Knjige.

Club Books

1
 Knjige.Club Books
Naslov izvornika
As the Devil Dares

Anna Harrington

vrag
S engleskoga prevela
LEA KLARIĆ

2
 Knjige.Club Books

Posvećeno Sari Younger

zato što me poticala da pišem o Carlisleima.

I mome ocu zato što mi nikada nije zaprijetio da će me otpremiti

na školovanje ili u samostan (iako vjerojatno zali što nije).

Posebne zahvale Micheleu Bidelspachu, Jordanu Rubinsteinu i

Angelini Krahnna pomoći u pisanju i objavljivanju ove knjige.

3
 Knjige.Club Books
PRVO POGLAVLJE

Jedno veoma vjetrovito poslijepodne u Londonu

Siječanj 1823.

retpostavljam da vam je draži White - naglasio je Henry Winslow. Pogled

P Roberta Carlislea lutao je od dima koji se uvijao s vrha njegove cigare do
čovjeka koji je nasuprot njemu sjedio u kožnatom naslonjaču u sobi za pušenje
kluba Brooks.
Ispred njih pucketava vatra potisnula je hladnoću zimskog poslijepodneva
izvan velikih prozora gdje je sivo nebo još jednom prijetilo snijegom.
- Draže mi je ovdje, gdje su istinski vođe Engleske - opušteno je odvratio
Robert. - Poslovnjaci i izvoznici, trgovci i uvoznici. Ljudi koji pokreću Englesku.
- Slažem se! - Winslow je podignuo čašu i tiho uzdahnuo popivši gutljaj.
Robert je ubacio cigaru među zube prije nego li je Winslow mogao vidjeti
njegov samozadovoljni smiješak. Zapravo, više je volio Boodle1, koji je
zahtijevao više vještine, ulozi su bili veći, a žene, kojima je bilo dopušteno ući na
stražnji ulaz, zanimljivije. No rado je laskao njegovu odabiru kluba jer je trebao
Henryja Winslowa. Točnije, trebao je Winslow Shipping and Trade2. Lagano se
zavalio u naslonjač i podignuo svoje hesijske3 čizme na zaštitnu ogradu kamina.
Izvana je po svemu sudeći izgledao kao pravi primjer samopouzdanoga poslovnog
čovjeka, ali iznutra je izgarao od nervoze. Čekao je na ovo dvije godine. Dvije
godine poduzimanja proračunatih rizika kako bi izgradio imetak i veze, kupovanja
neprovjerenih dionica brodova iz Indije i Dalekog istoka samo kako bi se našao u
društvu ljudi koji su vodili aukcije, kupovanja i prodavanja skladišta punih robe
kako bi stekao ugled među trgovcima... sve je vodilo ovom trenutku. Planovima
s najvećom trgovačkom kompanijom u Britanskom Carstvu.
Proklet bio ako dopusti da mu ova prilika izmakne.
Progovorio je najležernije što je mogao: - Čujem da planirate širiti svoje
pomorske rute.
- Ha! - Winslow je otresao pepeo cigare na pod. - Gdje ste to čuli?

1
kartaška igra (op. ur.)
2
kompanija za prijevoz i trgovinu (op. prev.)
3
čizme do koljena šiljasta završetka popularne u Engleskoj u 18. i 19. stoljeću. (Op. prev).

4
 Knjige.Club Books
- Imam dobre izvore. - Zapravo, najbolje. Winslow je to znao jer ga u
suprotnome ne bi ni pozvao ovamo. - Također sam čuo da tražite partnera koji će
vam u tome pomoći.
- Tražim. - Winslowove su oči zablistale cijeneći Robertovu izravnost. -
Tražim svježu krv koja će dati energiju mojoj kompaniji. Nekoga s porivom i
ambicijom da izgradi svoje ime. - Ustao je iz naslonjača i zakoračio prema vatri
uzevši mjedeni žarač kako bi raspirio plamen. - Imam izvanrednu kompaniju i
trebam izvanredne ljude da je vode.
Robert se usiljeno osmjehnuo. Itekako izvanredne.
Henry Winslow možda je bio arogantni razmetljivac, ali kao najuspješniji
poslovni čovjek Engleske imao je na to potpuno pravo. Kao jedini vlasnik
Winslow Shipping and Tradea bio je jedan od nekoliko trgovaca uvoznika koji su
iz rata uspjeli izaći bogatiji nego prije. Sve zahvaljujući odlučnosti, spremnosti da
riskira kapital i dobroj staroj sreći. Titan bogatstva i moći, Winslow nikada prije
nije uzeo partnera, ali Robert je temeljito proučio kompaniju i znao je da bi on bio
savršen čovjek za to.
I da bi ovo partnerstvo bilo odgovor na njegove molitve.
- Nudim ograničeni udio, nadam se da razumijete. - Winslow se isprsio, a
njegova je gesta više iskazivala poštovanje negoli ponos. - Mali dio. Možda sedam
posto.
- Robertove su se oči stisnule. Mnogo manje nego što se nadao. Ali poslužit
će. Zasad. - Nikad prije niste uzeli partnera. Zašto sada?
Winslow se zagledao u vatru. - Promjene su nužne. Čovjek koji ne prepoznaje
kada je vrijeme za poduzeti neophodne prilagodbe može se i umiroviti. - Udario
je žaračem o cjepanice, a kiša iskri vinula se u zrak. - Ali što se tiče odabira
vremena za to... kćeri. - Duboko je udahnuo i odmahnuo glavom. - Kako da
poslovni čovjek osigura nasljeđe za svoju obitelj kada ima samo kćeri?
Robert nije odgovorio. Njegov se otac nije zamarao takvim stvarima. Umjesto
toga Richard Carlisle brinuo se o karakteru, marljivosti i posvećenosti svojoj
obitelji te nikada nije smatrao da su njegove kćeri manje vrijedne nego sinovi. Svi
su oni bili njegova djeca, svi jednako sposobni zaslužiti njegov ponos.
I Robert je bio odlučan učiniti upravo to. Postat će čovjek kakvim bi se njegov
otac ponosio i neće dopustiti da ga išta spriječi u toj namjeri.
- Možda će se jedna od njih udati za gospodina kojeg biste mogli uvesti u
posao. - Zbog vlastitih sebičnih razloga Robert se nadao da su obje kćeri Winslow
bezube ćelave usidjelice koje su dobrano zašle u treće desetljeće i da su daleko od
mogućnosti da se udaju za ambicioznog skorojevića koji bi mu mogao preoteti
ovu priliku.
- Ne u moj posao. Ne zetovi - promrmljao je Winslow vrativši žarač na
mjesto, a potom je protrljao ruke kako bi uklonio čađu s prstiju. - Ne poznaješ
moje kćeri, zar ne, Carlisle?

5
 Knjige.Club Books
Robert je odmahnuo glavnom. Kada je u pitanju žensko društvo, bio je
skloniji iskusnim udovicama nego kćerima usidjelicama jednog trgovca.
- Bojim se da njihova reputacija govori umjesto njih. - Winslow je sklopio
ruke iza leđa i spustio namršteni pogled prema plamenu isturenoga zaobljenog
trbuha. - Njihova je majka umrla kada su bile male, imale su samo deset i osam
godina. Pretpostavljam da sam im trebao pronaći pomajku koja bi ih odgojila u
prave mlade dame, baš kao što je moja pokojna supruga željela. Ali posao je
zahtijevao svu moju pažnju i jedva je bilo dovoljno vremena da pronađem
prikladnu dadilju, a kamoli suprugu. Zastao je pa priznao: - A iskreno govoreći,
dio mene nije to ni htio. Imao bih osjećaj kao da pokušavam zamijeniti svoju
dragu Beatrice.
Robert je to razumio. Zbog istog se razloga njegova majka nikada neće
ponovno udati.
- Ali sada, kada pogledam svoje kćeri... - Winslow ispusti teški uzdah - žalim
zbog svoje odluke.
- Jesu li obje na sezoni? - Robert je znatiželjno upitao. Ljubazan razgovor bio
je očekivan. Također je bilo ključno da bolje upozna Winslowa kako kasnije ne
bi iskrsnula neka iznenađenja.
- Jesu - izgovorio je s dubokim razočaranjem. - Ali ovo je njihova sedma i
peta sezona i bojim se da bi moglo biti prekasno.
Robert je začuđeno zatreptao. - Peta i sedma? Gospode.
Nikada nije čuo za mlade dame kojima je trebalo toliko sezona da pronađu
supruga. Osobito nasljednicama. Čak i da obje imaju po dvije glave nije mogao
dokučiti zašto lovci na miraz ne kucaju na vrata kako bi ih osvojili.
- Nisu li se oba tvoja brata lani vjenčala? - Winslow je upitao znajući dobro
kao i svaki čovjek u Mayfairu da su braća Carlisle posrnula jedan za drugim.
Robert je bio posljednji preostali od trojice koju su majke s brakom na pameti
nekad smatrale propalicama.
- Jesu. - I neka njihove duše neženja počivaju u miru.
Oh, činilo se da su obojica zaista sretni. Sebastian je izgledao naročito
opuštenije nego što je bio godinama, a sve zbog njegove supruge Mirande.
Nipošto nije bila savršena vojvotkinja, ali se pokazala kao potpuno savršena za
Sebastiana. Nije imala ništa od onoga što je želio u supruzi, no imala je sve što je
trebao u ženi. Njegov je brat drage volje prešao u neprijateljske redove
obožavajući je kao očarano štene. Pažnja kojom ju je obasipao sada je
bila dodatno pojačana njezinom trudnoćom.
Njegov mlađi brat Quinton bio je malo bolje. Njegova supruga Annabelle
uvalila ga je do grla u ugovore o najmu, poboljšanja na farmi, stoku i usjeve, pa
ipak Quinn nikada nije bio usredotočeniji na svoju budućnost i bio je sretan što je
vezan za ženu koja ga je mogla nadmašiti po pameti i šarmu.

6
 Knjige.Club Books
- Planiraš li slijediti njihov primjer? - Winslow je prihvatio svježe piće od
konobara.
Prebacujući cigaru među zubima, Robert je odlučno odmahnuo glavom. -
Nema razloga žuriti u zatočeništvo.
Međutim, njegova je majka imala druge planove. Elizabeth Carlisle bila je
izvan sebe od sreće što je troje od četvero njezine djece sretno vjenčano, dvoje
unučadi već je bilo ovdje, a još jedno na putu - što je značilo da je bila odlučna
Robertu osigurati jednako bračno blaženstvo. Čak i ako ga to ubije.
Silno je volio svoju majku. Ali, iako bi napravio sve da je učini sretnom, kod
prošnje je povukao granicu. Kao što nikada ne bi sklopio loš poslovni dogovor,
nije imao u planu sklopiti brak.
Osobito otkad je počeo vjerovati da brak nije ništa drugo nego još jedan
poslovni sporazum, ispregovaran i vezan ugovorom. Ali onaj iz kojeg čovjek ne
može pobjeći jednom kad stvari krenu loše.
- Niste li se vi udvarali kćeri generala Morgana prošle sezone?
- Winslow je upitao.
Robert očigledno nije bio jedini koji je proveo istraživanje za potrebe ovog
sastanka. - Jesam - ponizno je priznao - ali međusobno smo se dogovorili da to
okončamo.
I bolje za oboje da jesu. Diani se počeo udvarati najmlađi sin vojvode od
Wembleyja, a Robert je shvatio da će radije ostati neženja. Njihovo je udvaranje
završilo bez svađe i ostali su u dobrim odnosima. Na njegovo olakšanje, jer mu se
nije sviđala ideja da se u zoru gleda preko nišana s njezinim bratom Garrettom.
- Budite sigurni da u mojoj budućnosti nema braka i da ću svoju punu pažnju
posvetiti kompaniji. - Robert je zamijenio praznu čašu za punu koju mu je pružio
konobar i objasnio: - Uostalom, imao sam veliku sreću biti rođen kao drugi sin.
Winslow se nasmijao tako glasno da je privukao srdit pogled lorda Daubneyja
koji je sjedio u kutu čitajući Times.
- Drugi sin sa sretno oženjenim starijim bratom. Veoma sretno oženjenim, ako
me razumijete - pojasnio je. Ta je insinuacija kod Winslowa izazvala još jedan
nalet smijeha.
- Čovjek sam kojem ne prijeti opasnost da postane nasljednik, a time i čovjek
kojem ne prijeti opasnost da zatreba suprugu.
Ali bio je čovjek u očajničkoj potrebi za partnerstvom. Osobito s ovom
kompanijom. Winslow Shipping poslovao je diljem svijeta s uspješnim
pothvatima u Indiji, na Dalekom istoku i u obje Amerike. Već sada najveće
samostalno poduzetništvo u Carstvu, bio je spreman za eksponencijalan rast u
desetljećima koja dolaze. Zadobiti partnerstvo s Winslowom bilo bi ravno
pronalasku zlatnog runa. Najbolja prilika s najboljom tvrtkom.

7
 Knjige.Club Books
I najbolji način da uspomeni na oca dokaže da je dostojan prezimena Carlisle.
Sve manje bio bi neuspjeh.
To je bio ijedan od razloga zašto planove za partnerstvo nije otkrio svojoj
obitelji. Već su bili zabrinuti što je odlučio poduzetništvo učiniti svojim životnim
putem umjesto da prihvati uobičajene položaje dostupne drugim sinovima. No
nije podnosio pravo i medicinu, manjkalo mu je discipline potrebne za vojsku
i moralnih načela za crkvu te nije želio ni okončavati ljudske živote ni spašavati
njihove duše.
Naravno, drugi razlog zašto im nije rekao bio je zato što su ga još uvijek krivili
za smrt Richarda Carlislea. Znao je da jesu. Zato što je krivio i sam sebe.
Potiskujući grižnju savjesti pri pomisli na tu strašnu noć otprije dvije godine,
nagnuo se naprijed, željan utvrditi uvjete: - Znači razmatrate...
Izvana se začula galama. Ljutiti uzvici i podsmijeh stopili su se s glasnim
topotom kopita u trku koja su se mahnito približavala niz popločenu ulicu.
- Što zaboga? - Winslow se namrštio i zakoračio prema visokom prozoru.
Robert je naglo ustao iz naslonjača kako bi mu se pridružio bacivši opušak
cigare u vatru. Lord Daubney odložio je novine izgubivši svaku nadu da će ih
pročitati i žurno se pridružio skupini muškaraca koji su okupljeni pokraj prozora
promatrali prizor na ulici.
Daubney je rekao u nevjerici: - Kočija? Koju vozi žena?
- U Ulici St. James? - upravitelj kluba bio je zapanjen.
- To nije žena - jedan je gospodin pojasnio neodobravajućim mahanjem glave.
- To je Odmetnica.
Robert je gledao dok je kočija prolazila. Oh, bila je to Odmetnica.
Nikad nije ni razgovarao s tom ženom niti ju je vidio, poznavajući je samo iz
ispraznih tračeva. Ali to je morala biti ona. Ni jedna se dama ne bi usudila učiniti
takvo što osim nje, zloglasne žene koja je uživala u sablažnjavanju staložene stare
garde plemstva. Sudeći prema onome što je vidio, pokazala se jednako lijepom i
drskom kao što su tračevi tvrdili. Da se nalazila na balu, mnoga bi se gospoda
poput pasa svađala da steknu naklonost tamne ljepotice. Ali ovdje, na ulici koja
je bila sjedište naj ekskluzivni) ega londonskog kluba za gospodu i gdje se
ugledna žena nikada ne bi usudila kročiti bez muške pratnje, otvoreno su joj se
podsmjehivali.
Robert nije mogao da se ne nasmiješi s divljenjem iako je iz prve ruke znao
kakve bi glasine takav nečuven čin mogao potaknuti.
- I evo zašto je moja kći u sedmoj sezoni. - Winslow je promrmljao ispod
glasa dok su se ostali muškarci vraćali na svoja mjesta. Uzbuđenje je splasnulo.
- Oprostite?
- To je, Carlisle - objasnio je leđa savijenih pod teretom poniženja dok se
okretao od prozora - moja kći Mariah.

8
 Knjige.Club Books
- Odmetnica? - Robert je uzviknuo prije negoli se uspio zaustaviti, zapanjen.
Mozak mu je radio kao lud tražeći ime žene. Onda mu je sinulo - Mariah Winslow.
Winslow Shipping and Trade.
Kriste.
Čvrsto stisnutih usana, Winslow je naizgled bio manje uvrijeđen zbog imena
koje su joj tračevi prišili nego zbog same kćeri. - A pored nje je sjedila njezina
sestra Evelyn koja je jednako odlučna da se uplete u skandal.
To je svakako objašnjavalo sve te sezone bez prošnji, a sudeći prema ovoj
posljednjoj nepodopštini, ne treba ih očekivati ni ove godine. Ako su braća
Carlisle bila omražena u Mayfairu, ove dvije bile su njihove ženske inačice. Dvije
mlade dame koje su se nekako uspjele narugati normama, a opet vješto izbjeći
potpuno uništavanje svog ugleda.
- Obećao sam njihovoj majci na njezinoj smrtnoj postelji da ću ih učiniti
pristojnim damama, ali podbacio sam - namršteno se požalio Winslow. - Posebice
s Marijom. Nju ne zanimaju društveni događaji, kućanstvo, moda, cvijeće... ništa
od stvari u kojima druge mlade dame uživaju - ogorčeno je odmahnuo rukom.
- Umjesto toga ona bi radije radila u luci provodeći dane na pristaništima s
lučkim radnicima ili rasipajući džeparac na siročad.
Robert je suosjećao s čovjekom, ali nije se mogao suzdržati od tračka divljenja
njegovim kćerima.
Sigurno nisu bile jedne od onih dosadnih gospođica koje prate sputavajuća
pravila bračnog tržišta kao janjad koju vode na klanje. Trebale bi se smatrati
sretnicama što su uspjele izbjeći okove obiteljskog života što ih društvo nameće
mladim damama od kojih se ne očekuje ništa osim da održavaju zabave, rađaju
nasljednike i tiho se povuku na selo sa svojim koncima za vezenje i vodenim
bojama.
- Mariah treba supruga uz kojeg će se skrasiti kako priliči jednoj ženi. -
Winslow je promrmljao trljajući čvor napetosti na zatiljku.
- Ali nemam rođakinja u društvu koje bi je mogle predstavljati i zato nema
šanse da joj pronađem prikladna prosca.
Robert je podignuo čašu k usnama i oštro promrmljao: - Šteta. - Bilo je teško
žaliti čovjeka kada su njegove kćeri praktički blistale od slobode dok su jurile
pokraj njih.
Winslow se okrenuo prema Robertu prodorna pogleda. - Ali vi imate.
Zagrcnuo se konjakom. - Molim?
- Trebam partnera koji ima veze u plemstvu i odvažnost da ih iskoristi - rekao
je iskreno iznoseći svoje karte na stol. - Zamoli rođakinje da prate Mariju tijekom
ove sezone i zajamčit ću ti partnerstvo. Dvadeset posto udjela je tvoje ako ponuda
dođe od uglednoga gospodina prije posljednjeg dana Parlamenta.
Robert ga je zgranuto pogledao. Čovjek je bio lud.

9
 Knjige.Club Books
I krajnje ozbiljan.
- Partnerstvo - Robert je protisnuo, ponavljajući njegove riječi kako bi bio
siguran da ga je razumio - u zamjenu za udaju vaše kćeri?
Winslow je kratko kimnuo, vidljivo frustriran.
Robert je zurio u njega s nevjericom. Ponuda je bila apsurdna. Test kojim bi
dokazao svoje sposobnosti dolazio je u obzir, ali ovo? Gospode.
- Čini se da je došlo do pogreške - rekao je hineći polusmiješak i dajući sve
od sebe da sakrije svoju ogorčenost. Čak i sada, kada je partnerstvo bilo bačeno
na stol i samo ga je trebao dohvatiti, osjećao je da mu prilika klizi kroz prste. -
Zamijenili ste me za bračnog posrednika.
Winslow je odmahnuo glavom. - Marijino ponašanje mora prestati za njezino
dobro, a ja sam već na rubu živaca. Pronalazak supruga najbolji je način da je
spasim od nje same. - Prikovao je Roberta oštrim pogledom. - A ti si čovjek koji
to može učiniti.
Ovo nipošto nije bio način na koji se htio dokazati. Ipak, bio je u iskušenju.
U velikom iskušenju. Posebno kada je Winslow to predstavio na takav način.
Mariah Winslow sigurno neće sama pronaći dobrog supruga, a on će samo
činiti ono što ostali muškarci već stoljećima rade za svoje rođakinje - osigurat će
joj dobar brak. I da, spasiti je od nje same. Ako nastavi kao dosad, neudanost će
joj biti najmanja briga jer će je njezine ludorije pretvoriti u društvenu izopćenicu.
Ženski su životi bili uništeni i zbog znatno manje skandaloznih stvari. Bila bi šteta
da se to dogodi Odmetnici.
Prijeko potreban brak za nju, partnerstvo za njega... Bio bi budala kad bi
dopustio da se njegova savjest umiješa. Ipak, mučila ga je sumnja da bi ovo mogao
biti korak previše u ostvarivanju njegovih ciljeva.
- Sedam mjeseci da se osigura dobar partner ne čini mi se nerazumnim za
čovjeka s vašim vezama. - Winslow je izazvao, pogrešno tumačeći njegovo
oklijevanje. - Ako ih doista imate kao što tvrdite.
Oči su mu se stisnule. - Budite sigurni da imam.
- Onda navratite sutra u jedanaest do moje kuće i imat ćete priliku to dokazati.
Oh, svakako je dorastao ovom izazovu. Bez problema.
Uostalom, Winslowova kći možda jest Odmetnica, ali je isto tako i bogata
nasljednica neusporedive ljepote. A imao je i majku koja će mu u tome pomoći.
Vojvotkinja udovica koja žudi za nečim zanimljivijim od istih dosadnih
događanja. Nekoliko balova, čajanki, koja nova haljina, i čak bi i Mariah Winslow
do ožujka mogla dobiti ponudu. Najkasnije do travnja. Partnerstvo bi bilo
njegovo i konačno bi dokazao da je vrijedan prezimena Carlisle.
- Dogovoreno - rekao je Robert. - Neću vas iznevjeriti.
Dok su se rukovali, Winslow je sumnjičavo podigao obrvu.

10
 Knjige.Club Books
Ali Robert je bio uvjeren u sebe i u posredničke sposobnosti svoje majke.
Uostalom, ako su Sebastian i Quinton mogli biti otpremljeni u bračno blaženstvo
u razmaku od tri mjeseca, koliko teško može biti udati Odmetnicu do kraja
sezone?

11
 Knjige.Club Books
DRUGO POGLAVLJE

ariah Winslow prislonila je uho na vrata radne sobe, ali nije čula ništa od
M razgovora koji je s njezinom sestrom vodio otac. Točnije, ništa od prijekora
koji je bez sumnje snašao Evelyn. S uzdahom je potonula u stolac u hodniku
čekajući svoj red.
Novo jutro, nova očeva kazna... predvidljivo kao plima na Temzi. Činilo se
kao da u posljednje vrijeme svaki dan provode ovako, s očevim zahtjevom da se
ponašaju kao pristojne mlade dame i njihovim obećanjima da će se popraviti,
istovremeno nimalo ne žaleći zbog počinjenih društvenih grijeha.
No bojala se da su ovoga puta ona i Evie možda otišle predaleko. Naravno,
juriti kočijom Hugha Whitbyja niz Ulicu St. James činilo se kao dobra ideja.
Nešto odvažno i hrabro, uvjeravala ju je Evie, od čega će im srca brže zakucati i
što će prekinuti dosadu zimskog poslijepodneva. Nešto zbog čega ćemo se
osjećati živima, tvrdila je Evie. Mariah je jako voljela svoju sestru i bilo joj je
teško usprotiviti se Evie kada je znala koliko majčina smrt, čak i petnaest godina
poslije, utječe na nju. A posebno zbog njezinoga pustolovnog duha koji je
jednostavno bio zarazan. Kako ju je mogla odbiti? Naposljetku, da joj se nije
pridružila, sam Bog zna u kakvu se nevolju njezina sestra mogla uvaliti. Tako je
pristala i krenule su u smionu avanturu koja se pokazala uzbudljivom baš kao što
je Evie predvidjela.
Unatoč tomu, Mariah si nikada ne bi oprostila da otac ozbiljno kazni Evelyn
za nešto u čemu je i Mariah sudjelovala.
Iskušavanje granica prikladnosti bilo je jedno, ali ako bi jedna od njih otišla
predaleko, posljedice bi bile kobne. Evie bi mogla biti otpravljena, vjerojatno
natrag u Školu za obrazovanje i odgoj mladih dama gospođe Pettigrew koja je,
čini se, bila popunjenija skandaloznim kćerima koje su njihove obitelji željele
potjerati sve do Cornwalla nego mladim damama kojima je trebao odgoj. Kako bi
Mariah podnijela ostanak u Londonu bez sestre, posebice kada otac gotovo da i
ne provodi vrijeme s njom, osim u prilikama kada je kori zbog neprimjerena
ponašanja?
Nije uvijek bilo tako. Nekoć je Mariah bila njegova vječna sjena slijedeći ga
na dokovima i provodeći više vremena u lučkim skladištima negoli kod kuće. Ali
onda ju je poslao na školovanje, a kada se vratila, sve se promijenilo. Koliko je
ona čeznula da bude uz njega toliko je otac bio odlučan da ona vodi život
otmjene dame. A ugledne dame nisu se miješale u posao.

12
 Knjige.Club Books
Zbog istog razloga Mariah nije nimalo marila za to da postane dama. Ono što
je željela - što je oduvijek željela - bilo je partnerstvo u Winslow Shippingu. I bila
je odlučna dobiti upravo to.
Vrata radne sobe otvorila su se, a Evelyn je zakoračila u hodnik ne pokazujući
grizodušje, kao i uvijek.
Mariah je skočila na noge: - Je li vrlo ljut?
- Trebala bih početi spremati stvari za odlazak gospođi Pettigrew -
ravnodušno je odgovorila Evie ponavljajući očeve riječi.
Poznat smiješak ukazao se na Marijinim usnama.
- Znači uobičajena prijetnja?
Evie je kimnula uznemireno se mršteći. Onda je sa zabrinutošću na licu
uhvatila Marijine ruke: - Tako mi je žao, Mariah! Krivi tebe.
Naravno da ju je krivio. Ali nije u potpunosti griješio. Nije li njezina
odgovornost, kao starije sestre, bila čuvati Evie od nevolja?
Eviena je donja usnica zadrhtala od krivnje. - Govori o tome da te ovaj puta
kazni. Ozbiljno kazni.
- Sve je u redu. - Stisnula je Eviene ruke uvjeravajući je. - Što mi može učiniti?
Prestara sam da me baci preko koljena i nalupa po stražnjici.
Najvjerojatnije će joj zabraniti da tijekom sljedeća dva tjedna provodi vrijeme
u Školi Gatewell u St. Katharine’su4 kojoj je poklanjala velik dio svoga vremena
i novca kako bi njezina vrata ostala otvorena, učitelji ostali u učionicama, a hrana
ostala u gladnim trbusima djece. Oh, kako je voljela St. Katharine’s. Bila je to ista
župa u kojoj je njezina majka rođena i u kojoj je odrastala. Iste uske zavojite ulice
kojima je Mariah šetala kao djevojčica držeći majku za ruku.
Sada, svaki put kada je Mariah prolazila tim ulicama, osjetila je povezanost
s majkom. Majka joj je bila toliko daleka sada kada se Mariah nije mogla sjetiti
kako je izgledala poznavajući njezinu ljepotu samo s portreta u očevoj radnoj
sobi. Ali u St. Katharine’su mogla je vidjeti majku jasno kao da upravo stoji
pokraj nje.
Ne bi voljela biti podalje od škole, naravno, ali bila bi to prikladna kazna za
nju kao i za Whitbyja koji joj je bio podrška u školi i kojem će nedostajati njezina
pomoć. Naposljetku, i on je bio sudionik jer im je dopustio da koriste njegovu
kočiju.
- Mariah - povikao je otac - sada ću te primiti.
- Sretno! - Evie joj je utisnula poljubac u obraz i požurila u svoju sobu kao što
je činila svaki puta nakon ovakva razgovora s ocem. Naoko bi krenula s
pakiranjem za Cornwall, no do večere bi joj laknulo jer bi se otac uvijek
predomislio.
4
nekadašnja siromašna četvrt u Londonu (op. ur.)

13
 Knjige.Club Books
Mariah je duboko uzdahnula, ušla u radnu sobu i stala ispred očeva velikog
stola. Skrušeno je sklopila ruke ispred sebe iščekujući jezikovu juhu.
- Ovoga si puta, draga, otišla predaleko.
Odupirala se porivu da zakoluta očima.
Ne bi je ovako korio da je muškarac. Ne, prštao bi od ponosa što njegov sin
posjeduje vještine kojima bi mogao stati uz bok bilo kojem od najboljih vozača
među gospodom. S druge strane, da s njom postupa s jednakim poštovanjem i
ponosom kao što bi postupao sa sinom, bila bi previše zauzeta poslom da uopće
traži načine kako začiniti dosadno poslijepodne.
Osjetila je gorak okus frustracije. S dvadeset i pet trebala je biti partner u
kompaniji ispunjavajući san koji je željela još otkako je bila mala djevojčica.
Željela je ozbiljnu ulogu u vođenju obiteljskog posla. Željela je sudjelovati u
trgovini koja je bila tako velik dio očeva života i koja bi je istovremeno povezivala
s pokojnom majkom. Umjesto toga vidio ju je kao ništa više od mlade
gospođice koja se odijeva u krzna i svile poput lutke i koja bi se trebala zadovoljiti
traćenjem vremena na budalaste čajanke i dosadne balove.
Ali Mariah nije takva. Nikada nije bila takva. Jedan dobar pogled trebao mu
je ukazati na to.
No ovih je dana otac nije uistinu vidio. Osim ako nije stajala ispred njega dok
ju je grdio. Kao sada. Ali umjesto da zadobije njegovu pažnju, on je njezino
ponašanje protumačio kao još jedan buntovnički čin.
Odmahnuo je glavom. - Kočija na Ulici St. James?
- Vozila sam odlično - suprotstavila se. - Ne možeš to poreći.
- Jesi, vozila si odlično. - Na trenutak joj se učinilo da vidi tračak ponosa u
njegovim očima. - Ali ti nisi vozač na utrkama u Ealingu5. Ti si mlada dama iz
ugledne obitelji...
Klonula je. Ne, ipak nema ni natruhe ponosa.
- Koja se skandalozno osramotila jureći niz Ulicu St. James...
- Nisam se osramotila - ispravila ga je odlučno, ali tiho. Nebesa! Zbog njega
zvuči kao glumica na kazališnim daskama Covent Gardena.
- Koja je riskirala i vlastiti život i sestrin život i usput uništila ugled objema.
- Naš ugled nije uništen. - To je bila jedina stvar u vezi koje je uvijek bila
oprezna. Koliko god odvažne bile njezine nepodopštine, uvijek je plesala na
tankoj crti koja odvajala poteze koji bi potaknuli isprazne tračeve i poteze koji bi
uzrokovali uništenje. Oh, puštala je lisicama i starim curama iz takozvanog
visokog društva da je ogovaraju iza leda koliko god žele, kao da nije znala što

5
četvrt u zapadnom Londonu u kojoj su se od 1880. održavale utrke ponija i magaraca (op.
prev)

14
 Knjige.Club Books
rade. Kao da nije znala da su joj one nadjenule nadimak Odmetnica. Nije nimalo
marila što ta zabadala govore o njoj.
Ali uništiti svoju reputaciju potencijalno je značilo uništavanje poslovne
reputacije, a ona nikada ne bi učinila ništa što bi naškodilo Winslow Shippingu.
Voljela je kompaniju jednako kao i njezin otac i više nego išta željela je raditi
rame uz rame s ocem u rastućem poslu za novu generaciju Winslowa koja bi mogli
naslijediti kompaniju čiji je osnivač bio njezin djed. Nije se zavaravala mišlju da
će samostalno voditi posao. Kao žena, nikada to ne bi mogla. Ali u njezinom je
dometu bilo da postane partner, osoba koja bi nadgledala svakodnevne obaveze.
Onda bi to u svakom pogledu bio obiteljski posao.
Kada bi joj otac to ikada dopustio.
- Ako se nastaviš ponašati poput kakva divljeg stvorenja bez razumijevanja
za svoj položaj - otac je nastavio s ogorčenjem u glasu - kako očekuješ da ćeš
ikada pronaći ugledna supruga?
Suzdržala se od odgovora kako se nadala da će pronaći neugledna supruga
znajući da bi je takav komentar sigurno poslao natrag gospođi Pettigrew, zajedno
s Evie.
- Kako očekuješ da ćeš primiti pozivnice za nadolazeću sezonu kad se ovako
ponašaš? - upitao je tonom koji je jasno ukazivao na to da ne očekuje odgovor. -
Utjecajna dama nikada na svoju zabavu ne bi pozvala nekoga tko se ne može
kontrolirati.
Oh, k vragu s društvenim pozivnicama. Posljednje mjesto na kojem je Mariah
htjela biti bio je kakav uštogljen, dosadan bal. Ako je društvo u potpunosti odbaci,
zašto bi marila... ili primijetila? Naposljetku, nije da su ih uglednici inače
zatrpavali ulaznicama i pozivnicama. Ne kada su Winslowe smatrali tek gradskim
skorojevićima koji su narušili njihove idealne aristokratske činove. Nisu mogli
ignorirati važnost kompanije ili bogatstvo njezine obitelji, ali zato su mogli
ignorirati nju. To su i činili.
Ipak, ovo je bio dio očeva govora koji je Mariah znala napamet, isti onaj koji
je u posljednje vrijeme održavao barem jednom tjedno, a još češće kako se
približavala nova sezona. Još jedna sezona za koju se nadao da će se Mariah
konačno upustiti u neistražene vode društva i istaknuti se, a u idealnom slučaju i
uhvatiti dobra muža u tom procesu. Mariju nije bilo ni najmanje briga. Ali kako
se sezona približavala, ovaj jaz između njih činio se sve većim.
Ovo nije bio problem prije negoli je bila poslana gospođi Pettigrew gdje je
stekla dobro obrazovanje... ako je sve što je željela znati bilo kako priređivati
večere, slikati vodenim bojama i svirati glasovir. Stoga se sama odlučila izboriti
za pravo obrazovanje potajno plaćajući učitelje da zanemare koju god
lakomislenu aktivnost su planirali za taj dan i da je umjesto toga nauče
korisnim vještinama. Rezultat je bilo obrazovanje koje ju je i više nego dobro
pripremilo za uspjeh u poduzetništvu. I određeni nedostatak talenta za glasovir.

15
 Knjige.Club Books
Ali otac je odbio podržati njezinu zamisao o radu s njim. Sve što je želio znati,
bilo je kako će provesti sezonu, kada će se udati i podariti mu unučad. Svaki put
kad bi se pojavila u uredu da ga iznenadi, prione na posao i pokaže mu koliko je
sposobna, odmah bi joj rekao da dokovi nisu mjesta za damu i poslao je kući.
Stoga je prošle jeseni naumila ocu dokazati da je mnogo više od jedne
bezumne gospođice, konačno zadobiti njegovu pažnju ne samo kao osoba koju se
može oblikovati u idealnu društvenu damu nego kao nešto više, pokazati mu
koliko joj je posao važan...
I zasad...
- Mariah, sramotiš sebe i ovu obitelj.
Nije išlo po planu. Ovim tempom možda joj nikada neće ponuditi partnerstvo
o kojem je sanjala.
No isto tako ga nije ponudio nikome izvan obitelji. U tome je vidjela nadu.
Možda je to značilo da on shvaća da upravo Winslowi najbolje mogu voditi
Winslow Shipping and Trade. Za Mariju je kompanija bila mnogo više od posla.
Bila je to njezina duša i njezino srce i jedna od rijetkih stvari koja ju je
podsjećala na sretna vremena prije majčine smrti. Otac je to zasigurno polako
počeo shvaćati.
Ako nije... u redu, onda će ga jednostavno nastojati izmoriti dok se ne preda.
Opsadna su se stanja pokazala učinkovitima za srednjovjekovne dvorce. A nije
mogla zamisliti tko bi bio prikladnija srednjovjekovna relikvija od Henryja
Winslowa.
- Odlučio sam uvesti neke promjene.
Marijin pogled susreo je njegov. Ovo je bilo drukčije.
Obično bi u ovom dijelu govora prijetio da će joj ukinuti džeparac, prisiliti je
da sljedeća dva tjedna ostane u svojoj sobi ili poslati u samostan iako su bili
pripadnici Anglikanske crkve. Ali ovoga puta nije bilo praznih prijetnji. Ovoga
puta gledao ju je s druge strane stola istim žarom koji bi se pojavio u njegovim
očima kad god bi se suočio s poslovnim rivalima.
- Slušao sam proteklih nekoliko mjeseci - rekao joj je - tvoju zabrinutost kako
kompaniji treba svježa krv. Kako trebamo novu generaciju da nas vodi prema
budućnosti.
- Slušao si? - Nada joj je zatitrala u trbuhu. Nije mogla vjerovati.
- I odlučio sam da si u pravu. Mora doći do promjena, onih koje će biti korisne
za kompaniju, dok istovremeno slijede želje tvoje majke. - Krenuo je prema
vratima. - Pođi za mnom.
Požurio je dugačkim koracima prema vratima. Ona je držala korak s njim
osjećajući se kao da lebdi. Stopala su joj jedva dodirivala perzijski sag ispod
njezinih nogu od sreće što je konačno - konačno! - dobila ovu priliku.

16
 Knjige.Club Books
- Imam toliko odličnih ideja o kojima možemo raspravljati. - Izjurila je van
jedva dišući od neizmjernog uzbuđenja koje ju je obuzelo. Jednaka radost kao i
jurnjava kočijom - oh ne, mnogo bolje!
- Naravno - zanemario je njezinu primjedbu odmahujući rukom dok su se
uspinjali mramornim stubištem - prije toga želim da upoznaš jednoga poslovnog
suradnika.
- Oh? - iznenadila se slijedeći ga niz hodnik prema salonu. - Koga?
Ali, nebesa, nije ju uopće bilo briga! U tom trenutku nije željela nikoga
upoznavati. Ne sada kada je pucala od sreće. Umjesto toga htjela je skakutati i
plesati sve do ureda kompanije u Wapping High Streetu i...
Otac se ponosno nasmijao. - Čovjeka kojeg sam odabrao da bude moj partner.
Mariah se ukočila dok joj se svijet rušio. Partner? Ne može biti. To
jednostavno ne može biti istina. Partner...
Ali ne ona.
Zbunjena i u nevjerici, nije mogla učiniti ništa, već samo kliziti pogledom
kroz sobu tražeći čovjeka koji je ondje čekao. Vid joj se zamutio od suza
razočaranja i prisiljavala je samu sebe da diše dok se ova noćna mora rušila na
nju, dok je obamrlost osjetila pomalo popuštala pred prodornom boli. A tuga. Istu
takvu tugu osjetila je kada joj je majka preminula.
- Carlisle. - Njezin se otac entuzijastično rukovao s muškarcem, nesvjestan
jada koji je nehajno priuštio svojoj kćeri. - Drago mi je vidjeti vas ovdje.
- Zadovoljstvo mi je. - Čovjek se nasmijao i pustio očevu ruku, stao je u
raskorak i stavio stisnutu šaku na donji dio leđa u stavu punom muške nadmoći i
lakoće. Kao da je imao svako pravo biti ondje, upadati joj u život i otimati očevu
pažnju.
Otac joj je gestom pokazao da priđe. - Da vas upoznam sa svojom kćeri.
Ali Mariah je stajala na mjestu pokraj vrata, ovoga puta manje zbog
svojeglavosti, a više zbog činjenice da nije mogla krenuti naprijed a da se ne sruši
na pod u jecajima. Umjesto toga stisnula je šaku na grudi primoravajući samu sebe
da nastavi disati.
- Moja starija kći, Mariah. - Njezin se otac namrštio kada nije došla pozdraviti
njihova gosta kao što bi svaka prava domaćica kuće učinila. Ljubazno zaželjeti
dobrodošlicu ovom čovjeku u njihov dom. I na poziciju u kompaniji koja je
trebala pripasti njoj.
To jednostavno nije mogla učiniti. To nikada.
Susprežući suze, podigla je bradu i tiho gledala stranca s hladnim prezirom,
čak i dok joj se srce lomilo poput leda. Bila je suviše ponosna da pokaže koliko
ju je ovaj sastanak uništio. Ipak je ona Winslow. Čak i ako je otac zaboravio što
to znači.

17
 Knjige.Club Books
- Mariah, ovo je vojvoda Robert Carlisle. - Njezin ga je otac potapšao po
ramenu. - Čovjek koji će postati moj partner i pomoći mi pokoriti trgovačke rute
svijeta!
Osjetila je gorak okus u ustima. Partner. Kojim zaslugama? Prelazeći preko
njega pogledom, nije vidjela ništa što bi je uvjerilo da je ovaj čovjek kvalificiraniji
od nje. Štoviše, ona je bila Winslow, imala je pravo po krvi i povijesti zauzeti
mjesto uz oca koje joj je pripadalo. Istovremeno, ovaj čovjek nije bio ništa doli
oportunistički nametljivac.
Svakako, bio je dobro odjeven, noseći tamnoplavi sako od kašmira preko
satenskog prsluka s uzorkom plavih i krem kockica, jednostavno vezanu kravatu
krem boje i crne hlače. Cjelokupni dojam bio je pomno promišljen, bila je sigurna
u to, u pokušaju da izgleda kao da ne mari za izgled istovremeno ulažući veliki
napor da to postigne. Opisala bi ga kao kicoša da nije bilo malih ogrebotina na
njegovim čizmama koje su joj ukazivali da je zapravo jahao do kuće, umjesto da
se doveze kočijom. Ipak nije kicoš, ali sigurno je gradska faca. Jedan od onih
fizički privlačnih i pomodnih pozera zbog kojih su stare cure u visokom društvu
gotovo padale u nesvijest kad god bi im uputili šarmantan osmjeh.
Ako je išta naučila otkad se vratila u London, naučila je da je među kicošima,
gradskim facama i pozerima bilo vrlo malo inteligencije. Svakako nije bilo
poslovnih sposobnosti koje je Winslow Shipping trebao da bi procvjetao. Ili
predanosti koju su imali samo članovi obitelji.
- Gospođice Winslow! - Carlisle joj je prišao i elegantno se naklonio. -
Zadovoljstvo mi je upoznati vas.
Zadovoljstvo. Bila je to bjelodana laž. Lagano se i odlučno naklonila. Potom
je namjerno ignorirala njegovu počasnu titulu. - Gospodine Carlisle.
Njegove su oči zabavljeno zasjale, kao da je znao kakve se mračne misli o
njemu motaju po njezinoj glavi.
- Poslovan čovjek, znači? - izgovorila je hladno, koristeći isti ton koji je
gospođa Pettigrew običavala koristiti u školi kako bi održala red među
djevojkama.
- Okušao sam se u tome.
- U transportu? - procijedila je. Je li ovaj čovjek razumio kako funkcioniraju
svakodnevni trgovački poslovi? Sudeći prema njegovom izgledu, sumnjala je da
je ikad proveo ijedan dan radeći u pristaništu ili skladištu. Ali ona jest, u onih
nekoliko dragocjenih tjedana nakon povratka iz škole, prije nego što je otac
odlučio da trgovačka kompanija nije mjesto za damu.
Skromno je slegnuo ramenima. - Ponešto.
- Ispričavam se što sumnjam u ponešto vaših sposobnosti. - Njegove su oči
zasjale, ovoga puta ne zabavljeno. - Ali čini mi se da od svih ljudi koje je moj otac
mogao izabrati...

18
 Knjige.Club Books
- Mariah, pusti gospodina na miru - blago ju je upozorio otac i prostrijelio
prijekornim pogledom. Okrenuo se prema Carlisleu i objasnio: - Mariah je uvijek
kao pas čuvar štitila kompaniju.
Carlisle joj se nasmiješio šarmantnim smiješkom kojim se, bila je sigurna,
probijao u svijet. I u ženske krevete. Vidi, vidi: gradska faca i ženskar. U Winslow
Shipping and Tradeu. Je li otac izgubio razum?
- Sve je u redu - ustvrdio je Carlisle, ali njegove oči nisu se odvajale od Marije.
Kao da je shvatio da ga smatra suparnikom. - Nisam se uvrijedio.
- Dobro - odvratio mu je otac uz nježan, ali nezadovoljan pogled upućen
Mariji - s obzirom na to da ste ovdje upravo zbog moje kćeri.
Mariah je nato zinula. Kako ovo uopće može biti njezina krivica? - Ne
razumijem.
- Misliš li da te nisam slušao? - Prišao je ormariću s pićima u kutu sobe, uzeo
bocu burbona i njime mahnuo prema Carlisleu. - U posljednje vrijeme neprestano
mi pričaš o tome što posao zahtijeva, kako stvoriti financijske poluge, gdje stvoriti
nove trgovačke rute... - natočio je dvije čaše i dodao jednu Carlisleu, a drugu
zadržao - ...da bih trebao uzeti partnera.
Ne dopuštajući da joj poniženje zacrveni obraze, Mariah je prekrižila ruke i
tiho rekla: - Mislila sam na sebe.
To je privuklo Carlisleovu pozornost. Ošinuo ju je pogledom oštro je
promatrajući nekoliko trenutaka.
Isto je učinio i njezin otac. Na trenutak je pomislila da na njegovu smrknutom
licu vidi želju da učini kako je tražila, a potom i nalet krivice.
Ali onda je sve nestalo, a on je odmahivao glavom. - Trgovačka kompanija
nije mjesto za damu.
- Ali je mjesto za Winslowa - rekla je tiho. - Obiteljskim poslom trebao bi
upravljati netko iz obitelji.
- A dužnost je kćeri prema obitelji da bude pristojna dama. - Otac je počeo
gubiti strpljenje. - A ne poduzetnica.
- To dvoje ne mora biti međusobno isključivo - mirno je odvratila, čak i dok
joj je očaj stvarao grč u trbuhu. Neće odustati bez borbe. - Obitelj bi trebala voditi
kompaniju, ne stranci. To je bilo ono što je djed htio.
- A ja sam obećao da ću te odgojiti u pravu damu - otac je odgovorio. - To je
bilo ono što je tvoja majka htjela.
Njegove su je riječi probole poput noža zarinutog sve do srca, a ona se lecnula
nemoćna odgovoriti.
Okrenula je glavu jer su suze bile opasno blizu da poteku i bijesno trepnula.
Nikada neće dopustiti da otac vidi ovu slabost u njoj.
- I to je upravo ono što namjeravam učiniti - obećao je otac. - Ono što je
najbolje za tebe i kompaniju. Zato sam odabrao Carlislea. - Skrivajući poniženje

19
 Knjige.Club Books
zbog rasprave koju moraju voditi pred muškarcem, otac se usiljeno osmjehnuo i
kucnuo Carlisleovu čašu svojom. Zveket je odzvonio tihom sobom i neugodno
prostrujao niz Marijinu kralježnicu. - On je najbolji čovjek da postigne oboje. Ako
se uspije dokazati.
Ako. U njoj se pojavio tračak nade. Znači da partnerstvo nije bilo konačno. -
Kako?
- Tako što će mi pomoći u novom pothvatu s nekretninama u koji se upuštam
- odgovorio je. Njegov je pogled susreo njezin intenzitetom koji je jasno davao do
znanja da neće tolerirati daljnje prepirke. - I osigurati tebi pogodnu sezonu.
Ostala je bez daha od iznenađenja i potpunog besmisla očevih riječi. - Molim?
- Moja majka udovica je vojvotkinja od Trenta. - Carlisle je pokušao pomoći.
- Tvoj je otac mislio da bi cijenila njezinu podršku tijekom ove sezone.
- Udovica vojvotkinja - ponovila je ne znajući jesu li njezine utrnule usne
uspjele izgovoriti riječi. Krv joj se sledila i ostala je stajati na mjestu.
Znači Robert Carlisle bio je sin vojvode. Očev odabir njega kao partnera sada
je imao smisla. Strašnog, užasavajućeg smisla.
- Majka uživa pomažući mladim damama tijekom sezone - Carlisle je
nastavio sa smiješkom, nesvjestan činjenice da je shvatila zašto baš on. - Kada
sam čuo da nemate rođakinja koje bi vas mogle usmjeravati, bio sam siguran da
bi vam ona mogla pomoći.
- Razumijem. - I razumjela je. Savršeno. - Kako mudro od tebe, oče - rekla je
tiho, a oči su je pekle od novih suza. Je li bilo bitno koliko je velik ili malen
Carlisleov poduzetnički mozak kada su se njegove veze protezale sve do lordova?
I to ni više ni manje nego do vojvode. Njezin je otac činio što je najbolje za
obiteljski posao. Doveo je plemića u obitelj.
- Dvije muhe jednim udarcem. - Otac joj je uputio zadovoljan pogled kao da
je pronašao odgovore na sve probleme svijeta pohranjene upravo ondje u liku
naočitog, zlatnog Roberta Carlislea. Njezin je otac podignuo čašu da nazdravi
svom rješenju. - Winslow Shipping dobiva svježu krv i prijeko potrebna partnera,
a ti ćeš napokon dobiti doličnu londonsku sezonu.
Ali ona nije željela sezonu. Željela je mjesto u kompaniji, šansu da radi uz
bok svom ocu. Dok je ovaj... ovaj uljez... uplesao sa svojim safirno plavim očima
i bratom vojvodom kako bi joj preoteo snove.
- Koji je cilj svega ovoga? - tiho je upitala previše ljuta i ogorčena da bi jasno
razmišljala.
Otac trepne, kao da je odgovor bio očit. - Brak, naravno.
Izgubila je tlo pod nogama, a dah joj je zapeo u grlu. Posegnula je za naslonom
obližnje stolice kako ne bi izgubila ravnotežu i pala.
- Ne misliš valjda ozbiljno - prošaptala je ne mogavši sakriti iznenađenje u
glasu.

20
 Knjige.Club Books
- Veoma ozbiljno. - Lice mu se namrštilo. - Tvoja posljednja nepodopština
dokazala je da te nisam odgojio kako treba, ali neću više podbacivati kao otac.
Gledala je u njega, zapanjeno. Je li to uistinu bilo ono što je mislio? Da je
podbacio kao otac, kada je sve što je ona željela bilo zadobiti njegovu pažnju?
- Ne - prošaptala je, a srce ju je boljelo zbog velikog nesporazuma - nisi
podbacio. To uopće nije ono što...
- I neću iznevjeriti tvoju majku - odlučno je dodao. - Željela je da njezine kćeri
budu pristojne dame, ono što ona kao kći pomorskoga kapetana nikada nije mogla
biti. I to je upravo ono što joj namjeravam dati. Prave dame s uglednim supruzima.
- Ali ja to ne želim - blago je prosvjedovala, glasa jedva glasnijeg od udaha.
Nebesa, koliko je boljelo prkositi majčinim željama! Ali majka bi također željela
da bude sretna, a ništa na svijetu ne bi je učinilo sretnijom od toga da bude uz
rame ocu.
- Carlisle će se pobrinuti za to, za tebe i za tvoju majku - nastavio je iako
Mariah nije znala nije li je čuo ili ju je odlučio ignorirati.
- Sve je dogovoreno. Sad je gotovo.
- Oče, ja neću sudjelovati u ovome - mirno je najavila, trudeći se da joj glas
ostane staložen iako je sve u njoj ključalo od bijesa i izdaje. Ispunila ju je tjeskoba
zbog toga što mu se otvoreno suprotstavila kada je sve što je ikada željela bilo da
se otac ponosi njome.
- Nemaš izbora.
Mučno shvaćanje da je ovo bila ozbiljna kazna na koju ju je Evie upozoravala
prošlo je kroz nju. Njezino osobno, posebno progonstvo, ravno u pakao društva.
- Potpuno ćeš se posvetiti ovoj sezoni: predstavljanja, balovi, doručci,
primanja... što god Carlisle i vojvotkinja odluče da je najbolje za tebe. - Njegov
pogled nije se micao s nje. - Ili ću ti ukinuti džeparac.
Ostala je bez daha. Njezin džeparac, a s njime i svu pomoć koju je pružala
Školi Gatewell i djeci iz St. Katharine’sa, potrebitoj djeci, baš kakva je bila i
njezina majka. Gubitak škole, dragi Bože, bio bi kao da iznova gubi majku.
- Ne bi to učinio - prošaptala je. Njezini dlanovi bili su stisnuti u bespomoćne
šake. Sjećala se iste nemoćne ogorčenosti koja ju je preplavila i kada je bila
otpravljena u školu, daleko od Evie i oca i svega što je voljela.
Njezin otac ništa nije rekao, nego se okrenuo i iskapio ostatak burbona
velikim gutljajem. Bilo je nemoguće reći je li uzrok sjaja u njegovim očima
krivnja ili odlučnost.
Mariah je zurila u njega, a bol u njezinim prsima gorjela je tako silovito da
je svaki otkucaj srca prostrujao njome kao udarac čekićem o staklo. Oh, ovog je
puta svakako dobila njegovu pažnju, ali rezultat nije bio ni blizu onome kakvom
se nadala. Umjesto da joj dopusti da radi s njime, pretvorio je udaljenost između
njih u ponor.

21
 Knjige.Club Books
I to baš ispred stranca, ni više ni manje. Barem je Carlisle imao pristojnosti
ne reći ništa, gledajući svoj burbon radije nego da gleda njih. Ili da likuje zbog
pobjede.
Začulo se tiha škripa vrata. - Ispričavam se, gospodine.
Bentley, batler koji je vodio kućanstvo otkad je Mariah pamtila, zakoračio je
u sobu.
- Što trebaš? - Otac se činio zahvalnim zbog prekida.
- Posjetitelj je na vratima, gospodine. - Bentley je oprezno prešao pogledom
sve troje, jasno osjećajući napetost gustu kao londonska magla. - Gospodin
Ledford iz lučkog ureda.
- Bojim se da ga moram primiti. - Otac je spustio čašu i obratio se njima. -
Vraćam se za trenutak. Vas dvoje ionako morate razgovarati o nadolazećoj sezoni.
Zašto ne počnete odmah?
Kad je otac izašao iz sobe, Mariah je usmjerila pogled u Carlislea prebacujući
svu ljutnju i ogorčenost na njega. Onda se lagano nasmiješila, kalkulirajući...
Uistinu, zašto ne?

22
 Knjige.Club Books
TREĆE POGLAVLJE

obert je gledao Mariju preko ruba čaše otpivši još jedan gutljaj burbona.
R Svakako je trebao piće nakon što je svjedočio obiteljskom srazu mišljenja.
Očekivao je da Odmetnica neće biti sretna što joj se nameću društvena pravila,
ali ovo nikako nije očekivao. Ili da je stvarno mislila da bi je Winslow razmatrao
za partnerstvo. Možda je to bio obiteljski posao, ali obitelj je obično
podrazumijevala sinove ili zetove. Znao je za nekoliko primjera u kojima je
kćerima bila dopušteno sudjelovati u obiteljskim poslovima, ali samo kao pijuni,
i čak i tako samo u malim kompanijama. I ne onima u kojima bi došle u kontakt s
mornarima i lučkim radnicima.
Da je bio u Winslowovim cipelama, vrlo bi vjerojatno postupio na isti način.
Ipak, razumio je njezinu ogorčenost.
Polako je spustio čašu. - Znači, želiš biti partner u očevoj kompaniji. - Nije
bilo potrebe za okolišanjem, ne kada je stvar visjela u zraku, opipljiva kao snijeg
koji je padao iza balkonskih prozora.
- Želim. - Sklopila je ruke iza leđa, manje zbog sramežljivosti, a više zbog
toga da spriječi samu sebe da mu iskopa oči. - A ti misliš da ćeš mi uspjeti pronaći
supruga?
- Mislim. Uz pomoć svoje majke, svoje sestre, sudbine, malo povoljnog vjetra
i neprestanih molitvi Bogu. Svakako ću dati sve od sebe.
Njezine su se usne zabavljeno izvile, a on je osjetio trnce upozorenja u
koljenima. - I ja također.
Njezine su ga zelene oči gledale prilično nevino, ali nešto mu je govorilo da
su upravo pristali na dva potpuno različita ishoda. Zamišljeno je nagnula glavu. -
Vojvoda Robert Carlisle... otkud mi je to ime poznato?
- Moj je otac bio pokojni vojvoda od Trenta - odvratio je načinivši grimasu.
Nerado je priznavao povezanost s titulom, želeći biti poznat isključivo po svojim
postignućima.
- To nije to. Njezine mačje oči prešle su preko njega, očigledno ga
odmjeravajući. Kao protivnika prije borbe.
- Moja je majka aktivna u društvenim zbivanjima. Možda ste se srele na
nekom prijemu.
- Oh, prilično sam sigurna da to nije to. Vidite, ja nemam vremena za
neozbiljnosti. - Njezin smiješak bio je postojan, ali činio se ukočen. Što je bila
prokleta šteta jer je imala veoma senzualne usne. Usne kakve bi muškarac satima

23
 Knjige.Club Books
uživao ljubiti. - Suviše sam zauzeta praćenjem posla s trgovinom da bih plesala
valcer na balovima.
- Naravno - promrmljao je, siguran da nije provela mnogo vremena na
društvenim događajima. Sjećao bi se da ju je sreo... tamna ruža među pastelnim
tratinčicama neudanih žena. I svakako je imala trnje. - Onda moja braća.
- Oprostite? - trepnula je iznenađena naglim skretanjem s teme.
- Braća Carlisle - objasnio je pomalo snuždeno. - Stekli smo popriličan ugled
u mlađim danima. Mora da si tako čula za mene.
- Možda - ravnodušno je odvratila - ali sigurno znam da to nije bilo zbog
pohvala jer ste dobar poduzetnik.
Trnje, uistinu. Ali morat će se puno više potruditi od tog sićušnog uboda da
ga rani. - Vaš otac misli da su moje poslovne sposobnosti dovoljne da doprinesem
kompaniji.
- Otac misli da vas može iskoristiti da stekne utjecaj u Parlamentu - ispravila
ga je tiho, ali grubo.
Iskapio je svoj burbon do kraja skrivajući povrijeđeni ponos. - Znam.
Iznenađenje je bilo vidljivo u njezinim očima. Očigledno je mislila da je ili
potpuno naivan ili potpuno lud ako nije shvatio pravi razlog zašto je on od svih
ljudi bio važan Winslowu. Ali, znao je to od početka.
Prešao je sobu do ormarića s pićima i ponovno napunio čašu.
- Moj brat Sebastian, sadašnji vojvoda od Trenta, sjedi u nekoliko važnih
odbora u Parlamentu uključujući i odbor koji upravlja trgovinom i carinom. Kao
i vojvoda od Chathama, otac mog šogora, markiza od Chesneyja, koji će jednog
dana zauzeti njegovo mjesto u Parlamentu. Posegnuo je za drugom kristalnom
čašom i ulio dva prsta burbona. - A moja obitelj održava snažne prijateljske
odnose s vojvodom od Strathmorea iako je vojvoda više zainteresiran za vojsku
nego za trgovinu, ali nikad se ne zna kada bi brodovi u privatnom vlasništvu mogli
biti pozvani u službu ili kad će trgovci biti potrebni da služe zahtjevima vojske.
Iako se nikada ne bi ponizio povlačenjem veza koje je sada tako brzo nabrojio,
promjena njezina mišljenja o njemu kao osobi koja nije svjesna vlastitog značaja
pružala mu je zadovoljstvo. Mnogo je puta razmatrao moć svojih veza dok je
istraživao o Winslow Shippingu.
Nastavio je: - Moj rođak Ross Carlisle, grof od Spaldinga, trenutno je
visokopozicioniran diplomat na Sudu St. Jamesa, a moj brat Quinton na dobrom
je putu da jednoga dana bude izabran kao član Parlamenta iz Cumbrije, ako ga
prije toga seljani ne zaliju katranom i pospu perjem. - Donio je oba pića do nje. -
Sve u svemu, rekao bih da su te veze vrijedne udjela od dvadeset posto. -
Podignuo je drugu čašu prema njoj, ne skidajući pogled s njezinih očiju. - Slažete
li se?

24
 Knjige.Club Books
Vidjevši njezin razdražen pogled, ispunio ga je nalet zadovoljstva. Ako je
drznica htjela borbu bez rukavica, dobit će borbu koju bi i Gentleman Jackson 6
primijetio. Ovo partnerstvo bilo je njegova najbolja šansa da vrati mir očevu dubu
i da se iskupi za svoje grijehe, i nitko mu neće stati na put. Nitko. Sigurno ne
neka zelenooka rospija, bez obzira na obline na njezinom elegantnom tijelu i
primamljive crvene usne koje bi na bilo kojoj drugoj ženi izgledale prevelike, ali
na njoj su bile sočne poput zrela voća.
Pogled joj je sumnjičavo kliznuo na burbon. - Jeste li ga otrovali?
- Pa da uništim dobar burbon iz Kentuckyja? - Podignuo je obrvu kao da je
uvrijeđen. - Smatrate me poganinom?
Jedva vidljiv smiješak pojavio se na njezinim usnama, prvi iskreno zabavljen
izraz koji je vidio na njoj otkad je ušla u sobu. I bio je iznenađujuće lijep.
Ali brzo je izblijedio, a ona je hladno prihvatila čašu. - Barem cijenite dobro
piće, nevoljko je promrmljala pa otpila gutljaj. - Većina Engleza smatra da je
burbon ispod njihove razine, radije trošeći dvostruko više na konjak koji je upola
lošiji.
Podignuo je čašu prema njoj u opuštenoj zdravici. - Ja nisam jedan od njih.
Njezine su oči nato zasjale, kao da bi ipak mogla pronaći poštovanje za njega.
- Moj otac trguje najkvalitetnijim burbonom. To je jedna od povlastica trgovanja
s Amerikancima. Kao i to da također dobivamo najbolju kavu i kakao.
- I cigare - dodao je. - Winslow Shipping prošle je godine utržio više od šest
tisuća funti u američkim cigarama.
- Impresivno.
Vrh njezinog jezika izvirio je nevino oblizujući zaostalu kapljicu burbona s
gornje usne, ali taj je mali čin u njemu izazvao vatru poput kakvog tekućeg
plamena. Slatki Lucifere. Ako joj ne bude mogao pronaći supruga do kolovoza,
bit će to samo zato što je vrag osobno želi zadržati za vlastita bludna zadovoljstva.
- Proučio sam kompaniju vašega oca, gospođice Winslow, i znam za koju se robu
specijalizirao, u koje zemlje plove njegovi brodovi, od kojih trgovaca kupuje u
kojim lukama, kao što znam i koji su najbolji kupci u Engleskoj kojima tu robu
može prodati za najveći profit i kako iskoristiti taj profit jednom kad ga
dobijemo. Uvjeravam vas, u meni je pronašao dobra partnera.
- Ali vi niste Winslow. - Odmjeravala ga je preko ruba čaše dok ju je
zamišljeno držala prislonjenu na usne. - Recite mi, vojvodo Rober...
- Samo Robert - ispravio ju je. Mrzio je taj naziv, želeći se sam istaknuti i
izaći iz sjene titule. - Ili Carlisle, ako vam je draže. U poslu nema mjesta za
ljubaznost. - Ni u ratu. A imao je loš predosjećaj da je upravo nesvjesno ušao u
okršaj.

6
pravim imenom John Jackson, engleski boksački prvak 1795. godine (op. prev.)

25
 Knjige.Club Books
- Carlisle - ponovila je mrzovoljno i gotovo ga natjerala u smijeh koliko je
očigledno bilo da joj se ne sviđa. Nije ni bilo bitno što misli o njemu. Svakako,
susretljiv odnos učinio bi sezonu lakšom za oboje, ali ako bude potrebno prošao
bi kroz pakleni oganj da se dokaže. - Imate li jednako stajalište kao i moj otac? Da
je posao muško područje i da bi se dame trebale baviti vodenim bojama, a ne
porezom?
- Uvjeren sam da vaš otac ne misli tako - promrmljao je sjetivši se
Winslowovih riječi o ispunjavanju želje pokojne supruge da pretvori njihove kćeri
u dame. Bezgranično je suosjećao s njim i njegovom ogorčenošću sada kada je
upoznao njegovu kćer.
- Jeste li? - protisnula je.
Nije mogao spriječiti trzaj usnice zbog njezine upornosti. - Kad živite sa
ženama u obitelji Carlisle ne možete imati takvo mišljenje, ako želite poživjeti.
Brzo je stisnula oči, što mu je govorilo da nije zadovoljna odgovorom. -
Vjerujete li vi u to?
Polako je zakoračio prema njoj, neobjašnjivo privučen njezinom borbenošću.
Kao noćni leptir na plamen, nije se mogao zaustaviti iako je znao da će ga
zasigurno opeći. - Vjerujem, gospođice Winslow - pojasnio je tiho, ali odlučno,
ne želeći da dođe do zabune - da su dame jednako sposobne kao i gospoda u
gotovo svemu...
- Gotovo svemu? - ponovila je njegove riječi.
Dragi Bože. Je li Odmetnica također bila i reformatorica? Što je više saznavao
o njoj, to je više shvaćao koliko je nemoguć zadatak pronalaska supruga koji mu
je Winslow zadao.
- Gotovo svemu - utvrdio je, misleći na sve nepodopštine koje su on i njegova
braća izveli tijekom njihove vladavine terora. Neke od njih sigurno nisu bile
prikladne za dame. Ili za većinu muškaraca.
- Uključujući i posao. Ne sumnjam da biste bili odličan partner.
Sudeći prema bljesku u njezinim zelenim očima, to ju je iznenadilo. - U redu,
onda priznajete.
- Ali ja bih bio bolji.
Time ju je zapanjio, i to dovoljno dugo da je uspio prići korak bliže, smanjiti
udaljenost između njih, maknuti čašu iz njezine ruke i odložiti je prije nego što je
stigla odlučiti sasuti njezin sadržaj na njega. Bila bi istinska šteta tako potrošiti
dobar burbon.
- Nemam namjeru nekome prepustiti ovu priliku - iskreno joj je rekao. Činilo
se da izravnost u njoj izaziva poštovanje više nego okolišanje pa se drage volje
toga držao. I shvatio je da je iznenađujuće olakšanje što može biti tako izravan sa
ženom. - Čak ni vama.

26
 Knjige.Club Books
Ni jedno od njih dvoje nije se pomaknulo u tišini koja je uslijedila nakon te
izjave. Oboje su bili odlučni ne popustiti.
Kad su se našli licem u lice, uočio je da su približno jednake visine. Gotovo
nije ni morala podignuti glavu da ga pogleda, njezine usne bile su skoro u razini
s njegovima... one iste usne koje su čak i sada bile izazovno čvrsto stisnute.
Kakvog su okusa te njezine senzualne usne koje su ga podsjećale na zrele višnje,
tamne i sočne? Istovremeno neobjašnjivo opore i slatke? Ili bi to bilo kao kušanje
otrovne jabuke?
- Bojim se da vas onda čeka veoma težak zadatak - prošaptala je. I neka mu
Bog pomogne. Nagnuo se naprijed da uhvati svaku riječ.
- Ne toliko težak - uzvratio je mnogo hrapavijim glasom nego je namjeravao.
Ali vražica ga je mamila da kaže svakojake stvari koje nije namjeravao,
uključujući: - Prekrasni ste.
Usne su joj se razdvojile od iznenađenja. On se umalo osmjehnuo gledajući u
nju. Za promjenu, ostavio ju je bez riječi.
Riskirajući šamar, ali ipak se ne mogavši zaustaviti, posegnuo je za jednim od
uvojaka boje ebanovine koji su uokvirivali njezino lice i palcem i kažiprstom
pomilovao jednu kovrču. Utroba mu se stisnula od tog osjećaja mekoće. Poput
crne svile. To ga je istog trena navelo da se zapita bi li njezina gola koža bila
jednako svilena pod njegovim rukama.
Zastao joj je dah, a njezine krupne oči pogledale su njegova usta zadržavajući
se na njegovim usnama.
Je li drznica htjela da je poljubi? Te usne, ta kosa... Koliko je muškaraca
podleglo njezinim činima i učinilo upravo to? A koliko ih nije preživjelo?
- Inteligentni i pronicljivi - promrmljao je.
Stajala je savršeno mirna pod njegovim dodirom, izuzev onoga nervoznog
gutljaja koji joj je zapeo u grlu zbog kojeg je htio utisnuti svoje usne baš na to
mjesto na njezinom vratu da ga osjeti. Da osjeti otkucaje srca koje je vidio kako
pulsiraju u udubini njezine ključne kosti. Jesu li joj se osjetila probudila i je li
njezino srce brže zakucalo od uzbuđenja? Ili od bijesa?
Besramno, nije mario zbog čega. Čak i sada, natjerala ga je da žudi za mnogo
intimnijim dodirom od pukog milovanja njezine kose koje je tako bezobrazno
ukrao.
- I nasljednica - promrmljao je. - Koji bi muškarac mogao odoljeti?
Trepnula je i prekinula čaroliju. - Nasljednica? - ponovila je, a njezin glas bez
daha bio je dokaz da su njegova milovanja djelovala na nju. - Zar to zaista mislite?
- Naravno. - Što bi učinila kada bi se drznuo palcem proći po njezinoj donjoj
usni? Bi li ova vražica uzdahnula do užitka ili bi u napadu zarila zube u njegovo
meso?

27
 Knjige.Club Books
- Ali nije li vam otac rekao? - Iz nje se prolomio grlen smijeh iznenađenja. -
Ja nemam miraza.
Stišćući čeljust dok je melodičan zvuk njezina smijeha probijao njegovu
utrobu poput noža, spustio je ruke. Nema miraza zbog njezine reputacije. Kriste.
Ugrizla bi ga, jasno.
Prezrivo je coknula jezikom. - Prvo pravilo poslovanja: nikad ne pristajte na
dogovor ako ne znate sve uvjete. - Pobjedonosni sjaj obasjao joj je oči. - Sve
uvjete.
Ignorirajući njezino zadirkivanje, borio se da mu se na licu ne ukaže nevjerica.
- Nemate miraz?
- Ni penija. - Osmijehom mačke koja je upravo pojela kanarinca, okrenula se
od njega i na odlasku zgrabila čašu burbona. - Ni jedna od Winslowovih kćeri
nema miraz. Oh, otac je dovoljno bogat da ispregovara dobar bračni dogovor, ali
on u njih ne vjeruje - zastala je ispred kamina. - Bračna korupcija, prema njegovu
mišljenju. - Oslanjajući se rukama na kamin, nazdravila je čašom i isprsila se
oponašajući Henryja Winslowa. - Ako čovjek želi moj novac, neka ga zaradi
radeći za mene.
Dobro ga je oponašala, nerado je priznao, dok je gruba spoznaja o onome u
što se uvalio prodirala do njega.
- Ako želi moju kćer, moj novac ne bi trebao biti važan. - Podigla je čašu u
znak zdravice i progovorila glasom koji je jezivo zvučao kao njezin otac. - A ako
želi moj novac i moju kćer, onda je pohlepno kopile koje ne zaslužuje ni jedno.
Zamahujući čašom u zraku, završila je zdravicu i u jednom gutljaju ispila
ostatak burbona. A to je bilo jednako impresivno kao i oponašanje. Nagrađujući
njezinu izvedbu polaganim pljeskom, prišao joj je. - Veoma dobro odigrano. -
Zadržao je za sebe mišljenje da ima veće šanse postati uspješna glumica nego
dobiti partnerstvo, želeći da ovo poslijepodne prođe bez šamara. - Ali čovjek za
kojeg ćeš se udati svejedno će postati dio Winslow Shippinga. Njegov udio u
dionicama tvoj je miraz.
- Ne. - Pogled joj se uozbiljio, a sve naznake prethodnog zadirkivanja nestale
su. - Moj otac nikad neće uvesti zeta u posao. Vidiš, moj je djed to učinio s
čovjekom za kojeg se udala moja teta, dajući mu i miraz i velik udio u kompaniji
samo da bi ga gledao kako se pretvara u pijanicu i kockara. Okrenuo je moju tetu
protiv njezine obitelji, a onda upropastio brak i zamalo uništio kompaniju prije
nego što su ga uspjeli istjerati. Moja teta do smrti nije razgovarala s mojim ocem.
- Tužno je odmahnula glavom, kao da žali za svom tom izgubljenom obitelji. -
Otac možda s vremenom popusti i dodijeli miraz, ali vjerujte mi kad vam kažem
da nikada neće popustiti za to.
Rupa oko njega postajala je sve dublja, a osjećaj da mu partnerstvo još jednom
prolazi kroz prste stezao ga je. - Onda će vaš suprug čekati dok vaš otac ne umre

28
 Knjige.Club Books
kako bi dobio svoj dio. Sada se hvatao za slamku spasa. Sve samo da zadrži ovu
priliku. - I dalje ćete biti nasljednica, s mirazom ili bez njega.
- Malo vjerojatno. Poznavajući oca, vjerojatno će kompaniju ostaviti nekom
daljem rođaku kojeg nitko od nas ne poznaje samo da Winslow Shipping ne dođe
u ruke lovaca na bogatstvo.
Bilo je to upravo ono što bi Henry Winslow učinio. Iste osobine zbog kojih
se Robert zainteresirao za partnerstvo s njim - njegov uspjeh, oštroumnost,
njegovo vjerovanje da čovjek mora dokazati svoju vrijednost - sada su se pokazale
kao dvosjekli mač.
- Zar vam ne smeta što vam je toliko otežao potragu za suprugom? - protisnuo
je, tražeći sažaljenje za svoju rastuću frustraciju.
- Zapravo, u tome se - odgovorila je potpuno iskreno - slažem s njime. Bilo bi
grozno da se moram pitati što moj suprug želi više, moj novac ili mene. Na ovaj
način, znat ću da želi mene. - Nježno je uzdahnula, kao da je često razmišljala o
tome. - Kao što vidite, neće me biti tako lako udati kako mislite. Morat ćete
pronaći prosca koji mi se želi udvarati zato što mu se zaista sviđam, a... - slegnula
je ramenima kao da je to najočitija stvar na svijetu - ... ja ću se potruditi da se
nikome ne svidim.
- Oh, u to sam siguran - promrmljao je.
Nasmijala se, iskreno se zabavljajući, a on se osjećao kao da je njime
prostrujao topli ljetni povjetarac.
Gorio je od frustracije. Da ova prokleta žena to želi, lako bi mogla pronaći
supruga koji je želi zbog ljepote i uma. Kvragu i miraz. Samo njezina pamet
dovoljna je da drži čovjeka sretnim godinama.
Ipak, znao je da su šanse da pronađe ljubavnog partnera ženi koja se vrbovima
prstiju drži za rubove društva slabe.
- Zar ne želite supruga? - protisnuo je. - Obitelj i vlastiti dom?
- Radije bih Winslow Shipping. - Glas joj je bio toliko napet da je zadrhtao. –
Kompanija je moja obitelj, dio mene kako ni jedno dijete ne bi moglo biti. -
Duboko je uzdahnula, a on je znao da se stvarno trudila objasniti mu. - Željela
sam pomagati ocu u vođenju posla još otkako sam bila djevojčica, otkako sam
prvi put posjetila dokove. Bila sam očarana svim tim brodovima, mornarima i
lučkim radnicima dok su radili. Otac mi je sve pokazao, ukazujući na sve sitnice
i objašnjavajući kako funkcionira trgovina. Bilo je čarobno i nikada to nisam
zaboravila.
Da je ovo rekao netko drugi, rekao bi da je govor poetičan i naivan. Ali
dolazeći od nje, riječi su imale prizvuk tihog autoriteta i srčane posvećenosti. Nije
bila hihotava debitantica opčinjena atrakcijama sezone, bila je potpuno zrela žena,
žena koja točno zna što hoće. Trebala ga je odbiti ta žestina u njoj, no ipak ga je
zbog toga još više oduševljavala.

29
 Knjige.Club Books
- Neću dopustiti da zauzmete moje mjesto uz oca - rekla je, mirno kao da
iznosi činjenice o vremenu. Kiša pada, zime su hladne... Neću dopustiti da
pobijediš. - Najbolji partner za Winslow Shipping je Winslow. Oduvijek je bio i
zauvijek će biti.
Na tu izjavu on joj je posegnuo preko ramena kako bi odložio čašu na kamin
i nagnuo se bliže njoj, lica u razini njezina. Dovoljno blizu da joj vidi zlatne
pjegice u smaragdnim očima i osjeti egzotični miris naranče i cimeta na njezinoj
koži. Ponovno joj je dotaknuo kosu, ali ovoga puta, kada je odmicao ruku,
dopustio je da mu prsti lagano dodirnu njezin obraz, uvijek na oprezu da budu
izvan dosega Marijina ugriza.
- Nemate izbora - podsjetio ju je. Obrazi su joj se blago zarumenjeli, a on nije
mogao a da se ovlaš ne osmjehne njezinoj reakciji. Takva reakcija na tako blag
dodir... Zanimljivo. - Ako ne želite ostati bez novca, morat ćete učiniti ono što se
od vas traži ove sezone.
Prkosno je napućila donju usnu. - Otac će se urazumiti i popustiti. Uvijek tako
bude.
Usredotočio je pogled na njezine usne. Ako ne bude oprezna, muškarac bi se
mogao osjetiti primoran da izbriše taj neposlušni smiješak s njezinih usana
svojima. I neizmjerno bi uživao u tome. - Ne ovaj put. Očekuje vaše potpuno
sudjelovanje u sezoni i valjane pokušaje da pronađete supruga. Ako odbijete
surađivati, izgubit ćete.
- Onda ćete i vi izgubiti - odvratila je. Njezin tihi paprenasto slatki uzdah
zapuhnuo je njegove usne od čega su ga prošli trnci. - Jer nećete proći na testu i
onda nećete dobiti partnerstvo.
Ne mogavši se više opirati, i potpuno spreman riskirati njezin ugriz, prešao
joj je palcem po donjoj usni.
Uzdahnula je, usana razdvojenih od iznenađenja. Ali nije ustuknula.
Ohrabren njezinim prkosom i očaran vatrom u njoj, polako joj je vrškom prsta
prolazio oko usta, iscrtavajući liniju njezinih punih usana. Kada je zadrhtala, trnci
u njemu pretvorili su se u bolnu žudnju. Nikada nije više želio poljubiti ženu nego
što je želio u tom trenutku.
- Spreman sam na taj rizik - rekao je prigušenim glasom, a onda podignuo
obrvu izazivajući: - Jeste li vi?
Kao da razmatra svoje mogućnosti i ne pronalazi izlaz iz očeva plana, tiho je
gledala u njega, očiju sjajnih od neprolivenih gorkih suza. Prošaptala je, a svaka
riječ bila je topao dah na njegovim prstima: - Nikad se neću predati.
Divljenje njezinoj ustrajnosti tinjalo je u njemu, pa je prošaptao: - U
suprotnom bih bio razočaran.
Spustio je ruke uz bokove i koraknuo unatrag. Oh, svakako i da se suzdrži od
ponovnog dodirivanja iako vjerojatnije od toga da je ne zadavi. Potom se okrenuo
na peti i odšetao.
30
 Knjige.Club Books
- Možda moram sudjelovati u ovom fijasku od sezone - dobacila mu je na
odlasku - ali sigurno vam ne moram sve olakšati.
- Od vas, gospođice Winslow - odgovorio je uz glasan uzdah priznavajući
njezinu žilavost, ako ne već razdraženost koju je u njemu budila - ne očekujem
ništa manje.
Objavivši time rat, pristojno je kimnuo i izašao iz sobe.

