju. Njihova obitelj i budućnost. Točno ovdje na
mjestu koje je voljela, mjestu koje je i on polako počeo cijeniti kao i ona.
Ipak... - Ali ne želim je voljeti.
Teta Agatha mrko je odmahivala glavom. - Sudeći prema mojem iskustvu
ljubavi, mislim da to nije stvar izbora.
Stisnuo je zube dok je frustracija u njemu rasla. - A sudeći prema mom
iskustvu ljubavi, znam da ne želim sudjelovati u njoj.
- Nisi ti vidio ništa - uzvratila je hirovito, najednom ljuta i plamtećih očiju. -
Biti toliko lud da odbaciš nečiju ljubav.
- Nije ljubav problem - promrsio je kroz stisnute zube.
- No, što li je onda? - zahtijevala je.
- Ono što uslijedi nakon što ljubav prestane! - Prolazio je drhtavim prstima
kroz kosu, jedva podnoseći frustraciju u sebi. - Uvijek prestane. I što više voliš
nekoga, gore ti bude kada se to dogodi.
Čeljust joj je ostala zjapiti na njegove riječi dok se nesvjesno udaljavala od
njega kao daju je odbacila sila fizičkog udarca. Šuteći, zurila je u njega širom
otvorenih očiju kao da je pokušavala providjeti kroz njegovu dušu.
Zatim joj se izraz lica smekšao, kao da je pronašla ono što je u njemu tražila.
Pogled pun razumijevanja koji mu je uputila prostrijelio ga je još bolnije od
ljutite optužbe samo nekoliko trenutaka prije.
- Da, u pravu si - složila se spustivši pogled. - Zbog čega je ljubav prije
prestanka još dragocjenija.
Oči su joj sjale dok je posezala za medaljonom koji je nosila oko vrata.
Otvorila ga je podigavši malenu kopču.
- Razumijem tvoju nevoljkost za ljubavlju - rekla je tiho, gledajući u
medaljon, izraz lica joj se smekšao pod težinom ljubavi i tuge. - Nije uvijek
sretna i predivna.
Pokazala mu je medaljon i minijaturu sliku njegova tetka u njoj. Ostao je
zatečen shvativši zašto ga je uvijek nosila: kako bi svoga pokojnog muža držala
blizu svoga srca. No nije li upravo to Quinn želio izbjeći, tugu od gubitka
nekoga koga voli? Kakvu god pouku da mu je namjeravala dati o blagoslovu
ljubavi, nije joj uspjelo jer je njezin medaljon simbolizirao bol koja uslijedi
gubitkom voljene osobe.
- Kada je moj Ainsley preminuo, mislila sam da je moj život gotov - šapnula
je. - Nisam mogla zamisliti nastaviti živjeti bez njega. Neko vrijeme nisam ni
željela. Htjela sam mu se pridružiti.
Dodirnula je portret drhtavim prstom, a Quinn je na tu gestu stisnuo zube.
Nije mu bila potrebna lekcija o tuzi koja dolazi s ljubavlju. Svjedočio joj je iz
prve ruke sa svojim roditeljima.

197
 Knjige.Club Books

- Toliko je strašno boljelo što nije bio sa mnom. Ne samo emocionalna bol
nego i fizički bol. Mučno je bilo disati, osjetiti srce kako nastavlja udarati,
jednostavno se ustati iz kreveta i suočiti se sa zorom... Trpjeti sate tamne noći
sama u praznom krevetu.
- No nastavila si živjeti i izvukla si se iz toga - oponašao je podrugljivim
tonom, ne mogavši prikriti cinizam u svome glasu. Nisu mu bile potrebne
floskule. - To je tvoja poanta?
- Ne, uopće.
Iznenadivši ga odgovorom, zatvorila je medaljon i obavila ga rukom kako bi
ga zaštitila.
- Moja je poanta da čak ni tuga ni sva agonija i pustoš koju sam prebrodila
nisu dovoljni da zbog njih zamijenim svu ljubav koju smo dijelili. Nikada si ne
bih uskratila nijedan dan sa svojim Ainsleyem niti žrtvovala ijednu minutu koju
sam provela u njegovoj blizini samo kako bih si zaštitila srce od boli. Niti
jedan smiješak, niti jedan osmijeh. - Čvrsto je sklopila oči kao da si
nije vjerovala da može obuzdati plač. - Nema toga što ne bih dala za samo još
jednu svađu s njim! Da me razljuti do beskraja samo još jednom. Povratiti one
blesave dane koje smo proveli u ljutnji, ne razgovarajući jedno s drugim. -
Protisnula je riječi kroz stisnuto grlo, a njezin vlastiti glas smekšao se u hrapavi
šapat. - Čuti ga kako posljednji put govori da me voli.
Te iste riječi koje se nije mogao natjerati reći Belle. Quinnovo je srce
udaralo, a svaki otkucaj slao je bolni impuls kroz njegova šuplja prsa. - Znajući
koliko ti je boli njegova smrt prouzročila... - Udahnuo je duboko dok mu se u
trbuhu vezao čvor. - I dalje bi to željela?
Kada je otvorila oči kako bi ga pogledala, blještale su od neprolivenih suza.
- Dala bih sve što posjedujem za to. I sigurna sam da tvoja majka osjeća isto. -
Uputila mu je blagi, gorko slatki osmijeh, pogledavši u medaljon u ruci. - Svi
dani boli i tuge ne mogu pobijediti doživotnu ljubav. Ili samo jedan njezin
trenutak.
Belle je sinoć govorila gotovo isto to. Tada je mislio da je jednostavno bila
melodramatična, preoptimistična za vlastito dobro.
Štreberica koja je vjerovala u sretne završetke o kojima je čitala u knjigama.
Ali sada... - A što u suprotnom? Što ako nema dovoljno ljubavi, ili... - govorio je
najednom dubokim i hrapavim glasom. - Ili ako je tuga nepodnošljiva?
- Onda se pouzdaš u ljubav koju si imao da ti pruži dovoljno snage da
nastaviš dalje. Jer će ta vrsta ljubavi zauvijek biti u tvome srcu. - Nježno je
položila svoj dlan na njegov obraz. - A upravo tu vrstu ljubavi dijeliš s
Annabelle, zar ne?
Dugi, isprekidani uzdah otrgnuo se njegovoj kontroli. Odmahivao je glavom
dok je najgore strahove pretakao u slogove. - Ne mogu podnijeti toliki rizik. -

