SADRŽAJ:

 UVOD
 Osnovni principi satelitske geodezije

 POVIJEST
 Povijesni razvoj
 Porast točnosti
 GPS
 GLONASS
 GALILEO
 BEIDOU
UVOD:
Globalni navigacijski satelitski sustavi (GNSS), standardni generički termin
za satelitske navigacijske sustave koji pružaju autonomno geoprostorno
pozicioniranje s globalnom pokrivenošću. GNSS omogućuje
malim elektroničkim prijamnicima determinaciju njihove lokacije s odmakom
od samo nekoliko metara koristeći vremenske signale koje duž linije
vida transmitira radio sa satelita. Prijamnici računaju precizno vrijeme i poziciju
koji se mogu koristiti u znanstvenim eksperimentima.
Jedini potpuno operativni GNSS do 2009. godine bio
je američki NAVSTAR Global Positioning System. Ruski GLONASS jest GNSS u
procesu pripreme za punu operativnost. Pozicijski sustav Galileo Europske
unije nalazi se u inicijalnoj fazi implementacije s planiranom operativnošću do
2014. godine. Narodna Republika Kina naznačila je kako će proširiti svoj
regionalni navigacijski sustav Beidou u globalni navigacijski sustav Compass do
2015. godine.
Globalna pokrivenost postignuta je konstelacijom od oko 30 satelita u srednjoj
Zemljinoj orbiti

OSNOVNI PRINCIPI SATELITSKE GEODEZIJE :

Primjena prirodnih i umjetnih Zemljinih satelita kod rješavanja različitih
zadataka u geodeziji dovela je do razvoja novog dijela geodezije : Satelitske
geodezije
Satelitska geodezija obuhvaća snimanje i mjerenje na i sa satelita, pri čemu je
snimanje Zemljine površine glavna aktivnost područja “Daljinska istraživanja”,
dok su mjerenja pomoću satelita predmet zanimanja satelitske geodezije u
užem smislu.
Na početku se satelitska geodezija bavila, pretežno globalnim pitanjima, kao što
su srednji Zemljin elipsoid, globalni geoid, a danas već i rješavanjem lokalnih
zadataka, tako da su u međuvremenu razvijeni rutinski postupci i u području
praktične geodezije (snimanja terena, iskolčenja, pračenja pomaka…)
POVIJEST I TEORIJA:
Rani prethodnici bili su zemaljski bazirani sustavi DECCA, LORAN i Omega koji su koristili
terestričke dugovalne radiotransmitore umjesto satelita. Ovi pozicijski sustavi emitiraju
radijski puls s poznate "gospodarske" lokacije nakon čega uslijede ponovljeni pulsevi s
brojnih "ropskih" stanica. Kašnjenje između primanja i slanja signala na robovima pažljivo se
nadzire što omogućuje prijamnicima usporedbu kašnjenja između primanja i kašnjenja
između slanja. Iz ovoga se može determinirati udaljenost do svakog roba čime se dobiva fiks.
Prvi satelitski navigacijski sustav bio je Transit, sustav koji je razvila američka vojska u 1960-
ima. Djelovanje Transita bazirano je na Dopplerovu efektu: sateliti su putovali na poznatim
putanjama te su emitirali signale na poznatim frekvencijama. Primljena frekvencija malo će
se razlikovati od emitirane frekvencije zbog kretanja satelita u odnosu na prijamnik.
Praćenjem ove frekvencijske razlike u kratkom vremenskom intervalu, prijamnik može
determinirati svoju lokaciju u odnosu na jednu ili drugu stranu satelita, pa nekoliko takvih
mjerenja kombiniranih s preciznim poznavanjem orbite satelita može fiksirati pojedinu
poziciju.
Moderni sustavi izravniji su od prethodnih. Satelit emitira signal koji sadrži orbitalne podatke
te precizno vrijeme transmisije signala. Orbitalni podaci transmitiraju se u podatkovnoj
poruci koja je superimponirana na kôd koji služi kao vremenska referencija. Satelit
rabi atomski sat radi održavanja sinkronizacije svih satelita u konstelaciji. Prijamnik
uspoređuje vrijeme emitiranja enkodirano u transmisiji s vremenom recepcije mjerenim
unutarnjim satom, te stoga mjeri vrijeme putovanja do satelita. Nekoliko takvih mjerenja
može se učiniti istodobno s različitim satelitima čime je omogućeno da se kontinuirani fiks
generira u realnom vremenu.
Svakim mjerenjem udaljenosti, bez obzira na korišteni sustav, prijamnik se smješta na sfernu
opnu na određenoj udaljenosti izmjerenoj s emitera. Uzimanjem nekoliko takvih mjerenja, te
traženjem točke gdje se ona susreću, generira se fiks. No u slučaju prijamnika koji se brzo
kreću, pozicija signala se pomiče zajedno sa signalom primljenim s nekoliko satelita. Štoviše,
radijski signali malo usporavaju prilikom prolaska kroz ionosferu, a to usporavanje varira s
kutom prijamnika prema satelitu, jer time se mijenja udaljenost kroz ionosferu. Osnovni
izračun stoga pokušava odrediti najkraću izravnu liniju tangencijalnu na četiri spljoštene
sferične opne centrirane u četirima satelitima. Satelitski navigacijski prijamnici reduciraju
pogreške korištenjem kombinacija signala iz više satelita i više korelatora da bi zatim koristili
tehnike poput Kalmanove filtracije radi kombiniranja šumnih, parcijalnih i kontinuirano
mijenjanih podataka u jedinstvenu procjenu za poziciju, vrijeme i brzinu.
POVIJESNI RAZVOJ:
GNSS-a GPS – GLONASS – GALILEO – BEIDOU
• 1957. lansiran prvi satelit Sputnik
• 1965. prva globalna mreža (SAD)
• 1967. civilna uporaba prvog operabilnog sustava - sustav NNSS (Navy Navigation satellite
System),TRANSIT (SAD)
• 1973. sustav NAVSTAR GPS (Navigation System with Time and Ranging GlobalPositioning
System) konceptualna faza GPS-a (SAD)
• 1978. lansirani prvi GPS -sateliti
• 1984. početak civilne uporabe GPS-a
• 1987. početak civilne uporabe GLONASS sustava (Rusija)
• 2005. lansiran prvi Galileo satelit
• 2007. lansirani prvi Beidou2 (Kompass) sateliti (Kina)
Porast točnosti-GNSS-a
• 1955. ± 100 m (triangulacija Finska)
• 1965. ± 10 m - prva globalna mreža (SAD)
• 1975. ± 1 m - poboljšanjem laserskih mjerenja
• 1985. ± 0.1 m - iz moderniziranog TRANSIT sustava (SAD)
• 1995. ± 0.01 m - IGS mreža (Intelligence Gathering Satellite) iz GPS mjerenja