***

I dalje gunđajući u sebi, kao i tijekom cijele jednosatne vožnje kočijom od

Mayfaira do St. Katharine’sa, Mariah je požurila stubištem masivne kamene kuće
koja je služila kao Škola Gatewell za siročad mora, proklinjući Roberta Carlislea,
njegove veze u Parlamentu i sve pretke koji su doveli do njega. Toliko ju je
razbjesnio da je od trenutka kada je onako arogantno išetao iz salona jedva jasno
vidjela.
Kakva drskost! Uletjeti u njezin život kako bi joj oteo kompaniju. Kako bi
okrenuo njezinog oca protiv nje. Kako bi je prisilio da odradi sezonu s krajnjim
ciljem da joj pronađe supruga... oh, kakvo poniženje! I još se usudi dirati je
onako... Iako, to možda nije bilo tako grozno. Osim što je iza tih dodira stajao
vrag glavom i bradom, spreman da joj s užitkom uzme dušu.
Obrisala je oči dok je žurila kroz labirint soba škole i utočišta za djecu čiji su
očevi poginuli na moru ili radeći na dokovima. Čvrstoća ove stare kuće
nakrivljena krova i napuklih zidova uvijek joj je donosila utjehu. Kao i spoznaja
da pomaže djeci koja su, poput njezine majke, izgubila očeve na moru. Svaki put
kad bi ušla u ovu zgradu Mariah bi osjetila kako se njezina majka smiješi kao da
je čuva s neba.
Ali danas, čak joj ni škola nije mogla donijeti mir.
Trudeći se svim silama da iz glave izbaci sliku Carlisleova usiljena smijeha
od kojeg je bjesnjela, trčeći se spustila stražnjim stepenicama u kuhinju u potrazi
za gospođom Smith, školskom kućepaziteljicom i kuharicom. Na vrhu jezika
zadržavala je izljev bijesa usmjeren na Carlislea, toliko otrovan da je bila sigurna
da bi ogulio boju sa zidova kad bi izletio.
Ali zastala je na ulaznim vratima. U kuhinji je gospođa Smith iz pećnice
vadila svježu turu kolača, a Hugh Whitby smjestio se na stolac pokraj stola,
pričajući sočne tračeve dok je valjao kuglice tijesta.
Vidjevši svoja dva najdraža prijatelja, iz nje se prolomio bolan jecaj.
Gospođa Smith podignula je pogled i uz zveket ispustila lim za pečenje na
stol. - Mariah!
Odmah ju je obuzela briga. - Draga moja, što li se...

31
 Knjige.Club Books
Ali Whitby je već bio na nogama i požurio do nje. Jednu je ruku stavio na
njezina ramena i nježno joj pomogao da sjedne na jedan od stolaca. Do tada je već
nekontrolirano jecala. Sav bijes i izdaja od tog jutra i upoznavanja onoga groznog
muškarca izlijetali su iz nje u neobuzdanim valovima jada.
- Mariah? - Whitbyjevo lice problijedjelo je od prizora njezinih suza pri čemu
su se njegove nebeski plave oči i kuštrava riđa kosa istaknule više nego obično
dok je klečao pred njom i tražio rupčić u džepu kaputa. - Što se dogodilo?
Brišući nos, opisala im je događaje toga jutra pažljivo izostavljajući dijelove
u kojima ju je taj drznik doticao.
Kada je završila svoju priču, ramena su joj bila uspravnija, a prsa olakšana.
Osjećala se bolje kao i uvijek nakon povjeravanja prijateljima. Ipak, nije bila
toliko naivna da bi olako zanemarila nadolazeću oluju koja će se nadviti nad nju
u mjesecima koji slijede.
Šmrcnula je. - Poznaješ ga?
- Moja su ga braća poznavala na Etonu. Pričali su svakojake priče o
Carlisleima i kako ih je upravitelj uvijek korio. Nasmijao se, a budalasti smiješak
sačinjen od velikih zuba i rupica djelovao je nezgrapno kakav je Whitby sav i bio.
- Ne znam kako nikad nisu bili izbačeni.
Stisnula je prste oko rupčića. to je bio čovjek za kojeg je njezin otac želio da
vodi Winslow Shipping.
- Naravno, ne vjerujem u sve te priče. - Whitby je odmahnuo glavom i logično
zaključio: - Mislim, kako krava može stati u kočiju?
Njezine suzama zamagljene oči širom su se otvorile.
- A što se tiče onih kineskih akrobata, sumnjam da ih toliko ima u Engleskoj.
Sigurno ne dovoljno da ispune cijeli župni dvor.
Marijino srce počelo je ubrzano tući.
- Stanite, gospodine Whitby - gospođa Smith blago ga je prekorila stavljajući
tanjur toplih kolača na stol - Mariah ne želi slušati takve priče.
- Svakako ne!
- Želi čuti o karakteru tog čovjeka - kućepaziteljica je objasnila - i biti sigurna
u njegove dobre namjere.
- Robert Carlisle? - Whitby je izlanuo. - Nisam siguran da on ima...
- Whitby! - Mariah je zamolila. Bio je drag prijatelj, ali ako ne prestane
pričati, mogla bi mu ugurati kolačić u usta kako bi ga ušutkala. Zastenjala je i
uhvatila se za glavu. - Što mi je činiti?
- Hajde, hajde. - Gospođa Smith stavila je ruke oko njezinih ramena i zagrlila
je. - Sve će na kraju ispasti u redu. Vidjet ćeš.
Mariah je odmahnula glavom i posegnula za šalicom čaja kako bi je njezina
toplina utješila dok je drži svojim drhtavim prstima. - Kako? Primorana sam
prisustvovati sezoni protiv svoje volje u rukama groznog muškarca. - Istoga onog
32
 Knjige.Club Books
koji je navodno natjeravao nevine krave u kočije i horde akrobata na župnike. Bog
zna što je to značilo za nju. - Uhvaćena sam. Na ovaj ili onaj način, gubim
partnerstvo.
Whitbyjevo se lice suosjećajno smekšalo. Znao je koliko joj znači san da bude
iduća generacija Winslowa koja će voditi posao u budućnost, da još jednom osjeti
povezanost s ocem koju je davno prije bila iskusila. Ali ona je također sumnjala,
unatoč Whitbyjevu sveprisutnom optimizmu, da ni on nikad nije uistinu očekivao
da se taj san ostvari.
- Ne moraš nastaviti s ovime, Mariah - rekao joj je.
- Ako ne nastavim, izgubit ću svoj novac - tiho ga je podsjetila - a ako izgubim
novac... Rukom je pokazala na staru kuću koja ih je okruživala. - Onda i Gatewell
gubi. A ne možemo si priuštiti da izgubimo više ni novčića.
- Pitat ću svog oca da...
- Ne - nježno je stisnula njegovu ruku - tvoj je otac već bio veoma
velikodušan. - Barun je posjedovao zgradu i dopustio da je škola besplatno koristi
sve dok održavaju zemljište. Bez Whitbyjeva oca, škola bi se morala preseliti. Ali
bez njezina novca, morala bi se potpuno zatvoriti. - Ovo je moj problem i ja ću
pronaći rješenje.
Njegovo dječačko lice neobično se uozbiljilo dok je ubacivao kolačić u usta i
zamišljeno žvakao, a njegov mozak ubrzano je radio na rješavanju njezina
problema. To je najviše voljela kod Whitbyja. Bio je odan iznad svake mjere.
Gospođa Smith sjedila je za stolom nasuprot Whitbyju i posegnula za zdjelom
tijesta zaokupljajući svoje od brašna bijele ruke valjanjem kuglica. I to je bilo ono
što je najviše voljela kod gospođe Smith - njezinu neupitnu vjeru u to da čaj i
kolači mogu riješiti bilo koju situaciju. - Znaš, možda to nije toliko loše koliko ti
se čini.
- Može biti i gore? - Očajno je uzdahnula.
Gospođa Smith izvila je usne u izraz majčinskog negodovanja.
- Nikad nisi imala pravu sezonu.
- Imala sam ih šest - Mariah ju je posramljeno podsjetila.
- Ne, draga moja. - Stavila je kuglicu na lim i gurnula zdjelu prema Whitbyju
još jednom tražeći njegovu pomoć iako je Mariah sumnjala da je to napravila kako
bi ga spriječila da pojede sve kolače koji su se već hladili. - Nikad nisi imala
odgovarajuću sezonu. Ne onakvu kakvu zaslužuješ.
Obrambeno se suprotstavila. - Moje sezone bile su sasvim u redu.
- Nisi imala pozivnice, haljine, apsolutno ni jednog prosca...
- Hvala! - Mariah je sarkastično progunđala.
- Ali zaslužuješ imati sve to. Biti Pepeljuga u bajci. - Gospođa Smith ispustila
je snen uzdah. - Sada imaš priliku biti dolično predstavljena i to ni više ni manje

33
 Knjige.Club Books
nego pod vodstvom vojvotkinje. Šansa za upoznati najprikladniju gospodu,
pohoditi najbolje događaje, možda zaplesati valcer s vojvodom...
Mariah se nato nasmijala.
- A što je tako zabavno? Vojvoda bi se trebao smatrati sretnikom što može
plesati s prekrasnom damom kao što si ti. - Kad je Mariah zakolutala očima,
gospođa Smith nježno je udarila Whitbyja ispod stola. - Gospodine Whitby, recite
joj koliko je prekrasna.
- Što? - Whitby je podignuo pogled i trepnuo, zbunjen vlastitim mislima.
- Ne misliš li da je Mariah prekrasna? - gospođa je Smith upitala.
Pogledao je Mariju i ponovno trepnuo. - Oh da, naravno. - Onda je posegnuo
za još jednim kolačićem.
Mariah se nasmijala. Whitby, uvijek isti.
Uzela je kolačić iz njegovih ruku baš u trenutku kad se spremao ubaciti ga u
usta, razlomila ga napola i dala mu jednu polovicu. Nasmijao se i na brzinu pojeo,
dok je ona polako grickala svoju polovicu.
- A što je najgore što se može dogoditi, uistinu? - Gospođa Smith stavila je
zadnju kuglicu na lim, a onda svaku lagano pritisnula žlicom da ih spljošti. - U
najgorem slučaju, dosađivat ćeš se. A u najboljem... - Slegnula je ramenima i
ustala od stola da odnese lim za pečenje u pećnicu. - Možda pronađeš supruga.
Mariah se zagrcnula.
- Ne ako to ne želiš, naravno, već onog koga voliš - gospođa Smith brzo se
ispravila, a Whitby je tapšao Mariju po leđima dok je kašljala. - Nitko te ne može
prisiliti na brak protiv tvoje volje, čak ni tvoj otac.
Istina. Iako je imala takav osjećaj.
- Ali sresti muškarca za kojeg ćeš se možda zaista htjeti udati... - gospođa je
Smith nježno sugerirala dolijevajući joj još čaja.
- Ne bi li to bilo divno?
Whitby se počeo cerekati. - Mariah da se uda? E, to je društveni događaj za
koji bih platio da mu prisustvujem.
Mršteći se, Mariah je bacila kolačić na njega. Uhvatio ga je i ubacio u usta.
Gospođa Smith duboko izdahne. - I čudnije su se stvari događale. - Dohvatila
je pečenu turu kolača iz pećnice i žlicom ih pažljivo izvadila na pladanj udarajući
Whitbyja po prstima kada je posegnuo za jednim. - Osim toga, ovo se može
okrenuti u tvoju korist.
- Kako to? - Nije mogla zamisliti nijedan scenarij po kojem je to što je izlažu
kako bi muškarci buljili u nju kao da je kakvo stvorenje u zoološkom vrtu moglo
biti njezina prednost.
- Moglo bi dokazati tvom ocu da si voljna napraviti ono što traži umjesto da
se buniš, što može biti upravo ono što želi od poslovnog partnera.

34
 Knjige.Club Books
- Nisam se bunila - promrmljala je i posegnula za toplim kolačićem riskirajući
udarac žlicom. - Ali čak se i Pepeljuga pobunila: prvo protiv zle maćehe, a onda
pretvarajući se da je nešto što nije. - Zamahnula je kolačićem prema gospođi
Smith da istakne svoju poantu.
- Misliš li da bi princ stvarno plesao s njom da je znao da je samo obična
sluškinja? A poslije kada se pretvarala da je poslušna pokćerka kako bi se sakrila...
Odjednom je zastala. Oči su joj plesale između dvoje prijatelja kad joj je na
pamet pala odlična ideja. Odlična, savršeno vražja ideja.
- Oh, to je to! - Gotovo je prela, zamišljeno držeći kolačić na usnama. - To ću
učiniti...
- Molim? - gospođa Smith oprezno je razjapila usta.
Mariah joj je uputila tajanstven smiješak. - Učinit ću točno onako kako
predlažeš.
Na njezinu se namrštenu licu pojavila sumnja. - Kako to?
Pretvarajući se da sam poslušna kći. Naravno, hodat će po tankoj žici. Na
površini, morat će izgledati kao da pristaje na očeve planove, sudjeluje u sezoni i
čini sve što Carlisle i njegova majke zatraže od nje, tako da otac ne pronađe
zamjerku. Ali ispod površine, učinit će sve što može da baci dovoljno kamenja
pod Carlisleove kotače kako bi ga spriječila u pronalasku njezina prosca. Kada
kolovoz dođe bez i jedne ponude za brak, on neće dobiti partnerstvo, ona će ostati
sretno neudana, a njezin novac i dalje će biti netaknut. I imat će potpuno novu
priliku uvjeriti oca kako bi joj trebao dopustiti da mu pomaže voditi kompaniju.
Oh, to je bilo jednostavno savršeno!
Sa zadovoljnim je smiješkom najavila: - Bit ću baš kao Pepeljuga!
Osim što se kada njezina vilinska kuma zamahne čarobnim štapićem neće
pretvoriti u princezu, nego u očeva poslovnog partnera. A kada sat otkuca ponoć,
pobrinut će se da se Carlisle pretvori u bundevu.
- Whitby - zamolila je uzbuđenim glasom - reci mi sve što znaš o Carlisleima.
- Sve? - trepnuo je, iznenađen što je za promjenu tražila čuti jednu od njegovih
priča.
Nasmijala se i dala mu svoj posljednji kolačić. - Sve.

35
 Knjige.Club Books
ČETVRTO POGLAVLJE

oberte! - Elizabeth Carlisle, vojvotkinja od Trenta, široko se nasmijala

R ulazeći u salon u Park Placeu idućeg poslijepodneva, vedra kao zimsko sunce
koje se probijalo kroz visoke prozore. - Drago mi je vidjeti da nisi spalio kuću. -
Zastala je na sredini sobe i znakovito podigla obrvu pojašnjavajući: - Nemoj to
shvatiti kao izazov.
- Nema problema, - Robert je krenuo naprijed pozdraviti je, a onda se
nasmijao dodajući, samo da je zadirkuje - barem ne do Praznika rada.
Stisnula je oči. - Utrke na magarcima ne dolaze u obzir. Po cijelom stražnjem
vrtu i dalje se vide otisci kopita od prošle godine, a bojim se da se stablo kestena
nikad neće oporaviti.
Ipak ga je nježno poljubila u obraz.
To je bilo ono što je volio kod svoje majke. Ispod ozbiljne fasade skrivala se
najbrižnija osoba koju je ikad poznavao, uvijek spremna oprostiti. I, naravno,
najmanje povjerljiva prema svojim sinovima iako su joj, iskreno govoreći,
tijekom godina dali dovoljno povoda za to. Kao prošle godine. Sjećanje na te
razuzdane zabave koje su terorizirale susjede prošlog svibnja nakon što je
Sebastian napustio London loveći Mirandu bilo mu je pomalo mutno, ali ugodno.
Sve u svemu, nevjerojatna dva tjedna iako unajmljivanje slona nije bila baš dobra
ideja. Hvala Bogu da majka nije saznala za to.
Ali nije se mogao natjerati da zbog toga osjeća žaljenje jer se prošla godina
pokazala kao posljednja koju će i on i Quinton provesti kao neženje. Čak je i to
bilo mnogo pitomije od onoga što su radili prije nego što je otac umro jer je Robert
dobro naučio lekciju o opasnosti pretjerivanja.
Njegova se majka ogledala po sobi. - Gdje je ta tvoja mlada dama?
- Ona ni po čemu nije moja - ispravio ju je.
Htio je da Marijina sezona prođe dovoljno dobro da joj osigura bračnu ponudu
nekog blesana koji ne zna u što se upušta i ništa ne sumnja. Nije o njoj razmišljao
na drukčiji način.
Prekrižio je ruke na prsima i lijeno sjeo na naslon za ruke na sofi. - Trebala bi
stići svake minute. Svidjet će ti se. - Dragi Bože, nadao se da hoće. Ako mu majka
ne pristane pomoći, može slobodno prekrižiti ovu sezonu i partnerstvo.
Nepovjerljivo ga je odmjeravala elegantno sjedajući na sofu. - U kakvu si se
nevolju ovoga puta uvalio?
- Ni u kakvu - uvjeravao ju je. Što je bila istina. Nije se uvalio u nevolju,
ispravljao je grijehe iz prošlosti.
36
 Knjige.Club Books
Prihvatila je šalicu čaja koji joj je natočio s poslužavnika i sumnjičavo ga
upitala: - Znači trebala bih vjerovati da si odjednom pokazao nesebično zanimanje
za debitanticu?
Iskrivio je usne. Nažalost, majka ga je predobro poznavala. - Rekao sam da
nisam u nevolji. Nikada nisam rekao da nemam osobni interes.
- Oh? - Podignula obrvu sa znatiželjom.
Sa znatiželjom za koju je znao da je mora odlučno prekinuti. - Ne za
gospođicu Winslow. Ne na taj način.
Prije dva tjedna bio bi rekao da smatra kako je Mariah zanimljiva. Visoka,
kose boje ebanovine... intrigantna. Možda dovoljno da je posjeti. Ali sada je znao
bolje. Odmetnica je bila vrag prerušen u ženu. Nakon njihova prošlog susreta, bio
je siguran da bi, skine li majicu, imao tragove kandži da to i dokaže.
- Njezin je otac Henry Winslow - objasnio je svodeći današnje upoznavanje
uz čaj isključivo na posao. - Iz Winslow Shipping and Tradea. - Zastao je pa
potom ponizno dodao: - Ponudio mi je partnerstvo.
Lice njegove majke zasjalo je. - To je predivna vijest, Roberte. Otac bi bio
ponosan na tebe.
Skrenuo je pogled. Osobno nije baš bio uvjeren u to. Posebice nakon njihova
posljednjeg razgovora kad ga je otac odvodio iz pakla kockarnice gdje je
nagomilao trodnevni dug, bazdeći na jeftin viski i još jeftinije prostitutke. Majka
nije bila ondje. Nije vidjela frustrirani pogled na očevu licu, nije čula njegove
riječi... Razočarao si me.
Ali Robert je naporno radio kako bi otplatio taj dug sve do posljednjeg
novčića, a sada je radio još napornije da si osigura mjesto na samom vrhu među
engleskim poduzetnicima. Neće se prestati truditi sve dok ne bude siguran da bi
se otac ponosio čovjekom kakav je postao. Bez zadrške.
Zato je to moralo biti baš ovo partnerstvo s ovom kompanijom. Treba mu
samo najbolje. Jer onda neće biti rasprave oko razmjera njegova uspjeha.
S brižnim smiješkom, Elizabeth Carlisle položila je svoju ruku na njegovu. -
Bio bi veoma zadovoljan da vidi u kakvog si se čovjeka pretvorio.
- Bit će - odlučno je rekao, nježno stišćući njezinu ruku - a bit ćeš i ti.
- Ja već jesam, dušo. - Ali njezino uvjeravanje nije olakšalo krivnju koja je
sjedila na njegovim grudima kao olovna kugla. Svakako ne kada ju je mučila briga
za njega.
Bože dragi, kako žali što ju je povrijedio! Oh, nikad ga nije otvoreno krivila
za očevu smrt, uporno mu, u mračnim danima koji su uslijedili, ponavljajući da je
to bio nesretan slučaj. Da nitko nije kriv. Ali on je znao bolje. Da nije bilo njega,
otac ne bi bio vani u ponoć, ne bi bio na ulici kada je pištolj opalio, ne bi
bio zbačen s konja... još bi uvijek bio živ.

37
 Knjige.Club Books
Ovo partnerstvo s Winslowom nikad ne bi moglo nadoknaditi štetu koju je
počinio te noći, tugu i patnju koje je prouzrokovao... ništa ne bi moglo vratiti
njegova oca ili izliječiti majčino srce. Ali mogao bi dokazati svojoj obitelji da je
postao čovjek kojeg se Richard Carlisle nikada više ne bi sramio.
Majka se zbunjeno namrštila i polako povukla svoju ruku. - Ali što poslovni
pothvat ima sa sezonom gospođice Winslow?
Sve. Umjesto toga je odgovorio: - Pokušavam učiniti dobro djelo.
Nije lagao. Mariah nikad nije imala prikladan uvod u društvo kao ni priliku
da upozna potencijalne prosce, a nisu li sve dame zaslužile sezonu iz bajke,
upotpunjenu balskim haljinama, plesom i udvaranjem? Naravno, uspješna sezona
za Mariju također je značila sigurnu budućnost za njega. Da je po njegovom, do
kolovoza bi oboje bili sretni - ona bi imala supruga kojeg obožava, a on bi bio uz
bok Winslowu.
Kada se jače namrštila, podsjetio ju je: - Uvijek si govorila da su oni među
nama koje je život blagoslovio dužni pomoći onima manje sretnima.
- Mislila sam na siročad i ratne udovice, a ne na kćeri brodarskih magnata. -
Usne su joj se iskrivile u grimasu. - Ali pretpostavljam da bih trebala biti zahvalna
što si uopće slušao.
Nasmijao se.
- Dakle. Što moram znati o njoj?
- Ime joj je Mariah.
- Mariah Winslow... - Čelo joj se naboralo dok je pokušavala smjestiti to ime.
- Zašto mi zvuči tako poznato?
Njegov je osmijeh izblijedio, a veselje splasnulo. - Odmetnica.
- Oh, Bože. - Širom je otvorila oči.
Kimnuo je. - Zato trebam tvoju pomoć.
- Jasno mi je - ozbiljno je promrmljala. - Ali njezina majka ili teta joj sigurno
mogu osigurati sezonu.
- Majka joj je preminula kada je imala deset godina, a nema tete ili rođakinja
u visokom društvu. - Prošla je već šest sezona, ali nikad nije imala poštena
upoznavanja i predstavljanja. - Odmahnuo je glavom. - Zapravo, nisam siguran je
li ikad bila na balu.
Izraz lica joj se smekšao, a suosjećanje je zasjalo u njezinim svijetloplavim
očima. - Znači ispred nas je popriličan izazov.
Duboko je udahnuo i trudio se zanemariti strepnju koja mu je pritiskala grudi.
- Još gore.
- Gore? - Podignula je obrve. - Kako može biti gore?
- Nema miraza - ljutito je priznao.
Trepnula je u nevjerici. - Baš ništa?

38
 Knjige.Club Books
- Ni penija - ponovio je Marijine riječi. - A onaj za kojeg se uda neće biti
primljen u kompaniju. Njezin otac smatra da se zetovi i posao ne bi trebali
miješati. - Problijedjela je, a on je kimnuo, bez riječi potvrđujući njezine
neizgovorene bojazni. - Sada znaš zašto je tvoja pomoć neophodna. Ove godine
treba pravu sezonu, zajedno s balovima, haljinama, predstavljanjima... svime.
Zaista jest zaslužila pravu sezonu. Naravno da nije mnogo žalio tu vražju
ženu, ali odrastati bez majke zasigurno nije bilo lako. Kao ni imati Henryja
Winslowa za oca.
- Ako joj itko može osigurati pravu sezonu, onda si to ti - naglasio je. - I
ključno je da privuče prosce.
- Oh? Zašto?
Zastao je kako bi pronašao pravi način da odgovori, a da ne zvuči kao da je
bračni posrednik. To nikako. Stvarno je htio da bude sretna. Ali njezina se buduća
sreća sada podudarala s njegovom.
- Ima dvadeset i pet godina. - Slegnuo je ramenima kao da je time sve
objasnio.
Majka je ozbiljno kimnula glavom, savršeno shvaćajući. Do dvadeset i pete
većina neudanih žena stavlja se na policu, delegirana u nevidljive činove
usidjelica i pratilja do kraja života. Ova sezona vjerojatno će biti Marijina
posljednja prilika za pronalazak supruga. - Što još moram znati o njoj?
Nasmijao se pomalo mazohistički, sjetivši se koliko je uživao u njihovu
sparingu. - Prilično je domišljata. - U situacijama kada je ne poželi zadaviti.
- Pa i to je nešto. - Iako se njegova majka nije činila oduševljena time. -
Donekle.
To ga je iznenadilo. - Mislio sam da se diviš inteligentnim ženama.
- Ja da. - Potišteno je uzdahnula. - No većina muškaraca ne.
- Istina - nevoljko se složio.
S druge strane, budale Mayfaira nisu ni sami bili najinteligentnija stvorenja,
posebice ako su željeli provoditi svoje vrijeme s glupim ženama. Ali s Marijom,
muškarac bi mogao cijeniti dovitljivost njezina uma.
Naposljetku, on je uživao u njihovu ratu riječima. Svako pitanje bilo je
uvredljiva počasna paljba, svaki odgovor povratni volej vatre... Kada ga je
posljednji put žena toliko bezobrazno izazivala a da mu se to sviđalo?
- Ne - odgovorio je - dopusti joj da bude domišljata koliko god želi. - A
prokleti bili muškarci koji nisu dovoljno muževni da budu dorasli tom izazovu.
- Što još?
Inteligentna, suviše neovisna, s jezikom žene-vraga i bez suzdržavanja, ne
mari za društvena pravila... Mršteći se, priznao je ono što mu je bilo na umu otkad
ju je vidio: - Predivna je.
Poznat smiješak ukazao se na majčinim usnama. - Jasno mi je.
39
 Knjige.Club Books
- Ne, nije - odlučno ju je ispravio ne želeći nesporazume. Sudeći prema
majčinu pogledu, nije bio siguran vjeruje li mu da ne gaji osoban interes za
Mariju, ali on je bio siguran. - Zato joj pruži sezonu života - poticao ju je
uzimajući torticu od jagoda s pladnja. - Haljine, sandale, ukrasnih vrpci koliko joj
srce zaželi, svi pozivi koje uspije...
- Ali tebe da potpuno izostavim iz toga? - oštro ga je prekinula.
Nasmijao se i ubacio kolač u usta.
S vrata se začulo nježno kucanje.
- Vaša Milosti - batler je pristojno kimnuo vojvotkinji, a potom i Robertu. -
Gospodine. Gospođica je Winslow stigla.
I tako počinje.
Robert je ustao. - Uvedi je, Saunderse.
Čovjek je kimnuo i nestao u hodniku. Nekoliko trenutaka poslije ponovno se
pojavio da službeno najavi: - Gospođica Mariah Winslow.
Ušla je u sobu snagom ljetne oluje. Na trenutak, Robert je bio zatečen i mogao
je samo gledati. Dragi Bože, bila je očaravajuća.
I jučer je tako izgledala, ali sada ju je samodopadnost gotovo u potpunosti
napustila. Što je bilo još više začuđujuće, uzimajući u obzir njezin izbor odjeće -
svjetloružičastu haljinu od muslina s tamnoružičastim obrubima i odgovarajućim
kaputom, rukavice s izvezenim ružama, a kosu boje ebanovine podignula je u
opuštenu punđu. Za ostatak svijeta ona je izgledala kao svaka druga mlada dama
izvan sezone, u pastelnim bojama i s vrpcama, sva dotjerana i nevino savršena bez
ikakvih naznaka nevaljalosti koju bi pokazivala u pažljivo stvorenoj fasadi.
- Lorde Roberte. - Nije dizala pogled dok se spuštala u naklon. - Kako je lijepo
ponovno vas vidjeti. Srdačno vam zahvaljujem na pozivu na čaj.
Zastao je. Ona je bila... draga. Stisnuo je oči. Koju to igru igra? - Hvala vama
što ste prihvatili poziv. - Potom se nasmijao i prišao službeno je pozdraviti.
Naposljetku, nije bila jedina koja se znala igrati manira. - Najljepši posjet koji
smo imali u Park Placeu.
Usne su joj se izvile zbog osobnog značenja iza tog komplimenta. - Zasigurno
ste imali mnogo takvih posjetitelja.
- Ni jednog kao vas, uvjeravam vas - uzvratio je udarac uočavajući sjaj u
njezinim očima izazvan lakoćom kojom su nastavili s jučerašnjim sparingom. I
spoznajom da im se to sviđalo. Samo bi ga Odmetnica mogla natjerati da se raduje
bitci. Bitci koju je definitivno odlučio dobiti.
Iako, sudeći prema pogledu u njezinim očima, ona je donijela jednaku odluku.
Bio je svjestan i majčina zbunjena pogleda dok ih je s čuđenjem promatrala.
Ne želeći objašnjavati njihov rat vojvotkinji, uzeo ju je za ruku i poveo kroz sobu.
- Majko, mogu li ti predstaviti gospođicu Mariju Winslow? Gospođice Winslow,
moja majka Elizabeth Carlisle, vojvotkinja od Trenta.

40
 Knjige.Club Books
- Vaša Milosti. - Dok se Maria spuštala u plitak naklon, licem joj je plesala
iskrena nervoza. Da bi Odmetnica bila nervozna zbog upoznavanja nekoga...
Zanimljivo.
- Gospođice Winslow. - Njegova se majka nasmijala i posegnula stisnuti obje
Marijine ruke. - Dobro došli u Park Place.
- Hvala vam! - Njezin nervozan smiješak pretvorio se u potpuno zadovoljstvo
pod majčinom toplom dobrodošlicom. - Prilično sam izvan sebe što sam ovdje.
Oh, Robert je u to bio siguran. Ali koliko je tog sjaja na njezinu licu bilo samo
pretvaranje?
Ako je njegova majka i uočila nešto neobično u Marijinoj dosjetki, nije
komentirala. No bilo je to tipično za nju. Njegova je majka odisala prirodnom
elegancijom na kojoj su joj mnoge žene mogle samo pozavidjeti, no činilo se da
joj je Mariah ravna po tom bogodanom talentu.
- Sjedni ovdje pokraj mene. - Njegova majka pokazala je na sofu. - Čaj?
Mariah je uglađeno sjela na jastuke dok se Robert zavalio u stolicu preko
puta njih. - Može, hvala.
Njegova se majka nasmijala i ulila čaj u šalice, dodajući jednu Robertu, a
drugu Mariji. - Znači, gospođice Winslow...
- Mariah, molim vas - ubacila se. - Bila bih počašćena kada bi me Vaša Milost
zvala mojim imenom.
Robert se zagrcnuo čajem. I njezinim laskanjem.
Ali njegova majka kao da nije primijetila. Umjesto toga njezin se osmijeh
ozario. - Uistinu mi je zadovoljstvo što ste ovdje u Park Placeu, Mariah.
- Hvala vam, gospođo.
Robert ju je pažljivo promatrao. Osmijeh koji je pokazivala vojvotkinji činio
se potpuno iskren. I dražestan. Kako bi bilo da umjesto mržnje svoju bezazlenost
jednom za promjenu usmjeri prema njemu?
Mariah pristojno reče: - Vaša je kuća predivna. Naslušala sam se o njezinoj
veličanstvenosti, ali uživo je još ljepša. - Zadivljenim pogledom prošla je po sobi.
- Zaista sam sretnica što sam ovdje ovog poslijepodneva.
Robert je usmjerio pogled na nju i oprezno upitao: - Zbog čega?
Nasmijala se povlađujući mu. Kao da je budala. - Zato što je Njezina Milost
tako dostojanstveno pristala pomoći mi ove sezone.
- Zadovoljstvo mi je, draga - majka ju je uvjeravala i zaslužila Marijin
zahvalan smiješak.
Robert je stisnuo čeljust. Kako joj to uspijeva? Biti toliko iskrena i pristojna
prema njegovoj majci, a opet biti spremna zariti kandže u njega istog trenutka
kada njegova obrana popusti? Bila je lukavija nego što je bio voljan priznati.
- Kada me je Robert pitao bih li ti pomogla sa sezonom, htjela sam da se
upoznamo, da vidimo jesmo li dobar par da zajedno uđemo u društvo. - Njegova
41
 Knjige.Club Books
je majka položila dlan na Marijinu ruku i nježno je uvjeravala suosjećajnim
razumijevanjem. - Nikada ne bih pokušala zauzeti mjesto koje je trebalo pripadati
tvojoj majci, ali možda možemo surađivati da ti pružimo sezonu kakvu bi ona
željela za tebe.
Marijine su se usne blago razdvojile dok je gledala u vojvotkinju, upijajući
ponudu koju je upravo iznijela, a blistave emocije u njezinim očima pogodile su
ga neočekivanom snagom. Zaista je bila dirnuta dobrotom njegove majke.
Možda je, ispod trnja, Odmetnica ipak imala srce.
- Hvala vam, Vaša Milosti - Mariah je prošaptala, tako nježno da ju je Robert
jedva čuo. - Mislim da bi se majci to svidjelo, veoma.
Njegova je majka nježno pogledala Mariju. - Čujem da si imala poteškoća se
sezonama prošlih godina.
Mariah je kimnula odvraćajući pogled. Unatoč mučenju kojem ga je
podvrgnula, suosjećanje ga je stisnulo u prsima. - Sigurna sam da je Vaša Milost
svjesna kako zna biti teško imati prikladno predstavljanje bez pravih veza. -
Spustila je pogled prema svom čaju i priznala Robertovoj majci: - I možda smo
se moja sestra Evelyn i ja ponašale malo... pa...
- Skandalozno? - ponudio je, želeći zaustaviti takvo ponašanje prije početka
sezone. Ionako su ispred njih bile teške bitke. Nije trebao više utrka kočijama koje
bi okaljale njezin ulazak u društvo.
- Nepromišljeno - ispravila je, prostrijelivši ga zlovoljnim pogledom. - Ali
nikad nismo imale pravo vodstvo u nišama društva. Mi smo kćeri brodarskog
trgovca. - Blago se i tužno nasmiješila.
- Žene u obitelji Winslow uvijek su se više brinule za dokove nego za salone.
- Sve do sada - dodao je, suptilno je podsjećajući na očev ultimatum. - Kada
krećeš u novi život kao ugledna dama.
Nato se ukočila, a ramena i kralježnica posve su joj se uspravili. Ali nije se
udostojila pogledati ga dok je objašnjavala vojvotkinji: - Bojim se da otac nikad
nije znao što da radi s nama. Poslao nas je na školovanje gospođi Pettigrew u
Cornwall. Kad sam se vratila, bila sam spremna za debi, ali nisam imala rođakinja
koje bi mi pomogle. Kao što znate, sezona može biti prilično intenzivna, a ja sam
se usred svega toga osjećala izgubljeno.
- Oh, jadno dijete! - Lice njegove majke snuždilo se dok je posezala stisnuti
Marijin lakat.
Iza ruba svoje čajne šalice Robert je suzio oči. Koliko je u njezinoj ispovijesti
bilo iskrenosti, a što je od toga ništa više od pokušaja da vrti njegovu majku oko
malog prsta. Nije joj vjerovao ni riječi.
- Ali sve je to sada prošlost - rekla je njegova majka, suosjećajno milujući
Marijin dlan. - Moraš se veseliti potpuno novoj sezoni.

42
 Knjige.Club Books
- Zbog toga sam vama toliko zahvalna, Vaša Milosti. - Taj je niski udarac
namijenjen njemu bio pažljivo ublažen zahvalnim smiješkom upućenim njegovoj
majci.
Robertova su se usta izvila dok ju je gledao. Možda je iskreno cijenila dobrotu
njegove majke, ali njega je očigledno još uvijek smatrala neprijateljem. A on je
sumnjao da je svrha njezine predstave prave debitantice koju je izvela ovog
poslijepodneva bila da ga kazni. Kao da na leđima nosi metu.
Ali varala se ako je mislila da može otvoriti sezonu lova na njega.
- Vidite, ovo je moja... - Mariah je spustila glas. - Moja sedma sezona.
- Sedma sreća - Robert je promrmljao vireći iza ruba šalice.
- Oh, svakako se nadam! - uzviknula je s dubokim, srčanim uzdahom.
Iskesio je zube u krokodilski osmjeh i promumljao: - Ja se svakako nadam.
Ramena su joj se ukočila. Naravno da ga je čula, no nije ga ni pogledala.
- Oh, napravit ćemo najbolje što možemo. - Njegova ju je majka ponudila
pladnjem sendviča s krastavcima. - A otkud točno poznaješ mog sina, Mariah?
Trepćući, kliznula je pogledom na njega kao da je iznenađena što je ondje. -
Mislite na lorda Roberta?
Podrugljivo se nasmijao. Ipak je on bio jedini muškarac u sobi.
Pažljivo je odabrala maleni sendvič i stavila ga na rub svoga čajnog tanjurića.
- On je nekakav poslovni suradnik moga oca, niste li, lorde Roberte?
- Jesam. - Stisnuo je usne od razdraženosti zbog nje i njezina stalnog
ponavljanja njegove titule. - Na neki način.
Nije joj mogao ni proturječiti ni otkriti istinu. Trebao je vojvotkinju da je vodi
u sezoni, a majka bi zbog i jedne naznake svađe između njih to odbila i stala u
njegovu obranu.
Točnije, nadao se da bi stala u njegovu obranu. Sudeći prema načinu na koji
se toplo osmjehivala Mariji, nije bio u to siguran.
- Moje isprike. - Slegnula je ramenima, a mašne od ružičaste trake na
ramenima haljine s puf rukavima činile su ovu nevinu gestu još skromnijom. -
Moj otac u posljednje vrijeme ima toliko suradnika da ih jednostavno ne mogu
sve upamtiti!
Samodopadno se nasmijao. - Onda ćete biti sretni što će ubuduće biti znatno
manje suradnika - odložio je čaj, samopouzdano se nagnuo na naslon stolca i iz
vio obrvu da naglasi svoje riječi - kada mi vaš otac potvrdi partnerstvo.
- Partnerstvo? - ponovila je zadovoljnim tonom, onim od kojega ga je prošla
jeza i koji mu je najavio da je drznica shvatila kako je htio Winslowov izazov
zatajiti majci. - Jeste li sigurni?
- Jesam - odgovorio je, ljutit što se usudila to pitati.
- Zaista?

43
 Knjige.Club Books
- Veoma.
- Nemoguće!
- Vrlo moguće.
- Ne vjerujem.
- Trebali biste.
Njegova je majka u tišini pratila ovaj razgovor, kao da gleda partiju tenisa.
- Pa, nebesa. - Mariah je trepnula. - Mislila sam da ćete biti službenik.
Stišćući čeljust od ljutnje, Robert se nagnuo naprijed, oštar odgovor bio mu
je navrh jezika...
- Uzmi kolač, dušo. - Njegova mu je majka gurnula pladanj pod nos.
Nagnuo je glavu unatrag, umalo udišući jagodu. - Koji vr...
- Oh da, lorde Roberte. - Mariah mu se dovitljivo nasmijala. - Čula sam da
uživate u kolačima.
- Uzmi ih nekoliko, dušo. - Majka mu je ponovno gurnula pladanj sve dok
nije imao izbora nego uzeti cijeli tanjur u ruke. Što je značilo da ne može skočiti
preko stola i zadaviti bezobraznicu.
- Partnerstvo - Mariah je nastavila - pa to je stvarno velika stvar, usudila bih
se reći. Otac nikad prije nije ponudio partnerstvo. Bože! Mora da ste zaista
posebni. - Nagnula je glavu, podmuklo hineći naivnu znatiželju dok je
istovremeno vješto zarinula bodež u njegov trbuh. - A što ste točno pristali učiniti
za mog oca da to osigurate?
Prokleta bila. Nije mogao odgovoriti. Ako majka sazna istinu, mogla bi odbiti
biti dio ovog fijaska. A bez vojvotkinje nije imao šanse za pobjedu.
Ova nemoguća žena također je to znala.
Stoga je odglumio ravnodušno slijeganje ramenima. - Oh, uobičajeno, da ću
srediti probleme koji su počeli stvarati previše nevolja na vlastitu štetu.
Taj je udarac sigurno pogodio u pravo mjesto, a njezine su se oči zamračile
od ljutnje.
Vojvotkinja je trepnula, potpuno izgubljena u njihovu privatnom razgovoru,
ne mogavši pronaći tragove koji bi joj omogućili čitanje između redaka.
Sa smiješkom koji se nije trudio sakriti zadovoljstvo što je nadmudrio Mariju,
Robert je vratio tanjur s kolačima na poslužavnik i samodopadno se naslonio na
stolici. - Bio sam oduševljen kada me je pitao da vam pomognem sa sezonom.
Suprug bi učinio čuda za vas, gospođice Winslow.
- A za vas supruga. - Mariah je zaprela s proračunatim osmijehom, vraćajući
temu razgovora na njega.
- U svakom slučaju - složila se njegova majka, i to prebrzo za Robertov ukus
- još od prošle zime govorim si da...

44
 Knjige.Club Books
- Ima mnogo vremena da me oženiš, majko - nježno ju je prekinuo molećivim
glasom kako bi skrenuo pažnju sa sebe i vratio ga na Mariju. - Danas je sva
pozornost na gospođici Winslow i na pronalasku njezine srodne duše.
- Uistinu. - Usmjerila je pažnju na Mariju veselim smiješkom i posegnula za
čajnikom da dopuni Marijinu šalicu, ne primjećujući ubojit pogled koji mu je
vražja žena uputila. Usne su mu se zabavljeno trznule.
- Znači, draga - upitala je njegova majka - koje vještine posjeduješ?
- Da vidimo... - dodala je malo meda u šalicu i zamišljeno gledala čaj dok ga
je miješala. - Tečno govorim španjolski i francuski i završila sam napredni studij
matematike i računovodstva, zajedno s pravom, politikom, filozofijom, prirodnim
znanostima...
Sa svakom vještinom koju je navela, lice njegove majke postajalo je za
nijansu bljeđe od muke. Ali Robertu je popis bio intrigantan, a svoju zadivljenost
njome sakrio je podižući šalicu do usana.
- I površno znanje o pomorskom ratovanju.
Na to je gotovo prolio čaj.
Oči su mu skakale između dviju žena. Lice njegove majke posve je pobijeljelo
od te informacije, ali koliko je mogao razabrati, Mariah je govorila istinu.
- Oh, dušo - prošaptala je njegova majka kao da je Mariah upravo priznala da
je ukrala kraljevske dragulje.
Ona je zbunjeno zatreptala. - Rekli ste vještine, gospođo.
- Mislila sam na one koje priliče mladim damama u potrazi za supruzima. -
Pojasnila je prigušenim glasom kao da Robert to ne bi trebao čuti: - Znaš, vodene
boje, crtanje, aranžiranje cvijeća...
- Bojim se da ne znam - odgovorila je pomalo zlovoljno.
- Čak ni klavir?
Marijini su se obrazi zarumenjeli od iskrene posramljenosti. - Nemam talent
za glazbu.
- Ali pohađala si školu gospođe Pettigrew, a sve mlade dame ondje su prilično
iskusne glazbenice - njegova je majka ustvrdila kao da je to univerzalna istina.
- Ni note - Mariah je s grimasom priznala.
Njegova je majka bila užasnuta. - Morala si pohađati nastavu.
- P-pa, ja-ja... pa vidite... - Marijine su se oči raširile, zbog čega je sličila
uhvaćenoj srni. - Svaki put kad bih zakazala sat, klavir se neočekivano... pokvario.
Mariah je skrušeno skrenula pogled. Robert se trudio ne nasmijati
zamišljajući mladu Mariju kako veselo trga klavijaturu i onesposobljava batić kad
god uzmogne.
- Pokvario? - zbunjeno će njegova majka. - Kako se, pobogu, klavir pokvari?
- Uz mnogo odlučnosti - odgovorila je Mariah ozbiljno.

45
 Knjige.Club Books
Robert se nasmijao.
U jednom trenutku, njihovi su se pogledi sreli i, za promjenu, nisu bili
neprijateljski. Njezine su oči svjesno zasjale, a njezine usne boje bobičastog voća
počele su se savijati u smiješak upućen njemu, kao da su suučesnici u nekakvoj
bezopasnoj psini, a ne ljuti protivnici. Njihova je trenutna povezanost odaslala
ugodnu toplinu duboko u njemu.
Ali onda joj je šalica bila u razini usta i što god da je vidio nestalo je kao
jutarnja magla.
Majka ga je ignorirala, davno naučivši da ne potiče sinovo neprimjereno
ponašanje pridavajući mu pažnju. - Barem znaš plesati, nije li tako?
- Oh, da! - Mariah se nasmiješila, a iskrena toplina isijavala je iz nje kad joj
se lice ozarilo. Robert je nerado morao priznati da zna biti zaista prekrasna. Kad
nije bila nemoguća. - Veoma volim plesati.
Vojvotkinja je duboko udahnula s olakšanjem. - Hvala nebesima za to! Onda
ćemo odmah početi s planovima za tvoj debitantski bal.
Mariah je problijedila. - Moj debitantski bal?
- Naravno. Svaka mlada dama trebala bi biti predstavljena na balu.
Nelagodno se promeškoljila. - Ali već sam šest sezona u društvu, Vaša
Milosti.
- Što se mene tiče, te se sezone nikada nisu dogodile. - Potapšala je Marijinu
ruku. - I ne vidim razlog zašto ne bismo odmah počele s pripremama. Sigurna sam
da te Madame Bernaise može sutra ugurati za savjetovanje. Ona je najbolja
krojačica haljina u Engleskoj.
- Žao mi je, ali već imam obaveze za sutra. - Mariah je oklijevala, onda je
oprezno nastavila, kao da nije još sigurna koliko može vjerovati njegovoj majci. -
Vidite, upraviteljica sam Škole Gatewell za siročad mora. Planirala sam raditi u
školi i bojim se da će mi za to trebati cijeli dan.
- Upraviteljica si škole za siročad? - Njegova je majka bila iznenađena tom
viješću koliko i Robert.
Uputio je Mariji sumnjičav pogled, ali nije uočio naznake koje bi upućivale
na to da je lagala. I bolje joj je da ne laže. Ne kada je riječ o siročadi. Ne u ovoj
obitelji.
Mariah je kimnula. Ohrabrena interesom njegove majke, objasnila je: -
Pružamo praktično obrazovanje za djecu koja su izgubila očeve u brodarskoj
industriji. Škola nije velika, ali činimo sve što možemo. - Nesigurno je zagrizla
usnicu. Onda, kao da je odlučila da može povjeriti njegovoj majci taj privatni dio
svog života, nastavila je : - Naravno, ako ikad budete željeli posjetiti školu, bila
bi mi čast provesti vas.
- Željela bih to. - Majka se srdačno nasmijala, sjajnih očiju. - Veoma.

46
 Knjige.Club Books
Ako je bilo ikakvih dvojbi da bi majka mogla odustati od Marije i od sezone,
sada su nestale. Koliko je Robert mogao razaznati, Mariah nije bila ni svjesna
svog uspjeha kada je majci odvratila smiješak, a nemoćna zbunjenost naborala joj
je čelo.
- Možda bismo, Vaša Milosti, prekosutra mogle posjetiti vašu krojačicu? -
Mariah je ponudila.
- Naravno. - Nježno je stisnula Marijinu ruku. - I molim te, zovi me Elizabeth.
Inzistiram.
Velik uspjeh, zaista.
Mariah je odložila šalicu dok joj je Robertova majka zaokupljeno opisivala
planove za bal i kako je planirala u svečanosti uključiti vojvotkinju od St. Jamesa
i njezinu sestru Josephine. Robert nije mogao odgonetnuti izraz Marijina lica, je
li bila sretna zbog sezone ili bijesna što su je silom natjerali na nju. Njemu je bilo
svejedno. Ali njegova je majka bila čudotvorka i nije sumnjao da će se Marija
dobrano zabavljati do veljače i biti zaručena do travnja.
Ne zastajući u svojoj dugačkoj listi priprema, majka je polako ustala i nježno
pokazala Mariji da i ona ustane, što je natjeralo Roberta da učini isto. No to je
također značilo da je čajanka gotova i da pakosna bezobraznica odlazi. Dobro.
Nakon današnjeg dana nadao se da se više nikad neće morati izravno suočiti s
njome.
- Najljepša vam hvala za predivno poslijepodne, Vaša milosti, mislim,
Elizabeth. - Mariah se toplo nasmiješila vojvotkinji. Onda se okrenula prema
njemu i bezvoljno se naklonila mrmljajući. - Lorde Roberte.
Usne su mu se stisnule. Samo Mariah Winslow može njegovo ime pretvoriti
u optužbu. - Gospođice Winslow. - Kimnuo je. - Želim vam ugodan dan. - I sretan
put.
Okrenula se prema izlazu uvjeravajući njegovu majku da može sama izaći.
Ali tek što je došla do dovratka, zastala je. Onda se polako okrenula pogledati
unatrag. Ne u njega ili njegovu majku, već da pogledom znatiželjno obiđe
prostoriju. Prostrana je soba bila neukusno uređena u kaosu pozlate s golim
kerubinima koji se vesele duž oslikana stropa. Robert je nije krivio što je ostala
zatečena.
- Hmm. - Nakrivila je glavu i zamišljeno promumljala: - Počinjem misliti da
su sve one priče koje sam čula o Park Placeu izmišljotina.
- Oh? - njegova je majka začuđeno upitala: - Zbog čega?
Sa smiješkom upućenim izravno Robertu i s ciljem da ga uvali u što veću
nevolju, izjavila je: - Jednostavno mislim da nije moguće da slon stane u vrt!
Potom je nestala kroz vrata.
Majka ga je strogo pogledala. - Roberte Spensere Carlisleu, što je time
mislila?

47
 Knjige.Club Books
Njegovo je strpljenje popustilo. Suzdržavajući se od psovanja, potrčao je za
njom.

***

Smijući se u sebi, Mariah je poskakivala niz hodnik prema prednjim vratima. Oh,
taj pogled na Carlisleovu licu - neprocjenjivo. Whitby je bio u pravu, nije mogla
vjerovati. Slon! Divila bi se Carlisleu zbog njegove odvažnosti da joj nije bio
toliko antipatičan.
Snažna ruka omotala se oko njezina lakta i uvukla je u bočnu sobu prije nego
što se uspjela usprotiviti. Vrata su se zalupila uz prasak.
Robert Carlisle pribio ju je leđima uza zid i naslonio dlanove na drvene ploče
iza nje, zarobivši je svojim širokim tijelom. Iz njega je isijavao čisti bijes.
Dok je gledala u njega, srce joj je zapelo u grlu i bijesno kucalo.
- Dobru si predstavu priredila ondje - rekao je, a njegov dubok glas bio je još
više zastrašujući pokušavajući se kontrolirati.
- Ti si taj koji je objavio rat, Carlisle - odgovorila je, a u njoj se budila
borbenost. Odbijala je biti zastrašena. Naročito od njega! - Ja samo igram po
tvojim pravilima.
Stavio je vršak prsta na njezine usne. Utihnula je, više zbog bijesnog sjaja u
njegovim očima nego zbog pritiska njegova prsta. - Naš rat - rekao je iznenađujuće
ledeno uzevši u obzir užareni bijes koji je isijavao iz njega - ne uključuje moju
majku. Jasno?
Gledala je u njega stisnutih očiju, ali je kimnula. Kad je odmaknuo prst,
oduprla se porivu da ga ugrize.
- Ni u snu ne bih uzrujala tvoju majku. - Kako se usuđuje reći takvo što.
Odgovorila mu je srdito: - Sviđa mi se vojvotkinja. Ona je draga žena velika srca.
To je bila istina. Mariah je očekivala namršteno lice, dosadnu domaćicu
pompoznu kao i njezin sin te je bila spremna istog časa zamrziti tu ženu. Umjesto
toga, shvatila je da joj se Elizabeth Carlisle veoma sviđa. Sve što joj je Whitby
rekao o toj ženi - njezina elegancija, gracioznost, velikodušnost - pokazalo se
točnim.
Jednako kao i arogancija i zloglasna reputacija njezina sina koji je stajao
suviše blizu za njezin ukus. Dovoljno blizu da je mogla osjetiti blag miris
bergamota njegova sapuna za brijanje koji se još zadržavao na njegovoj koži.
- A onaj dio o siročadi? - Čeljust mu se stisnula. - Kako si pokušala
manipulirati majkom time?
- Nisam. Ja jesam upraviteljica Škole Gatewell. - Osjećala se posramljeno
zato što je pomislio da je toliko zla da bi siročad iskoristila u svoju korist. Njegovo
nisko mišljenje o njoj smetalo joj je više nego što je bila voljna priznati.

48
 Knjige.Club Books
- A ona dosjetka o slonu na odlasku? - protisnuo je.
Dobacila mu je sladunjav osmijeh i mazno rekla: - Čisti prkos.
Nagnuo se prema njoj kako bi njegove sjajne oči bile u razini s njezinima.
Njegova su usta bila toliko blizu da ju je toplina njegova daha škakljala po
usnama. - Je li ti ikad palo na pamet, Mariah, da sam ja na tvojoj strani?
Ha! Je li stvarno mislio da je toliko naivna da povjeruje u to? Izvila je obrvu.
- Tako što unosiš razdor između mene i mog oca?
- Za to ti ja nisam potreban. - Potmula svjetlost samozadovoljno je treptala u
njegovim očima. - Učinila si odličan posao u okretanju oca protiv sebe same.
Zvijer! U njoj se probudio bijes, a dlanove je stisnula u šake. - Ne trebam tebe
ni za...
- Trebaš moju pomoć više nego što misliš.
Njegovu pomoć? Bila je sigurna da bi joj pomoć koju bi joj on ponudio samo
stvorila probleme. Podrugljivo je rekla: - Što bi ti uopće mogao učiniti za mene?
Pogled mu je pao na njezino rame gdje su njegovi prsti prebirali po mašni
koja je ukrašavala rukave njezine haljine. Procijedio je hrapavim glasom: - Spasiti
te od tebe same.
- Nije mi potreban spasitelj. - Odgurnula je njegovu ruku s upozoravajućim
mrkim pogledom. - Niti tražim oprost od društva niti blagoslov njegove
naklonosti.
- U redu. - U glasu mu se čula ohola zabavljenost. - Zato što ih nikad nećeš ni
dobiti.
To je bilo bolno iskreno. Toliko da su joj se usne razdvojile dok je zurila u
njega, zapanjena njegovom brutalnom izravnošću.
Iskoristio je trenutak njezina šoka da opet posegne za njezinim ramenom. -
Ne bogatstvom tvoje obitelji. - Vrtio je satensku vrpcu oko prstiju, a onda povukao
ruku do dekoltea njezina steznika. - I svakako ne svojom ljepotom.
Progutala je, teško, ne znajući što reći. Ili zbog vreline vršaka njegovih prstiju
koji su doticali čipkasti obrub njezina steznika i žarili kožu oko ključne kosti.
Njezino izdajničko srce udaralo je toliko mahnito da ga je on gotovo mogao
osjetiti. Nadala se da će to shvatiti kao ono što jest - ljutnja. Ništa više. Sigurno
ne privlačnost prema ovom prokletom vragu.
Njegove safirnoplave oči pratile su pokrete njegovih prstiju uz i niz njezin
dekolte. Proklinjala se što ne nosi staromodni šal. Idući put doći će potpuno
spremna za bitku, u kaputu zakopčanom do brade i s mačem skrivenim pod
suknjom.
- Društvo prati svaki tvoj pokret - upozorio je - svi oni tračevi samo čekaju da
izlete. Jedan pogrešan korak dijeli te od prelaska granice nakon koje više nema
povratka.

49
 Knjige.Club Books
Usprkos grubosti tog upozorenja, njegov je duboki glas postao blag i nježan.
Kao baršunasti ogrtač koji se toplo ovio oko nje. Zadrhtala je. Nebesa. Ako
ovoliko muževnosti isijava iz njega kada je pokušava uvjeriti da se pristojno
ponaša, kakav mora biti kada se odluči na zavođenje?
- Dovoljna bi bila nova glasina ili dvije. - Njegovi prsti lagano su klizili od
njezinog dekoltea do ramena, a blaga bol stegnula ju je nisko u trbuhu. - O tome
kako sama kockaš u nekoj zabačenoj rupi u Covent Gardenu7 ili se smucaš po
privatnim ložama u Vauxhallu8. Naposljetku, svi znaju kako si jurila kočijom
niz Ulicu St. James. Ne bi trebalo mnogo da one ogorčene kokoši i ljubomorne
gospodične uvjere sve da si učinila nešto još gore.
Njegov kažiprst zavodljivo je kliznuo ispod ramena rukava njezine haljine i
milovao golu kožu. Oštro je izdahnula od svilenog dodira njegova prsta i njegove
drske odvažnosti.
Njegove su oči tamno sjale, što je samo pojačavalo rumenilo njezinih obraza.
- Ili nešto još prljavije. - Njegovi prsti klizili su niz njezinu golu ruku dok je
mumljao: - Nešto razvratno.
- Ne bi se usudile - prošaptala je. Njezino disanje pretvorilo se u oštre, plitke
dahtaje. Svaki joj je pedalj tijela pulsirao spletom frustracije i bijesa. I još nečega,
jednako intenzivnog, jednako bolnog... nečega potaknutog njegovom blizinom.
- Vidio sam kako uništavaju dame zbog mnogo manjih prijestupa od onih koje
bi očekivale od tebe - upozorio je - kao skorojevićke koja se miješa u njihove
položaje i drsko misli da može ukrasti jednog od njihove gospode. - Naginjao se
naprijed sve dok od topline njegova daha nije osjetila trnce na usnama. - Te će te
žene rastrgati, a muškarci će ti uništiti ugled a da te ne dotaknu. - Pogled mu je
pao na njezina usta, a njegova je vrelina žarila njezine usne. - Iako sam siguran da
bi alternativa mogla biti prokleto zabavna s vražjom ženom poput tebe ako
muškarac uspije preživjeti tvoje kandže.
Dah joj je zastao usred drhtava udisaja.
Ovo nije bila obična insinuacija, već čista muževna tvrdnja. Tvrdnja koja ju
je prožela, pobudila neobjašnjive ženstvene žudnje.
- Ali ti nećeš dopustiti da se to dogodi - odgovorila je znatno promuklijim
glasom nego što je namjeravala - ili će tvoji osobni izgledi biti uništeni.
Naposljetku, ako me ne možeš zaštititi od, kako ono, kockanja, opijanja ili... -
Podignula je bradu, suviše je dama da bi ponovila njegove riječi. - Nešto
7
Covent Garden dio je Londona koji je bio toliko poznat po prostituciji da je Samuel Derrick
četiri godine zaredom objavljivao Harris’s List of Covent Garden Ladies, u kojem je sustavno
nabrojio, opisao i ocijenio 120-190 redovnih prostitutki Covent Gardena. (Op. ur.)
8
Vrt Vauxhall bio je luksuzno poprište brojnih zabava na otvorenom za pripadnike visokog
društva 18. i 19. stoljeća. Unatoč svojim uzvišenim posjetiteljima, zbog brojnih zaklonjenih
šumaraka i skrovitih puteljaka Vauxhall je došao na glas kao idealno mjesto za svakakve
nečasne radnje. (Op. ur.)

50
 Knjige.Club Books
intimno... Kako bi uopće mogao uvjeriti moga oca da si sposoban zaštititi
cijeli Winslow Shipping.
- Ne brini se, upravo ću to učiniti - obećao je. - A ti ćeš učiniti što moja majka
traži od tebe ove sezone i ponašati se kao prava dama ili će gubitak novca biti
najblaža kazna za tvog oca. - U tom trenutku stanke nešto mučno i samilosno
zasjalo je duboko u safirnim dubinama njegovih očiju. Nešto toliko bolno da je
od iznenađenja suspregnula dah. - Zato što bi se prestao ponositi tobom i bio bi
razočaran što si mu kći.
Srce joj je zastalo zbog načina na koji je to rekao i tame koja se nazirala u
njemu. Ali sve suosjećanje koje je osjetila nije bilo dovoljno da obuzda njezin
rastući bijes. Ili oštru sumnju koja joj je stezala srce pri pomisli da bi ovo
arogantno smetalo moglo biti u pravu.
- Učinit ću sve što tvoja majka zatraži od mene - obećala je. I s time je povukla
jasnu crtu razgraničenja između onoga što on želi od nje i što ona planira pružiti.
Objavili su rat, a borbene granice tek moraju biti iscrtane. - Naposljetku, nije ona
kriva što joj je sin takva zvijer.
- To je točno. - Pomičući se bliže njoj, tako blizu da je mogla osjetiti njegovu
toplinu duž svog tijela, uhvatio je njezinu bradu i podignuo lice prema svome. –
Ja jesam zvijer. - Njegov palac kliznuo je preko njezine donje usnice, zbog čega
je zadrhtala. - Ne zaboravi to.
Usiljeno se nasmiješila, iznenada neobjašnjivo nervozna. Umjesto bahate
uvrede koju je planirala izreći, glas joj je bio promukao. - Ne bojim te se.
Njegove su oči gladno zasjale i usredotočile se na njezine usne promatrajući
je pohotno kao da je želi progutati. Prigušenim je glasom rekao: - Trebala bi.
Potom je spustio glavu i obuhvatio njezine usne svojima.
Poljubac je bio toliko neočekivan da nije imala vremena ni uzdahnuti prije
negoli joj je oduzeo dah i zbunio osjetila. Nekoliko trenutaka nije mogla učiniti
ništa doli iznenađeno stajati ondje i upijati neobičan i slastan osjećaj njegovih
usana na svojima.
Zatim su joj sva osjetila navrla natrag snagom plimnog vala. Gurajući svoje
ruke o njegova prsa pokušala ga je odgurnuti, ali čovjek je bio planina - čvrst i
nepomičan. Nije se ni mrdnuo, nego se nastavio gostiti njezinim usnama, ljubeći
je predanije nego što je ikada dotad u životu doživjela.
I, uf, kakav poljubac! Snaga njegovih usta bila je oprečna mekoći njegovih
toplih usana dok je grickao i milovao njezine kao da je nagovara da mu se preda.
Istovremeno je bio nemilosrdno uporan u namjeri da joj ponovno osujeti sva
osjetila. I proklet bio, uspijevao je. Njegova ju je blizina opijala sve dok se nije
prestala opirati i ovila ruke oko njegova vrata da ga drži blizu. Mirisao je slasno,
po muževnoj kombinaciji kože, sapuna i duhana od koje joj se vrtjelo u glavi, a
na njegovim usnama osjetila je slatku, a zemljanu aromu meda i čaja. Vrućina ju

51
 Knjige.Club Books
je polako obuzimala od vršaka prstiju i stopala sve dok se nije sjedinila u sredini
i pretvorila u pulsirajući bol.
Zadrhtala je od nevjerice. Nije moguće da je njegov zagrljaj uzbuđuje. Zar
baš njegov, od svih muškaraca?! Zasigurno nije osjećala bol zbog njegovih
poljubaca, a njegova blizina nije mogla biti uzrok njezine opijenosti. Tih zvuk
probio se iz njezina grla umjesto odgovora - napola žudno stenjanje, a napola
posramljen uzdah.
Potom se on polako odmaknuo. Gubitak njegove topline zbunio ju je i jedva
je uspjela obuzdati jecaj pobune na svojim usnama. Zurila je u njega širom
otvorenih očiju, trepćući u posvemašnjoj smetenosti.
Ali barem je imao pristojnosti da izgleda jednako tako zapanjeno. Makar na
tren dok se nije uspio pribrati i na licu zamijeniti šok samodopadnim smiješkom.
- Neka ti to bude upozorenje - rekao je promuklim šapatom - o tome kakva
sam zapravo zvijer.
Srce joj je jače zakucalo, neskladnim otkucajima koji su je bolno uzdrmali.
Zar je sve ovo bilo zorna poduka da obuzda njezino ponašanje? Njezino čuđenje
gotovo se odmah pretvorilo u bijes zbog povrijeđenog ponosa i razmišljanje o
osveti. Ako je mislio da njome može upravljati tako lako, vrućim poljupcima i
šarmantnim osmijehom, onda se grdno vara!
Boreći se s rumenilom na obrazima, složila je ravnodušan izraz lica i naivno
upitala: - Neka što bude upozorenje? - Kad je stisnuo vilicu, odapela je strijelu: -
Misliš na ovaj mali poljubac?
Zanemarujući način na koji ju je streljao pogledom, lagano se nasmijala
glumeći da ga žali. No ono što je zaista osjećala bila je neobjašnjiva gladna žudnja
da opet osjeti njegove usne na svojima. Ali njezin ponos bio je suviše povrijeđen
da bi to priznala.
- Tako mi je žao! Nisam shvatila... Možda - ponudila je hineći pomoć - možeš
ponovno pokušati, a ovoga puta, obećavam, pretvarat ću se da se kajem. Pa hajde.
- Zatvorila je oči i napućila usne očito pretjerujući. - Hajde, poljubi me.
Kad se nije pomaknuo, kao što je i znala da neće, provirila je na jedno oko.
Oh, taj bijes na njegovu licu! Upravo ono što je zaslužio.
- Tako dakle. - Zakoračila je u stranu da se oslobodi njegova tijela. - Vjerujem
da smo ovdje završili. - Možda će idući put dobro razmisliti prije nego...
Zgrabio ju je za ramena i pritisnuo uza zid hvatajući njezine usne svojima.
Ne, shvatila je dok se topila uz njega, on nije čovjek koji dva puta razmisli
prije nego što uzme ono što želi. A ono što se činilo da želi, zadrhtala je, bila je
ona.
Još je jednom ovila ruke oko njegova vrata, još jednom se nagnula da požudno
osjeti slasni napad njegovih usana na njezina. Bio je podlac, kukavica, ženskaroš,
ali njegovi poljupci - oh, nebeski raju, njegovi poljupci! Ostavili su je bez daha i
oslabljenu, glavom joj je prolazio silovit vrtlog emocija i osjećaja, a onda se
52
 Knjige.Club Books
sve pretvorilo u neprekidnu toplinu dok je svojim usnama uživao u njezinima i
električne naboje koji su izbijali na svakom mjestu gdje bi im se tijela dotaknula.
Ali ovog je puta on bio drukčiji. Umjesto čistog bijesa i frustracije koji su ga
vodili da potakne onaj prvi zagrljaj, ovaj je bio mekši.
Kao da mu je namjera uvjeriti, a ne pokoriti. Navesti je da se otopi pod
njegovim zagrljajem. I, neka joj Bog pomogne, upravo je to radila. Prepustila se
njegovim rukama i žudjela za još.
Kad je vrškom jezika prešao preko ruba njezinih usana i privolio ih da se
otvore, dao joj je upravo ono što je željela - još. Još topline dok je njegov jezik
napadao njezina usta tražeći potpuni poljubac. Još boli u slabinama dok je
istraživao svaki tamni kutak njezinih usta i učinio da drhti kad je jezikom prošao
duž unutrašnje strane njezine usne. I još više vrtoglavice i klecavih koljena, sve
dok se nije potpuno opustila uza zid iza njezinih leđa i potpuno se prestala opirati
kada su njegove ruke kliznule iza njezina zatiljka na mjesto gdje su je njegovi
snažni prsti zavodljivo masirali.
Posljednja nit njezina otpora puknula je od toga iznenađujuće erotičnog
milovanja koje se ritmično pridružilo polaganoj, ali prodornoj navali njegova
jezika između njezinih usana i rastućoj boli između njezinih nogu. Njegova su se
usta odmaknula od njezinih, a tihi jecaj gubitka izašao je iz njezinih razdvojenih
usana.
- Mariah. - Nasmijao se naslonjen na njezin obraz.
Probio ju je ubod poraza. Znači Carlisle je mislio da je pobijedio, je li? Pa,
dokazala mu je da će biti potrebno više od toga da je nagovori na predaju.
Ovoga puta kada je odstupio, Mariah je preuzela.
Omotala je ruke oko njegovih ramena i zarila prste u zlatne kovrče na njegovu
zatiljku. Zatim se toliko snažno pritisnula uz njega da je osjetila kako joj srce
mahnito udara u grudima. Kada je svojim bokovima dodirnula njegove, tiho
stenjanje prolomilo se iz njegova grla. Ohrabrena, bestidno ga je poljubila, a u
trenutku oklijevanja, kada je bio suviše iznenađen da se pomakne, jezikom je
kliznula između njegovih usana na način na koji je on to bio učinio njoj.
To je bilo dovoljno da ga trgne iz sanjarenja.
Zgrabio ju je za ramena i odmaknuo od sebe, progovarajući promuklim
glasom - Što, dovraga, pokušavaš učiniti?
Unatoč divljačkom ritmu njezina srca i potrebi da uhvati zrak koji je on
oduzeo, uspjela je slegnuti ramenima. Kao da je to najočitija stvar na svijetu. -
Ljubiti te.
Potom se ponovno stisnula uz njega, njezine usne uspjele su tek ovlaš
dodirnuti njegove prije negoli ju je odgurnuo. Ljutnja je uozbiljila njegovo lice.
- Ne želiš li to? - pitala je najnevinije što je mogla.

53
 Knjige.Club Books
Nešto mračno i užareno zatitralo je u njegovim očima i, misleći da je riječ o
bijesu, oduševila se što je napokon stekla nadmoć. Skrivajući vlastito drhtanje i
zanos potaknut vrelinom njegova zagrljaja, nagnula se prema njemu koliko su joj
njegove ispriječene ruke dopuštale.
Prigušeno je zaprela: - Zloglasni Robert Carlisle zasigurno zna što učiniti sa
ženom koja ga pokušava poljubiti.
Unatoč tome što je stisnuo zube, njegov je pogled požudno pao na njezina
usta i na trenutak je mislila da bi je mogao ponovno nerazborito poljubiti. Ako bi
to učinio, nije bila sigurna bi li ovoga puta mogla izdržati da se potpuno ne
raspadne u njegovim rukama.
- Ne izazivaj me, Mariah - upozorio je promrmljavši - igraš se s vatrom.
- Zaista? - Pretvarajući se da nije utjecao na nju, čak i dok su joj vrući žmarci
još bolno tinjali između bedara, tužno je odmahnula glavom. - Pa, svakako se
nadam da će se druga gospoda koju budem sretala ove sezone ljubiti bolje od tebe.
- Umaknula mu je prije negoli ju je opet uspio uhvatiti. Ili ona njega. - U
suprotnom će mi biti previše dosadni da bih razmišljala o udaji.
Gledao ju je hladno dok je nadlanicom brisao usta. - Do kraja sezone bit ćeš
udana, obećavam ti.
Ovoga puta, kada joj je uhvatio ruku, umjesto da je privuče k sebi u zagrljaj,
povukao ju je prema vratima. Otvorio ih je i poveo je u hodnik takvom brzinom
da se borila sustići njegove odlučne korake.
Robert je zgrabio njezin šešir i kaput iz ruku batlera koji ih je već čekao i koji
je mudro odvratio pogled. Potom je prebacio kaput oko njezinih ramena i nimalo
joj gospodski tutnuo šešir na glavu.
Zatim ju je ponovno povukao prema ulaznim vratima. Bijes je isijavao iz
njega dok ju je vodio preko malog trijema prema kočiji koja je čekala na ulici.
Ignorirajući kočijaša, sam ju je smjestio u kočiju. No kada je povukla ruku,
nije osjetila olakšanje, već neobjašnjiv gubitak. Na jedan ludi trenutak željela je
uzviknuti ispriku, preklinjati ga da se uvuče do nje u kabinu i nastavi je ljubiti baš
kao što je činio prije, sve dok ne dođu do kućnog praga.
Ali vrag u njoj nije mogao odoljeti da ga još jednom ne bočne za kraj i
razočarano je frknula: - Ako budem prisiljena prvi valcer otplesati s takvim
neotesanim muškarcem, zaista se nadam da ti bolje ide ples.
Popeo se na stepenicu i nagnuo u kabinu, približavajući joj se u skučenu
prostoru. - Ne brini se, namigušo - uvjeravao ju je promuklim glasom koji je
prostrujao niz njezinu kralježnicu. - Kada je riječ o ženi u mom naručju, ja sam
dobar u svemu.
Dah joj je zastao u grlu. Ostavljajući je da gleda u njega razjapljenih usta,
nepomična i zatečena vlastitom uzavrelom reakcijom na ono zvjersko u njemu,
zatvorio je vrata i naredio kočijašu da krene.

54
 Knjige.Club Books
Kočija je krenula, a ona se svalila na sjedište. Psovka upućena njemu prešla
joj je preko usana, gotovo odmah popraćena s još nekoliko upućenih samoj sebi.
Vodili su njihovu drugu bitku, ali ni da joj život ovisi o tome ne bi mogla reći
tko je iz nje izašao kao pobjednik.

55
 Knjige.Club Books
PETO POGLAVLJE

Jedan hladan dan poslije

enry Winslow natočio je dvije čaše burbona. - Prva stvar koju moraš naučiti
H o Winslow Sbippingu, Carlisle - objašnjavao mu je - jest da na našim
brodovima koji se vraćaju iz Sjedinjenih Država uvijek napravimo mjesta za
dobar burbon iz Kentuckyja. - Pogledao je u Roberta s vragolastim sjajem u
očima. - Čak i ako ga moramo vući u čamcu iza sebe!
Robert se nasmijao i prihvatio drugu čašu.
Lučki uredi oko njih u Ulici Wapping High bili su tihi i prazni. To je bilo
idealno vrijeme za njihov sastanak.
Za promjenu, svi su zaposlenici poslijepodne provodili vani, uključujući
Johna Ledforda, čovjeka koji je nadgledao svakodnevne djelatnosti ureda. I koji,
činilo se, nije bio nimalo sretan što će se Robert pridružiti kompaniji.
Robert zbog toga nije bio previše zabrinut. Ledford će ga prihvatiti jednom
kad dokaže koliko vrijedi. Na isti način na koji će i Mariah, jednom kada odustane
od svađe s ocem, shvatiti da je partnerstvo s njim u najboljem interesu kompanije.
- Kralj želi nove dokove u blizini Towera - objasnio je Winslow prelazeći
odmah na razlog njihova sastanka. - Sa sadašnjim Parlamentom, što god kralj
George poželi, to i dobije. A ja želim biti siguran da je Winslow Shipping na
dobitku.
Robert je i sam čuo glasine o kraljevoj želji za luku na Temzi, ali pripisao je
to isključivo kraljevskom egoizmu. Ako bi se gradili novi dokovi, oni bi trebali
biti dalje nizvodno prema Millwallu. - Nema mjesta za dodatne dokove oko
Towera.
- Ima kod St. Katharine’sa - Winslow je znalački odgovorio.
Robert je stisnuo oči. Novi dokovi kod St. Katharine’sa? Nemoguće.
Kapacitet londonskog nasipa već je bio popunjen, a rive i pristaništa toliko
prometni da su brodovi često morali danima usidreni čekati nasred rijeke prije
negoli su uspjeli iskrcati teret. Uključujući i potez ispred St. Katharine’sa.
Robert je odmahnuo glavom. - Jedini način na koji dodatni dokovi mogu biti
izgrađeni u Londonu je ako sam Bog pomakne rijeku kako bi izdubio milje novih
nasipa tamo gdje ih nema.