198
 Knjige.Club Books

Previše toga bilo je u igri, previše toga za izgubiti, previše boli i tuge za
preživjeti. - Posebice ne s Belle.
- Ako je voliš, onda neće...
- Ne moja ljubav - izbacio je. - Njezina ljubav prema meni. Ako me ikada
bude voljela onoliko koliko je moja majka voljela moga oca, tuga i bol koju je
podnijela kada je preminuo - ako mi se nešto dogodi...
Nije mogao govoriti od zgrčena grla. Pogledao je postrance, očiju punih
suza. Odmahivao je glavom, preplavljen valom tuge od same pomisli na Belle u
takvoj neumoljivoj tuzi.
Duboko je udahnuo tresući se. - Znati da sam joj prouzročio istu tugu i istu
bol samo zato što me voljela. - Zadrhtao je dok se bolna istina otimala njegovoj
kontroli. - Nikada joj to ne bih učinio. Nikada joj ne bih tako naudio.
Njezine stare oči sada su se smekšale. - Bojim se da je za to prekasno. Već ti
je predala svoje srce. - Suosjećanje u njezinu srcu čulo se u njezinu mekom,
polaganom šaptu. - Oduvijek si je želio zaštititi. Upali ste u onaj nered prije šest
godina jer si je htio obraniti, čak i onda. Ali ne možeš je obraniti od njezine
vlastite ljubavi prema tebi isto kao što ne možeš spriječiti plimu ili
Sunčev zalazak. - Zastala je. - Ili sebe u ljubavi prema njoj.
Majčinskom privrženošću uklonila je kovrču koja mu je padala preko obrve.
- Ljubav uopće nije ono što misliš da jest. Ali Belle ti može pokazati ono što
je dobro u njoj, zato što te voli. - Smiješila mu se. - A i ti voliš nju, znam to. I
pretpostavljam da Belle voli tebe. - Propela se na prste kako bi ga poljubila u
čelo. - Stoga joj što prije reci da je voliš. Ako dopustiš riječima da dođu, srce će
ih slijediti.
Srce mu je odzvanjalo u prsima, prokleta stvar nije znala treba li biti
prestrašena jer se otvara ljubavi ili oduševljena zbog mogućnosti da voli Belle
zauvijek. Zaboga, ako donese pogrešnu odluku... - Nije tako jednostavno.
- Jest. - Oči su joj sjale, pune znalačkih suza. - Zapravo je baš tako
jednostavno.

***

Belle je hodala niz rosom okićenu stazu prema udaljenom pašnjaku, s rukama u
džepovima kaputa i očima uperenima u tlo iako nije vidjela ništa. Odjenula je
radnu odjeću i napustila dvorac odmah nakon razgovora s Angusom Burnsom,
ne zato što bi jutarnja nevolja bila nešto preozbiljno, nego zato što više nije
mogla podnijeti nijedan trenutak među istim zidovima u kojima je boravio
Quinton.
Rano jutro bilo je mirno i tiho oko nje. Ptice se nisu još bile probudile ispod
sloja oblaka koje je izlazeće Sunce tek trebalo rastjerati, a meko struganje