GPS:
Globalni položajni sustav (GPS) je satelitski radionavigacijski sustav za
određivanje položaja na Zemlji ili u njezinoj blizini. Sustav omogućuje korisniku
 određivanje svih 3 koordinata njegova trenutačnog položaja u jedinstvenom
svjetskom (globalnom) koordinatnom sustavu. Globalni položajni sustav čine:
skupina umjetnih satelita u orbitama oko Zemlje koji stalno (kontinuirano)
odašilju kodirane radiosignale s podatcima o svojem trenutačnom položaju i
vremenu odašiljanja. Zemaljske postaje koje preciznim mjerenjima utvrđuju
položaj satelita i prate njihov rad (kontrolni segment) te prijamnici korisnika
koji, najčešće u kompaktnom kućištu, sadržavaju antenu, radioprijamnik i
računalo (korisnički se Wooden (1985):

“NAVSTAR GPS je satelitski navigacijski sustav za svako vrijeme, razvijen od

Ministarstva obrane SAD-a (DoD), s osnovnim ciljem da zadovolji potrebama
vojnih snaga za točno određenom pozicijom, brzinom i vremenom u nekom
zajedničkom koordinatnom sustavu, i to neprekidno, bilo gdje, na ili u blizini
Zemlje”

Primarni cilj GPS-a je primjena u vojne svrhe

o Američki kongres dozvolio i civilnu upotrebu

Tri osnovna segmenta:

o Svemirski – prostorni (sateliti koji odašilju signale)

o Kontrolni – (upravljanje cijelim sustavom)
o Korisnički – (različiti tipovi prijamnika…)

GLONASS:
 Ruski satelitski navigacijski sustav. Odgovor je na američki sustav poznat pod
oznakom GPS. A program je bio započet još '80-ih, u sovjetsko doba, ali zbog
izrazito lošeg gospodarskog stanja te na koncu raspada SSSR-a, program je
zastao s razvojem.

Radi se o sustavu geostacionarnih satelita koji vrteći se oko matičnog planeta

metodom trigonometrije definiraju ciljeve na površini Zemlje te prijamniku
šalju podatke o njegovoj poziciji. Za razliku od EU-ovog Galilea, GLONASS je
djelimice već dovršen.

Pokrivenost mu čini Ruska Federacija i države u susjedstvu. Po trenutačnom

stupnju dovršenosti, očekuje se da će proraditi 2009. godine. Projekt je državni,
ali ruske vlasti u izgradnji ovog sustava traže i sudjelovanje privatnih
gospodarskih subjekata.

Po najavama voditelja projekta, tvrtke M2M Telematics i ruske svemirske

agencije "Rosskosmos", uređaji koji će raditi u svezi sa sustavom GLONASS, a bit
će potpunim pandanom GPS-uređajima, tržištu će biti dostupni već 2008.
godine.