56
 Knjige.Club Books
Winslow je zastao s čašom burbona podignutom na pola puta do usta. Lagan,
podmukao smiješak raširio mu se preko lica dok je sa zanimanjem promatrao
Roberta preko ruba čaše, a potom je otpio gutljaj.
- Dragi Bože - promrmljao je kada mu je glavom prošlo potpuno shvaćanje
onoga na što je Winslow insinuirao, od čega su ga proželi srsi uzbuđenja. Novi
dokovi... u gradu. Bog nije napravio dovoljno rijeke za to, ali kralj George bi
mogao, tako što će iskopati korito rijeke prema kopnu duž priobalnog pojasa i na
taj način stvoriti milje nove riječne obale. A milje nove riječne obale značile su i
nove rive i dokove. I ogroman novi profit za Winslow Shipping. Ako budu
dovoljno odvažni da prihvate tu priliku.
- To je trgovanje nekretninama stoljeća - Winslow ga je uvjeravao dajući glas
mislima koje su se vrtjele po Robertovoj glavi. Odšetao je do stola i zavalio se u
veliki kožnati stolac sa zadovoljnim smiješkom. - Kada mi se lord Whitby za
večerom žalio kako kralj želi da Parlament sakupi novac za gradnju novih
dokova pokraj Towera, znao sam točno što kralj George smjera. Jednako kao što
sam znao da će biti izgrađeni kod St. Katharine’sa.
Robert se nagnuo naprijed. Već je u glavi prevrtao kalkulacije i scenarije o
tome koji bi bio najbolji način da stvori financijsku polugu imovinom kompanije
koja bi oslobodila dovoljno kapitala za pothvat koji je Winslow predlagao.
Ulaganje od stotina tisuća funti.
Gubitak od stotina tisuća funti ako ne budu oprezni. Znao je da je kralj George
ponekad hirovit, da su kraljevski projekti ponekad bili obustavljeni i izmijenjeni
na polovici puta, sve dok uopće nisu nalikovali na originalni koncept. - Novo
riječno korito može biti izgrađeno bilo gdje - upozorio je.
- Mora biti izgrađeno kod St. Katharine’sa. - Winslow ga je uvjeravao
naslonivši se u stolac i odloživši čašu na svoj okrugli trbuh. - Samo sjeverna obala
može podnijeti takvu izgradnju, a ne može se graditi bliže zbog plime i mosta.
Sve dalje nizvodno predaleko je od grada i preblizu Greenwichu. Kralj će
također morati isplatiti zemljoposjednike za zemljišta koja će potopiti, pa ima li
boljeg mjesta za njegov novčanik od sirotinjske četvrti?!
Kada je to izrekao, Robert je shvatio na koji je način Henry Winslow preuzeo
očevu malu brodovlasničku kompaniju i izgradio je u najveće poduzetničko
carstvo u zemlji - razumijevanjem da se naoko nevažni detalji, poput žalbe baruna
Whitbyja, mogu pretvoriti u prilike za ogroman dobitak.
Ako je Robert imao ikakve sumnje da je posao s Winslowom najbolje za
njega, prilika koja se ne može mjeriti ni s jednom koju bi dobio u drugim
kompanijama, ovaj ih je sastanak odagnao. I samo je povećao njegovu odlučnost
da osigura partnerstvo. - Znači planirate pošto-poto kupiti što više zemljišnih
posjeda u St. Katharine’su. - Robert je zadivljeno rekao. Kao biseri rasuti po tlu...
- I onda ih prodati kruni za zaradu kada dokovi dođu na red.
- Planiram da vi kupite što je više moguće posjeda za nas, dok istovremeno
uočavate one na rubnim dijelovima koji bi bili dobri za lučka skladišta - Winslow
57
 Knjige.Club Books
ga je ispravio s gorljivim sjajem u očima. - Naposljetku, trebat ćemo mjesto za
spremiti svu robu što ćemo je iskrcati s flote brodova koju ćemo moći kupiti. -
Potom je izvukao list papira iz ladice i pružio ga Robertu. - I pritom zaraditi
bogatstvo.
Skrivajući uzavrelo uzbuđenje koja je pulsiralo kroz njega, pogledao je u
papir. Popis imena ulica u kojima je Winslow pretpostavljao da će biti izgrađeno
riječno korito. Dugačak popis.
- Želim da pronađeš vlasnike svakog zemljišta u tim ulicama i saznaš koliko
je potrebno da ih uvjerimo da prodaju - Winslow je naredio.
Namrštio se osjećajući kako mu je uzbuđenje oštro splasnulo. - Parlament
prvo mora odobriti dokove. - Sudeći prema dužini, popis je uključivao cijelo
područje St. Katharine’sa. Bacio ga je na stol. - Nikad neće pristati uništiti ovako
veliko područje.
Winslow je kratko kimnuo. - Tvoja je uloga da ih uvjeriš.
Srce mu je zastalo. U tom bolnom trenutku sva povezanost između njegovog
partnerstva i zemljišta u St. Katharine’su postala je kristalno jasna, a u ustima je
osjetio gorčinu. Osjećao se kao budala jer je mislio da Winslow cijeni njegove
poslovne sposobnosti. - Je li to jedini razlog zbog kojeg ste mi ponudili
partnerstvo, zbog mog utjecaja u Parlamentu?
- Nipošto. - Winslow se uspravio u stolcu, razborita pogleda usmjerena prema
Robertu s druge strane stola. - Posjeduješ bistar poslovni um i žar za radišnost.
Bit ćeš mi od koristi i nakon što dokovi budu izgrađeni. Ali dobro znaš kako posao
funkcionira, Carlisle. Da bi bio uspješan, čovjek mora iskoristiti sve alate koji su
mu na raspolaganju. Uključujući i veze.
- Mislite uključujući i pritisak na moje prijatelje i obitelj sve dok ne podrže
nove dokove - rekao je pazeći da mu izraz lica ne oda zgražanje.
Winslow se naslonio u stolcu ravnodušno odmahujući rukom.
- To se stalno događa. Troškovi kanala, uvozničke tarife, porezi... tako
funkcionira politika. Pitajte brata. Siguran sam da Trent tome svjedoči svaki dan.
- Odmahnuo je glavom.
- Postojeći londonski dokovi i luke ne mogu podnijeti količinu brodova koji
pristižu, a novi dokovi bit će sagrađeni. I to je to. Ako se time ne okoristimo, netko
drugi hoće. Zašto ne bi taj dobitak bio naš?
Robert se osjećao kao da ga sam vrag dovodi u iskušenje da trguje vlastitom
dušom. Primamljiv dogovor kojeg je silno želio prihvatiti. - Uništit ćemo četvrt i
istjerati tisuće siromaha iz njihovih domova.
- Osigurat ćemo nove poslove s dobrim plaćama. Mornari, lučki radnici i
njihove obitelji živjet će bolje nego što sada žive.
Nešto drugo mučilo je njegovu savjest. - Nije li Škola Gatewell smještena u
St. Katharine’su?

58
 Knjige.Club Books
Winslowove su oči zasjale i na tren, Robertu se činilo da vidi žaljenje na
njegovu licu. - Jest. Ali vođenje dobrotvorne ustanove nije uopće nešto što bi
prava dama poput Marije trebala raditi.
- Protrljao je sljepoočnice palcem i kažiprstom kao da pokušava ublažiti
glavobolju. No, Robert je zaključio, nije li mu Mariah i samome zadavala
glavobolje od trenutka kada ju je sreo? - Nije ni vođenje brodarske kompanije.
Robert je zavrtio burbon u svojoj čaši i nastupio diplomatski:
- Čini se da vaša kći drukčije razmišlja.
- Razmišljanja od kojih sam je trebao odvratiti prije mnogo godina. - Winslow
je teško izdahnuo. - Kad je bila mala, dovodio bih je sa sobom na posao. - Tračak
ponosa ispunio je njegov glas. - Volio sam je voditi do luke, dopuštati joj da gleda
radnike i brodove koji dolaze i odlaze. Lice bi joj se ozarilo kad bi vidjela
sve neobične, nove stvari koje se istovaruju. Jednom smo čak vidjeli devu. -
Nasmijao se sjetivši se. - Nikad neću zaboraviti kako je zurila u nju. Nije uopće
bila preplašena, oh ne, ne Mariah. Željela ju je jahati kao ponija. Robert se
nasmiješio s lakoćom je zamišljajući kao djevojčicu koja baš to želi učiniti. -
Supruga me upozorila da ne dopustim da se Mariah previše veže za kompaniju.
Ali ona je bila samo dijete i uživao sam jer je uz mene. Onodobno sam mislio:
kako joj može škoditi da vidi i tu stranu života? Da joj dopustim da iskusi svijet
koliko god može? - Glas mu se stišavao kako mu je lice postajalo mračnije. -
Ali onda je njezina majka umrla i sve se promijenilo.
Winslow je utihnuo i u jednom gutljaju popio ostatak burbona. Potom je ustao
iz stolca da ponovno napuni čašu.
- Nakon toga Mariah me slijedila posvuda: oko kuće, u uredu, dolje na rivi.
Mislim da se bojala da će, ako me ispusti iz vida, izgubiti i mene, pa sam joj
dopustio. Kada je napunila trinaest godina, znao sam da sam pogriješio. Bilo joj
je ugodnije s mornarima nego s društvenim damama, više ju je zanimalo učenje o
pomorskim rutama i aukcijskim kućama nego vođenje kućanstva.
Robert se odupirao porivu da kaže da je još uvijek takva.
- Obećao sam Beatrice na njezinoj smrtnoj postelji da ću naše dvije djevojke
odgojiti u dobre dame koje će biti dobrodošle u svaki salon u Engleskoj. I
podbacio sam. - Vratio se za stolac, ali je zastao kako bi kroz prozor promotrio
nekoliko snježnih pahulja koje su se srčano trudile padati.
- Stoga sam je prestao dovoditi u ured, zabranio joj da obilazi rivu i lučka
skladišta, ali to je ipak Mariah. - Napravio je očajnu grimasu. - Naravno da mi je
prkosila i svejedno dolazila.
- Naravno - promrmljao je Robert preko ruba čaše uzimajući gutljaj kako bi
sakrio smiješak. Njezina odlučnost bila je ono što se Robertu najviše sviđalo na
njoj, kada je nije koristila protiv njega.
- Nisam imao izbora nego je poslati u školu, nadajući se da će gospođa
Pettigrew moći od nje napraviti damu. Nadao sam se da će godine provedene

59
 Knjige.Club Books
daleko, u društvu mladih dama iz najuglednijih engleskih obitelji preusmjeriti
njezinu pažnju na to da postane prava gospođa, s izgledima za dobar brak. Da će
zaboraviti ovu glupost o vođenju kompanije.
Pa, to se svakako nije dogodilo. Koliko je Robert mogao primijetiti, njezina
želja da učini upravo to bila je jača nego ikad.
- Ali kad se vratila, bila je odlučna da uistinu sudjeluje u vođenju kompanije,
umjesto da samo nudi savjete kad bi se tijekom večere raspravljalo o poslu. - Još
je jednom u nevjerici odmahnuo glavom i Robert je suosjećao s njim. - Njezina
sestra Evelyn također je uvijek bila problematična i za nju se jednako tako brinem.
Ali Mariah, uvijek tako svojeglava! Odlučna da je ništa ne spriječi da dobije ono
što želi.
Robert je slegnuo ramenima. - Jabuka ne pada daleko od stabla.
Winslow se nasmijao. - Ako je tako, onda će se s vremenom urazumiti.
Razumjet će da dame niti vode brodarske kompanije niti provode dane s lupežima.
- Izvio je obrvu. - Oh, u početku će biti ljuta. Ali kako vrijeme prolazi, shvatit će
dobrobiti novih dokova za kompaniju, posebice kad vidi koliko će novaca moći
donirati. Ako bude htjela, moći će podupirati desetke dobrotvornih ustanova.
Osim toga - rekao je izvijajući usne u zadovoljan smiješak - ni jedan gospodin ne
želi suprugu koja provodi dane među uličarima. Zatvaranje te škole olakšat će ti
potragu za njezinim suprugom.
A time i dobivanje partnerstva.
Riječi su visjele u zraku tako jasno kao da ih je Winslow izrekao naglas, posve
očita implikacija. Koliko god željno htio Roberta uvesti u posao, pozicija je i
dalje bila upitna. I dalje potpuno uvjetovana bračnom ponudom za Mariju.
- Vojvotkinja je pristala biti joj pokroviteljica - Robert ga je obavijestio,
otklanjajući sve sumnje vezane za ishod sezone. - A ja ću odmah započeti sa
zemljišnim posjedima. - I samim time, s otklanjanjem svih sumnji da zaslužuje
biti Winslowov partner.
- Odlično.
- No znajte da će svaki utjecaj koji pokušam izvršiti na prijatelje i obitelj u
Parlamentu biti potpuno legalan. - Tu nema kompromisa. Takvo što u potpunosti
bi uništilo sve korake koje je poduzeo u dokazivanju da je vrijedan očeva ponosa.
- Onda ćemo to zadržati među sobom, sve dok ne bude nužno uključiti i ostale.
- Winslow je zurio u svoj burbon gledajući kako se kovitla u čaši. - Također,
Mariah ne treba znati za školu. Ne još. Zasad, neka misli da se projekt odnosi
samo na kupnju nekoliko skladišta i spremišta.
- Razumijem. - Zahtjev na koji nije teško pristati, uzimajući u obzir da cijeli
projekt još nije ništa više od glasina i nagađanja, s mogućnošću da propadne puno
prije negoli je uopće započeo. Nema potrebe da je prekomjerno uzrujavaju prije
nego što budu morali. Ako uopće budu morali.

60
 Knjige.Club Books
Winslow je odložio čašu i dignuo se iz stolca te zaključio njihov sastanak
uzevši kaput i šešir sa stalka za kapute. - Idem kući. Ledford će se do sumraka
vratiti da zaključa.
Robert ga je pratio prema izlazu. Kroz široki prozor vidio je da je snijeg počeo
jače padati, ali nedovoljno da se zadrži na londonskim ciglama i kamenju.
- To što sam ti ponudio partnerstvo bio je najbolji potez koji sam napravio u
dugo vremena - Winslow je priznao dok je kroz prozor davao vozaču znak da je
spreman za odlazak. Otvorio je vrata pa zastao pogledati Roberta. - Nemoj me
razočarati.
Robert se ukipio od naleta emocija koje su prostrujale njime. Razočarati...
nema šanse. Njegovi dani razočaravanja ikoga odavno su završili.
Kada se Winslowova kočija otputila, zatvorio je ulazna vrata i otišao do polica
uz krajnji zid na kojima su se držale zemljopisne i navigacijske karte. Brzo je
našao što je tražio - detaljnu kartu četvrti oko Towera. Zgrabio je popis ulica i
prionuo poslu u maloj pomoćnoj sobi gdje je postavio vlastiti ured. Nije da je
morao raditi ovdje. Radna soba u Park Placeu savršeno bi poslužila. Ali htio je
biti ovdje tako da ne bi bilo zabune oko njegovih namjera da igra aktivnu ulogu u
kompaniji.
Prošao je cijeli popis označavajući svaku ulicu olovkom na karti. Ali misli su
mu neprestano lutale... ka školi, Mariji, tisućama obitelji koje će biti preseljene
zbog novih dokova, Mariji... uvijek k Mariji.
Nakon sat vremena, ne mogavši se koncentrirati, Robert se odgurnuo od stola
i ustao, protrljao zatiljak i počeo ubrzano koračati frustrirajuće malenom sobom.
Nije ju mogao izbaciti iz glave. Nije imao ni trenutak mira otkad je jučer
poslijepodne pristigla na čaj, obučena u pastelne boje i čipku kao da je samo jedna
obična debitantica. Ali ništa u vezi s njom nije bilo obično. Znao je da joj ne smije
dopustiti da mu se uvuče pod kožu, ali svaka njezina izazovna opaska, svaki
treptaj tih dugih trepavica i njezine uvijene crvene usne izazivali su u njemu
nelagodu.
Napravio je grimasu od pomisli da je ljubi. Očigledno, izazivala je u njemu
još nešto. Bila je ludost tako otrčati za njom, opijati se njezinim usnama sve dok
se nije opustila uz njega i učinila da se jednako potpuno želi opiti cijelim njezinim
tijelom. U sebi je imala vatru koja ga je privlačila kao ni jedna žena do sada.
Samopouzdanje koje je isijavalo iz nje. Žestoku hrabrost da se bori za ono što želi.
Ta je žena bila čista odlučnost i izazov.
I kada se doslovno bacila u njegovo naručje, a onda se usudila poljubiti ga -
dragi Bože.
Drhtavim prstima prošao je kroz kosu. Ostavila ga je da bijesan korača ostatak
dana, s frustracijom koju čak ni noć u Boodleu nije mogla olakšati. Kada je
napokon otišao kući i zavukao se u krevet, ta je prokleta žena imala drskosti doći
mu i u snovima, pružajući mu poljupce od kojih zastaje dah. I još više.

61
 Knjige.Club Books
Dragi Bože, zaista.
Na ulici se začuo zveket. Dignuo je pogled. I smrznuo se. Mi o vuku...
Kroz prozor je imao jasan pogled na Mariju koja je bila smještena visoko na
kočiji što se zaustavila na ulici. Visoki, mršavi gospodin pokraj nje davao je
naredbe konjušaru koji je potrčao naprijed držati zapregu. Potom ju je uzeo za
ruku i pomogao joj da elegantno siđe.
Robert je stisnuo oči. Tko je bio taj kicoš? Neki udvarač. I to ozbiljan, sudeći
prema prisnom načinu na koji je stavio ruku na njezina križa kad se nagnuo i rekao
nešto što ju je nasmijalo.
Tko je on bio? I zašto mu prije nije rekla ništa o tom čovjeku?
Vrata su se otvorila i Mariah je uklizala unutra, njezin nježan smijeh
okruživao ju je poput oblaka. Pustila je kicoševu ruku i otresla rukavice, potom
otkopčala zlatnu kariku svog kaputa obrubljenog zečjim krznom kako bi ga
skinula. Sve vrijeme nosila je veseo smiješak koji joj je obasjavao lice, obraza
rumenih od zimskog zraka.
- Oče? - zazvala je, provirujući u očev ured.
Robert je krenuo kako bi se ramenom naslonio na dovratak. - Upravo ste se
mimoišli - zazvao ju je opušteno prekriženih ruku.
Okrenula se. Osmijeh joj je nestao. - Vi - prošaptala je, previše iznenađena da
pronađe svoj glas.
- Ja. - Nacerio se i pogledao iza nje u mršava kicoša s visokim šeširom od
dabrove dlake. Loš modni odabir koji ga je činio još višim i nezgrapnijim nego
što je bio.
Potom se muškarac nasmijao i nelagodno pogledao jedno pa drugo, osjećajući
napetost između njih. - Mariah? - tiho je upitao.
Teškim uzdahom, nevoljko ih je upoznala. - Whitby, lord Robert Carlisle.
Carlisle - nebesa, kako žena može učiniti da njegovo ime zvuči kao uvreda! - Ovo
je Hugh Whitby, sin baruna Whitbyja.
- Robert Carlisle! - Whitby je uzviknuo. - Drago mi je što vas ponovno vidim.
Susreli su se ranije? Robert je pogledao muškarca. Kako sam mogao
zaboraviti ovakvog gizdavca?
- Bio sam na banketu u Park Placeu prošlog ljeta sa svojom braćom. - Whitby
se nasmijao široko i veselo, toliko da su se jabučice na njegovim obrazima
zacrvenjele. - Dovraga, Carlisle! Svakako znate kako prirediti dobru zabavu.
Znači tako je mala namiguša znala za slona. Imala je izvor informacija. - I
meni je drago što vas vidim, Whitby. - Pogled mu je odlutao na Mariju. Izgledala
je svježe i prekrasno, s pahuljama snijega koje se delikatno tope na njezinim
trepavicama i iznenađujuće nježno u baršunastom kaputu sa zečjim krznom i
šeširom.
- I vas, gospođice Winslow.

62
 Knjige.Club Books
- Navratila sam da porazgovaram s ocem - obrambeno je rekla. - I na moje
iznenađenje, pronašla vas. - Podignula je obrvu.
- A zašto ste vi točno ovdje, Carlisle?
Oklijevao je ne znajući koliko joj otkriti. Ali sigurno će uskoro i sama saznati
da je on već radio s njezinim ocem, ako ne i pravu prirodu posla. - Istražujem
jedan projekt za kompaniju.
Ukipila se. Samo na trenutak, ali u tom trenutku neopreznosti vidio je da je
bol bljesnula u njezinim očima, prije negoli je tiho rekla: - Znači tako.
Neobično, ali nije osjećao zadovoljstvo što je stekao nadmoć nad njom.
Naposljetku, i on je ovdje bio samo zbog svog oca.
- Kakav projekt? - upitala je. Morao joj je odati priznanje što je uspjela prikriti
ljutnju u glasu.
- Nekretnine - jednostavno je odgovorio, ne želeći odati više.
- Naravno. Skladišta i spremišta. - Zelene su joj oči sjale s razumijevanjem. -
Otac i ja raspravljamo o tome već dvije godine. Ali to su bile samo špekulacije.
- I dalje su - priznao je podsjećajući se koliko su dokovi zapravo daleko od
izgradnje. - Ali istražujem mogućnosti.
- Znači tako - ponovila je strogo.
O, bilo je ljubomore u njoj, iako namiguša to nikad ne bi priznala. Ali može
li to iskoristiti kako bi uspostavio primirje između njih? Obećao je Winslowu da
će krajnji cilj projekta držati u tajnosti, ali nije bilo razloga da se skrivaju njegovi
počeci. Svakako ne kad bi mu namiguša mogla pružiti koristan uvid.
Opušteno je ponudio: - Možda biste voljeli baciti pogled i dati svoje
mišljenje?
Zaprepašteno je zašutjela, a usne su joj se diskretno razdvojile dok je gledala
u njega.
Odmaknuo se unatrag kako bi je pozvao u svoj ured. Bacivši čeznutljiv pogled
u sobu, oklijevala je. Gotovo da je mogao vidjeti misli koje joj prolaze glavom
dok je pokušavala dokučiti može li mu vjerovati.
Ali iskušenje je bilo preveliko. Okrenula se Whitbyju i nježno položila dlan
na njegovu ruku. - Možeš li me pričekati? Samo ću trenutak.
- Naravno. - Whitby je slegnuo ramenima kao da je naviknut na njezine
hirove. Izgleda da je mekušac bio dobro istreniran.
Oholo je podignula bradu kao da ga je željela podsjetiti da je on uljez u
uredima njezine obitelji, prošla je uz njega i ušla u sobu koja se odjednom činila
stotinu puta manja kada su oboje bili u njoj. Istog je časa postao svjestan svakog
centimetra njezina tijela, od tamnih kovrči koje su uokvirivale njezino ovalno lice
sve do čizmica koje su virile ispod ruba njezina bež kaputa, koji je prianjao uz
njezino tijelo poput rukavice odajući obline ispod njega.

63
 Knjige.Club Books
Skinula je rukavice i odložila ih na rub stola uz muf i šešir kako bi oslobodila
ruke dok je posezala za papirima na kojima je radio. Stranice s naškrabanim
bilješkama samome sebi o tome što je znao o četvrti, najvažnijim zgradama,
načinima na koje će izviđati zemljišta u narednim danima... Njezine zelene mačje
oči pogledom su prelazile preko njegovih bilježaka.
Došao je pokraj nje i pravio se da čita preko njezina ramena, oprezan da održi
pristojnu udaljenost, a opet bude dovoljno blizu da udahne slatkasti miris naranče
i cimeta koji ju je obavijao.
- Jeste li uistinu proveli dan u školi - započeo je glasom dovoljno tihim da ga
Whitby ne može čuti - ili je to samo priča koju pričate kad želite provesti dan
vozeći se s onim tamo princem Georgeom?
Hladno je stisnula oči. - Provela sam cijeli dan radeći na računima škole.
Točnije, od doručka. - Vratila je pozornost na papire i listala ih. - Whitby je -
naglasila je - bio u posjetu školi i bio je dovoljno ljubazan da me dovede kući u
svojoj kočiji.
- Istoj onoj kočiji kojom ste jurili niz Ulicu St. James? - promrmljao je
posežući preko njezina ramena da joj skrene pažnju na niz okvirnih procjena koje
je izračunao na dnu jedne od stranica.
- Posudio ju je Evie i meni. - Nježno se nasmijala. - Whitby je prilično
velikodušan.
U prsima ga je neobjašnjivo stisnulo od tog nenadanog komentara koji je
ukazivao na intimnost misli između njih, ako ne i tijela. I to mu je smetalo.
Neizmjerno.
- Zapravo, toliko velikodušan da me je potaknuo da razgovaram s ocem o
mogućnosti da on kupi neželjenu robu iz skladišta i donira je školi.
Naravno da jest. Gizdavac zasigurno zna kako steći njezinu naklonost. -
Udvara li vam se?
Iznenađenost je bljesnula na njezinu licu na to izravno pitanje.
- Whitby? - Potom se lagani smiješak ukazao na njezinim usnama. - On je
drag prijatelj koji mi pomaže u školi. To je sve. Žao mi je što vas moram
razočarati, Carlisle, ali nećete me uspjeti udati baš tako brzo.
Usne su mu se izvile od njezine borbenosti. Počeo je itekako cijeniti njezinu
vatrenost. - Bojim se da nećete moći raspravljati o skladištima ovog
poslijepodneva. Vaš je otac već otišao kući.
- A kad mačka ode... - izazivala je, a potom posegnula umočiti pero u tintu i
ispravila njegov posljednji izračun. Iako, zabavljeno je primijetio, nije ispravila
njegove brojeve, već je pisala preko njih. - Štakori svijet vode.
- Ne svijet - ispravio ju je tiho mumljajući, klizeći dlanom niz njezinu ruku
kako bi joj uzeo pero prije negoli uspije napraviti još napomena - samo najveću
brodovlasničku kompaniju u Engleskoj.

64
 Knjige.Club Books
Odmaknula je ruku, a obrazi su joj se crvenjeli dok je kipjela.
- Ti arogantni...
- Moje isprike - hitro ju je prekinuo zaustavljajući je prije nego što se potpuno
uzruja, a princ George pritrči joj u pomoć. Kao da je ova lavica trebala mladunče
poput njega da je brani. - Nisam vas htio uvrijediti. - Pa, barem djelomično. -
Hoćemo li proglasiti lučke urede neutralnim teritorijem? - Kada se nije odmah
složila, dodao je: - Naposljetku, trebamo barem jedno mjesto na kojem ne
skačemo jedan drugome za vrat.
Nevoljko se s time složila: - Pretpostavljam da ste u pravu... Ali svugdje
drugdje i dalje ću se prepirati s vama.
- Oh, u to uopće ne sumnjam. - Od pomisli na mogućnost budućih bitki prošli
su ga srsi napetog iščekivanja.
Blag smiješak poigrao se na njezinim usnama. - Onda, primirje?
- Primirje - složio se.
Nesigurno ga gledajući, kao da mu nije ni toliko vjerovala, pokazala mu je na
papire. - Opsežan projekt. Sigurna sam da će iskušati vaše vještine.
Puštajući da taj pokušaj zadirkivanja prođe bez opovrgavanja, odložio je
bilješke u stranu i otkrio joj kartu koju je počeo obilježavati. Uvijek je lakše
privući muhe medom nego octom. Ili u ovom slučaju, pčelu s oštrim žalcem. -
Zato trebam vašu pomoć. - Zasukao je rukave košulje, a sako je bio skinuo prije
nekoliko sati. U lučkim uredima nije bilo potrebe za formalnostima i Mariah ne
bi od njega očekivala da ga ponovno odjene. - Zadužio me da pronađem vlasnike
zemljišta i pripremim procjene o cijeni kupovine.
Kimnula je dok su joj oči prelazile kartom. Sretan smiješak ukazao se na
njezinim usnama, kao kod ponosne majke. - Kompanija je sigurno na pragu
proširenja.
Nemaš pojma. Zapekla ga je krivnja što joj ne može otkriti Winslowove
planove. Ali jedno je bilo reći joj da je krenuo na misiju izviđanja područja, a
potpuno drukčije bilo bi otkriti joj prave motive. Kasnije. Winslow će joj sve
kasnije obznaniti kad projekt i njegova dobit budu osigurani. I sudeći prema
načinu na koji se nasmijala zbog mogućnosti širenja, srce će joj biti na mjestu, baš
kao što je Winslow rekao. Uz kompaniju.
- Vaš otac cilja na St. Katharine’s - rekao joj je. - Znam da ste upoznati s tim
područjem i mislio sam da biste mi mogli pružiti uvid.
- Poznajem to susjedstvo - potvrdila je zadovoljnim smiješkom. Kucnula je
prstom po karti. - Ondje su bolnica i crkva, pivnica, škola - promrmljala je sjajnih
očiju. - Znate, moja majka ondje je rođena i odrasla.
- Nisam znao - tiho je rekao, pogleda prikovana na njezin profinjen lik. Mora
da mu se sudbina smije kad mu je učinila protivnika ovako privlačnim.

65
 Knjige.Club Books
Kimnula je. - Njezin je otac bio pomorski kapetan koji je plovio za mog djeda.
Tako su se ona i otac upoznali. Majka je rekla da je to bila ljubav na prvi pogled
iako je otac tada imao dvadeset godina, a ona samo trinaest. Ali pet godina
kasnije, bili su vjenčani, upravo ondje u crkvi sv. Katarine pokraj Towera.
Gledao je kako joj emocije prelaze licem, očaran svakom od njih. Gotovo da
mu nije otkrila ništa o sebi sve do danas, kao da svom neprijatelju nije željela
otkrivati svoje slabosti. Ali sad ga je njezina otvorenost opako iznenadila. Bila je
to potpuno nova strana Odmetnice za koju nikad ne bi rekao da postoji.
- Kompanija vam je važna zbog vaših roditelja - zamišljeno je rekao.
S ljubavi je vukla prst preko poznatih ulica na karti. - Da, jest. A i škola je.
- Važnija nego Winslow Shipping? - oprezno je upitao i zadržao dah čekajući
odgovor.
Smiješak se nazirao na njezinim usnama. - To je kao da pitate majku koje joj
je dijete draže.
Pretpostavljao je da je tako, ali odgovor je bio važan. Pažljivo je promatrajući,
pitao je hipotetski, najviše koliko je mogao: - Što biste učinili da morate preseliti
školu?
Zaustavila je prst na karti i pogledala upitno u njega. - Zašto bih to morala
učiniti?
Slegnuo je ramenima da sakrije važnost svog pitanja i maleni ubod žaljenja u
želucu što joj taji istinu. - Jer se London mijenja i St. Katharine’s ne može vječno
ostati kakav jest.
- Pokraj škole je srednjovjekovna crkva. - Uputila mu je znalački osmijeh koji
ga je zagrijao iznutra, ali nije učinio ništa da ublaži njegovu krivnju. - U St.
Katharine’su nema brzih promjena.
Blago se nasmijao. Možda je bila u pravu. Mogle bi proći godine prije negoli
dokovi budu izgrađeni. Do tada će ona vjerojatno biti udana i imati vlastitu djecu,
bit će presretna znajući da kompanija napreduje i zarađuje, osiguravajući
budućnost njezinim sinovima i kćerima.
Brinuo se o poplavama u budućnosti, a još nije počelo ni kišiti.
Naslonio se leđima na stol promatrajući je kako proučava kartu. Njezino se
lijepo malo čelo namreškalo i uvidio je kakva je zasigurno bila kao učenica,
usredotočena na svoje knjige.
- Je li to stvarno istina - tiho je upitao - sve ono znanje za koje ste mojoj majci
tvrdili da posjedujete?
- Istina je - odgovorila je pomno promatrajući kartu.
- Tečnost u španjolskom i francuskom jeziku?
- Ratovi su završavali i znala sam da će otac htjeti obnoviti izgubljenu
trgovinu s Francuskom i možda se proširiti dalje u obje Amerike.

66
 Knjige.Club Books
U njemu je zaiskrila zabavljena zadivljenost. Samo bi Mariah tečno naučila
dva jezika kako bi povećala poslovne mogućnosti. - A ostalo?
- Knjigovodstvo zato što se nikad ne bi u potpunosti trebalo vjerovati
računovođama, pravo i politika zbog ugovora i pregovora, filozofija i prirodne
znanosti kako bih proučavala ljudsku prirodu i svijet... - Uputila mu je posramljen
pogled. - Iako, moram priznati da moje znanje o pomorskom ratovanju potječe od
prisluškivanja mornara.
- Naravno - promrmljao je, suzdržavajući smiješak.
Sklopila je ruke na prsima i sumnjičavo podignula glavu. Kovrča kose boje
ebanovine oslobodila se iz ukosnice i njihala uz bočnu stranu njezina vrata, žudio
je da je dotakne iako je znao da bi to vrlo vjerojatno moglo završiti pljuskom.
- Zašto mi se čini da zapravo niste zainteresirani za slušanje o mojim školskim
danima, Carlisle?
- Ali jesam. - Upoznaj neprijatelja. I u tom je trenutku poželio saznati sve o
njoj.
- Onda biste trebali znati da sam sve to učila kako bih bila korisnija za
kompaniju - ustanovila je s tihom žestinom, očiju obasjanih vatrom i odlučnošću.
- Sanjala sam da radim uz oca još otkako sam bila djevojčica. To je sve što sam
ikad željela i neću se odreći tog sna.
Onda su oboje u nevolji jer, iako je sad razumio zašto joj kompanija toliko
mnogo znači, Robert se također nije imao namjeru predati.
- Mora da vam je bilo teško - rekao je suosjećajno vraćajući nju u središte
razgovora umjesto da opet izazove sukob između njih. Kada mu se nije
suprotstavljala, bila je prilično ugodno društvo. - Izgubiti majku u tako osjetljivim
godinama.
- Majka je bila predivna žena - nastavila je posežući za mufom kako bi
zaokupila besposlene prste povlačenjem krzna. - Ne mogu zamisliti koliko bi moj
život bio drukčiji da majku nije uhvatila ta groznica. - Glas joj je puknuo, ukipila
se, a prsti su joj se smirili. Tada je duboko udahnula i tiho priznala: - Evelyn je
bilo teže. Ona je bila mlađa i isprva nije mogla razumjeti što se događa, zašto je
majka otišla.
Oči su joj svjetlucale od neisplakanih suza, a Robertovo se srce sažalilo nad
njom. Iz prve je ruke svjedočio tuzi koju je njegova sestra osjećala kada je njihov
otac preminuo. Bio bi učinio sve da joj donese utjehu kao što je znao da bi i Mariah
isto učinila za Evelyn. Barem su se u tome složili.
- Zabrinuta sam za nju - priznala je šapatom. - Ovih se dana čini tako...
izgubljenom. - S nadom je pogledala prema njemu, iznenada pomislivši nešto. -
Bi li vaša majka zamjerila ako se Evie također okoristi mojom sezonom?
Razonoda bi joj mogla dobro doći. Možda bi mogla dolaziti na domjenke i
događaje na koje sam ja prisiljena ići?

67
 Knjige.Club Books
Prisiljena ići. Suzdržavao se da se ne nasmije na njezin prkos. Čak i usred
brige za sestru, njezine su kandže bile vani.
- Dvije mlade dame o kojima će se brinuti? - zadirkivao ju je. - Moja bi majka
to obožavala.
- Dobro, Evie treba vodstvo i...
Okrenula se prema njemu, zaustavivši se usred rečenice i zadržavši dah kada
je shvatila koliko joj je blizu. Njezine zelene oči pale su na njegove usne i zvučno
je progutala kao da se prisjetila njegovog okusa i žudjela ga ponovo kušati. Kao
što je i on žudio, dragi Bože.
- Govorili ste? - podsjetio ju je kada je nastavila gledati u njega kao da
pokušava dokučiti njega i njegov jučerašnji zagrljaj.
Potom joj je pogled odlutao preko njegova ramena na hodnik ureda
provjeravajući gizdavca koji je ondje stajao i provjeravajući imaju li dovoljno
privatnosti.
- Recite mi, Carlisle... zašto toliko želite ovo partnerstvo? - prošaptala je
gledajući ga intenzivno. - Zašto bi to bilo bitno nekome poput vas?
- Nekome poput mene? - U njemu je zatitrala natruha uvrijeđenosti.
- Vojvodin brat, bogat, obrazovan, profinjen, kada to želi biti - brzo je dodala,
što je kod njega, protiv njegove volje, izazvalo naheren smiješak. - Zašto biste vi
htjeli raditi s brodarskom kompanijom?
- Zašto ne? - izbjegavao je odgovor blago sliježući ramenima. Posljednja stvar
koju bi napravio bila bi otkriti svoju potrebu da se dokaže. Počeli su si međusobno
vjerovati, iako sa zadrškom, ali to joj nikad ne bi otkrio.
Stisnuo je oči. Bila je suviše bistra da bi povjerovala u laži. Zaustila je...
- Mariah? - Whitby je promolio glavu u uredski kabinet. - Hoćeš li se još dugo
zadržati? Zaista bismo trebali krenuti za Mayfair.
- Samo trenutak - povikala je preko Robertova ramena, ne skidajući pogled s
njegovog.
- U redu - Whitby je pristao, a Robert je gotovo zakolutao očima na
beskičmenjaštvo tog čovjeka. Što zaboga vidi u tom mekušcu? - Ali uskoro se
moram naći s braćom u Boodleu.
Ignorirajući Whitbyja, prošaptala je toliko tiho da ju je jedva mogao čuti: -
Nemoguće da vam ovo partnerstvo toliko znači.
- Više nego što mislite - odgovorio je s jednakom žestinom u glasu, a njegov
pogled još su jednom privukle njezine zavodljive usne. Samo da malo spusti glavu
i njegove usne bile bi na njezinima, ponovno kušajući tu paprenastu slatkoću koju
je počeo žudjeti...
- Mariah? - Whitby je ponovno zazvao, a Robert je stisnuo zube. Zaboravi
opsadno ratovanje. Čini se da je Whitbyjevo oružje bilo dodijavati do smrti.

68
 Knjige.Club Books
- Trebali biste poći - tiho ju je upozorio, potom se odgurnuo od stola
završavajući njihov razgovor prije negoli ga uspije uhvatiti u klopku ostalih tema
o kojima nije imao namjeru raspraviti.
- Whitby! - zazvao je puno veselije nego što se zaista osjećao. - Bilo mi je
drago ponovno vas vidjeti.
- Također, Carlisle. - Široki osmijeh rascvao se njegovim rumenim licem. -
Recite, trebali bismo se ponekad sastati u Boodleu...
- Želim vam sigurnu vožnju do Mayfaira - prekinuo ga je ne mogavši zamisliti
gori izlazak od noći u kojoj obilazi klubove tegleći za sobom Marijina kicoša. -
Gospođice Winslow. - Naklonio je glavu i zanemario razdraženost koja je još
jednom prošla njezinim licem kad je promrmljao: - Na vašem bih se mjestu klonio
uzdi kočije.
Tiho je ozlojeđeno frknula, pokrila se kapuljačom kaputa i izjurila iz
prostorije. - Nismo završili s ovom raspravom - upozorila ga je dok je navlačila
rukavice.
O da, završili su. Ipak, pružio joj je maslinovu grančicu: - Cijenio bih svaki
podatak koji biste mi ubuduće mogli pružiti o St. Katharine’su.
Zastala je došavši do vrata i ošinula ga ljutitim pogledom preko ramena dok
je stajao na sredini ureda, u širokom stavu i jedne ruke stisnute u šaku na križima.
Ali bolje bi joj bilo da se navikne viđati ga ovdje jer je odlučan ovaj posao
napraviti svojim životnim djelom i nitko ga neće zaustaviti. Čak ni vražja žena sa
smaragdnim očima i kosom boje ebanovine, usnama koje bi zavele i sveca i
jednako vatrenim stavom. Čak ni ranjiva žena koja se skriva ispod, a koju je vidio
na jedan kratak, ali upečatljiv trenutak.
- Nemojte se previše raskomotiti ovdje, Carlisle - upozorila je dok ju je
Whitby pratio van. - Ova sezona još je daleko od završetka.
Vrata su se zatvorila za njom.
Robert je oštro uzdahnuo i tiho opsovao.
Kroz prozor ureda gledao je kako joj Whitby pomaže da se smjesti, a potom
sjeda pokraj nje. Kad je kočijaš pohitao prema stražnjem izlazu, kicoš se nagnuo
da joj šapne nešto u uho zbog čega je zavrijedio njezino veselje i vedar osmijeh.
Njegova je ruka počivala na njezinoj suviše blisko. Robert je osjetio taj dodir
odakle ga je opazio, njegovu toplinu koja je tako osjetno prošla kroz njega kao da
je on dodiruje, a ne onaj mekušac pored nje.
Stisnuo je oči gledajući ih kako se udaljavaju. Što je žena kao Mariah vidjela
u štencu kao što je Whitby? Zaboga, nikako nije mogao dokučiti.
Ali savršeno je dobro razumio što je Whitby vidio u njoj. Magnetična
privlačnost koju je budila kod muškaraca bila je neporeciva. Iz prve je ruke znao
da ih je izazivala svojom oštroumnošću, držeći ih uvijek u neizvjesnosti i
ostavljajući ih da čeznu za još. Koliko ga je tjerala da žudi za tim da je polegne,
skine sve slojeve s nje, čuje njezine uzdisaje...
69
 Knjige.Club Books
Kriste. Mariah je posljednja žena o kojoj bi sada trebao misliti kao o... pa, o
ženi.
Predugo je bio bez fizičkog užitka žene, to je sve. Zbog dugih sati koje je
proveo pripremajući poslovne pothvate, nije bio sa ženom još otkako se vratio s
Quintonova vjenčanja u Cumbriji prije gotovo četiri mjeseca. To je bilo jedino što
ga je mučilo. Ništa više.
Jer alternativa - da zaista žudi za Odmetnicom - bila je nezamisliva.

***

Idućeg poslijepodneva, Mariah je stajala ispred velikog ogledala u privatnom

salonu Madame Bernaise, odjevena samo u čarape, korzet i podsuknju. Oko nje,
mala vojska francuskih pomoćnica žurno je uzimala njezine mjere, pokazivala joj
bale najfinije svile i muslina za odobravanje i brinula se da joj se čaj ne ohladi.
Sjedeći na sofi i mirno ispijajući čaj, Elizabeth Carlisle činila se kao kod kuće
usred te strke. Imala je popis svih haljina i modnih dodataka koje će Mariah trebati
za početak sezone, s preciziranom bojom i materijalom baš svega. Sve do vrpci
na sandalama. Pomoćnicama je izdavala naredbe čvrsto i beskompromisno, kao i
sama Madame Bernaise.
U međuvremenu, Madame je postavljala tkaninu za tkaninom preko Marijina
ramena kako bi Elizabeth mogla vidjeti kako se svaka od njih slaže s Marijinom
puti. One koje su bile ocijenjene kao prihvatljive, pomoćnice su odnijele kroz
stražnja vrata, gdje je švelja od njih odmah počela kreirati haljine. One koje su
bile odbačene, Madame je nezadovoljnim mahanjem ruke poslala da se odnesu
gdje ih više nikada neće vidjeti.
- Imam savršen materijal za njezinu balsku haljinu! - Madame je rekla
ushićeno. Zapucketala je prstima i na francuskom se obratila jednoj od
prodavačica, prijeteći da bi joj bilo bolje da se sakrije ako ne donese balu
bakrenog satena.
Mariah je suspregnula osmijeh. Madame nije znala da je razumjela svaku
njezinu riječ. Kada se pomoćnica požalila da nema pojma na koju je tkaninu
Madame mislila, Madame ju je nazvala bezvrijednom kravom koju je mogla
ostaviti u Marseilleu.
- Donijet ću je sama! - Madame je objavila vojvotkinji, kao da je materijal
suviše poseban da bi ga povjerila pomoćnici. Proletjela je sobom stavom carice
koja je odijevala najuglednije dame francuskog dvora umjesto osobe koja je
stvarno bila - prognana švelja koja je imala sreće što je uspjela živa pobjeći iz
Francuske.
Elizabeth je odložila šalicu čaja i ustala. Toplo se smijući dok je prilazila
Mariji, posegnula je za čipkom krem boje, minuciozno ukrašenom sićušnim
biserima i svilenim vrpcama.

70
 Knjige.Club Books
- Zabavljaš li se? - upitala je dok je stavljala čipku preko Marijina ramena,
oka za modu i kvalitetu koje se moglo mjeriti s onim Madame Bernaise.
Blistala je. - Da.
I uistinu se zabavljala. Njezina dosadašnja isprobavanja haljina bila su
užurbani događaji prepuni uboda iglama i upozoravanja krojačice da je previsoka
za modu, da je njezina kosa pretamna da bi se slagala s i jednom tkaninom koju
ona ima, da je njezin ukus prejednostavan. Danas nije bilo toga i Mariah je
vjerovala da kad bi rekla Madame kako za debitantski bal želi odjenuti jutenu
vreću, Francuskinja bi užurbano dala sve od sebe da joj preporuči odgovarajući
ogrtač načinjen od vreće brašna.
Ali većinom je uživala zahvaljujući Elizabeth. Ona je obožavala svoju ulogu
vojvotkinje, a njezine bi oči zasjale kad god bi spomenula događaje nadolazeće
sezone. Također je jako voljela svoju obitelj, blistajući od ponosa kad god je
pričala o njima. Istim je ponosnim pogledom sada gledala i u Mariju.
Usred strke priprema za njezinu sezonu, Elizabeth je učinila da se osjeća
posebnom, predivnom i neobično uzbuđenom zbog toga, onako kako bi sigurno
učinila i njezina majka da je živa.
Čvor emocija stegnuo ju je u grlu. Je li Carlisle shvaćao koliko je sretan što
ima nju za majku?
Elizabeth se nasmiješila. - Odlično. Naposljetku, to je bit sezone. Da se
zabaviš.
Dok je vojvotkinja omatala materijal preko njezine kose, poput svadbenog
vela, Mariah je znakovito promrmljala: - Znači, ne da me udate?
Shvaćajući što je radila s čipkom, Elizabeth ju je brzo spustila, posramljena.
- Pa, da, pretpostavljam da je i to također. - Potom je zastala, uvijajući obrvu dok
je pobliže gledala Mariju. - Robert je rekao da želiš udvarače, ali ti nikad nisi
iznijela iste želje. Ti se želiš udati, zar ne?
Mariah je nelagodno odvratila pogled. - Pretpostavljam. - Bila je to tek sitna
obmana, ali svejedno se nije mogla natjerati da pogleda Elizabeth dok ju je
izgovarala. Zato što jest željela supruga, obitelj i vlastiti dom. - Ali samo za onoga
pravog.
Onog kojem neće smetati što je dijeli s brodarskom kompanijom. Elizabeth je
kimnula, kao da se to podrazumijeva. - Naravno, draga.
- Ne, mislila sam... - Obrazi su joj se zarumenjeli dok je priznavala: - Želim
pravu ljubav. - Riječi su nevoljko izašle. Do ove sezone Evelyn je bila jedina kojoj
je otkrivala tajne svoga srca, a sada se počela povjeravati Elizabeth, ne usuđujući
se Evie reći ni riječi o tome što je zaista mislila o ideji braka. Oh, nikad ne bi
izašla na kraj sa svojom suviše romantičnom sestrom. - Je li to budalasto?
- Nipošto. - Elizabeth joj je uputila melankoličan osmijeh prepun blagosti. -
Moj je brak bio prava ljubav.

71
 Knjige.Club Books
To je Mariji dalo nadu. Njezini roditelji vjenčali su se zbog ljubavi, ali majka
je umrla tako mlada, a otac je uvijek radio, pa se jedva i sjećala da ih je viđala
zajedno. Bila je premlada da priča s majkom o takvim stvarima. Ali Elizabeth je
instinktivno razumjela njezinu potrebu da uči o braku i ljubavi, a Mariah je
cijenila te trenutke dijeljenja ženske intime više nego što je mogla izraziti.
- Vojvoda vas je volio?
- Veoma, ali nije bio vojvoda kad smo se vjenčali. Richard tada nije bio čak
ni barun. - Oči su joj se smekšale dok je gledala u daljinu. - Bio je časnik u vojsci
i bila sam tako ponosna što ga imam za supruga. Onda su ga poslali u rat i vratio
se kao junak.
- Osmjehnula se. - Kralj George učinio ga je barunom. Tad smo već imali
Sebastiana. Robert je stigao idućeg proljeća, a Quinton godinu dana nakon toga.
Nekoliko godina poslije posvojili smo Josephine.
Posvojili? Nije ni čudno da se Robert neobično ponašao vezano za siročad
kojoj je pomagala u školi. Marijina rastuća ljubav prema vojvotkinji postala je još
snažnija nakon ovog otkrića.
- Bili smo tako sretni. - Unatoč njezinu osmijehu, glas joj je drhtao od tuge. -
Ricbarda nema već gotovo dvije godine, a meni svakim danom nedostaje sve više.
- Žao mi je - Mariah je prošaptala, a suze za vojvotkinju zapekle su joj oči.
Znala je kako tuga jenjava, ali nikad ne nestaje. Usprkos svim njihovim svađama,
to je bila jedna stvar koja je njoj i Carlisleu bila zajednička.
Elizabethino se lice raznježilo na suze koje je lako mogla uočiti u Marijinim
očima. S majčinskom privrženošću i ljubavlju odmaknula je pramen kose s
njezina lica. - Pristala sam ti pomoći sa sezonom jer sam znala kako bi bilo teško...
meni što nemam Richarda uz sebe, a tebi što nemaš majku da s njom dijeliš
ove posebne trenutke. - Potom se nasmiješila, s takvom ljubavlju i nježnošću da
je Mariah ostala bez daha. - Ali, Mariah, ja također uživam provoditi vrijeme s
tobom. - Oči su joj zasjale. - Veoma.
- I ja, također - prošaptala je, ne mogavši pronaći svoj glas.
U samo nekoliko dana Elizabeth Carlisle pronašla je put do Marijina srca.
Napokon je imala nekoga s kime može razgovarati o haljinama i plesovima,
cvijeću i modi, ljubavi i tuzi... svim onim stvarima koje bi majke i kćeri trebale
dijeliti. Robert joj se možda nikad neće svidjeti, ali zbog njega je upoznala
njegovu majku. Za to će mu uvijek biti zahvalna.
Pomoćnica je donijela haljinu na uvid, jednu koju je Madame već napravila
za drugu klijenticu. Smaragdnozelena svila s čipkom krem boje, uskim korzetom,
starinskim pojasom... Sve je to činilo veličanstvenu haljinu koja je Mariju
podsjećala na nešto iz bajki.
Stojeći iza nje tako da može gledati preko Marijina ramena u njezin odraz,
Elizabeth je držala haljinu ispred nje.

72
 Knjige.Club Books
Mariah je zadržala dah od tog prizora. To definitivno nisu bile jutena vreća i
vreća brašna.
Elizabethine oči blistale su od radosti vidjevši njezinu reakciju. - I, sviđa li ti
se?
Oh, naprosto ju je obožavala! Bila je to najljepša haljina koju je ikad vidjela i
od sebične žudnje da je odjene osjetila je bol u prsima. Zamišljeno je kimnula
glavom. - Ne trebaju mi haljine.
- Naravno da ti ne trebaju. - Vojvotkinjine usne izvile su se u urotnički
osmijeh. - Ali ne bi li ih svejedno bilo prekrasno imati?
Mariah je gledala u svoj odraz u ogledalu i ugrizla se za usnu. Tako predivna
haljina i tako privlačna... ali trebala bi reći ne. Imala je već toliko haljina i modnih
dodataka koje je naručila da bi otac zasigurno doživio srčani udar ako bi vidio
račune.
Pa ipak, bila je to tako lijepa haljina čija se boja savršeno slagala s bojom
njezinih očiju. A Elizabeth je žarko željela da bude njezina...
- U redu - s uzdahom je pristala.
- Dobro. Svima bi nam ove sezone dobro došlo nešto ugodno da nam skrene
pažnju, makar i haljina. - I mislim da će ova sezona biti dobra za skretanje
Robertove pažnje.
Razjapila je usta. Carlisle? Vojvotkinja je ovo potpuno pogrešno shvatila.
Njegovo zanimanje za sezonu bilo je čisto koristoljublje. - S čega bi njemu trebalo
skrenuti pažnju?
- Oh, s mnogo stvari. - Elizabeth je skrenula pogled s Marije na uzorak haljine.
Zaokupirala se namještanjem korzeta, ali Mariah je vidjela zabrinut pogled koji
je prekrio lice vojvotkinje. - Za početak, s očeve smrti.
Osjetila je ubod srama. Trebala je odmah pomisliti na to. Izgubila je majku
prije petnaest godina, a još je uvijek u sebi nosila tugu i pribojavala se da će
zauvijek ostati tako. Naravno da je Robert još oplakivao oca. Činjenica da je imao
dvadeset i pet godina, a ne deset, nije umanjila njegov gubitak.
- Richardova smrt sve nas je shrvala - objasnila je Elizabeth. Izbjegavajući
Marijin pogled, uzela je baršunasti ogrtač s obližnje stolice i stavila ga na
Marijina ramena. - Bila je to nesreća. Nije bilo ničega što se moglo učiniti, ali...
- Zastala je pa duboko udahnula prije nego što je nastavila, a od boli koju je u
tom trenutku vidjela u njoj i Mariju je zaboljelo u grudima. -... Robert je krivio
sebe.
Marijin pogled uhvatio je vojvotkinjin odraz u ogledalu. Bože dragi, da krivi
sebe za to... Prvi put osjetila je ubod žaljenja zbog njega i potpuno razumjela zbog
čega njegova majka smatra da mu treba razonoda.
- Rijetko o tome priča - Elizabeth je nastavila - ali to ga je promijenilo. Nije
isti čovjek kakav je bio prije. Dugo sam bila tako zabrinuta za njega. - Konačno,

73
 Knjige.Club Books
podignula je oči kako bi uhvatila Marijin pogled, a nada je zasjala u njihovim
svijetloplavim dubinama. - Ali ove je godine napokon krenuo pravim putem.
- Oh? - Strepnja od onoga na što je vojvotkinja mislila izazvala je u njoj tupu
bol. Mariah je savršeno dobro znala da je Robertov put prolazio točno preko
njezina puta.
Elizabeth se nasmiješila vidjevši njihov odraz nesvjesna činjenice da je
njezina nada za sina, koja joj se očitovala na licu, ubola Mariju u srce. - Ovaj
poslovni pothvat s tvojim ocem mogao se pokazati kao smisao za kojim je tragao.
Robert je želio smisao i razumjela je to. Ali zar pod cijenu njezinih snova?
U njoj je iznova počela bujati ogorčenost. Zašto je morao izabrati baš
Winslow Shipping? Mogao je bez problema pronaći drugog partnera, a ona... Pa,
obiteljski posao ih ništa. Samo je željela da Robert to shvati i dostojanstveno
odstupi.
Elizabeth je zagladila suknju da provjeri kako pada oko Marijinih nogu. -
Naravno, bila je tu još i Diana Morgan.
- Naravno - promrmljala je. Tko je, zaboga, bila Diana Morgan?
- Možda je znaš. Mislim da je godište tvoje sestre. Plavuša, veoma
atraktivna... - Igrala se naborima haljine. - Ljupka djevojka.
- Bojim se da je ne poznajem. - Kakve veze ima veoma atraktivna plavuša s
Robertom?
- Pratio ju je prošle sezone. - Elizabeth je skrenula namršten pogled na suknju.
- Sviđa li ti se porub? Uzorak je veoma zamršen. Možemo pitati Madame da
napravi jednostavniji ako želiš.
- U redu je. - Nije marila za porub. Što je bilo s tim da je Carlisle bio nečija
pratnja? - A gospođica Morgan?
- Svi smo mislili da će zatražiti njezinu ruku.
Bračna ponuda Roberta Carlislea? Stegnulo ju je u prsima, sigurno od
suosjećanja za sirotu djevojku. Bez razmišljanja je izlanula: - Drago mi je da je
pobjegla.
S uzdahom je shvatila što je rekla. Ruka joj je poletjela da prekrije usta od
zaprepaštenosti. Nebesa, kako je mogla biti tako nepromišljena. Uvrijediti ga tako
ispred njegove majke, tako okrutan udarac njezinoj dobroti...
- I meni - složila se Elizabeth urotnički stišavajući glas.
Mariah je gledala u nju. Umjesto da se ljuti, Elizabeth je izgledala... kao da
joj je laknulo. - Oprostite?
- U potpunosti se slažem s tobom, draga. Gospođica Morgan nikako nije tip
žene kakvu Robert treba u svom životu.
Zavrtjelo joj se u glavi dok je pokušala pratiti ovaj neobični preokret u
razgovoru. I to ni više ni manje nego s njegovom majkom. - Ljupka, atraktivna...?
- Bezazlena - ustvrdila je Elizabeth sumorno.
74
 Knjige.Club Books
Zagrcnula se od iznenađenosti. Možda Carlisle ipak nije majci zamazao oči
tako dobro kao što je mislio.
- Robert ne treba suprugu koja će mu udovoljavati. On treba neku koja se neće
ustručavati držati ga pod kontrolom, koja ima vlastito mišljenje i ne boji ga se
iskazati. Nadam se da će ove sezone pronaći baš takvu ženu. - Zastala je, a pogled
joj je susreo Marijin u ogledalu. - Znaš li da je bio veoma nestašan kao dijete? -
Jedva primjetan osmijeh zaigrao je na njezinim usnama, kao da ju je zabavljalo
njegovo ponašanje, ali pun smiješak značio bi da ga odobrava. - Uvijek je izazivao
nekakve nevolje, ali nikada nije bio uhvaćen.
To je zvučalo baš poput njega. Mariah nije odoljela želji da čuje više i
zamolila je: - Recite mi.
Elizabeth je oklijevala, kao da nije sigurna treba li otkrivati tajne svoje djece.
Potom je snizila glas i počela s pričom o tome kako je njegov učitelj jednom
zaspao nakon što je iz kuhinje ukrao glaziranu žemlju, a probudio se s prstiju
zalijepljenih za dva ravnala. - Koja su također bila prekrivena glazurom - dovršila
je - a naravno da siroti gospodin Fitzwater nije mogao okriviti Roberta.
Mariah se nasmijala. To je zvučalo baš kao nešto što bi i ona sama napravila
kod gospođe Pettigrew.
- Onda je tu još i ona nezgoda s praščićima...
Do povratka Madame Elizabeth ispričala je nekoliko priča o Robertu i
smicalicama koje je izvodio uključujući one dok je bio dječak, ali i poslije kad je
bio student na Etonu i Oxfordu. Mariah je počinjala gledati na njega u sasvim
novom svijetlu u kojem nije bio sebični nitkov kakav je ona žarko željela da bude.
Naravno, to nije značilo da će okončati njihov rat. Ako je on i dalje vjerovao
da se može umiješati u kompaniju, onda je ona imala pravo uzvratiti udarac. I
sigurno mu neće dopustiti da je ponovno smete onim svojim grešnim poljupcima
od kojih je osjećala bol i klecanje u koljenima.
Madame je podigla saten bakrene boje i stavila ga preko njezinih ramena.
Pored svjetlucava materijala njezina je crna kosa sjala, a zelene oči blistale su.
- Ah, mademoiselle - ljubazno je rekla. - Tres belle, non?
- Krasna je. - Elizabeth se složila očiju obasjanih odobravanjem.
- Napravite joj od toga haljinu za bal sa svim dodacima. Sve što mislite da
treba za predstavljanje.
Madame se nasmijala. - Naravno.
Elizabeth je pokazala na zeleno-krem svilenu haljinu koju je Mariah držala u
rukama. - I onu ondje, također, i pojas. I tu prvu napravite, hoćete li? - Kimnula
je Mariji dok je Madame žurno dodala posljednje dvije odjevne kombinacije na
njihovu listu haljina. - Ova će haljina biti idealna za tvoj prvi domjenak. -
Potom se veseli sjaj u njezinim očima pretvorio u nešto još dublje, nešto što
Mariah nije mogla razaznati... - Sva će se gospoda sjatiti oko tebe kad te vide u
njoj.
75
 Knjige.Club Books
Mariah je gledala u njezin odraz i drhtavo uzdahnula. Nisu hrpe muškaraca
bile ono što ju je brinulo. Bio je to jedan muškarac koji joj je odvlačio pažnju, a
to nije bilo dobro odvlačenje pažnje kakvo bi Elizabeth željela za njezinu sezonu.
Jer Robert Carlisle zasigurno je dokazao da joj odvlači pažnju - na najgori
mogući način.

76
 Knjige.Club Books
ŠESTO POGLAVLJE

Tjedan poslije

obertova se čeljust stisla dok je gledao u Mariju. Zahvaljujući toj vražjoj ženi,
R večer se brzo pretvarala u katastrofu. Nije skidao pogled s nje dok je stajala
na drugom kraju glazbene sobe lady Gantry. Čak ni dok je uzimao čašu vina od
konobara u prolazu. Ako odvrati pogled, sam Bog zna što bi mogla učiniti.
Posebice večeras, okružena gospodom željnom njezine pažnje.
Budale. Mnogi od njih. I nijedan od njih nema pojma kakva je vučica u
zelenoj svili ona zapravo.
- Slažeš li se, Roberte?
Iz snatrenja ga je prenula njegova sestra Josephine, pa je skrenuo pogled na
nju. - Oprosti?
Uzdahnula je što mora ponavljati, i to ne prvi put tijekom njihova kratka
razgovora. - Sopranistica koju je lady Gantry angažirala za ovu večer predivno
pjeva, zar ne?
- Da, divan glas - odsutno se složio.
Vratio je pogled na Mariju točno u trenutku u kojem se smiješila čovjeku za
kojeg je Robert znao da je lovac na bogatstvo s dugovima odavde do Yorkshirea.
Čovjek čiju prosidbu njezin otac ne bi nikad odobrio. I ona je to znala. Što je
vjerojatno bio razlog zbog kojeg je čavrljala s njim.
Sve vrijeme dok ju je Robert promatrao, ni jednom nije pogledala u njegovu
smjeru. Ali naravno da se to ne bi usudila. Namjerno ga je ignorirala, kao što je
činila cijele večeri, izuzev onog trenutka odmah nakon što su stigli kada je
konobar nosio uokolo pladnjeve sa šampanjcem. Tada je svakako obratila pažnju
na njega jer je izlila šampanjac niz njegov rukav.
Ta prokleta namiguša imala je obraza izgledati kao da se kaje iako je, sudeći
prema sjaju u njezinim očima, znao da joj nije nimalo žao. Vjerojatno je samo
čekala prvu priliku da mu zalije rukav tako da ga se može riješiti i pobjeći. Ali
nije joj dovoljno vjerovao i jednostavno je slegnuo ramenima kao da je riječ o
nezgodi, iako je i dalje osjećao hladan šampanjac na podlaktici.
Zanemario je što je zbog Marije zaudarao kao točionica džina. Divio bi se
njezinoj odvažnosti da je nije htio zadaviti zbog toga.
Josie je nastavila: - Način na koji je otpjevala ariju Kraljica noći jednostavno
oduzima dah.

77
 Knjige.Club Books
Robert je promrmljao svoj odgovor, samo napola slušajući. Moglo bi se reći
da je i Mariah bila kraljica noći s obzirom na pozornost koju je privlačila. Od
trenutka kad su stigli, privukla je pozornost gotovo svakog muškarca u sobi i
zadržala je sve vrijeme. Svi su joj se željeli predstaviti prije negoli mjuzikl
započne, a tijekom pauza još se nekoliko nestrpljivih kicoša osramotilo
kradući stolce jedni od drugih kako bi sjeli bliže njoj.
A govoreći o kicošima... Whitby.
Stigao je odjeven u ljubičasto-narančasti prsluk i toliko drečavu jaknu da se
Robert pitao je li Whitbyjev sluga oslijepio. Ali činilo se da se odlično zabavlja
čavrljajući sa svima u sobi i nikad se ne udaljavajući previše od Marije. Svatko
tko bi ih vidio zajedno tako neusklađene nikad ne bi pomislio da između njih ima
nešto više od prijateljstva. Pa ipak...
Josie je dodirnula njegovu ruku.
Pogledao ju je. - Oprosti?
- Don Juan - zajedljivo je rekla još jednom ponavljajući svoje riječi.
- Tko? - Vratio je pažnju na Mariju. Koja je od onih budala sada prevršila
mjeru?
- Guska! - Nasmijala mu se, a poznat zvuk podsjetio ga je na smicalice koje
su si međusobno izvodili kao djeca. - Don Giovanni, opera!
Ozlojeđeno je slegnuo ramenima i odmahnuo glavom. - Žao mi je, Josie -
iskreno se ispričao. - Večeras sam smeten.
- Pa - nerado mu je priznala s razumijevanjem - zaista imaš pune ruke posla s
gospođicom Winslow.
- Više nego što misliš - promrmljao je.
- Hmm. - Bio je to zvuk tihog neodobravanja, ali smekšan zabavljenim
uvijanjem njezinih usana. - Sirota signorina Pergoli. - Podignula je čašu do usta
promrmljavši dovoljno tiho tako da je samo Robert može čuti: - Za promjenu, ona
nije jedina primadona u prostoriji. Gospođica Winslow tjera je da se bori za
pažnju i nisam sigurna da zna što treba raditi u vezi toga.
Ne, osim upućivati zajedljive poglede u Marijinu smjeru.
- Iako, izgleda da se majci sviđa - komentirala je glavom pokazujući prema
njihovoj majci.
- Da, sviđa joj se. - Hvala Bogu.
To je bila jedina stvar koja je išla dobro ove sezone - Mariah i njegova majka
već su razvile osjećaje međusobne privrženosti. A večeras se činilo da vojvotkinja
blista od sreće oko cijele situacije. Čak i dok je čavrljala s lady Sydney Reed i
vojvotkinjom od Strathmorea, činila se sretna koliko je teška. Gotovo da mu
je izletjelo vino iz usta kada se nagnula prema njemu i šapnula mu između
glazbenih dionica: - Ne izgleda li Mariah predivno večeras?
I prokletstvo, izgledala je.

78
 Knjige.Club Books
Madame Bernaise nadmašila je samu sebe tkaninom koja je savršeno
naglašavala punoću Marijinih grudi ispod uskog korzeta prije nego što dosegne
pod u metrima zelene svile koja je samo naglašavala njezinu visinu i eleganciju.
Tamna nijansa zelene skretala je pažnju na njezine mačkaste oči i kosu boje
ebanovine. Zelenu koju ni jedna druga mlada dama ne bi mogla tako nositi,
Mariah je nosila kao da je rođena za nju.
Predivna?
Ne. Jednostavno neodoljiva.
Ali ako je željela izbjeći udaju, bilo bi joj bolje da se odjenula u vunu jer
noseći ovakvu haljinu večeras se samo učinila još poželjnijom. Ni jedna od ovih
budala ovdje večeras neće biti dobra. Ipak, govorkanja će se širiti i uskoro će je
tražiti svaki znatiželjni gospodin u Londonu da vlastitim očima vidi ženu koja je
na putu da postane ovosezonska Neusporediva. Baš kao što je htio.
Ali zašto mu je to onda tako vraški smetalo?
- A sviđa li se tebi? - pitala je Josie.
Robert se zakašljao čuvši sestrino pitanje. - Molim?
- Gledaš u nju cijelu večer - komentirala je s ispitivačkim pogledom u očima.
Dragi Bože. Kad je bila riječ o njegovoj ženidbi, Josie je bila grozna gotovo
kao majka.
- Zato što joj ne vjerujem dovoljno da bih odvratio pogled - mrko je odgovorio
ne želeći da pogrešno shvati. Nije ga privlačila Mariah Winslow. - Muškarac
gleda ženu zato što je prekrasna - priznao je podižući čašu prema njoj, na što je
ona podrugljivo frknula. Potom je usmjerio svoj razdraženi pogled na Mariju. -
Muškarac gleda Odmetnicu...
- Zato što si ne može pomoći? - Namrštio se vidjevši zadirkujući sjaj u
njezinim očima. I zbog toga mu se počela smijati. Ponovno.
Nije rekao ništa, već je samo podignuo čašu do usana. Na to nije bilo
prikladnog odgovora.
Brzo se uozbiljila dok je pogledom prelazila preko sobe. - Bojim se da je
večeras tvoja pozornost pogrešno usmjerena.
Namrštio se. - Kako to misliš?
Čašom šampanjca pokazala je prema kutu sobe. - To je njezina sestra, nije li?
Njegov pogled pratio je smjer u kojem je pokazivala. Bila je to Evelyn
Winslow. Ove noći bio je previše koncentriran na promatranje Marije da se brine
o drugoj Winslowovoj kćeri, koja je sada čavrljala s Burtonom Williamsom,
najmlađim sinom vikonta Hougbtona. Ne baš mudar izbor, uzevši u obzir
čovjekovu reputaciju i Sebastianovu neobjašnjivu mržnju prema njemu.
Napravio je grimasu. Mariah je bila njegova primarna briga, ali da se nešto
dogodi Evelyn večeras, Harry Winslow krivio bi njega. - Josie, hoćeš li mi učiniti
uslugu? Pobrini se da se Evelyn Winslow večeras kloni nevolja.

79
 Knjige.Club Books
- Naravno.
Poljubio ju je u obraz. - Hvala ti - zahvalno je promrmljao ugasivši jednu vatru
samo kako bi pažnju usmjerio natrag na Mariju.
I ugledao krijes.
Whitby je stajao pokraj nje s punom čašom šampanjca za nju, šaputajući joj
nešto u uho od čega su joj obrazi postali crveni gotovo kao usne.
Dovoljno.
Otpivši do kraja vino, odložio je čašu i krenuo prema njoj.

***

- Pa, gospodine Lawtone, mora da ste srećković kad ste uspjeli kupiti tako dobrog
lovca.
Marijin kompliment nije bio ništa više doli isprazno laskanje, ali čini se da on
nije primijetio. - I to ni više ni manje nego Jacksona Shawa.
- Nije to sreća, gospođice Winslow. - Lawton se hvalio: - Ja sam vješt u
nabavljanju konjskih grla. - Široko se nasmijao arogantno ponosan. - Snalazim se
sa svim boljkama koje mogu zadesiti konje.
- Da - promumljala je mirno, ali nije uspjela prikriti zajedljiv ton u glasu -
sigurna sam da je tako.
Obrazi su joj bili na rubu pucanja od smiješka koji cijele večeri nije skidala s
lica. Kao i njezino strpljenje.
Oh, do maloprije se tako dobro zabavljala prateći nastup talijanske operne
pjevačice. Bila je toliko zahvalna Elizabeth što je dopustila da se ona i Evie
pridruže vojvotkinji na godišnjoj glazbenoj večeri lady Gantry, i kada je žena
pjevala, glas joj je bio tako predivan da je Mariah gotovo zaplakala.
Ali sada je bila okružena gotovo tucetom mladića, svih dobro obrazovanih na
Oxfordu i Cambridgeu, čiji je razgovori nisu ni najmanje zanimali. Sve o čemu su
željeli razgovarati bilo je tko pripada kojem klubu, tko je vozio najbržu kočiju,
tko ima najbolji lovački čopor - kao da je mogućnost jednostavnoga
kupovanja stvari bila odraz nečijih vrlina. Naravno, nije očekivala dubokoumne
rasprave o operi ili filozofiji, no nitko se od njih nije sjetio spomenuti teme koje
su bile uistinu bitne, kao što je dobrotvorni rad, politika, položaj siromašnih ili
promjene koje je Engleska doživjela u proteklih nekoliko turbulentnih godina. To
ju je navelo da se zapita jesu li oni mislili kako je previše praznoglava da bi
razgovarala o takvim temama.
Zapravo, svi pristojni razgovori koje je bila prisiljena voditi ove večeri bili su
joj smrtno dosadni kad je samo željela zaroniti u verbalni sparing u kakav je uvijek
zapadala s Carlisleom.

80
 Knjige.Club Books
U takvim je razgovorima uistinu uživala i nije si dopuštala razmišljati o
tome što znači da je, od sve gospode večeras ovdje, baš taj provokativni vrag
jedini koji je sposoban pridobiti njezino zanimanje. Teško si je to priznala, ali
gospoda oko nje jednostavno se nisu mogla mjeriti s Carlisleovom vještinom u
raspravljanju i nitko od njih nije posjedovao njegovu oštroumnost kojom joj se
mogao suprotstaviti, zub za zub.
Robert Carlisle. Taj čovjek bio je napast. Ipak, morala mu je odati priznanje
za njegov um. I za njegovu kontrolu. Naposljetku, jedva da se pomaknuo kada je
otvorila svoju sezonu zalijevajući ga šampanjcem.
- Jašete li, gospođice Winslow? - pitao je jedan od sinova vojvode od
Heatbertona.
- Nipošto, bojim se - odgovorila je otpivši gutljaj šampanjca. Piće je možda
bilo jedina stvar koja je ove večeri sačuvala njezin razum. Bože pomozi - ispred
nje bio je ostatak veoma duge sezone jednako površnih, bolno ljubaznih
razgovora koji su bili uobičajeni za društvene događaje. Ovim tempom, neće se
morati brinuti o izbjegavanju bračnih ponuda. Bila je sigurna da će do
ožujka umrijeti od dosade. - Nikada nisam voljela konje.
Isprsio se poput pauna koji se šepuri. - Samo zato što nikada niste jahali sa
mnom.
I nikada ni neću. Pristojno se nasmijala pa otpila još jedan gutljaj šampanjca.
- Jeste li za šetnju, gospođice Winslow? - Iza nje je dopro duboki glas od
kojeg su joj trnci prošli kralježnicom, a krv proključala. Nije se trebala ni
okrenuti...
- Carlisle - prošaptala je.
Napokon je ova večer krenula u zanimljivom smjeru.
Ležerno je pogledala preko ramena u njega kao da je samo još jedan od
muškaraca koji je oblijeću ove večeri, dok joj se zapravo od njegove prisutnosti
ubrzao puls. - Vrlo mi je žao, ali lord Gregory bio je usred priče o konjima. -
Ponovno je pažnju usmjerila na kicoša i nasmijala mu se da nastavi. Naposljetku,
ako je Carlisle bio odlučan podvrgavati je ovako dosadnim razgovorima ove
sezone, onda može zajedno s njom patiti. - Lorde Gregory, govorili ste?
- Pitao sam vas jeste li...
- Prošećimo. - Njegova je ruka uhvatila njezin lakat. - Molim vas.
- Hajde, Carlisle - Lawton se dobronamjerno ubacio s osjetnom razdraženošću
u glasu - već si imao gospođicu Winslow za sebe ove sezone. Mi ostali željeli
bismo provesti više vremena u njezinom ugodnom društvu.
Pogledala je preko ramena i ugledala tamni pogled koji je bljesnuo na
Carlisleovu licu.

81
 Knjige.Club Books
Srce joj je zastalo. Oh, to nije bilo veselo raspoloženje! Odlično. Prokleti vrag
zaslužio je svaki ubod koji je dobio zbog toga što je vuče po ovakvim društvenim
događanjima.
Ignorirao je muškarce oko nje i prikovao je pogledom. - Odmah.
Bijes koji je čučao iza te riječi prostrujao je njome poput ledenog upozorenja
i znala je da ne bi trebala iskušavati sreću odbijajući ga. Možda bi mogla
zaboraviti na oprez, ali nije bila budala.
- Naravno, lorde Roberte. - Stavila je ruku na njegovo rame ignorirajući
njegove stisnute oči praveći se da je sve u redu. - Bila bi mi čast prošetati s vama.
- Osmijehom se ispričavši skupini muškaraca, lagano se naklonila. - Gospodo,
ispričajte me.
Carlisle je hladno kimnuo ostalima i odveo je na tobožnju polaganu šetnju.
Vodio ju je prema otvorenim francuskim vratima kroz koja je u prostoriju ulazio
hladan noćni zrak i ublažavao zagušljivu vrućinu mase zbijenih tijela i svjetiljki
koje su gorjele duž čitave prostorije.
Kada su bili dovoljno daleko da ih ostali gosti ne mogu čuti, progovorila je: -
Znači, naše je primirje završeno? - Dio nje bio je tužan što je gotovo. Veoma mali
dio nje jer je ostatak gorio od želje da ga prekori kao što je i zaslužio.
Pogledao ju je iskosa. - Oh, mislim da je primirje završilo onog trena kada ste
mi poslužili šampanjac. Slažete li se?
Osjetila je ubod grižnje savjesti, ali nikada to ne bi pred njim priznala. - Hajde,
Carlisle, sigurno su žene i prije prolijevale piće po vama.
Stisnuo je čeljust dok je sarkastično govorio. - Nikad tako precizno.
- Hvala vam - veselo je odgovorila, kao da joj je zaista uputio kompliment.
Na njezinu radost, to ga je samo još više razjarilo.
Nažalost, nije namjeravao da ta dosjetka prođe bez odgovora i hladno se
nasmijao. - Lijepu ste haljinu odjenuli.
- Ovu staru krpu - pitala je hineći nevinost.
- Da, tu staru krpu - rekao je.
Potom je konzervativnom ohološću osamdesetogodišnjaka dodao: - Koja
priliči francuskoj kurtizani.
Uzdahnula je ogorčeno iako nije mogla obuzdati uzbuđenje koje je osjetila
zbog činjenice da je primijetio kako izgleda večeras. Zato što je mislio da je u
ovoj haljini dovoljno privlačna da izazove komešanje iako u tome nije bilo ničega
nepriličnog. Njegova joj majka nikad ne bi dopustila da je obuče da je opazila
nešto nedostojanstveno.
Ne. Haljina ga je uzrujala zato što je ona bila u njoj. Mogla je odjenuti halju
časne sestre, a on bi i u tome pronašao grešku.
Odlučivši da nemogući nitkov zaslužuje da ga dodano razljuti, prošla je
rukom preko izreza dekoltea i pitala glumeći nedužnost: - Što si time mislio?

82
 Knjige.Club Books
- Prokleto dobro znaš - protisnuo je - da se svakom muškarcu koji ti se približi
pogled pruža sve do tvog pupka.
Prigušila je pobjednički smijeh što ga je uzrujala i bezobzirno dobacila: - Ako
je to najdalje što može vidjeti, onda ne stoji dovoljno blizu.
Oči su mu planule na njezinu šinjelu insinuaciju. Potom je promrmljao: - Oh,
ja stojim prilično blizu.
Prihvatio je poziv koji mu je nepromišljeno uputila i spustio pogled na njezine
grudi.
Drhtava vrelina bockala ju je pod kožom, a njezine bradavice ukrutile su se
ispod korzeta. Nešto ju je stegnulo nisko u trbuhu, nešto vruće i intenzivno. Nešto
zbog čega je ostala bez daha.
Osjetila je neodoljiv poriv da prošapće: - I, kakav je pogled?
Njegove su oči uhvatile njezine i u njihovim je safirnim dubinama vidjela
požudu, tako sirovu da je uzdahnula.
Nemoguće. Carlisle ne može žudjeti za njom. Ne bi nikad...
Ipak, način na koji ju je gledao uzrokovao je u njoj tupo pulsiranje, dok su
ostala gospoda večeras potaknula njezino zanimanje jedva toliko da im uputi
pogled. S druge strane, Carlisle je nije gledao na isti način kao ostali muškarci.
Ne, iza njegova pogleda ključala je pohlepna glad jednoga grabežljivca. Kao
da je želi poleći preko blagovaonskog stola i pogostiti se njome.
Na je dan kratak trenutak u kojem je ostala bez daha, željela mu je dopustiti
da učini upravo to. Nešto mračno i divlje u njoj poželjelo je da se poda ovom
muškarcu koji ju je tako zločesto uzbuđivao i neprestano tjerao da živi na rubu.
Zatim se njegov dlan stisnuo oko njezine ruke da je povede i trenutak je
nestao.
Dok su joj koraci zaostajali za njegovima, nastavljajući šetnju sobom, krišom
ga je pogledala. Gledao je ispred sebe, nedokučiva izraza na lijepom licu.
Gdje je bio onaj ljubazni čovjek kakvim se činio u odnosu sa svima ostalima
osim nje? Kada nije bio zvijer, Carlisle je znao biti prilično šarmantan. Uvjerila
se sama u to večeras kada je vidjela kako je razgovarao sa svojom majkom, kako
se tako opušteno smijao sa svojom sestrom i šarmantno čavrljao s opernom
pjevačicom. I sam je Bog znao da je i Mariah iskusila njegovu strast i predobro
poznavala tu privlačno šarmantnu stranu njegova karaktera.
No ova strana njegove ličnosti živcirala ju je do krajnjih granica. Hladan,
arogantan čovjek koji je u njoj izazivao gnjev. Njegova je majka bila uvjerena da
mu je potrebno nešto što će mu odvući pažnju. I možda je bila u pravu. Možda je
još uvijek patio zbog gubitka oca i osjećao se izgubljenim, tražio svrhu.
No zašto je njegov manjak svrhe morao rezultirati njezinom patnjom?
- Budi siguran da postoji samo jedan čovjek čiju pažnju želim privući - rekla
je. - Večeras i uvijek.