199
 Knjige.Club Books

njezinih čizama o šljunak puteljka bilo je utišano maglom koja se spustila na

pašnjake poput vela. Podignula je ovratnik kaputa oko vrata, no nije se pokazao
nekom zaštitom od vlažne hladnoće koja je prodirala u njezine kosti kao da joj
želi zalediti dušu. Ljetuje bio kraj.
A s njime i bilo kakvoj nadi da je Quinn zavoli.
Priželjkivala je da oštra hladnoća vlažnog zraka i fizička rekreacija odagnaju
sjećanje na prošlu noć iz njezina uma, ako ne i iz uspomena sačuvanih u njezinu
tijelu, i radost koju je osjećala vodeći ljubav s njim. No tiho jutro samo je
dodatno uzburkalo emocije u njoj, slike i osjećaji nje u njegovu naručju nisu je
prestajale mučiti dok nije prolila vruće suze na tlo kojim je koračala.
Hodala je pogrbljenih ramena i čvrsto zatvorila oči. Ne. Neće opet zaplakati.
Plakala je otkako je sinoć napustio njezinu sobu dok nije pomislila da je ostala
bez suza. Mrštila se samoj sebi kada je obrisala oči rukom i osjetila toplu vlagu
na prstima.
Kako se taj nevaljalac samo usuđuje tako vratiti u njezin život! Bila je
sasvim dobro dok on nije došao. Naviknula se na samoću uz svoje knjige i
kupanja u jezercu. Na samostalno upravljanje imanjem i seljanima te na brigu o
lady Ainsley. Ovdje bi provela cijeli svoj život, ispunjena i zadovoljna, okružena
sebi sličnima. Ali onda se pojavio Quinton, koji je sve morao pokvariti
tjerajući je da ga zavoli. Ali on nije volio nju.
Pritisnula je ruku na prsa, gdje je muški prsluk koji je nosila prekrivao
njezino lupajuće srce - kao da blesava stvar nije znala da je trebala biti mrtva.
Jer je zasigurno bilo slomljeno, ovoga puta nepovratno. O nebesa, kako li je
boljelo! Mislila je da ništa nikada neće moći nadmašiti bol od prije šest godina.
Ali ta djevojačka zatreskanost i poniženje nisu bili ravni ovom gubitku.
I nije znala kako to preživjeti.
- Gospođice Greene - začuo se glas iz magle. - Dobro jutro!
Ugledala je sir Harolda u kočiji, koju je zaustavio nasred puteljka. Podigla je
pogled, brzo trepćući kako bi si dovoljno razbistrila vid od suza. Dva savršeno
usklađena riđana stajala su na putu, nestrpljivo čekajući nastavak svoje jutarnje
šetnje.
- Sir Harolde. - Prisilila se osmjehnuti. - Kakvo je iznenađenje vidjeti vas
ovako rano.
Uzvratio joj je osmijeh koji ju je prostrijelio jednakom oštrinom kao i
hladni, magloviti zrak oko njih. - Nisam imao izbora, nažalost. Izgleda da imam
problem koji moram riješiti.
Mislio je na nezgodu s ovcama, naravno.
Belle je duboko udahnula, pripremajući se za lekciju, uvjerena da će biti
primorana slušati o nužnosti kvalitetnije ograde i boljih vrata te o tome kako
ženama nije mjesto upravljati imanjem. Isto spuštanje koje je od njega naviknula
dobivati cijele godine svaki put kada bi neka nevolja zadesila Glenarvon.
200
 Knjige.Club Books

- Užasno mi je žao zbog ovaca - rekla je nudeći isprike kako bi održala mir.
Sada kada je Glenarvon potpuno njezin, morat će se nositi jedno s drugim u
budućnosti. I nije bila potpuno sigurna da je rana koju mu je nanijela sinoć
uspjela zacijeljeti. - No sve ćemo ubrzo riješiti. Poslala sam Angusa Burnsa i
svoje ljude da okupe ovce.
- Znam. - Osmijeh mu se proširio, no nekako je uspio ostati jednako ukočen
kao i prije. Jednako hladan. - Dolje su kod mog južnog pašnjaka. Mislim da bi
trebali imati nekoliko sati posla. - Pogledao je iza nje u jutarnju maglu. - Niste
jutros poveli svog psa čuvara?
- Lord Quinton je u dvorcu. - Uspjela se nasmiješiti iako joj je njegovo
pitanje razdiralo srce. - Mislila sam izaći ranije kako bih pomogla radnicima.
- Mogu li Vam onda ponuditi prijevoz do Kinnybrocha? - Povukao je
kočnicu svezavši uzde, a zatim je ustao kako bi joj pomogao popeti se na kočiju.
Dodao je kada je spazio da oklijeva: - Ako ništa drugo, barem ćete uštedjeti
energiju za okupljanje ovaca koju biste inače potrošili na šetnju do pašnjaka.
Ali šetnja joj je bila potrebna. Morala se šetati kako bi istjerala tjeskobu koja
ju je razdirala iznutra od nesnošljiva gubitka budućnosti koja nikada neće biti
njezina. Prisilila se održati nepokolebljiv osmijeh. - Ne bih Vas htjela gnjaviti.
- Nije gnjavaža. - Pružio joj je ruku. - Inzistiram.
Trnci nelagode prožimali su je po vratu. Nešto nije bilo u redu s njim ovoga
jutra. Nešto je bilo... čudno. Nije uspjela razotkriti što to točno jest, no bojala se
poći s njime.
No kada ga je pogledala kako joj pruža rukavicom obavljenu ruku, probola
ju je krivnja od koje ga nije mogla odbiti. Ma bila je smiješna! Vozio ju je po
kraju i prije, vrlo često ovako nasamo, bez pratnje. Ovoga puta neće biti ništa
drukčije. Ono što nikako ne bi bilo dopustivo u Londonu među takozvanom
elitom, ovdje na selu bila je svakodnevica. Naposljetku, koliko se još mogla
protiviti iz pristojnosti kad je nosila mušku odjeću, spremna pridružiti se
radnicima na polju u skupljanju ovaca?
- Ne zamjeram Vam zbog onoga što se dogodilo na Vašoj zabavi - uvjeravao
ju je, pogrešno tumačeći njezinu nevoljkost - iako sam se nadao da ćete mene
odabrati za svoga muža.
- Žao mi je zbog toga - rekla je meko. I doista joj je bilo žao. Iako joj nikada
nije bilo stalo do njega, sir Harold bio je džentlmen i nije zaslužio biti onako
osramoćen.
- Onda mi se iskupite tako što ćete se povesti sa mnom. - Još jedan osmijeh,
jednako neprirodan kao i prije. No ovoga je puta razumjela napetost iza njega. -
I dalje smo susjedi i prijatelji, nismo li?
Ramena su joj se opustila. - Da. Naravno.
Dala mu je svoju ruku, a on joj je pomogao ući u kočiju. Sjela je pokraj
njega na klupu. Udarom svog dugog biča pokrenuo je kočiju.
201
 Knjige.Club Books

