GEOGRAFIJA – 1.

USMENO, odgovori na pitanja

1.1. UZROCI I POSLJEDICE KLIMATSKIH PROMJENA

1. Klimatske varijacije su povremene promjene vremena koje ne odgovaraju uobičajenim

obilježjima klime nekog prostora.
2. Klimatske promjene su značajne i trajne promjene statističkih pokazatelja klimatskih
elemenata ili vremenskih pojava u razdoblju od nekoliko desetljeća pa sve do milijun godina.
3. Na promjenu klime utječu prirodni i antropogeni čimbenici.
4. Prirodni čimbenici su: periodična promjena Zemljine putanje oko Sunca i njezinog nagiba,
Sunčeva radijacija, vulkanske erupcije, tektonski pokreti (orogeneze, oceanizacije), ugljikov
ciklus…
5. Antropogeni čimbenici su: utjecaj čovjeka kroz različite gospodarske djelatnosti, izgaranje
fosilnih goriva, sječa šuma, urbanizacija, poljoprivreda…
6. Instrumentalno doba započinje sredinom 19.st. i traje sve do danas.
7. Instrumentalno doba je zapravo razdoblje u kojem se klimatski elementi prate
meteorološkim instrumentima.
8. Pokazatelji klimatskih promjena su: prosječna temperatura, srednja razina mora na Zemlji i
površina snježnog pokrivača.
9. 2014.g. – 2018.g. bilježimo porast prosječne temperature za 1°C u odnosu na
predindustrijsko doba. Najveći porast prosječne temp. zabilježen je na Antarktiku.
10. Porast srednje razine mora povezan je s topljenjem leda. 1900. – 2000. razina mora porasla je
za 20 cm. Rast se i dalje nastavlja.
11. Planinski ledenjaci i ledeni pokrovi su u fazi povlačenja. Proces povlačenja odvija se još od
1850. godine. Povezan je s porastom temperature.
12. Na Zemlji se izmjenjuju hladnija (ledena doba ili glacijacije) i toplija razdoblja.
13. Ledena doba utjecala su na razvoj ljudskog roda, poticala migracije, oblikovala reljef i
uvjetovala današnju rasprostranjenost živog svijeta.
14. U zemljinoj prošlosti je bilo 5 ledenih doba.
15. Posljednje ledeno doba je započelo prije 34 mil. godina i traje i dan danas. U ledenom dobu
se izmjenjuju hladna razdoblja (glacijali ili oledbe) i zatopljenja (interglacijali).
16. Zemlja je trenutno u interglacijaciji koja je započela početkom holocena.
17. Milankovićevi ciklusi objašnjavamo izmjenu glacijala i interglacijala unutar ledenog doba u
pleistocenu. To je teorija koja povezuje nestanak i nastanak ledenih doba s periodičnim
promjenama Zemljina putanje oko Sunca, nagibom osi i precesijom Zemlje.
18. Paleoklimatologija se bavi rekonstruiranjem klimatskih prilika u geološkoj prošlosti.
19. Referentno ili standardno razdoblje je tridesetogodišnji period srednjih vrijednosti klimatskih
elemenata ili klimatskih pojava, to je tzv. klimatska normala i uporišna točka za usporedbu
svih novo izmjerenih vrijednosti.
20. Aktualno referentno razdoblje je 1991. – 2020.
21. Ekstremni vremenski događaji su pojave koje predstavljaju znatno odstupanje od
višegodišnjih prosjeka ili uobičajenih vremenskih prilika.
22. Zbog klimatskih promjena su sve snažniji i učestaliji.
23. Mogu izazvati nestašice hrane i vode, poteškoće u opskrbi energijom, poteškoće u prometu…
1.2. EFEKT STAKLENIKA

1. Terestrička radijacija je pojava u kojoj se Zemlja zagrijava od svoje radijacije – niži slojevi
zraka su topliji od viših.
2. Efekt staklenika je proces u kojem (zbog selektivnog propuštanja kratkovalne sunčeve i
dugovalne Zemljine radijacije) Zemljina atmosfera ne uspijeva održati ravnotežu između
energije prikupljene sa Sunca i topline koju Zemlja zrači u svemir.
3. Da nema efekta staklenika temperatura na Zemlji bi bila 36°C niža od postojeće.
4. Najveći utjecaj na efekt staklenika imaju tzv. staklenički plinovi (Greenhouse gases).
5. Staklenički plinovi su plinovi koji omogućavaju nesmetan prolaz vidljive Sunčeve svjetlosti, a
zadržavaju povratno terestričko zračenje (toplinu) u atmosferi.
6. Najvažniji staklenički plinovi su: vodena para, ugljični dioksid, metan, didušikov oksid,
hidrofiurougljici, ozon, freon…
7. Elementi kojima određujemo utjecaj pojedinog stakleničkog plina na globalno zatopljenje su
količina plina u atmosferi, životni vijek plina i potencijal globalnog zatopljenja.
8. Najveći doprinos globalnom zatopljenju ima ugljikov dioksid – 80%.
9. Klimatski modeli služe za mjerenje sadašnjih klimatskih pokazatelja i predviđanje klime u
budućnosti.
10. 2/3 globalnih emisija stakleničkih plinova povezano je s izgaranjem fosilnih goriva.
11. Najveću ulogu u emisiji s.p. ima energetika.
12. Veliku ulogu u emisiji stakleničkih plinova imaju i: promet, industrija, poljoprivreda, krčenje
šuma (deforestacija), gospodarenje otpadom…
13. Ugljični otisak je izračun ukupne količine stakleničkih plinova ispuštenih u atmosferu čiju
emisiju uzrokuje neka osoba, tvrtka, događaj ili proizvod.
14. Iskazuje se u tonama ekvivalenta ugljikovog dioksida.
15. Pri mjerenju ugljičnog otiska u obzir se uzimaju: potrošena energija u kućanstvu, korištenej
različitih prijevoznih sredstava ili korištenje svih potrebnih proizvoda i usluga (npr. prehrana)
…