83
 Knjige.Club Books
Lice mu se ukočilo u neobičnom izrazu koji nije mogla pročitati i izgovorio
je kroz stisnutu čeljust: - Tko?
Je li to bila ljubomora? Ne, sigurno se zabunila. Jedina emocija koju je
Carlisle mogao osjećati nakon ove izjave bilo je olakšanje.
- Moj otac - naglasila je - i to činim ponašajući se točno onako kako je tvoja
majka zatražila od mene.
Kada su stigli do francuskih vrata, pustio ju je i odmaknuo se korak dalje.
Dovoljno daleko da spriječi svaki trač koji bi se mogao pojaviti o njima zbog toga
što dijele privatne razgovore, ali dovoljno blizu da je još uvijek mogla osjetiti
njegov muževan miris koji se kovitlao oko nje poput izmaglice na hladnom
noćnom zraku koji je dopirao iz vrta.
Potom je prokleti vrag imao odvažnosti ležerno se nasloniti ramenom na
vrata, u pozi toliko okrutno zavodljivoj da je osjetila stezanje u trbuhu.
- Koju god da igru igraš - upozorio ju je tiho - nećeš pobijediti.
- Ali hoću - suprotstavila se jednako mekim glasom. - Zapravo, igra teče
savršeno.
- Za mene. - Slegnuo je ramenima, što je samo usmjerilo njezinu pažnju na
način na koji je njegov kaput od kašmira naglašavao njegova široka ramena. - Do
kraja tjedna gospoda će te posjećivati u krdima.
No nešto neobično u tonu njegova glasa govorilo joj je da on nije bio
oduševljen time. Je li Carlisle požalio svoju odluku da joj pronađe supruga?
Odmahnula je glavom. - I odlepršati jednakom brzinom kada saznaju da
nemam miraza i da otac nikada neće zetu dopustiti da bude dio kompanije. - Ako
bude po njezinom, dovoljno večerašnje gospode potražit će je u danima koji
slijede i posjetiti je kako bi proširili tu vijest među plemstvom. U dva tjedna,
nijedan gospodin neće biti toliko lud da je pokuša osvojiti, a kolovoz će doći bez
prosca na vidiku. Savršeno.
- Podcjenjuješ svoju vrijednost - uvjeravao ju je namjerno pogledom prelazeći
preko nje. Njegove plave oči vražji su sjale pod treperavom svjetlosti svijećnjaka.
Puls joj je poskočio. - U krivu si - odgovorila je hladno koliko je mogla, ali
njezine su riječi više nalikovale predenju nego otporu. - Nijedan me gospodin neće
htjeti kad sazna da ću u brak ući siromašna poput prosjaka.
- Žena koja izgleda kao ti, oštra uma koji ga neprestano izaziva... - Njegov
duboki glas prostrujao je njome, a koža joj se naježila. - Ti si nepredvidiva
ljepotica s kojom je muškarac uvijek na oprezu - promrmljao je spuštajući mračan
pogled na njezine usne. - Sigurno će te htjeti.
Dok ju je gledao, gladan sjaj obasjao je njegove oči. Ob, kako se sjećala tog
pogleda! Već ga je prije vidjela... Kada ju je stisnuo uza zid i poharao njezine usne
kao da je proždire jednim po jednim poljupcem od kojeg zastaje dah.

84
 Knjige.Club Books
- Htjeti i imati dvije su veoma različite stvari - podsjetila ga je, ne mogavši
obuzdati podrhtavanje glasa. Naučila je tu lekciju na teži način kada joj je otac
zabranio da radi s njim. Ali sada, svakim trenutkom provedenim u Carlisleovoj
blizini, počela je shvaćati toliko više o toj razlici. - Što želiš od mene, Carlisle?
Ukipio se. Samo na jedan kratak trenutak, jedan otkucaj srca, nedovoljno da
itko primijeti - osim Marije. Jednako kao što je primijetila i uzavreli pogled na
njegovom tamnom licu. Pogled od kojeg je zadrhtala.
- Želim da shvatiš da tvoj otac i ja želimo samo najbolje za tebe - odgovorio
je iako je imala osjećaj da je htio reći nešto veoma drukčije, ali se suzdržao. -
Protivljenje neće dobro završiti za tebe.
- Neću odustati. - Neće, ne može, odustati od svojih snova.
- Trebala bi - čvrsto je odgovorio i odgurnuvši se od vrata još je jednom
uhvatio za ruku da je povede. Ali odbila je ići.
Usprkos trncima u koljenima koji su je upozoravali da bocka tigra štapom,
ljutnja ju je pogonila dalje. Ljutnja na njega i na sebe što je tako neodoljivo
privlači bezdušan vrag, što osjeća srse od njegovih nježnih dodira i vrućinu od
njegovih ne tako nježnih poljubaca.
- Što ti zapravo smeta, Carlisle? - Polako je odmaknula svoju ruku od njega.
No on nije spustio ruku, već je pomilovao njezinu sve do podlaktice. Osjećala je
njegove prste na svojoj koži dugo nakon što se odmaknula. - To što radim upravo
ono što bi svaka mlada dama trebala raditi kako bi pronašla supruga? - Spustila
je glas do šapata. - Ili činjenica da to na kraju neće upaliti?
Istoga časa u njegovim je očima zaiskrio bijes sjajem jarkim poput žeravice.
- Ne igraj se sa mnom, Mariah - upozorio je zastrašujućim glasom koji je hladno
kontrolirao.
- Onda obustavi ovu smiješnu sezonu. - Nasmijala se kao da raspravljaju o
nečem bezopasnom poput vremena.
- Znaš da to neću učiniti - procijedio je.
Zajedljivo mu se suprotstavila: - A ti znaš da nećeš pobijediti.
Potom je odšetala ne mareći što mu je javno odbrusila upravo ondje u
glazbenoj sobi baruna Gantryja. Ta zvijer zaslužila je mnogo gore od toga!
Dok je odlazila, Mariah je na leđima osjetila njegov bijesni pogled. Večeras
mu je uspješno otkrila kakav je protivnik. Onaj koji nikada neće priznati poraz.
Robert Carlisle možda je objavio rat, ali pobjeda će biti njezina.

85
 Knjige.Club Books
SEDMO POGLAVLJE

Četiri mučna dana poslije

olim te, ujače Roberte? - Clara ga je pogledala molećivo očima

M devetogodišnjakinje, ali osjećaj u srcu rekao mu je da je već savladala
žensku vještinu motanja muškaraca oko malog prsta. Kada napokon postane
dovoljno stara za debitiranje, gospoda u društvu neće joj moći odoljeti. - Daisy je
sasvim sama i preplašena.
Kao na znak, mače je ispustilo srcedrapajući zvuk plača sa stabla oraha u
najudaljenijem kutku vrta gdje je zapelo ne znajući još koristiti kandže kako bi se
spustilo. Clara ga je povukla za rukav kaputa kako bi ga uvjerila da joj pomogne.
- Slatkice, ona je mačka - pokušao joj je logički objasniti. - Ako se uspjela
popeti, s vremenom će uspjeti i sići.
Clara je zajecala. - Molim te, ujače Roberte!
Ramena su mu klonula.
Očigledno logika nije djelovala na devetogodišnjakinje.
- Da - začuo se mek glas i on je pogledao niz vrtni put ugledavši Mariju kako
im prilazi. Došla je do Clare, spustila se na koljena i primila djevojčicu u naručje
kako bi je utješila. - Molim vas, ujače Roberte.
Stisnuo je čeljust. Prepusti Odmetnici da se iskrade s čajanke koju je
Josephine, njegova sestra, priredila u dnevnoj sobi u Audley Houseu i pronađe
način da mu izazove nevolje. Izašao je u vrt kako bi uživao na zraku - i pobjegao
od žena, od kojih je većina, izgleda, smatrala kako on treba upoznati jednu od
njezinih neudanih rođakinja - samo kako bi ga napale druge dvije žene.
- Upravo sam objašnjavao Clari da će mače sići kada bude spremno - rekao je
pokazujući na pahuljicu bijele dlake koja se držala za jednu od visokih grana.
Njegova nećakinja ispustila je štucav jecaj i omotala ruke oko Marijina vrata
okrećući se od njega kako bi sav svoj šarm usmjerila prema novoj saveznici. -
Daisy je još beba i preplašena je - rekla je Clara nježno, zapomažućim glasom
kojeg je uvježbala do savršenstva na sva tri ujaka otkako su je Josie i Chesney
posvojili ubrzo nakon vjenčanja. Svojim zlatnim uvojcima i velikim, plavim
očima, brzo je naučila kako manipulirati muškarcima i dobiti sve što poželi.
Zatim su se njezine usne optužujući stisnule. - Ali ujak Robert želi je ostaviti
ondje gore!
Zatreptao je. Čini se da su on i njegova braća stvorili čudovište.

86
 Knjige.Club Books
- To je mačka - očajnički ju je podsjetio. - One se penju po drveću. Za to su
stvorene.
Mariah ga je pogledala s negodovanjem. Čini se da logika nije djelovala ni na
dvadesetpetogodišnje vražice.
Zataknula je jednu od Clarinih kovrča iza njezina uha. - Pa, izgleda da se
Daisy uvalila u popriličnu nepriliku.
- Je - uzdahnula je Clara mučnim uzdahom poput majke čija su djeca često
radila nepodopštine.
- Jesi li je probala dozvati?
Kimnula je.
- A namamiti je poslasticom?
Još jedno kimanje glavom, ovoga puta popraćeno prstom koji pokazuje na
tanjurić mlijeka na travi ispod drveta.
- Znači tako - Mariah je rekla ozbiljno. - Onda je sigurno jako zapela.
Razdraženo je izdahnuo. - Oh, za ime Lucif...
- Ujače Roberte! - Mariah ga je oštro prekinula ošinuvši ga pogledom zbog
psovke koju je ne razmišljajući gotovo izrekao ispred male nećakinje. Potom se
nasmijala, zvuk koji mu je osjetno prošao niz kralježnicu. - Čini se da je jedini
način da spasimo Daisy da se vi popnete po nju.
Svjestan da ih njegova nećakinja sluša, namjestio je smiješak i rekao slatko
koliko je mogao: - Zaista očekujete od mene da se popnem na stablo kako bih
spasio mačku?
- Spašavanje dame u nevolji čini se kao savršeno herojski čin za energičnoga
gospodina - domišljato je istaknula.
Clara je kimnula s odobravanjem, glasno uzdišući.
Usiljeno se nasmijao. - To je mačka. S kandžama. Na visini od šest metara.
Mariah je naglašeno otvorila usta glumeći iznenađenje. - Znači samo ćeš
jadnicu ostaviti zaglavljenu gore?
Vidio je zabavljeni sjaj u njezinim očima. Prokleta je žena uživala u ovome!
Suspregnuo je rastuću razdraženost i protisnuo: - Sići će kada bude spremna.
- Kad bi bilo što moglo naići i ozlijediti je? - njezin osmijeh bio je pomiješan
s izrazom hinjene strepnje. - Uključujući i čopor divljih vukova?
- Divljih vukova? - uzviknuo je napola ljut napola iznenađen. - Za ime Božje,
u ograđenom smo vrtu u središtu Mayfaira!
No zabrinut pogled koju mu je Clara uputila umalo mu je slomio srce.
Dragi Bože. Bilo je dovoljno loše i kada ga je samo jedna od njih gnjavila.
Zajedno su bile smrtonosne.
- U redu. - Zakolutao je očima. - Popet ću se gore po nju.
Mariah je duboko uzdahnula. - Moj heroj.

87
 Knjige.Club Books
Pogled kojim ju je prostrijelio bio je ubojit. Ali namiguša se samo nasmijala.
- Hvala, ujače Roberte! - Clara je ovila ruke oko njegovih nogu kako bi ga
zagrlila.
Ramena su mu klonula. Nije li bio poražen od samog početka? - Kada padnem
i slomim nogu, postanem šepavac - mrko ju je zadirkivao zataknuvši joj jednu od
kovrči iza uha - ti ćeš mi idućih šest mjeseci donositi doručak u krevet.
Zasmijuljila se i stavila ruku na usne gestom čiste ženske zavodljivosti dok se
povlačila prema Mariji. Osjetio je ubod suosjećanja za njezina oca kada se za deset
godina gospoda sjate pred njihova vrata kako bi joj se udvarali. Ali znajući za
Chesneyjevu nekadašnju reputaciju ženskaroša, Robert je posumnjao da svemir
ima dobar smisao za humor i jednostavno se osvećuje.
Mariah se pobjedonosno nasmijala i zagrlila Claru.
Napravio je grimasu. Možda ipak ne tako dobar.
- Držite se podalje - naredio je dok je skidao kaput i potom ga prebacio preko
kamene klupe pokraj puta. - Ne želim da se ozlijedite.
- Oh, ne - Mariah je potvrdila prenaglašenim odmahivanjem glave - naravno
da ne želimo da se itko ozlijedi.
Stišćući zube, zanemario je njezino zadirkivanje i zavrnuo rukave do laktova.
- Samo se držite podalje, u redu?
Obje djevojke ozbiljno su kimnule iako je jedna od njih bila na rubu pucanja
od smijeha na njegov račun. Prokleta namiguša.
Došao je do stabla i skočio kako bi uhvatio najnižu granu, potom se povukao
i popeo na deblo. Za nekoliko trenutaka već je bio na sredini stabla i kretao se
prema loptici bijele dlake koja je sada mijaukala tako žalosno da bi se mogao
zakleti da je uistinu vrebaju vukovi. Malo dalje na putu Mariah je držala Claru
sigurno omotanu u svome naručju kako bi spriječila djevojčicu da se popne za
njim. Oba para ženskih očiju pažljivo su ga pratila.
Polako i pažljivo, onesposobljen skliskim potplatom čizama koje nisu bile
namijenjene za penjanje po stablima, stigao je do najviših grana gdje je mače
visjelo kandža zarinutih u deblo. Rep mu je bio savijen između nogu, a oči širom
otvorene.
- Hajde, hajde, ti mala dlakave loptice - nježno je tepao mački dok je rukom
posezao za njom - sve je u redu. Imam te.
Mače je ispustilo još jedan plačan poziv u pomoć dok ga je hvatao za stražnju
stranu vrata i potom podignuo. Ali dok ga je prinosio sebi kako bi oslobodio ruke
i spustio se sa stabla, prestrašeno je mače zatulilo i žarilo svih osamnaest kandži
u njegovu podlakticu. Suzdržao se od psovke, ali mače se i dalje nepopustljivo
držalo, ne ostavljajući mu izbora nego da se spusti s malom zvijeri pričvršćenom
za njegovu kožu.

88
 Knjige.Club Books
Kada je dosegnuo najniže grane, mače je otpustilo kandže i skočilo na jednu
od grana, a potom se hitro spustilo niz deblo. Otrčalo je ravno Clari i skočilo u
njezine ruke predući tako glasno da ga je Robert mogao čuti kada se spustio na
tlo.
- Oh, hvala ti, ujače Roberte! - Clara je zacviljela dok se mače trljalo ispod
njezine brade dugačkim repom milujući djevojčin obraz. Privila ga je na gudi kao
da je beba.
- Oh, da - Mariah je ponovila dok joj je prilazio. Krv je počela izbijati u
točkicama na njegovoj podlaktici, a njegova bijela košulja bila je uprljana blatom.
Izvukla je list iz njegove kose. - Hvala ti, ujače Roberte.
Prije negoli joj je uspio dati jezikovu juhu koju je zaslužila, Clara ga je zagrlila
u znak zahvalnosti i dalje čvrsto držeći mače u rukama. Potom je veselo
odskakutala u smjeru kuće.
Kada je stigla do ruba terase, spustila je mače na tlo i požurila unutra. Popelo
se na najbliže stablo, zastalo na pola puta do vrba i još jednom počelo mijaukati
za pomoć.
Robert je stisnutih očiju pogledao Mariju kad je stavila ruku na usta kako se
ne bi počela smijati.
- Drago mi je što te mogu zabaviti - progunđao je dok je posezao za
odbačenim kaputom.
- Ponekad ste, Carlisle - s uzdahom je priznala - jednostavno prelaka meta.
Mumljajući niz psovki ispod glasa, počeo je odvrtati rukave.
- Čekajte! - Stavila je dlan na njegovu ruku da ga zaustavi. - Zakrvarit ćete
košulju. Hajde da vas uvedemo u kuću i sredimo.
Sumnjičavo je podignuo obrvu. - Zabrinuti ste za mene?
Frknula je i pustila njegovu ruku, kao da je uvrijeđena tom idejom.
- Zabrinuta za vašeg sirotog slugu koji će morati prati svu tu krv.
- Naravno. - Ali nije joj povjerovao. Iako je Odmetnica u njegovom društvu
bila bodljikava kao kaktus, imala je i nježniju stranu. Onu koja je iskreno tješila
Claru samo nekoliko trenutaka prije, pokazivala privrženost njegovoj majci i
brinula se za sestru. Želio je da više pokazuje tu svoju stranu, posebno njemu, i
da te situacije ne uključuju krv.
- Ovuda. - Krenula je prema kući. - Sigurno ima melema u kuhinji.
Slijedio ju je u kuću i zamijetio kako je vješto izbjegla dnevnu sobu i nekoliko
desetaka žena naguranih unutra.
- Ne biste li trebali biti unutra s damama - glavom je pokazao u smjeru
domjenka - a ne obilaziti vrt?
- Pretpostavljam da bih. - Pazila je da govori tiho. - Ali postoji granica do koje
žena može slušati razgovore o muslinu prije nego što poludi.

89
 Knjige.Club Books
Nasmijao se na to protiv svoje volje. Njezina duhovitost bila je jedna od stvari
koje su mu se najviše sviđale na njoj.
- A zašto ste vi bili u vrtu? - upitala je. - Sve su se dame pitale gdje je moj
zgodni pratitelj nestao?
Negdje u tome skrivao se otrov, ali znao je da se ne bi trebao suprotstavljati.
Umjesto toga, rekao je: - Postoji granica do koje muškarac može slušati razgovore
o muslinu prije nego što poludi.
Kada je otvorila usta da mu na to da odgovor koji zaslužuje, uhvatio ju je za
ruku. - Ovamo.
Izveo ju je iz hodnika kroz dvokrilna vrata.
Iznenađeno je zastala da pogleda u sobu. - Knjižnica?
Kao odgovor povukao je jednu od knjiga. Jedva čujnim klikom otvorila su se
skrivena vrata, a lažnu fasadu sačinjenu od police s knjigama zamijenila je polica
puna kristalnih čaša i boca svih vrsta. Nasmijao se. - Ovdje Chesney drži najbolje
piće.
Pogledom je prešla preko sobe. - Nevjerojatna je - prošaptala je s daškom
divljenja u glasu. - Mislim da u Londonu nikad nisam vidjela privatnu knjižnicu
koja se može mjeriti s ovom.
- Moja obitelj jako cijeni knjige. - Uzeo je jednu bocu i set kristalnih čaša sa
stalka i stavio ih na obližnji stol za čitanje. - Također jako cijeni dobro piće. -
Njegove su oči susrele njezine u trenutku kad je zabavljeni smiješak zatitrao na
njezinim usnama. Tijelom mu se razlila toplina. Ponesen tim trenutkom tihe
povezanosti, otkrio je nešto osobno o sebi priznajući: - Nadam se da ću jednoga
dana i sam imati veliku knjižnicu.
- Vjerujem da hoćete - promrmljala je ponovno skrećući pozornost na sobu
oko nje.
Polako je kružila sobom, upijajući od poda do stropa police od mahagonija,
obloge na zidovima od tamna oraha i zavjese boje vina, turski sag... Zastala je
ispred mramornoga kamina i pogledala u sliku koja je visjela nad njim.
Njegov pogled pratio je njezin...
Portret njegova oca. Srce mu je preskočilo od boli. Dragi Bože. Prvi je put
ušao u ovu sobu i zaboravio da je portret ovdje, a nije bio spreman na nalet grižnje
savjesti koji ga je preplavio zbog toga. Ili na tugovanje.
- Richard Carlisle, vojvoda od Trenta, barun Althorpe - objasnio je nadajući
se da mu glas zvuči normalno. Potom je tiho dodao: - Moj otac.
Dobacila mu je iznenađen pogled preko ramena prije negoli je pažnju opet
usmjerila na sliku. - Divan portret.
Kopija onoga za koji je otac pozirao kada je postao vojvoda. Sliku je naručila
Josephine nakon što je umro. Željela ju je kako bi imala očev portret u svome
domu da je podsjeća na njega, nikad ne pomišljajući na to kako pogled na portret

90
 Knjige.Club Books
zadaje otvorene rane na Robertovu srcu. No nikada joj to ne bi priznao. Richard
Carlisle bio je čovjek koji ju je spasio od pakla sirotišta, volio je i odgajao kao da
je njegova, dok je Robert bio čovjek koji joj je to oduzeo.
- Otac vam je bio veoma naočit čovjek - nježno je primijetila.
Natjerao se na smiješak dok je točio viski u čašu ne osjećajući se nimalo
veselo. - Govore da mu sličim.
Frknula je i okrenula se od portreta. - Ne vidim sličnosti.
Usne su mu se izvile na to. Mariah, dosljedna sebi.
- Sjednite da vas mogu očistiti - ljubazno mu je naredila pokazujući na dva
kožnata naslonjača oko stola za čitanje. Kada je oklijevao, nestrpljivo je dahnula.
- Oh, ne brinite se! Sa mnom ste sigurni. - Kada je pošao sjesti dodala je: -
Naposljetku, cijeli tjedan nisam nikoga ubila u knjižnici.
Na trenutak se ukipio prikovavši je zatim pogledom dok je sjedao na
naslonjač. - Samo u vrtu, znači?
Njezine su oči vragolasto plesale dok je privlačila naslonjač pokraj njegova.
- Smrt zbog mačke.
Vražja žena. Kada je stisnuo čeljust i počeo ustajati iz naslonjača, položila je
dlan na njegovo rame i zaustavila ga gledajući ga raznježenim pogledom.
Popustljivo je odahnuo i smjestio se u naslonjač.
- Pokažite mi ruku - blago je naredila.
Ispružio je nadlakticu preko stola za čitanje, potom podignuo čašu i uzeo velik
gutljaj kako bi ublažio bol od ogrebotina na njegovoj ruci i tupu bol u srcu.
- Pretrpjeli ste prilično ranjavanje, zar ne? - Izvukla je maramicu iz džepa
ogrtača i nježno tapkala njegovu ruku kako bi očistila ostatke krvi na grubim
porezotinama. - Tko bi rekao da mala mačka može biti smrtonosna za tako
velikoga snažnog muškarca?
Dosta. Razdraženo otpuhujući, počeo je ustajati iz naslonjača.
- Carlisle. - Pomilovala je dlanom njegovu podlakticu prije nego što ju je
skroz povukao. Nježan dodir od kojeg je osjetio trnce u ruci i od kojeg mu je
zastao dah. Njezina je ruka kliznula u njegovu, dlan o dlan, i osjetio je njezino
bilo kako lagano tuče na mjestu gdje su im se zapešća dodirivala. Stisnula mu je
prste u znak isprike, od čega ga je prošao topao elektricitet, a koljena su mu
zaklecala.
Polako se spustio natrag u naslonjač.
Ponovno je položila njegovu ruku na stolić za čitanje između njih, ali ovoga
puta lijevom je rukom držala njegovu isprepletenih prstiju, čak i kad je nastavila
nježno tapkati posjekotine na njegovoj podlaktici. Samo kako bi bio na miru.
Sigurno ne zbog privlačnosti.
- Vojvotkinja često priča o vašem ocu - tiho je rekla, a glas joj je postajao
ozbiljniji kada ga je prestala zadirkivati. Nije gledala u njega, usredotočila je
91
 Knjige.Club Books
pogled na njegovu ruku, ali naslućivao je da je itekako svjesna reakcije koji je
razgovor o ocu u njemu izazvao. Malo je toga promicalo njezinu oštru umu.
- Bili su veoma zaljubljeni. - Gledao joj je lice dok se usredotočila na njegovu
ruku. Morao je priznati da je bila predivna... kada ga nije mučila. - Njegova smrt
teško joj je pala.
- A vama? - pitala je ne dižući pogled s rana.
Postao je napet, a od straha mu se sledila krv. Koliko je znala? Majka joj
zasigurno nije otkrila sve detalje očeve smrti. - Svima nama - ispravio se skrećući
pažnju sa sebe.
Kada je podignula pogled da susretne njegov, neizrečena molba da otkrije
više ukazala se u njezinim očima. Ali to se sigurno neće dogoditi. Posljednja stvar
o kojoj želi razgovarati s njom su njegovi osjećaji vezani za očevu smrt.
- Vaša majka rekla je da je riječ o nesretnom slučaju - tiho mu je rekla.
- Jest. - Prokleta laž. Smrt njegova oca nije bio nesretan slučaj.
Njezine zelene oči gledale su ga nekoliko dugih trenutaka kao da je znala da
joj je lagao. Ali umjesto da ga izaziva, blago je kimnula dajući mu do znanja da
razumije i spustila pogled natrag na njegovu ruku.
- Kad je moja majka umrla - nježno je otkrila - njezina je smrt također bila
neočekivana.
Pognute glave, tako da ne može vidjeti izraz na njezinu licu, polako je
odmaknula ruke od njegovih. Iznenada, uhvatio ga je neobjašnjiv poriv da je
uhvati za ruke i drži čvrsto tako da ne ostane bez utjehe koju mu je pružao njezin
dodir. No nestao je za trenutak i ostavio ga da se osjeća kao budala.
Kriste! Da mu ova vražica pruža utjehu - što, zaboga, nije u redu s njim?
Potpuno nesvjesna nemira koji je njezina blizina uskovitlala u njemu,
posegnula je za bocom viskija. - Zapravo, baš je tog jutra odvela Evie i mene u
park. Bio je tmuran dan, hladan i vlažan, ali nismo željele biti u kući pa smo je
gnjavile dok nije popustila.
- Utihnula je dok je stavljala maramicu preko vrha boce i okretala je naopačke
da namoči krpu. Kada je nastavila, glas joj je bio mnogo mekši. - Tog je
poslijepodneva rekla da je umorna i otišla je gore da se odmori. Nikad više nije
ustala iz kreveta.
Stisnulo ga je u grudima od njezine tuge. Izgubio je oca, ali kada mala
djevojčica izgubi majku... - Tako mi je žao.
Jedini znak prihvaćanja njegova suosjećanja bilo je kratko kimanje. - Doktori
su rekli da je imala groznicu, da se ništa nije moglo učiniti. - Nije dizala pogled,
sjedeći savršeno mirno dok je šaptala: - Do svitanja je preminula.
Ramena su joj se zatresla dok je duboko udisala kako bi se pribrala. Potom
se, ne pogledavši ga, vratila zadatku i viskijem natopljenom gazom tapkala
njegove rane.

92
 Knjige.Club Books
Kroz stisnute zube udahnuo je puna usta zraka kada je tekućina zapekla.
Poznavajući Odmetnicu, rekao bi da ga namjerno muči da nije bilo tuge koja se
jasno ocrtavala na njezinu čelu. Čak ni Mariah ne bi to mogla odglumiti.
- Sigurno ste bili neutješni - nježno je rekao sjećajući se majčina i
Josephineina bolnog plača kada mu je umro otac. Slušajući ih, osjećao se poput
komada stakla, smrskan iznutra.
- Bila sam, zato što sam krivila sebe - šapnula je. - Da nisam ustrajala da nas
odvede u park, bila bi i dalje živa.
- Ne možete to znati - tiho ju je uvjeravao. - Groznice dolaze odasvuda.
Polako je kimnula glavom. - I s vremenom sam to prihvatila.
Zastala je usred tapkanja ne podižući oči s njegove ruke. U tom trenutku
oklijevanja, imao je osjećaj da je željela nešto reći, a nije bila sigurna želi li on to
čuti.
Umjesto toga, dodala je: - Evelyn je bilo gore nego meni. Ona je imala samo
osam godina i nije zapravo shvaćala što znači smrt osim da je mama zaspala i da
se više neće probuditi. Tjednima nakon toga užasavala se poći na spavanje. Nakon
svih ovih godina i dalje ima problema sa spavanjem, i čak i danas ponekad
spava sa mnom u sobi, posebno kad ima noćne more.
Peckanje viskija popustilo je dok je nastavila nježno čistiti njegove rane, ali
njegovo suosjećanje za sestre Winslow poraslo je. Posebno za Mariju, znajući
kako je bliska s Evelyn i koliko je mora uzrujavati činjenica što ne može još više
pomoći sestri.
- Valjda zbog toga provodim toliko mnogo vremena u školi - nježno je
objasnila. - Želim pomoći drugima u njihovoj tuzi, dati im do znanja da nisu sami.
Nisu sami. Bila je u krivu. Na kraju, svi tuguju sami. Čak i kad su okruženim
gomilom prijatelja i obitelji. On je dobro naučio tu lekciju.
- Željela bih da Evie može pronaći utjehu u školi poput mene. Ali viđati djecu
previše je podsjeća na mamu i ne može to podnijeti. - Zastala je držeći maramicu
mirno na njegovoj koži. - Pitam se... Osjeti li vojvotkinja ikad tu stranu
tugovanja? Kada pogleda u sinove, sigurno vidi vašeg oca u vama i jako
joj nedostaje.
- Siguran sam u to - promrmljao je. Majka je često govorila koliko je njezini
sinovi podsjećaju na njihova oca. Posebno on. Uvijek je to s ponosom govorila,
ne shvaćajući kako ga tako običan komentar trga iznutra jer je dokazao da nije ni
približno dobar ni ugledan čovjek kakav je bio Richard Carlisle.
Odložila je maramicu. - Kakav je on bio?
Utroba mu se stisnula dok je oklijevao odgovoriti. Posljednja osoba s kojom
želi razgovarati o svom ocu bila je Mariah Winslow. Ipak, poznavala je patnju
koju donosi gubitak roditelja, a njega je boljelo od grižnje savjesti koju je
pohranio duboko u sebi. Konačno, kratko je rekao: - Bio je junak.

93
 Knjige.Club Books
- Oh? - Pogledala ga je blistavih očiju.
Od pogleda na njezine neisplakane suze za njega i njegovu obitelj zapekle su
ga oči i morao je odvratiti pogled. - U prvom ratu s Amerikancima. Borio se u
Saratogi i izdao naredbu koja je naposljetku spasila život gotovo svim ljudima u
njegovoj pukovniji. - Melankoličan osmijeh pojavio mu se na usnama. - Tada je
bio mladi časnik, ali kada je rat završio, kralj George nagradio ga je barunskom
titulom.
- Tako je tvoja obitelj završila na Chestnut Hillu. - Vrškovima prstiju oprezno
je prelazila preko ogrebotina kako bi se uvjerila da se pobrinula za sve do jedne,
potpuno nesvjesna koliko mu je njezino umirujuće milovanje davalo snage da
podijeli s njom toliko o svom ocu. Koliko mu iz nekoga neobjašnjivog
razloga pruža utjehe.
- Gdje je moj otac zaslužio reputaciju dobrog upravitelja imanja - dodao je.
Naježio se od dodira njezinih prstiju, ali ako je i primijetila njegovu reakciju
na njezino milovanje, nije komentirala. - I divan suprug i otac, koliko čujem.
- Najbolji - promrmljao je. Može li osjetiti njegovo ubrzano bilo pod svojim
prstima dok mu prelaze preko zapešća? Bilo je zbunjujuće da ga ova ista žena
koja ga je mogla razbjesnjeti do ludila može potaknuti da osjeti bol od njezina
dodira.
- Kako je umro?
Smrznuo se. Njegovo je tijelo utrnulo od njezina neočekivanog pitanja. Ne to,
dragi Bože, ne to. Rekao bi joj sve drugo što želi znati o njegovu ocu, ali nikada
to.
Ali njezin je šapat bio tako blag, tako nevin, da nije mogao ne odgovoriti joj.
Otvorila mu je svoje tugujuće srce i zaslužila je više od izbjegavanja i izmišljanja.
Polako je odmaknuo ruku od njezine. - Penjao se na konja kada je netko
zapucao iz pištolja - rekao je tiho. Istina, iako Robert nije imao namjeru reći joj
da je razlog zašto se otac penjao na konja bio zato što je odjahao da ga pronađe u
paklu kockanja gdje je potratio tri dana na piće, karte i prostitutke. - Konj se
preplašio. Izgubio je ravnotežu i pao. - S uzdahom je popio gutljaj viskija. -
Udario je glavom.
Oprezno je upitala. - Jeste li vi bili tamo kada se to dogodilo?
- Jesam. - Bio je stajao samo nekoliko metara dalje, ali mogao je biti i na
Mjesecu. Ne bi bilo razlike.
Nježno je stisnula njegove prste. - Žao mi je, Roberte - prošaptala je. - Mora
da ti je bilo grozno.
Otpio je ostatak viskija. Grozno. Ne. Bio je to pravi pakao.
Sjedili su u tišini nekoliko dugih trenutaka. Nije bilo ničega što bi se moglo
reći, ali tišina koju su dijelili pružala mu je neobičnu utjehu. Je li moguće da je
Mariah Winslow od svih ljudi jedina koja može osjetiti njegovu tugu i krivnju

94
 Knjige.Club Books
koju je još nosio u sebi i koju će uvijek nositi? Koja razumije njegovu potrebu da
se dokaže uspomeni na oca? Naposljetku, ona se borila da dokaže svoju vrijednost
vlastitom ocu.
Ne. Vjerovao joj je samo onoliko koliko se usudio. Dijeljenje još stvari s njom
samo bi ga učinilo ranjivijim idućeg puta kad ona odluči pokazati kandže.
Odvrnuo je rukave, ustao i navukao kaput. Povlačio je manšete sve dok nije
prikrio vidljive znakove da se bio popeo na stablo udovoljiti devetogodišnjakinji.
I tamnokosoj namiguši.
- I što je sljedeće, Carlisle? - Kao da je osjetila promjenu u njemu i shvatila
kao i on da je trenutak nježnosti između njih prošao, Mariah je posegnula za
bocom da dopuni njegovu čašu. - Što nakon ovoga?
Usiljeno joj se nasmijao. - Ja ostajem ovdje skrivajući se od onih žena ostatak
poslijepodneva.
Ali ozbiljnost njezina pogleda nije se promijenila njegovim zadirkivanjem i
oštro je odmahnula glavom. - Nisam na to mislila.
- Znam - tiho je odgovorio dok mu je osmijeh blijedio. Postojale su teme koje
nije imao namjeru započinjati s njom ovog poslijepodneva, a dogovaranje uvjeta
obustave sezone i partnerstva bile su jedne od njih. Možda je načela temu o
njegovu ocu kako bi podijelili tugu, ali taj ga je razgovor samo podsjetio koliko
duguje očevoj uspomeni. I koliko je još uvijek daleko od cilja. Ponovio je ne
želeći izazvati svađu: - Ja ostajem ovdje skrivajući se, a vi se vraćate na čaj. -
Uzeo je čašu iz njezine ruke u trenutku kada ju je podignula do usana. - Bez mirisa
viskija u dahu. Majka mi to nikad ne bi oprostila.
- Ah! - Oči su joj zasjale, a njegovo srce ludo je udaralo u prsima. Bio mu je
mnogo draži taj neskrušeni vragolasti sjaj u njezinim očima od tuge. - Onda niste
pili čaj s lady Agnes Sinclair.
Odmahnuo je glavom. - Te su priče da stavlja viski u svoj čaj neistinite.
- Zapravo, istinite su.
Njegov šogor Thomas Mateson, markiz od Chesneyjaa, ispravio ga je ulazeći
u knjižnicu. - Žena je jednom stavila toliko viskija u čašu da je nas dvoje napila
tako da smo umalo završili pod stolom. - Uzeo je čašu s police i napunio je iz
njihove boce. Kada su ga oboje pogledali u nevjerici, dodao je: - Što mislite, zašto
Josie uvijek sjedne kraj nje?
Blago se nasmijavši, Mariah je ustala i sa zakašnjenjem se naklonila.
Chesney je odmahnuo rukom na formalnost. - Ne obazirite se na mene. Ja sam
ovdje samo kako bih spasio Roberta od dama. - Zatim mu je uputio ozbiljan
pogled. - A ti ćeš uzvratiti uslugu na zabavi lady Grenadine iduću tjedan.
- Naravno. - Zabava... Samo jedan od mnogobrojnih događanja u idućih
četrnaest dana za koje ga je majka zamolila da bude pratnja Mariji. Očigledno
njegova majka nije razumjela kada je rekao da želi biti potpuno izostavljen iz
njezine sezone.
95
 Knjige.Club Books
Osmijeh se ukazao na Marijinim crvenim usnama dok je gledala dva
muškarca.
- Znaju li dame koliko vi, gospodo, imate planova kako biste ih izbjegli?
- Samoočuvanje, gospođice Winslow - odgovorio je Chesney s naglašenom
dubokoumnošću. - U suprotnome bi muškarci naše vrste izumrli, a gdje bi onda
bila Engleska?
Mariah se još jednom nasmijala, a ovoga puta Chesneyjeve su oči zablistale
kao da je smatra apsolutno šarmantnom.
Robert se morao složiti, unatoč neukroćenoj vražici koja je vrebala u njoj.
- Tata! - Clara je utrčala u knjižnicu.
- Hodaj dok si u kući - Chesney je strpljivo naredio.
Usporila je hod, ali njezine su je noge svejedno nekako uspjele prebaciti preko
sobe brzinom trkaćih konja Jacksona Shawa.
- Tata, Daisy - zagrcnula se. Molećivo je omotala ruke oko Chesneyjevih nogu
s drhtavom donjom usnicom i velikim očima punim brige. - Ponovno se popela
na stablo i zapela. Moraš je spustiti.
- Ta mačka pronaći će način da siđe za sat ili dva. Uvijek bude tako - čvrsto
je odgovorio.
Robert je iskosa pogledao Mariju koja je mudro nastavila gledati ravno ispred
sebe i promumljala: - Uvijek, a?
Chesney je utisnuo poljubac na kćerino čelo. - Sada se prestani brinuti o mački
i otiđi pronaći dadilju. Reci joj da sam ja rekao da možeš dobiti dodatnu slatku
žemlju danas.
Clara se ozarila, a potom okrenula da istrči iz knjižnice bez i jedne brige na
svijetu.
- Hodaj.
Polako je hodala dok nije došla do dijela hodnika gdje je, misleći da je se ne
može vidjeti, počela skakutati u visokom skipu dok je žurila dalje.
Robert je zakolutao očima. Žene će ga stajati glave.
- Roberte, pridruži mi se gore u radnoj sobi. Žene nas neće potražiti još barem
sat vremena. - Chesney je pristojno kimnuo glavom Mariji. - Gospođice Winslow,
bilo je zadovoljstvo vidjeti vas opet.
- I vas, također, gospodine.
Chesney je uzeo svoju čašu i bocu i krenuo prema vratima. Odnekud niz
hodnik začulo se Clarino veselo pjevanje, a on je zastao i odmahnuo glavom s
očinskim ponosom.
Ponovno je pogledao u Roberta i Mariju. - Clara se brine za tu mačku, ali
zapinje na stablu svaki dan prethodna dva tjedna, a ipak uvijek nekako uspije sići.
- Nasmijao se izlazeći iz sobe. - Trebao bih biti lud da se popnem gore za njom.

96
 Knjige.Club Books
Robert je pogledom prikovao Mariju, a njezine usne trzale su se od
suspregnuta smijeha.
- Platit ćete za to - upozorio je.
- Bez sumnje. - Ozbiljno je kimnula rugajući se. Drhtave donje usne reče: -
Ujače Roberte.
Prokleta namiguša.
- Zaista se nadam da vam ruka nije jako bolna - rekla je, a prizvuk isprike
osjetio se u njezinu glasu. - Da sam znala...
Podignuo je obrvu. - Svejedno biste me poslali da se penjem na stablo?
- Oh, sasvim sigurno - rekla je u dahu kao da si jednostavno ne može pomoći.
- Mariah...
Dotaknula je njegov biceps utišavajući ga. Zadirkujući sjaj u njezinim očima
izblijedio je u tihu iskrenost i tiho je priznala: - Ali zaista mi jest drago što ste
podijelili sa mnom uspomene na oca.
Iskrenost iza tog komentara vraški ga je iznenadila. Kao i skroman način na
koji je sklopila ruke ispred sebe i spustila pogled na sag.
- I hvala vam što ste slušali priče o mojoj majci - dodala je. - Shvatila sam da
mi nekad pomaže kad pričam o njoj.
- Pretpostavljam da je tako. - Iako sam još nije došao do te točke. Oh, pričati
o životu Richarda Carlislea bilo je lakše nego što je očekivao, ali još nije bio
spreman otkriti istinu o njegovoj smrti. Ako ikad i bude.
- Znate, ne mogu o tome razgovarati s Evie ili s ocem jer oni imaju vlastitu
bol zbog gubitka. Pretpostavljam da je i kod vas isto, s vašom obitelji.
- Naravno. - Osim što on nikada nije pokušao razgovarati o ocu s njima. I nije
nikada ni planirao.
Polako je kimnula okrećući glavu prema njemu, ali još uvijek ne podižući
pogled toliko da u potpunosti gleda u njega. - Možda nikad nećemo biti ništa više
od protivnika - blago mu se povjerila - ali ovo mi možete vjerovati. - Zatim je
podignula pogled, a sažaljenje koje je osjećala prema njemu pogodilo ga je
poput udarca. - Ako ikada budete imali potrebu razgovarati o ocu i o...
- Neću - prekinuo ju je, a od snage njegova odgovora zašutjela je.
Napetost se proširila knjižnicom prekinuta tek nečujnim kucanjem zidnog
sata koje je odjekivalo poput neumornih otkucaja srca. Bez riječi je uhvatila
njegov pogled, očito mu ne vjerujući.
No umjesto da ga izazove, nježno je prošaptala: - U redu. - Pustila je da joj
ruka polako padne s njegova ramena i krenula prema vratima. - Onda idem i
ostavljam vas muškarce vašim mačkama.
Zakolutao je očima i rekao praveći grimasu: - Hvala vam.

97
 Knjige.Club Books
Zastala je na vratima da ga još jednom pogleda. - Znate, Chesney nije potpuno
u pravu - rekla je kao da se naknadno dosjetila - vezano za puštanje mačke da
sama siđe. Zaista, nekad mogu sići bez problema. - Poznat, ali melankoličan
osmijeh ukazao se u kutovima njezinih usana. Oboje su znali da ne govori o
mačkama. - Ali ponekad trebaju pomoć.
Gledajući ga s oklijevanjem, kao da se i dalje nada da bi je mogao zaustaviti
i podijeliti s njom sve o toj noći, nestala je u hodniku. Nekoliko trenutaka poslije,
začuo je njezin milozvučan glas kako se pojačava kad se pridružila Clari u
pjevanju.
Proklinjući je, popio je ostatak viskija u jednom oštrom, zadihanom gutljaju.
Prokleta bila ta žena, sa svojim zabadanjem i pritiskom! Nije nimalo razumjela
što je prošao i kako ga je to izjedalo, čak i sada. Kako nikada neće iz glave moći
otjerati prizor oca koji pada s konja, udara glavom i onda nepomičan leži dok se
lokva krvi širi po popločenom putu ispod njega. Kako mu se svaki put kada netko
spomene Richarda Carlislea čini da iznova proživljava tu noć.
Nije trebao njezine otrcane fraze i besmislice o olakšavanju tereta dijeljenjem
svoje boli... za ime Božje! Ona nije ubila svoju majku, a on nije bio bespomoćna
mačka zapela na stablu.
Robert ga je ubio jednako kao i da je sam povukao okidač. I bio je u paklu.

98
 Knjige.Club Books
OSMO POGLAVLJE

Jedan veoma dug tjedan poslije

obert se zavalio u kožnati naslonjač ispred vatre u klubu White. Izdahnuo je

R dok mu je glava padala unatrag, ali mučna frustracija u njemu nije popustila.
Posljednja tri dana tijekom kojih je pratio dame diljem Londona bila su
neizdrživa. Uspio se iskrasti ovog poslijepodneva u klub, a potom je poslao
poruku rođaku Rossu da se ovdje nađu, tako da tehnički nije lagao majci.
Kao da to što je bio Marijin pratilac na sestrinoj čajanki nije bilo dovoljno
loše, ovog tjedna situacija se dodatno pogoršala. Svakodnevne poslijepodnevne
vožnje kočijom s njom kroz park. Doručak kod lady Sydney Reed. Večera s
vojvodom i vojvotkinjom od Chathama i trideset njihovih najbližih poznanika.
Jutarnji posjet lady Elizabeth Mullins i njezinoj teti, lady Agnes Sinclair, gdje
se Robert iz prve ruke uvjerio da su priče o njezinu čaju s viskijem zaista istinite.
Ručak s gospođom Peterson i njezinom nećakinjom Iphigenijom Dunwoody,
veoma kratkovidnom, veoma dragom i neobično bezbojnom djevojkom, za koju
je gospođa Peterson očito ciljala na Roberta, na njegov užas i Marijino
oduševljenje. Danas se, pak, dogodila kap koja je prelila čašu.
Cijelo jutro provedeno u kupovini u Ulici Bond. Dragi Bože! Da je morao
svjedočiti još jednom pokazivanju cipela i suncobrana, poludio bi. Nije se mogao
iskrasti ni na deset minuta mira u knjižaru baciti oko na novi roman Waltera Scotta
a da majka ne pošalje svog slugu da ga dovuče natrag klobučaru kako bi mogao
dati svoje mišljenje o nekoliko šešira o kojima dvije žene nisu mogle same
odlučiti, samo kako bi odbacile sve što je on odabrao.
Tada je poslao poruku Rossu i usudio se pobjeći. I nije se osvrnuo.
- Konjak! - zazvao je konobara.
- Dragi Bože, izgledaš užasno. - Ross Carlisle, grof od Spaldinga, sjeo je u
naslonjač nasuprot njemu. - Donesite cijelu bocu! - naredio je konobaru sa
zabavljenim sjajem u očima na bratićev račun. - Ovo bi se moglo pretvoriti u
bdijenje.
- Jako smiješno - promrmljao je Robert.
Ross mu se nasmijao i ispružio duge noge ispred sebe.
- Rugaj mi se koliko hoćeš, ali trebam te da mi spasiš život. - Prostrijelio je
Rossa znakovitim pogledom. - I još uvijek mi duguješ zato što sam spasio tvoj
život onoga dana u Yorku.

99
 Knjige.Club Books
- Misliš na Škota? - Njegova smeđa kosa boje pijeska stršala je u zraku, a
plave su mu oči blistale. Iako su obitelj sa Spaldingove strane krasile nešto
tamnije značajke nego Trentove, svi su imali jednake plave oči. - Snašao bih se
savršeno dobro i sam.
- Krenuo je na tebe mačem...
- Koji je zadnji put korišten u bitci kod Cullodena9 - prekinuo ga je Ross.
- Koji je bio dovoljno oštar da te sasiječe po...
- Kojim je jedva mogao zamahnuti...
- Dovoljno da te prikuje uza zid i natjera na molitvu.
Ross se nasmijao. Onaj isti šarmantni osmijeh koji je lomio srca diljem
kontinenta, uključujući srca dviju princeza, ako je vjerovati glasinama. - Možda
nisam trebao spominjati ono o kiltovima i ovcama.
Robert mu je ironično odgovorio. - Možda nisi trebao otići u krevet s
njegovom suprugom.
Njegov je rođak dugo i sretno uzdahnuo sjetivši se toga. Bilo je malo krivnje
na njegovu licu kao i te noći u Yorku. - Moraš priznati da sam se istaknuo
odgovorivši ga od pokušaja da me ubije.
- I tako je rođen diplomat - zaključio je Robert ironično uzimajući od
konobara čašu brendija.
- Škoti s mačevima, Amerikanci s puškama, Francuzi s topovima...
Ross je slegnuo ramenima prihvaćajući bocu i stavljajući je na stol pokraj
svog naslonjača. - Na kraju su svi isti.
Robert je sumnjičavo podignuo obrvu. - Ljuti neengleski supruzi koji te žele
ubiti?
- Točno - odgovorio je Ross bezizražajno.
Ali Robert je znao istinu. Iako je Ross zaslužio reputaciju ženskaroša koja ga
je pratila u diplomatskom životu, bio je odan Engleskoj. Oduvijek je tako bilo, još
otkako je napustio sveučilište i prihvatio ulogu časnika u vojsci. Nije dopustio ni
da ga nasljeđivanje titule spriječi u nastojanju da radi za svoju zemlju jer je
sad služio u Francuskoj pod britanskim ambasadorom. Bio je u Londonu tek
nakratko prije nego što se opet vrati u Pariz.
Robert je odmahnuo glavom i progunđao: - Ako ništa drugo, jedino o čemu
se moraš brinuti ratovi su i vojske.
- A tvoji su neprijatelji gori? - Ross je sakrio poznati smiješak iza ruba čaše
dok je otpio gutljaj.
- Jesu. - Robert je zatvorio oči od glavobolje koja je nabijala u njegovu
zatiljku. - Oni u suknjama. - Zastenjao je bolno tresući glavom. Kada je njegov

9
Bitka kod Cullodena zbila se u Škotskoj 1746. godine. (Op. prev.)

100
 Knjige.Club Books
savršeno normalan život izmaknuo kontroli? - Dragi Bože, nemaš pojma koji je
to pakao.
I bio je pakao, ali ne samo druženje i kupovanje nego i sve što dolazi s time.
Bio je prisiljen pratiti Mariju po gradu i predstavljati je svim obiteljskim
prijateljima kako bi proširio vijest da je neudana i da prihvaća udvarače. Svaka
majka na koju su naišli, željna vjenčati svog sina, odmjerila ju je od glave do pete
kako bi odlučila je li bogatstvo njezine obitelji vrijedno zanemarivanja njezine
reputacije. One s kćerima prijeko bi je gledale jednom kada bi vidjele koliko je
dopadljiva. Koliko je privlačna u dnevnoj haljini od žutog muslina i večernjoj
haljini od plavog satena. Koliko je njezin smijeh lagan, a osmijeh vedar.
Koliko je ugodno biti u njezinu društvu.
To je Robertu smetalo najviše od svega jer, kada je to htjela, ta je žena mogla
biti jednostavno očaravajuća.
- Pa - bezizražajno je promrmljao Ross - čuo sam da je Wellington jednom
razmišljao o tome da pošalje gospođice i njihove majke u bitku, ali bi pokolj samo
suncobranima bio nezamisliv.
- Zveket čaša i blago točenje tekućine označilo je početak nove runde pića. -
To ne zaslužuju čak ni Francuzi.
- Hvala ti - rekao je s mukom otvarajući jedno oko kako bi preko volje
pogledao u rođaka.
Nasmijavši se na Robertov račun, Ross je ustao i pošao prema ormariću s
intarzijama od bjelokosti u kutu kako bi uzeo dvije cigare koje su ondje stajale. -
A ima li tvoje trenutno stanje ikakve veze s tom tvojom ženom o kojoj...
- Ona ni po čemu nije moja. - Ispio je cijeli brendi u jednom gutljaju.
- Znači, ta žena nije tvoja, ali je pratiš po Londonu kao da jest - Ross se
ispravio, a potom zasmijuljio od zadovoljstva vidjevši koliko se Robert namrštio.
- Je li ona razlog zbog kojeg si već na pola puta da ispiješ bocu konjaka usred
popodneva i zbog kojeg lažeš majci o sastanku u klubu?
Nije, dovraga. Nikada prije u životu nije dopustio da žena utječe na njega i
sigurno neće sada započeti s Marijom.
Ali kada Ross to tako kaže... Prokletstvo.
Priznao je gunđajući: - Komplicirano je.
- Najbolje žene uvijek su komplicirane. - Ross je odrezao vrhove dviju cigara
i jednu dodao Robertu vraćajući se u naslonjač. - I što planiraš učiniti s njom?
Naginjući se naprijed da upali cigaru, trepnuo je zatečen pitanjem. - Ja ne
planiram ništa. - Osim učiniti je problemom nekoga drugog muškarca.
Ross ga je pogledao s nevjericom. - A što ona planira učiniti s tobom?
- Polako i mučenički me ubiti - promrmljao je, a potom ubacio cigaru među
zube. Ovim tempom jedno od njih sigurno će do lipnja ubiti ono drugo.

101
 Knjige.Club Books
Tiho se nasmijavši, Ross je upalio cigaru, a zatim zabacio čizme na zaštitnu
ogradu kamina smještajući se za poslijepodne.
- Njezin otac ponudio mi je partnerstvo u kompaniji - priznao je Robert
izostavljajući nekoliko detalja koje nije želio podijeliti. Čak ni s rođakom. U
posljednje vrijeme izazov koji mu je Winslow zadao izgledao je više kao dogovor
s vragom nego kao šansa da se dokaže. - Zbog toga je pratim ove sezone. On
se nada da će ona pronaći supruga i skrasiti se. O tome se radi i ni o čemu više.
Ross nije ništa rekao, ali izraz na njegovu licu pokazivao je Robertu da mu
nije povjerovao.
- Lorde Roberte? - Upravitelj kluba ušetao je u sobu noseći malen paket
omotan papirom i vrpcom. - Ovo je stiglo za vas, gospodine.
- Hvala vam. - Iznenađen, prihvatio je paket. Odmotao je vrpcu i papir je pao.
Peveril of the Peak. Roman Waltera Scotta koji je gledao u knjižari.
- Knjiga? - Ross se znatiželjno uspravio. Gospoda u klubu White zloglasna su
po tome da su pioniri. Prvi čovjek koji je jahao konja do Richmonda sjedeći
naopačke, prvi koji je nosio gaće za večerom, prvi koji se kladio na utrku kišnih
kapi koje klize niz prozorsko staklo... Ali dostava knjige u klubu? Zasigurno,
ovo je bio prvi put da se to dogodilo. - Tko bi ti to ovamo poslao?
- Nemam pojma - promumljao je i izvadio karticu s porukom koja je bila
zataknuta među stranice.

U očajničkom pokušaju da pobjegnete od nas žena i naše kupovine,

zaboravili ste ovo. Smatrajte to početkom svoje veličanstvene knjižnice.
M. W.

- Mariah - promrmljao je, zapanjen da se ona ovog sjetila.

Ross je začuđeno upitao: - Odmetnica ti šalje darove?
- Ovo nije dar. - S grimasom je bacio knjigu na stol. - To je nagovještaj.
Ross sa zanimanjem odmahne glavom i pokaže svojom cigarom na knjigu. -
To se ne čini kao nešto što bi učinila žena koja ti želi polaganu i mučeničku smrt.
Ne, svakako se ne čini. Zbog toga je još sumnjivije. Da nisu na suprotnim
stranama, vjerojatno bi prihvatio dar kao izraz ljubaznosti. Jednako kao što bi nju
smatrao simpatičnom. Ali u ovoj svađi s Marijom, nije mogao suditi knjigu po
koricama.
- Sezona će za tebe završiti loše - uvjeravao ga je Ross otresajući pepeo cigare.
- Pritom ne mislim na tvoje poslovne interese.
- Blago je pogledao Roberta istim onim zamišljenim diplomatskim izrazom
koji je koristio na dvoru kada je želio utjecati na političke stavove kralja Georgea.
- Ili će te njezin otac kriviti kad sezona završi i ona ostane usidjelica, a ti ćeš
izgubiti partnerstvo, ili će prihvatiti ponudu za brak i izgubit ćeš nju.
102
 Knjige.Club Books
- Ne budi lud. Ne želim je za sebe. - Mrko je gledao u bratića što je uopće
spomenuo nešto takvo. - Ona je vražja žena.
Ross se vragolasto nasmijao proučavajući svjetleći vrh svoje cigare. - A što
ne valja sa ženom koja ima stav?
Mozak mu je na trenutak stao i nije znao što bi mu odgovorio.
Što nije valjalo s Marijom, osim što bi učinila sve da radi uz bok ocu? Ta kosa
boja ebanovine i kremasto blijeda koža te crvene usne koje su bile ljuto-slatka
okusa kao što su i izgledale... i na njegovo veliko iznenađenje, briljantan um. Nije
bila neka hihotava mlada gospođica; bila je samopouzdana žena koja poklanja
svoje vrijeme i većinu svog novca djeci kojoj treba pomoć. Zaboga, poznavala je
pomorske ratne strategije. I nije ih se bojala upotrijebiti.
Bila je pravi izazov, svaki centimetar nje od kojeg mu je zastajao dah.
Da se radilo o bilo kojoj drugoj ženi, a ne o kćeri Henryja Winslowa, pokušao
bi je osvojiti. Bez ustručavanja.
Ali ona nije bila bilo koja druga žena. Mariah mu je bila jedina prepreka koja
ga je sprječavala u dokazivanju da je dostojan prezimena Carlisle. I nitko, čak ni
inteligentna, intrigantna i bolno prelijepa žena neće ga zaustaviti u njegovu
naumu.
- Sve - promrmljao je ustajući iz naslonjača i odlazeći.
Ross je povikao za njim: - Ne smeta li ti što je odbila poziv na bal St. Jamesa?
Zastao je usred koraka i osvrnuo se zureći u bratića: - Što si rekao?
- Odbila je poziv Olivije Sinclair - objasnio je Ross dok je Robert polako
koračao natrag prema njemu.
- Nemoguće. - Budući da je dio vremena provodio u Parlamentu, a dio na
dvoru, Ross je često čuo vijesti prije ostatka Mayfaira. No ovoga puta nešto je
pogrešno shvatio. Potpuno pogrešno.
- Taj bal trebao bi biti njezino službeno predstavljanje. Majka je sve osobno
dogovorila s lady St. James.
- Pa ipak, gospođica Winslow odbila je poziv. - Ross je bio uporan, vrteći
cigaru među prstima. - St. James je gunđao o tome jučer u Domu lordova. Izgleda
da je grofica bila izvan sebe pitajući se koji je ispravan protokol za debitanticu
kojoj je ovo sedma sezona, a koja je odbila doći na vlastito predstavljanje, dok
St. James nije znao treba li to shvatiti kao uvredu ili kao izbjegnutu katastrofu. -
Odmahujući glavom, podignuo je čašu u zdravicu:
- Strane vojske i žene, Roberte. Bolje se ne miješati u njih.
Bez riječi, Robert je stisnuo zube toliko jako da su mu mišići na vratu iskočili,
okrenuo se na peti i izjurio iz kluba.
Ovoga je puta mala namiguša zaista otišla predaleko.

***
103
 Knjige.Club Books
Sat vremena poslije Robert se uspinjao stubištem Škole Gatewell koračajući preko
tri stepenice odjednom. Kućepazitelj koji je otvorio vrata rekao mu je da može
pronaći Mariju na drugom katu u školskoj učionici. I neka joj Bog pomogne kad
je pronađe.
Kako se usuđuje ovako pokušati upropastiti svoje predstavljanje odbijajući
poziv za vlastiti debitantski bal?! I što je željela postići time?! Oboje ih uništiti?!
Jer upravo će se to dogoditi ako glasine o ovome dođu do njezina oca. Winslow
će kriviti nju što je namjerno sabotirala svoju sezonu, a onda kriviti njega što je
nije uspio držati pod kontrolom.
Zastao je na vratima i gledao u sobu. Nekad dječja soba u ruševnoj kući
pretvorena je u školsku učionicu ispunjenu malim stolovima koji su sada bili
gurnuti uz zidove prostorije, a učiteljičin stol stajao je ispred velike ploče.
Nekoliko grubo obrađenih polica, dupkom punih knjigama i pločicama za pisanje,
prekrivalo je zidove. U kutku je čak bio i globus.
A u sredini prostorije na dlanovima i koljenima bila je Mariah.
Žustro je ribala podne daske velikom četkom, raspršujući sapunicu oko sebe
u lokvici koja je postajala sve veća. Odjevena u staru bluzu i prljavu pregaču
izgledala je kao sluškinja s mrljama na obrazu i rupcem na glavi koji joj je štitio
kosu boje ebanovine. Dok se polako pomicala naprijed, mukotrpan centimetar
po centimetar, tiho je pjevušila, a njezine gole noge izvirivale su ispod podignute
suknje. Raščupane kose, sva znojna i od sapunice, gola ispod suknje, sve od
nožnih prstiju do mjesta gdje su joj noge nestajale ispod pregače, malo iznad
koljena... Slatki Lucifere.
Samo Odmetnica može izgledati erotičnije odjevena kao sluškinja nego u
haljini za bal. Kao mornara kojega grčke sirene mame u opasne vode, od stezanja
u trbuhu obuzela ga je slutnja da ga ona mami prema vlastitom uništenju. Jer ništa
nije želio više nego pridružiti joj se ondje na sredini poda, omotati njezine
gole noge oko svog struka, strgnuti tu mokru bluzu...
Podignula je glavu i ukipila se vidjevši ga. Na trenutak, kao da mu čita
uzavrele misli, uzvratila mu je pogled pun žudnje... samo kako bi nestao pod
namrštenim izrazom lica.
Sjela je na pete. - Ne biste li vi trebali biti negdje drugdje i čitati knjigu?
- I propustiti predstavu? - Pokazao je na pod i nju usred svega toga. - Ni za
što na svijetu.
- Drago mi je da vas zabavljam. - Ispustila je četku u kantu s vodom. - Dobro
je znati da me čeka budućnost u Vauxhallu.
Izvio je usne. Uživao bi u njezinim dosjetkama, samo da ga toliko ne ljuti. I
da nije bila toliko primamljiva, čak i sjedeći u lokvi prljave vode. - Mislio sam na
Covent Garden.

104
 Knjige.Club Books
- Dobar izbor. Ondje će biti brojnija publika. Oči su joj vražje zablistale. -
Svakakvi ljudi stoje u redovima kako bi svjedočili nečemu nikad prije viđenom u
Engleskoj.
Preko njega mrtvog. Nitko je nikada neće vidjeti dok ovako izgleda. Prisilio
se na usiljen smiješak i protisnuo: - A što to?
Podignula je obrvu. - Ženu iz uglednog društva kako radi. - Posegnula je u
kantu i izvukla četku. - To mora biti uznemirujuće za tvoj gospodski razum.
Nije mu razum bio uznemiren. - Ako tako misliš, ne poznaješ dobro žene u
mojoj obitelji.
Frknula je i ponovno počela ribati pod četkom jače nego prije. Vjerojatno
zamišljajući njegovo lice ondje ispod grubih čekinja. - Zašto si ovdje, Carlisle?
- Kako bih te spasio od tebe same.
Zastala je usred pokreta. Ruku ispruženih pred sebe i oble stražnjice
zavodljivo podignute u zrak, pogledala ga je u nevjerici. - Kao damu u nevolji?
Ne vjerujem da me treba spašavati.
Potom se opet dala na ribanje poda kao da on nije ondje, ponovno pjevušeći
onu istu živahnu pjesmu koju je pjevala prije nego što ju je prekinuo.
Prokleta bila tako izazovna! I dvostruko proklet bio on što je dopustio da ga
to dira.
- Gospođice Winslow - započeo je, svaku riječ izgovarajući kroz stisnute zube
- ako mislite...
- Oh, Bože dragi! - Nezadovoljno je bacila četku i sjela gledajući u njega
ovoga puta toliko srdito da je prekrižila ruke na prsima i zaklonila mu pogled na
tu primamljivo mokru bluzu. - Veoma cijenim činjenicu da si proveo jutra u Ulici
Bond prateći vojvotkinju i mene. - Oholo je otpuhnula kao da je boli to priznati. -
Zapravo, u nekim trenutcima tvoje je društvo bilo iznenađujuće ugodno.
Znači, to je bio najsarkastičniji kompliment koji je ikada dobio, ali barem je
bio kompliment. Što je mnogo više nego što je očekivao od nje. Usne su mu se
izvile u polusmiješak. - Samo u nekim trenutcima, ha?
Zanemarila je to i izvila obrvu. - Zbog toga sam ti dala tu knjigu. Bio si
prilično velikodušan.
Nevoljko je i bez oduševljenja pokušala slegnuti ramenima. - Mislila sam da
bi ti se mogla svidjeti. A sada, evo te ovdje. - Ljutito je mahnula rukom prema
njemu. - Ometaš moje poslijepodne i moj posao kako bi mi rekao da nije nimalo
damski od mene što sam ti je poslala.
- Zapravo, sviđa mi se knjiga - priznao je. Bila je to lijepa gesta. I veoma
iznenađujuća.
Trepnula je zapanjena. - Sviđa? - Još jedan treptaj, a ramena su joj se opustila
iz obrambenog stava. - Zašto si onda ovdje?

105
 Knjige.Club Books
Polako je koračao prema njoj zaustavljajući čizmu na rubu lokve. - Olivia
Sinclair.
- Olivi... Oh. - Njezini od ljutnje crveni obrazi problijedjeli su kada joj je
sinulo što je time mislio. Onda, u očajnom pokušaju da spriječi nadolazeću
raspravu, zgrabila je četku i ponovno počela ribati pod. - Drago mi je što ti se
sviđa knjiga. Morala sam poslati slugu da je kupi.
- Olivia Sinclair - ponovio je, ovoga puta glasnije i sporije. - Vojvotkinja od
St. Jamesa.
Mahnito je ribala odbijajući podići pogled dok je mumljala: - Nisam je nikad
upoznala.
- I nikada i nećeš ako odbiješ poziv na njezin bal. - Uputio joj je namršten
pogled. - Isti onaj bal koji je također tvoje predstavljanje.
Zastala je i ukipila se na mjestu kao uplašena srna, ali znao je da njezin oštar
um radi neumorno kako bi pronašao način da se izvuče iz ovoga posljednjeg
nereda u koji se uvalila.
Potom, duboko uzdahnuvši, ponovno je sjela na pete i skrušeno prekrižila
ruke na krilu. - Slušaj, Roberte, molim te da imaš razumijevanja...
- Tvoje vlastito predstavljanje! - uzviknuo je ne dopuštajući da ga smete
obraćajući mu se s „ti“. Ili koristeći svoj neodoljivi spoj nevinosti i opakosti dok
ga gleda kroz spuštene trepavice. - Pokušavaš li okončati svoju sezonu prije negoli
je uopće počela?
Čučnuo je, a pogled mu je bio na razini njezina. Ljutit sjaj koji je vidjela na
njegovu licu utišao ju je. Za promjenu. Mudra žena. Završio je s igranjem igrica.
- Lord i lady St. James bili su toliko ljubazni da su dopustili da iskoristiš
njihov bal za predstavljanje. Tako da ćeš prihvatiti poziv - naredio je. Glas mu je
bio obuzdaniji nego osjećaji. S druge strane, rijetko kad se mogao obuzdati u
njezinoj blizini. - I poslat ćeš poruku grofici u kojoj ćeš se ispričati zbog zabune i
mogućih neprilika koje si izazvala.
Prkos je zasjao u njezinim očima. - Ne, neću.
Prokleta žena. Izazovna i tvrdoglava kako god okreneš. - A moja majka? -
protisnuo je koristeći svoj adut. - Trebaju li nju ogovarati zato što ti odbijaš doći?
Krivnja je preletjela njezinim licem, a on je osjetio mali nalet zadovoljstva.
Ali kada je zagrizla donju usnu i usmjerila njegovu pažnju na svoja puna usta,
osjetio je kako nešto pulsira u njemu, ovoga puta tinjajući niže i niže, sve do vrba
njegova uda, ostavljajući ga bolno nezadovoljenim.
- Ići ćeš na taj bal - upozorio ju je, a krv mu se počela zagrijavati od
nadraženosti koju je u njemu izazivala i zbog načina na koji je mokra odjeća
prianjala uz njezino tijelo - čak i ako te budem morao prebaciti preko ramena i
odnijeti te u salu.
Tvrdoglavo je podignula bradu. - Samo probaj!

106
 Knjige.Club Books
Zagrmio je kroz ogoljene zube: - Mariah, ako ne...
- Gospođice! - Visoki dječji povik prekinuo je njihovu raspravu praćen
zvukom koraka koji nabijaju stepeništem. Tužan plač odzvanjao je sobama. -
GOOOSPOOOĐIIICEEE!
Djevojčica je utrčala u sobu i projurila kraj Roberta ni ne pogledavši ga
usmjerena, na Mariju koja je ulovila dijete u svoje naručje. Čvrsto je privila
djevojčicu dok su siloviti jecaji izlazili iz mršava stvorenja s razbarušenim plavim
pletenicama, nije mogla imati više od četiri ili pet godina. Djevojčica je omotala
lijevu ruku čvrsto oko Marijina vrata dok je desnom rukom stiskala obezglavljenu
lutku.
Mariah joj je tepala tješeći je i posjela je sebi u krilo. Uljuljkala ju je u svojim
rukama i nježno njihala dok najgori plač nije prestao, a ridanje se smirilo u
zagušene jecaje. Podignula je oči kako bi susrela Robertove. Na trenutak je
zadržala pogled preko djevojčičine glave. Njezina briga za dijete i njezino
nepovjerenje što on svjedoči događaju bili su nedvojbeni.
- Što je bilo, Polly? - Pažljivo je maknula ruku djevojčice čvrsto stisnutu oko
njezina vrata i odmaknula je od sebe tek toliko da može vidjeti njezino suzama
prekriveno lice. Zabrinuto se mršteći, zagladila je djevojčičinu kosu s čela. - Što
se dogodilo?
- Lu-Lucy... - Polly se zagrcnula između štucavih jecaja. Nos joj je pocrvenio.
- Dječaci su je uzeli, i oni... oni... - Gurnula je obezglavljenu lutku prema Mariji
kao da je time sve rekla. Kao i ljutitim uzvikom: - Dječaci!
Potom je Polly preko njezina ramena pogledala u Roberta kao da je on
utjelovljenje svih najgorih osobina njihova spola. Iznenadio ga je bijes u njezinim
očima.
- Nisu svi dječaci loši - uvjeravala ju je Mariah, a usputni pogled koji mu je
uputila bio je nedokučiv. - Što su učinili?
- Ozlijedili su je! - Polly joj je ponovno gurnula lutku. - Vidiš?
Roberta je stisnulo u grudima od djevojčičine tuge za lutkom. Dječaci nisu
ozlijedili jadnu malu punjenu krpu odjevenu u zaprljanu plavu haljinu -
obezglavili su je.
- Gdje? - pitala je Mariah naboravši čelo.
Gdje? Dragi Bože, bilo je očigledno. Ali morao joj je odati priznanje za
pribranost pred djetetom i način na koji je nježno vrhovima prstiju milovala
djevojčičinu kosu i mirno brisala njezine suze. Bila je to njezina brižna, majčinska
strana. I bilo mu je drago što ju je vidio.
- Baš ovdje. - Polly je podigla rasparanu lutku i pokazala mjesto na njezinoj
ruci. - Vidiš?
- Oh, draga! - Mariah je rekla duboko zabrinuto uzimajući komad napunjene
krpe nježno u svoje ruke. - Porezala je ruku.

107
 Knjige.Club Books
Ruku? Lutki je nedostajala glava, zaboga! No ni Mariah ni djevojčica nisu se
činile toliko zabrinute zbog odsječene glave.
- Ozlijedili su je - prošaptala je Polly tako intenzivno da se Robert uplašio da
bi mogla opet početi plakati.
- Sigurna sam da im to nije bila namjera - uvjeravala ju je nježno Mariah.
A Robert je bio siguran da su im namjere bile mnogo gore. Sjetio se svake
Josiene lutke koju su on i njegova braća obrijali na ćelavo, vukli užetom za svojim
ponijima, zavezali na metu i izmjenjivali se u ispaljivanju strijela prema njoj...
Jednu su čak raznijeli barutom. Zaista, dječaci.
- Hoće li se oporaviti? - Polly je prljavim dlanom prešla preko očiju.
- Treba operaciju, ali sigurna sam da će biti dobro - rekla joj je Mariah nježno
s dobrotom u glasu. - Idi dolje u kuhinju i pokaži gospođi Smith. Kaži joj da sam
ja rekla kako je u redu da pojedeš jedan keks dok čekaš da ona zakrpa Lucynu
ruku, dobro?
Djevojčica je kimnula glasno šmrcnuvši. Mariah ju je još jednom zagrlila,
poljubila u čelo i osovila na noge. Pogledom pozdravljajući Roberta, Polly je
istrčala iz sobe s lutkom čvrsto privinutom na prsima.
Mariah je gledala prema vratima još dugo nakon što je djevojčica nestala, a
nad njih se nadvila tiha mirnoća. - Hajde - blago ga je poticala ne gledajući ga -
reci što misliš.
- Lutki nedostaje glava - ponovno je govorio ozbiljnim glasom.
Duboko je uzdahnula. - Znam. - Njezina su uska ramena klonula. - Pollyn je
otac poginuo kada je Mary Grace potonula prošle godine. Ta je lutka posljednji
poklon koji joj je otac dao. Raspada se, a prošlog je mjeseca izgubila glavu, ali
ona se ne želi rastati s njom iako sam joj obećala novu lutku kao zamjenu.
Robert je to razumio. Čak je i sada nosio džepni sat koju mu je otac poklonio
kada je diplomirao na Oxfordu. Džepni sat koji godinama nije radio.
- Možeš reći i ono drugo. - Očima je uhvatila njegov pogled, a opreznost je
zatinjala u njihovim zelenim dubinama kao da očekuje njegov napad. - Da rasipam
vrijeme i novac na ovu školu. Da sam budala zato što mislim da mogu nešto
promijeniti. Da jedna djevojčica ne znači ništa kada ih je toliko na ulicama.
Ispod njezina obrambenog stava vidio je ranjivost i to mu je oduzelo dah.
Nitko u visokom društvu nikada ne bi posumnjao da Odmetnica ima i ovako
nježnu stranu. On sigurno nije i to ga je vraški iznenadilo. Kao i mučno shvaćanje
da mu se to sviđa.
Posegnuo je i prekrio njezine dlanove svojima. - Nikada to ne bih rekao.
Spustila je pogled na njihove ruke kao da je iznenađena tom nježnom gestom,
ali nije povukla ruke. Potom je ona iznenadila njega polako stavljajući svoj drugi
dlan na njegov. Iznenadna povezanost koja je procvjetala između njih bila je
neporeciva.

108
 Knjige.Club Books
- Zašto ne? - izazvala ga je tiho, promatrajući kako prstima prolazi njegovom
nadlanicom. - Moj otac bi to rekao. Zapravo, već jest nekoliko puta. - Poraženo je
pogledala prljavu lokvu oko sebe. - Možda je u pravu.
- Nije. - Tiho ju je uvjeravao lagano stišćući njezine prste i misleći na svoju
sestru i siročad kojoj je pomagala u njihovu selu. Jedna dobra duša može
promijeniti tijek svakog života koji dotakne.
Lagano je odmaknula ruke i gotovo odmah nedostajala mu je toplina njezina
dodira punog razumijevanja. - Bolje da otac ne čuje kako se ne slažeš s njim,
Carlisle - upozorila je, ali više u šali nego koreći ga. - Izgubit ćeš partnerstvo. -
Zastala je na trenutak kako bi naglasila izrečeno. - S druge strane...
Ignorirao je njezino bockanje ne želeći se upustiti u bitku, ne kada napokon
počinju shvaćati jedno drugo.
Ali nešto mu je smetalo u njezinu zadirkivanju. - Je li to razlog zašto ti je
toliko stalo do ovog mjesta? - Je li potpuno pogrešno shvatio složeni odnos koji
je imala s Henryjem Winslowom? - Zato što nervira tvog oca?
- Ne. - Urotnički osmijeh zaigrao je na njezinim usnama. - To je samo sjajan
bonus.
Nasmijao se. Evo namiguše koju je poznavao u nestašnom sjaju u očima i
vragolastom smiješku na usnama. Utroba mu se stisnula vidjevši spoj tvrdoglave
odlučnosti i ženstvene ranjivosti. Kombinacija je bila očaravajuća.
- Moja je majka odrasla dvije ulice dalje. - Okrenula je glavu da izbjegne
njegov pogled, ali ne dovoljno brzo da ne bi vidio svjetlucanje u njezinim očima.
Prepoznao je tu tugu. Istu onu koju je nosio za svog oca. - Zvuči budalasto,
pretpostavljam, ali nakon što je umrla, kad god bi mi nedostajala toliko da sam
mislila da bih mogla i sama umrijeti, došla bih ovdje u St. Katharine’s i
osjećala da mi je ponovno blizu.
- Nije uopće budalasto - promrmljao je. Naposljetku, nije li on činio istu stvar,
živeći u Park Placeu, radeći za istim stolom za kojim je radio njegov otac?
Kada ga je pogledala, međusobno razumijevanje smekšalo ju je, a on je
ponovno osjetio onu neobjašnjivu povezanost između njih. Ponovno je u njoj
vidio ranjivost koju je tako jako nastojala sakriti od svijeta.
- Kada sam se vratila kući nakon školovanja kod gospođe Pettigrew, željela
sam pomoći obiteljima u St. Katharine’su - objasnila je. - Napokon sam imala
financijska sredstva i dovoljno vremena pa smo odlučili otvoriti Školu Gatewell.
- Mi? - upitao je.
- Hugh Whitby i ja.
Znači tako je kicoš pronašao put do njezina srca. Usprkos tomu što je saznao
za njegov dobrotvorni rad, bilo je prokleto teško osjećati naklonost prema njemu.
Ili priznati da je ljubomoran na njega.