Kada su došli do zavoja puteljka, gdje se spajao sa glavnom cestom, sir

Harold zakrenuo je kočiju u pogrešnom smjeru - ne prema poljima na jug, nego
na sjever.
Pogledala je preko ramena, pokušavajući vidjeti radnike na polju. No nije
mogla vidjeti ništa od nadstrešnice kočije iza sebe. Srce joj je počelo lupati
jednakom nelagodom koju je osjetila i prvi put kada ga je vidjela.
- Izgleda da smo krenuli pogrešnim putem - rekla je prisilivši se na šaljivi
ton kojim je pokušala prekriti rastući nemir u sebi. - Nikada nećemo pronaći
ovce ako nastavimo ovuda.
Nastavio je gledati ravno naprijed, ovoga puta ne pokušavajući razvući
osmijeh preko lica. - Ne idemo tražiti ovce.
Tijelo joj se naježilo, pokušavajući je upozoriti. - Kamo idemo onda?
- U Škotsku. - Zakovitlao je uzdama i konji su se dali u kas. Mračna
odlučnost naglasila je njegove crte lica. - Gdje ćemo se vjenčati kako smo i
trebali od samoga početka.
Preplavila ju je uzbuna i rukom je zgrabila šinu sjedala toliko čvrsto da su
joj prsti pobijeljeli. - Nisu mi smiješne Vaše pošalice, sir Harolde. - Otkucaji
njezina srca ubrzali su se toliko da je ustuknula u panici. - Molim Vas,
zaustavite kočiju i dopustite mi da siđem ovog trenutka!
- Ne šalim se. - Pogledao je u nju postrance. Njegovo je lice toliko odavalo
sirovu mržnju da se trgnula. - I nećemo stati dok ne dođemo do Škotske i do
kovača.
Zaboga, bio je ozbiljan! Strah ju je prostrijelio i gorki, metalni okus
preplavio joj je nepce. Počela je disati brzo i isprekidano od panike koja je
pratila preplašene otkucaje njezina srca. Tada je znala...
Ovo je bila otmica.
Pogledala je prema kamenitom tlu kojim su jurili dok joj se u glavi vrtjelo
poput kotača kočije. Ako preskoči kotače, mogla bi potrčati i pozvati u pomoć.
- Slomit ćete vrat - upozoravao ju je kao da joj čita misli. Pribila se uz rub
sjedala kako bi se udaljila od njega što je više moguće. - Zašto? - isprekidano je
disala dok je panika nekontrolirano gorjela u njezinim prsima. - Zašto ovo
radite?
- Jer mi nisi dala izbora - proderao se. - Sve bi bilo u redu da si se
jednostavno udala za mene, kao što je i bilo u planu od samog početka. -
Pogledao ju je skupljenih vjeđa i mračnih očiju. - No oduvijek si bila tvrdoglava.
Uza sve probleme koje sam isplanirao za Glenarvon, i dalje si odbijala moju
pomoć kada bih je ponudio.
Užas ju je preplavio. - To si bio ti - rekla je zadihano. - Ti si uništio vrata,
zapornicu i pustio ovce...

