U starom Egiptu Srijemuš (allium ursinum) je smatran svetom biljkom ne bez razloga.

Ovaj divlji rođak bijelog luka je

sačuvao sve one osobnosti koje je njegov pitomi rođak kultivacijom kroz milenijume izgubio. Ova je biljka neopravdano
zapostavljena. U nekim knjigama o ljekovitom bilju ga uopće ne nalazimo ili je tek spomenut uz češnjak (bijeli luk).

SRIJEMUŠ - UBICA OTROVA

Biljka izuzetnih svojstava koja je dosta česta u našim krajevima. Ona je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice ljiljana. Iz
lukovice u visinu do 30ak cm izrastu 2-3 duguljasta eliptična lista, sjajne površine i tamno zelene boje. Iz listova izrast a 25
cm visoka stabljika uglavnom trokutastog oblika sa bijelim cvatom i cvjetovima zvjezdastog oblika. Sama lukovica se sastoji
od više manjih lukovica, ukupne dužine do 6 cm, bijele ili žućkaste boje.

ALLIUM URSINUM (SRIJEMUŠ)

je lijek i biljka posebne dijetetske vrste sa dugom tradicijom korištenja u liječenju, ali o kojoj se danas na našim prostorima
jako malo zna. Razlog tome je što su mlade generacije zaboravile ili nisu nikad ni imale priliku upoznati te stare vrste biljaka
koje su nekada bile osnovno i vrhunsko sredstvo liječenja. Nažalost, sada smo mnoge, izuzetno moćne, proizvode iz prirode
zamjenili brzim i sintetičkim lijekovima koji jedno liječe, a drugo razboljevaju.

Ime „ursinum“ je latinskog porjekla i potiče od riječi „ursus“ koja znači medvjed, zato što je srijemuš u narodu poznat i po
nazivu „medvjeđi luk“ jer po starim, narodnim pričama, srijemuš je prva biljka koja raste nakon zime i to je prvo što medvjed
nakon dugog, zimskog sna traži da bi se nahranio i samim tim, da bi uklonio sve toksine iz organizam i regenerisao ga i
povratio snagu nakon dugog, zimskog sna. Divlji luk je zaista jedan od najsnažnijih čistača organizma, kojeg pronalazimo u
prirodi, jer pomaže u otklanjanju toksina nakupljenih u našem tijelu tokom zime. Nije čudo što i životinje posežu za njegovim
ljekovitim moćima – iskustvo ih je naučilo da medveđi luk vraća energiju neophodnu za opstanak.

Danas se u svjetskoj literaturi naziv srijemuš koristi pod imenom allium ursinum, wild garlic, ramson ili bear's garlic. A na
našim prostorima ljudi ga zovu srijemuš, crijemuš, crembu, sremuša, medvjeđi luk, divlji bijeli luk,...Samonikli luk,
srijemuš (Allium ursinum) pripada familiji Alliaceae. To je ranoproljećna vrsta koja raste u šumama i na sjenovitim
obalama rijeka. Raširen je od ravničarskih do visoko planinskih područja. Višegodišnja je biljka koja ima jako kratak
vegetacioni period od aprila do juna. U ishrani se najčešće koriste mladi, svježi listovi koji se beru prije cvjetanja. Takođe,
veoma je raširena upotreba sušenih listova koji se koriste kao začin, ali tada nema ljekovito dejstvo na organizam. Srijemuš
preferira visoku vlažnost zemljišta. A period aktivnog rasta traje od 3 do 4 mjeseca, počev od ranog proljeća, u periodu od
kraja februara i početkom marta, u periodu punog razvoja listova drveća što omogućava dovoljno svjetlosti u početnoj fazi
rasta srijemuša.

Divlji luk Allium ursinum je biljka koja se upotrebljavala još od davnina. To potvrđuju česti ostaci divljeg luka nađeni u
starim naseljima podno Alpa. Najverovatnije se ova vrsta luka upotrebljavala još prije 5000 godina kao začin i u ljekovite
svrhe. Ekstrakt iz listova djeluje na smirenje digestivnog trakta. Ima dejstvo i kao čistač krvi, djeluje inhibitorno na
proizvodnju šlajma u grudima i pomaže kod hroničnih kožnih oboljenja.

Poznati svjetski prirodnjak, koji je svoj život poklonio istraživanju i njegovanju ljekovitog bilja, dr Kuncle, kaže da ni jedna
biljka na zemlji nije tako djelotvorna u čišćenju jetre crijeva, želuca i krvi, kao što je to srijemuš. “Bolešljivi ljudi i
malokrvne osobe trebalo bi da ga cijene kao zlato, mladi bi cvijetali kao ruže i razvijali se kao jele na suncu, ako bi ga jeli u
dovoljnoj količini”, poručuje on.

Srijemuš je jestiva biljka, izuzetne ljekovitosti i širokog spektra djelovanja na ljudski organizam. Ono što ga posebno izdvaja
među ljekovitim bilkama jeste njegova specifičnost koja se ogleda u njegovoj rasprostranjenosti u isključivo planinskim i
nezagađenim sredinama. Ukoliko biste ga pokušali presaditi na neko vama pristupačnije mjesto, ona bi se jako teško primila.
Raste isključivo u uslovima u kojima je priroda odredila da treba da raste i nemoguće ga je presaditi.

Samonikla je ljekovita biljka, što znači da u njenom rastu nema apsolutno nikakvog uticaja čovjek, ona se ne uzgaja i samim
tim na njoj nema nikakvih pesticida ili nekih drugih otrova, već samo i isključivo ono što je priroda dala,...

rijemuš je 1992. godine proglašen evropskom biljkom godine od strane Asocijacije za zaštitu i istraživanja evropskih
medicinskih biljaka. (Association for the Protection and Research on European Medicinal Pl