109
 Knjige.Club Books
- Barun Whitby dopušta nam da boravimo ovdje bez plaćanja najamnine u
zamjenu za održavanje zgrade, tako da nam djeca u tome pomažu. Uče se
stolarstvu i zidarstvu, kućanskim poslovima, kako uzgajati povrće i bilje u vrtu...
Dok ju je gledao kako govori o školi, njegovo ga je divljenje počelo grijati
iznutra. Sigurno nije bila neka besposlena kći iz visokog društva kojoj je jedini
izlet u dobročinstvo uključivao priređivanje čajanki za damske krugove. Ne,
Mariah je više voljela raditi. To je bila jedna od njezinih najneuobičajenijih
karakteristika za koju je Robert shvatio da mu se neizmjerno sviđa.
Slegnula je vitkim ramenima. - Kad god možemo, pretvorimo rad u lekciju.
- To je neobičan način obrazovanja. - I genijalan.
- Uklapa se u našu misiju. Ovo je prvenstveno strukovna škola. Podučavamo
radne vještine jednako kao i temeljne elemente osnovnih predmeta. - Spustila je
pogled na svoje ruke. - Također im dajemo i poslijepodnevni čaj, što je za neku
djecu možda jedini obrok u danu, i nudimo im utočište tijekom dana dok su im
majke na poslu.
Sudeći prema tužnom pogledu koji je preletio njezinim licem i načinom na
koji je odbijala susresti njegov pogled, škola je također bila mjesto za djecu čije
majke nisu mogle pronaći pošten posao i morale su prodavati svoje tijelo kako bi
preživjele.
- Čim dovoljno odrastu, pronađemo im posao... djevojčicama mjesta sluškinja
ili prodavačica, dječacima mjesta vratara ili šegrta. Samo ove zime zaposlili smo
petero djece. - Ponos je bljesnuo na njezinu licu, ali je jednako brzo i nestao ispod
umornog uzdaha. - Možemo pomoći samo nekolicini, ali volim misliti da je naš
rad ovdje važan.
- I jest - promrmljao je.
Polako, podignula je pogled prema njegovu.
Na trenutak, ranjivost je iz smaragdnih dubina isplivala na površinu i vidio ju
je kao mnogo više od protivnice odlučne da uništi budućnost koju je želio za sebe,
više od kćeri koja se očajnički bori za očevo priznanje. Ono što je vidio bila je
draga i sposobna žena s vlastitim snovima, žena koja je davala srce i dušu za
voljene ljude... Prekrasnu ružu usred lokve prljave vode.
Nikada prije u životu nije susreo zanimljiviju ženu.
Odmahnula je glavom. - Ne moraš se pretvarati da ti se sviđa škola. Znam što
zaista misliš o meni.
Ne, sigurno nije znala. Jer u tom trenutku, ni sam nije bio siguran što misli.
Ni o njoj, ni o Henryju Winslowu... ni o ovom zadatku da joj pronađe supruga. I
sigurno ne o Winslowovu planu prema kojem je namjeravao profitirati
uništavanjem St. Katharine’sa. Njezin je otac bio tako uvjeren da će ona
prihvatiti premještanje škole, tako siguran da će staviti kompaniju na prvo mjesto.
Ali dok je sada gledao u nju, u Robertovoj se glavi vrtjela prava zbrka sumnji.

110
 Knjige.Club Books
Jesu li je on i njegov otac pogrešno procijenili? Zar je njezina želja da radi uz
oca bila nešto više od potrebe da se dokaže i daleko važnija od pukog iskazivanja
buntovništva zbog Winslowovih pokušaja da je odvrati od kompanije?
- Sviđaš mi se, Mariah - odgovorio je, napokon priznavajući istinu.
Ignorirajući lokvu i ono što će učiniti njegovim hlačama, spustio se na pod
sve dok nije sjedio blizu nje, bok uz bok. Dovoljno blizu da može vidjeti kako
nervozno guta dok je stavljao dlan na pod s njezine druge strane, okružujući je
tako svojim tijelom. - Bog neka mi pomogne, ali sviđaš mi se.
Oči su joj se raširile, ali za promjenu, nije ga napala. Ili uzmaknula. Osjetio
je mali nalet pobjedničkog uzbuđenja. Ohrabren, nagnuo se bliže.
Njegove usne bile su toliko blizu Marijinima da je mogao osjetiti kako svaki
njezin topli izdah draži njegove usne i osjetio je trenutak kada joj se disanje
pretvorilo u plitko dahtanje. Taj ugodni osjećaj izluđivao ga je. Kao i način na
koji je gledala u njegove usne, kao da se dijelom pribojava da će je ponovno
poljubiti. A drugim se dijelom pribojava da neće.
- Ne smeta li ti onda - nježno ga je izazivala - što me želiš udati zbog vlastite
koristi?
- Nije tako. - Znala je to i sama, prokleto dobro. Ali nije mogao spriječiti
bljesak ljutnje koji je osjetio na tu tihu optužbu. Vjerojatno zbog toga što se i sam
pitao nije li upravo to radio otkako je Henry Winslow stavio taj izazov pred njega.
Mogao je to opravdati jedino držeći se onoga u što je bio uvjeren. - Tvoj te otac
nikad ne bi prisilio da se udaš za čovjeka za kojeg se ne želiš udati.
- Ne. - Glas joj je izašao jedva glasniji od šapata, ispunjen beznadnim očajem.
- Samo bi mi uzeo nasljedstvo i zatvorio školu.
Nepokolebljivo je zadržavala njegov pogled kao da ga izaziva da to opovrgne.
Ali nije mogao. Ako ikada odluči otvoreno prkositi ocu i odbije sudjelovati u
sezoni, Henry Winslow mogao bi učiniti upravo to. I to ne bi imalo nikakve veze
s njim ili s partnerstvom.
- Nisam ti neprijatelj, Mariah. Pokušavam ti pomoći. - Ublažio je ton znajući
da će se, ako joj se suprotstavi, povući još više u sebe. - Reci mi istinu. Zašto si
odbila poziv Olivije Sinclair?
Nesigurnost joj je smračila lice dok je oklijevala s odgovorom, a potom je
nježno priznala: - Evelyn.
Trepnuo je. Kakve veze njezina sestra ima s ovim?
- Lady St. James nije pozvala Evie - objasnila je s ponosom i ozlojeđenošću u
glasu. - Ako moja sestra nije dovoljno dobra da nazoči balu, onda nisam ni ja.
Proučavao je njezino lice. Znači o tome se radilo. Evelyn je zanemarena.
Shvatio je u kojoj je mjeri odana svojoj sestri. Istu je odanost dijelio s braćom i
zato ga je preplavilo razumijevanje. Njezina povezanost s obitelji pokazala se
dubljom nego što su svi mislili. Uključujući i njezinu obitelj.

111
 Knjige.Club Books
No reputacija njezine sestre bila je okaljana kao i njezina, ako je vjerovati
glasinama, s obzirom na to da je Evelyn bila jednako pustolovna i odvažna kao i
njezina sestra. Nije mogao kriviti Sinclairove ako ne žele obje Winslowove kćeri
na balu. Ali znajući koliko je vojvotkinja milostiva, bio je siguran da je
jednostavno zaboravila na Evelyn.
- Bio je to previd - uvjeravao ju je. - Ništa više.
Frknula je pokazujući time da mu ne vjeruje.
- Majka će osigurati pozivnicu za nju. Pobrinut ću se za to. - Posegnuo je da
joj zatakne neposlušnu kovrču crne svile ispod marame. Poput sirenina, njezin
zov bio je neodoljiv, čak i dok je bila tako prljava i mokra. - U redu?
Brzo je kimnula, kao da je mnogo košta raditi ono što on želi. - Onda ću poslati
poruku lady St. James.
Osmjehnuo se s olakšanjem. - Hvala ti.
- Ali samo zato što ne želim povrijediti vojvotkinju - pojasnila je. A i zato što
je rat između njih tako zahtijevao. - Nije me uopće briga što ti želiš.
Naravno da nije. Usta su mu se izvila u smiješak. - Od tebe, Mariah, ne bih
ništa drugo ni očekivao.
Njezine crvene usne razvukle su se u početak smiješka. Nema sumnje da je
namiguša njegov komentar shvatila kao kompliment. Možda je to i bio. Iako mu
je bilo mrsko to priznati, počela mu se sviđati njezina tvrdoglavost. I izazov koji
mu je predstavljala zbog toga. Ni jedna ga žena nije tako držala u neizvjesnosti.
Zatim ga je zaigrano udarila po ramenu kao da mu ukazuje da je ovaj nježni
trenutak razumijevanja završio i da mogu nastaviti sa svađom na koju su već
navikli.
Ali nije uzmaknuo. Nije to ni želio nakon što je vidio da je shvatila da se
njihov odnos nepovratno promijenio. Neporeciv elektricitet tinjao je između njih.
I umjesto da ga odgurne, spustila je ruku polako do njegova revera.
- Lijepo je kad se ne svađamo - promrmljao je. Ne mogavši se suzdržati od
toga da je dodiruje, palcem je protrljao mrlju prljavštine na njezinu obrazu. - Ako
nastavimo ovako, naš će odnos biti na dobrom putu da postane ugodan.
- Optimistično - kratko je promumljala. Potom je spustila pogled na mjesto na
kojem je sjedio pokraj nje u lokvi. - Čini se da sam te povukla za sobom i uprljala.
Palcem je nastavio prelaziti njezinim obrazom, dugo nakon što je mrlja
nestala, polako milujući njezinu glatku toplu kožu, zatim duž njezine vilice i niz
vitak vrat. Bila je čudnovata jer u jednom trenutku može biti oboružana
kandžama, a u drugom nježna i ranjiva. I sviđala mu se njezina nježna strana.
Veoma.
Promrmljao je: - Možda volim biti uprljan.
Zaustavila je dali, a njezini su se prsti stegnuli oko njegova revera.

112
 Knjige.Club Books
Nije ništa namjeravao insinuirati svojim odgovorom, ali kada je vidio kako su
joj se obrazi zarumenjeli, bilo mu je drago što je to rekao. I još draže kada je njezin
pogled pao na njegova usta, a njezine se usne blago razdvojile pozivajući ga.
Srce mu je čeznutljivo lupalo. Željela je da je poljubi... a tko je on da se ogluši
na želje jedne žene?
Ruka mu je kliznula na njezin zatiljak i nježno ju je privukao sebi, spustio
glavu i položio usta na njezina.
Dok ju je ljubio, želio je uživati u trenutku, učiniti ga osjećajnim i posebnim
kao što je bila njezina skrivena strana koju je upravo podijelila s njime. Ali žestoka
vrućina Marijinih usana izazivala je u njemu bol i nije se mogao zaustaviti od
gladnih proždirućih poljubaca, rukama joj držeći lice kako bi njezine usne bile
mirne pod njegovim. Nemaran od frustracije i uzbuđenja u kojem ga je držala od
trenutka kad su se sreli, tek je dijelom mario što bi, dok su mu usne još uvijek na
njezinima, još jedno dijete moglo utrčati u sobu i vidjeti ih. Želio je ovo - želio je
nju - suviše očajno da bi bio oprezan.
Kada su njezine usne omekšale pod njegovima uz jecav izdisaj, potpuno je
prestao mariti.
Nasmijao se uz njezine usne i rekao: - Dječaci? - Potom je vrškom jezika
liznuo rub njezine usnice izazivajući je da ih otvori kako bi mogao okusiti
skrivenu slatkoću iznutra.
- Dječaci - zaprela je, a jednom jedinom riječju pokazala je koliko su joj
dječaci bili slasni. Kao da joj je on najukusniji od svih.
Rukom ga je uhvatila za zatiljak i požudno razdvojila usne pod njegovim.
Zastenjao je i zaronio dekadentno prelazeći preko meke unutrašnje strane
njezine usne i ispreplićući jezik s njezinim. Izvana je bila tako nevjerojatno
paprena, a iznutra tako neporecivo slatka. Ta je kombinacija izazivala ovisnost.
Bez daha odvojio je usta od njezinih i počeo joj grickati vrat privukavši je
potpuno na svoje krilo. Njegove su ruke kliznule naviše s obje strane njezina tijela
kako bi je potpuno istražio.
- Nisu svi dječaci loši - podsjetio ju je usuđujući se milovati njezine nabrekle
grudi s bočnih strana. - Neki od nas mogu biti dobri. - Kada se nadvila bliže,
pozivajući na više od površnog milovanja, u njemu se zapalila žudnja i rado se
odazvao hvatajući rukama njezine grudi u potpunosti. - Veoma dobri.
- Ti nisi... dobar - izustila je između dahtaja dok joj je dlanovima masirao
bujna njedra. Grčevito se uhvatila rukom za rever njegova kaputa da ga zadrži
blizu dok je drugom prolazila kroz kosu na njegovu zatiljku, tiho ga potičući: - Ti
si zločest.
- I to veoma. - Kako bi to dokazao, uhvatio ju je za stražnjicu i potom stisnuo.
Grlen uzdah prolomio se iz nje. Taj zadihani erotični zvuk uskovitlao se njime. -
Ali mislim da i ti voliš biti zločesta.

113
 Knjige.Club Books
Ukočila se, a on se zabrinuo da bi mogla zanijekati, da će mu narediti da je
prestane dodirivati. Umjesto toga, zaustavila je uzavreli pogled na njegovim
usnama i priznala: - Možda malo. S tobom.
Zastenjao je i uhvatio joj usne u još jedan intenzivan poljubac. Utapao se u
njezinoj neobjašnjivoj čudnovatosti, plivajući u njezinu okusu i dodiru i izgubio
se u toj vrtoglavoj ljuto-slatkoj kombinaciji koja je počela predstavljati sve
vezano za nju. Taj uzbuđujući nesklad dobrog i brižnog srca koje je čučalo ispod
bodljikave krinke. Više od svega želio je prodrijeti ispod njezine površine i otkriti
pravu Mariju, skidati slojeve sve dok ispod njih ne pronađe čistu ženu.
Ali za sada, zadovoljit će se skidanjem te mokre bluze i besramno krasti
poglede, ma koliko kratki bili, na svaki dio nje koji mu ona dozvoli.
Otkopčao je tri gornja dugmeta njezine bluze, povukao je niz njezine nabrekle
grudi, a zatim zavukao prste unutar njezina steznika. Iz njega je oslobodio njezinu
desnu dojku, ali ostala je skrivena ispod potkošulje. Frustriran što je ne može
ogoliti a da je ne skine do pasa, napeo je potkošulju preko njezine dojke sve dok
se obris tamnoružičaste bradavice nije nazirao ispod tankog pamuka.
Tako nevjerojatno lijepo... Vrškom prsta prelazio je tamnoružičastim krugom
i oduševio se kada je zadrhtala. Gledao je kako se bradavica ukrutila pod njegovim
prstom i utroba ga je zaboljela stežući ga sve do vrška uda kao napeta opruga.
- Tračak zločestoće u ženi ono je što muškarci najviše vole - promrmljao je
spuštajući glavu dok dahom nije grijao njezine grudi. - I sviđaš mi se zločesta,
Mariah. Veoma. Utisnuo je lagan poljubac na njezinu čvrstu bradavicu i nasmijao
se zbog načina na koji je zatreperila. - Veoma. - Grickao ju je kroz potkošulju i
izazvao njezin iznenađen uzdah. - Mnogo.
Potom je zatvorio usta oko nje i odvažno je sisao, napokon kušajući njezin
zabranjen okus za kojim je žudio.
Tiho stenjući, zadrhtala je i nagnula se nad njega. Zapetljala mu je prste u
kosu i privinula glavu da prinese njegove usne još silovitije uz sebe u tihoj molbi
za zadovoljstvo. Zastenjao je od Marijine požudne reakcije i uzeo joj bradavicu
još dublje u usta, s užitkom udovoljavajući njezinim željama. Nije imao pravo na
ovaj način stavljati usne na nju, ali predugo ga je neizdrživo mamila. Sada kada
ju je uhvatio, neće propustiti priliku otkriti njezin okus kada je tako dobrovoljno
pristala da njegovi zubi grickaju njezinu meku kožu, da je liže jezikom i
siše usnama sve dok pamuk koji je okruživao bradavicu ne bude sasvim mokar. I
dovoljno proziran da potpuno otkrije tamnu bradavicu njegovim pohlepnim očima
dok je upijao njezin lik pred sobom.
- To misliš o meni? - Zadrhtala je dahćući kada je puhnuo hladan zrak preko
mokre tkanine i tople bradavice ispod nje. - Da sam zločesta?
Povukao je ruke niz njezino tijelo, a od svakog dodira previjala se u njegovu
krilu. Slatki Lucifere. Tako je predivno uzvraćala, potpuno očaravajuća... - Ti si
prava vražica - iskreno je priznao. Ova vražica svakako je uzela zadovoljavajuće

114
 Knjige.Club Books
obličje i ako se nastavi trljati stražnjicom o njega, naučit će i koje obličje poprima
uzbuđen muškarac. - Zavodnica koja iza sebe ostavlja muškarce očajnima.
- Ja ne... radim to - usprotivila se, plitak dah ometao je hinjenost njezina
odgovora.
Odvojila je usne od njegovih kako bi uhvatila dah, ali to mu je samo
oslobodilo put do njezina vitka vrata. Kada je pod jezikom osjetio njezino ubrzano
bilo, postajući arogantno ponosan od saznanja da je on razlog zašto tako silovito
udara, od njezina tihog stenjanja osjetio je bol. Bog mu pomogao, želio ju je lizati
posvuda samo da čuje kako mijauče od zadovoljstva koje joj pruža.
- O, da, radiš - uvjeravao ju je dok se stiskala jače uz njegova prsa, tako jako
da se bojao da bi mogla osjetiti kako njegovo srce tuče zbog nje. - Kamo god odeš,
muškarci zbog tebe prave budale od sebe.
Vidio je učinak koji ima na muškarce, kako bi ih uzbudila, a onda ih ostavila
uz smiješak. Isti je učinak imala i na njega. Ali on je bio nemoćan odoljeti joj,
žudeći za njom više nego za bilo kojom drugom ženom u svom životu. I nije ju
mogao prestati ljubiti.
Kao čokolada začinjena paprom, svaki zabranjeni okus ispunio ga je žarećom
slatkoćom od koje je pohlepno htio još.
- Misli kojima im napuniš glavu - rekao je hrapavim glasom ostavljajući trag
poljubaca između njezinih grudi - način na koji ih tjeraš da te požele dodirnuti,
kako žude da budu nasamo s tobom... Tjeraš ih u ludilo u pokušaju da dođu do
tebe.
Kicoše koji su očijukali s njom na Ulici Bond, starije muškarce koji su buljili
u nju na svim domjencima na kojima je bila, svaki prokleti sluga koji je pokušavao
zaviriti u njezin dekolte kada bi se nagnuo da joj posluži večeru... Svi su je željeli,
ali nijedan nije imao šanse. Žena poput nje prožvakala bi ih i ispljunula kao da su
ništa.
- Mislila sam da ti to želiš - rekla je šapatom, a potom se ugrizla za donju usnu
kako bi suspregnula grlen uzdah zadovoljstva kada se vratio štovanju njezine
bradavice.
- Dovraga, ne! - zagrmio je uz njezine nabrekle grudi na samu pomisao da je
jedan od tih mlakih kicoša ovako ljubi.
- Ali nije li to bio tvoj okrutni plan? - izazivala ga je glasom dubokim od
uzbuđenja, ali lakim zbog nečeg drugog... Sreće? Zadovoljstva? Što god bilo,
sviđalo mu se. I čeznuo je za tim da čuje još toga. - Udati me za prvoga gospodina
koji se ponudi?
- To nije moj plan. - Još je jednom uhvatio njezina usta u žestokom poljupcu
koji je trebao utišati njezino zadirkivanje. I odagnati nalet krivnje jer je donedavno
razmatrao da učini upravo to.
Ali više ne. Da je uda za jednog od onih samoprozvanih gradskih faca koji su
je vidjeli samo kao predmet koji posjeduju. Ili da je veže za nekog beskičmenjaka
115
 Knjige.Club Books
kao što je Whitby koji joj nikad ne bi mogao pružiti izazov i svrhu za kojom je
žudjela? Nikad. Ti ljudi nisu uopće marili za ženu punu ljubavi za koju je sad znao
da čuči unutra. Zaslužila je bolje, zaslužila je...
- Nekog poput tebe, znači?
Odmaknuo se od nje, a ruka mu je i dalje stajala na mjestu kamo je bila
odlutala, ispod suknje na bedru. Stisnuo je oči tražeći joj lice i pokušavajući
usporiti bijesno udaranje svoga začuđenog srca. Otkud je, zaboga, došlo to
pitanje?
Blago se nasmijavši na njegov iznenađeni izraz lica, poljubila ga je u vrh nosa.
- Ženskaroš i besposličar?
Čvor u njegovu trbuhu stisnuo se umjesto da popusti od olakšanja koje je
trebao osjetiti kad je shvatio da ga samo mami. Ne dopuštajući si da razmišlja o
tome što je to značilo, gurnuo je lice u njezinu kosu tako da ne bi mogla vidjeti
koliko ga je njezino nevino pitanje uznemirilo. - Ne netko poput mene - nevoljko
ju je ispravio. - Moj je posao držati muškarce poput mene podalje od tebe.
- Ne. - Čula se tuga u njezinu glasu. Odmah mu je počela nedostajati lakoća i
zadovoljstvo koje je čuo samo nekoliko trenutaka ranije. - Tvoj je posao udati me,
nebitno za koga.
Nikad. Nikad ne bi od nje tražio da se uda za muškarca kojeg ne voli. Ali
sudeći prema zanimanju koje je poticala gdje god se pojavila, to neće biti problem.
- Do kraja bala, odabrat ćeš najuglednijega gospodina u Engleskoj. Srest ćeš
nekoga za koga ćeš se poželjeti udati, tko će provesti ostatak života čineći te
sretnom.
Ali spoznaja da će Mariah biti sretna nije ublažila tupu bol u njegovu srcu
kada bi je zamislio u naručju jednog od tih muškaraca.
Obuhvatio je njezino lice rukama i plesao poljupcima po njezinim obrazima i
usnama, želeći otjerati sjetu s njezina lica i vratiti predivnu strast koju je u njoj
okusio samo nekoliko trenutaka prije. - Već se sad ugledna gospoda skupljaju oko
tebe - promrmljao je više kako bi uvjerio sebe nego nju u neizbježnost njezine
sezone - moleći za trenutke nasamo s tobom, čineći sve da im pokloniš osmijeh.
Liznuo je kutak njezinih usana i upio slatkoću susprežući uzdisaje od toga
koliko mu je bila slasna. Od osjeta da u njoj raste želja. Toliko da je od nje
zadrhtala.
- Pališ ih, Mariah - prošaptao je.
- A tebe? - Polizala je svoje usne - izraz čiste nervoze, a opet toliko erotičan
da ga je razorio iznutra. - Palim li tebe, Roberte?
Bože, da. U njemu se rasplamsao kriješ. Mislio je da je nevolja, a ona je bila
puka vražica. Sada kada je vidio njezinu drugu stranu, brižnu i ranjivu, sretnu i
opuštenu, bila je stvarno opasna.
Ali proklet bio ako bi to priznao. - Tko se igra s vatrom, taj se i opeče - dobacio
je, spuštajući glavu da joj gricka vrat.
116
 Knjige.Club Books
Ukočila se u njegovim rukama. - Oh?
- A ja nemam namjeru biti opečen.
Ali imao je namjeru osjetiti vrućinu. Rukom je odvažno milovao njezinu nogu
i očajnički želio da joj suknje nisu između njih. Ako ništa drugo, da se barem
sjetila podići ih više kako bi mu olakšala da istraži što je ispod...
Mlaz hladne vode zapljusnuo je njegovu glavu.
- Što, dovraga? - Robert se osovio na noge dok mu se prljava voda za pranje
poda cijedila niz tijelo i stvarala lokvu oko njegovih čizama.
Otirući vodu s lica, mokar do kože, spustio je pogled prema Mariji koja je u
rukama držala praznu kantu.
- Onda je dobra stvar što također znam kako ugasiti vatru! - ispalila je, a zatim
bacila kantu u stranu te popravila potkošulju i bluzu drhtavim prstima. Umjesto
trijumfalnog sjaja koji je očekivao vidjeti na njezinu rumenom licu, vidio je
ljutnju i... povrijeđenost?
Zavrtjelo mu se u glavi. Zalila ga je kantom, zaboga! A ona je imala obraza
osjećati se povrijeđenom?
Zbunjenost se pomiješala s oštrim odbijanjem. Stisnuo je zube. - Za ime Boga,
zašto si...
Povici i žamor djece prekinuli su mirnoću gornjih katova dok je desetak
učenika žurilo stepenicama. Njihova stopala odzvanjala su kao tutnjava krda kad
su nahrlili u učionicu gurajući se da pronađu svoje stolove i stolice za posljednji
sat toga dana i nekako nisu primijetili da Mariah sjedi nasred poda i podsjeća na
utopljenog štakora.
Podigla je obrvu uvis kao da ga izaziva da je napadne sada kada je okružena
čoporom pasa čuvara veličine vilenjaka.
Znajući da je poražen, za sada, i ne znajući uopće kako je pogriješio, duboko
je uzdahnuo umirujući svoje disanje. Potom je protresao ruke da strese sa sebe
prljavu vodu koliko je god mogao.
- Ne brini se, Mariah. Neću te udati za prvog muškarca koji se ponudi - obećao
joj je dok je koračao prema vratima, opušteno koliko to može muškarac kojem su
stopala natopljena vodom - ali za drugog definitivno.

117
 Knjige.Club Books
DEVETO POGLAVLJE

umrak se već spuštao kada je Mariah stigla kući. Slabašno se nasmiješila

S batleru kad joj je otvorio vrata. Bilo joj je hladno i bila je mokra, prekrivena
prljavštinom i potpuno iscrpljena. U tom trenutku ništa na svijetu nije zvučalo
bolje od uranjanja u toplu kupku i lijeganja u krevet.
- Hoću li poslati Alice u vašu sobu, gospođice? - upitao je Bently uzimajući
njezin kaput i šešir.
- Molim vas. - Zahvalno se nasmijala, a potom s oklijevanjem upitala: - Je li
moja obitelj kod kuće?
- Gospođica Evelyn na katu je, a gospodin Winslow u radnoj sobi. Uzdahnula
je. Nadala se da će imati kuću samo za sebe tako da se može u miru valjati u svom
jadu. I pokušati sagledati zbunjenost koja ju je snašla od trenutka kada je Robert
Carlisle ušao u njezin život.
- Hvala. Reci Alice da sam gore za čas i odnesi ovo kuharu, hoćeš li? -
Podignula je košaru prekrivenu krpom koju je donijela iz kočije. - Gospođa Smith
poslala je pitu za oca. - Utišala je glas i dodala s urotničkim osmijehom: - Stavila
sam unutra drugu pitu za vas i ostalu poslugu.
- Veoma ste dragi, gospođice. - Ljubazno joj je namignuo uzimajući košaru,
a potom se vratio u ulogu dostojanstvena batlera i službeno naklonio. Povukao se
prema stražnjem stepeništu.
Uz dug uzdah, polako je krenula prema očevoj radnoj sobi. Uskoro, sluge će
upaliti lampe u predvorju i zidne svjetiljke duž hodnika, ali za sada kuća je još
bila mračna i tiha i bilo joj je drago zbog toga. Glavobolja joj je prijetila od
trenutka kada je napustila Gatewell.
Ne. Glavobolja je došla mnogo prije toga, od trenutka kada je Robert Carlisle
uništio savršeno prekrasan trenutak nazvavši je vrstom žene na koju se muškarci
mogu opeci.
- Pa nisam glačalo, zaboga - promrmljala je, puštajući da ljutnja potisne svu
preostalu bol koju je osjećala zbog optužbe. Jer je uistinu boljelo. Neizmjerno. I
to baš kada je počela misliti da mu može vjerovati, da bi je napokon mogao
razumjeti.
Očigledno je nije uopće razumio.
Vrata radne sobe bila su otvorena, a Mariah je zastala naslonivši se na
dovratak i gledajući u oca.

118
 Knjige.Club Books
Kad god bi zamišljala oca u radnoj sobi, zamišljala ga je ovako, kako sjedi
upravo ondje za radnim stolom, zadubljen u posao. Chippendaleov10 komad
namještaja od mahagonija obložen crnom kožom s gornje strane, upotpunjen
izrezbarenim lavljim šapama kao nogama, stol je bio očeva najvrjednija imovina
uz vjenčani prsten i mjesto gdje se najviše osjećao kao doma. Koliko je sati
provela igrajući se na sagu ispred ognjišta dok je on pomno pregledavao knjige
kompanije za tim stolom? Koliko je planova i želja za budućnost je podijelio s
njom tijekom tih tihih poslijepodneva? Njezina ljubav prema kompaniji došla joj
je prirodno kao i ljubav prema ocu, što nije bilo iznenađujuće jer su njih dvoje bili
nerazdvojni. Tijekom svih godina u kojima je bila očeva sjena, čak i prije nego
što je majka preminula, jednostavno je voljela biti u istoj prostoriji s njim, sanjati
o brodovima i dalekim mjestima.
Stisnulo ju je u prsima. Bila je toliko umorna od svađe s njim, od borbe da
zasluži njegovu pažnju. Nije uvijek bilo tako. Kada je bila dijete bila je njegova
radost i poveo bi je kamo god išao, bilo u šetnju parkom, bilo na sastanak s
kapetanima i upraviteljima skladišta. Sve dok nije napunila trinaest, kada ju je
otpravio gospođi Pettigrew. Kada se vratila, više ništa nije bilo isto. Ona je bila
odrasla žena, a tata nije mogao zamisliti zašto je željela provoditi vrijeme u
uredima ili na dokovima kada je mogla biti vani, kupovati ili odlaziti na zabave.
Kao što ona jednostavno nije mogla za sebe zamisliti nijedan drugi život osim
onog u kojem radi uz bok ocu. Možda je Robert bio u pravu. Možda je bilo
vrijeme da prestane pokušavati vratiti prošla vremena. Ali kako odustati od snova
koje sanja toliko dugo i preživjeti?
Kao da je osjetio njezinu prisutnost, otac je dignuo pogled s papira koje je
čitao i nasmijao joj se. - Znači kod kuće si - ustanovio je.
- A ti radiš - komentirala je s blagim prijekorom. - Kao i uvijek.
- Zato što uvijek ima posla koji treba riješiti - odgovorio je uzdahnuvši sretno,
ali umorno, još se više nasmijavši.
Srce ju je zaboljelo i podsjetilo da nisu oduvijek skakali jedno drugome za
vrat, da su često dijelili i mirne trenutke poput ovoga. Nažalost, ti su vrijedni
trenutci sada bili malobrojni i nikada nisu uspijevali dugo potrajati.
Odmahnula je glavom. - Onda ti neću smetati. Samo sam htjela da znaš da
sam se vratila.
- Koješta. - Spustio je papire i naslonio se u stolcu. - Vidjeti kćer nikada mi
nije smetnja.
Na to je u nevjerici podignula obrvu, ali ipak se odgurnula od dovratka i ušla
u sobu.
- Pa, svakako veoma dobrodošla smetnja - priznao je ustajući od stola i
hodajući do ormarića s pićem. - Bila si u Gatewellu?

10
londonski proizvođač namještaja (op. prev)
119
 Knjige.Club Books
- Da. I hvala ti što si poslao vreće brašna i šećera.
Zaustavio se usred točenja burbona u dvije kristalne čaše i uputio joj znakovit
pogled. - I?
Smiješak razumijevanja raširio se njezinim licem. - I gospođa Smith ti je
poslala pitu od dunje u znak zahvalnosti.
- Ah! - uzvratio je sretno pružajući joj čašu. - Gospođa Smith ima dobru dušu.
Prihvatila je piće uz trzaj usne. - I zna točno kako dirnuti u tvoje slabe točke.
Nasmijao se, a topao i bezbrižan zvuk podsjetio ju je na čovjeka kakav je bio
prije majčine smrti kada se više smijao, a manje brinuo. - Nikad ne podcjenjuj
vrijednost pronalaska slabe točke muškarca, draga moja. - Kucnuo je čašom o
njezinu, više da naglasi svoju poantu nego da nazdravi. - Korisno je za sklapanje
povoljnijih poslovnih dogovora i mnogo sretnije brakove.
Blago se nasmijavši, uzela je gutljaj zlatne tekućine uživajući u slatkoj
toplini, potom pokazala prema stolu. - Kako ide posao?
- Uobičajeno. Previše robe dolazi, premalo odlazi. - Strovalio se u stolac,
naslonio i prekrižio ruke na trbuhu s čašom smještenom na dugmadi prsluka. -
Prokletstvo života trgovca.
- Hoćemo li moći kupiti novi brod na proljeće? - Njezino je pitanje zvučalo
kao puka znatiželja, ali provjeravala je stanje kompanije kao i uvijek kada joj se
pružila prilika. Nije si mogla pomoći. Voljela je Winslow Shipping i uvijek će ga
voljeti. I, unatoč mučenju koje mora proći zbog njega ove sezone, i dalje je
voljela oca. Svaki nerazboriti djelić njega.
Pogledao je u hrpu papira i napravio grimasu. - Ne ovog proljeća, bojim se.
Moram čuvati novac za drugi projekt koji razmatram.
Znatiželja ju je bocnula.
- Bi li to bio projekt s nekretninama u St. Katharine’su?
Pogledao ju je mršteći se. - Što znaš o tome?
- Ne mnogo. - Slegnula je ramenima i otpila još jedan gutljaj burbona. -
Carlisle je rekao da si ga zadužio da istraži zemljišta i pitao me imam li kakva
saznanja koja bih mogla podijeliti s njim.
Pažljivo ju je promatrao. - Jesi li imala?
- Ništa što je bilo od pomoći, bojim se. - Uputila mu je snuždeni osmijeh. -
Bolja sam u opskrbljivanju nego kupovini skladišta.
- Bila bi odlična u tome.
Usprkos nježnosti u njegovu glasu, kompliment je zvučao neiskreno jer i dalje
nije bio voljan dopustiti joj da se okuša u tome - ili u ijednome drugom projektu
kompanije, zapravo. Progutala je gorčinu s gutljajem burbona i pitala: - Znači,
širimo prostore skladišta?
- Samo razmatram mogućnosti koje bi se mogle pokazati kao izrazito unosne
za kompaniju.
120
 Knjige.Club Books
- To je divno. - I bilo je. Jedino je željela da može odigrati veću ulogu u tome.
- Kao što je tvoj djed uvijek govorio - podsjetio ju je - što je dobro za Winslow
Shipping...
- Dobro je za Winslowe - dovršili su zajedno s nostalgičnim osmijesima.
Mariah je bila sigurna da pogled pun ljubavi u njezinim očima sjaji jednako kao
onaj u očevim.
- Nisam još ni na što pristao. - Nagnuo se naprijed u stolcu, odložio čašu i
posegnuo za papirima da nastavi gdje je stao. - Ali kada dođe do toga, svakako ću
ti reći.
Znala je da hoće. Informiranje o kompaniji bilo je područje u kojem je uvijek
razmatrao Marijine bojazni. - Kako stoje skladišta?
- Povoljno. Idući tjedan počinjemo izvoziti kavu i uvoziti pamuk iz
Aleksandrije i svilu iz Kine. Imamo kupca u Bostonu za većinu toga.
- Dobro - rekla je zadovoljna što to čuje. Roba je uvijek bila njezin najdraži
dio posla, sva ta egzotična dobra iz dalekih kutaka svijeta. Svaki brod bio je
riznica bogatstva. Na pomisao koliko su tisuća kilometara ta dobra proputovala,
promrmljala je: - Kineska svila u Bostonu... nevjerojatno.
- Zadržat ću jednu balu za tebe, ako želiš.
- Ako nije problem. - Mariah je naumila dati je Elizabeth Carlisle u znak
zahvalnosti za sve što je vojvotkinja napravila za nju. Ta joj se žena počela uistinu
sviđati. Njezin sin, s druge strane... pa, bila je sigurna da bi joj se i on svidio, kad
bi joj prestao nasmrt dosađivati.
- A Robert Carlisle? - pitala je ne mogavši odoljeti. - Njemu si povjerio taj
projekt, znači da misliš da on obećava. - Zaboljelo ju je to reći kada otac njoj
nikada nije dao priliku da pokaže svoju vrijednost.
Potvrdno je progunđao: - Tako je.
Ramena su joj klonula. Naravno. Robert je bio sposoban i marljiv, s dobrim
vezama i oštrim umom koji će pomoći kompaniji da napreduje. Nije mu mogla
zamjeriti što je dobio priliku da se dokaže. Samo nije htjela da je spriječi da ona
napravi isto.
Zadržala je dah. - Znači misliš da mu ide dovoljno dobro za partnerstvo?
- Vidjet ćemo - neodređeno je odgovorio.
Ali njezino budalasto srce nije poskočilo od nade čuvši mamac koji joj je
bacio. Umjesto toga, duboko je udahnula i pokušala se držati odluke koja ju je
gurala naprijed otkako joj je otac predstavio ludi plan za njezinu sezonu. - Onda i
dalje misliš da bih trebala pronaći supruga?
- Pronaći supruga bilo bi dobro za tebe. - Glas mu je omekšao. - I to je ono
što je majka htjela za tebe, da imaš vlastitu obitelj i dom. - Nesvjestan nemira koji
joj je njegov komentar uzrokovao, dignuo je pogled i susreo njezin. Nježna
zabrinutost smračila je njegovo lice. - Zabavljaš se ove sezone, nije li tako?

121
 Knjige.Club Books
Više nego što je mislila da je moguće, ali to je bilo zahvaljujući vojvotkinji. I
do određene mjere Robertu, nevoljko je shvatila. Zaista je uživala u njegovu
društvu na domjencima i večerama, čak kad im se pridružio u kupovini jer je imao
više strpljenja nego što bi imali drugi muškarci. A njegovi poljupci... oni su
je veoma zabavljali.
- Da - iskreno je odgovorila - zabavljam.
Kratko je kimnuo ponovo gledajući u papire zadovoljan njezinim odgovorom.
No onda se namrštio i podignuo obrvu. - Kad smo kod potencijalnih supruga...
Burton Williams danas je došao u kuću posjetiti Evelyn.
- Oh? - Neugoda joj je bocnula koljena. Evie je posljednjih tjedana provodila
mnogo vremena s Williamsom razgovarajući nasamo s njime na svim
događanjima na kojima su bile. Iako Mariah nije mogla točno odrediti zbog čega
nema povjerenja u njega, nije joj se sviđalo što posjećuje njezinu sestru. Evie je
zasluživala prosce, ali Mariah bi voljela da je to bio netko drugi.
- Mislim da me planira pitati za dopuštenje da joj se udvara.
U grudima ju je stisnula briga. - I što ćeš reći?
- Pristat ću, pretpostavljam - teško je uzdahnuo. - Evelyn se on sviđa. Iako, da
budem iskren, nisam baš naklonjen tom čovjeku. Ima nešto u njemu što mi baš ne
odgovara.
- Da, ima nešto - tiho je potvrdila, zadovoljna što se otac slaže s njom. Ali
Evie je bila inteligentna i znala je da mora biti oprezna i neće dopustiti da je
Williams iskoristi.
Barem se tako Mariah nadala.
- Zna li on da neće biti primljen u kompaniju ako se oženi njome? - pitao je
otac. - Neću dopustiti da se ponovi ono što se dogodilo s tvojom tetom Charlotte
i onim čovjekom za kojeg se udala.
Taj čovjek. Nasmijala se u sebi. Godine su smekšale oca. Očevi opisi njezina
ujaka propalice nekad su bili mnogo živopisniji.
- Ne znam. - Mariah je odmahnula glavom ne znajući što je, ako išta, njezina
sestra rekla Williamsu. - Ali mislim da se ne trebamo brinuti zbog toga. - Williams
joj se nikad nije činio kao tip čovjeka koji je željan raditi na dokovima. Ili još
bolje, uopće raditi.
Umjesto odgovora otac je blago frknuo. Potom je upitao: - Imaš li planova za
večer?
- Ostajem kod kuće.
- Raduješ se noći ispred vatre uz dobru knjigu, je li?
Dobra knjiga... Robert. Suspregnula je frustriran uzdah i popila ostatak
burbona, a potom odložila čašu i okrenula se da krene na kat. Bila je i više nego
spremna ostaviti ovaj dan - i Carlislea - iza sebe.

122
 Knjige.Club Books
- Budi pristojna prema Carlisleu - povikao je za njom otac s blagim
upozorenjem.
- Hoću - odgovorila je. Iako, uzevši u obzir ono što su radili danas
poslijepodne, sumnjala je da može biti pristojnija prema njemu i spašena od
upropaštavanja.
Zastala je na vratima dok je u njoj rasla očajnička potreba. Potreba koja joj je
govorila sad ili nikad. Okrećući lice prema njemu, duboko je udahnula i napokon
pronašla hrabrosti izustiti svoj najveći san.
- Uvijek sam željela raditi s tobom, oče. - Odvratila je pogled kada je on
podignuo svoj čuvši tu nježnu i neočekivanu izjavu, ne mogavši se suočiti sa
zaprepaštenjem i optuživanjem koje bi mogla vidjeti u njemu. Ili posvemašnjim
razočaranjem. - Otkako sam bila mala djevojčica, željela sam biti dio Winslow
Shippinga. Stvarni dio - protisnula je tiho bojeći se da, ako zastane, te riječi možda
nikad ne izađu iz nje. Naposljetku, kako može nastaviti poticati Roberta da priča
o svom ocu ako ona nije imala hrabrosti pričati sa svojim? - Postoji li neki način,
bilo koji?... - Glas joj se izgubio.
Nervozno zarinuvši prste u suknju, prisilila se pogledati ga. Kajanje i bol koju
je vidjela u njemu zamalo su je dokrajčili.
- Oh, Mariah - promrmljao je klonulih ramena. - Volio bih da su stvari
drukčije, uistinu bih. - Odvratio je pogled, ali ne prije nego što je vidio cakljenje
suza u njezinim očima. - Ali pomorstvo je opasan svijet, nimalo prikladan za ženu,
a kamoli za damu kakva ti zaslužuješ biti. Kako je tvoja majka željela da budeš. -
Odmahnuo je glavom. - Nikad nisam mogao odbiti želje tvoje majke. Čini se da
još uvijek ne mogu. - Pročistio je čvor emocija u grlu i pogledao svoje ruke
sklopljene preko hrpe papira. Isprepleo je drhtave prste u propalom pokušaju da
sakrije svoje osjećaje od nje. - Možeš li razumjeti?
Uz grčevito kimanje trepnula je da zaustavi vruće suze iscrpljenosti i
frustracije.
Prošli su tjedni otkako je odlučio da se ona treba udati, a nije bila ništa bliže
tomu da ga uvjeri da popusti. Ali umjesto probadajućega gnjeva koji je očekivala
zbog njegova odbijanja, osjetila je samo praznu šupljinu. Stresla se od pomisli da
će možda morati prihvatiti neizbježno. Da možda nikad neće dobiti pravu ulogu
u kompaniji.
Držeći se uspravno, čak i sada previše ponosna da bi si dopustila pognuti
ramena, napustila je radnu sobu i krenula na kat prema svojoj sobi. Na vlastito
iznenađenje, iz nje nisu izlazili jecaji, ali nije mogla razabrati ne plače li zato što
se još uvijek budalasto drži svog sna ili zato što je već odustala od njega i nije
imala više tuge za plakanje.
Ne dopuštajući si razmišljati o razlozima, sjela je za pisaći stol i posegnula za
listom papira da napiše ispriku Oliviji Sinclair kako joj je Robert rekao. Pažljivo
ju je napisala, presavinula i zapečatila.

123
 Knjige.Club Books
Njezina je sluškinja brišući ruke o pregaču stigla iz kupaonice u sobu. - Vaša
je kupka spremna, gospođice.
- Hvala ti, Alice. - Predala joj je poruku. - Možeš li pitati jednog od sluga da
odnese ovo u kuću St. James? Mora biti isporučena još večeras.
- U redu, gospođice. - Požurila je prema vratima. - Odmah ću se vratiti da vam
pomognem razodjenuti se.
- Nema potrebe. Večeras ću sama. - Nije željela društvo večeras, željela je biti
sama da sredi misli. - Samo pitaj kuhara da mi donese večeru, hoćeš li?
- Da, gospođice. - Alice se naklonila i otišla.
Mariah je ustala i otišla u kupaonicu koju je dijelila s Evelyn, čija je soba bila
s druge strane kupaonice. Te su sobe bila namijenjene gospodaru i gospodarici
kuće, ali otac im ih je mudro prepustio znajući da će njima trebati više nego
njemu. Naravno, znao je i da će koristiti kupaonicu da se ušuljaju jedna drugoj u
sobu razgovarajući i ostajući budne do kasnih noćnih sati. Hvala nebesima što je
predvidio koliko će im to trebati.
Njezina je kupka čekala u velikoj kadi koja je bila trajno postavljena s
posebnim odvodnim cijevima. Bila je to jedna od mnogih prednosti života u
novoizgrađenoj gradskoj kući u Londonu. Sluškinje nisu morale prazniti svu vodu
koju su donosile, iz čega su proizašle veće, luksuznije kupke. Dopuštala si je ovu
posebnu povlasticu onih dana kada je znala da će raditi u Gatewellu, kada bi Alice
dobila posebnu uputu da kupka bude spremna u pet sati. Kao danas, kada ju je
kupka čekala, vrela i s mirisom ulja ruže i cimeta koje joj je dao jedan od očevih
kapetana donijevši nekoliko boca iz Indije.
Udišući ljuto-slatki miris, nasmijala se u sebi. Biti kći pomorskog trgovca
imalo je svoje prednosti.
Osjećala se bolje sa svakim slojem mokre odjeće koji je skinula, a kada je
zakoračila u kadu i zaronila u vruću vodu do vrata, osjećaj topline bio je odličan.
Nije shvatila koliko je zapravo promrzla i umorna bila - koliko je fizički iscrpljena
i emocionalno iscijeđena - do tog trenutka kada je mogla pustiti da sva slabost
i uzrujanost izađu iz nje.
Zatvorila je oči...
... i ponovno vidjela lice Roberta Carlislea.
Frustrirano je zagunđala. Čak i sada, napokon na toplom, kod kuće i spremna
ostaviti ovaj dan iza sebe, taj je čovjek dolazio u njezine misli. Ima li kraja
načinima na koje ju može živcirati?
Ili zbunjivati?
Jer stvarno ju je zbunjivao. U jednom je trenutku bila sigurna da je on Lucifer
glavom i bradom, došao napraviti pomutnju u njezinu životu, a u idućem je bio
anđeo s toliko ljubavi za svoju obitelj koja se rijetko viđa kod muškaraca. U
jednom otkucaju srca mogao je doći od toga da je zavodi i šarmira do toga da riga
vatru na nju - iako, ako će biti iskrena, za to je većinom bila sama zaslužna. U
124
 Knjige.Club Books
jednom ju je času želio udati za bilo kojeg čovjeka koji se ponudi, ali u sljedećem
ju je ljubio i uživao u tome.
Barem se nadala da je uživao. Jer ona svakako jest.
Mrzila je što to mora priznati sama sebi, ali kada je bila s Robertom, osjećala
se poželjnom, inteligentnom i tako ženstvenom, čak i sjedeći u prljavoj lokvi.
Učinio je da se osjećala kao ni s jednim muškarcem prije, i sviđalo joj se to. Vrlo.
Sviđao bio joj se i on da nije odlučio ukrasti joj snove.
Pa, možda joj ih nije krao. Bilo je nemoguće ukrasti nešto što ne postoji. Ali
gazio je po njima, to svakako.
Ipak, bilo joj je teško zamjerati mu čak i to. Tijekom proteklih nekoliko
tjedana, prilično ga je dobro upoznala iz priča koje joj je Elizabeth ispričala o
njemu, o čovjeku koji je odan, dobar, velikodušan prema prijateljima i obitelji
unatoč reputaciji koja ga je prikazivala kao propalicu i ženskara. Ono što je
vidjela, potvrdilo je to jer činio se šarmantnim i uljudnim prema svima.
Točnije, prema svima osim prema njoj. Za nju je bio zagonetka visoka metar
i osamdeset, zlatnoplave kose, na mukama zbog nje u jednom trenutku, a u
idućem u strastvenom poljupcu. Posebno kada je bio na mukama zbog nje.
A danas poslijepodne u Gatewellu na jedan ludi trenutak nisu bili neprijatelji,
a od snažne povezanosti među njima zastajao je dah. Toliko da je bila spremna
priznati da je bila u krivu što ga je mučila... dok to nije uništio neugodnim
komentarom o tome kako od nje muškarci izgaraju.
Još gore, da on sebi neće dopustiti da ga ona opeče.
Oh, kako je to boljelo! Njegova arogantna ličnost vratila se u punom sjaju i
ponesena bijesom izlila mu je vodu za pranje poda na glavu.
Zapekla ju je savjest. Možda to nije trebala učiniti. Dovraga s njim! Toliko ju
je razbjesnio. Ali najviše je bila bijesna na sebe što je pala na njegov šarm. Jer kad
je bila u njegovu naručju, od njega je htjela mnogo više od samih poljubaca.
Bilo je opasno misliti na taj način, ali nije si mogla pomoći. Samo razmišljanje
o njemu potaknulo bi one iste bolne trnce između njezinih nogu, na mjestu za koje
je sumnjala da ga je htio dodirivati kada je zavukao ruku pod njezinu suknju. Da
ga nije zaustavila. Bi li je dirao ondje?
Vragolasto si je dopustila zamišljati kakav bi osjećaj bio imati njegovu ruku
između svojih bedara i zatvorenih očiju u tami svoga uma zamislila je upravo to...
njegovu ruku kako je miluje sve dok se bolni trnci nisu pretvorili u vruće
pulsiranje, dugački prsti zločesto draže njezine najintimnije dijelove. Štoviše...
ustima je ljubi ondje, ondje radi iste stvari koje je radio s njezinim grudima.
Tihi klik kvake na vratima presjekao ju je. Brzo je otvorila oči i dahtala kao
da je uistinu uhvaćena radeći ono što je samo zamišljala. Hvala Bogu što je
vrućina kupke sakrila grimizno rumenilo koje joj je prekrilo lice iako nije mogla
sakriti svoj prijekor. Maštati o Robertu Carlisleu na taj način - je li skrenula s
uma?
125
 Knjige.Club Books
- Tu si. - Evelyn je ušla sa smiješkom. Elegantno se spustila na pod pokraj
kade kako bi razgovarala s Marijom kao što su uvijek činile tijekom kupki dok su
bile djeca. U prošlosti takvi nenajavljeni posjeti živcirali su onu koja je bila u kadi
i nije mogla pobjeći, ali otkako su se vratile od gospođe Pettigrew, ova
čavrljanja postala su prilika za iskrene sestrinske razgovore.
Mariju je žalosno stegnulo u prsima. Kao i tihi trenutci s ocem, ovi razgovori
s Evie postajali su sve rjeđi i rjeđi.
- Bendy je rekao da si kod kuće. - Evie je umočila prste u vodu da isproba
temperaturu. - Kako je bilo u Gatewellu?
- Bilo je u redu - odgovorila je.
Eviene usne ispitivački su se izvinule. - Zašto ti ne vjerujem?
Na trenutak, Mariah je pomislila slagati joj, ali Evelyn ju je predobro
poznavala i mogla je primijetiti laž izdaleka. - Robert Carlisle je svratio.
Oči njezine sestre zablistale su romantičnim sjajem. - Da te vidi?
- Da mi kaže kako je došlo do zabune - oštro ju je ispravila. Posljednje što joj
je trebalo bilo je da se Evie igra posrednice. - Ipak si pozvana na bal.
Evie je slegnula vitkim ramenima. - Rekla sam ti da me nije briga.
- Ali mene jest - tiho je rekla. Potom je odglumila lakoću u glasu. - Tako da
sada ti možeš biti Neusporediva te večeri i mene nitko neće dva puta pogledati.
Savršeno za obje.
Njezina sestra zaneseno uzdahne. - Ili obje možemo upoznati predivne
muškarce koji će nas oboriti s nogu.
- Porezat ćeš se na staklene cipelice, Pepeljugo - Mariah ju je upozorila.
- Ne ako smo oborene s nogu.
- Posebno tada.
Ignorirajući njezin odgovor, Evelyn je besposleno prolazila prstima kroz
vodu. Sanjiv izraz obasjavao joj je lice. - Kad smo kod zgodnih muškaraca...
Mariah se namrštila. - Nisam shvatila da jesmo.
- Robert Carlisle.
Ispustila je dah i zatvorila oči, čineći sve što može da ignorira sestru
zaranjajući dublje u vodu. Evie je nepopravljiva romantičarka, ali mora tražiti
negdje drugdje ako se želi igrati dobre vile.
- Mislim da nije ni približno neugodan kao što ga ti prikazuješ, Mariah. -
Tajnovito je utišala glas. - Zapravo, mislim da je prilično divan.
Otvorila je jedno oko i sumnjičavo gledala u Evie. - Kako bi ti to znala?
- Vodila sam nekoliko razgovora s njim i vojvotkinjom otkako je počela
sezona i bio je veoma šarmantan. Čini se da zna mnogo o brodovima i trgovini...
Ako je moguće zakolutati jednim okom, Mariah je to učinila, a potom ga opet
zatvorila.

126
 Knjige.Club Books
- I prilično je očaran tobom.
To joj je otvorilo oba oka. - Gluposti - zanijekala je zanemarujući iznenadno
lupanje svoga budalastog srca. - Taj me čovjek ne podnosi.
- Oh, mnogo više nego što misliš. - Evie je praktički prela, toliko ponesena
idejom romanse da nije shvatila da je ono što predlaže nemoguće. Ona i Carlisle
- suludo. - Ne skida oči s tebe kad god ste zajedno.
Ha! - Samo zato što misli da kujem urotu protiv njega.
Tračak iznenađenja osjetio se u sestrinu glasu. - Kuješ li?
Naravno, ali...
- To ništa ne znači. - Namrštila se, zanemarujući bolno probadanje u prsima
kad je priznala. - Njemu sam samo problem s kojim se mora nositi.
- Hmmm. - Evie je naslonila obraz na njezinu ruku ispruženu preko ruba kade
i sumnjičavo je gledala. - Onda za tvoje dobro, Mariah, zaista se nadam da taj
čovjek zna kako se uspješno nositi s tobom.
Mariah ju je mrko pogledala. Evelyn je znala biti naporna, još više kad je bila
u pravu. Ali Mariah je završila s razgovorom o Robertu Carlisleu. - A kako se ti
planiraš nositi s Burtonom Williamsom?
Evien je osmijeh blistao od samopouzdanja. - Uspješno.
Srce joj je upozoravajuće preskočilo. Očigledno, Evie je bila vezana za
Williamsa više nego što su ona i otac mislili. - A koje su točno njegove namjere s
tobom?
- Časne - oštro je odgovorila, uvrijeđena što Mariah insinuira suprotno. No
kada se radilo o namjerama Burtona Williamsa, Mariah je sumnjala da je
motiviraniji bogatstvom nego osjećajima. - I meni se on sviđa. - Sanjarenje je
smekšalo njezine oči. - Tako je zgodan i uglađen.
Oh, Mariah je bila sigurna u to.
- Dolazi iz dobre obitelji i ima dobre izglede za uspješnu budućnost.
Mariah je bila znatno manje sigurna u to. - Zna li da mu neće biti dopušteno
da bude dio Winslow Shippinga? - Kad bi otac pogledao u Williamsa, bila je
sigurna da je u njemu vidio njezina ujaka i posumnjao da bi Williams mogao
stvoriti jednak razdor u obitelji. I Mariah je to vidjela.
- On nije lovac na bogatstvo. - Bljesak boli zamračio je Eviene oči pa ju je
prekorila: - Trebala bi ga upoznati prije nego što ga odbaciš tako olako.
Osjetila je ubod žaljenja. Možda je prebrzo prosudila Williamsa. - Hoću. -
Mariah se složila, iako ju je zabrinulo što Evie razmatra mogućnost da se uda za
njega.
- Dobro. - Sretan osmijeh obasjao joj je lice. - Jer mislim da se i ja njemu
sviđam.
- Sigurna sam da je tako - složila se Mariah i zaista stajala iza svake riječi.

127
 Knjige.Club Books
Ono što ju je čudilo nije bilo kako je muškarac poput Burtona zainteresiran
za Evie, nego kako više muškaraca još nije otkrilo koliko je njezina mlađa sestra
uistinu dražesna.
Čak i sad, opušteno naslonjena na kadu, Evie je krasila tinjajuća privlačnost
rođena iz prirodne elegancije i lakoće postojanja koju čak ni gospođa Pettigrew i
sve njezine lekcije iz pravilnog ponašanja nisu uspjeli izbiti iz nje. Umjesto da
naslijedi majčine zelene oči i garave kovrče kao Mariah, Evelyn je poprimila
očevu svjetliju put, jantarne oči i crvenosmeđu kosu koja nikad nije mogla odlučiti
hoće li na Sunčevu svjetlu nježno sjati poput meda ili plamtjeti poput bakra. I
unatoč svim lošim ocjenama koje je imala u školi - za koje je Mariah sumnjala da
su rezultat čiste dosade - njezin je um bio dovoljno oštar da navede svakog
princa da zbog nje bude uvijek pripravan. Isto je vrijedilo za njezinu ljubav prema
uzbuđenjima, avanturistički duh i entuzijastičnu želju da u potpunosti prigrli
život. I sve to zamotano u srce nepopravljive romantičarke.
- Ne bi li to bilo sjajno - Evie je zaneseno rekla - da obje pronađemo supruga
ove sezone?
- Jezik pregrizla! - Mariah ju je poprskala vodom.
Nasmijala se i mudro sjela izvan dometa prskanja. - Daj Burtonu priliku -
molila je. - Svidjet će ti se, obećavam. Nije nimalo poput ostalih dosadnjakovića
iz visokog društva.
To je upravo bilo razlog njezine brige.
Ipak, Williams je bio primjer muškarca kakvog bi se mlada dama poput
Evelyn trebala nadati da će ga pronaći. Kao mlađi sin plemića koji se dobro
uklapao u društvo i pripadao uglednoj obitelji, on bi si trebao moći osigurati dobar
položaj i ugodan život za nju i njihovu djecu.
No... - Budi oprezna s tim čovjekom, Evie - Mariah ju je nježno upozorila.
Smiješeći se, podignula je obrvu. - Bit ću oprezna s Burtonom dok god ti
budeš oprezna s Robertom Carlisleom.
- Carlisle mora biti oprezan sa mnom - promrmljala je.
Evelyn je coknula jezikom hineći suosjećanje. - Kako grozno mora biti kad
moraš provoditi vrijeme sa zgodnim sinom vojvode koji te prati na balove i
otmjene večere i vodi s tobom ozbiljne razgovore o trgovini i politici.
- Čisto mučenje - odgovorila je s teškim uzdahom.
Evelyn je zastala pa tiho upitala: - Je li stvarno toliko grozan, Mariah?
Čuvši ozbiljan ton u Evienu glasu, polako je podignula pogled, a zlobna
uvreda namijenjena Robertu koja joj je bila na vrhu jezika nestala je ispod
neskrivene nade i brige u Evienim očima. Njezina sestra možda je bila
nepopravljiva romantičarka odlučna pronaći bajkovit završetak za njih obje
uključujući i viteza u sjajnom oklopu, ali njezina ljubav prema Mariji bila je
neupitna.

128
 Knjige.Club Books
- Ne - odgovorila je iako ju je to stajalo mnogo ponosa. - Zapravo je veoma
drag čovjek koji silno voli svoju majku i brine se o nećakinji i nećaku. - Sjetila se
očevih riječi o njemu, a to ju je priznanje još više stajalo. - I donijet će značajan
napredak kompaniji.
- Sviđa li ti se? - pitala je Evie.
Ono što je Mariah osjećala za njega bilo je mnogo kompliciranije od običnog
sviđanja. Odmahnula je glavom. - Želi partnerstvo za sebe.
Evelyn se osmjehnula i ponovila: - Ali sviđa li se tebi, Mariah?
Oklijevala je, a zatim tiho odgovorila: - Sviđa. - Osjećala se kao da je izdala i
kompaniju i sebe priznavši to naglas.
- A i ti se njemu sviđaš? - Više izjava nego pitanje, primijetila je Mariah, kao
što je primijetila i sjaj pun nade u sestrinim očima. Evelyn neće biti zadovoljna
dok obje ne budu udane s djetetom na svakom boku.
- Mislim da mu se sviđam - prošaptala je bojeći se izreći to iz straha da ne
izazove sudbinu da joj dokaže suprotno.
Evie je protisnula glasa tihog poput Marijina: - Onda, što ćeš učiniti u vezi s
njim?
- Ne znam - iskreno je odgovorila, a sva njezina zbunjenost oko Roberta bila
je zbijena u te dvije male riječi. Kad se Evien smiješak počeo širiti, Mariah ju je
mrko pogledala. - Ali više mi je dosta Roberta Carlislea za jedan dan, a dosta mi
je i tebe, pa zato izađi da mogu završiti s kupanjem. Van, van! - Mahnula je
mokrom rukom tjerajući sestru prema vratima. Onda je popustila, kao i uvijek. -
Ali pitaj kuhara da pošalje i drugi pladanj pa ćemo večerati zajedno ispred vatre.
Evie joj je uputila smiješak preko ramena zatvarajući vrata za sobom.
Duboko uzdahnuvši, Mariah je zatvorila oči i potonula u vodu sve dok joj
samo nos nije virio iznad površine, zadovoljna što može sama patiti u svom kaosu
emocija.
U svađi s Robertom, ona je odnijela pobjedu u posljednjem okršaju.
Zašto se onda osjećala kao da gubi rat?
Tijekom posljednjih nekoliko tjedana bitke su je umorile, a strahovala je od
duge opsadne sezone koja je pred njom. Nikada nije shvaćala koliko teško i
iscrpljujuće može biti boriti se za snove ili boriti se protiv vlastitih osjećaja koji
se razvijaju prema jednom čovjeku. A jest osjećala nešto prema njemu, proklet
bio. Nije lagala Evie. Što je više vremena provodila s njim, to je teže postajalo
vidjeti ga kao bezdušnog vraga. I svaki put kada ga je vidjela na poslu u uredu,
njezino uvjerenje da on nije dovoljno dobar za kompaniju lomilo se komadić po
komadić.
Frustrirano je zajecala. Što joj je bilo činiti?

129
 Knjige.Club Books
DESETO POGLAVLJE

Noć Marijina bala

avršne note kvadrilje utihnule su, a Mariah se naklonila svom partneru.

Z Zahvalno se nasmijala kada je stavio dlan na njezinu ruku da je otprati s
plesnog podija.
Bal se pokazao kao pun pogodak i bio je na dobrom putu da postane događaj
sezone. Londonsko visoko društvo nagomilalo se u plesnoj dvorani u moru
blistavog satena i nakita ispod plamtećih svijećnjaka. Posluživala ih je vojska
sluga noseći pladnjeve šampanjca i zabavljao orkestar na pozornici. Cijela
pokrajnja prostorija bila je posvećena okrjepi, a ostale sobe večeras su služile
kao saloni, sobe za igre, sobe za pušenje za gospodu i sobe u kojima su se dame
mogle odmoriti. Troja francuska vrata bila su širom otvorena prema terasi i
mračnom vrtu kako bi pustila u prostoriju svjež, hladan zrak koji je ublažavao
zagušljivu vrućinu.
Bila je to veličanstvena proslava za njezino predstavljanje o kakvoj prije šest
tjedana nije mogla ni sanjati da je moguća. Ili ikada misliti da će se na njoj uistinu
zabavljati. Ali na njezino iznenađenje, zabavljala se. Čak i više od toga jer je Evie
bila ondje da to podijeli s njom. Otac je ostao kod kuće jer je rekao da želi da
ona uživa u večeri i ne bude nervozna zato što je on ondje. Ali Mariah je znala
istinu. Otac se nikada nije osjećao ugodno među visokim društvom, a na pomisao
da je odlučan učiniti je damom visokog društva i dijelom ljudi koji ga nikada neće
prihvatiti kao jednog od njih, osjetila je tupu bol u prsima.
Bal nije bio priređen samo za nju, naravno. Godišnja zabava lady St. James
bila je jedan od najiščekivanijih događaja, a dobrota vojvotkinje jer joj je
dopustila da bude počasna gošća dirnula je Mariju. Kao i način na koji je lord St.
James zaustavio slavlje kako bi Elizabeth mogla posebno najaviti njezino
predstavljanje, a potom navela sve u sobi da nazdrave u njezinu čast. Oh, taj je
trenutak bio jednostavno čaroban! Osjećala se kao princeza u bajci i nije željela
da ova noć prođe a da ne uživa u njoj.
Čak je ni neuobičajena mrzovoljnost Roberta Carlislea nije večeras mogla
uzrujati.
Bio je zamišljen otkako je došao pokupiti nju i Evelyn za bal. Mariah je
mislila da su se sporazumjeli oko neodlučnog ishoda njihove situacije... ili bar
oko smanjivanja osobnog zamjeranja unatoč kanti prljave vode. Očigledno nisu
jer od trenutka kada ju je vidio kako se spušta stepenicama u haljini za bal, obuzela

130
 Knjige.Club Books
ga je čudna čangrizavost. Nije rekao ni riječ tijekom vožnje prema kući St. James
i ostao je zamišljeno tih. Kad su stigli, činilo se da ga i dalje ništa ne veseli,
uključujući i prvi ples kada je kao njezina pratnja morao biti njezin plesni partner.
Namrštio bi se negodujući kad god bi netko komentirao njezin večerašnji izgled
i kako će pokoriti visoko društvo poput oluje, kako su je sigurno zapazili deseci
muškaraca... kao da su ti komplimenti nekako njezina krivica.
Nebesa, hoće ili ikada razumjeti tog čovjeka?
Elizabeth ju je uhvatila pod ruku. - Zabavljaš li se, draga moja?
- Odlično se zabavljam - iskreno je odgovorila veselo se osmjehnuvši.
Mahnula je rukom u rukavici kako bi pokazala na sobu oko njih. - Da sam znala
da balovi mogu biti ovako zabavni, molila bih da budem nazočna na njima mnogo
prije. - Nježno je stavila svoj dlan na Elizabethin. - Ali sve je ovo zahvaljujući
vama. Ne mogu vam reći koliko sam vam zahvalna.
Elizabeth je zablistala od komplimenata, a onda joj dobacila prepreden
pogled. - Čak i ako je smisao igre brak?
- To možda može biti putanja strijele - Mariah je odgovorila s pametnim
smiješkom - ali daleko smo još od pogotka u metu.
Tiho se nasmijavši, Elizabeth joj je stisnula ruku. - Ima još ljudi koje bih
voljela da upoznaš. - Povela ju je prema skupini dama koje su bila okupljene
nedaleko od njih.
Dok su se probijale kroz gomilu, Mariah je krišom pregledavala sobu, ali
nigdje nije uočila Roberta. Nije da ga je osobito htjela vidjeti, naročito ako je i
dalje onako natmuren. Željela je samo nekoliko trenutaka nasamo s njim da mu
zahvali za ono što je učinio za Gatewell, to je sve. Od njegova posjeta prošloga
tjedna iznenadio ju je poslavši nekoliko pošiljki stvari za djecu, uključujući i
gomilu potrepština za učionicu i veliki kovčeg pun kaputa i čizama svih veličina.
Također je poslao i poseban dar za Polly - lutku rumenih obraza i plavih
uvojaka odjevenu u lijepu ružičastu haljinicu. Ali poruka je bila ono na što je
Mariah zasuzila. Pismo u kojem objašnjava da se lutka zove Sarah i u kojem
opisuje kako ju je Robert sreo baš toga jutra na puteljku u Clerkenwellu, da mu je
rekla da želi ići u školu i biti s drugom djecom, ali se boji da neće imati prijatelje...
Možda bi Lucy mogla biti njezina prijateljica! Nakon takvog predstavljanja, Polly
je istog časa uzela lutku i sada je, kamo god išla, nosila plavu Saru pod jednom
rukom i bezglavu Lucy pod drugom. Bio je to najpažljiviji dar koji je Mariah ikad
vidjela.
Nije mogla odoljeti, pa je upitala najležernije što je mogla: - A gdje je Robert?
- Najvjerojatnije u sobi za pušenje. Skriva se od majki i kćeri s brakom na
pameti koje su besramne u lovu na supruga.
Mariah joj je uputila sumnjičav pogled znajući koliko Elizabeth želi da se
Robert skrasi sa suprugom i podari joj još unučadi. - Niste li i vi majka s brakom
na pameti?

131
 Knjige.Club Books
- Danas sam tvoja posrednica, draga. - Elizabeth ju je majčinski stisnula za
ruku. - Što nije uopće ista stvar.
- Razumijem. - Suspregnula je osmijeh shvativši kako je ironija situacije pala
vojvotkinji na um.
Nebitno. Večeras je planirala uživati i ignorirati Roberta, dok je istovremeno
pratila svaki njegov pokret.
I nekako je uspjela držati oko na Evelyn, čak i usred gomile.
U svojoj svjetloružičastoj haljini njezinu sestru nije bilo lako uočiti u moru
naguranih gospođica odjevenih u pastelne boje. To je vjerojatno bio razlog zašto
je Evelyn odabrala baš tu haljinu - da je Mariah teže može uočiti ako poželi
iskrasti se s Burtonom Williamsom.
To je razlog zašto je Mariah zadužila Whitbyja da pazi na Evelyn večeras,
kako bi bila sigurna da njezina sestra neće upasti u nevolje na svom prvom balu.
Srećom, Evie je bilo lakše pratiti nego što je očekivala jer se, nažalost, ni
jednom nije previše odvojila od Williamsa. No barem je poslušala Marijino
upozorenje i bila oprezna. Otplesala je s njim, zasad samo jedan ples, znajući što
znači otplesati previše plesova i nije pokušala odlutati nasamo s njime. Zasad.
Skrećući pažnju sa sestre, Mariah se ljubazno nasmijala dok ju je Elizabeth
predstavljala novoj skupini dama čija imena nikad ne bi mogla zapamtiti kada se
pomiješaju s imenima stotine ljudi koje je već večeras upoznala. Uvijek je bilo
isto... bljesak iznenađenog prepoznavanja kada bi odjednom shvatih tko je ona i
sjetili se reputacije koju si je priskrbila, istoga trena praćen prihvaćanjem zato što
je vojvotkinja od Trenta bila uz nju. Mariah je vjerovala da bi mogla plesati kroz
katedralu sv. Pavla odjevena u spavaćicu i bilo bi joj oprošteno sve dok se
Elizabeth zalaže za nju.
Dok se uzdizala iz naklona, gomila pred njom se razmaknula. Razmak je
potrajao samo trenutak, ali bilo je dovoljno da uoči Roberta s druge strane sobe.
Odjeven u svečanu odjeću, oduzeo joj je dah. U snježnobijelim hlačama koje su
obgrlile njegova mišićava bedra, prsluku od bijelog satena i uredno vezane
kravate, tamnoplavom kaputu od kašmira i sa safirnom iglom za kravatu koja se
slagala s bojom njegovih plavih očiju, lagano razbarušene kose koja je sjala
zlatnim sjajem pod svjetlom svijećnjaka i od koje ju je obuzela želja da prstima
prođe kroz nju... Nebesa.
Kao da osjeti njezin pogled na sebi, podignuo je pogled susrećući njezin s
druge strane sobe. Nalet uzavrele žudnje obuzeo ju je tako intenzivno da je
zadrhtala.
- Tu si, Mariah! Posvuda sam te tražio.
Nečija ruka na ramenu odvratila joj je pažnju. Kada je ponovno pogledala,
gomila se skupila, a Robert je nestao.
Potiskujući iznenadni ubod gubitka, okrenula se i nasmijala. - Whitby, znaš...
- Zaustavila se dok ju je u prsima stezala strepnja.
132
 Knjige.Club Books
- Napustio si svoj položaj. Što je Evie radila?
- Ništa. - Palcem je pokazao prema kutu sobe. - Čavrlja s markizom od
Chesneyja.
Luckasto se nasmijao, od čega su se rupice na njegovim obrazima produbile
pa se činio još više kao dječarac nego inače. Njegova odjeća nije pomagala.
Nosio je isti stil svečane odjeće kao i ostala gospoda u sobi - iako u ponešto
svjetlijim bojama i s pregršt uzoraka zbog kojih se Mariah pitala je li njegov krojač
poludio - ali na Whitbyju ta je odjeća izgledala kao da je netko rastegnuo Beaua
Brummella11na spravi za mučenje.
- Došao sam zbog našeg plesa. - Podrobno se naklonio iz struka, od čega se
umalo prevrnuo, a potom uglađeno ispružio ruku.
- Gospođice Winslow, naš valcer.
Dirnuo ju je u srce. - Bila bi mi čast, gospodine Whitby.
S veselim osmijehom položio je njezin dlan na svoju podlakticu i poveo je
prema plesnom podiju kad je voditelj svečanosti najavio prvi valcer. Ostali parovi
zauzeli su svoja mjesta oko njih sve dok cijeli podij nije bio natrpan kao i ostatak
sobe. Ali kada je glazba počela i muškarci su zavrtjeli svoje partnerice prateći
korake, ostali su mudro napravili mjesta za zanesenog Whitbyja koji ju je
vodio po cijelom podiju tempom više nego dvostruko bržim od valcera.
Smijući se njegovu entuzijazmu i pitajući se je li metronom bio pokvaren kada
je on učio plesati, Mariah se prepustila čistoj zabavi trenutka i jednostavno ga
nastojala pratiti. Očistili su put na podiju uzduž i poprijeko kada je spazila
Roberta. Izvila je vrat kako bi imala bolji pogled baš kad ju je Whitby zavrtio u
krug, kada je uhvatila kratak pogled na prekrasnu ženu u Robertovim rukama.
Bez daha, Mariah je posrnula, a Whitbyjeve su ruke nekoordinirano poletjele
da je uhvate. To ih je dovelo do iznenadna zastoja, od čega su se ostali parovi,
koji su hrabro pokušavali plesati oko njih, nagnuli u svim smjerovima.
Zabrinutost je ukočila Whitbyjevo lice. - Jesi li u redu?
Sramežljivo ga je pogledala.
Hvala Bogu da je šok koji joj je zagrijao obraze na prizor Roberta kako pleše
s drugom ženom bio skriven njezinom posramljenošću od pada. - U redu sam,
samo su mi se stopala zaplela. - Ponovno se namjestila u početni položaj. -
Hoćemo li?
Kimnuo je, ali je zabrinuto podignuo obrvu. Vodeći je sporije ovaj put, bacio
je pogled iza nje u smjeru u kojem je gledala kad je pala. - Gledala si Carlislea.
- Možeš li mi zamjeriti? - Zabrinuta što je tako lako uhvaćena kako bulji u
njega, izvila je obrvu i pravila se da su njezine namjere bile samo dio njihova rata.
- Mudri admiral uvijek zna gdje je neprijateljski brod usidren.
11
onodobno poznati predvodnik muške mode (op. prev)

133
 Knjige.Club Books
Kimnuo je, ali ih je mudro nastavio pokretati sporije da se ne bi ponovno
spotaknula što je sada bilo dvostruko sporije od orkestra, a što je pak otežavalo
ples parovima iza njih. Privrženo je stisnula njegovu ruku. Whitby je bio drag
prijatelj, ali prava opasnost na plesnom podiju.
- Nisi li očekivala da ćeš ga vidjeti kako pleše valcer? - pitao je uporan kao
pas koji naganja kost.
Nikako. Ali odbijala je to priznati. - Samo sam zabrinuta za njegovu nesretnu
partnericu. - Frknula je i nadmeno zabacila glavu.
- Ta sirota djevojka mora podnositi njegovu neotesanost.
Zahihotao joj se. - Ljubomorna si!
Prošla ju je jeza. - Možeš biti siguran da nisam!
- Ob, jesi. - Nacerio se kao mačka koja je uhvatila kanarinca.
- Gospođa Smith vrištat će kad joj kažem!
- Ne sviđa mi se Carlisle - prosiktala je s nepokolebljivim smiješkom na licu
za svakoga tko ih je gledao te s ubodom žaljenja što laže prijatelju. - Taj je čovjek
od mog života napravio zbrku od trenutka kad je ušao u njega. - I to definitivno
nije bila laž.
- Jest. Ali si svejedno ljubomorna što pleše valcer s nekom drugom, dok si ti
imala samo početnu kvadrilju.
Proklet bio što je u pravu! Bila je ljubomorna. Whitbyju je predobro poznavao
da ne bi primijetio da joj je to zasmetalo. Ali nikada mu ne bi rekla da je privlači
Carlisle, a kamoli da je dopustila da je onako strastveno ljubi u učionici. Ili
priznala bol koju joj je nanio onim zlobnim komentarom o tome da se ne želi opeci
na nju.
Neka ga ta druga žena slobodno uzme. Mariah sigurno nije željela. toga
nepodnošljivog muškarca za sebe... ali, kvragu, nije željela ni da ga ima neka
druga.
- Priznat ću - odgovorila je, pažljivo birajući riječi - da je Robert Carlisle
privlačan muškarac, ako dama voli tip zlatnog Adonisa. - Što je bio slučaj.
Uvelike. - I čini se da ima neke dobre osobine, ako netko može zanemariti njegov
bodljikav karakter.
- Bodljikav? - Znatiželjno je pogledao u Robertovu smjeru. - To je dobar trik.
Zbunila se. - Što je?
- Kako se čovjek može pretvoriti u kaktus - rekao je zadirkujući je. - Ali opet,
Adonis je bio bog biljaka.
Zakolutala je očima gubeći strpljenje. - Ne biljaka, Whitby. Bog ponovnoga
proljetnog rađanja.
- Znači priznaješ da je Carlisle bog?
- Robert Carlisle nije Adonis!