202
 Knjige.Club Books

Još gore. On je podmetnuo požar koji je mogao raniti radnike i koji je

gotovo ubio Quinna. A rugala se Quinnovoj intuiciji da je sir Harold bio
upleten. Dragi Bože, bila je toliko u krivu u vezi s njime!
- Prisilila si me. Čak i tada bila si pretvrdoglava da shvatiš da me trebaš kao
muža. Trebala si se osjećati počašćeno što te džentlmen poput mene uopće htio
pogledati dva puta, a kamoli ti ponuditi brak. - Podrugljiv mu se osmijeh
razvukao licem. - Ti, bezvrijedna kći oca kriminalca i majke sluškinje, koja bi
trebala biti služavka u mojoj kuhinji. Koja bi me trebala moliti za brak umjesto
da me prisiljavaš da izmišljam kojekakve ponude tebi i onoj neumjesnoj lady
Ainsley.
Zbunjenost se počela miješati s panikom. - Ako me toliko mrziš... zašto ovo
činiš?
Udario je konje bičem kako bi ih natjerao u brzi trk iako su se kotači kola
odbijali i poskakivali od kamenja i udubina starog puteljka. - Zbog tvoje objave
na zabavi da se nećeš udavati.
- Ne, ne razumiješ! Više se ne moram udati. - Povukla ga je za ruku, moleći
ga očajnički. - Molim te, stani i zaboravit ćemo da se ovo ikada dogodilo. Došlo
je do nesporazuma, htio si mi pomoći...
- Glupa djevojko! - Ruka mu je hirovito poletjela prema njoj. Zgrabivši je za
vrat, povukao ju je prema sebi, plamtećih očiju dok je zurio u nju, prstima
stegnutima oko njezina vrata. - Briga me za tebe. Ovo radim kako bih spasio
Kinnybroch. Jedini način da se domognem dovoljno novca kojim bih otplatio
hipoteku je da se oženim tobom i prodam Glenarvon.
- Ne - zavrištala je kroz stisnuto grlo, njezino tijelo utrnulo je od užasa dok
se borila s njegovom rukom da otpusti stisak. - Nikada ga nećeš imati!
Oči su mu sjale dok je stiskao prste oko njezina vrata. - Jednom kada se
vjenčamo, postaje moj.
- Nikada se neću udati za tebe! - Jedva je izgovorila.
- Nećeš imati izbora. Kovač je malo iza granice koji će učiniti sve što od
njega tražim ako mu dovoljno platim. Uključujući i udati te za mene pod
prisilom preko nakovnja, zaklinjući se da si pošla svojevoljno. A njegova će
žena tomu svjedočiti.
- Onda ću... Onda ću ga poništiti!
- Ne možeš. Ne bez privole svoga muža. - Ledeni osmijeh proširio se
njegovim licem. - A ja ti je nikada neću dati, osim ako mi predaš Glenarvon.
Preplavilo ju je gnjusno beznađe dok je užasnuto šaptala: - Ti si lud.
- Još gore. - Iskočio mu je živac u zgrčenoj čeljusti. - Ja sam džentlmen u
dugovima.
Otpustivši joj vrat, bacio ju je na drugi kraj sjedišta kočije pa udario uzdama
još jače kako bi nagnao konje u još brži kas.

203
 Knjige.Club Books

Annabelle se sklupčala na rubu sjedišta, promatrajući ga s gađenjem i u

strahu, držeći se rukama za ogradu sjedišta dok je kočija poskakivala ispod nje.
Ponovno je pogledala prema tlu, u očaju ne uspijevajući razaznati puteljak koji
je sada bio zamućena bujica kamenja pod jurećim kotačima.
Duboko je udahnula skupljajući hrabrost, približavajući se rubu kočije kako
bi skočila.
- Annabelle!
Duboki glas odzvanjao je krajolikom sekundu prije nego što bi je dosegnuo
zvuk jurećih kopita.
- Quintone! - Preplavilo ju je olakšanje i pokušala se uspraviti u sjedištu
kako bi mu mahnula za pomoć preko velike nadstrešnice kočije. - Pomozi mi!
Upomoć!
Sir Harold žestoko je opsovao, zgrabivši je za kosu i povukavši je natrag na
sjedalo.
Annabelle je vrisnula od bola, boreći se da ostane na sjedalu koje je
nekontrolirano poskakivalo pod njom dok je sir Harold još jače bičem tjerao
konje u trk. Nije mogla učiniti ništa više nego se svom snagom držati za kočiju,
polažući sve nade u Quintona.

***

Quinn se prislonio trupom uz leđa svoga konja, tjerajući velikog škopca za

kočijom. Srce mu je udaralo baš kao gromoglasna kopita ispod njega dok je
njegov konj s lakoćom sustizao kočiju.
Kada ih je sustigao, uskladio je trk s brzinom kočije, hvatajući tempo s
njezinim kotačima. Belle se prestravljeno držala za šipku sjedala, a Bletchley je
ignorirao njegove povike da stane, bičujući svoje konje u opasno bjesnilo.
Nešto duboko u njemu puklo je. Preplavili su ga bijes i strah kakve nikada
do sada nije osjetio i fokus cijeloga svog bića usmjerio je na spašavanje Belle.
- Pusti ju! - vikao je za Bletchleyem.
Bletchley je u znak odgovora stisnuo zube i povukao uzde kako bi zakrenuo
kočiju u Quinna dok se visoki kotač sve više približavao njegovu konju.
Opsovavši, Quinton je povukao konja u drugom smjeru. Dobro dresirani
škopac izmakao se putanji kotača samo nekoliko sekunda prije nego što bi im se
kočija našla na putu.
Quinton je zario pete u bokove konja te je ponovno pojurio naprijed. Ovoga
puta, prije nego što je Bletchley skrenuo u njih, Quinn je posegnuo kako bi mu
otrgnuo uzde iz ruku.
- Prokletniče! - Bletchley je uzvratio udarom biča prema Quinnovu konju,
koji je poskočio u stranu dovoljno da je Quinn još uvijek mogao dosegnuti bič.
204
 Knjige.Club Books