Od velikih subjekata koji su stupili u ovaj projekt, valja navesti državu Indiju,
tradicionalno velikog kupca nekad sovjetske, danas ruske vojne opreme.
GALILEO:
Satelitski navigacijski sustav Galileo europski je odgovor na američki sustav
poznat pod oznakom GPS. Radi se o sustavu satelita gdje se metodom
geometrijske trilateracije definiraju podaci o poziciji prijamnika satelitskih
signala na površini Zemlje. Sustav, garantirajući globalnu uslugu pod civilnom
kontrolom, ima vojnu namjenu, ali služi i u komercijalne svrhe. Za
zrakoplovstvo satelitski sustavi globalnog pozicioniranja imaju posebnu važnost
jer daju niz korisnih informacija za let zrakoplova. Također, služe za sustave
komunikacije. Europska unija se odlučila na samostalni projekt između ostalog i
zato što u slučaju ratnih događanja
vlasnik sustava može višestruko
djelovati na borbenu gotovost
zrakoplovnih snaga na tom prostoru.
Galileo je europski program za
satelitsko radio – navigacijsko
pozicioniranje. Pokrenut je od stane
EU Komisije i razvijen je zajedno s
Europskom svemirskom agencijom.
Galileo će istovremeno biti
interoperabilan s američkim GPS i
ruskim GLONASS, dva druga globalna satelitska navigacijska sustava. Kada bude
u potpunosti u funkciji Galileo će se sastojati od 30 satelita i potrebne
infrastrukture na zemlji. Bit će precizniji od postojećih sustava (točnost od 1
metra). Kao i kod GPS sustava, osnovne funkcije Galilea bit će svima dostupne i
besplatne. Tijelima javne vlasti, poduzećima i građanima početne usluge Galilea
dostupne su od 15. prosinca 2016. godine, kad je Europska komisija službeno
predstavila izjavu o početnim uslugama. Već tog dana na tržištu je bio dostupan
prvi pametni telefon s podrškom za Galileo. Izradilo ga je španjolsko poduzeće
BQ.
BEIDOU:

BeiDou navigacijski satelitski sustav je kineski satelitski navigacijski sustav. Sastoji se od dvije
odvojene satelitske konstelacije. Prvi BeiDou sustav, službeno nazvan BeiDou Satellite
Navigation Experimental System i također poznat kao BeiDou-1, sastojao se od tri satelita
koji su, počevši od 2000. godine, nudili ograničenu pokrivenost i usluge navigacije, uglavnom
za korisnike u Kini i susjednim regijama. BeiDou-1 je povučen iz upotrebe krajem 2012. Dana
23. lipnja 2020. uspješno je lansiran posljednji BeiDou satelit, lansiranje 55. satelita u obitelji
Beidou. Treća iteracija Beidou navigacijskog satelitskog sustava osigurava globalnu
pokrivenost za mjerenje vremena i navigaciju, nudeći alternativu ruskom GLONASS-u,
europskom sustavu pozicioniranja Galileo i američkom GPS-u.

Druga generacija sustava, službeno nazvana BeiDou Navigation Satellite System (BDS) i
također poznata kao COMPASS ili BeiDou-2, postala je operativna u Kini u prosincu 2011. s
djelomičnom konstelacijom od 10 satelita u orbiti. Od prosinca 2012. nudi usluge kupcima u
azijsko-pacifičkoj regiji.

Kina je 2015. lansirala treću generaciju sustava BeiDou (BeiDou-3) za globalnu pokrivenost.
Prvi BDS-3 satelit lansiran je 30. ožujka 2015. godine. Dana 27. prosinca 2018. BeiDou
Navigation Satellite System počeo je pružati globalne usluge. 35. i posljednji satelit BDS-3
lansiran je u orbitu 23. lipnja 2020. godine. Rečeno je 2016. da će BeiDou-3 postići
milimetarsku točnost.

Izvješća domaće industrije

predviđaju da će vrijednost
izlaza na tržištu usluga
satelitske navigacije,
izravno generirana i
pokretana sustavom
Beidou, biti vrijedna 1
bilijun juana (156,22
milijarde dolara) do 2025. i
467 milijardi dolara do
2035. godine.
POPIS LITERATURE:
https://www.geoskola.hr/~gsurina/GNSS_%202018.pdf -16.6.2022
https://en.wikipedia.org/wiki/BeiDou -16.2.2022
https://hr.wikipedia.org/wiki/
Globalni_navigacijski_satelitski_sustavi-16.2.2022.
https://hrcak.srce.hr/50661 - 16.2.2022-16.2.2022.

https://geocentar.com/proizvod/sokkia-gcx3-bullet/- 16.2.2022