134
 Knjige.Club Books
Uzrujane riječi izletjele su prije negoli ih je uspjela zaustaviti i, na njezinu
žalost, taman dovoljno glasno da ih svih okolni parovi mogu čuti. Žene su se
podsmjehivale od njezine sramote, a muškarci samodopadno smijali što su se
njihova ljubomorna mišljenja o Robertu pokazala točnima.
Vrućina joj je zagrijala stražnji dio vrata. Za promjenu, Whitbyjeve smicalice
nisu bile zabavne. Spustila je glas i ošinula ga pogledom, što je samo proširilo
njegov cerek. Proklet bio.
- Robert Carlisle pokušava uzeti Winslow Shipping od mene - podsjetila ga
je. - I njegov je cilj udati me, ne zaboravi.
Cerek je nestao. Smireno je rekao: - Ne ako ti to ne želiš.
- I da riskiram izgubiti svoje nasljedstvo? - Ozbiljnost te misli stavila je teret
na njezina ramena, koja su se pognula pod tom težinom. To je još uvijek bila
stvarna prijetnja. Otac je nikada ne bi prisilio da se uda za prvog muškarca koji
naiđe samo kako bi se vjenčala i otišla iz kuće. Ali ako pravi gospodin, s dobrim
ugledom i financijskim sredstvima zatraži njezinu ruku, onda bi prije mogao
izvršiti svoju prijetnju nego joj dopustiti da odbije ponudu. - Što će Gatewell
onda? I sva djeca? Kamo bi išla da nemaju nas da im pružimo sklonište? Što će
se dogoditi s njima?
Kad nije mogao odgovoriti, odvratila je pogled dok se u njoj nakupljao novi
nalet frustracije. Prošlo je više od mjesec dana otkako je otac iznio svoj ultimatum
i ništa se u njezinoj situaciji nije promijenilo. Njezino nasljedstvo i dalje je bilo
jednako nesigurno, a Whitby sigurno nije pomagao svojim ruganjem.
- Onda se udaj za mene - iskreno je predložio.
Stegnulo ju je u prsima od slatkoće njegove ponude. Ponude koju nikad ne bi
prihvatila. Iako nije željela nametnuti brak, i dalje se nadala da će jednog dana
pronaći supruga koji će je voljeti. I kojeg će ona zauzvrat voljeti. A taj čovjek nije
bio Hugh Whitby.
Odmahujući glavom, nježno je odgovorila: - Ti me ne voliš.
- Ne u romantičnom smislu - priznao je stišćući joj ruku - ali stalo mi je do
tebe. I ne želim da te Carlisle povrijedi.
Oči su joj se zamaglile. Više nije nosio onaj vrckavi cerek, već ju je gledao s
potpunom iskrenošću... i izrazom koji je bio negdje između užasnog iščekivanja i
čistog straha da bi mogla prihvatiti. Njegova ponuda da se uda za njega samo je
dokazala da je dobar čovjek. I jednog će dana biti prekrasan suprug. Nekoj drugoj
ženi.
- Oh, Whitby - prošaptala je - volim te.
Lice mu je problijedilo. - Ti... me voliš?
Nasmijala se. - Kao dragog prijatelja. - Naslonila je dlan na njegov obraz, a
onda se ponovno počela smijati kada ga je preplavilo olakšanje, a rumenilo se
vratilo u njegove obraze. - To što si mi ponudio brak samo da me spasiš znači mi
više nego što ti mogu reći. Ali mislim da to nije pravo rješenje.
135
 Knjige.Club Books
- Jesi li sigurna? - Čak i dok je to pitao, znala je da se u sebi moli da ne
promijeni mišljenje.
- Mogu se nositi s Robertom Carlisleom - uvjeravala ga je.
Valcer je završio. Kad je zakoraknula unatrag kako bi se spustila u pozdrav i
tako bila u skladu s Whitbyjevim suviše entuzijastičnim naklonom, Mariah je
pogledom prešla preko plesnog podija... i pogledala ravno u Robertove oči dok je
uzimao ruku svoje partnerice da je odvede s podija.
Unatoč ljutnji koju je osjećala prema njemu, osjećaj privlačnosti uskovitlao
se u njoj, samo kako bi se pretvorio u ledenu ljubomoru kada se Robert nagnuo
šapnut nešto ženi što ju je nasmijalo.
Mogla se nositi s njim? Ugrizla se za usnicu. Da barem samu sebe može
uvjeriti tako lako kao Whitbyja.

***

Tri plesa poslije Robert je promatrao Mariju preko ruba svoje čaše s vinom dok
ju je prinosio ustima. Večeras je izgledala poput božice dok je klizala podijem,
potpuno svjesna učinka koji je imala na svakog muškarca u prostoriji.
Osim na njega. On je stekao imunitet na njezin šarm na teži način.
Ona je bila sjajna zvijezda večerašnjeg bala i svi su željeli biti pokraj nje.
Nekoliko sretnika dovoljno joj se ulagivalo da zapleše s njom. Čak je i sada
graciozno koračala podijem s vojvodom od Wembleyja. Njegova Milost bio je
dvostruko stariji od nje, ali smijala mu se kao da je klinac pretvarajući ga u svog
roba. Isto kao što je učinila sa svim muškarcima s kojima je večeras plesala. Baš
kao što se njegova majka nadala. Naposljetku, vojvotkinja je marljivo radila kako
bi osigurala da Mariah pleše samo s podobnim muškarcima.
I Whitbyjem.
Stisnuo je oči pomislivši na kicoša dok je stajao pokraj Evelyn Winslow u
kutu plesne dvorane. Mariah je priredila pravi spektakl s njim nepromišljeno se
vrteći podijem u njegovim rukama, smijući se tako lako i sjajeći od oduševljenja.
Bio je siguran da su svi u sobi vidjeli kako je očijukala... svaki ležerni dodir
Whitbyjevih ramena dok su prelazili podij, svaki smijeh i osmijeh koji mu
je uputila, plešući tako blizu da je njezina suknja sa svakim okretom okrznula
njegove noge. I način na koji je dotaknula njegov obraz gledajući u njega kao da
ostatak svijeta ne postoji - besramno.
Kao i način na koji su Whitby i ostala gospoda usmjeravala svoju pozornost
na nju. Čak i sad pola tuceta muškaraca oblijetalo ju je kako bi je ponudili čašom
punča istog trenutka kada je ples završio i Wembley ju je otpratio s podija. Budale
se nisu potrudile ni upoznati je toliko da znaju da više voli šampanjac.

136
 Knjige.Club Books
- Budale - promrmljao je kad je okrenula glavu prolazeći pokraj njega. Iako,
morao je priznati da je zasada Marijin plan za sezonu uspijevao - gospoda koja su
je posjećivala kod kuće odustala su od svake ideje da joj se udvaraju kad su
doznali da preko nje ne mogu dospjeti do bogatstva Winslowovih. Ali neće uvijek
biti tako. Večeras ovdje moraju biti jedan ili dva muškarca koji nimalo ne mare
za novac i koji su svu pažnju usmjerili na nju. Jedan ili dva koji će biti dovoljno
odvažni da je posjete. Možda već sutra. I onda će proći tek nekoliko tjedana prije
negoli stigne prva ponuda za brak.
Upravo ono čemu se nadao kada mu je Henry Winslow zadao ovaj izazovni
zadatak - Mariah udana, njegovo partnerstvo osigurano, a neporeciv dokaz da je
dostojan biti sin Richarda Carlislea u njegovim rukama.
Zašto ga je onda to tako prokleto uznemiravalo?
Gledao je Mariju dok je napuštala podij s Wemblyjem, a onda se povukla iz
gomile kako bi uhvatila trenutak samoće pokraj otvorenih francuskih vrata. Nije
bila predivna - večeras je bila jednostavno neusporediva. I ta haljina... Bože, smiluj
se.
Elegantno načinjena od brončanog satena, haljina je dramatično padala od
visokog struka do vrhova njezinih sandala i sjajila kao rastaljeno zlato. Bila je
odvažno bez rukava, ali skromnog reza oko ključne kosti koji je davao tek
naznaku njezinih grudi pod haljinom, neodoljiva proturječnost satena i gole kože
bila je zapanjujuća. Ali potpuni izostanak nepotrebnih dodataka bilo je ono što je
najviše privuklo njegovu pažnju. Ta ljepota jednostavnosti oduzimala je dah.
Prokletstvo, ona je oduzimala dah u njoj. A on je žudio za tim da je skine s
nje. Zubima.
No sjetivši se kako mu je bijesno izlila vodu na glavu zato što se usudio ljubiti
joj grudi, bojao se da bi vjerojatno poginuo u pokušaju da je razodjene.
Bio je u krajnjem iskušenju da svejedno pokuša. Jer i sada je mogao osjetiti
njezin ljuto-slatki okus, tu egzotičnu kombinaciju cimeta i naranče koja ga je
tjerala u ludilo. Zato je i sad čeznuo da oslobodi njezin oštar um i upusti se u
raspravu od koje bi njime pulsiralo uzbuđenje.
Elegantno se okrenula sa smiješkom dok je orkestar svirao fanfare. Žudnja ga
je toliko prožela da mu je zastao dah.
Slatki Lucifere. Za neke pobjede vrijedi žrtvovati svoj život.
Ispivši vino do kraja, odložio je praznu čašu na poslužavnik sluge u prolazu,
zgrabio čašu šampanjca i krenuo ravno prema njoj.
Bila mu je okrenuta leđima, usmjerena prema francuskim vratima kako bi
uhvatila malo svježeg zraka i iskoristila trenutak odmora od zabave. Nije vidjela
kako joj prilazi.
Omotavajući ruku oko njezinih ramena, Robert je u tišini podignuo čašu
ispred nje.

137
 Knjige.Club Books
Smijeh se prolomio iz nje poput glazbe. - Whitby - veselo ga je prekorila
okrećući se - to što volim francuski šampanjac ne čini me izdajicom...
Kad je ugledala njega, smijeh joj je zastao u grlu. Prijateljski osmijeh
pretvorio se u začuđen pogled. Potom u ljutito mrgođenje.
- Šampanjac. Vaše omiljeno - rekao je tjerajući muškarce s punčem.
- Jest, tako je. Hvala vam. - Hladno uzimajući čašu, napeto je upitala: - Je li
ovo potkupljivanje za nastavak moga dobrog ponašanja večeras?
Kimnuo je prema čaši. - Ako je to sve što treba da vas držim pod kontrolom,
kupit ću cijeli vinograd.
Na tu šalu, tamni smiješak zabavljenosti zaplesao je njezinim usnama. Suho
je promrmljala. - A već sam mislila da moje dobro ponašanje zaslužuje samo
kutiju.
- Ili deset - ispravio ju je ne mogavši joj ne uzvratiti osmijeh.
Prešla je očima preko njega. Za promjenu, od njezina se pogleda nije osjećao
kao da ga protivnik odmjerava prije borbe. Ali ljutnja na njega i dalje je vidljivo
gorjela u njoj. I dalje mu je vraški smetalo što ga kažnjava za nešto što je bilo
malo više od poljupca. Za susret u kojem je, činilo se, uživala sve dok mu drznica
nije izlila kantu vode na glavu.
- O čemu ste htjeli razgovarati sa mnom?
Ali on je uživao u borbi s njom i u pogledu na njezinu vatrenost koja je
nedostajala svakoj drugoj ženi koja je večeras bila ovdje. Nije si mogao pomoći i
zabavljeno je rekao: - Čujem da mislite da sam Adonis.
Oči su joj se raširile otkrivajući nespremnu posramljenost. Onda se bez
mnogo truda oporavila i hladno otpila gutljaj šampanjca samo blago zarumenjenih
obraza koji su jedini pokazivali tračak njezine samosvjesnosti. - Još su jednom
tračevi ispričali potpuno pogrešnu priču.
Veselo je izvio obrvu. - Znači mislite da sam Venera?
Nato je u njoj proključala razdraženost. Teško je izdahnula. - Mislim da ste
najarogantniji, najprovokantniji čovjek koji...
- Izgledaš predivno večeras - prekinuo ju je.
Oči su joj zaiskrile. - Ha! To govoriš samo zato što...
- Zato što mislim da izgledaš predivno - tiho je ponovio. Nikada u životu nije
izrekao iskreniju rečenicu.
Nijemo se ukipila na trenutak dok je gledala u njega. Ipak, odbijala je zahvaliti
mu, kao da je znala da to nije mislio kao kompliment. I nije. Večeras je njezina
ljepota bila njegovo prokletstvo.
- A isto misle i svi muškarci u ovoj sobi. - Svi do jednoga koje je cijele večeri
mučila poklanjajući im svoje sjajne osmijehe i veseo smijeh, svojim elegantnim
plesom i domišljatim razgovorima - osim njega. Čak i sad, jasno zainteresirani

138
 Knjige.Club Books
pogledi muškaraca koji su stajali u blizini pokazivali su mu da je u pravu. Željeli
su je.
I Bože pomozi, želio ju je i on.
- Budi oprezna, Mariah. - Osjetio je mračnu potrebu da je upozori na muškarce
koji kruže oko nje kao vukovi koji love plijen. Isto se upozorenje odnosilo i na
njega. - Gospoda u društvu navikli su dobiti što god požele samo zato što su ono
što jesu.
Nestrpljivo je udahnula. - Naravno da oni...
- A ono što žele si ti - promrmljao je grubljim glasom nego što je namjeravao.
Njezine su se usne diskretno razdvojile dok je gledala u njega kao da ne
vjeruje da se usudio reći takvo što. Ali, na sreću, nije ga ošamarila zbog toga. Nije
se ni okrenula, stojeći savršeno mirno, izuzev ubrzana ritma disanja koje je
postajalo brže i pliće, njezine su oči spojene s njegovima.
Potom je polako otpila dugi gutljaj šampanjca dajući sve od sebe da se čini
kao da je njegove riječi nisu uznemirile, ali nije mogla sakriti rumenilo na
obrazima ili podrhtavanje ruke dok je podizala čašu prema ustima. Kada je
spustila piće, konačno se sabravši dovoljno da mu odgovori, uvjeravala ga je: -
Onda će biti veoma razočarani kad otkriju da ne mogu dobiti ono što žele.
Bio je uvjeren da je to trebalo zvučati kao oholi prkos, ali njezin je glas izašao
kao grleno predenje koje ju je učinilo još više nemoguće privlačnom unatoč
tinjanju gnjeva u njezinim očima.
- Ne trebam tvoja upozorenja, Roberte. Večeras se ponašam upravo onako
kako svi žele da se ponašam. - Stegnula je prste oko drška čaše šampanjca. -
Udovoljavam tvojoj majci plešući s vojvodama i upuštajući se u najdosadnije
razgovore s domaćinima o poslijepodnevnom čaju i ružičnjacima. Udovoljavam
svom ocu potičući gospodu da mi se udvaraju dok istovremeno držim sestru
podalje od nevolja s Burtonom Williamsom.
Njezine riječi bile su mirne, ali svaku je stavku naglasila frustriranim
tapkanjem prstiju po čaši.
- I sve to radim sa smiješkom na licu, zato što sam do prije pet minuta i sama
u tome uživala. Udovoljavam svima večeras. - Podignula je obrvu s pogledom
uvježbana prezira koji ga je živcirao do bola. - Osim tebi. Ali ipak, tebe bi
zadovoljio samo moj bijeg u Škotsku.
Nesvjesno naglašavajući njezine riječi, orkestar je započeo s prvim, živahnim
i glasnim notama idućeg plesa od kojih se sobom proširio uzbuđen žamor. Valcer.
Okrenula se da ode, ali uhvatio ju je za lakat i zaustavio. Osjetio je kako je u
njoj bljesnula napetost poput munje i svu njezinu ukočenost i oštro disanje.
Zadrhtala je pod njegovom rukom, a nježni srsi prošli su kroz njegove prste, niz
ruku i u njega kao da se neka vrpca uzavrelo omotala oko njih.

139
 Knjige.Club Books
- Ako mi želiš udovoljiti - rekao joj je tiho dok se gomila počela pomicati,
parovi su krenuli prema plesnom podiju, a glazba se kovitlala oko njih poput
struje - onda pleši sa mnom.
Zurila je preko ramena u njega očiju raširenih od iznenađenja. - Molim?
- Ukaži mi čast da uživam u tvom društvu večeras - zavodnički je naredio.
Kriomice joj je pomilovao ruku i osjetio kako joj bilo na zapešću nabija ispod
vršaka njegovih prstiju pa tiho ponovio: - Pleši sa mnom, Mariah.
Oklijevala je, a pogled nesigurne žudnje naoblačio joj je lice. Njegove su se
usne razvukle u početak zadovoljnog smiješka, znajući da je ona na rubu predaje.
Ali u tvrdoglavoj vražjoj ženi prevladao je ponos i oštro je odmahnula glavom. -
Ne želim plesati s tobom.
Stisnuo je čeljust u rastućoj ljutnji. Ob, ne. Mala namiguša ga neće tako lako
uspjeti odbiti. Ne večeras. Ne kada ju je bolno htio uz sebe.
Znajući da ne može odoljeti izazovu, spustio je usta do njezina uha i
prošaptao: - Što te sprječava, Mariah? - Miris naranče i cimeta opio ga je prolazeći
njime sve dok mu se utroba nije stisnula u čvor žudnje. Sve dok nije htio mnogo
više nego samo plesati s njom. - Bojiš se da bi mogla uživati u mom naručju?
Oči su joj bljesnule ljutim intenzitetom. - I dalje se bojiš da ćeš se opeći? -
vratila mu je.
Uspravio se na njezinu neočekivanu optužbu. - Opeći? - ponovio je začuđeno.
- O čemu ti...
Kriste.
Shvaćanje ga je pogodilo poput pljuske. Njezine su riječi odzvanjale u njemu,
iste one koje je upotrijebio protiv nje u školi kada mu se previše približila. Kada
je njezina privlačnost u njemu prešla granicu fizičkog i počela postajati tako
velika da mu je očajnički trebao podsjetnik o tome tko je ona i kakvu mu prijetnju
predstavlja.
Prsa su mu klonula od žaljenja dok je gledao kako bol pleše u njezinim očima
poput zelenih plamenova, a njezina se brada obrambeno podiže u pokušaju da bol
zamijeni ponosom. Otvorila mu je svoje srce, podijelila s njim svoju ljubav prema
djeci iz St. Katharine’sa i brigu za sestru, samo kako bi on nesmotreno slomio to
krhko povjerenje. I način na koji mu je dopustila da je ljubi, vjerujući mu dovoljno
da se ogoli pred njegovim očima i ustima...
Nije ni čudo što mu je priuštila hladan tuš. Kada je bila najranjivija, on je bio
bezobziran gad.
- Bio sam krivu i magarac sam što sam to rekao - priznao je nevoljko.
Približavajući joj se blizu koliko je to prilika dopuštala, osjetio je kako ju je
njegova isprika smekšala. - Drugi muškarci ne mogu podnijeti tvoju vrućinu, nisu
dorasli izazovu. Nisu dovoljno muževni da se nose sa ženom kao što si ti. - Zastao
je pa promuklo priznao: - Znaš kakav učinak imaš na mene. Ne mogu jasno misliti
kada si u blizini.
140
 Knjige.Club Books
Zadržala je dah iznenađena, ali on nije mogao poreći da ga je dovodila do
ludila, sve dok nije znao što bi mislio ili rekao. Za Boga miloga, kada je bio
nasamo s njom, sve što je htio bilo je upustiti se u verbalni okršaj, potom je povući
u svoje naručje i ljubiti svaki centimetar nje. I na njegovo posvemašnje čuđenje,
ona je bila jedina žena koju je u životu sreo što mu je dala nadu da bi i on s
vremenom mogao preboljeti smrt roditelja.
Čak i sada, nije se mogao suzdržati od dodirivanja i usudio se rukom milovati
donji dio njezinih leđa. - Čeznem za tvojom vatrom, Mariah.
Progutala je. Obuzela ju je iznenadna nervoza pomiješana s privlačnom
ranjivošću koja ga je tako mamila. Ipak, uspjela je zajedljivo odgovoriti: - I tako
riskirati još jedno kupanje?
- Da bih te okusio? - procijedio je vragolasto, a pogled mu je žudljivo pao na
njezina puna usta. - Apsolutno.
Drhtavo je udahnula. Na jedan nesmotreni trenutak, pogled pun žudnje
zaiskrio je u zelenim dubinama njezinih očiju, a njezino bilo brzo je udaralo u
udubini njezina vrata. U tom kratkom trenutku također je vidio bljesak iste
drskosti koja ju je navela da svoje ponašanje odvede preko ruba prikladnosti,
jednaku strast koja ju je natjerala da uzvrati odvažnost njegovih poljubaca - bio je
to pogled čistog iskušenja.
Ali u jednom je dahu nestao i njezin prokleti ponos još je jednom izronio na
površinu.
Izvukla je ruku iz njegova stiska i dodala mu polupraznu čašu šampanjca. Bila
je to gesta odbijanja, ali način na koji su joj se prsti tresli rekao mu je da je njihov
kratak razgovor utjecao na nju. - Onda ćeš biti veoma razočaran kad shvatiš da ni
ti ne možeš dobiti ono što želiš.
Okrenula se na peti i ne osvrnuvši se odšetala kroz francuska vrata u tamu
noći.
Stisnuo je oči do proreza gledajući za njom dugo nakon što je njezin vitak lik
nestao u sjenama vrta. Prokleta bila. Zato što misli da ga može tako slobodno
ubosti, da može učiniti da njegovo srce udara i njegova krv uzavre, i željno i
bijesno, a onda jednostavno odšetati...
Ne ovaj put.
Popio je šampanjac do kraja i krenuo za njom.

***

Mariah se sagnula ispod obraslog stabla vrbe u najudaljenijem kutku vrta, a tamne
sjene i guste grane stabala koje su se savijale do poda skrivale su je od pogleda.
Zahvalna što je sama, naslonila se na deblo i duboko udahnula svjež zrak tako
hladan da ju je zaškakljalo u plućima. Srećom, vrt je bio prazan pa nitko nije

141
 Knjige.Club Books
svjedočio njezinoj zbunjenosti i frustraciji. Samo šačica parova bila je vani, ali
oni su ostali na terasi u blizini kuće. Učinilo joj se da je vidjela Evie kako stoji
među njima s Burtonom Williamsom, ali nije mogla zastati da se uvjeri u to. Ne
kada je tako očajnički morala pobjeći prije nego što počne vrištati.
Oh, kakav je razvratnik Robert bio! Reći joj onakve stvari, gledati je onako
uzavrelo - natjerao ju je da žudi za svakakvim stvarima koje nikad ne bi mogla
imati. Ponajviše ne njega. Jer bilo bi vrlo lako podleći želji koju je vidjela u tim
plavim očima, njegovu šarmu i inteligenciji, ljubavi i snažnoj odanosti koju je
osjećao za svoju obitelj... Obzirnosti koju je pokazao poslavši lutku djevojčici.
Frustrirano je zajecala. Proklet bio što ju je tako zbunjivao! I vrag ga uzeo
zato što je tjera da ga poželi ljubiti, dopustiti mu da je dodiruje i da učini da se
osjeća posebnom. Željela se smijati s njim i vidjeti način na koji mu se oči stisnu
kad se smije. I Bog joj pomogao, željela je samo provoditi vrijeme u njegovom
društvu radeći bilo što osim prepirati se.
Ali dok je ona možda željela njega, on je želio Winslow Shipping. I bilo je
vrijeme da prihvati, jednom i za svagda, da se to dvoje ne može miješati.
- Mariah.
Uplašila se, a srce joj je skočilo u grlo. Kroz crne sjene grana ogoljenih od
zime, sjenovita silueta ocrtavala se na ponoćnom nebu, tamna, ipak nepogrešiva.
- Roberte - prošaptala je.
Polako se provukao ispod grana kako bi joj se pridružio u njezinu tajnom
skloništu. Prostor između njih najednom je postao mnogo manji i mnogo intimniji,
a njezino je srce počelo brzo udarati iz sasvim drugog razloga.
- Pratio si me - tiho ga je optužila, ali čak je i taj šapat zvučao kao grmljavina
u tihoj mirnoći zimskog vrta.
Izazovno je izvio obrvu. - Nisam imao izbora. Otišla si.
- Rekla sam ti. - Zadrhtala je, više od njegove blizine nego od hladnoće. - Ne
želim plesati s tobom.
- Šteta. - Njegove plave oči sjale su nestvarnim sjajem u tami dok se polako
primicao bliže, korak po korak. Snizio je glas do dubokog predenja dok ju je
skidao pogledom, ali nije uzmaknula jer je mračni i raskalašeni dio nje bio
oduševljen što je tako gleda. Kao da je poslastica koju želi pojesti. - Zato što ja
stvarno želim plesati s tobom.
Ta je insinuacija prostrujala njome dok je stajao pred njom. Nadala se da on
ne može u sjeni vidjeti istu vruću želju na njezinu licu koju je ona čula u njegovu
glasu.
- Ne možeš šarmom pronaći put do partnerstva. - Ili do mog srca. Iako je
sumnjala da je nemogući muškarac već ondje. Kada se primaknuo bliže, činilo se
da je njezine riječi shvatio kao izazov, a ne optužbu. Upozorila ga je bez daha: -
Neću ti to dopustiti.

142
 Knjige.Club Books
- Ne bih se usudio ni pokušati. - Sada je stajao tako blizu da ju je toplina
njegova tijela grijala i učinila da zadrhti. - Ne sa zastrašujućom ženom poput tebe.
Ne skidajući pogled s njezinih očiju, skinuo je kaput.
U njoj se javio nemir. Upitala je : - Što radiš?
- Hladno je. - Stavio je kaput oko njezinih ramena. - A ti si izašla bez ogrtača.
Kaput je još uvijek bio topao od njegova tijela i na njemu se još uvijek osjetio
njegov muževan miris. Poželjela je omotati ga oko sebe poput deke čak i kad mu
je slabašno odvratila: - Ne treba mi tvoja briga.
Usta su mu se izvila u smiješak zabavljene razdraženosti. - Pa ipak je imaš.
Zajedno s još jednim bolnim podsjetnikom na to koliko je obziran. - Molim
te, idi - prošaptala je, a u riječima je nedostajalo uvjerljivosti, čak i u njezinim
vlastitim ušima. - Došla sam ovamo biti sama.
Umjesto da ode, primaknuo se još bliže i promuklo rekao: - Pa sad si sama sa
mnom.
Proklet bio što je izvrtao njezine riječi! I što je tako zamamno izgledao u
mraku, tako toplo i privlačno u zimskoj noći. Prisilila se kazati: - Ne želim te
ovdje.
- Ne vjerujem ti. - Spustio je glavu sve dok njegova usta nisu bila u razini s
njezinima, a njegov topao dah golicao njezine usne. - Voliš biti sama sa mnom
koliko i ja. - Očiju prikovanih za njezine u tami, odvažio se palcem okrznuti
njezinu donju usnu, a ona je zadrhtala. - Zašto me se bojiš, Mariah? - Njegov se
glas toplo izlio u nju, očaravajuće muževan zvuk koji joj je izazvao bol. - Zato što
misliš da ću te pokušati ponovno poljubiti... ili da neću?
- Nije to. - Da je od njega htjela samo poljupce, rado bi mu dopustila da to
radi i uživa u tome, u ovom trenutku ne želeći ništa više od onoga što joj je već
dao. Ali njezina glad za njime bila je više od toga. Željela je s njime podijeliti tihe
trenutke, jutarnje šetnje parkom i zajedničke večeri u kazalištu. Željela je s njime
raspravljati o politici uz doručak, saznati njegovo mišljenje o umjetnosti i glazbi
i dopustiti mu da je nauči jahati konja. Bog joj pomogao, ali željela je cijelog
njega. Njegov um, njegov smijeh, njegovu naklonost...
- Radije bi bila s Whitbyjem - procijedio je ozbiljna lica gledajući u krinku
njezina lica. - Je li u tome stvar?
Trepnula je. - Whitby? - ponovila je u nevjerici. Sigurno nije mislio na.... -
Hugh Whitby?
Njegove su oči gledale njezine u tami, njegova ruka kliznula je ispod kaputa
na njezin bok. - Vidio sam kakva si s njim, kako se smijete i ponašate. - Povukao
ju je i prinio njezino meko tijelo uz svoje. Uzdahnula bi od tog dodira, ali bila je
suviše iznenađena njegovim riječima. - Kako se slobodno ponašaš kad si s njim.
S Whitbyjem? Bože dragi, Carlisle je bio lud! I očaravajuće muževan kad ju
je naslonio leđima uz deblo stabla zarobivši je između stabla i svog tijela. Od

143
 Knjige.Club Books
proturječnosti njegove apsurdne optužbe i vrućine njegova palca koji je polagano
kružio njezinim rebrima, zavrtjelo joj se u glavi.
- Imaš li dogovor s njim? - Pritisnuo se uz nju cijelim tijelom ne ostavljajući
joj izbora osim da ispreplete ruke oko njegova vrata. Kada je to učinila, nagradio
ju je polaganim milovanjem uz tijelo od kojeg su je prošli trnci.
- Whitby je... samo prijatelj - rekla je između plitkih udaha, a onda je
zadahtala kad ju je palcima pomilovao ispod grudi.
- Ne vjerujem ti - promrmljao je u njezino uho, a onda kružno vrškom jezika
prošao po ušnoj školjki i poslao drhtave srse kroz nju. - Vidio sam kako ste plesali.
Nasmijala bi se na ljubomoru iza te optužbe da nije bilo plamteće vatre u
njezinu trbuhu zbog načina na koji je utiskivao omamljujuće poljupce duž njezina
lica.
- Samo smo plesali. - Borila se održati glas mirnim. Da ne zacvili od potrebe
za njegovim usnama na njoj. - Razgovarali.
- Siguran sam u to. Šaptao ti je svakakve skandalozne stvari, zar ne? - Njegove
su riječi svakako bile optužba, ali ljubomora iza njih uskovitlala je rastuću bol u
njoj i zavrtjela joj glavom. Da je Robert Carlisle ljubomoran zbog nje -
nevjerojatno. - Kako predivno izgledaš dok plešeš, kako veselo i graciozno...
Ugrizla se za usnu. Ako zaniječe, on će prestati, a to je bilo zadnja stvar koju
je željela. Pogotovo kada su je njegove ruke milovale polaganim, vrućim
pokretima. Kada je mogla zatvoriti oči i zamišljati da je on ne optužuje, nego
mumlja zavodničke riječi.
- Koliko te želi ljubiti - prošaptao je kad su njegove usne napokon pronašle
njezine. - Ovako.
Ostala je bez daha ispod Robertovih vrućih usana i topila mu se u rukama tako
da se morala jače uhvatiti za njegova ramena kako ne bi pala. Kada je jezikom
razdvojio njezine usne i kliznuo unutra, u njegovim je poljupcima okusila
plamteću ljubomoru. I to ju je oduševljavalo.
Ne mogavši zanijekati da uživa u Robertovu naručju, zaplela mu je prste u
svilenu kosu i spremno dočekala duboke, sigurne navale njegova jezika među
svojim usnama. Od žestokih poljubaca osjećala je zanesenost i vrtoglavicu kao da
je opijena šampanjcem, a njegov okus na njezinim usnama bio je jednako sladak.
Onda su se poljupci promijenili. Uhvatio je stražnju stranu njezina vrata da
joj drži glavu mirnom dok se navala pretvarala u male istraživačke lizove koji su
prodirali u tajne zakutke njezinih usta, prelazeći preko unutrašnje strane njezine
usne i zadirkujući joj jezik sve dok se nije odvažila uzvratiti.
Zadahtao je na njezinu smjelost i pritisnuo je bliže. Gruba kora ogrebala je i
zakačila se za kaput od kašmira između njezinih lopatica. Ali jednostavno nije
marila. Nadvila se nad njega, naslađujući se dekadentnim osjećajem njegova
krutog tijela uz njezino žudeći za još slasne boli koja se nakupljala u njoj...
I jecajući od zadovoljstva kada joj je rukama obujmio grudi.
144
 Knjige.Club Books
Smijući se uz Marijine sljepoočnice na njezinu reakciju, dražio joj je
bradavice palcima preko glatkog satena sve dok se nisu ukrutile. Tijelo joj se
ugrijalo pod vrućinom Robertovih ruku kao da ne postoji prepreka između
njegovih dlanova i njezine gole kože. Uvukla je dubok drhtav dah. Hvala Bogu
što ga je kaput sprječavao da joj otkopča haljinu i ogoli grudi kako bi ih ljubio
kako je to ranije činio ili bi ga molila da joj radi baš to. I time bi prešla granicu
nakon koje bi morali prestati, a kojoj se su ubrzano približavali.
Kao da je i on to shvatio, nevoljko ju je pustio. Položio je jednu ruku na
njezino rame, a drugom je kliznuo niz njezin bok do struka, zastajući samo na
trenutak prije negoli ju je pomaknuo između njihovih tijela na donji dio njezina
trbuha. Samo nekoliko centimetara od pulsirajuće boli između njezinih nogu.
Zaustavila je dah. Očigledno razvratnik u njemu nije uopće shvaćao granice.
- Nije li ti rekao koliko si mu privlačna, Mariah? - zavodljivo je promrmljao
hrapavim glasom uz njezinu sljepoočnicu. - Kakav izazov predstavljaš? Kakvo si
iskušenje za njegove osjećaje? - Usta su mu kliznula do njezinih kako bi joj na
usne utiskivao poljupce lake poput pera koji su bili erotičniji baš zbog svoje
čednosti, čak i dok je njegova ruka polako kružila preko njezina trbuha. - Jer ti si
sve to, namigušo. I toliko više.
Srce joj je žustro udaralo. Svaki polagani krug preko njezina trbuha dovodio
je njegovu ruku primamljivo blizu pulsirajućoj boli koja je između njezinih nogu
čekala njegov dodir.
Zatvorila je oči u očajničkom pokušaju da suzbije rastuću žudnju u sebi koja
ju je nagonila da se potpuno preda svojim strastima. Bez obzira na to koliko joj
zadovoljstva pruža, i dalje je bio njezin neprijatelj... nije li?
- Varaš se - procijedila jedva čujnim šapatom. Očajno je željela pronaći luku
u oluji prije nego što se nad nju ponovno nadvije magla strasti, prije nego što se
potpuno izgubi u njegovim rukama. - Whitby nije rekao ni jednu od tih stvari. -
Željna da u njemu vidi bilo kakvu reakciju koju bi mogla pročitati kako bi shvatila
što, ako uopće išta, on osjeća prema njoj, izjavila je: - Zaprosio me.
Ruka mu je zastala uz njezino tijelo. Na trenutak se ni jedno od njih dvoje nije
pomaknulo.
Zadržala je dah i čekala da ljubomora koju je ranije uočila na njemu izbije na
površinu, da kaže da joj nikad neće dopustiti da se uda za Whitbyja ili za ijednoga
drugog muškarca - da je želi za sebe. Prokleti bili i Winslow Shipping i njezin
otac.
Oh, kako bi lijepo bilo da to učini! Da bar vidi više od njezine ukaljane
reputacije i ludih nepodopština, više od čvrste maske koju pokazuje svijetu, da
vidi tko je ona doista ispod svega toga. Da je može prihvatiti onakvu kakva je,
nesigurna i zbunjena i da ga želi u svom životu na način na koji nije željela ni
jednoga drugog muškarca...
Da odustane od partnerstva i odabere nju.

145
 Knjige.Club Books
Umjesto toga, odmaknuo je ruku i pomaknuo se unatrag tek toliko da može
vidjeti njezino lice. Tek toliko da je više ne dodiruje, a iznenadno odsustvo
njegova tijela uz njezino ostavilo joj je osjećaj hladnoće i neobjašnjive
usamljenosti iako je stajao samo nekoliko centimetara dalje. Uzak prostor između
njih činio se širokim kao ponor.
Tiho je upitao: - Jesi li pristala?
Nepovjerenje ju je ranilo. Vrućina koja je u njoj buktjela samo nekoliko
trenutaka ranije, sada je postala hladna kao zimska noć oko njih. No čak i dok je
treptala kako bi otklonila iznenadno peckanje u očima, znala je da bila glupa što
se nadala drukčijoj reakciji. Čak i da vuk dlaku promijeni, i dalje bi bio zvijer.
Dok joj se budalasto srce slamalo, obuzeo ju je ponos. - Volio bi to, zar ne? -
prošaptala je znajući da bi je glas izdao da govori glasnije. Hvala Bogu da su
sjene skrivale tragove bijesa vidljive na njezinu licu i to koliko je njegova
ravnodušnost boli. Kako je mogla biti tako naivna i misliti da je njemu posebna!
- Onda bi tako lako dobio partnerstvo.
- Ovo nema veze s poslom. - Posegnuo je kako bi pomilovao neposlušan
pramen njezine kose između svog palca i kažiprsta. - Želim da budeš sretna s onim
za kog se udaš. - Iako, sudeći prema načinu na koji je to rekao, nije se uopće činio
zadovoljan tom idejom. Nakon stanke priznao je: - Poznajem te, Mariah, i
nikad ne bi bila sretna s čovjekom kao što je Whitby.
Teško je progutala dok je prstom prolazio niz njezin vrat kao da se ne može
suzdržati od dodirivanja. Bio je znatno manje opasan kada joj je bio samo
neprijatelj. - Ne poznaješ me.
- Poznajem te mnogo bolje nego što misliš. - Nagnuo se bliže, tako blizu da
je toplina njegovih usana škakljala njezine. - Trebaš supruga koji te voli, koji te
izaziva. Koji će probuditi strast u tebi.
Srce joj je poskočilo. Veoma je željela supruga koju bi joj dao sve to. A ne
samo intimno zadovoljstvo na koje je on tako razvratno aludirao, već i mirnije
trenutke koji se sastoje od smijeha i šala, izazovnih razgovora, potpore i savjeta...
uzajamne empatije zbog gubitka roditelja. I kada bi pomislila na djecu i sjetila se
kako je Robert bio drag i brižan prema Polly, koliko ljubavi i pažnje posvećuje
nećaku i nećakinji...
Željela je te stvari s njim.
Shvatila je to toliko neočekivano da je ostala bez daha. Bog joj pomogao,
željela je život s Robertom Carlisleom, za nju najnedostupnijim čovjekom na
svijetu. Uzdrmalo ju je sve što je to podrazumijevalo. Drhtala je tako silovito da
joj se koža naježila, oči širom otvorile, a usne razdvojile i nekako se ipak sjetila
disati.
Sve što je željela cijelog života bilo je raditi za Winslow Shipping. No nekako
se tijekom proteklih nekoliko tjedana taj san promijenio i sada je željela više od

146
 Knjige.Club Books
puke uloge u kompaniji. Željela je kompaniju i Roberta, željela je i dom s njim i
mjesto uz bok ocu. Nebesa, željela je sve to.
Umjesto da je ispuni srećom, ta je pomisao natjerala suze da joj zapeku oči i
nos, a grlo joj se stisnulo pod prijetnjom jecaja. Položila je stisnutu šaku uz prsa
nastojeći ublažiti bol. Ali svaki dah opekao bi joj pluća, svaki udarac srca bio je
neizdrživ...
Jer taj život neće nikada biti njezin. Jer Robert nije želio nju.
On je želio Winslow Shipping.
Pogrešno tumačeći njezinu šutnju kao odanost Whitbyju, tiho je rekao: -
Predstavlja li ti intelektualan izazov i osjećaš li se sigurno kad si s njim? Možeš li
se uz njega opušteno smijati i smiješiti dok te lice ne zaboli?
- Ništa od toga nije važno - slagala je, brzo trepćući, a njezin glas bio je
promukla rašpa. Sve ovo vrijeme borila se protiv njega, a sada je ispred nje stajao
jedini čovjek kojeg je htjela za supruga. Jedini muškarac koji je sposoban pružiti
joj sve radosti i zadovoljstva koje je zamišljala.
- Više nego što misliš. - Zakoračio je bliže i natjerao je da čezne za onim što
nikada neće imati - njegovom ljubavlju. - Poželiš li otrčati k njemu da podijeliš s
njim nešto zanimljivo? Je li on čovjek na kojeg misliš kada si uzrujana i trebaš
nekoga da te utješi?
Ti! Mislim na tebe. Ali kada bi otkrio kako se stvarno osjeća, ne bi preživjela
poniženje. Pa je procijedila: - Da!
- Lažeš. - Još korak bliže, toliko blizu da je mogla osjetiti kako njegova
toplina grije njezino tijelo i žudjela je zakoračiti naprijed i smjestiti se u njegovo
naručje. - Sa sigurnošću znam da ne čezneš za njegovim dodirom. - Glas mu je
postajao dublji dok je spuštao usta na njezino ubo, njegov topli dah škakljao je
njezinu kožu tako nježno da je zadrhtala. - Da on nije taj kojeg sanjaš noćima
i čije ime strasno zazivaš.
- Ništa od toga nije važno. - Stisnula je dlanove u šake uz tijelo kako bi se
oduprla porivu da posegne za njim. - Whitby je drag i velikodušan čovjek. Za
razliku od tebe - nepravedno ga je optužila očajno ga želeći razljutiti. Kada su
bjesnjeli jedno na drugo, nije čeznula za njegovim zagrljajem, nije žudjela za
njegovim ustima i rukama na sebi, nije imala potrebu čuti riječi ljubavi s
njegovih usana. - Misliš da imaš pravo posjedovati sve što poželiš.
Njegove su oči planule grabežljivom toplinom od koje se zatresla. - Da. -
Uklonio je udaljenost između njih, omotavajući ruke oko njezina struka i
privijajući je čvrsto uz sebe. Njegova se glava spustila tako blizu njezinoj da je
svaku riječ osjetila kao milovanje na usnama kada je promrmljao. - A ono što
želim si ti.
Njegova su usta uhvatila njezina, vruće i gladno, još joj jednom zavrtjevši
glavom. Ljubio ju je tako da je ostala bez daha, a zadrhtala je kada je rukama
obgrlio njezino lice kako bi njezina usta mirovala pod njegovim intenzivnim

147
 Knjige.Club Books
poljupcima. Grudi čvrsto stisnutih uz njegova prsa, osjećala je kako mu srce
nabija ispod rebara, svaki udarac pulsirao je u nju sve dok više nije mogla
razaznati jesu li to udarci njezina ili njegova srca.
Odvojila je usta od njegovih i borila se za dah, očajnički trebajući zrak kako
bi raščistila zbrku u glavi. Rukama je uhvatila njegova zapešća kako bi ga
spriječila da opet posegne za njom jer ovoga puta mislila je da neće imati snage
zaustaviti ga.
- Ali također želiš i partnerstvo, a ne možeš imati oboje - suprotstavila mu se
šapatom punim boli osjećajući ubod nemoguće istine duboko u sebi. - Što od toga
želiš više, Roberte? - Glas joj je bio jedva čujniji od šapata dok mu je predstavila
njegov izbor, onaj za koji se bojala da će izgubiti: - Winslow Shipping ili mene?
Zurio je u nju, lica nedokučivog među sjenama.
Ali taj trenutak neodlučnosti rasporio je njezinu dušu kao leden bodež.
Odmahujući glavom, sa suzama koje su joj zamaglile pogled koliko god ih
treptajima nastojala odagnati, odgurnula ga je da se izvuče iz njegova zagrljaja.
- Mariah? - Ženski glas prekinuo je tišinu u vrtu. - Gdje si?
Ostala je zatečena s uzdahom iznenađenja. Potom se odmaknula od Roberta
kako bi između njih ostavila nekoliko metara udaljenosti. Ali nije bilo dovoljno
mjesta u cijelom Londonu koji bi mogao sakriti ono što su radili da je netko
nabasao na njih.
- Roberte? - zazvala je žena. Blaga razdraženost zamračila joj je glas. -
Zaboga! Jedno od vas dvoje mora biti ondje. Svugdje sam već tražila.
Oh, Bože... vojvotkinja. Osjetila se toliko posramljenom da je mislila da će
joj pozliti. Tresući se, Mariah je mahnito stresla Robertov kaput i gurnula ga
njemu. - Idi - tjerala ga je bijesnim šapatom. - Idi k njoj.
Odmahnuo je glavom i posegnuo za njom. - Mariah...
- Samo idi! - zajecala je. - Ne možemo dopustiti da nas ovako pronađe. Ti ćeš
izgubiti partnerstvo, a ja ću... - Ja ću izgubiti sve. Obrazi su joj se užarili od
poniženja. I panike. Da vojvotkinja nabasa na njih ovako, bili bi prisiljeni vjenčati
se; stajala bi ga partnerstva, a on bi joj to zamjerao. Ne bi to mogla podnijeti! -
Reci joj da sam u sobi za odmor ili da sam otišla s Evie. Reci joj bilo što. -
Odgurnula ga je. - Molim te, Roberte, idi!
Kada je njegova majka ponovno zazvala, ovoga puta puno bliže, negodujući
se predao uz psovke. Sagnuo se ispod grana i zastao da je još jednom pogleda za
rastanak.
- Ovo nije gotovo - upozorio ju je i potom odšetao u vrt prema vojvotkinji.
Udišući drhtav dah, Mariah je klonula niz deblo stabla i zarila glavu u
dlanove. Cijela se tresla dok su emocije u njoj divljale. Dok su poniženje, čežnja
i osjećaj gubitka prijetili da će je preplaviti.
Nije gotovo. Upravo ono što ju je brinulo.

148
 Knjige.Club Books
Kada joj se disanje smirilo, a srce prestalo tući tako silovito da je svaki udarac
bolno odzvanjao njezinim prsima, uspravila se i odmaknula od stabla. Sjenoviti
vrt ponovno je bio tih i prazan. Na trenutak je pogledala kuću kako svijetli poput
svjetionika u noći.
Onda se okrenula i kliznula u tamu.

149
 Knjige.Club Books
JEDANAESTO POGLAVLJE

at vremena kasnije Robert je otvorio vrata lučkog ureda i susreo Marijin

S pogled pod slabašnim svjetlom peći na ugljen. Proveo je posljednji sat lutajući
Londonom u tamnoj noći - od čega posljednjih pola sata pod naletima snijega -
pa ipak ga je pogled na nju istoga časa ugrijao i otjerao hladnoću.
- Pronašao si me - promrmljala je glasa mekog kao sjena.
- Rekao sam ti. - Ušao je i zatvorio vrata. - Poznajem te bolje nego što misliš.
Kada se nije vratila iz vrta, tražio ju je i shvatio da je otišla s bala. Znao je da
nije otišla kući. Da će umjesto toga biti ovdje, tražiti utjehu na mjestu koje je
voljela najviše na svijetu.
Ipak, nije bio spreman na oštru bol u utrobi pronašavši je kako sjedi ovako na
podu ispred slabe vatre i dalje odjevena u haljinu za bal i izgledajući tako ranjivo.
Ili za snažnu želju da je privuče u svoje naručje, da joj pruži snagu i ohrabrenje
sve dok ranjena krhkost u njoj ne nestane.
Taj ga je osjećaj zatekao. Poznavao je mnogo žena, ali nikada prije nije želio
zaštititi ili utješiti ni jednu od njih. Da je to bila Mariah, od svih žena, vraški ga je
iznenadilo. Ali namiguša ga je navela da žudi za time. Zelja da pazi na nju, da
čuje njezin smijeh i vidi iskru veselja u njoj, da dijeli ideje i raspravlja s njom -
sve je to nadmašilo puno jednostavniju želju da vodi ljubav s njom. Želio ju je
zbog žene kakva je bila. Cijelu nju. Svaki provokativni, problematični, opako
smjeli komadić nje.
Gledajući u nju, znao je istinu. Nakon ove večeri, kako god da bude, nema
povratka.
Naslonio se na vrata držeći distancu. Zasad - Gdje bi drugdje otišla?
- U školu. - Podignula je lagano bradu, prkosno ponosna, a on se, čak i sad,
nasmijao na njezinu borbenost.
- Ne u ponoć - nježno je odvratio. - Djeca nisu ondje. - Crpila je snagu iz te
djece. Škola je bila njezino srce.
Ali ovaj ured... ovo je bila njezina duša.
Okrenula se i gledala kako ugljen sjaji u peći. - Sigurno me smatraš guskom
što sam došla ovamo.
- Nipošto - nježno je odgovorio.
Uputila mu je pogled nevjerice preko ramena, ali za promjenu, nije se bunila.
Umjesto toga, privukla je koljena na prsa i priznala. - Znaš, volim biti ovdje. Otac

150
 Knjige.Club Books
to ne razumije. On misli da je ovo mjesto samo ured kao svaki drugi, ali nije.
Toliko je više.
Ništa nije rekao od straha da ne slomi krhko povjerenje koje mu je ukazala.
Ali kada je posegnula da ukloni ukosnice iz kose, gotovo je zastenjao. Večer mu
je prošla u muci i boli, od trenutka u kojem ju je ugledao kada je stigao u njezinu
kuću da je odvede na bal. Napetost u njemu svakako nije olakšao ni susret u vrtu
ili to što je morao lagati majci i objašnjavati joj njezin nestanak. Nekako ju je
uspio uvjeriti da je Mariji pozlilo i da je, ne želeći sestri pokvariti večer, zamolila
njega da je pošalje samu kući kočijom, a onda je morao smisliti izgovor za sebe
kako bi mogao otići potražiti je.
Sada je sjedila na podu ispred njega, od pogleda na nju čvor frustracije u
njemu još se više stegnuo. Kako je moguće da se u isti čas čini tako pristupačnom,
a opet nedodirljivom? Da može izvrnuti njegovu utrobu i razljutiti ga do točke
žudnje? Kada ju je vidio kako pleše s drugim muškarcima i poklanja im predivni
osmijeh koji je skrivala od njega, to ga je gotovo dokrajčilo.
Nije ni čudo da mu se u vrtu pomutio um. Jednostavno je obrnula njegov svijet
naopako.
- Kad sam bila mala, kad god bi se nešto dogodilo što bi me uzrujalo - rekla
je pažljivo vadeći ukosnice - uvijek bih došla ovamo. Ovo mjesto me tješilo. Svi
ti poznati mirisi i zvukovi, mogućnosti onoga što donose brodovi iz cijelog svijeta.
Jer nisu nosili samo robu. - Stavila je ukosnice na pod. - Nosili su snove. A ako
oni mogu donijeti takva egzotična obećanja iz najudaljenijih kutaka svijeta, onda
i ja mogu vjerovati da je sve moguće.
Prstima je prošla kroz kosu, a njegova se utroba stisnula. Jako. Nije imala
pojma što mu radi, kakav je plamen zapalila u njemu sada dok je protresala kosu
sve dok nije u opuštenim pramenovima pala niz njezina leđa.
- Došla sam ovamo kada je majka umrla - priznala je šapatom. - Pobjegla sam
iz kuće i nisam stala trčati sve dok nisam došla do ureda. Ostala sam ovdje cijeli
dan i noć odbijajući ići kući. Otac me je naposljetku morao odnijeti u kočiju. Ali
čim smo stigli kući, vratila sam se ovamo.
Blago se nasmijao lako mogavši zamisliti nju kako to radi. Sudeći prema tome
kako tvrdoglava može biti u odrasloj dobi, nije sumnjao da je bila svojeglava kao
dijete. Još jedan dio snažne, neovisne žene kakva je postala.
- Ovaj je posao bio moj život - objasnila je nježno. - Bio je ovdje otkako
pamtim. Zapravo, prvo čega se sjećam je kako moj otac dolazi doma s posla
noseći kinesku marionetu. - Melankolično se nasmijala. - Jedan od kapetana donio
ju je kao poklon za Evie i mene. Bila je to najsmješnija stvar, gledati tatu kako
sjedi ondje s nama na podu dječje sobe, pokušavajući natjerati lutku da
pleše povlačeći sve one konce. - Osmijeh joj je izblijedio, a oči se raširile. - Ovaj
je posao sve što sam ikad poznavala, Roberte. Nikad ne bih učinila ništa što bi mu
naštetilo.

151
 Knjige.Club Books
- Ne bih ni ja - obećao je.
- Ali on nije dio tebe. - Odmahnula je glavom zatvarajući oči. - Ti ga ne voliš.
- Ne bih to rekao - promrmljao je prelazeći nježno pogledom preko nje i
primjećujući sve na njoj... od elegantne krivine njezinog vrata do načina na koji
je privukla koljena na prsa, od način na koji je razdvojila usne do dugih trepavica
koje leže ponad nježno zatvorenih očiju u ovom trenutku ranjivosti.
Bila je mnogo više od Odmetnice, a on je bio prokleta budala što to nije vidio
ranije. Baš kao i njezin otac, uvjerio je sam sebe da ona nema razloga miješati se
u vođenje kompanije. Da rospija jezika oštroga kao nož i osobnosti bodljikave
kao kaktus zaslužuje bilo kakvog bezveznjaka koji položi svoju sudbinu u njezine
ruke.
Ali to je bilo prije nego što je otkrio kakva je uistinu. Prije nego što je shvatio
koliko je zapravo sjajna, koliko se brine za mornare i lučke radnike i njihove
obitelji. Prije nego što je saznao za njezin posao u školi.
Prije nego što je počeo nešto osjećati prema njoj.
Njezina su vitka ramena umorno klonula i prošaptala je: - Ne želim se više
boriti s tobom, Roberte.
- Šteta - rekao je tiho, znajući da ga Marijin duh privlači na način na koji ga
ni jedna žena prije nije privlačila. Sve su ostale jednostavno izblijedjele u
usporedbi s njezinom vatrom. - Zato što mi se sviđa ta borbenost u tebi.
Otvorila je oči i u nevjerici podigla obrvu. - Sviđa ti se ljubiti me kad te
razljutim.
Kimnuo je, bezizražajan. - I to isto.
Lagano se nasmijala, a potom nagnula glavu proučavajući ga kao da ga
konačno vidi kao muškarca kakav je, a ne kao neprijatelja.
- Jurio si za mnom cijelim putem od Mayfaira, a mogao si me pustiti. -
Odmahnula je glavom. - Trebao si me pustiti. - Oči su joj zasjale pod svjetlom
peći. - Zašto?
Stegnulo ga je u prsima od pogleda na nju tako ranjivu i krhku, tako
neporecivo privlačnu dok sjedi nasred poda. Sjetio se ljuto-slatkog okusa na
njezinim usnama i mekoće njezinih oblina pritisnutih čvrsto uz njegovo tijelo,
jednako kao što se sjetio i kako je držala i tješila Polly u školi, njezine brige za
sestru, privrženosti njegovoj majci i nećakinji... Nikada nije sreo kompliciraniju
i intrigantniju ženu u svom životu.
Nije mogao sakriti hrapavu rašpu svoga glasa kada joj je odgovorio: - Zato
što si nisam mogao pomoći.
S druge strane sobe osjetio je kako je zadržala dah, toliko je bio povezan s
ovom ženom i svakim njezinim učinjenim pokretom.
- Kada smo bili u vrtu - prošaptala je ne skidajući pogled s njega - rekao si da
me želiš.

152
 Knjige.Club Books
- Da - tiho je priznao. Nije imalo smisla zanijekati.
- Ali ne želiš.
Podignuo je obrvu. - Oh, mislim da želim.
- Ne - odvratila je šapatom. - Ti želiš partnerstvo.
- Želiš ga i ti - tiho se suprotstavio. - Zašto je to pogrešno?
Obrazi su joj se u sjenama smračili od nelagode, ali nije odvratila pogled. Nije
ni porekla da ga želi, a njegovo je srce poskočilo od nade.
- Zato što želiš i... ovu noć.
- Želiš je i ti - procijedio je.
Oklijevala je, a u tom trenutku stanke dokazala mu je da je u pravu, što ga je
zadovoljilo mnogo više nego što je želio priznati.
- Želim partnerstvo - tiho je objasnio, odlučnost u njemu da ga dobije bila je
jača nego ikad. - Nastavit ću se boriti za to bez obzira na to što se dogodi između
nas. - Držao je pogled na njezinu odbijajući pogledati u stranu. - Ali nemoj
pogrešno shvatiti, Mariah, koliko također želim i tebe.
Trepćući, pitala je u posvemašnjem čuđenju: - Zašto?
Suspregnuo je nježan smijeh. Samo bi Mariah postavila takvo pitanje.
Smiješak koji nije mogao zadržati pojavio mu se na usnama. - Ne bih trebao.
Ti si posljednja žena na svijetu koju bih trebao smatrati privlačnom. Tvrdoglava i
izazovna, previše inteligentna za vlastito dobro, žena koja ne zna gdje joj je
mjesto...
- Hvala ti - suho je procijedila frknuvši.
- No, privukla si me upravo zato što si izazovna i inteligentna žena koja ne
zna gdje joj je mjesto. - Pogled mu je pao na njezina sočna usta. - I znam da me
želiš koliko i ja tebe.
Od njegove je smjelosti diskretno razdvojila usne i gledala u njega, ostavši
bez riječi.
- Ja sam razvratnik, sjećaš se? Poznajem žene i poznajem tebe najviše od svih.
- Slatki Luciferu. Oduzimala je dah dok je tako gledala u njega, utihnula od
uzbuđenja. Nikad... nikad nije vidio ljepšu ženu. - Držao sam te u naručju i osjetio
koliko žudiš za mojim poljupcima. Osjetio sam kako ti bilo udara ispod
mojih poljubaca dok sam ti ljubio vrat i tvoje dahtaje kada sam te privinuo uza se.
A kada sam se usudio dotaknuti te u vrtu, osjetio sam koliko me želiš. Zato sam
ovdje, Mariah. - Pogledom je prošao preko nje, pohlepno upijajući njezin
zamaman lik. Zadrhtala je od njegove odvažnosti, a njegova je utroba gorjela od
žudnje koju je vidio u njoj. - Da dovršim što smo započeli.
Na trenutak, oboje su ostali nepomični. Spojenih pogleda u slabašno
osvijetljenoj sobi, a tišinu oko njih prekidala je samo gromoglasna navala krvi u
njegovim ušima. Vani je snijeg nastavio padati i pokrio grad još više upijajući
noćnu buku i začahurio ih zajedno u mekim sjenama koje je stvarala ugljena peć.
153
 Knjige.Club Books
Dok je gledao u nju, glavom su mu se vrzmale sumnje i nesigurnosti. Osjećaji
koje je gajio prema njoj nadilazili su čistu fizičku prisnost - postali su čežnja da
bude s njom na sve načine. Želio je Mariju u svom naručju, želio je izbrisati
zbunjenost u sebi njezinim poljupcima i nježnim dodirima. Želio je pronaći mir
omotavajući njezino tijelo oko svog i stapajući se ujedno, izgubiti se u njezinoj
dobroti i utjesi.
Molio se Bogu da ona želi isto.
- Da - prošaptala je i ta jedna riječ pristanka pogodila ga je snagom munje.
Posegnuo je prema vratima i okrenuo ključ.

***

Mariah je zadržala dah dok je Robert koračao preko sobe prema njoj.
Osovila se na noge. Napetost između njih bila je toliko jaka da nije mogla
mirno sjediti, a nervozno uzbuđenje prostrujalo je njome, od čega je zadrhtala. Ali
nije uzmaknula ni kada ju je rukom uhvatio za struk i privukao sebi. Ni kada su
se njegove usne spustile na njezine u poljupcu ispunjenom takvom nježnošću i
vrućinom da je zacviljela od njegova intenziteta.
- Ako ne želiš ovo, reci sada, Mariah. - Obgrlio joj je lice dlanovima. Dok je
ljubio njezino uho, palcem je prešao preko njezine donje usne, već vrele i vlažne
od njegovih usta na njezinima. Svaka riječ gorjela je iskonskom žudnjom u njoj.
- Zaustavi me prije nego što zbog tebe potpuno izgubim kontrolu.
- Neću te zaustaviti - dahtala je glasa prepunog želje i iščekivanja da bi
govorila glasnije. - Želim ovu noć... s tobom.
Podignuo ju je rukama i odnio na kat u malu sobu na vrhu zgrade gdje je čekao
jednostavan uzak krevet.
S tankim madracem na starim oprugama i grebavim vunenim dekama, krevet
se koristio onih noći kada bi njezin otac ili gospodin Ledford radili do prekasno
da bi putovali kući. Ali dok ju je Robert spuštao na krevet uz poljupce, gladno je
ljubeći dok je ona drhtavim prstima nervozno prolazila kroz meku kosu na
njegovu zatiljku, Mariah nije mogla zamisliti posebnije mjesto.
- Treseš se - promrmljao je uz njezine usne dok ju je rukom milovao uz bok.
- Hladno mi je - slagala je ne želeći priznati koliko je bila nervozna. Ipak je
on bio Carlisle. Bio je s više žena nego što je ona bila spremna prihvatiti i ako su
poljupci i dodiri koje joj je davao ranije bili ikakva naznaka, čovjek je bio
stručnjak kad se radilo o intimnosti. Dok je ona... Dragi Bože, koliko se tresla.
- Neće ti biti hladno još dugo - zadirkivao ju je s vragolastim smiješkom.
Rumeneći se, udarila ga je u rame. - Roberte!

154
 Knjige.Club Books
Kada se nasmijao i priljubio uz njezin vrat, škakljanje je postalo zarazno i
lagano se zahihotala. Nervoza je splasnula, a u njoj su ostale samo sreća i sigurnost
da je ova noć dobra i ispravna s ovim čovjekom.
Ponovno ju je poljubio, ovoga puta palucajući zavodljivo svojim jezikom po
njezinim usnama dok ih nije s uzdahom razdvojila. Njegov jezik nasrtao je unutra
u posesivnom ritmu, od čega joj je srce počelo mahnito udarati. Dah joj se ubrzao
i zaboravila je na hladnoću i mrak. Znala je samo za vrelinu i čvrstoću njegova
tijela pored njezina.
Ali ni to nije bilo dovoljno. Željela je toplinu njegove gole kože uz svoju i
žudjela za još bolne vrućine koja je plamtjela u njoj. Željela je da prepreka koju
su između njih činili njezina haljina i njegova svečana oprava nestane, zajedno sa
svim njihovim natjecanjima i prepirkama, sve dok ne ostanu samo njih
dvoje... muškarac i žena, nagi jedno pored drugog.
Kliznula je s kreveta i odmaknula se tek toliko da može skinuti sandale, a
potom posegnula za sićušnom dugmadi na svojim leđima...
- Oh ne, nećeš. - Uhvatio ju je straga i obavio ruke oko njezina struka. - Meni
pripada zadovoljstvo da te večeras razodjenem.
Dok su njegove pohotne riječi odzvanjale u njoj, iščekivanje je treperilo nisko
u njezinu trbuhu i bez daha je naredila: - Onda me razodjeni. - Sviđala joj se
kontrola koju je imala nad njim. - I uživaj.
Zastenjao je od osjećajnosti i vragolaste zahvalnosti: - Namigušo.
Nasmijala se oduševljena nesmotrenim uzbuđenjem koje je pulsiralo kroz nju.
Ali kada je otkopčao prvo dugme i utisnuo vruć poljubac između njezinih golih
ramena, smijeh joj je zastao u grlu. Potom se pretvorio u dubok uzdah kada ju je
nastavio ljubiti niz kralježnicu sa svakim centimetrom kože koji je otkrivao.
Steznik joj se opustio oko ramena, a on je povukao haljinu na pod oko njezinih
nogu. Zadrhtala je kada je kleknuo iza nje i poljubio je u dno leđa, tik ispod ruba
njezina steznika. Zatvorila je oči. Njegove usne na njezinu tijelu... božanstveno!
Ruke su mu kliznule ispod njezine podsuknje kako bi joj milovao noge...
Poskočila je hvatajući dah. - Roberte!
Primio je njezine kukove kako bi je smirio dok joj je hrapavim glasom
objašnjavao: - Čarape.
Ta jedna riječ bila je dovoljna da razumije zašto je kliznuo rukama uz njezine
noge, ali nije smirila nervozno treperenje u njezinu trbuhu. - Naravno - prošaptala
je bez daha ne želeći da misli da je potpuna guska kad se radi o muškarcima.
- Ostavit ću ih, ako ti je tako draže. - Utisnuo je nježan poljubac na njezina
križa, a osjećaj je otplesao duž njezinih leđa, ostavljajući za sobom trnce. -
Naposljetku, nisu važne čarape, nego žena u njima.
Zapekle su je oči od nježnoga komplimenta i prošaptala je: - Onda ih skini...
ako želiš.

155
 Knjige.Club Books
- Silno bih to volio - promrmljao je, a njegove su ruke još jednom kliznule
ispod njezine podsuknje i uz njezine noge.
Malim pokretom prstiju podvezica koja je držala čarape na mjestu olabavila
se. Prstima je pratio elastičnu vrpcu koja je obavijala njezino bedro, potom polako
nabrao svileni materijal niz njezine listove preko stopala i skinuo je. Jedna noga,
potom druga, jednako mučno zavodljivo...
Kada je završio, ustao je iza nje i rukama prolazio preko njezinih leđa i oblina
njezinih grudi s boka.
Mariah je zaustavila dah. Nije mogla vjerovati da se ovo događa. Da je Robert
uistinu smatra poželjnom. Ali kada je počeo odmotavati vrpce njezina steznika
objema rukama, povlačeći sve brže u gorljivosti da je razodjene, njegova želja
ispunila ju je žudnjom toliko intenzivnom da su joj se oči zamutile od osjećaja.
Ovo je bilo ono o čemu je sanjala, trenutak kada će stati pred njega gola i bez
pretvaranja, kao ljubavnica, a ne kao neprijatelj. I sada kada se to stvarno
događalo, oh, bilo je jednostavno božanstveno!
Zatvorila je oči, preplavljena nervoznim iščekivanjem dok je njezin steznik
padao na tlo ostavljajući je samo u tankoj podsuknji. Onda je i ona polako
uklonjena. Hladan zrak škakljao joj je golu kožu, a uzbuđenje je pulsiralo njome
dok je stajala naga pred njim u sjeni mračne sobe.
- Dragi Bože, Mariah. - Uvukao je drhtav dah. - Tako si predivna...
Zakoračivši naprijed da je uzme u naručje, uhvatio je njezine dojke i privinuo
je na svoja prsa. Dugmad njegova prsluka hladno su grebala njezina leđa dok joj
je masirao bujne grudi, a pohota je prošla njome kao čeznutljiva bol.
Nije mogla vjerovati koliko je ugodna vrućina njegovih velikih ruku na
njezinim grudima, kako očaravajuće njegovi prsti zadirkuju njezine bradavice
sve dok nisu postale tvrde i bolne. Onda ih je uštipnuo i pulsirajuće zadovoljstvo
prolomilo se njome i oštro zaustavilo između njezinih nogu. - Roberte - prošaptala
je, a njezine usne nabrekle su od uzbuđenja kad je savinula leđa da privije njegove
ruke čvršće uz sebe. Nije bilo sramote u tome što se tako odvažno predaje, ne s
njim. Nije bilo sramota ohrabrivati ga da pronađe zadovoljstvo u njoj jer je znala
da će isto pronaći u njemu. Slasni žmarci plesali su njome, a njegove ruke na
njezinu golom tijelu nadmašivale su najluđe maštarije. - Želim... želim da...
- Ovo? - Rukom je kliznuo niz njezin trbuh i kroz trokut kovrči kako bi se
nježno uvukao u udolinu između njezinih bedara.
- Da - stenjala je dok su se njegovi prsti trljali uz riju, svakim dodirom
ponirući dublje u njezine brazde i rasplamsavajući pulsiranje vršcima prstiju.
Dirao ju je samouvjereno kao da već poznaje njezinu intimu. Umjesto da je uplaši,
to je potpuno odagnalo njezinu nervozu. Zatvorila je oči i nagnula glavu unatrag,
potpuno se predajući čistom zadovoljstvu. - Oh, da... baš to.

156
 Knjige.Club Books
- Divna si, Mariah - prošaptao je uz njezinu sljepoočnicu dok su njegove ruke
nastavile istraživati njezino tijelo i poticale uzbuđenje koje je gorjelo u njoj. -
Toliko duba u tebi, toliko smjelosti, a opet si nježna i ženstvena.
Ohrabrena njegovim riječima, udahnula je kako bi smirila udaranje svoga srca
i još više raširila noge. Puls joj je podivljao kada je nježno zastenjao na njezinu
hrabrost, a ona je osjetila drhtav užitak. Njegova nježna milovanja pojačala su se,
postala čvršća i dublja, dok jedan prst nije kliznuo unutra.
Zaustavila je dah, sva napeta. Bio je to osjećaj kao nijedan koji je do sada
doživjela učinivši je da se osjeća neobjašnjivo ranjivom i neustrašivom u isti mah.
Pohotnom i poželjnom. Ali kada je počeo gladiti njezinu unutrašnjost, rastopila
se u nježnom uzdahu i zadrhtala dok se slasna toplina širila njome, cijelim tijelom
sve do vrhova prstiju na rukama i nogama.
- Tolike sam noći maštao da sam s tobom - mrmljao je dok joj je nježno ljubio
obraz. - Da te držim u rukama, činim sretnom.
- I ja sam - priznala je, a oči su je zapekle od njegovih riječi. Činio ju je tako
sretnom ove noći... Iako svakako nikada nije zamišljala da će osjećaj biti ovako
dobar. Svaki kružni pokret njegovog prsta dok prodire i izlazi osjećala je kao
nježno milovanje od kojeg je titrala od zadovoljstva i žudjela za još, za nečim što
nije mogla imenovati, ali osjećala je da se približava jačinom nadolazeće oluje.
- Jesi li maštala i o tome da te ljubim? - Usnama je dražio njezinu ušnu školjku
i učinio da zadrhti. - Da ljubim svaki centimetar tebe?
Znala je na što misli, a rumenilo joj je zažarilo obraze i došlo sve do grudi. -
Da - prošaptala je. - I to isto.
Okrenuvši je u svom naručju, ljubio ju je gladno dok ju je vodio unatraške
prema krevetu. Ovoga puta, kada ju je polegnuo na madrac, ostavljao je vruće
poljupce duž prednje strane njezina tijela. Sisao joj je bradavicu dok nije zajecala
i izvila leđa nad krevetom u slatkoj muci. Onda je nastavio prema dolje, preko
trbuha, niže i niže...
Zadržala je dah kad su njegova usta pronašla bolnu točku između njezinih
bedara, samo kako bi izdahnula uz lagano podrhtavanje kad je onamo utisnuo
nježan poljubac. Ali kada ju je nastavio intimno ljubiti, stisnula je oči i
suspregnula stenjanje. Nikad... oh, nikad nije zamišljala da biti s muškarcem može
biti tako božanstveno i zločesto u isto vrijeme! Ali samo zbog Roberta. On je
učinio da se osjeća predivnom i poželjnom kako nijedan muškarac prije njega nije.
A u srcu je znala da nijedan muškarac poslije njega neće.
Izmjenjujući poljupce s lickanjem, rasplamsavao je vatru u njoj dok se cijela
nije počela tresti od potrebe da je oslobodi. Elektricitet je pulsirao njezinim
tijelom, a svaki živac joj je titrao. Ostatak svijeta je nestajao dok nije ostao samo
osjećaj njegovih usta na njoj, mekoća njegove kose dok je posezala dolje kako bi
prstima prošla kroz nju, čvrstoća njegovih ruku koje miluju unutrašnju
stranu njezinih bedara i drže je otvorenom za njegove požudne usne.

157
 Knjige.Club Books
Kada je zatvorio usta iznad malene točke skrivene između njezinih nabora i
počeo sisati, bokovi su joj se odvojili od kreveta.
- Roberte! - zajecala je zarinuvši nokte u njegova ramena.
- Opusti se, Mariah - molio ju je, a svaka riječ bila je vruć podražaj koji je
stezao čvor u donjem dijelu njezina trbuha. - Prepusti se i uživaj u tome.
Nebesa, da još više uživa, iskočila bi iz kože! Ali nije mogla zaustaviti
plamenove koji su joj pekli stopala dok ju je on nastavljao ljubiti između bedara.
Ili preplavljujuću potrebu da pomiče bokove pod njegovim ustima.
Pobjegao mu je zahvalan uzdah. - Nisi ti kriva, znaš - prošaptao je.
- Kako... je ovo... moja krivica? - prostenjala je između drhtavih uzdaha.
- Jer si tako ukusna da te poželim cijelu proždrijeti.
Drska odvažnost njegovih riječi ulila je tekući plamen u nju, a kada je
ponovno počeo sisati, drhtavi val zadovoljstva svalio se na nju. Njezin dah izlazio
je u dahtajima dok su njezina bedra podrhtavala uz njegova ramena. Osjećala se
kao da bestežinski lebdi iznad kreveta, samo se rukama grčevito držeći za deku
ispod sebe kako ne bi odletjela u nebo.
Kada je izvanredno oslobođenje prestalo, ležala je mirno na madracu. Vjeđe
su joj bile preteške da ih podigne dok je upijala zaostale valove užitka koji su
nježno poskakivali njome.
Onda je njezin užitkom zamagljen um uočio da se odmaknuo od nje. -
Roberte? - nervozno je prošaptala, bojeći se da se predomislio. Da je ipak ne želi.
- Ovdje sam - uvjeravao ju je. - Neću te ostaviti noćas.
Vrativši se nekoliko trenutaka poslije, bio je bez odjeće, a njegovo golo tijelo
bilo je toplo i čvrsto i tako veliko kada se ugurao uz nju. Na svakom mjestu gdje
su im se tijela dodirivala, vrućina je peckala njezinu koža, a nova, još intenzivnija
bol probudila se u njoj.
- Predivna si, Mariah - promrmljao je.
Otvorila je oči. Njegov modri pogled bio je postojan u tami dok ju je gledao.
Neprijatelj kojeg je poznavala sada je u potpunosti nestao, a na njegovu mjestu
bio je ovaj predivni muškarac koji je učinio ovu noć savršenom.
Ljubio ju je s više nježnosti i požude nego što je mislila da je uopće moguće.
Nema više netrpeljivosti između njih, nema više odjeće, nema više riječi... samo
golo tijelo uz golo tijelo, oba izložena i ranjiva. Bila je sigurna da je ova noć s
njim dobra i ispravna, sigurnija nego što je bila u vezi ičega drugog u svom
životu. Omotala je ruke oko njega i primila ga u kolijevku svojih bedara.
Posegnuo je između njih da je nježno miluje dok je pomicao svoje tijelo iznad
njezinog. Njezini već osjetljivi nabori boljeli su i od laganih dodira, a ipak su
žudjeli za još. Znala je kako muškarac i žena pronalaze zadovoljstvo jedno u
drugom, a ako su njegova usta na njoj izvanredan osjećaj, onda će njegovo tijelo
u njezinom zasigurno biti blaženstvo.

158
 Knjige.Club Books
Odmaknuo je ruku s nje. Lišena dodira, dopustila je da joj se jecaj pobune
otme s usana...
Zatim se tvrdoća ugnijezdila uz njezino spolovilo, a ona se napela dok je
spuštao kukove i klizio u njezinu toplinu, polako, centimetar po centimetar.
Zadržala je dah od nepoznatog osjećaja ispunjavanja i zatezanja dok se njezino
tijelo širilo oko njegovog.
Meškoljila se ispod njega. Nije bilo baš neugodno, ali nije bilo ni onoga
predivnog osjećaja koji joj je pružao rukama i ustima. Treptala je kako bi
suspregnula vruće suze razočaranja koje su prijetile na njezinim trepavicama, ne
želeći da on vidi koliko je uzrujana.
Pridržavajući se iznad nje na nadlakticama, podignuo je bokove kao da se
povlači, a onda se ponovno spustio, ovoga puta uranjajući dublje, od čega je ona
još više raširila noge oko njegovih bokova zauzimajući u udobniji položaj. Cio se
tresao, a zbog načina na koji se njegovo tijelo napelo tako kruto nad njezinim bilo
joj je još nelagodnije. Suzbila je poriv da mu kaže da se opusti, kao što je on
rekao njoj.
Pobjeglo mu je tiho stenjanje. - Slatki Isuse... tako si vruća i uska.
- Žao mi je - rekla je ne mogavši više suzdržavati suze zato što je smatra
razočaranjem.
Unatoč mrkom osmijehu napeto se nasmijao i utisnuo brz poljubac na njezine
usne kako bi je razuvjerio. - To je dobra stvar, namigušo.
Nije mu vjerovala. - Je li?
- Vrlo dobra stvar. - Zatvorio je i stisnuo oči i ponavljao polagana povlačenja
i poniranja. Ovog puta ušao je dublje, njezino tijelo bilo je prisiljeno još se više
raširiti kako bi mu se prilagodilo.
Pomicala je kukove ispod njega kako bi olakšala pritisak...
- Mariah - zagrmio je. Nije se mogao više obuzdati i zanjihao je kukove
naprijed i zario se u nju do kraja.
Tanka opna u njoj se razderala, a ona je uzdahnula od oštre boli. Smrznuo se,
kao da je njezina bol i njega probola. Kada je napokon uspjela ponovno uhvatiti
dah i kada se lupanje srca u njezinim ušima smirilo, čula ga je kako joj opet iznova
šapuće kako je posebna, predivna...
Ovoga puta njezine suze nisu bile zbog razočaranja.
Polagano se trljao bokovima istim uzdižućim i padajućim pokretom kao prije,
ali sada više nije bilo onoga neugodnog pritiska, nije bilo osjećaja da se rasteže
do točke pucanja. Sada su ostala samo glatka, snažna uklizavanja njegova tijela u
njezino. Oh, kako je bilo prekrasno!
Njegova muškost u potpunosti ju je ispunila, a svaki milujući zaron i
povlačenje stvarali su pulsirajuće trenje u njoj koje je bilo puno bolje od onoga
što joj je prije radio. Ono je bilo prekrasno, ali ovo - ovo je bilo božanstveno!