Bletchley se zlobno osmjehnuo i još jednom zamahnuo bičem. Njegov

metalni vrh udario je Quinna po obrazu, zadavši mu posjeklinu iz koje je potekla
krv. Belle je vrisnula.
Bijesno režeći i sve užasnutiji zbog Belle, ignorirao je užarenu bol udarca
biča i nastavio jahati uz kočiju. Kada je Bletchley ponovno udario bičem, Quinn
ga je zgrabio i povukao iz Bletchleyevih ruku.
No Bletchley je i dalje kontrolirao uzde i konje te ih je snažno povukao kako
bi zakrenuo kočiju prema Quinnovu konju. Škopac se izmaknuo od kotrljajućeg
kotača, izvan opasnosti, ali dovraga! Vrludajuća kočija ga je držala previše
izvan dosega da bi je zaustavio.
- Annabelle! - povikao je, tražeći njezinu pomoć.
Podigla je glavu i pogledi su im se nakratko susreli. U tom trenutku vidio je
kako je napušta strah i na njegovo mjesto sjeda oštra odlučnost.
Pažljivo se držeći sjedišta, povukla se prema Bletchleyu, čija je pažnja i
dalje bila usmjerena na to da pregazi Quinna. Skupila je desnu ruku u šaku i,
povikavši, zamahnula svom snagom. Brzi udarac zahvatio je Bletchleyevu bradu
i odbacio mu glavu unatrag. Nije bio dovoljno snažan da zaustavi kočiju, ali bio
je dovoljan da mu odvrati pažnju dok je Quinn jurio prema glavnom konju.
Dok se približavao prednjem dijelu kočije, krajičkom je oka vidio Annabelle
kako šamara Bletchleya, udarajući i grebući ga gdje god je stigla.
Prsa su mu se nadimala od ponosa. Štrebelle nije bila plaha ljubičica.
Bletchley je napravio strašnu pogrešku pokušavši je oteti. Hvala Bogu što je
krenuo za njom, što je stigao do puteljka u tili čas da vidi kako se uspinje u
kočiju i odlazi, što je došao dovoljno blizu kada je kočija skrenula prema sjeveru
i vidio kako je Bletchley hvata za vrat.
Ubit će gada zbog toga kada ih sustigne.
Quinn se nagnuo udesno, opasno viseći iz sedla o samo jednom stremenu, pa
posegnuo prema glavi vodećeg konja. Bacio je pogled iza sebe prema jurećem
kotaču dok je tlo brzalo pod njima. Ako se njegov konj spotakne i padne ili ako
mu stremen pukne - mogao se pozdraviti sa životom.
Belle je povikala. Usijani bijes i strah za nju tjerao ga je naprijed. Zamahnuo
je prema uzdama blizu njuške, uhvatio ih i držao čvrsto dok je usporavao kočiju.
Iznenada, stražnji je kotač udario o veliki kamen. Čitava je kočija poskočila,
a oba kotača završila su u zraku. Kad je ponovo dodirnula tlo, bez kontrole se
nakrivila, a uzde su se istrgnule iz Quinnove ruke.
Konj mu je poskočio u stranu kada se kočija nagnula. Osovina je puknula
napola, a kotač se raspao. Gledao je bespomoćno dok je kočija letjela zrakom
prije nego što je tresnula o tvrdo tlo. Annabelle je izletjela iz sjedišta te udarila o
zemlju tupim, gnjusnim udarcem, od kojega je Quintonu srce zastalo trzajem
koji razbija dušu.