1.3. KLIMATKE PROMJENE U MEĐUNARODNIM ODNOSIMA

1. Ljudi postaju svjesni opasnosti koje donose klimatske promjene i globalno zatopljenje u
drugoj polovici 20.st.
2. 1968.g. održana je prva globalna rasprava o zaštiti okoliša na sjednici UN-a. Iste godine
UNESCO organizira Međuvladinu konferenciju o racionalnom korištenju biosfere i njezinoj
zaštiti.
3. 1970.g.  22.4. DAN PLANETA ZEMLJE.
4. 1972.g. Konferencija UN-a o ljudskom okolišu u Stockholmu. Prva konferencija UN-a o zaštiti
okoliša i prekretnica u razvoju međunarodne politike zaštite okoliša.
5. 1972.g. osnovan je UNEP  program UN-a za okoliš.
6. 1979.g. održana je svjetska klimatska konferencija u Ženevi  prvi veliki međunarodni
sastanak o klimatskim promjenama što je direktno potaknulo osnivanje Svjetskog klimatskog
programa.
7. 1988.g. osnovan je međunarodni panel o klimatskim promjenama IPCC.
8. IPCC je međuvladino tijelo pod pokroviteljstvom UN-a i WMO-a koje pruža znanstveni uvid u
stanje klimatskih promjena te potencijalne posljedice na okoliš i društvo. Cilj je smanjenje i
stabilizacija klimatskih promjena.
9. 1992.g. je održana svjetska konferencija UN-a o zaštiti okoliša u Rio de Janeiru. Potpisana je
okvirna konvencija UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC – temeljni međunarodni
 sporazum o smanjenju globalnog zatopljenja). Stupa na snagu 1994.g. Države potpisnice
UNFCCC-a svake godine održavaju sastanke tj. konferencije UN-a o klimatskim promjenama –
COP.
10. 1997.g. COP 3 – Protokol iz Kyota. Obvezuje razvijene zemlje da u I. razdoblju (2008. – 2012.)
smanje emisiju st. plinova od 5% u odnosu na 1990.g., u II. razdoblju (2013. – 2020.) smanje
emisiju st. plinova za 18% (EU čak 20%).
11. Hrvatska je ratificirala Protokol tek 2007.g. zbog pregovora o visini ukupne emisije
stakleničkih plinova u baznoj godini (1990.)
12. Hrvatskoj su priznate posebne okolnosti i uvećane ukupne emisije plinova za baznu 1990.g.
(zbog korištenje energija iz termoelektrana koje nisu na teritoriju Hrvatske i zbog ratnog
stanja koje je smanjilo gosp. aktivnost).
13. 2015. COP 21 – Pariški sporazum. Prvi globalni zakonom obvezujući klimatski sporazum koji
uključuje i razvijene i nerazvijene zemlje. Ciljevi su ograničiti porast prosječne temp. u ovom
stoljeću na znatno manje od 2°C u usporedbi s predindustrijskim razinama, s ciljem
organičavanja od 1,5°C te financijski pomoći slabije razvijenim državama u ublažavanju
negativnih utjecaja klimatskih promjena te pružanje potpore u prilagodbi klimi. Stupio je na
snagu 2016.g. Do rujna 2022.g. sporazum je potpisalo 198 zemalja.
14. 2019.g. Europski zeleni plan  strategija Europske unije koja ima za cilj da do 2050.g. Europa
postane prvi klimatski neutralan kontinent. Sadržava niz mjera za zaustavljanje klimatskih
promjena, obnovu biološke raznolikosti, smanjenje onečišćenja i prijelaz na čisto kružno
gospodarstvo.
15. 2021.g. COP 26 u Glasgowu  Potvrđen je cilj postizanja klimatske neutralnosti i povećanja
financiranja za ugrožene zemlje u razvoju. Smanjena financiranja novih projekata povezanim
s fosilnim gorivima. Nije postignut dogovor oko postupnog ukidanja uporabe ugljena.
16. EU je lider u ublažavanju klimatskih promjena.
17. Strateški cilj EU do 2020.g. je smanjenje emisije s.p. za 20% u usporedbi s 1990.g., najmanje
20% udjela energije iz obnovljivih izvora i povećanje energetske učinkovitosti Za 20%
18. Strateški cilj EU do 2030.g. je smanjenje emisije s.p. za 55% u usporedbi s 1990.g., najmanje
35% udjela energije iz obnovljivih izvora i povećanje energetske učinkovitosti za 32%.
19. Strateški cilj EU do 2050.g. je da emisija s.p. bude na 0%  klimatska neutralnost.