159
 Knjige.Club Books
- Roberte. - Njegovo ime izrečeno je kao riječ zadovoljstva i ohrabrenja.
Ispreplela je gležnjeve uz donji dio njegovih leđa i izvila se nad madracem
kako bi primila svaki silazni pokret njegovih kukova, svaki brži i dublji od
prethodnog. Grčevito se držala za njega uživajući u čvrstoći njegova mišićavog
tijela, u poznatom mirisu koji je zaokupio njezina osjetila i težini njegova tijela
koje se slasno pritišće uz njezino. Nikad, nikad nije zamišljala da je biti
s muškarcem tako oslobađajuće, nekako nježno i iskonsko u isti čas.
Osjećaji između njih prerasli su u nešto još vatrenije, nešto što nije mogla
imenovati, ali bujalo je u njoj sve dok se nije poželjela rasprsnuti od intenziteta.
- Tako dobro - mrmljao je u njezinu kosu. - Tako nevjerojatno dobro... samo
s tobom, Mariah.
Suza sreće otkotrljala joj se niz obraz. Zarila je lice uz njegovo rame dok je
njome prolazila navala sreće, a srce joj je pjevalo.
Onda se njegov ritam promijenio. Sada se sa svakim dubokim nasrtajem
zdjelicom stisnuo uz nju kako bi trljao onu bolnu točku koju je tako zločesto sisao
ranije. Svaki nasrtaj odašiljao je vruće žmarce kroz nju kao iskra ispaljena s
kremena. Napela se u njegovim rukama, njezino tijelo besramno se ovijalo oko
njega...
Divlja vatra bljesnula je u njoj, a ona je zajecala kada se slomila.
Svi su joj se mišići grčili i opuštali u pulsirajućim valovima koji su je
zapljuskivali i ispunjavali njezinu dušu. Nije mogla ništa osim držati se uz njega,
bespomoćna i bez daha dok su točkice bljeskale pred njezinim očima. Sva se tresla
u slasnoj suprotnosti bezrazumnog zasićenja i sreće od koje je lebdjela.
Zarinuo se u nju čvrsto, vodeći se prema vlastitom oslobođenju. Jednom, dva
puta... Napregnuo se uz nju pri završnom nasrtaju, ostajući duboko, a njegova
bedra i stražnjica stisnuli su se kada se iz njega prolomilo tiho režanje. Osjetila je
kako se njegova esencija razlijeva u njoj, slasno je ispunjavajući kao da je ulio
svoju dušu u nju. Zatim se srušio na nju, oštro dahćući kako bi došao do zraka dok
su im srca tukla jedno uz drugo.
Namještajući ruke tako da obavije njegov vrat, htjela ga je držati blizu u svom
naručju koliko god je moguće. Nije znala što će se dogoditi između njih kada
svane zora. Ali ove noći pripadao je njoj i nije ga htjela pustiti ni trenutak prije
nego što je morala.
Ovu noć, prvi put u svom životu, usudila se zamisliti drukčiju budućnost za
sebe od one koju je oduvijek željela. Budućnost u kojoj ne vodi Winslow
Shipping, nego je s Robertom, onu u kojoj se smiju skupa tijekom dana, a noću
dijele strasti.
Srce ju je boljelo preplavljeno i srećom koju joj je upravo poklonio, ali i
nesigurnošću o tome što donosi sutra. Jer nekako usred svih prepirki i svađa,
tijekom svih večera, balova i čajanki, zaljubila se u Roberta Carlislea.

160
 Knjige.Club Books
DVANAESTO POGLAVLJE

obert je milovao Marijinu kosu dok je ležala ugniježđena pokraj njega i

R stisnuo svoje ruke oko nje. Voditi ljubav s njom bila je prava čarolija, ali
držati je ovako nakon svega, kada nikad nije htio ostati sa ženom nakon što sam
čin završi...
Raj.
Ali što je slijedilo? Između njih se sve nepovratno promijenilo. Oh, i dalje će
se svađati, u to nije sumnjao. Ali nadao se da bi sada tu ljutnju mogli pretvoriti u
strast jer iako nije znao što će se u budućnosti dogoditi između njih, znao je da ne
može odustati od nje.
Odustati od nje? Kvragu, nije se mogao natjerati ni da napusti krevet! Čak i
sad je radije ostao drhtati u hladnoj tami nego da se odvoji od nje kako bi zapalio
vatru. I to ga je mučilo jer ako se on osjećao ovako snažno povezan s njom, što je
ona osjećala za njega?
Pravi gospodin vjenčao bi se s njom zato što joj je uzeo nevinost. Otišao bi
ravno njezinu ocu, zatražio njezinu ruku, dobio taj posebni blagoslov i oženio je
što prije, osobito zato što nije koristio zaštitu. Ali nije mogao tražiti njezinu ruku
a da ne izgleda kao proračunati lovac na bogatstvo u Winslowovim očima. I to ga
je mučilo više nego što je bio voljan priznati. Kao i shvaćanje da bi pritom
vjerojatno izgubio i Mariju i partnerstvo. Uskomešala se i izmigoljila do ruba
kreveta.
- Nemoj ići. - Povukao ju je natrag u svoje ruke, ali njegovo je srce udaralo
od brige da je gubi. - Želim te ovdje uza se.
Okrenula se na leđa i gledala u njega, trenutak oklijevanja na njezinu
prelijepom licu.
Zadržavao je dah čekajući da progovori. Da kaže bilo što. Bila je tiha od
trenutka kada je zajecala od užitka, a on nije bio navikao na tišinu od žena s kojima
je odlazio u krevet. Ili od Marije.
Što se događalo u njezinoj glavi? Bila je nevina, ne neka preljubnica iz
visokog društva koja je tražila načine da ubije popodnevnu dosadu. Unatoč tome
što je imao reputaciju ženskara, nikad prije nije oduzeo ženi nevinost i nije znao
što da od nje sada očekuje. Suze, bijes... kajanje?
Kada se osmjehnula i posegnula da odmakne pramen njegove kose s čela,
briga u njegovim prsima nestala je. - Ali hladno je - objasnila je. - I za to si ti kriv.
Nasmijao se. Tipična Mariah, krivi ga za zimu. - Kako sam ja za to kriv?
- Razodjenuo si me i odveo u krevet prije negoli sam uspjela zapaliti vatru.
161
 Knjige.Club Books
Nasmijao se i pomilovao njezina gola ramena. - Ti pališ kriješ, namigušo.
- Roberte! - Vruće rumenilo posramljenosti obojilo joj je obraze. Potom se
zahihotala i radosno nasmijala uz njegova usta dok ju je ljubio.
- Ja ću zapaliti vatru, u redu? - ponudio se.
Gledala je u njega kroz spuštene trepavice pogledom zamamne nevinosti koji
mu je oduzeo dah. - Molim te.
Zaigrano je zarežao na njezinu insinuaciju, ponovno je poljubio, vruće i
otvorenih usta, istražujući njezina usta dok nije zastenjala.
Onda je kliznuo s nje i s grube deke. Dohvatio je kutiju s kresivom s police
iznad male peći u kutu. U nekoliko minuta zapalio je vatru, malenu, ali dovoljnu
da je ugrije.
- Roberte?
- Hmm? - Žaračem je udarao ugljen u peći.
Sjela je držeći vunenu deku na grudima da se pokrije. Zapekla ga je grižnja
savjesti što je izgubila nevinost na tom otrcanom krevetu dok su vuna i slama
grebale njezinu meku kožu kada je trebala imati saten, baršun i perje. No,
izgledala bi kao božica, čak i da je omotana u jutenu vreću.
- Pratio si Dianu Morgan prošle sezone - rekla je tiho. Neobičan ton, koji nije
mogao u potpunosti dokučiti, ispunio je njezin glas. - Jeste li ti i ona ikad proveli
vrijeme zajedno... na ovaj način?
Razumio je što je htjela reći i shvatio da je ono što je čuo bila nesigurnost,
nešto što dosad nije vidio u njoj. Nikad mu dotad nije sinulo da bi Odmetnica
mogla biti ljubomorna na Dianu baš kao što je on na Whitbyja.
- Ništa se nije dogodilo između nas - blago ju je uvjerio. Odložio je žarač i s
dubokim uzdahom priznao: - Zapravo, nikad je nisam ni trebao pratiti. -
Odmahnuo je glavom. Prisjećajući se, shvatio je koliko je bio u krivu. - Mislio
sam da moram stati s divljaštvom iz mladosti i smiriti se. Diana se činila kao dobar
način za to, ali bio sam u krivu. Hvala Bogu da smo oboje to shvatili na vrijeme.
- Zaustaviti divljaštvo? - Sumnjičavo je podigla obrvu. - Nisi li unajmio slona
za zabavu prošlog svibnja?
Nasmijao se i zatvorio vrata peći. - Polako sam se privikavao na to.
Kada je ustao i okrenuo se da joj se pridruži u krevetu, uzdahnula je. Oči su
joj gorjele od iznenađenja, a crvene usne oblikovale su slovo O.
Zastao je. I namrštio se. Što pobogu...?
Njezin pogled polako je klizio niz prednju stranu njegova tijela i shvatio je da
ga sada prvi put u cijelosti vidi. Cijeloga. Sudeći prema njezinoj iznenađenoj
reakciji, ovo je bilo prvi put da je vidjela nagog muškarca. I ako nastavi tako buljiti
u njega, pogleda fiksirana na njegov ud, dok ga njezina znatiželja ispunjava
neizmjernim užitkom, također će prvi put vidjeti potpuno uzbuđena muškarca.

162
 Knjige.Club Books
Kada je nervozno polizala usnu, zarežao je i izgubio borbu za samokontrolu
da ostane opušten pod njezinim pogledom. Krenuo je prema njoj, popeo se na
madrac i iznad nje na dlanove i koljena, sve dok nije ležala na leđima ispod njega.
Rukama je i dalje sramežljivo pridržavala deku na grudima.
Ali ustrajala je na njihovu razgovoru, kao da je posve normalno da se nad nju
nadvija gol muškarac. - Ali Diana je tako ljupka, a ti...
Ušutkao ju je poljupcem. - Shvatio sam da Diana nije tip žene kakvu želim za
suprugu - zaključno je rekao. Zadnje na što je htio večeras misliti bila su
prethodna udvaranja, ne kada je imao Mariju golu u krevetu i ostatak noći pred
njima. Zakvačio je prst ispod ruba deke i povlačio je nadolje sve dok nije otkrio
jednu cijelu dojku.
Zatvorila je oči, a njezin dah postajao je isprekidan dok je vrškom prsta kružio
po njezinoj ružičastoj bradavici. Ukrutila se. Poput čarolije.
Iz vila je leđa i zastenjala: - Što onda želiš u supruzi?
Nasmijao se. - Želim...
Tebe.
Smrznuo se, zatečen pogreškom koja mu se gotovo omaknula.
Dragi Bože, otkud je to došlo? Istina, da je bila netko drugi, a ne Winslowova
kći, ponudio bi joj brak bez oklijevanja. Jer je želio zaštititi njezin ugled i svoju
čast. Jer ga je intelektualno izazivala i istovremeno uzburkavala njegove strasti.
Jer je počeo nešto osjećati prema njoj, više nego prema i jednoj drugoj ženi.
Ali željeti nju za suprugu podrazumijevalo je dugoročnu odanost za koju još
nije bio spreman. Koliko god snažni bili njegovi osjećaji za nju.
- Talijansku opernu pjevačicu - odgovorio je umjesto toga, hineći veseo ton
dok ju je ljubio po grudima.
Lagano ga je pljusnula po ramenu. - Budi ozbiljan.
- I jesam. - Jezikom je lizao njezinu bradavicu, od čega je zadrhtala, a njegovo
je srce poskočilo. - Nikad u životu nisam bio ozbiljniji.
- Talijansku opernu pjevačicu? - upitala je i zahvalno prošla prstima kroz
njegovu kosu kad je stavio cijelu bradavicu u svoja usta i sisao je.
- Ništa ne uzavre mušku krv više nego kad čuje sve te visoke tonove sa
ženskih usana. - Dok je vlažio njezinu lijevu bradavicu, njegova druga ruka
pomaknula se prema gore kako bi milovala desnu. Palcem je prebirao po krutom
pupoljku zadirkujući je: - Ne možeš očekivati da će se muškarac toga odreći zbog
nečega nevažnog kao što je brak.
- Naravno da ne mogu - složila se ozbiljno ismijavajući ga. - To bi bilo kao
da tražiš plimu da se ne podiže ili Sunce da ne zalazi.
Nasmijao se uz njezine grudi. - Jalov čin?

163
 Knjige.Club Books
- Čin protiv prirode. - Kada se pomaknuo da posveti pažnju drugoj dojci,
uzdahnula je i omotala ruke oko njegova vrata da ga drži blizu, a potom iskreno
šapnula: - Ja ne bih promijenila ni jednu stvar na tebi.
Zatečen time, zastao je dok ga je taj jednostavni kompliment grijao iznutra.
Možda je ipak nešto osjećala prema njemu. A zbog toga je njegovo srce poskočilo
iz sasvim drukčijeg razloga.
Zario je lice u njezino rame. Osjećao se zadovoljeno i opušteno. Ne. Puno
više od toga - osjećao se sretniji nego što je dugo bio. Činjenica da je Mariah, od
svih žena, odgovorna za to, izazivala mu je vrtoglavicu.
Uvukla je dubok dah, a onda nježno priznala: - Mislim da je Diana bila
zaljubljena u tebe.
Čuvši sumorni ton u njezinu glasu, podignuo je glavu i zagledao se u nju.
Potom se namrštio jer to što je vidio u njoj nije bila nesigurna ljubomora, već
nešto drugo... nešto toplo i osjećajno od čega je zadrhtao. - Zašto si tako sigurna
u to?
Gledala je u njegove oči tako intenzivno da mu je oduzela dah. - Jer ja... -
Prekinula je usred rečenice. Što god je upravo htjela reći bilo je izgubljeno,
zamijenjeno osmijehom: - Zato što sam čula sve priče tvoje majke o tebi i...
Poljubio ju je da je ušutka, a onda zadržao svoja usta na njezinima, upijajući
ljutu slatkoću njezina poljupca dok nije postao omamljen od uzbuđenja. - Molim
te, ne spominji moju majku dok si gola sa mnom.
Nasmijala se, potom zavodljivo promeškoljila, od čega je on zastenjao. -
Znači, očekuješ da će se ovo ponoviti?
Pogledao je u nju. - Slatki Lucifere, iskreno se nadam.
Oštro je udahnula dok je prstima nježno prelazio preko njezinih bradavica,
zatim je zatvorila oči i prošaptala: - Znači da smo postali ljubavnici?
- Jesmo. - Spustio je glavu kako bi poljupcima plesao preko njezinih golih
grudi ne mogavši je se zasititi. Ljubavnici... njegova ljubavnica. Zadovoljan
osjećaj muževnosti zapalio se u njemu.
- Dobro - šapnula je, a njega je oduševila ta jedna riječ koja mu je u njoj otkrila
nesputanu odvažnost kada je s njim.
To je bilo ono što ga je privlačilo na njoj, što ista prekrasna žena koja može
biti tako bodljikava i hladna u sebi čuva divlju strast koja čeka da bude otključana
i osjetljivo srce koje je sad položila u njegove ruke. Bila je toliko slojevita da je
svaki trenutak donosio novo otkrivenje o ženi koja je u središtu.
- Ali ja se neću... predati - dahćući je rekla glasom punim odlučnosti dok se
ponovno izvila uz njega. - Bez obzira na sve što se... dogodi između nas...
- Bez obzira na sve? - Vragolasto je kliznuo rukom između njezinih nogu. -
Čak i ovo? - Palcem je mazio malo središte na vrhu njezinih nabora, a kukovi su
joj poskočili.

164
 Knjige.Club Books
Stisnula je ruke oko njegovih ramena i zarila lice u njegov vrat. - Čak i to -
protisnula je. Potom je oštro udahnula i zadrhtala. - Oh, Roberte, učini to
ponovno!
Grizući se za obraz da se suzdrži od smijeha, učinio je što ga je zamolila.
Ovoga puta, jecaj požude pao je s njezinih usana.
- Ti mi nisi neprijatelj, Mariah - mumljao je uz njezinu sljepoočnicu dok je
polagano povlačio ruku. Voditi ponovno ljubav s njom bilo je tako primamljivo.
Ali bilo je prerano i za nju bi bilo previše bolno. Posljednja stvar koju je želio bila
je nauditi joj, na bilo koji način. - Značiš mi mnogo više od toga.
Odmaknula se tek toliko da ga može pogledati, a njezine su oči tražile njegovo
lice kao da mu ne može povjerovati. - Značim li?
- Veoma - uvjeravao ju je, nježno odmičući tamnu kovrču s njezina obraza.
Ipak, lice joj je klonulo kad je prošaptala: - Ali ne vjeruješ mi.
- Vjerujem - ustrajao je, nije joj dao razlog da sumnja u to.
Ali polako je odmahivala glavom, a tuga joj je zamračila lice dok je šaptala:
- Ne u vezi s tvojim ocem. Još mi nisi rekao sve o tome kako je umro. - Oklijevala
je. - Ili zašto tvoja majka misli da kriviš sebe.
Ukipio se, ruku mirnih uz njezine obraze. Blaga optužba u njezinim riječima
ubola ga je kao krhotina stakla. Oklijevao je trebajući trenutak da se pribere prije
nego što joj objasni: - Ne želim te time zamarati kad nećeš razumjeti.
Oči su joj se smekšale dok su tražile njegovo lice, prstima mu je nježno
prolazila kroz kosu uz sljepoočnicu. - Zar te je tako teško razumjeti, Roberte?
Bolno ga je stegnulo u prsima, ne kako bi zadržao patnju koja ga je mučila
posljednje dvije godine, nego od očajničke želje da je podijeli. Možda če ona
razumjeti stravu toga dana i težinu krivnje koju je nosio. Naposljetku, znala je
koliko mogu frustrirati pokušaji udovoljavanja ocu, kao i on, i znala je kako je to
izgubiti roditelja.
- Richard Carlisle - oprezno je započeo, pažljivo iskušavajući to novo
povjerenje koje se stvaralo između njih - bio je dobar čovjek i osjećajan suprug,
brižan otac... - Uvukao je dubok dah. - A ja sam ga razočarao.
Suosjećajno je položila dlanove na njegove obraze. - Nisi ga razočarao.
- Veoma. - Odmahnuo je glavom u samooptužbi. - Ja sam uvijek bio taj koji
je izazivao najviše nevolja, smišljao spačke, planirao igre i oklade. Quinton bi se
složio sa svim divljim strategijama koje bih skovao, Sebastian bi ih prihvatio samo
kako bi nas spriječio da se ne ozlijedimo previše. Alija sam bio predvodnik, onaj
koji je uvijek iznova smišljao sve luđe nepodopštine.
- Bio si mlad - prošaptala je. - Dečki su često divlji i neobuzdani.
- Ali to nije prestalo kada sam odrastao. Pogoršalo se. - Na ozbiljan izraz koji
joj je bljesnuo na licu okrenuo je glavu kako bi je poljubio u dlan. Cijenio je
njezinu zabrinutost, ako ne i bol koju je natjerala da ispliva na površinu. - Bio sam

165
 Knjige.Club Books
odrastao muškarac i dovoljno star da sam trebao biti pametniji, ali nastavio sam s
istom divljom raskalašenosti kao i na sveučilištu, nagomilavajući ogromne
kockarske dugove i uništavajući obiteljski ugled. Konačno, ocu je bilo dosta.
Znatiželjna empatija obasjala je njezine zelene oči. - Razgovarao je s tobom
o tome?
- Bila je to više javna lekcija s namjerom da me pokuša urazumiti. - I sada je
mogao čuti očev duboki glas kako izgovara riječi kao da ih je izrekao prije samo
nekoliko minuta, a ne prije dvije godine... Odgojio sam te da budeš muškarac. Ali
kad te nađem ovakvog, kad se ponašaš tako kako se ponašaš, razočaran sam.
Nježno je pitala: - Zašto ti je održao lekciju?
- Zato što sam se upustio u niz opijanja, kockanja i kurvanja takvih proporcija
da je postalo prijetnja ugledu obitelji Carlisle i novoj tituli. - Nije pretjerivao i
prema emocijama u njezinim očima mogao je procijeniti da je i ona to shvatila. -
Nije me bilo tri dana kada me otac odlučio potražiti. Kad me je pronašao,
upravo sam bio izgubio petsto funti u igri u kojoj sam bio previše pijan da jasno
vidim karte i pokušao sam preboljeti gubitak tako što sam dopustio konobarici...
da me utješi u stražnjoj sobi.
Teško je progutala to novo saznanje, što je bila jedina vidljiva reakcija koja
bi ukazivala na to da su je njegovi potezi šokirali. - Bio je zabrinut za tebe.
U prsima ga je stegnulo od krivnje. - A kakav to sin dopusti da se otac brine
za njega?
- Svaki sin - prošaptala je.
Odmahnuo je glavom. - Ne ovako.
Znala je da ne bi trebala ustrajati na tom pitanju i, umjesto toga, usmjerila je
pažnju na palac kojim je milovala njegovu bradu.
- Što se onda dogodilo?
- Izvukao me iz pakla, mrtvoga pijanog i bijesnog - objasnio je glasa hrapavog
od emocija. - Naredio mi je da se vratim u Park Place s njim, ali bio sam odlučan
u namjeri da nastavim svoj niz.
- Gorak okus tuge javio mu se u ustima. - Naposljetku, nisam bio dijete da bi
mi otac naređivao. Bio sam muškarac i htio sam to dokazati tako što bih
prokockao još više novca i spavao sa što je više moguće žena. - Potom je tiho
dodao: - Sat vremena poslije, bio je mrtav.
Uzdahnula je, daha isprekidanog bolnim iznenađenjem.
Čvrsto je zatvorio oči, nije se mogao natjerati da pogleda njezino lice, bojeći
se da će na njemu pronaći šok ili sažaljenje. Ili još gore - isto ono osuđujuće
razočaranje koje je vidio na očevu licu.
Prisilio se nastaviti.
- Dok se penjao na konja, netko je zapucao iz pištolja. Konj se prestrašio i
zbacio ga, a on je udario glavom. - Otkriti što se dogodilo te noći bilo je surovo,

166
 Knjige.Club Books
ali morao joj je sve reći. Reći Mariji bio je jedini način da odagna drhtavicu koja
ga je zahvatila i metalan okus bespomoćnosti koji se skupljao na njegovu jeziku.
- Čuo sam pucanj i vidio ga kako pada unatrag, vidio kako je njegova glava udarila
o kamen i lokvu krvi oko njega... - Silovito je zadrhtao. Ista bespomoćnost koja
ga je obuzela te noći vratila se kad je prizor bljesnuo u njegovoj glavi, sačuvan
ondje zauvijek. Ta količina bespomoćnosti gušila ga je i morao se boriti za zrak
kroz čvorove u grlu. - Za ime Boga! Bio sam samo nekoliko metara dalje i nisam
mogao ništa učiniti da ga spasim.
Njezine su se ruke stisnule oko njega dok ga je u tišini pokušavala utješiti, ali
čak ni njezin zagrljaj pun ljubavi nije bio dovoljan da olakša krivnju koju je nosio
od te noći. I uvijek će je nositi.
- Nisam imao priliku ispričati se, obećati da ću se promijeniti - promrmljao je
zarinuvši lice u njezino rame. - Umro je misleći da sam pijanica i propalica. Da
nisam ništa više nego bezvrijedni besposličar kojeg nije briga za ugled obitelji. Ili
za vlastiti ugled.
- Nije to mislio - utješno je šaptala. - Znao je da ćeš se popraviti.
- Je li? - procijedio je. - Zato što ja sigurno nisam. Ne dok nije bilo prekasno.
Obgrlila mu je lice rukama i nježno podignula usta kako bi ga poljubila.
Njezine usne dodirivale su njegove u poljupcu tako nježnom, tako ispunjenom
utjehom da je zadrhtao.
Kad se odmaknula, otvorio je oči očekujući vidjeti sažaljenje na njezinu licu.
Ono što je vidio umjesto toga iščupalo mu je zrak iz pluća. Njezine oči sijale su
od neisplakanih suza za njega, a njezina suosjećajnost pogodila ga je u srce.
- Zbog toga se toliko trudiš, toliko si motiviran - prošaptala je. - Zato što želiš
dokazati da si vrijedan prezimena Carlisle. I očeve ljubavi.
Isprekidan uzdah prolomio se iz njega, ramena su mu klonula, a glava se
objesila. - Da.
Oklijevala je prije nego što je nježno šapnula. - Ali nikad nećeš uspjeti.
Srce mu je bolno zastalo. Stisnuo je oči. Je li nakon svega i dalje imala tako
loše mišljenje o njemu? - Na dobrom sam putu da postanem uspješan...
- Nikad nećeš uspjeti - ponovila je glasnije unatoč podrhtavanju glasa, ali
ovoga puta snažno je trepnula da suspregne suze.
Iznenađenje se pretvorilo u bijes što je čak i sad zabrinuta za vražje
partnerstvo. Kako mu to može spominjati, baš sada od svih trenutaka? Povjerio
joj se, prokleta bila. Samo kako bi mu to ponovno nabila na nos.
Suzdržao se od psovke i zagrmio: - Zbog Winslow Shippinga?
- Ne. - Suza joj je pobjegla niz obraz. - Zato što je on mrtav, Roberte. Bez
obzira na to koliko marljivo radiš, koliko uspješan postaneš, on nikad neće znati,
a ti ćeš provesti čitav život jureći za odobravanjem koje nikad neće doći. Ne može,
ne sada... - Blag jecaj zastao joj je u grlu. - Nikad neće.

167
 Knjige.Club Books
Krivnja što joj nanosi bol zagrebala mu je utrobu, ali nije razumjela. Nikada
ne bi mogla razumjeti. - Znači, trebao bih odustati - procijedio je ogorčeno -
predati partnerstvo?
- Ne! - Obgrlila mu je lice i privukla ga za još jedan poljubac, ovoga puta da
ga utiša i razuvjeri u jednakoj mjeri. - Ne govorim to.
Okrenuo je glavu prije nego što su njezine usne uspjele dotaknuti njegove, a
ona se smrznula na njegovo odbijanje. - Da, govoriš.
Maknuo je ruke s njezinih ramena i odgurnuo se s kreveta. Ona se uspravila i
sjela, pridržavajući deku da se pokrije dok je on odlazio.
- Možda govorim - mirno je objasnila, ali frustracija u njezinu glasu bila je
opipljiva. - Ali ne zbog razloga na koji ti misliš.
- Oh, znam točno tvoje razloge - promumljao je. Zgrabio je hlače i navukao
ih. - Čak ni sad ne možeš podnijeti pomisao da ću se uspjeti dokazati očevoj
uspomeni jer se ti nikad nećeš moći dokazati svome ocu.
Trgnula se od grubosti njegova napada, a on je osjetio tek trenutni ubod
grižnje savjesti što ju je ranio. Prevršila je mjeru, dobrano, a uvreda koju joj je
uputio bila je ništa u usporedbi s bijesom koji je zapalila u njemu.
Navukao je majicu preko glave i nije se zamarao kravatom dok je oblačio
prsluk. Što se brže odjene, brže će otići odavde. A prije nepunih sat vremena nije
ju želio ispustiti iz ruku.
- Ono što se dogodilo tvom ocu bila je nezgoda - pokušala je ponovno - i
moraš prestati kriviti se...
- Nemoj - zarežao je, pogleda uprta u nju - nemoj mi govoriti što moram raditi,
Mariah. Ono što se dogodilo večeras između nas ne daje ti to pravo.
Ušutjela je. Očekivao je da će podignuti bradu, da će njezin ponos izbiti na
površinu kao i uvijek kad bi se svađali, da će mu odgovoriti nekom zajedljivom
replikom - ali nije. Samo je sjedila na krevetu, nepomična, a njezine oči blistale
su pod slabašnim svjetlom peći.
Okrenuo se da obuje čizme trudeći se zanemariti stezanje u prsima vidjevši
njezine suze. I nepodnošljivu spoznaju da su ondje zbog njega. Promrmljao je: -
Ne razumiješ. Nikad nećeš.
- I ja sam izgubila roditelja - nježno je prošaptala, tako nježno da mu se zvuk
zario u srce - i ja sam jednom krivila sebe. Ali znam da...
- Ništa ti prokleto ne znaš! - viknuo je na nju, a bijes je kolao njime. Stisnuo
je zube tako jako da su mu iskočili mišići na vratu.
- Ti nisi ubila svoju majku!
Oštro je udahnula, raširenih očiju. Na trenutak, nije rekla ništa, zatečena u
tišini dok je gledala u njega.

168
 Knjige.Club Books
Potom je uzdahnula, tako nježno da joj glas nije bio čak ni šapat: - A ti nisi
ubio svog oca. - Nagnula se prema njemu kao da ga može fizički uvjeriti. -
Njegova je smrt bila nezgoda.
- Nije bila nezgoda što je morao izbavljati sina iz kockarskog pakla, mirisa
džina i prostitutki. - Počeo je ljutito koračati malenom sobom suviše bijesan sam
na sebe da bi mogao mirno stajati.
- Nije trebao biti ondje. Trebao je biti kod kuće na sigurnom, s majkom. -
Ruka mu se silovito tresla dok je njome mrsio kosu. - Da nije bio ondje, da sam
ja bio sin kakvog je zaslužio...
- Jesi, Roberte - nježno je ustrajala.
- Te noći nisam bio. Ne samo da sam bio sin koji ga je razočarao - riječi su
zastale oko čvora u njegovu grlu pa je uvukao drhtav dah i potom priznao
promuklim glasom: - Bio sam previše pijan da mu pomognem.
- Udario je glavom - prošaptala je blagim odmahivanjem glave. - Nije bilo
ničega što si mogao...
- Nisi bila ondje! Nisi vidjela izraz njegova lica ili čula njegove riječi i nikad
nećeš moći razumjeti pakao koji od tada prolazim.
Krenula je prema njemu. - Roberte, molim...
- Stani! - zasiktao je povlačeći se unatrag da se obrani od njezinih dodira. Nije
ih mogao podnijeti.
Pošao je prema vratima. Potreba u njemu da pobjegne bila je preplavljujuća...
Da pobjegne od duhova onoga što se dogodilo te noći, od njezine dobrote i
suosjećajnosti koja mu je samo nanosila više boli, od suočavanja s istinom koju
je izgovarala.
Od trenutka kad je saznao da je izgubila majku, nadao se da će ona moći
razumjeti njegovu bol, ali to je bilo sve što je htio - razumijevanje. Vraški sigurno
nije tražio odrješenje u njezinim rukama.
Zastao je na vratima držeći kvaku kao da se pokušava sjetiti nečega što bi joj
rekao, neko objašnjenje za rastanak koje bi je navelo da razumije. Ali ništa mu
nije dolazilo. Njegov je mozak prebrzo radio nastojeći posložiti sve što se noćas
dogodilo između njih. Tako je stajao ondje, duboko dišući i pokušavajući se
spasiti od navale emocija koje su ga prožele. Koje su ga povlačile kako bi ga
konačno obuzele i utopile.
- To nije bila tvoja krivica - Mariah je blago rekla.
Osjetio je njezinu vrućinu kad je stala iza njega i čvrsto je stisnuo oči od boli.
- Bio je ondje zbog mene.
- Bila je to nezgoda, mili moj. - Njezine su ruke kliznule oko njegova struka
i nježno se privila uz njega. Naslonila je obraz na njegova leđa, a on je kroz
stisnute zube udahnuo puna usta zraka od vruće boli njezina utješnog dodira. -
Grozna, užasna nezgoda.

169
 Knjige.Club Books
- Mariah...
- Nije bila tvoja krivica - ponovila je stežući ruke oko njega, ne želeći ga
pustiti. - Kao što nije bila moja krivica što nas je majka vodila u park i dobila
groznicu. Ljudi umiru i ne možemo ništa učiniti da to zaustavimo. Bez obzira na
to koliko ih volimo. Bez obzira na to koliko...
Jecaj se prosuo s njezinih usana kad su joj riječi zapele u grlu, a njegovo se
srce slomilo.
Okrenuo se i uzeo je u naručaj privijajući je čvrsto uz sebe kad je počela
nježno plakati. Zbog njega. Zbog njihovih gubitaka. Zario je lice u njezinu kosu
da u njoj pronađe utjehu, da udahne njezinu snagu i sigurnost. Da zajedno tuguju.
Dok ju je držao, suze su zapekle njegove oči i prvi put od očeve smrti otpustio je
krivnju koju je nosio u sebi.
Izdahnuo je drhtav, bolom ispunjen dah dovršavajući njezinu rečenicu
hrapavim šapatom: - Bez obzira na to koliko oni vole nas.
Kimnula je nijema, obuhvatila njegovo lice dlanovima i propela se na prste
da poljupcima obriše suze s njegovih obraza. Potom ga je poljubila s takvom
nježnosti da je duboko u srcu osjetio prve znakove zacjeljivanja. Polako je bol
popuštala sve dok ondje nije ostala samo Mariah.
Dok ju je podizao u ruke i nosio natrag u krevet, znao je da je bio u krivu.
Zaista je pronašao odrješenje u njezinim rukama i nadao se da mu može pomoći
pronaći iskupljenje u danima koji slijede. Ali i više od toga. Dok ju je spuštao na
krevet i spuštao se za njom kako bi vodili ljubav, znao je istinu.
Mariah ga je promijenila.
Nikad nije iskusio takvu povezanost s drugom ženom kakvu je osjećao s njom.
Fizički, emocionalno... nikad. Nikad nije podijelio takvo oslobođenje od kojeg se
duša para. I nikad mu srce nije bilo tako ranjivo kao što je bilo s njom.
Uvalio se preko glave. Jer sada partnerstvo nije bilo jedino što ga je mamilo.
Bila je to sama Odmetnica.
A on nije imao pojma što učiniti s time.

170
 Knjige.Club Books
TRINAESTO POGLAVLJE

arijino je srce poskočilo. Robert je zurio u nju. Ponovno.

M Sjedeći za stolom idućega jutra u lučkom uredu, Mariah se trudila ne
obraćati pozornost na njega, ali on nije prestajao zuriti. Kao da je mogao vidjeti
kroz njezinu haljinu, svaki nagi dio nje. Prokleto bilo vruće rumenilo koje je
prijetilo pojaviti se na njezinu zatiljku od svega što je njegov pogled implicirao! I
uh, što je sve implicirao.
Čak i sad, okružena radnicima iz ureda, nije mogla prestati razmišljati o užitku
u njegovu naručju prošle noći kada je učinio da se osjeća predivnom i posebnom.
Jednako kako nije mogla zaustaviti potrebu koja je rasla u njoj da nekako bude
nasamo s njime istog časa, na skandalozan način, usred popodneva kada je trebala
prolaziti popis svih uskladištenih stvari tražeći sve što bi otac mogao biti voljan
donirati školi. Bila je to bijedna isprika za dolazak u ured kada je istina bila da je
samo htjela biti blizu Roberta.
Ali svaki put kada bi ga pogledala - i svaki put kada bi ga uhvatila da i on nju
gleda s onim poznatim uvijanjem njegovih senzualnih usana - mozak joj je stao,
a tijelo se naježilo, na sve moguće zločeste načine.
Nije znala što očekivati ovog jutra kada se su ponovno vidjeli, nakon što su
se prethodne noći upoznali i fizički i emocionalno. Oh, uvijek će se prepirati. Vuk
bi bio zvijer i kad bi dlaku promijenio. Ali nisu više bili neprijatelji.
A što je osjećao prema njoj kao ženi... pa, na to nije imala odgovor. Iako su
proveli noć zagrljeni i učinio ju je sretnijom nego što je bila u cijelom životu, ni
jednom nije priznao da gaji osjećaje prema njoj. A ona nije pitala strahujući da će
je odgovor koji će čuti uništiti. Jer bez obzira na to što on osjećao prema njoj,
ona se zaljubila.
Podignuo je pogled i uhvatio je kako gleda u njega. Pogledi su im se ukrstili,
a vrući srsi prošli su niz njezinu kralježnicu.
O, moj Bože.
Kad su joj se obrazi zarumenjeli, odvratila je pogled. Ipak, nije mogla
zaustaviti leptiriće sreće u trbuhu.
Da ne privuče pažnju na sebe, Robert je ustao od stola i opušteno joj prišao.
Nagnuo se preko njezina ramena kao da poseže za papirima ispred nje. Od njegove
blizine osjetila je kako je prolaze električni žmarci.
- Izgledaš prekrasno - promrmljao je dovoljno tiho da nitko od ostalih radnika
u uredu nije mogao čuti.

171
 Knjige.Club Books
Proklet bio što joj od njega srce toliko nabija! Ipak je nekako uspjela
zakolutati očima na kompliment. - Nosim prošlogodišnju haljinu.
- Što mogu kad bi izgledala lijepo i omotana u sivu plahtu. - Rukom je
okrznuo njezinu pretvarajući se da pregledava inventar, odašiljući toplinu duž
njezine ruke. - Želim te vidjeti večeras.
Blaga bol počela ju je tupo probadati između nogu od nagle uzbuđenosti.
Kako je bilo moguće da utječe na nju tako nagonski samo promuklim
mumljanjem? No učinio je upravo to.
- Vidjet ćeš me - podsjetila ga je pomalo drsko. - Imamo večeru s lordom i
lady Hammond.
- Onda ćemo se morati ispričati - njegove su oči vragolasto zasjale - jer nisam
imao na umu takvu vrstu gozbe.
Na njegovu razmetljivu insinuaciju, spustila je lice i pročistila grlo kako bi
spriječila pojavu rumenila dok ga je iskušavala dahtavim predenjem: - Što si točno
imao na umu?
- Da večeramo sami u Park Placeu.
Okrenula se na stolici i prema njemu, nije mogla zaustaviti ples svog srca. -
U Park Placeu? Oh, to znači toliko više od čiste fizičke intimnosti! Puštao ju je u
najosobnije dijelove svoga života, i to je, vjerojatno, značilo da osjeća nešto
prema njoj... nije li?
- Hmm.
Posegnuo je za papirima kako bi se nastavio pretvarati da razgovaraju samo
o poslu iako je, sudeći prema zabavljenom uvijanju koje se pojavilo na njegovim
usnama, znao točno na što misli. - Dao sam cijelom osoblju slobodnu večer, sve
do posljednje sluškinje. Svi su upozoreni da ne smiju nogom kročiti u kuću do
ponoći. - Pretvarao se da prolazi popisom. - Samo ti i ja, smijemo se, razgovaramo
i... Radimo druge stvari.
To je bilo upravo ono za čim je žudjela. Još jedna noć u njegovu naručju, još
jedna noć provedena vodeći ljubav s njim. - Božanstveno - uzdahnula je. Zbog
sreće od koje joj je srce poskakivalo u grlo, nije mogla ni govoriti.
Malo oklijevajući, odložio je papire na stol. - Je li doista?
- Jest. - Trenutna nervoza stisnula joj je trbuh. - Zašto sumnjaš u to?
Pogledao je u stranu posramljeno. - Ne bih se usudio pretpostaviti da nakon
prošle noći, nakon stvari koje sam ti otkrio...
- Pretpostavi - tiho je prošaptala.
Oči su mu zasjale od olakšanja kad je vratio pogled na njezin, a osjećajnost u
njegovim safirnim dubinama uskomešala je toplinu u njoj. - Znači, ipak ti se
sviđam.

172
 Knjige.Club Books
- I mene je vraški iznenadilo, usuđujem se reći. - Nasmijala se kada se
zacerekao. Ali onda je bio njezin red za oklijevanje prije nego što je nervozno
upitala: - Muči li te to?
Cijeli svijet dubljih značenja skrivao se iza toga jednostavnog pitanja.
Istraživanje emocija koje se ni jedno od njih još nije usudilo potaknuti.
- Ima mnogo načina na koje me mučiš, Mariah Winslow - priznao je tihim i
promuklim glasom. - Mnogo primamljivih načina... i još mnogo za koje se nadam
da ću te naučiti večeras.
Izgubila je bitku s rumenilom i vrućina se proširila po njezinu licu i vratu.
- Ali to što ti se sviđam - uvjerio ju je tiho - to me uopće ne muči.
U njoj je zatinjala nada. - Drago mi je. - Veoma drago.
Oči su mu mahnito zasvijetlile, a sudeći prema načinu na koji mu se tijelo
napelo, znala je da je osjećao istu frustraciju jer je ne može uhvatiti kakvu je i ona
osjećala. Nisu bili nasamo cijeli dan još otkako su napustili ured prošle noći, a
nemogućnost da ga drži i dodiruje izluđivala ju je. Na jedan očajni trenutak,
razmatrala je ludu pomisao da nađe neku ispriku da mu se pridruži gore
gdje mogu biti sami, barem nekoliko minuta...
Zvonce iznad vrata zazvonilo je, a nalet zimskog zraka zapuhao je s ulice,
naizgled sa sobom donoseći Whitbyja. Navukao je svoju kapu od dabrova krzna
preko ušiju kako bi se obranio od vjetrovitog dana, od čega su njegove ionako
prevelike uši izgledale još veće. Uobičajeni budalasti cerek krasio mu je lice.
- Whitby, tu si! - Mariah je krenula naprijed da ga pozdravi iako više da se
oporavi i uspori tutanj svog srca nego da mu poželi dobrodošlicu. Robert je
upravo priznao da gaji osjećaje prema njoj i iako je sviđanje bilo daleko od
ljubavi, njezino je srce svejedno radosno izvodilo akrobacije. Čekanje da dođe
večer bit će beskonačno. - Nisam očekivala da ćeš navratiti.
- Htio sam se uvjeriti da se osjećaš bolje. - Namrštio se od brige. - Tako si
naglo otišla s bala da te nisam stigao ni pozdraviti.
Dobacila je kratak pogled Robertu. - Ja... grozno me boljela glava i morala
sam ići kući. - Pogodila ju je krivnja što su bili primorani pretvarati se. Ali ako
bude po njezinom, neće morati još dugo lagati. - Danas se osjećam mnogo bolje.
Otvorila su se vrata očeva ureda, a iz njega je izašao gospodin Ledford, s
gomilom poslovnih knjiga i popisima tereta u rukama. Odsutno im je kimnuo kad
je žurno prošao pokraj njih prema svom stolu u kutu prostorije.
- Carlisle! - zazvao je njezin otac s vrata svog ureda, njegov ozbiljan pogled
nelagodno je prešao s nje na Roberta. - Trebam te nešto.
Mariah se ukočila. Njezin otac želi razgovarati s Robertom? Vjerojatno je bila
riječ o poslu. Ne može biti o sinoćnjim događajima. Bilo je nemoguće da je njezin
otac otkrio što su napravili. Ne kada ju je Robert vratio kući u vrijeme kad je bal
trebao završiti. Ne kada su njegovoj majci i Evie ispričali da joj je pozlilo i da je
morala otići ranije. Ništa nisu previdjeli.
173
 Knjige.Club Books
Ali ako budu otkriveni, oh, Bože, samostan joj ne gine!
- Naravno. - Robert je spokojno sreo Marijin pogled, bez trunke emocija na
njegovu stoičkom licu kada je bila sigurna da se obilje krivnje i panike ocrtava
na njezinu.
Bez zadržavanja pogleda koji bi ih odao, pratio je njezina oca do njegova
ureda.

***

Robert je zatvorio vrata. Ako je ovaj razgovor s Henryjem Winslowom o onome

što se dogodilo sinoć, onda nije htio svjedoke vlastitog ubojstva.
Duboko je udahnuo. - Željeli ste razgovarati sa mnom?
Gestom mu pokazujući da sjedne, Winslow je pošao do ormarića u kutu i
izvukao bocu burbona. - Ovo zahtijeva piće.
Ukočio se. - Oh?
- I uključuje Mariju - promrmljao je Winslow.
Robertu je stalo srce. Nije bio spreman za ovaj razgovor.
Nakon sinoćnje večeri, odlučio je da će osvojiti i partnerstvo i Mariju. Nakon
što ju je odveo kući, proveo je sate do zore hodajući snijegom prekrivenim
ulicama Mayfaira, dopuštajući da mu ledeno hladan zrak ublaži vrućinu fizičke
požude, sve dok nije mogao jasno razmišljati o onome što se dogodilo, što želi za
svoju budućnost i što Mariah zaslužuje za svoju. Do izlaska Sunca iznad Hyde
Parka znao je točno što želi. I neće pristati ni na što manje.
Ali isto je tako znao da mora pažljivo koračati na objema stranama. Jer, ako
se pitalo Henryja Winslowa, te su dvije stvari bile međusobno isključive. Čovjek
koji oženi njegovu kćer nikad ne može dobiti mjesto u kompaniji. Ipak, Robert se
nadao da je Winslow dovoljno pametan da prepozna i njegove poslovne
sposobnosti i osjećaje koje gaji prema Mariji i prihvati ga raširenih ruku i u obitelj
i u kompaniju.
Zbog toga je htio provesti večer s Marijom. Više od zajedničkog vremena
smijeha i slobodnih razgovora, više od prilike da ponovno vodi ljubav s njom,
večeras će biti prilika da rasprave o njihovoj budućnosti.
Ali suočavanje s njezinim ocem svakako nije bilo dio plana.
- Samo želim najbolje za nju - tiho je priznao Robert. Ako Winslow to shvati,
možda će izbjeći prisilno koračanje prema oltaru i izbacivanje iz Winslow
Shippinga.
- To će i dobiti! Više nego što je mogla zamišljati u najluđim snovima.
Ovo je bilo neočekivano. Trepnuo je. - Molim?

174
 Knjige.Club Books
Winslow se nasmijao točeći zlatnu tekućinu u dvije čaše. Bio je to zvuk
arogantne pobjede. - Ledford mi je upravo donio dobre vijesti o projektu na
dokovima.
- Dokovi. - Osjetio je olakšanje. Jednom će morati voditi razgovor o Mariji s
njezinim ocem, ali srećom, ne danas. - Kakve vijesti?
Uz pobjedonosan osmijeh, dodao je čašu Robertu. - Prva runda ponuda za
otkup zemljišta poslana je vlasnicima. Povratno nam se javilo njih deset koji jedva
čekaju prodati i još pet koji su voljni pregovarati.
Kucnuo je čašom o Robertovu da nazdravi njihovu uspjehu. - Sada nas ne
može ništa zaustaviti!
- Poslali ste ponude? - Zbunio se. Obuzeo ga je osjećaj ledenog straha. - Ali
Parlament nije donio konačnu odluku. Dokovi se možda nikad neće graditi, a
kamoli u St. Katharine’su.
- Ali hoće. - Winslow je potegnuo obilan gutljaj burbona, a oči su mu sjajile
od sigurnosti. - Sada je to više od puke glasine. Kruna je kontaktirala Thomasa
Telforda. Oni upravo rade na planovima za iskopavanje zemljišta. A zemljišta
koja će morati otkupiti da to naprave bit će u vlasništvu Winslowa. Zemljišta za
koja trgovci i kapetani neće imati izbora osim da ih koriste kao skladišta.
Uspjeli smo! - Još je jednom podignuo čašu. - Ti si uspio, Carlisle.
Dragi Bože, nije želio zasluge za to! - Ništa nije sigurno - upozorio je nadajući
se da će se Winslow urazumjeti. - Trebali smo čekati...
- I dati nekome drugom priliku da uleti i uzme našu zaradu? - Odmahnuo je
glavom i zavalio se u kožnatu stolicu iza njegova stola. Pokazao je Robertu da
sjedne, ali Robert je ostao na nogama, suviše uznemiren Winslowovim vijestima
da sjedne. - Dokovi će se dogoditi.
- A ako ne bude tako? - Stegnulo ga je u prsima. Jedno je bilo nagađati o
kraljevim hirovima i raspitivati se o kupnji zemljišta, a sasvim drugo ulagati
kapital u taj plan. Velike količine kapitala. - Zaglavit ćemo s posjedima u
sirotinjskoj četvrti, možda godinama.
Winslow odmahne rukom odbacujući tvrdnju. - Onda ćemo profitirati od
iznajmljivanja dok Parlament ne donese odluku o izgradnji dokova.
- A ako je ne donese? - smrknuto je ponovio.
Winslowov je oduševljeni izraz lica izblijedio, osmijeh se ukočio, a oči su
postale hladne. - Onda ćeš ih ti natjerati. - Glas mu je postao oštar. - Zato si ovdje.
Zbog tvojih veza u Parlamentu. - Stanka, tako kratka da mu je zamalo
promaknula, ali Robert ju je ipak čuo i razumio tihu prijetnju koja se krila iza nje.
- Osim ako ipak nisi dorastao zadatku.
Uzvratio mu je pogled čvrsto stišćući čeljust. Winslow je htio da to porekne,
da se još odlučnije obveze na sudjelovanje u projektu i tako dokaže svoju
vrijednost. Ali Robert nije želio biti izigran. Ne ovaj put.

175
 Knjige.Club Books
- Moj ugled - i sada i njegova cijela budućnost - počiva na uspjehu ove
kompanije. Neću preuzeti krivnju ako se vaš plan izjalovi ili postati omražen
među prijateljima i obitelji zato što sam gurao projekt s dokovima samo kako bih
zaradio.
Winslowove su oči zabljesnule ledenim bijesom kada ga je izazvao. Ali bolje
da se prokleto navikne na to. Kada Robert postane i njegov poslovni partner i zet,
namjeravao ga je izazivati kad god dobije priliku za to.
- Naši planovi neće propasti - odrješito je odgovorio Winslow. - Ti možda
imaš odlučnost čovjeka u usponu, ali ja imam instinkte brušene u poslu gotovo
dvostruko više godina nego što ti živiš. Osjećaj mi govori sa sigurnošću da ćemo
uspjeti, samo ako imamo hrabrosti izvesti to do kraja. Tako da si u ovome sa
mnom ili možeš odmah otići. - Stisnuo je oči. - Što ćeš, Carlisle?
Da ode i uništi svoju budućnost? Hoće vraga. Ipak, nešto zlokobno ga je
izjedalo i slalo mu hladna upozorenja koja nije mogao zanemariti. - Rekli ste da
ovo uključuje Mariju - protisnuo je. - Kakve veze ovo ima s njom?
- Ledfbrdova druga dobra vijest za nas. - Winslow se naslonio na naslon
stolice. - Barun Whitby pristao je prodati nam zemljište.
Škola. Tijelo mu je otupjelo. Polako je pitao, nadajući se da je došlo do
nesporazuma: - Zatvorit ćete Gatewell?
- Neću ga zatvoriti. Premjestit ću ga na drugo zemljište koje je Ledford upravo
pronašao. Zemljište koje Winslow Shipping može kupiti i odmah pokloniti školi.
- Zadovoljan osmijeh raširio se njegovim licem, oduševljen što radi tako
velikodušnu gestu za svoju kćer. - I dvostruko veće od sadašnje zgrade.
Novoizgrađeno, bez propuha, rupa i razbijenih prozora o kojima se treba brinuti.
I u puno uglednijem dijelu grada.
- Gdje? - zahtijevao je, strahujući da nova zgrada neće biti dovoljna da
nadoknadi Marijinu povezanost sa starom. Voljela je tu staru kuću, svaki njezin
slomljeni, razbijeni djelić.
- Lambeth, odmah pokraj stare biskupske palače.
I na drugoj strani svijeta. Naslanjajući se dlanovima na stol, Robert je
protresao glavom. - U Lambethu uopće nema luke.
Winslow se nasmijao. - To je i bit priče, moj dječače!
Kucnuo je prstima po stolu kako bi ga Winslow poslušao. - Što znači da nema
djece mornara i lučkih radnika kojima treba pomoć.
- Ali i dalje puno sirotih beskućnika. - Namrštio se ispijajući do kraja svoj
burbon. - Iako, nadam se da nakon ove sezone Marija neće osjećati toliku potrebu
da provodi vrijeme s njima. Da će shvatiti koliko je bolje biti prava dama nego
reformator.
- Ona je već sad prava dama - Robert je procijedio. Ako Winslow to ne može
vidjeti, onda nikad neće moći razumjeti svoju kćer.

176
 Knjige.Club Books
- Koja će cijeniti što će novi dokovi u St. Katharine’su učiniti za
računovodstvene knjige kompanije. - Winslow je dodao. - Što su sirotinja i stara
školska zgrada u usporedbi s time?
Robert je zurio u njega osjećajući kako gubi tlo pod nogama. Sve do tog
trenutka nije u potpunosti shvaćao posljedice Winslowova plana ni što on znači
za Mariju. Vidjeti zgrade u St. Katharine’su kako se ruše, ulice razaraju...
Dragi Bože. To bi je uništilo.
- U krivu ste - tiho je rekao sjetivši se ranjivosti koju je vidio na njoj kad je
riječ o školi i njezinoj majci. - Ne možemo to napraviti Mariji.
- Znao si kada si pristao pomoći mi s ovim projektom da to znači uništavanje
St. Katharine’sa - Winslow ga je podsjetio i uspravio se u stolcu. - Znao si svoju
ulogu u njegovu ostvarivanju.
- Jesam. - Ali, Kriste! Mislio je da nema nikakve šanse da projekt naiđe na
plodno tlo, znajući kako kralj može biti prevrtljiv. Gledao je na uništavanje škole
i susjedstva kao nešto daleko i apstraktno, ništa konkretnije od ostalih velikih
planova kojima se su gospoda nadmudrivala uz piće i cigare. I tek je nedavno
spoznao istinu o Mariji. Nisu joj bile važne škola ili kompanija. Nego ono što su
predstavljale - blizinu njezinih roditelja, povratak u sretne dane prije majčine
smrti, očevu blizinu i zaštitu.
Uništiti to značilo bi ugasiti vatru u njezinoj duši.
- Učinio sam sve što ste tražili - priznao je Robert nadajući se da će Winslow
poslušati i razumjeti. - Pronašao sam vlasnike, saznao vrijednosti zemljišta,
sastavio ugovore za kupnju i založno pravo. Za Boga miloga, sve sam pripremio
tako da možemo zaraditi kada St. Katharine’s bude srušen, a dokovi izgrađeni.
I sve vrijeme bio je siguran da radi ispravnu stvar. Da si osigurava partnerstvo
i reputaciju jednog od najuspješnijih ljudi u Engleskoj. Ali to je bilo prije nego
što mu je Mariah ušla pod kožu, prije negoli je shvatio koliko su joj to područje i
škola važni. Prije negoli je shvatio da mu je stalo do nje.
- Ali ovo... Što će ovo učiniti Mariji... - Uvukao je dubok dah i odmahnuo
glavom. - Ja nikad...
- Roberte? - Mariah je prošaptala.
Okrenuo se. Mariah je otvorila vrata dok su se prepirali i ni jedan je nije čuo.
Stajala je na vratima, dovoljno blizu da je mogla čuti, a prestravljen pogled
zamračio joj je lice. Pogled koji mu je govorio da je sad potpuno razumjela zašto
je točno Winslow Shipping zainteresiran za kupnju tolikih zemljišta u St.
Katharine’su. Zašto je njezin otac odabrao njega od svih poslovnih ljudi u
Engleskoj za partnerstvo u kompaniji.
Gledala je u njega, kao da ne može vjerovati... Potom je izdahnula, tako tiho
da je gotovo nije mogao čuti, ali je osjetio kako ga bol probada u srce. - Gade
jedan.

177
 Knjige.Club Books
Okrenula se na peti i otišla.
- Ne! - čvrsto je rekao, požurio za njom i uhvatio je za ramena da stane, da ga
sasluša. - Nije ono što misliš.
Borila se da se oslobodi njegova stiska, ali odbijao je pustiti je. - Sva ta
zemljišta, crkva... - Riječ joj je zastala u grlu: - Škola. Sve uništeno i poplavljeno,
djeca napuštena... a ti si znao.
Bog mu pomogao, ali znao je sve vrijeme. - Mariah...
- Znao si! - njezin ljutiti plač odjeknuo je uredom i pomoćnici su zastali s
onim što su radili i buljili u njih. U uredu iza njih,
Winslow je ustao. - Ne... Oh, puno gore od toga... - Spustila je glas do bolnog
šapata. - Dragi Bože, ti si to omogućio!
Nije mogao poreći. Učinio je upravo ono za što ga je optužila, a poštovao ju
je previše da joj laže. Ali mogao joj je objasniti zašto je to učinio. I zašto je sad
završio s time.
Uzeo ju je za ruku i povukao u kut, gdje su imali privatnost za razgovor. Ali
trznula se i odmaknula. Bijes u njezinim zelenim očima zamalo ga je dokrajčio.
- Saslušaj me, molim te - preklinjao ju je. Ako su imali ikakvu šansu za
budućnost, morala mu je vjerovati: - Mogu objasniti.
- Sve to vrijeme koje smo proveli skupa, što smo radili... - Dlanom je pokrila
usta dok joj je poniženje žarilo obraze. Izdahnula je između prstiju: - Iskoristio si
me.
Zabacio je glavu unatrag čuvši to, zapanjen. - Nisam te iskoristio.
Ali nije rekla ništa, njezina tišina bila je proklinjajuća optužba.
Srce mu je udaralo ispod rebara. Sve za što je tako naporno radio prethodne
dvije godine iznenada je izmicalo njegovoj kontroli, a on se osjećao kao da se
hvata za slamke koje otpuhuje vjetar. Što se grčevitije držao za njih, više su mu
klizile kroz prste.
- Stalo mi je do tebe, Mariah. - Pokušavao ju je ne povrijediti na jedini način
na koji je znao, kazujući istinu. - Veoma.
- Ali više ti je stalo do partnerstva - optužila ga je šapatom koji para srce. -
Čak i sad, nakon svega što smo dijelili... - Razočarano je odmahnula glavom. - I
dalje se pokušavaš dokazati ocu.
Pregrizao je frustriranu psovku. - Nije tako jednostavno kako...
- Onda okončaj projekt ovog časa - izazvala ga je. Oslobađajući se njegove
ruke, protrčala je uredom do njegova stola i zgrabila papire koji su ondje ležali. -
Uništi sve bilješke, rasparaj ponude za kupnju. Učini to! - Gurnula mu je papire.
Kada ih nije uzeo, bacila ih je u njegove ruke. - Ako ti St. Katharine’s išta
znači... Ako ti ja išta značim... - U glasu joj se čula očajnička nada. - Onda napusti
projekt.
To bi značilo i kraj svim mogućnostima da se dokaže svojoj obitelji.
178
 Knjige.Club Books
Dok je gledao u nju ne mogavši učiniti ono što od njega traži, tišina je
odjekivala među njima kao topovska paljba. Ranjeni pogled izdaje na njezinu licu
slamao ga je. Pogled tako sirov i bijesan da mu je oduzimao dah.
U tom trenutku tišine, znao je da ju je izgubio.
Zakoraknula je unatrag i podignula ruku da ga zadrži podalje od sebe. - Rekao
si mi koliko ti partnerstvo znači, da bi učinio sve da se dokažeš. - Njezin
promukao glas slomio se od emocija dok se borila da suspregne jecaje. Suza je
kanula niz njezino lice dok je šaptala: - Ali podcijenila sam koliko si daleko
spreman ići.
- U krivu si. - Dragi Bože, zašto mu ne vjeruje? Bacio je papire i posegnuo za
njezinim ramenima: - Mariah, slušaj...
Ošamarila ga je tako jako da je pljusak njezine ruke o njegov obraz odzvonio
uredom.
- Čestitam, Carlisle! - rekla je odmičući se od njega. - Dokazao si da si ipak
prava zvijer.

179
 Knjige.Club Books
ČETRNAESTO POGLAVLJE

O h, bila je takva budala!

Brišući oči nadlanicom, Mariah je ušla u hodnik prizemlja Škole Gatewell
i naslonila se na zid.
Diši... samo diši... Ako se uspije usredotočiti na jednostavan čin disanja, onda
se možda neće srušiti na tlo u suzama.
Ali svaki otkucaj srca donosio je probadajuću bol samooptužbe u njezinoj
prsnoj šupljini jer je bila tako glupa da padne na Carlisleov šarm. I, o Bože, što je
radila s tim čovjekom! Ponašala se kao bludnica, budalasto vjerujući da je smatra
poželjnom i prekrasnom! Da mu je stalo do nje...
Čvrsto je stisnula oči zahvaljujući nebesima da je škola za promjenu tiha, da
su djeca gore u svojim sobama, a prizemlje je spokojno izuzev tihih zvukova koji
dolaze iz kuhinje. Ali čak ni mirnoća tog trenutka nije bila dovoljna da se bori s
osjećajima koji su se miješali u njoj do te mjere da je morala stisnuti ruke na
trbuhu kako joj ne bi pozlilo.
Oh, kakva je guska bila što mu je vjerovala! Što mu se tako slijepo predala -
gore, što se zaljubila u njega... samo kako bi iskoristio njezino tijelo i slomio
njezino srce. Dragi Bože, kako će se ikad oporaviti?
Za oca je profitirati od novih dokova imalo smisla. On nikad nije razumio
koliko joj znače Gatewelli St. Katharine’s, a nastojanja da poveća zaradu
kompanije samo su način na koji želi zaštititi obitelj. Za njega, budućnost
kompanije jest budućnost obitelji.
Ali Robert nije bio samo bezumni vojnik koji je slijepo slijedio očeve
zapovijedi. Imao je više odlučnosti nego bilo koji drugi čovjek kojeg je poznavala,
svakako dovoljno da se suprotstavi ocu vezano za projekt. Bila je uvjerena da je
on razumio koliko joj to mjesto znači. Mislila je da ga poznaje... ali očigledno ga
nije uopće poznavala.
Ne. Znala je točno što je on.
On je bio vrag, a ona je dopustila da joj uzme dušu.
- Mariah, oh, hvala nebesima, ovdje si!
Otvorila je oči i kroz suze gledala gospođu Smith kako žuri niz hodnik
prizemlja. Mariah nije mogla odgovoriti od straha da ne počne jecati.
Kućepaziteljica je iznenada zastala i zagledala se u nju. Stisnula je čvrsto usne
vidjevši njezine crvene oči i natečen nos, a njezino se lice suosjećajno smekšalo.
- Znači, već ste čuli?

180
 Knjige.Club Books
Njezinim uzburkanim emocijama pridružila se i zbunjenost.
- Molim?
- Evelyn. - Briga je zamračila lice starije žene. - Upravo sam primila njezinu
poruku.
Osjetivši ubod straha, odgurnula se od zida. Što je njezina sestra sad učinila.
- O čemu?
Gospođa Smith je trepnula, sada i sama zbunjena. - Ne znate?
- Duboka briga naborala joj je čelo. - Ali vaše suze...
- Nije važno. - Posljednje što je željela bilo je objašnjavati zašto je plakala. -
Što se dogodilo?
Gospođa Smith izvadila je poruku iz džepa pregače i predala je Mariji, a
potom stišala glas od straha da je netko ne čuje. - Pobjegla je.
Oh, Bože. Mariah je brzo otvorila poruku i pročitala je. Sa svakom riječi
njezino je srce kopnjelo sve više prema tlu. - U Škotsku da se uda u tajnosti -
prošaptala je zbog šoka ne mogavši glasnije govoriti.
- Tako pobjeći... - Gospođa Smith obrisala je ruke u pregaču uzrujana od
brige. - Ona nije takva.
Nažalost, Evie je bila upravo takva. Slijedila bi srce i skočila bez gledanja.
Ali ovaj bi joj skok mogao uništiti život.
- Mariah! - Whitbyjev glas odjeknuo je školom dok je trčao niz stepenice u
prizemlje. Požurio je prema njoj. Briga za nju prekrila mu je cijelo rumeno lice,
sada još crvenije od trčanja za njom cijelim putem iz Wappinga. - Jesi li u redu?
Otrčala si prije nego što sam...
- Riječ je o Evelyn - prekinula ga je. Nije se mogla suočiti s Whitbyjevim
sažaljenjem. Gurnula mu je poruku u ruku. - Pobjegla je s Burtonom Williamsom.
- Williamsom? - Ukočio se od iznenađenja. - Onim lovcem na bogatstvo? Ali
sigurno zna da Evelyn nema miraza.
- Ne, mislim da ne zna. - lb da otac očekuje da njegovi zetovi zarađuju svoj
novac. Burton Wilhams nije se činio kao čovjek koji je voljan potruditi se i za što.
Uključujući i za suprugu, očigledno, kada je može jednostavno ukrasti. - Čini
ogromnu pogrešku. - Izbezumljeno je pogledavala gospođu Smith i Whitbyja dok
je u njoj bjesnjela bespomoćnost. - Moramo ih zaustaviti!
Gospođa Smith se ubacila. - Reći ćemo vašem ocu, a on može poslati čovjeka
za njima.
Ramena su joj poraženo klonula. - Nema ih već pola dana. - Upravo je to bio
razlog zašto je Evie poslala poruku u školu, a ne kući, da Mariah ne sazna što je
učinila dok ne bude prekasno da je spriječi. Protrljala je čelo i frustrirano zarežala.
- Dok otac pošalje nekoga za njom, bit će na pola puta, na drugom kraju Engleske
i bit će ih nemoguće sustići.

181
 Knjige.Club Books
- Onda ću ja krenuti za njom - ispalio je Whitby, a hrabrost njegovih riječi
bila je umanjena nesigurnošću na njegovom licu. - Uzet ću kočiju i sustići je...
- I ubaciti još jednoga neudanoga gospodina u računicu? - Mariah je
odmahnula glavom. - Njezin bi ugled u tom slučaju bio nepovratno uništen.
- Bit će potpuno uništen na ovaj ili onaj način ako je ne zaustavimo -
promumljala je zabrinuto gospođa Smith.
Whitby ju je uvjeravao: - Zato me moraš pustiti da krenem za njom.
Glava ju je boljela od brige, a svoje nevolje s Robertom potisnula je u stranu.
Zasad. Sve što je bilo važno u tom trenutku bilo je spriječiti sestru da napraviti
najveću pogrešku u svom životu. A nije bilo načina da je zaustavi, osim da... -
Idem s tobom!
Gospođa Smith uzdahne, zgranuta idejom. - Ne dolazi u obzir! Posljednje što
nam treba je i da tvoj ugled bude uništen, uz Evelynin.
- Ja nisam važna u ovom slučaju. - Ubod krivnje zapekao joj je prsa. Ona je
već bila uništena, njezinu srcu nije bilo spasa. - Ali ako itko sazna da je Evelyn
pobjegla, nikad si neću oprostiti ako sam je mogla zaustaviti, a nisam.
- Onda idem i ja. - Usne gospođe Smith bile su stisnute u odlučnu crtu. - Bit
ću vaša pratnja. Tako nitko neće moći reći da ste vas dvije djevojke učinile išta
nedolično.
- Uzet ćemo kočiju moga oca - ponudio se Whitby, već trčeći niz hodnik
prema vratima. - On ima najbolju šesteroprežnu kočiju u Londonu. Idem po nju i
vraćam se za manje od sata. Uhvatit ćemo ih prije nego što stignu do Leicestera!
Sat vremena kasnije sve troje smjestili su se u kočiju i krenuli prema cesti
Great North. Nije bilo vremena za spakirati išta osim jedne torbe nužnih stvari
koja je sad stajala između dvije žene, a Whitby se, u žurbi da bude kavalir i junak,
nije sjetio išta ponijeti. Ali čak i u žurbi i bez obzira na ljutnju koju je osjećala
prema ocu, Mariah se pobrinula da Whitby dostavi poruku kući da su krenuli za
Evelyn. Nije imao vremena za našvrljati više od nekoliko rečenica, ali bilo je
dovoljno da ublaži očeve strahove dok ona ne bude mogla poslati detaljniju
poruku iz nekog od poštanskih ureda. I da ostavi dovoljnu udaljenost između njih
kako bi spasila Evie od napadaja očeva bijesa dok sve ne bude gotovo i ona
bude ušuškana u sigurnosti svoje sobe u Mayfairu. Ovoga puta, Mariah je bila
sigurna, ovo za obje znači povratak gospođi Pettigrew.
Mariah se naslonila u sjedištu i pokušala se usredotočiti na grad koji je
promicao uz prozor. Ali njezine su misli prebrzo jurile da bi mogla smiriti
nabijanje srca ili ublažiti strah koji joj je otežavao grudi.
- Jesi li u redu, Mariah? - pitao je Whitby, a njegovo dugačko lice bilo je
izobličeno od brige.
Kimnula je. - Sustići ćemo ih prije nego što dođu do Gretna Greena. Morat će
stati svako toliko. - Iskrivljen osmijeh turobno se ukazao na njezinim usnama. -
Evelyn ne može dugo putovati, a da ne koristi toalet.
182
 Knjige.Club Books
- Ne - ispravio se nježno. - Mislio sam na Carlislea.
Njezino je tijelo utrnulo na spomen Roberta, a potom ju je ubolo tisuću igala
dok je utrnulost popuštala, a bol se silovito vraćala. Ipak, nekako je uspjela ostati
pribrana, unatoč dubokoj brizi koju je vidjela na Whitbyjevu licu. I sažaljenju.
Hinjeno je frknula i okrenula se prema prozoru. - Ne znam o čemu govoriš.
Sjedeći pokraj nje, gospođa Smith polako je odložila pletivo koje je ponijela.
Mariah je osjetila njezin zabrinut pogled na sebi. - Znači to je bio razlog zašto ste
plakali.
- Mariah je plakala? - Whitby je pitao u nevjerici.
Zakolutala je očima u tom trenutku ne želeći ništa više nego da u samoći
oplakuje svoju bol. - Nije bilo ništa.
- Bio je to Carlisle - rekao je gospođi Smith, nagnuo se naprijed i nekako uspio
sjesti na rub sjedala usprkos svojim dugim nogama u malom prostoru između
klupa. - Posvađali su se.
Oh, zaista je htjela biti sama! Slegnula je ramenima. - Uvijek se svađamo.
- To je istina - složila se gospođa Smith, ali ipak se namrštila Mariji
zaboravljajući pletivo u krilu. - Ali nikad te prije nije rasplakao.
- Plakala je kad su se upoznali - podsjetio ju je Whitby.
- Oh, to je točno. Sad se sjećam. Pa, nije te rasplakao od tada.
- Obično bi je samo razbjesnio...
- Ovako kako vas dvoje radite sada? - ubacila se Mariah, dopuštajući da
frustracija i ljutnja u njoj zamijene tugu.
Istoga trena požalila je svoj ispad. Prijatelji su joj samo pokušavali pomoći ne
shvaćajući da joj je od toga samo gore. Oh, znala je kako se nositi s ljutnjom, ali
nije znala kako se nositi s ljubavi. Posebno kada ta ljubav s Robertove strane nije
bila ništa više od proračunate manipulacije.
Priznala je: - Da, porječkali smo se. Ali ništa se nije dogodilo. - Osim slamanja
njezina srca.
- Ošamarila ga je - dodao je Whitby mirno na znanje gospođi Smith.
Kućepaziteljica je pogledala znatiželjno u nju. - To mi zvuči kao više od
obične svađe.
- Jest, bilo je, u redu? - Oči su je zapekle i čvrsto je trepnula kad joj se vid
ponovno počeo zamućivati. - Užasno smo se posvađali i ošamarila sam ga.
Gospođa Smith krenula je nježno milovati njezinu ruku. - Zbog čega, draga
moja?
- Zato što ga voli - objasnio je Whitby.
Mariah je zurila u svojega najboljeg prijatelja, a prestravljenost je rasla u njoj
dok su je gledali pogledima zbunjenosti i sažaljenja. Usne su joj se razdvojile,
spremne slagati, sakriti istinu od njih...

183
 Knjige.Club Books
- Da - prošaptala je umjesto toga tako tiho da se zvuk umalo izgubio pod
tutnjavom kotača kočije. Spustila je pogled na svoje ruke koje su bile beskorisno
sklopljene u njezinu krilu i sjedila je tako ukočena i nepomična unatoč
poskakivanju kočije. Nije imalo smisla poricati ono što je očito bilo vidljivo na
njezinu licu. - Volim ga... Voljela sam ga... Ali nije važno kako seja osjećam.
- Oh, dušo. - Gospođa Smith ovila je ruke oko njezinih ramena u majčinskom
zagrljaju. - Sigurna sam da mu je stalo do tebe. Vas dvoje možete riješiti sve
problemčiće između vas.
Problemčiće? Uništenje cijele četvrti je između njih. Nasmijala se na tu gorku
ironiju, ali zvuk je izašao kao blag jecaj. - Ne. Mi nemamo budućnost. - Rukom
je obrisala oči priznajući. - Bila sam mu samo prepreka između njega i
partnerstva. Nasjela sam na njegov šarm i zaboravila to.
Nasuprot njoj Whitby je šutio, ali njegovo je lice klonulo, samo trenutak prije
nego što se cijeli njegov lik zamutio pod vrućim suzama koje su nadirale iz
njezinih očiju. I hvala nebesima jer nije mogla podnijeti više nijedan pogled
sažaljenja njih dvoje.
- Bila sam budala - uzdahnula je konačno dajući glas svojim najmučnijim
osjećajima. - Rekao mi je da sam prekrasna, da sam posebna i mislila sam...
mislila sam... Oh, nije važno!
- Je li ti nešto obećavao? - protisnula je gospođa Smith nježno.
Marijino bi se srce slomilo od toga nevinog pitanja starije žene da već nije
bilo smrskano. Čak i sad, gospođa Smith mislila je najbolje o njoj i nikad joj nije
palo na pamet da je Mariah možda s Robertom izgubila više od ponosa i snova o
budućnosti.
- Kad se vratimo, izazvat ću ga - uvjeravao ju je Whitby, od čega su se njezine
suzama zamućene oči raširile. - Dvoboj pištoljima u zoru.
Čak i dok je to obećavao, njegovo je lice blijedjelo shvaćajući što govori. -
Barem mislim.
- Ob, Whitby! - Nasmijala se kroz suze i posegnula preko kabine da ga zagrli.
- Hvala ti!
Ukočio se. - Ti... ti stvarno želiš da ga izazovem na dvoboj? - Glas mu se
panično lomio kad je dodao: - Carlislea?
- Ne, budalice! Nećeš ga izazvati na dvoboj! - Nije znala što je zabavnije,
zamišljati Whitbyja u pokušaju dvoboja ili paničan izraz na njegovu licu. - Mislila
sam zato što si tako dobar prijatelj.
- Oh. To. - Naslonio se u sjedištu s vidljivim olakšanjem, a boja se vratila u
njegovo lice. - Pa, dobro je što mi ne dopuštaš dvoboj s njim. Jer bih ga upucao.
Prilično sam dobar strijelac, znaš.
- Ha! - Gospođa Smith sumnjičavo podigne obrvu ponovno uzimajući svoje
pletivo. - Nisi bolji od Roberta Carlislea.

184
 Knjige.Club Books
- Budite sigurni da jesam.
- Gospodine Whitby, znate li uopće pucati iz pištolja?
- Naravno da znam! Pobijedio sam na proljetnom natjecanju u streljačkim
vještinama u Buxtonu prošle godine, tek toliko da znate.
- Među koliko natjecatelja?
- To nije važno...
Dok su se dvoje njoj dragih prijatelja nadmetali oko Whitbyjevih vještina
baratanja vatrenim oružjem - ili oko njihova manjka - Mariah se naslonila na
bočnu stranu kočije i ponovno gledala grad u prolazu, ali nije vidjela ništa od
njega. Bila je previše zabrinuta za Evelyn i previše povrijeđena Robertovim
postupcima da bi obraćala pozornost.
Samo čista odlučnost sprječavala je novu rundu suza. Njih će troje pronaći
Evelyn i spriječiti da se uda za Williamsa, to je sve što je u ovom trenutku bilo
važno. Ne može vratiti vrijeme i spriječiti se da se zaljubi u Roberta, ali može
spriječiti svoju sestru. I nikad neće dopustiti da Evelyn ponovi njezinu pogrešku.
Nikad.

***

Robert je pogrbio ramena od hladnoće dok je jurio kroz Mayfair, ali gorka krivnja
koja je njime vladala žarila ga je.
Frustrirajuća žena! Tako ga ošamariti i onda pobjeći prije nego što je uspije
zaustaviti...
Ne. Nije mu smetao taj šamar, nego to što je otišla. No i da ju je uspio
odgovoriti od bijega, vjerojatno bi svejedno morao pribjeći vezivanju njezinih
ruku i nogu, ne bi li poslušala njegovo objašnjenje. Bila je suviše bijesna i
povrijeđena da razumije i prihvati njegovu ispriku. Ili da povjeruje njegovu
obećanju da se više nikad neće uplitati u projekt s dokovima.
Proklet bio Henry Winslow jer ga je uvalio u ovaj nered!
I prokleta Mariah što nije imala povjerenja u njega.
Iako, je li joj uistinu dao povoda da mu vjeruje? Naposljetku, svojevoljno je
pristao na taj vražji izazov njezina oca da joj pronađe supruga, usprkos njezinim
željama. Izazov koji uopće nije trebao prihvatiti. Naravno, kad je čula što pričaju
o St. Katharine’su, povjerovala je u najgore u njemu.
No nije bila u krivu. Učinio je točno ono za što ga je optužila - pokušao je
profitirati uništavajući ono što je voljela. Obustava plana stigla je prekasno, šteta
je već bila počinjena.
Zbog toga je potrčao za Marijom čim se uspio osloboditi Henryja Winslowa
i nakon što je izbjegao njegova radoznala pitanja o svađi s Marijom. Možda nikad
neće razumjeti i prihvatiti njegovu ispriku. Po svoj prilici, vjerojatno će ga i dalje
185
 Knjige.Club Books
mrziti, i dalje kriviti za uništavanje St. Katharine’sa i škole. Ali prokleta bila,
poslušat će ga. Čak i ako je pritom bude morao zavezati za stolac.
Ali nije bila kod kuće, a kad je došao do škole, već je bila otišla i nitko mu
ondje nije znao reći kamo je otišla i kada će se vratiti. Nakon dva sata lutanja
Londonom po hladnoći, odlučio se vratiti u Park Place i dati joj vremena da se
smiri. I dati sebi vremena da smisli što će joj točno reći kad je vidi.
Pojurio je stepenicama Park Placea i kroz ulazna vrata očajnički trebajući čašu
nečega jakog da smiri frustraciju u svojim prsima. Da mu uzrokuje otupjelost koja
će mu oduzeti dva tjedna života i od koje će se oporavljati šest mjeseci.
Otvorio je vrata sobe za bilijar s najvećom zbirkom pića u kući...
- Roberte!
Kriste.
Njegov brat Quinton izležavao se na jednom od kožnatih naslonjača uza zid,
nogu prebačenih preko naslona za ruku i cigare stisnute među zubima. Bilijarskim
štapom pokazao je na njihova najstarijeg brata Sebastiana koje se naginjao nad
bilijarski stol nišaneći.
Quinn se nasmijao. - Rekao sam ti da će biti sretan što nas vidi.
Sebastian je podignuo obrvu vidjevši izraz na Robertovu licu. - Ovo nije sreća
što nas vidi. - Gurnuo je loptu u rupu u kutu, a potom mu uputio procjenjivački
pogled. - Vidi što je mačka dovukla.
- Napola pojedeno - dodao je Quinton još jednom ga pogledavajući.
- I onda brzo ispljunuto natrag - dovršio je Sebastian.
Robert je zakolutao očima. - I meni je drago što vas vidim - promrmljao je
bez osjećaja i nastavio prema ormariću za piće. Izvukao je bocu viskija i čašu. -
Što vas dvojica radite ovdje?
- Trebamo li izliku da navratimo vidjeti brata? - Quinn je ustao iz naslonjača
i podignuo svoju čašu da mu natoči piće.
- Da. - Posebno danas, na drugi najgori dan u njegovu životu. S grimasom,
napunio je Quinnovu čašu. - Zna li majka da ste ovdje?
Palcem je pokazao prema prednjem stepeništu. - Upravo je gore s Annabelle,
pomaže joj da se smjesti.
- Doveli ste supruge u London? - Robert je preko sobe pogledao Sebastiana,
iznenađen što je dopustio supruzi da putuje. - U Mirandinu stanju?
- On nije. - Quinn je odgovorio za njega. Kad je Robert odmaknuo bocu,
Quinn mu je gestom pokazao da mu nastavi dolijevati u čašu.
- Ona je u Islinghamu - objasnio je Sebastian.
Quinn se nacerio. - I zato je Sebastian u Londonu.
Sebastian se ubacio stavljajući ruku na srce: - Volim svoju suprugu. - Branio
se tako vješto da je Robert sumnjao da je uvježbavao odgovor cijelim putem iz

186
 Knjige.Club Books
Lincolnshirea. - Ona je svjetlost moga života i ne prođe dan da ne zahvalim Bogu
na njoj. - Onda je ispustio težak izdah i posegnuo za čašom konjaka priznajući: -
Ali ova trudnoća će me ubiti. U jednom trenutku se smije, u drugom trenutku
brizne u plač, a hrana za kojom žudi... - Pretresao je glavom, zgranuta izraza lica.
- Tko jede usoljenu šunku s vrhnjem u tri ujutro, za Boga miloga?
Robert mu je uputio ispitivački pogled. - Pa si pobjegao iz Lincolnshirea?
- Kao uplašen zec. - Quinn se nasmijao.
Sebastian je dobacio ubojit pogled Quintonu od kojeg se ovaj još više nacerio,
a onda objasnio: - Došao sam po Josephine da je odvedem kući prije Mirandina
poroda. I dobro je što sam baš sad došao. - Namjestio je štap za drugi udarac. -
Došlo je do nekog nesporazuma među poslugom. Mislili su da svi imaju
slobodnu večer.
Robert se ukočio.
- Rekao sam da to nikako ne može biti istina - nastavio je podrugljivo glumeći
začuđenost. - Naposljetku, zašto bi moj mlađi brat otpustio poslugu iz moje
gradske kuće...
- I njegove trenutne momačke rezidencije - upleo se Quinn.
- Riješio se svih mogućih svjedoka...
- Ako nije imao u planu raditi nešto skandalozno...
- Kao na primjer, provesti noć sa ženom - dovršio je Sebastian. Nije bilo
zabavljenog izraza na njegovu licu dok je ubacivao drugu kuglu.
Robert je vratio bocu u ormarić i sjeo u najbliži naslonjač. U ovakvim
trenutcima poželio je biti jedinac.
- Neću provesti noć sa ženom - ispravio ih je. Nije lagao, sada kada Mariah
vrlo vjerojatno više nikad neće htjeti biti nasamo s njim.
- Ne vjerujem mu. - Quinn je stavio ruku preko Sebastianova ramena i čašom
pokazao na Roberta. - A ti?
Sebastian ga je odmjerio pogledom od glave do čizama. - Ne.
- Laže.
- Kao pas.
- Kao lažljivi pas.
Robert je zakolutao očima dok je glavobolja počela nabijati na njegovu
zatiljku. Ne ovo. Ne oni. Ne danas od svih dana.
Sebastian je položio bilijarski štap preko stola, onda se nagnuo preko ruba i
gledao u Roberta bahatim izrazom lica koji je usavršio otkako je postao vojvoda.
- Ti si neženja i imaš pravo to koristiti, ali ovo nije mjesto za zabavljanje
preljubnica i udovica.
- Ne činim to - ispalio je. Njegov je brat u neznanju dirao otvorenu ranu.