205
 Knjige.Club Books

Konji su nastavili trčati, vukući razbijenu kočiju za sobom, dok se Bletchley

čvrsto držao za vozačku pregradu. Kada su kola ponovno udarila o tvrdu
izbočinu, odletio je na stazu gdje je ostao ležati, stenjući i previjajući se od
bolova.
Quinn je povukao uzde kako bi zaustavio konja pa iskočio iz sedla. Užas je
pulsirao njime gledajući Belle kako leži na zemlji. Bože, molim te, ne! Dotrčao
je do nje, kleknuo na koljena i uzeo je svojim drhtavim rukama u naručje.
- Annabelle! - Grlio ju je, dršćući i tresući se. Strah je obavio njegovo srce u
ledenom stisku dok je držao njezino lice u svojim rukama. - Otvori oči, mila -
molio je bez daha. - Molim te, Bože... Otvori oči. Annabelle... Molećivo je
izgovarao njezino ime svojim hrapavim glasom.
No nije otvarala oči da ga pogleda.
- Nemoj me napustiti - šaptao je o njezino čelo, čvrsto sklopivši oči pred
pulsirajućim bolom. - Ne sada, ne kada te konačno imam... Annabelle, molim te!
Bolna vrućina žarila mu je oči dok je držao dah, očajnički osluškujući bilo
kakav zvuk disanja, otkucaja njezina srca - bilo što što bi mu dalo do znanja da
je još uvijek tu s njim. Ali ležala je tako jezivo mirno u njegovim rukama.
Njezino tijelo, mlitavo i beživotno, privio je uz svoja prsa.
Suze su ga žarile oko trepavica. Svaki otkucaj njegova srca bio je agonija.
- Volim te, Annabelle - rekao je hrapavim glasom, ljubeći je.
Meki udah poškakljao ga je po usnama. Zatim je otvorila oči, gledajući ga
ošamućeno i neusredotočeno.
Duboko je udahnula progutavši zrak kroz drhtaj, pokušavajući nadomjestiti
kisik koji joj je pad izbio iz pluća. Čvrsto ga je primila za ramena dok se borila
za svaki udisaj. Oči su joj bile uperene u njegove kada je hrapavo progovorila: -
Quinne...
Stisnuo ju je uza sebe i zario lice u njezinu kosu, koja se razvezala, a njezine
razbarušene kovrče padale su preko njezinih ramena. Odjeća joj je bila prljava i
rastrgana. Ružne ogrebotine zakrvarile su joj obraz i dlanove kojima se pokušala
dočekati u padu, a desni gležanj ležao je pod neprirodnim kutem. Svaki udah bio
je težak i grub te ispunjen bolom.
Ali bila je živa. Hvala Bogu.
Zatim se trgnula spazivši trag krvi od biča na Quintonovu obrazu dok je
podizala ruku da ga pomiluje. Namrštila se od brige dok je govorila kroz dah: -
Ozlijeđen... si...
Olakšanje se razlilo njime poput tekuće vrućine koja je ispunjavala svaki
kutak njegova bića te se meko nasmijao. Samo bi se Annabelle mogla brinuti
zbog ogrebotine na njemu kada je sama umalo poginula.
- Dobro sam - uvjeravao ju je, nježno je njišući u naručju. - Imam te. I
nikada te neću pustiti.

206
 Knjige.Club Books

- Rekao si da me voliš - šapnula je. - Jesi li... jesi li doista to mislio?

- Da. - O nebesa, da. Prislonio je dlan na njezin obraz. - Mislio sam da te ne
mogu voljeti, da se mogu očuvati od boli ako se budem držao podalje od tebe.
Ako svoje srce budem držao podalje od tebe. - Poljubio ju je u čelo sklopivši
oči. - Ali kada sam vidio kako te onaj gad guši... i kad si pala... - Tiho je
odmahivao glavom, ne želeći pretočiti u riječi užas koji je osjećao umalo je
izgubivši.
- Sve je u redu - uvjeravala ga je toliko meko da je jedva čuo glas s njezinih
usana. No srce mu je čulo svaku riječ. - Razumijem.
- Bio sam prokleta budala. Ali sada ne želim protratiti nijedan jedini
trenutak s tobom, Annabelle. - Uzeo je njezinu ruku u svoju, ispreplićući svoje
prste s njezinima. - Možeš li mi oprostiti?
Ne skrećući pogled s njegovih očiju, polako je primaknula njegovu ruku do
svojih grudi, vodeći mu prste ispod potrgane košulje i prsluka. Osjetio je bisernu
nit ispod njezine odjeće baš kao što je njegova teta nosila medaljon. Kako bi ga
držala blizu svoga srca. - Zauvijek - šapnula je.
- Onda se udaj za mene, Belle - molio je s treptajem u glasu dok se cijeli
tresao. - Ne zato što smo vodili ljubav ili zato što trebam tvoje dopuštenje da se
brinem o tebi ili da te štitim - iako mi to treba, i više nego što sam toga bio
svjestan. Već zato što te volim, i zato što se nadam da i ti mene još uvijek voliš.
- Prstima je pratio bisere i njezinu toplu kožu na kojima su ležali, osjećajući
njezino snažno srce kako lupa pod njegovim prstima. - Želim svaki svoj trenutak
provesti s tobom koliko god nam život dopusti.
- Onda to mora biti ljubav. - Suza joj je kapnula niz prašnjavi obraz dok ga
je zadirkivala: - Ti me ne prestaješ prositi, a ja ne prestajem odbijati.
Lice mu je ozario iskrivljeni poluosmijeh. - Nisam tip muškarca koji dopušta
da ga apsolutno odbijanje spriječi u nakani da se oženi.
Nasmijala se blago, a zatim je ustuknula od bola. Prožela ga je krivnja. -
Belle, tako mi je žao što si...
- Da, Quintone - šapnula je.
Srce mu je zatitralo. - Da?
Prsti su joj se stegnuli oko njegovih kao da ga nikada ne želi otpustiti.
Smiješak pun radosti ozario joj je lice. - Ovoga ću ti puta dopustiti da se oženiš
mnome.
Cerekajući se na njezin tvrdoglavi ponos kojim je zračila čak i u ovakvim
trenutcima, osjetio je ljubav kako ga ispunjava toplinom iznutra dok nije prožela
svaki djelić njegova bića i duše. Teta Agatha bila je u pravu. U ljubavi nije bilo
izbora. Hvala Bogu.
Spustio je glavu da je poljubi.

207
 Knjige.Club Books

EPILOG

Četiri vrlo prometna tjedna poslije

Quinn je duboko udahnuo da se smiri dok je stajao na drugoj strani vrata koja
su spajala njegovu sobu s Belleinom. Bože imaj milosti, bio je nervozan.
Nervozan! Iako nije imao pojma zašto.
Bili su intimni i prije, za Boga miloga. Oko čega li je imao biti nervozan?
Ničega... osim što će ovo biti njihov prvi puta kao muž i žena. Osim što će ova
večer biti prva od svih ostalih noći zajedno do kraja njihova života.
Obrisao je znojne dlanove o kućni ogrtač. Nervozan, zaista. Belle ga je
tjerala da čeka, produljujući ovaj vrlo dug i naporan dan. Iznijeli su svoje bračne
zavjete pred prijateljima i obitelji toga jutra u župnoj crkvi u Braeburnu. Robert,
Sebastian i njihova sestra Josephine stajali su pokraj njih dok su njegova majka i
teta Agatha plakale iz prvog reda s njegovom šogoricom Mirandom, koja im je
brižno gladila nadlanice. Zatim je uslijedio doručak u Glenarvonu ispod
posebnih šatora koje su podigli među ruševinama staroga dvorca. Svi mještani
došli su im čestitati... i poželjeti im stalnu dobrodošlicu u Braeburn.
Sve je savršeno sjedalo na svoje mjesto. Bletchley je prognan iz pograničja i
iz njihovih života zauvijek. Kada je banka oduzela Kinnybroch, Quinn ga je
otkupio novcem koji je čuvao za Ameriku. Sada su on i Annabelle mogli
započeti svoj zajednički život kao ravnopravni partneri; njihova imanja, spojena
zajedno, činila su drugi najveći posjed u Cumbriji. Sada će zemlja biti njihova,
ne njezina ili njegova. A iako je bilo prerano da stigne odgovor na pismo koje je
Quinn napisao Asi Jeffersu i njegovoj ženi, znao je da će biti sasvim u redu.
Njihovi će se zetovi pobrinuti za njih kako i zaslužuju, možda čak odluče
zadržati zemlju u obitelji kako bi je sami obrađivali. Pretpostavljao je da će se
bilo kakve eventualne zamjerke prema njegovu neprihvaćanju zemlje rasplinuti
kada čuju za rođenje njegova i Annabelleina prvoga djeteta. Djeteta za koje se
nadao da će mu biti kumovi.
A tu je bila i Belle. Malena štreberica koja mu nije dopuštala ulaz u sobu u
proteklih mjesec dana, čak i nakon što je njezin uganuti gležanj potpuno
zacijelio, zajedno s ostalim ozljedama od nesreće. Inzistirala je da pričekaju i ne
vode ljubav dok se ne vjenčaju.
Četiri tjedna. Četiri vrlo duga tjedna bez dodirivanja njezinih bogatih oblina,
bez držanja njezina omamljiva tijela uz njegovo, bez ljubljenja njezinih
zamamnih usana i prelaženja jezikom preko svakoga slasnog centimetra.

208
 Knjige.Club Books

Zastenjao je nestrpljivo kucajući na vrata. - Belle?

- Samo tren - povikala je. - Moram si popraviti mašnu oko bedra...
Želudac mu se okrenuo od izgladnjele čežnje. Vraga ti slatkoga, sam zvuk
njezina glasa kako opisuje što nosi bio je dovoljan da ga ukruti. Proteklih mjesec
dana zavodljivo ga je zadirkivala, pružajući mu mrvice informacija o tome što je
namjeravala nositi večeras - čipku i svilenu konfekciju iz djevojačke opreme.
Istu svilu i čipku koje je planirao polako skidati s nje, zavodljivi sloj po
zavodljivi sloj, prateći ih svojim usnama.
Opet je zastenjao. Dragi Bože, umrijet će na mjestu ako mu istog trena ne
otvori vrata i ne pusti ga unutra!
- Spremna sam - obznanila je. Napokon. - Uđi, ljubavi.
Otvorio je vrata i uletio u sobu.
Stao je na mjestu shvativši da nije u sobi.
Gledao je oko sebe. Kakva li je ovo okrutna šala? Soba je bila pripremljena
za njih. Vatra je toplo sjala, a dvije čaše stajale su uz bocu viskija na noćnom
ormariću. Pokrivač je bio složen, svijeće ugašene, a zastori navučeni kako bi se
ujutro zadržali u krevetu koliko god žele. A on je sigurno bio spreman za nju.
No nigdje ni traga Annabelle.
Namrštio se. - Annabelle?
- Štrebelle, misliš - ispravila ga je zavodljivo, izlazeći iz garderobe.
Quinn se nacerio ugledavši ju.
Umjesto da je nosila fini negliže koji je očekivao, polako je koračala prema
njemu noseći svoju bisernu nit i par vrlo plavih dokoljenki s lijepo svezanim
mašnama oko bedara... i ništa više.
- Želiš li me još uvijek? - zadirkivala ga je podigavši nogu na stolac pokraj
njega, pružajući mu omamljivi prizor svojih glatkih bedara dok se ono posebno
mjesto naziralo između njezinih nogu. - Iako sam nepopravljiva štreberica?
- Ne bih te želio nikakvu drugačiju. - Zarežavši, uzeo ju je u naručje i prenio
preko sobe. - Volim te.
Sretno je uzdahnula. - Znam.
Polegnuo ju je na krevet i spustio se za njom.

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

209