187
 Knjige.Club Books
Ne vjerujući mu, Sebastian je podignuo obrvu upozoravajući Roberta. - Sve
dok se ne radi o nekoj glumici ili pjevačici odlučnoj u namjeri da te izbavi od
tvoje neotesanosti.
- Nitko me ne izbavlja ni od čega - napola je zagrmio na njihovo zabadanje.
- Ili da te na prijevaru odvuče u brak.
To mu je posljednje na pameti - Kriste! - Radi se o Mariji Winslow - uzviknuo
je izgubivši strpljenje i frustrirano trljajući lice rukama. - Ona je žena s kojom sam
se trebao sastati večeras, u redu?
Njegova braća zurila su u njega zatečena i širom otvorenih očiju. I za
promjenu, ostali su bez riječi.
Onda je Quinton trepnuo. - Odmetnica?
- Oh, dragi Bože - promrmljao je i popio ostatak viskija u jednom gutljaju.
Sebastian i Quinn razmijenili su zaprepaštene poglede. Onda je Sebastian
začuđeno upitao, kao da nije dobro čuo: - Ista žena koju majka sponzorira ove
sezone? Ista žena čiji ti otac želi ponuditi partnerstvo u svom poslu?
- Da. - Odgurnuo se iz naslonjača kako bi ponovno napunio čašu, ali umjesto
toga zgrabio je cijelu bocu. Cijela boca viskija nije bila loša ideja s obzirom na to
kako je ovaj dan protjecao.
- Budalo. - Sebastian je prekrižio ruke na prsima. - Jeste li ti i ona...
- Jesmo, kvragu! - I neka kvragu ode cijela situacija zbog koje je morao
priznati ovo svojoj braći. Iako, jedan pogled na njegovo lice otkrio bi sve njegove
osjećaje prema Mariji, kao i muku zbog toga što ga je ona vjerojatno mrzila.
- Budalo.
Gledao je u Sebastiana. - Ne pomažeš.
- Ali mislio sam... - Zbunjen, Quinn je smrknuto pogledao Roberta. - Zna li
majka da je namjeravaš zaprositi?
- Ne. - Napunio je svoju čašu i otpio veliki gutljaj viskija. Ali ni to nije otupilo
bol u njegovim prsima dok je priznavao, suočavajući se s groznom istinom. - Zato
što ne namjeravam.
- Budalo - rekla su oba brata istovremeno.
Pogled koji im je Robert uputio bio je ubojit. - Prokletstvo, ne mogu je
zaprositi!
Nije mogao ostati na miru ni trenutak više pa je počeo koračati sobom
provlačeći prste kroz kosu. Ali soba nije bila dovoljno velika da izbaci frustraciju,
ljutnju i bijes iz sebe. Cijela palača St. James za to ne bi bila dovoljno velika.
- Zašto ne? - upitao je Sebastian.
- Brak nije opcija. - Ne više. Izgubio je Mariju i sad je bio na korak do gubitka
partnerstva. Najviše čemu se mogao nadati bilo je da Mariah neće provesti ostatak
svog života mrzeći ga.

188
 Knjige.Club Books
- Čini mi se kao dobra opcija - promrmljao je Quinn uzimajući čašu.
Robert je gledao u mlađeg brata. - Kaže čovjek ludo zaljubljen u svoju
suprugu.
Quinn je podignuo praznu čašu u zdravicu i nasmijao se. - I s bebom koja
dolazi na proljeće.
Robert je zastao usred koraka čuvši vijest. Beba? - Postat ćeš otac? - U prsima
ga je zapeklo nešto nalik zavidnoj čežnji kad je brzo izgovorio: - Čestitam.
Bio je sretan zbog Quintona, naravno, ali isto tako nije mogao spriječiti žestok
ubod zavisti. Ili nenadan prizor Marije kako nosi dijete i sjaji od sreće. Njegovo
dijete.
Ali to nikada neće biti njegova budućnost.
Ponovno koračajući, zgrabio je čašu i otpio. Kružeći po sobi, i uz puno viskija,
rekao im je što se dogodilo između njega i Marije. I zašto.
Mora da je brak smekšao njegovu braću jer su slušali ne prekidajući ga, a kada
je završio, umjesto da mu se počnu smijati, kao što bi to napravili u prošlosti,
obojica su ga suosjećajno gledali. Ramena su mu klonula. Za promjenu, bilo je to
zbog olakšanja jer im se povjerio.
Sebastian je proučavao svjetleći vrh svoje cigare i tiho upitao:
- Zna li ona da si zaljubljen u nju?
- Ne - priznao je trljajući čvrsti čvor na zatiljku. - Ne zna.
- Mislim da bi trebao započeti s time - mudro je rekao Quinn.
- Shvatio sam da to poprilično ublažava ženski bijes.
Iako, poznavajući Mariju, to bi joj mogao biti razlog da ga ubije. Robert je
podrugljivo upitao: - Kada si ti postao tako mudar?
- Onog trenutka kad sam rekao Belle da je volim. - Quinnov smiješak
izblijedio je u ozbiljan izraz. - Što te sprječava da učiniš isto?
Ogorčeno je podignuo obrvu. - Mali je problem to što me ona mrzi.
Odložio je čašu viskija jer više nije imao želju za pićem. Nije bilo dovoljno
alkohola u svijetu da odagna pustoš koja je tupo boljela u njegovim prsima na
mjestu gdje mu je nekad bilo srce.
Sklapajući ruke, naslonio se na zid i turobno odmahnuo glavom. Jedini način
na koji može dobiti partnerstvo jest ako pomogne Winslowu da profitira od
rušenja St. Katharine’sa, a u tom procesu izgubit će svaku šansu za budućnost s
Marijom. Ali ako odabere Mariju, Winslow će misliti da je previše suzdržan i
premalo odlučan da bi zavrijedio partnerstvo... a s time bi izgubio najbolju priliku
da se dokaže vrijednim prezimena Carlisle. Mariah i partnerstvo - znao je da ne
može imati oboje.
- Volio je ili ne - promrmljao je - svakako sam proklet. Odvratio je pogled
prije nego što braća vide emocije koje divljaju u njemu. Posljednji put kad se
osjećao ovako ogorčeno, bespomoćno, bilo je one noći kad je umro otac. Uz
189
 Knjige.Club Books
Marijinu pomoć mislio je da je zaliječio ranu, ali bi se bol vratila s takvim
intenzitetom da je bila gotovo zasljepljujuća.
- Kada si ti dopustio da te netko spriječi da dobiješ ono što želiš? - upitao je
Seb.
Robert je oštro udahnuo. Njegova su braća bila u pravu. Nikad se nije povukao
iz borbe u svom životu.
Ali nisu razumjeli izbor koji je bio prisiljen napraviti. - Mnogo je složenije
nego što mislite - rekao je. Potom je sažeo svu muku koja ga je prožimala od
prošle noći kada je drhtala u njegovim rukama. - Ako je oženim, izgubit ću
partnerstvo.
Quinn je slegnuo ramenima kao da to ništa ne znači. - Imaš nevjerojatan
mozak za posao, Roberte. Baviš se poslovnim pothvatima tek posljednje dvije
godine, otkako je otac umro. - Robert je osjetio kako ga je Sebastian prikovao
pogledom, čak i kad je Quinn nastavio. - Ali samo je pitanje vremena kada ćeš
postati uspješan. Postat ćeš partner, ako ne u Winslow Shippingu, onda u nekoj
drugoj tvrtki.
- Ne - suprotstavio se pokazujući prstom u pod. - To mora biti ova kompanija.
Ovo je najbolja prilika u najboljoj kompaniji. Najbolja, dovraga! I neću podbaciti.
Neću biti još jedno razočaranje, ne u ovome.
Pogođen snagom njegovih riječi, Quinn je ostao zatečen. - Nikad nisi
podbacio ni u čemu u...
- Nije o tome riječ - prekinuo ga je Sebastian. Stisnuo je oči dok je gledao
Roberta. Potom se lecnuo kad je spoznaja osvanula na njegovu licu. - Njegov
problem nema veze s partnerstvom, ne zapravo.
Quinn je zatreptao. - Nego o čemu se radi?
- O ocu.
Nov nalet tuge proširio se Robertom kad je uzvratio Sebastianu pogled u
iznenadnoj tišini koja je pala na svu trojicu. Nije mogao zanijekati Sebastianove
riječi. Napetost je postala tolika da ju je svaki otkucaj srca pojačavao, a svake
sekunde tišina je postala sve dublja. Robert nije bio navikao na takvu tišinu kad
su njih trojica bili zajedno i to ga je uznemirilo. Kao i implikacija koja je ležala iza
bratove tihe optužbe.
- I dalje kriviš sebe, zar ne? - Sebastian je ozbiljno upitao.
Robert je odbio odvratiti pogled. Ovaj razgovor spremao se dvije godine,
zajedno s kaznom koju je zaslužio. - Zar ti ne kriviš?
- Ne - iskreno je odgovorio Sebastian. - Ali bilo je vremena kad jesam. Kad
je tuga još bila svježa i trebao sam nekoga koga ću kriviti.
- Ja vraški jesam - ubacio se Quinn. Surova iskrenost u bratovu glasu razdirala
mu je prsa poput oštrice. - Ali s vremenom sam prestao.

190
 Knjige.Club Books
- Obojica smo prestali. A majka i Josie nisu te nikad ni krivile - dodao je
Sebastian uz blago odmahivanje glave. - Jedina osoba koja te nije prestala kriviti,
Roberte, jesi ti.
Oči su ga pekle dok je gledao braću. Zbog Marije je pronašao način da shvati
da je očeva smrt uistinu bila nesreća. Uspio je pronaći način da se izbavi iz svoje
muke.
Ali nije mogao zaboraviti sve što se dogodilo te noći.
- Proveo je posljednje trenutke života izvlačeći me iz kockarskog pakla -
promuklo je procijedio, a krivnja u njemu bila je toliko razorna da se lecnuo. -
Toliko sam nisko pao. Koliko sam poruga uzrokovao njemu i obitelji.
- Misliš da si jedini sin kojeg je morao dovoditi kući? - Sebastian je odmahnuo
glavom. - Mene je izvukao iz krčme.
Dok mu je srce nabijalo, Robert je pogledao Quintana. - I tebe?
- Dva puta - Quintan je nevoljko priznao.
Odmahnuo je glavom poričući. Nije bilo isto za njih, nije. - Održao mi je
lekciju upravo ondje na ulici, rekao mi je da...
- Da si odgojen biti bolji čovjek od toga? - Quinn se nježno ubacio.
Sebastianove su se oči suosjećajno smekšale. - Da si ga razočarao?
Srce mu je skočilo u grlo. Priznao je hrapavim šapatom: - Da.
Quinn i Sebastian razmijenili su poglede, a potom je Quinn lagano kimnuo. -
Iste je stvari rekao i nama.
- I da si ti imao istu priliku - Sebastian ga je uvjeravao - učinio bi isto što smo
učinili i nas dvojica, ispričao mu se i radio na tome da se promijeniš.
Quinn je dodao: - I tjedan kasnije otac bi rekao da ti oprašta.
- Ali ti nisi dobio tu priliku, pa si proveo posljednje dvije godine nastojeći da
se to na silu dogodi. - Sebastian je odmahnuo glavom. - Ali sada to više ne možeš
učiniti, bez obzira na to kakav uspjeh postigao, bez obzira na to koliko ugledno
ime postaneš. A hoćeš jer si sposoban i vrijedan.
Mariah mu je rekla istu stvar, a on ju je napao zbog toga. Nova krivnja rasla
je u njemu, ona koja je počela zamjenjivati krivnju koju je nosio zbog svoga oca.
I nova tuga, također. Ovoga puta zato što je izgubio nju.
Očinski izraz pojavio se na Sebastianovu licu kad je tiho rekao: - Ti si dobar
čovjek, kakvima nas je otac sve odgajao da budemo.
Tišina se ponovno nadvila nad njima, a Quinn je odvratio pogled, ali ne prije
negoli je Robert vidio svjetlucanje u njegovim očima. Sebastian se odgurnuo od
bilijarskog stola i posegnuo za bocom konjaka na pomoćnom stoliću da napuni
svoju čašu.
- Tako da ne moraš dokazivati svoju vrijednost nikome od nas, ponajmanje
ocu. Svi smo se pomirili s onim što se dogodilo te noći, a sada ti trebaš učiniti isto
- uvjeravao ga je Sebastian otpijajući polako gutljaj viskija. - Ali ako si odlučan
191
 Knjige.Club Books
ipak slijediti taj put, ne moraš se brinuti. Pojavit će se druga kompanija, na svoj
način jednako dobra kao i Winslow Shipping.
- Ali nikad se neće pojaviti nova Odmetnica - dodao je Quinn tiho.
Robert je izdahnuo, srce mu je tutnjalo pod vrtlogom emocija. Krivnja za
očevu smrt i potreba da se dokaže nestale su, ali na njihovo mjesto došao je užasan
strah da će izgubiti Mariju. Ta je žena bila najteži izazov s kojim se susreo u
životu. Izazov koji je želio dobiti.
- Misli na to ovako - rekao mu je Sebastian. - Zaprosi je i sreća koju si osjetio
ove sezone ima se priliku nastaviti, i to tijekom ostatka tvog života. Ali ako to ne
učiniš, sva sreća koju ti je pružala bit će izgubljena. Nikad se više nećeš moći
smijati s njom ili ljubiti je, ili...
- Učiniti da joj se prsti grče - dodao je Quinn uz smiješak. Potom je njegov
smiješak izblijedio kad je ironično promrmljao: - Ali barem ćeš imati posao koji
te zadovoljava.
- Jednostavno je. Partnerstvo ili žena koju voliš. - Sebastianov glas bio je tih
dok je ozbiljno stavljao ruku na Robertovo rame. - Onda? Što ćeš odabrati?
Deset minuta poslije Robert je žurio stepenicama Winslowove gradske kuće
i pokucao na vrata.
Nije imao namjeru otići dok ga Mariah ne sasluša. Objasnio bi joj sve,
natjerao je da razumije kako je bio uvučen u planove njezina oca i zamolio za
oprost zato što je bio tako slijep za ono što je njoj bilo najvažnije. Zatim će je
uvjeriti da se uda za njega.
Namrštio se. Bez obzira na to koliko mjeseci bude potrebno.
Vrata su se otvorila, a batler je provirio van. - Izvolite?
Srce mu je nabijalo, uhvatila ga je nervoza zbog onoga što će upravo učiniti.
- Robert Carlisle traži gospođicu Winslow.
- Žao mi je, gospodine, ali gospođica Winslow nije kod kuće. - Batler je
zapriječio vrata odbijajući ga primiti. - Želite li ostaviti poruku?
Nipošto. Ono što mora reći Mariji osjetljivo je i zahtijeva finese koje poruka
nikad ne bi mogla prenijeti - i vjerojatno će zahtijevati užad i stolicu da je za nju
zaveže. - Moram razgovarati s njom.
- Mogu li vam onda savjetovati da pokušate ponovno ujutro? Ugodan dan,
gospodine.
Kad je batler počeo zatvarati vrata, Robert je lupio dlanom po njima i zadržao
ih otvorenima. S ljutnjom i ogorčenosti koje su prolazile njime u jednakoj mjeri,
prikovao je čovjeka oštrim pogledom koji mu je ukazivao da neće prihvatiti
odbijanje i ponovio kroz stisnute zube. - Moram razgovarati s njom.
Batler je ozlojeđeno podignuo obrvu gestom koja mu je otkrila od koga je
točno Mariah naučila onaj njezin oholi pogled. - Kao što sam rekao, gospođica
Winslow nije kod kuće i ne znam kada će se vratiti.

192
 Knjige.Club Books
Prokletstvo. - Onda ću čekati.
Robert se progurao kraj batlera u predvorje. Pogledao je uz stepenište prema
gornjim katovima. Nije očekivao da će vidjeti Mariju, ali ipak se nadao. I nadao
se da ne čeka gore s još jednom kantom vode koju će mu izliti na glavu. Ili s
pištoljem.
Batler je uzeo njegov šešir i kaput i predao ih slugi, a potom pokazao niz
hodnik. - Salon za goste je u ovom smjeru, gospodine.
- Čekat ću ovdje - ustrajao je.
Batler je začuđen gledao u njega otvorenih usta. Da jedan gospodin čeka u
predvorju - to jednostavno nije bilo u redu.
Ali Robert nije mario za pravila. Nije namjeravao dopustiti da namiguša dođe
kući i ušulja se u sobu. Previše je njegove budućnosti ovisilo o njihovu razgovoru
da bi riskirao da ga izbjegne.
Kada je postalo očito da Robert ne ide nikamo, batler je zatvorio usta, ukočeno
se naklonio i okrenuo na peti za odlazak. Sluga je ostao još nekoliko neugodnih
minuta i dalje držeći kaput i šešir u rukama kao da čeka da se Robert predomisli,
uzme ih i ode.
Robert je ispružio ruke. Sluga mu ih preda s olakšanjem, a Robert baci šešir
na stolić u predvorju, a kaput objesi na rukohvat stubišta. Prekrižio je ruke na
prsima i podignuo obrvu prema slugi koji je s čuđenjem gledao, a potom se polako
počeo povlačiti iz predvorja, da bi se zatim okrenuo i žurno otišao.
- Pametan čovjek - promrmljao je, a zatim počeo koračati crno-bijelom
šahovnicom mramornoga poda.
Čekat će cijelu noć ako bude potrebno. Bit će vraški nezgodno naći se ovdje
ako Winslow stigne kući prije Marije, ali u vezi s tim nije mogao ništa učiniti.
Sada je znao istinu da nikad nije sreo savršeniju ženu za sebe od one koja ga je
posve izluđivala i da je želio provesti ostatak svog života svađajući se s njome i
mireći se.
Začulo se kucanje na vratima.
Ne čekajući da se batler vrati, Robert je požurio prema vratima i otvorio ih
dok mu je srce nabijalo.
- Mariah?
Umjesto nje, mladić u odjeći lakaja stajao je na pragu i držao presavinuti
papir.
- Poruka, gospodine. Za gospodina Winslowa od gospodina Hugha Whitbyja.
Whitby. Stisnuo je oči. Što je taj kicoš htio od Marijina oca. Ispružio je ruku.
- Hvala.
Lakaj je predao papir, potom povukao obod svog šešira i žurno otišao ne
mareći tko je primio poruku, važno da je on obavio svoju dužnost i dostavio je.
Kao da nema ništa neobično u tome da dobro odjeven gospodin sam otvori vrata.

193
 Knjige.Club Books
- Dobro je znati da uvijek mogu imati karijeru u posluzi - promrmljao je -
kada mi Winslow ne odobri partnerstvo.
S brzoprolaznim osjećajem krivnje jer čita tuđu poruku, otvorio je voskom
zapečaćenu kuvertu i poruku.
Robertovo je srce zastalo. A kada je počelo ponovno kucati, svaki otkucaj
odašiljao je kroz njega bolne trnce.

Gospodine,

Vaša kći pobjegla je u Škotsku kako bi se u tajnosti udala. Mariah i ja

ćemo se vratiti - s Evie i gospođom Smith - za nekoliko dana. javit ću više
informacija čim uzmognem. Ne brinite se.
Hugh Whitby

Oštra bol proparala ga je poput oštrice, tako intenzivno da se našvrljani rukopis

zamutio pred njegovim očima.
Gužvajući papir u šaci, okrenuo se na peti i izjurio iz kuće mrmljajući niz
psovki sebi u bradu. Morao je otići. Odmah.
Imala je dva sata putovanja prednosti pred njim, a sudeći prema načinu na
koji je jurila niz Ulicu St. James, ta se žena ne boji brzine. Ali sustići će je prije
Gretna Greena, čak i ako bude morao jahati noću. I Bog joj pomogao - i Whitbyju
- kada je sustigne.

194
 Knjige.Club Books
PETNAESTO POGLAVLJE

Negdje na cesti Great North, dva dana mukotrpnog putovanja poslije

ariah je utrčala u konačište Dragon Inn i zastala kako bi joj se oči priviknule
M na mutno svjetlo unutrašnjosti.
Srce joj je nabijalo dok je pogledom prelazila preko zajedničke prostorije.
Njezina sestra bila je ovdje negdje. Čovjek u zadnjoj kočiji koju su sreli na putu
potvrdio je da je vidio par koji opisom odgovara Evelyn i Burtonu Williamsu kako
odsjedaju u konačištu. Oh, morala je biti ovdje!
- Ispričavam se. - Požurila je prema pultu gdje je neki čovjek stavljao
kositrene vrčeve na policu iza sebe. - Jeste li vidjeli mladu ženu kako putuje sama
s mladićem, otprilike mojih godina i visine, crvenkasto-smeđe kose i jantarnih
očiju?
- Svakako. Ovdje je jedna takva mlada dama. - Prebacio je krpu preko ramena
i pokazao prema privatnoj blagovaonici u stražnjem dijelu konačišta. - Ali ne
putuje s muškarcem.
Nada joj je splasnula. - Ne putuje?
Ako nije bila s Williamsom, onda ta žena nije bila Evelyn. Oči su je zapekle
od umora i frustracije. Nakon što su putovali gotovo bez prestanka kako bi sustigli
Evelyn, jedva nešto jeli i spavali, pomisao da će morati nastaviti putovanje umalo
ju je dokrajčila.
- Ne, ne više - odgovorio je. - On je otišao na iznajmljenom konju jutros.
Ostavio ju je da stoji ondje u dvorištu.
Mariah je potrčala. Došla je do blagovaonice i smrznula se na dovratku.
Evelyn je stajala na blatom prekrivenom prozoru koji je gledao u dvorište
čekajući da joj se Williams vrati. Lice joj je bilo blijedo, grčevito je stiskala
maramicu na grudima drhtavom rukom. Dokazi prolivenih suza svjetlucali su na
njezinim obrazima.
- Evie - Mariah je prošaptala, a srce joj je pucalo.
Evelyn je podignula glavu, a kada su im se pogledi sreli, vrtlog emocija
zamračio joj je lice. Ali najviše od svega, ondje je bilo boli. Pobjegao joj je tih
jecaj.
Mariah je požurila do nje i privukla je u svoje naručje, a jecaji su se pretvorili
u drhtavo grcanje dok su jedna drugu čvrsto držale. Utonule su na klupicu uza zid,
a Mariah je milovala Evelynina drhtava leđa tješeći je u pokušaju da olakša

195
 Knjige.Club Books
njezinu bol. Ali bilo je to nemoguće, znala je jer joj je i samoj bila poznata agonija
slomljenog srca. Dok je držala sestru, i njezine su suze počele teći.
- Ovdje sam, Evie - prošaptala je Mariah njišući je u svom naručju dok je
njezina sestra hvatala dah između jecaja. - Ovdje sam, na sigurnom si... sve će biti
u redu. - Debela laž. Za sestre Winslow ništa više neće biti u redu. Obje su prešle
granicu koja nikad nije trebala biti prijeđena. Činjenica da su obje to učinile zbog
ljubavi ne znači ništa. - Otići ćemo kući i sve će biti u redu.
- Ostavio me - Evelyn je protisnula između jecaja. - Odjahao je i ne osvrćući
se...
- Znam. - Poljubila ju je u čelo. - Ali sada sam ja ovdje, s gospođom Smith i
Whitbyjem. Ovdje smo da te odvedemo kući.
- Nisam znala što da učinim. Bila sam prestravljena - priznala je, a Mariah je
shvatila da je dio sestrinih suza također plač olakšanja. - Nemam novca, tek malo
odjeće... Nisam imala način da kupim mjesto u kočiji, čak ni da kupim hranu.
U njoj je gorio bijes. Ako Mariah ikad više vidi Burtona Williamsa, živog će
ga oderati! Evelyn je mogla biti ozlijeđena. Ili gore. - Sada sam ja ovdje tako da
se ne moraš brinuti ni za što od toga. Sve će biti u redu. - Možda će, ako to ponovi
dovoljno puta, i sama povjerovati u to. - Sve će se srediti.
- Kako? - Podignula je glavu i pogledala Mariju sa suzama u očima. - Pobjegla
sam s muškarcem - prošaptala je kao da se boji da će je netko čuti - bit ću okaljana.
- Ne, nećeš. Pobrinut ću se za to. - Nekako.
Mariah je odbijala, apsolutno odbijala, dopustiti da Evien život bude uništen
zbog pogreške učinjene radi ljubavi. Pronaći će način da sestrin ugled ostane
neokaljan, što god bude potrebno. Williams je bio gad, ali vjerovala je da će čak
i on šutjeti. Naposljetku, ako se usudi pisnuti i jednu riječ o ovome, bit će
ionako prisiljen vjenčati se s njom i tako se uvaliti u bijedan život koji je tako
očajnički htio izbjeći. A s obzirom na to da su ona, gospođa Smith i Whitby ovdje,
svatko tko ih vidi kako se vraćaju u London pretpostavit će da su svi putovali
zajedno i da je Evelyn bila s njima sve vrijeme.
Zajedno, na putu kući, izmislit će neki razlog zašto su putovali na sjever u
slučaju da bude potrebno objašnjenje, a onda to više neće nikad spominjati.
Gospođa Smith neće ništa reći jer voli Evie kao kćer, a Whitby neće reći ni riječ
jer ga je Mariah tako zamolila. Možda je pomalo kicoš, ali je bezuvjetno odan.
Evelyn je odmahnula glavom brišući oči maramicom. - Ja sam takva glupača!
- Nisi ti kriva - oštro joj je uzvratila ne želeći da Evie krivi sebe. - On je
negativac u ovome, ne ti.
- Nije me prisilio da pođem s njim. - Ramena su joj klonula kao da je tih
nekoliko riječi objašnjavalo ruševine u koje će joj se život sada pretvoriti. - Otišla
sam svojevoljno.
Marijino se lice smekšalo dok je micala pramen kose s Evelyna obraza. - Zato
što si ga voljela. To nije grijeh.
196
 Knjige.Club Books
- Je li grijeh biti nesmotrena guska? - Evelyn je složila samoomalovažavajući
izraz lica. - Trebala sam znati bolje. Pokušala si me upozoriti, ali nisam slušala.
Za promjenu, Mariah se nije ponosila time što je bila u pravu.
- Navratio je kući i iznenadio me - objasnila je dok su se njezini jecaji konačno
stišavali. - Imao je prsten i rekao da želi od oca tražiti dopuštenje za brak... Ali
otac nije bio kod kuće pa naravno da to nije mogao.
- Naravno. - I veoma prikladno, s obzirom na to da je vrlo vjerojatno znao da
bi Henry Winslow odbio.
- Pa smo sjedili u vrtu, razgovarali i planirali kakav će nam biti zajednički
život... bila sam tako sretna. - Ali izraz na njezinu licu odavao je samo čistu bijedu.
- Ne sjećam se tko je od nas to prvi spomenuo, ali složili smo se da mrzimo
pomisao da moramo čekati da se vjenčamo.
- Pa je on spomenuo da umjesto toga pobjegnete i vjenčate se u tajnosti -
dodala je Mariah nježno.
- Ne - šapnula je, a krivnja joj je zamračila lice. - Ja sam.
Tuga ju je stegnula u prsima. - Oh, Evie.
- Složio se i u sljedećem trenutku već sam pakirala stvari i pisala poruku kako
bih objasnila kamo idem i da se ne brineš.
I promišljeno je poslala u školu, a ne u ured tako da ona i Williams imaju
vremena steći prednost prije nego što netko shvati da su pobjegli. Ali znala je da
ne bi trebala spominjati tu nesmotrenost. Evie se već ionako osjećala dovoljno
poniženom.
- Mislila sam da je romantičan, da me previše voli da bi mogao čekati da me
oženi. - Sramotno je odmahivala glavom na vlastitu naivnost. Evelyn je zatvorila
oči. - Kako sam mogla biti tako glupa?
- Zato što mi uvijek želimo vjerovati najbolje o muškarcu kojeg volimo -
prošaptala je Mariah.
Istina iza njezinih riječi bila je surova. Oči su joj se zamutile i udahnula je
bolom ispunjen dah kako bi suspregnula suze. Evie je pogriješila u vezi s
Burtonom Williamsom, ali kako je Mariah mogla biti tako slijepa u vezi s
Robertom? Mislila je da ga je dobro upoznala tijekom proteklih nekoliko tjedana,
da su oni sati koje su proveli nagi i ranjivi u naručju jedno drugoga samo
potvrdili dobrotu koju je vidjela u njemu. Kada je zapravo samo spletkario kako
bi se uvjerio da je partnerstvo njegovo i tako radio na tome da uništi sve što je
voljela.
Neizmjerno je pogriješila.
- Kada je poštanska kočija zastala ovdje jučer navečer, odlučili smo ovdje
prenoćiti. - Evelyn je nastavila tapkajući posljednje ostatke suza iz očiju, a glas
joj se smirivao. - Ali ništa se nije dogodilo između nas, kunem ti se. Ništa. Nikad
ne bih bila tako glupa da se predam muškarcu koji me još nije oženio.

197
 Knjige.Club Books
Mariah se lecnula. Ona je bila baš tako glupa. I što joj je to donijelo? Više
bijede nego što je iskusila u cijelom životu.
Najvjerojatnije je Robertu bilo stalo do nje, dovoljno da vodi ljubav s njom
tako nježno da su joj navrle suze na oči. Ali na kraju, više mu je bilo stalo do
partnerstva. Kada je stajala ondje u lučkom uredu i čula ga kako priznaje što je
učinio, šok i bol gubitka posljednje poveznice s majkom zbog njega bili su
nepodnošljivi. Iznenadna tuga bila je preplavljujuća, a onda se osjećala kao da je
iznova izgubila majku.
- Nikad nismo ostajali nasamo - objasnila je Evie, pogrešno tumačeći
Marijinu šutnju. - Ja sam spavala gore u spavaonici, a on je spavao ovdje dolje na
jednoj od klupa. Nismo nikad... Kunem ti se!
- Znam - uvjeravala ju je Mariah mrko. Ali također je znala da svi sestrini
prosvjedi neće ništa promijeniti ako itko u Londonu ikad sazna da je pobjegla s
muškarcem. Bit će izopćena iz društva. Sama vožnja s njime u kočiji, bez pratnje,
čak i ako su bili okruženi desecima drugih ljudi, bila bi dovoljna da je uništi.
Nitko nikad neće povjerovati da su spavali odvojeno ili da je Evie ostala
nevina. Posebno ne s nitkovom i ženskarom kakav je Burton Williams.
- Mislim da je promijenio mišljenje o vjenčanju prethodne noći tijekom večere
- Evelyn je priznala, a tijelo joj je klonulo na klupicu - kada sam komentirala kako
je rezervacija privatne blagovaonice preskupa. Rekao je da se ne trebam brinuti
jer ćemo imali sasvim dovoljno novca jednom kad se vjenčamo i kad dobijem
miraz. - Besciljno je cupkala čipku na porubu maramice od sramote ne želeći
pogledati Mariju. - Mislila sam da je znao. Bila sam sigurna da je znao...
Winslowove kćeri nemaju miraz, nije bilo jamstva da će kćeri naslijediti bilo
koji dio poslovanja... to je bila istina koju je Williams morao u tom trenutku
shvatiti, kao i to da nikad neće vidjeti ni peni od novca Winslow Shippinga.
Navala olakšanja prostrujala je njome zato što je Evie pobjegla od toga
groznog čovjeka.
- Kada sam se jutros probudila i sišla da mu se pridružim na doručku, nije bio
tamo. Bio je u dvorištu i sedlao konja kako bi odjahao natrag u London. -
Podignula je oči, a prestravljen izraz njezina lica oduzeo je Mariji dah. - Rekao je
da se predomislio - prošaptala je tako tiho da je zvučalo gotovo kao dah na
njezinim blijedim usnama - i da se više ne želi vjenčati sa mnom.
Mariah ju je čvrsto zagrlila, ali ovoga puta, na sreću, suze nisu potekle.
- Baš sam budala! - zagrcala je Evelyn uz Marijino rame. - Mislila sam...
Mislila sam da me voli.
Glas joj se slomio pod emocijama dok je promuklo šaptala: - Onda je on još
veća budala zato što te ne voli.
Glasan metež začuo se iz dvorišta praćen povicima i bukom nogu u trku te
galopiranjem konja. Potom su uslijedili glasovi povišeni u bijesnoj prepirci.
Uništavanje namještaja, lomljenje drva i razbijanje boca. Konobarica je vrisnula.
198
 Knjige.Club Books
- Što, zaboga?... - Mariah je potrčala i otvorila vrata.
Gledajući širom otvorenih očiju, ostala je zapanjena i nijema od prizora
barske tučnjave koja je izbila. Muškarci su nasrtali jedni na druge razbijajući
stolove i rušeći stolice, dok je nekoliko putnica izjurilo van kako bi izbjegle
udarce. Konjušari i kočijaši utrčavali su da se uključe u tučnjavu, ali su im se na
putu ispriječile žene, pa se na vratima napravio čep.
Boca se smrskala o zid. Kada je gostioničar provirio iza pulta da opsuje onoga
tko ju je bacio, krigla piva proletjela je kraj njegove glave. Sagnuo se, ovoga puta
ostajući dolje i ne miješajući se u tučnjavu.
U središtu meteža stajala su tri velika zlatokosa muškarca širokih ramena,
stisnutih šaka, širokih cereka...
Robert.
Uhvatila je dah. Nemoguće! Ali, bio je ondje, stojeći leđa o leđa s drugom
dvojicom koja su mu toliko nalikovala da su to mogla biti samo braća Carlisle.
Pošast Mayfaira i nesreća Lincolnshirea. I upravo sad, trojica muškaraca na
dobrom putu da unište konačište.
Jedan od konjušara koji se uspio probiti kroz vrata zgrabio je najmlađeg brata
za stražnju stranu kaputa i bacio ga preko stola. Kada je pao, skočio je na noge i
onda trčeći uletio natrag u tučnjavu, podignutih šaka. Nekoliko sekundi poslije
ponovno je bačen preko stola, a ovoga puta kada se osovio na noge širok
osmijeh besramnog veselja obasjao mu je lice. Bez stanke, potrčao je natrag u
metež.
Drugi muškarac, zdesna Robertu - nebesa, je li to bio vojvoda od Trenta? I
trebaju li vojvode biti tako vješti u borbi golim šakama? Ali ovaj je čovjek bio.
Spustio je ramena i zaletio se u konjušara koji je zamahnuo široko i promašio
metu, tijelom ga izbacujući kroz vrata u dvorište.
Ali oči su joj se vraćale na Roberta koji je istovremeno izmicao udarcima i
zadavao ih lakoćom dobro istrenirana boksača. Srce joj je poskočilo vidjevši ga,
a u tom trenutku zbunjenosti, nije znala bi li mu poletjela u zagrljaj ili se pridružila
ostalim muškarcima koji su nasrtali na njega.
Usred okršaja, Whitby je zakoračio u konačište. - Koji vrag...
Robert je skočio.

***

Izgarajući od ljubomore, Robert je zgrabio Whitbyja za rever i pribio ga uza zid.

- Njoj je mjesto sa mnom - zagrmio je kroz stisnute zube. - Nećeš je dobiti.
Ni sad, ni ikad.
- Ja ne... Ja ne znam... - Whitbyjeve oči širom su se otvorile. Ali Robert se
nije dao zavarati tim iznenađenim pogledom na njegovu licu. - Zašto si ti ovdje?

199
 Knjige.Club Books
Ili se zavarati hinjenom nevinošću. - Da te zaustavim u...
Krigla piva prolila mu se po glavi.
- Koji vrag! - Pustio je Whitbyjev kaput, a on se strovalio na pod. Okrenuo se
oko sebe.
Mogao je misliti. - Mariah.
Bacivši praznu kriglu u stranu, kleknula je pokraj Whitbyja koji je sad sjedio
na podu ošamućen iako nije primio nijedan udarac. Oko njih se svađa nastavila s
još uništenih komada namještaja, još razbijenih boca i neprekinutim nizom psovki
gostioničara koji se još uvijek skrivao iza pulta.
- Što si to učinio? - optužila ga je smrknutim pogledom.
- Nisam ga ni taknuo - odgovorio je otirući pivo s kose. - Za Boga miloga,
onesvijestio se!
Povukla je Whitbyja u naručje. - Ostavi ga na miru!
To što je stala u Whitbyjevu obranu rasplamsalo je bijes u njemu. Zagrmio je:
- Vraga hoću! - Uzeo ju je za ruku i osovio na noge. Pokušala se istrgnuti, ali
stisak je bio čvrst. Došao je predaleko da je sad pusti. - Nećeš se udati za njega.
Zatečena njegovim riječima, ukipila se. Samo su joj se oči micale dok je
gledala u njega, šireći se od iznenađenja kao da joj je upravo priznao da je pokušao
ubiti kralja.
Iskorištavajući taj trenutak, zgrabio ju je u ruke i hitro odnio kroz metež pa na
kat.
- Spusti me! - zahtijevala je Mariah udarajući nogama i lupajući ga po
ramenima da je pusti.
- Ne - odlučno je odgovorio pokušavajući otvoriti vrata gostinskih soba. Jedna
je kvaka popustila i otključana vrata otvorila su se otkrivajući nekorištenu
gostinsku sobu.
Unio ju je unutra, zatvorio vrata udarcem čizme, prebacio je na rame kako bi
oslobodio jednu ruku i zaključao vrata.
Kada ga je koljenom udarila u trbuh, uvukao je puna usta zraka i pljesnuo je
po stražnjici. - Prestani s tim!
Odnio ju je preko sobe i spustio na krevet. Uspuhana, doskočila je na madrac.
Stavio je ruke s obje strane njezina tijela i nagnuo se kako bi im lica bila u
istoj razini. - Nećeš se udati za tog čovjeka - ponovio je ne želeći zabune u vezi s
tim. - Neću ti dopustiti da pobjegneš i tajno se udaš za Hugha Whitbyja.
Širom je otvorila usta. - Misliš da Whitby i ja... Da mi...
Stisnuo je zube. Nije mu sada trebala ni njezina hinjena nevinost. - Da bježite
u Škotsku, da! - otrovno je procijedio.
Njezine su se oči nemoguće raširile. Onda se nasmijala tako jako da je morala
staviti ruke na trbuh.

200
 Knjige.Club Books
Bijesno je gledao u nju. Prokleta žena. - To nije smiješno.
- Oh, jest, smiješno je! - protisnula je između naleta smijeha.
- Jahao sam gotovo bez prestanka dva dana da bih te sustigao - rekao je
pokušavajući ostati smiren. - Kada je Whitbyjeva poruka došla u tvoju kuću...
- Bio si u kući? - Smijeh je zamro na njezinim usnama, a gotovo odmah
zamijenila ga je sumnja. Njezino nepovjerenje boljelo ga je gotovo jednako kao i
njezin smijeh. - Zašto?
- Zato što sam ti htio objasniti situaciju sa St. Katharine’som. - Stisnuo je
čeljust od bijesa kad mu se sadržaj Whitbyjeve poruke vratio u sjećanje noseći sa
sobom oštar ubod njezina odbijanja. - Samo kako bih saznao da si pobjegla na
sjever. S Whitbyjem. - Zastao je i zagledao se u njezine zelene oči vidjevši u njima
patnju i ljutnju koje je on uzrokovao. Prvi put otkako je napustio London,
nesigurnost da možda neće moći promijeniti njezino mišljenje izjedala mu je
utrobu. Ramena su mu klonula kad je tiho upitao: - Zar me toliko mrziš da bi se
udala za drugog muškarca samo kako bi meni napakostila?
Na trenutak nije odgovorila. Onda se njezina brada nekako podigla prkosno u
zrak čak i dok je ležala na leđima. - Zašto je tebe briga za koga ću se udati kad je
samo važno da se vjenčam?
Njezina ljutnja nije bila dovoljno jaka da sakrije bol koju je čuo u njezinu
glasu i koja je samo pojačavala njegov osjećaj krivnje i frustracije. Nije pogriješila
što je sumnjala u njega. Prije nekoliko tjedana htio je upravo to. Ali sad je htio
mnogo više.
- Zato što se nećeš udati za Whitbyja - rekao je s potpunom odlučnosti.
Nagnuo se bliže, tako blizu da je mogao osjetiti njezin topao dah na svojim
usnama. - Udat ćeš se za mene.
Zatečena njegovim riječima, zurila je u njega širom otvorenih očiju u
nevjerici. Gotovo da je mogao vidjeti misli koje su se vrzmale po njezinu oštru
umu.
Potom je stisnula oči do proreza. - Jesi li me zato odveo u krevet, Carlisle? -
njezin glas zvučao je kao prezirno siktanje. - Da osiguraš partnerstvo brakom, ako
već ne zaslugama? Da zaštitiš svoj ulog, čak i ako moja sezona ne uspije?
Ne, dovraga. - Vodio sam ljubav s tobom - rekao je namjerno ispravljajući
njezin opis onoga što se dogodilo između njih - jer sam želio biti s tobom. Nema
drugog razloga.
- Ne vjerujem ti - prošaptala je. Unatoč njezinu bijesu, patnja je prigušila
svjetlo u njezinim očima, koje su izdajnički otkrivale koliko je boli pulsiralo u
njoj. - Osim toga, otac ti neće...
- Boli me briga za to partnerstvo - zarežao je. Za Boga miloga, kako da je
natjera da mu povjeruje?
Oči su joj sjale od povrijeđenosti i ljutnje. - I nije te briga ni za St. Katharine’s!

201
 Knjige.Club Books
Razjarenim krikom čvrsto je odgurnula njegova ramena kako bi se izmaknula
i izvukla iz kreveta. Ali Robert ju je zgrabio oko struka i povukao natrag dolje
prikovavši je ispod sebe. Namiguša ne ide nikamo, ne dok ga ne sasluša.
- Briga me za St. Katharine’s - mirno je objasnio unatoč laktu kojim ga je
udarila u rebra - jer je tebi stalo do toga.
Udarila ga je u rame. - Ne vjerujem ti! Čula sam što si rekao ocu...
Hvatajući je za zapešća, prikovao joj je ruke za madrac kako bi bila mirna i
kako ne bi imala izbora osim gledati dok je nevoljko priznavao: - Da, i svaka je
riječ bila istinita.
Prestala se boriti i zagledala se u njega trepćući od čuđenja. Sudeći prema
njezinoj reakciji, svakako nije očekivala da će od njega čuti to priznanje. Ali bilo
je istina. I bilo je vrijeme da preuzme odgovornost za to.
Uvukao je dubok dah pa objasnio: - Na početku sezone jedino što sam želio
bilo je udati te, osigurati partnerstvo i očistiti ruke od tebe. Bila si mi samo
sredstvo za postizanje cilja i nisam imao namjeru bolje te upoznavati. - Ramena
su mu klonula od žaljenja.
- Pa kad je Winslow predložio kupnju zemljišta u St. Katharine’su kako bi
profitirao od novih dokova, bio sam siguran da ćeš staviti kompaniju ispred škole,
da ćeš biti sretna što se preselila kada uvidiš zaradu kompanije.
Prijekorno je frknula i dalje dopuštajući da bijes pulsira njome.
- Bio si u krivu.
Prsa su mu se čvrsto stegnula oko srca. Zaslužio je svaki komadić njezine
gorčine. - I uistinu mi je žao zbog toga - promrmljao je, a glas mu je postajao
hrapav od kajanja kada je vidio povrijeđenost na njezinu licu.
Nije rekla ništa, a optuživački sjaj u njezinim svjetlucavim očima rezao ga je
kao staklo. Otežat će mu ovo i nije ju mogao kriviti. Previše ju je povrijedio da bi
rane zacijeljele od samo nekoliko riječi objašnjenja i isprike. Ne, morao je ogoliti
svoje srce prije negoli dobije oprost.
- Kad sam shvatio koliko ti škola i St. Katharine’s znače, tvoj je otac već
poslao ponude vlasnicima zemljišta. O kojima nisam ništa znao. - Naglasio je to
podizanjem obrve. - Pokušao bih ga zaustaviti da sam znao. - Riskirao je i
pomilovao joj obraz, a olakšanje ga je ispunilo kada je ona, umjesto da okrene
glavu, zadrhtala pod njegovim dodirom. - Trebala si znati od početka.
- Da - šapnula je - trebala sam.
Ugrizao se za obraz da obuzda smiješak zbog njezine tvrdoglavosti, ali ipak
je razočarano uočio kako je ignorirala njegovu ispriku. - Ne mogu promijeniti ono
što sam učinio u prošlosti, ali mogu ti obećati da se neću miješati u nastavak
projekta, osim kako bih iskoristio svoje veze u Parlamentu da zaustavim izgradnju
dokova. Kako bih spasio četvrt i školu.

202
 Knjige.Club Books
Okrenula je lice od njega, ali ne prije negoli je vidio bljesak suza. - To samo
govoriš da bi dobio što želiš. - Odmahnula je glavom. - Ti želiš Winslow Shipping.
- Želim tebe, ti tvrdoglava vražja ženo! - Strpljenje mu je popustilo, a
ogorčenost se izlila iz njega. - Za Boga miloga, Mariah, da mi je samo stalo do
kompanije, nikad ne bih vodio ljubav s tobom i sigurno ne bih jahao za tobom.
Dopustio bih ti da pobjegneš i udaš se za Whitbyja i bio bih nagrađen za to.
- Zašto si onda to učinio? - upitala je, a potom odmahnula glavom. - Trebala
bih povjerovati da se sve promijenilo? Da su tvoji motivi nesebični...
- Nisu nesebični - oštro ju je ispravio, znajući koliko ga odabir Marije košta
kada je riječ o uspomeni na oca. On je značio da nikad neće dobiti mjesto u
Winslow Shippingu. - Oženiti te bila bi najsebičnija stvar koju sam napravio u
svom životu.
Gledala ga je s nesigurnosti tražeći odgovore na njegovu licu. Ipak, dala mu
je priliku da je razuvjeri kada ga je mrko upitala: - Zašto bih ti vjerovala?
U njemu se javila nada. - Zato što sada znam što ti je uistinu važno. Zato što
sam sada voljan izgubiti sve ako to znači biti s tobom. - Zastao je, a njegove oči
gledale su duboko u njezine. Potom je svu opreznost bacio u vjetar: - I zato što te
volim.
Dah joj je zastao uz glasan uzdah zatečenog iznenađenja i na jedan otkucaj
srca smrznula se dok je gledala u njega u nevjerici. Potom je upitala tako tiho da
ju je jedva mogao čuti: - Ti... me voliš?
- Naravno da volim - priznao je. Zatim je, razdraženo izdahnuvši, dodao: -
Iako mi to ponekad vraški otežavaš, Mariah, zaista.
Nepovjerenje se otopilo s njena zarumenjenog lica, zamijenjeno pokajničkim
izgledom kad je ispalila: - Evelyn.
Sada je bio na njemu red da izgleda zbunjeno. Trepnuo je. Kakve veze njezina
sestra ima s ovim? - Molim?
- Ona je razlog zašto smo gospođa Smith i ja putovale na sjever: da je
zaustavimo da se u tajnosti uda za Burtona Williamsa. Whitby je pristao biti naša
pratnja.- Kajanje je bljesnulo na njezinu licu. - Ja se nikad nisam htjela udati za
njega.
Olakšanje je počelo rasti u njegovim prsima kad je shvatio. U onoj poruci
Whitby je jednostavno bio Whitby. Hvala Bogu.
Ali njegova molba za oprost još nije bila dovršena. Položenog čela uz njezino
i bespomoćan u namjeri da zaustavi nervozno nabijanje svog srca, duboko je
udahnuo, zadržao dah na trenutak i zatim rekao: - Udaj se za mene, Mariah.
Usne su joj se razmaknule dok je gledala u njega, zapanjena. Ali ljubav koju
je vidio u njezinim vodenastim zelenim dubinama iščupala mu je dah. - Ne možeš!
Nasmijao se, s veseljem se unaprijed radujući životu provedenom u
prepirkama s njom. - Mislim da mogu.

203
 Knjige.Club Books
- Ne, otac ti neće dopustiti. Mislit će da si lovac na bogatstvo.
- Nije me briga ako nikad ne dobijem mjesto u Winslow Shippingu -
uvjeravao ju je tiho, promišljajući svaku riječ - sve dok budem mogao provesti
ostatak svog života s tobom.
- Ne razumijem - šapnula je frustrirajući ga do krajnjih granica jer mu još nije
odgovorila. - Toliko si želio to partnerstvo...
- Bila si u pravu u vezi mog oca - nježno je priznao. - Nikad mu se neću moći
dokazati. Sve što mogu jest živjeti život kakav bi želio za mene, a to nije život
bogatstva i moći. Želio je da budem sretan, da oženim ženu koju volim i stvorim
siguran i ugodan dom za nju i našu djecu kao što je on učinio za nas. - Glas mu je
zastao u grlu. - Udaj se za mene, Mariah, i pruži mi taj život.
Oči su joj zasjale i bojala se da bi mogla zaplakati. - Povrijedio si me, Roberte
- riječi su gotovo poput daha prešle preko njezinih usana.
- Znam. - Trezveno je zataknuo uvojak kose boje ebanovine iza njezina uha.
- Nikad ti se neću moći iskupiti za to. Sve što mogu je obećati da te više nikada
neću svjesno povrijediti. - Odmaknuo je ruku, očima molećivo gledajući njezine.
- Možeš li mi oprostiti?
- Da - šapnula je.
Ta ga je riječ ugrijala. A onda je učinila da njegovo srce skače kao ludo...
- Udat ću se za tebe.
Uhvatio je njezina usta svojima dok ga je ispunjavala radost, požudno je
ljubeći sa svom ljubavlju i željom koja je postojala u njemu. Njezine su se ruke
čvrsto omotale oko njega kao da se boji da bi joj i sad mogao izmaknuti. Ali nije
imala razloga za strah. Nikad je neće pustiti.
- Namigušo - zapreo je spuštajući glavu da joj ljubi vrat ondje gdje joj je bilo
divlje nabijalo.
Šapnula je dok je treptajem nastojala odagnati suze radosnice:
- Vodi ljubav sa mnom, Roberte.
Požudno je zastenjao i uhvatio njezine usne u žestok poljubac i na njegovo
oduševljenje ona je dočekala njegove usne jednako željno i s jednakom strašću.
Podignuo se na koljena kako bi skinuo kaput i prsluk, kravatu i košulju...
Prokletstvo! Morat će napustiti krevet da skine čizme i hlače, a pustiti je iz svojih
ruku bila je zadnja stvar koju je želio učiniti.
Prije nego što se uspio odmaknuti, Mariah se okrenula na trbuh pod njim i
pokazala mu na red sićušnih dugmadi na leđima.
- Skini me?
- Što god poželiš - obećao je dok je prstima otkopčavao dugmad, samo kako
bi ispod haljine zatekao podsuknju i potkošulju. Frustrirano je zastenjao. Žene su
nosile previše prokletih slojeva.

204
 Knjige.Club Books
- Ono što želim... si ti, Roberte - zajecala je. - Jedini muškarac... kojem ću se
ikad predati.
Ud mu se stegnuo već se čvrsto napinjući uz prianjajući materijal njegovih
jahaćih hlača. Odustavši od pokušaja odvezivanja podsuknje, zgrabio je njezinu
suknju rukama i povukao je preko nogu, otkrivajući čarape, glatka bedra ispod
čipkastih rubova podvezice, obline njezine stražnjice i kukove iznad njih.
Napela se. - Što radiš?
- Vodim ljubav s tobom - promuklo je odgovorio.
Ne mogavši odoljeti njezinu zovu sirene ni trenutak više, rukama je kliznuo
između njezinih nogu kako bi je milovao odostraga. Zastenjala je uz drhtavicu od
neočekivana dodira.
- Sviđa ti se to? - promrmljao je u njezino uho dok se naginjao naprijed da je
prekrije svojim tijelom.
- Oh, to je predivno. - Uzdahnula je kada se usudio ponovno je pomilovati,
ovoga puta dublje nego prije.
Nasmijao se uz njezino uho čudeći se što je već vlažna i skliska, a njezino
tijelo podrhtavalo je od uzbuđenja. Dok ju je istraživao prstima, tresla se i, uz
jecaj, šakama zgrabila pokrivač. Pomaknula je kukove kako bi mogla raširiti
noge, a on je zastenjao od njezine pohotne pozivnice. Njegova namiguša nije bila
pasivni cvijetak. Bila je odvažna i hrabra i zbog toga ju je volio.
- Roberte! - prošaptala je i probala izdignuti kukove s madraca u pokušaju da
se preokrene i poda mu se.
Ali previše ju je želio da vodi rat sa suknjama i podvezicama koje bi okretanje
na leđa zahtijevalo. Trebao ju je. Sada. Zgrabio je jastuk i zagurao ga pod njezine
kukove, podižući joj stražnjicu u zrak.
Oprezno je pogledala u njega preko svog ramena dok je otkopčavao rasporak
i oslobađao se iz nepodnošljivo uskih hlača. Oči su joj se raširile kad je shvatila
što namjerava. - Ali mi... Možemo li?
- I to jako ugodno - uvjeravao ju je šarmantnim mumljanjem. - Ovako. -
Nježno je razmaknuo njezina bedra i smjestio se među njih, kliznuvši udom
odostraga do jezgre njezine ženstvenosti. Duboko je udahnuo i spustio kukove
zaranjajući potpuno u njezinu usku toplinu, kukova naslonjenih uz njezinu oblu
stražnjicu. Zastenjao je uz njezin vrat. - Slatki Lucifere... Upravo ovako.
Omotavajući ruke oko nje, stisnuo ju je uz sebe dok je kukovima zadirkujući
ponirao i povlačio se. Taj je pokret izvukao blagi uzvik iznenađenja iz nje i učinio
da žudi za tim da ponovno uđe u nju. Pulsirajuć osjećaj prolazio je njime cijelim
tijelom do nožnih prstiju koji su se grčili u čizmama. Moći je držati ovako
blizu dok je duboko u njoj - izvanredno.
Prošaptao je njezino ime kroz čvor emocija u grlu i utisnuo lagani poljubac
između njezinih golih ramena ne prestajući s nježnim ljuljanjem svog tijela uz
njezino.
205
 Knjige.Club Books
- Molim te, Roberte - preklinjala je, pokušavajući namjestiti stražnjicu uz
njega da ga svojim tijelom zamoli da joj da što je trebala, ali ne nalazeći dovoljno
prostora. Zatresla se od frustracije. - Oh, molim te...
Rukama klizeći nisko oko njezina struka da je zadrži čvrsto uz sebe, podignuo
ju je na koljena i osovio na sve četiri. Uzdahnula je iznenađeno, potom izdahnula
sa zadovoljstvom kad je zgrabio njezine kukove i zarinuo se snažno u nju.
Ruku na madracu odgurivala se unatrag dočekujući svaki njegov snažan
nasrtaj.
Preplavila ga je radost. To što je uživala otpuštajući kočnice i prepuštajući se
svojim žudnjama natjeralo ju je da drhti od slatkog zadovoljstva. Besramno je od
njega zahtijevala vlastiti užitak, a on joj je to drage volje davao. Zabijao se u nju
brzo i jako tjerajući ih oboje prema cilju, a svaki nasrtaj njegovih kukova proizveo
bi pljesak uz njezinu stražnjicu kad su im se tijela srela.
Osjetio je kako se napetost nakuplja u njoj kao zbijena opruga, u načinu na
koji su njezini nabori počeli podrhtavati i stezati se oko njegova uda i u njezinim
frustriranim jecajima dok je njezino tijelo težilo otpuštanju napetosti. Nagnuo se
nad nju i omotao ruke oko nje. Jednom rukom milovao joj je grudi kroz
olabavljenu potkošulju, a drugom je posegnuo dolje među njezina bedra da nađe
njezinu najosjetljiviju točku...
Kukovi su joj poskočili kad se uspuhani grč ugode prolomio iz nje: - Roberte!
- Namigušo! - uzvratio je posesivnim ugrizom stražnje strane njezina vrata.
Dok su mu zubi zaranjali u njezino meso, zadrhtala je u njegovim rukama, a
grleni plač zadovoljstva otrgnuo se iz nje i mlitavo se svalila na podlaktice pod
njim. Trenutak poslije, njegovo vlastito oslobođenje otrgnulo se iz njega, a on se
zarinuo duboko u nju. Dok su valovi oslobođenja prolazili njome, njezino
spolovilo grčevito se stiskalo i drhtalo oko njegova uda, pohlepno uzimajući sve
do zadnje kapi njegove esencije.
Svojim potrošenim tijelom nadvio se nad njezino. Odmarao je obraz uz
njezino ogoljeno rame na mjestu gdje joj je haljina skliznula, zatvorenih očiju.
Svaki ubrzani otkucaj njezina srca ispod njegova obraza donio mu je intenzivno
zadovoljstvo kakvo prije nije poznavao.
U tom trenutku, dok ga je preplavljivalo blaženstvo, ništa nije želio više od
toga da provede svoje preostale dane voleći je.

***

Mariah se ugnijezdila u Robertove ruke sretnija nego što je bila ikad prije u životu.
To što je on učinio - što su oni zajedno učinili! Oh, bila je sigurna da je sada
potpuno iskvarena za život pohotnog ponašanja i zločestih zadovoljstava.
I nije požalila ni na trenutak.

206
 Knjige.Club Books
- Gdje ćemo živjeti? - nježno je upitala crtajući uzorke preko njegovih prsa
vršcima svojih prstiju. - Mislim, jednom kad se vjenčamo?
- Gdje god želiš, dušo. - Nasmijao se i nagnuo nad njezino lice da je poljubi.
- Ali ne s tvojim ocem.
Zaglušio je njezin smijeh svojim usnama.
Ljubio ju je gotovo neprekidno otkako su vodili ljubav kao da je se ne može
zasititi, čak i dok je polugola ležala u njegovu naručju. Nisu koristili zaštitu, a
djeliću nje zbog toga je bilo drago. Nije mogla zamisliti ništa ljepše od njegova
djeteta u sebi.
Ali bolje da ga ne plaši mislima o djetetu tako rano. Naposljetku, mora biti
jako loš znak ako mladoženja dobije srčani udar prije vjenčanja.
Umjesto toga rekla je: - Svađa je gotova.
Nagnuo je glavu da je posluša, a potom ju je ponovno umorno poljubio. -
Tako izgleda.
Namrštila se. - Nisi li zabrinut zbog braće?
- Ne. - Utisnuo je nježan poljubac u njezino čelo da je umiri. - Moja je pažnja
usmjerena upravo ovdje. - Utisnuo je još poljubaca u njezine vjeđe, obraze i vrh
nosa. - Na tebe.
- Roberte! - izgrdila ga je, ali njezin prijekor bio je narušen vrckastim
smiješkom na njezinim usnama i srećom koja je rasla u njezinim prsima.
- Pa, ili su pobijedili, i u tom slučaju Trent sada namiruje dug gostioničaru za
uništavanje namještaja - zbog lakoće s kojom je to rekao zapitala se koliko su
točno puta on i njegova braća upadali u barske tučnjave i završavali baš tako - ili
su izgubili, a u tom slučaju su mrtvi i nema im pomoći.
- Roberte!
Zadirkujućim osmijehom, zanemario je njezin prijekor i privio se uz rub
njezina zgužvanog steznika da joj poljubi nabrekle grudi. - Najvjerojatnije su,
doduše, u zatvoru, gdje će ostati na sigurnom dok im ne platim jamčevinu.
Širom je otvorila oči. - Zatvoru?
Slegnuo je mirno ramenima. - Događalo se i prije - promrmljao je dok je
provlačio prste ispod njezine potkošulje i oslobađao joj grudi. - Tako da ne
moramo žuriti s odlaskom. - Položio je usne na njezinu bradavicu i nježno je
poljubio kroz tanko donje rublje. - Nema nikakve žurbe.
Uzdahom sreće spustila se na leđa i prstima prošla kroz njegovu kosu dok je
nastavio nježno sisati njezine dojke. Topli trnci već su se uzburkali između
njezinih bedara. Koliko će morati čekati prije nego što opet bude mogao biti krut
i u biti opet u njoj i voditi ljubav?
Ne, odlučila je dok je rukama prolazila preko njegovih golih leđa, nema
razloga žuriti.

207
 Knjige.Club Books
- Gdje ćemo se vjenčati? - Nasmijala mu se dok je puštao njezinu desnu dojku
i započeo s jednakim slatkim mučenjem na lijevoj. Morali su isplanirati
budućnosti, a razgovor o tome uveseljavao ju je više nego što je mislila da je
moguće.
- Zapravo, razmišljao sam o tome. - Stavio je bradu između njezinih grudi dok
je gledao u nju sa smiješkom. Činio se tako dječački iskren i sretan da nije mogla
odoljeti da mu se ne nasmije. - Što kažeš da se vjenčamo preko granice?
Razjapila je usta. Ne misli valjda... - Vjenčati se u tajnosti?
- Zašto ne? Na pola smo puta do Škotske. Za dva dana možemo stići u Gretna
Green, vjenčati se i vratiti se u London do kraja tjedna. Onda ćemo morati čekati
da se vjenčamo. - Izvio je obrvu. - Ili dati tvom ocu priliku da odbije moju ponudu.
- Zaista to misliš? - prošaptala je ne usuđujući se povjerovati da može biti
njezin tako skoro, konačno i na sve načine.
- Što god ti želiš, ljubavi. - Njegov osmijeh izblijedio je u ozbiljan izraz. -
Nije mi važno kako ni gdje, Mariah, sve dok mogu postati tvoj suprug.
Suze radosnice zapekle su njezine oči dok je šaptala: - Volim te, Roberte.
- Dragi Bože, nadam se da je tako! Ne želim ni pomisliti kakvo bi mučenje
bilo da me ne voliš. - Kada ga je nježno lupila po ramenu zbog zadirkivanja,
uhvatio je njezinu ruku. Podignuo se da svojim usnama dodirne njezine u
polaganom i dugom poljupcu koji je imao okus obećanja i posjedovanja. - U
Škotsku, znači?
Kimnula je ne mogavši govoriti zbog čvora u grlu.
- Još samo jedna stvar - dodao je naknadno se sjetivši.
Srce joj je preskočilo s iskrom strepnje da će ih nešto ipak spriječiti...
- Umjesto da vodimo moju braću, možemo li ih pokupiti na povratku?
Nasmijala se, a potom je njezina ruka poletjela do njezinih usta zbog užasnog
načina na koji je reagirala na račun njegove braće. Njih će dvojica ipak sada biti i
njezina braća.
Povukao joj je ruku svjetlucavih očiju. - Volim te, Mariah - promrmljao je
glasa promukla od emocija. - I moja te obitelj također voli. Mislit će da si najbolja
odluka koju sam ikad donio.
Njezin je osmijeh izblijedio. - Čak i ako sam te stajala mjesta u Winslow
Shippingu? - Prsa su joj otežala od kajanja kad je dodala: - Zaslužio si to, Roberte.
Uistinu jesi.
- Doći će druga partnerstva, druge poslovne prilike. - Nagnuo se da je poljubi,
tako blago i s toliko ljubavi i nježnosti da joj je suza kliznula niz obraz. - Ali
uvijek ću imati tebe, Mariah.
- Da, hoćeš - rekla je u dahu, ne mogavši pronaći glas od radosti. Uvijek.
Promrmljao je uz njezine usne: - Neću trebati ništa drugo.

208
 Knjige.Club Books
EPILOG

Topao proljetan dan u Londonu mjesec poslije

u si. - Robert se nagnuo na dovratak malenog ureda u prizemlju Škole

T Gatewell i nasmijao Mariji dok je sjedila za stolom, i dalje odjevena u
vjenčanicu, čak i dok je prolazila kroz školske računovodstvene knjige. Tipično
za Mariju. I volio ju je zbog toga. - Nije lijepo da mladenka pobjegne s vlastitoga
svadbenog doručka.
Dignula je pogled prema njemu i uputila mu skrušen osmijeh zločinca
uhvaćena na djelu. - Gore je takva gužva da sam trebala nekoliko trenutaka za
sebe.
Ispravio ju je podizanjem obrve: - Željela si pregledati knjige još jednom,
misliš. - I to je također bilo tipično za Mariju.
Složila je grimasu, čak se ni ne pokušavajući pretvarati da je u krivu. - Možeš
li me kriviti? Rješavam školske račune posljednjih pet godina. Sada bih ih samo
trebala predati strancu?
- Stručnom i veoma kvalificiranom knjigovođi - ispravio ju je. I čovjeku kojeg
je ispitivala dulje od sat vremena u razgovoru za mjesto nadglednika školskih
financija. - Naši su se životi promijenili, dušo. Morat ćeš se priviknuti na to.
Ustala je i zaobišla stol do njega stavljajući ruke oko njegova struka dok se
privijala u njegovo naručje. - Mislim da sam se dobro privikla na nedavne
promjene.
Samo se nasmijao, znao je da je bolje ne upustiti se u tu bitku.
Barem je bila u pravu u vezi jedne stvari. Dogodile su se ogromne promjene
u njihovim životima otkako su se vratili iz Škotske.
Prva promjena bio je sam Henry Winslow, transformacija za koju Robert
nikad nije mogao ni zamisliti da će se dogoditi. Kada su se vratili u London i rekli
mu da su se vjenčali u tajnosti, njezin je otac reagirao onako kako je Mariah i
predvidjela - odbio joj je dati miraz i Robertu mjesto unutar kompanije. Nije
razumio zašto je napad na St. Katharine’s bio kao napad na njezinu majku ili zašto
bi zbog premještanja škole opet iznova žalovala. Ona i njezin otac nikad nisu
razgovarali o Beatrice Winslow ili kako je njezina smrt utjecala na njih, ali Robert
je ustrajao na tome da to učine jer je i sam naučio važnost dijeljenja tuge.
Njezin je otac nevoljko pristao. Ne samo da je prihvatio Roberta u obitelj nego
im je dao zajedničko partnerstvo. Mariji zato što je shvatio da je razlog zbog kojeg
mora biti dio kompanije istovjetan razlogu zašto udiše zrak, a Robertu zato što si
209
 Knjige.Club Books
nije mogao priuštiti da izgubi njegove političke veze. Ali zbog nepovjerenja
rođenog iz debakla s njezinim ujakom pažljivo je raspodijelio njihove udjele.
Robert će raditi s njim na stvarima vezanim za brodove, a Mariah će
nadgledati širenje na trgovine koje bi prodavale egzotičnu robu iz cijelog svijeta
i donosila udaljena mjesta i strane luke koje je voljela londonskom društvu.
Sprječavanje kraljevih planova za dokove u St. Katharine’su bilo je ipak veća
borba. Robert je učinio ono za što se zakleo da nikad neće učiniti - iskoristio je
svoj utjecaj među prijateljima i obitelji u Parlamentu. Ali učinio je to da bi
zaustavio nove dokove, a ne profitirao od njih. St. Katharine’s i Škola Gatewell
za siročad mora bili su pošteđeni.
I prvi puta, kompanija je uistinu pripadala obitelji Winslow. Cijeloj obitelji.
- Jesi li vidio Evelyn prije nego što si napustio zabavu? - pitala je, mršteći se.
- Je li u redu?
- Whitby je nadgleda kao pas čuvar - uvjeravao ju je. - Ona je dobro. - I bila
je dobro... zasad.
Uspjeli su održati skandal njezina bijega u tajnosti, i zasad, Burton Williams
bio je dovoljno pametan da šuti. Možda zato što je shvatio da je jedva izbjegao
brak sa ženom koja nema novaca. Ili, što je vjerojatnije, zašto što su se braća
Carlisle zarekla da će ga svezati i baciti na brod za Australiju ako prozbori riječ o
Evelyn. I svakom tko je pitao o njezinoj odsutnosti tijekom tih dana rečena je ista
priča - da se Mariah nikako nije mogla udati, a da njezina sestra ne bude uz nju,
čak i u tajnosti u Gretna Greenu.
Zapravo, na jutrošnjem službenom vjenčanju za njihove prijatelje i obitelj,
Evelyn je stajala uz Quintona tijekom ceremonije, dok su njegova majka i njegova
šogorica Annabelle sjedile u prvom redu i plakale. Dragi Bože. Kao da se u crkvi
otvorio izvor svih slapova koji su mogli poteći. Jedina mana tog dana bila je
što Sebastian nije bio ondje da podijeli njihovu sreću. Ali vijesti su stigle iz
Blackwood Halla baš u trenutku kad je započinjao svadbeni doručak i prva
zdravica bila je u čast Sebastianu koje je postao otac prekrasne djevojčice koju su
nazvali Rose.
Smetena, Mariah je pogledala računovodstvene knjige na stolu, a briga joj je
prekrila lice. - Što ako dođe do problema i računovođa ne bude znao...
Utišao ju je poljupcem. - Sve će biti u redu, dušo - promrmljao je klizeći
poljupcima s usta i ljubeći je duž čeljusti prema vratu.
Puls joj se ubrzao pod njegovim usnama. Nije se prvi puta pitao, još otkako
ju je vidio ondje kod crkvenog oltara kako stoji s ocem pod rukom, koliko će
vremena morati ostati na doručku prije nego što je bude mogao odvesti kući,
odnijeti je u sobu i voditi ljubav s njom.
Iako je morao čekati na to, nije mogao odoljeti milovanju njezinih obraza. -
Tvoja bi majka bila tako ponosna na tebe danas. Baš kao što moja zasigurno jest.
Već te sad voli kao vlastitu kćer.

210
 Knjige.Club Books
Oči su joj zasjale i nije mogla ništa reći, već je samo približila svoje usne
njegovim s ljubavlju i srećom toliko snažnima da je zadrhtala.
Stegnuo je ruke oko nje i usnama dodirivao njezinu sljepoočnicu. - Misliš li
da ćeš moći sve to - nastaviti pomagati u školi dok vodiš trgovine?
- Hoću, dok god si ti uz mene - šapnula je. - Mogu učiniti sve kad me ti voliš.
Zatvorivši oči, držao ju je čvrsto stisnutu uz sebe. Nikad u životu nije bio
sretniji.
Tih zvuk začuo se s vrata.
Podigao je pogled i ugledao svoju majku. Osmjehivala se jer ih je uhvatila u
tako zaljubljenom zagrljaju. Odmaknuo se za korak od Marije, ali nije spuštao
ruku s njezina struka.
- I mislila sam da bih mogla pronaći vas dvoje ovdje. - Prišla im je i uzela
njihove ruke u svoje, nježno ih stišćući. - Tako sam sretna zbog vas oboje.
- Hvala ti, majko. - Poljubio ju je u obraz.
Izvila je obrvu. - Iako vam je prilično dugo trebalo da shvatite ono što smo
svi ostali već znali.
Zakolutao je očima i suho rekao: - Hvala ti, majko.
Nasmijala mu se s ljubavlju. - Znam da se želite vratiti uzvanicima, ali imam
nešto što bi volio vidjeti.
Izvukla je malenu knjigu iz torbice, a u njezinu se osmijehu pojavila sjetna
melankolija.
Robert se napeo. - Što je to?
- Dnevnik tvoga oca. Anabelle ga je pronašla dok je listala knjige u knjižnici
u Park Placeu. - Dodala mu ga je. - Označila sam zapis koji bi trebao pročitati.
Poljubivši njega i Mariju u obraze, povukla se prema vratima.
Uzviknula im je: - Od svih postignuća koje je tvoj otac ostvario, ono na koje
je bio najponosniji bila je njegova obitelj. Uvijek je vjerovao da su djeca ta koja
njegovu životu daju najveću svrhu. - Zastala je. Pogled u njezinim očima sjajio
se. - Bio bi tako ponosan na tebe, Roberte.
Izašla je i vratila se na zabavu.
Dok je Robert gledao za njom, držeći težak dnevnik u svojoj ruci, osjetio je
Marijin ohrabrujući dodir na ramenu. Zanemario je peckanje u očima i pogledao
je.
Nježno je rekla: - Pročitaj ga, ljubavi.
Nijemo kimajući s mračnom strepnjom koja se spustila na njegova prsa,
otvorio je knjigu i okretao stranice ispunjene očevim prepoznatljivim rukopisom,
sve do posljednjeg zapisa. Onog koji je napisan samo nekoliko sati prije njegove
smrti, dok je još jednom čekao Roberta da se vrati kući. Zadržavajući dah,
pročitao je zapis.

211
 Knjige.Club Books
Još ga drže mladenačka ludovanja, no ima potencijal postati najuspješniji od
mojih sinova... Srce mu je skočilo u grlo. Iskušava moje strpljenje, ali tako se
ponosim njime. Postao je dobar čovjek kakav sam oduvijek znao da će postati.
- Znala sam - prošaptala je Mariah dok je čitala preko njegova ramena. - Tvoj
te otac volio, Roberte, i vjerovao je u tebe, uvijek.
Čvrsto je trepnuo kad je odmaknuo pogled sa stranice, ali njezino se lice
zamutilo. Promuklo je protisnuo kroz čvor koji ga je gušio u grlu: - Kako si ti
znala kad ja nisam?
- Zato što te i ja volim i prepoznajem iste znakove u svim pričama koje mi je
tvoja majka ispričala o tebi i tvom ocu. - Omotala je ruke oko njega. - I baš poput
njega, i ja sam tako ponosna što te imam u svom životu.
Stisnula se u njegov zagrljaj, a onda je prihvatio mekoću njezina tijela uz
svoje, toplinu i ljubav koju je nosila za njega.
- Ipak smo postigli pravo partnerstvo, namigušo - promrmljao je.
Potom je spustio glavu i poljubio je.

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

212
 Knjige.Club Books
POVIJESNA NAPOMENA AUTORICE

odine 1825. Parlament je odobrio gradnju novih dokova u St. Katharine’su.

G Kao što je Henry Winslow znao, jedini način da se proširi pristanište bilo je
da se stvori još riječne obale, baš kao što je inženjer Thomas Telford projektirao
- dva povezana kopnena bazena koja su spojena s Temzom na ulazu. Naposljetku,
konstrukcija je zauzela površinu od otprilike dvadeset tri hektara. Više od 1250
kuća moralo je biti porušeno, uključujući i srednjovjekovnu crkvu iz 12. stoljeća
i bolnicu St. Katharine pokraj Towera prema kojoj je četvrt i dobila ime.
Gotovo 12.000 stanovnika, koji su većinom bili siromašni lučki radnici i
živjeli u sirotinjskim uvjetima, izgubilo je svoje domove. Samo su vlasnici
zemljišta dobili naknadu.
Budući da nisu mogli primiti velike brodove, dokovi nikad nisu postigli
komercijalni uspjeh, a godine 1968. dokovi u St. Katharine’su zatvoreni su.
Razvoj lokacije kao rezidencijalnog područja započelo je 70ih godina 20. stoljeća.
Sada poznata kao Docklands, četvrt se sastoji od luksuznih apartmana, skupih
trgovina i restorana te marine za jahte. Postala je primjer uspješne urbane
revitalizacije.
Voljela bih vjerovati da je Školu Gatewell za siročad mora snašla ista sudbina
kao i crkvu Sv. Katarine pokraj Towera. Bolnica je izgubila zgradu 1825. godine,
ali je svoje usluge preselila u obližnji Whitechapel. Nakon nekoliko premještanja
po Londonu, preselila se 1948. godine na današnju lokaciju u Limehouseu,
kilometar i pol od izvornog mjesta. Njezina misija nastavlja se i danas.

213