Professional Documents
Culture Documents
Sudska Praksa U Vezi S Radnjama Dokazivanja I Prihvatanja Dokaza Na Glavnom Pretresu
Sudska Praksa U Vezi S Radnjama Dokazivanja I Prihvatanja Dokaza Na Glavnom Pretresu
Emira Hodžić
registrar Suda Bosne i Hercegovine
Sadržaj
4
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Osvrt na publikaciju.................................................................................................................. 78
Poruka autora............................................................................................................................ 79
5
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Poštovani čitaoci,
pred Vama se nalazi publikacija „Sudska praksa u koji se bave krivičnom pravom, a autorima je dat
vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza zadatak da posebno analiziraju i predstave po-
na glavnom pretresu“. Publikacija je izrađena u jedina sporna pravna pitanja u vezi prikupljanja
okviru Projekta „Izgradnja efikasnog pravosuđa dokaza i njihovog izvođenja na glavnom pretresu.
u službi građana“ finansiranog iz programa pret-
pristupne pomoći IPA 2017. Ovom prilikom želim da se zahvalim svim uče-
snicima u procesu izrade publikacije, a naročito
Namjera Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bo- autorima, Minki Kreho i Davorinu Jukiću, dugo-
sne i Hercegovine za izradu ove, ali i drugih publi- godišnjim sudijama Suda Bosne i Hercegovine, te
kacija sa sudskom praksom u okviru istog Projekta, Emiri Hodžić, registraru Suda Bosne i Hercegovi-
je bila da se u saradnji sa partnerskim sudovima, ne. Iako pred njima nije bio jednostavan zadatak,
odnosno sudovima najviše instance u Bosni i Her- pregled sudske prakse koju su sačinili i njihova
cegovini prikaže pregled novije sudske prakse u ekspertiza zasigurno će pomoći svim nosiocima
određenim, aktuelnim pitanjima sa kojima se ovi pravosudnih funkcija da kvalitetnije i efikasnije
sudovi suočavaju u svakodnevnom radu. postupaju u svojim predmetima. Sve odluke citi-
rane u publikaciji biće dostupne kroz bazu sudskih
VSTV BiH i partnerski sudovi su tako uzeli u obzir odluka kojoj možete pristupiti putem web stranice
da je tema vezana za zakonitost dokaza iznimno https://csd.pravosudje.ba bez ikakvih ograničenja.
relevantna za sve nosioce pravosudnih funkcija
Halil Lagumdžija
Predsjednik VSTV BiH
6
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Uvod
Publikacija se bavi pitanjima dopustivosti i pri- da moraju postojati, već oni moraju biti pribavljeni
hvatanja dokaza u krivičnom postupku s aspekta na zakonit način, te izneseni na glavnom pretresu.
Zakona o krivičnom postupku, standarda utvr-
đenih pred Evropskim sudom za ljudska prava Pod pojmom dokaza u teoriji krivičnog prava po-
(u daljem tekstu: ESLjP), Međunarodnim krivič- drazumijeva se izvor saznanja o činjenici koja je
nim sudom za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu: predmet utvrđivanja u krivičnom postupku3.
MKSJ) kao i Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine.
Cilj publikacije je da se kroz stanovišta zauzeta U krivičnopravnom sistemu Bosne i Hercegovine
u odlukama Suda Bosne i Hercegovine predsta- vlada načelo slobodne ocjene dokaza. Prema tom
vi praksa vezana za radnje dokazivanja i njihovo načelu pravo suda, tužilaštva i drugih organa koji
izvođenje kao i prihvatanje na glavnom pretresu, učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju po-
s posebnim osvrtom na pitanja korištenja na glav- stojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano niti
nom pretresu zapisnika o saslušanju svjedoka i ograničeno posebnim formalnim dokaznim pra-
osumnjičenog iz istrage, korištenje fotoalbuma vilima. Dakle, zakon nije propisao formu koja bi
iz istrage na glavnom pretresu, zakonitost dokaza unaprijed odredila vrijednost pojedinih dokaza. S
koji su dobrovoljno predati Tužilaštvu, te druga druge strane, Zakon o krivičnom postupku je pro-
interesantna pitanja koja su se pojavila u praksi pisao procesna pravila načina provođenja dokaznih
u pogledu prihvatanja dokaza. radnji s ciljem prikupljanja dokaza, a posebno u
slučajevima kada se vrši intruzija u određena pra-
Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovi- va i slobode pojedinca. Ovdje se posebno misli na
ne1 ( u daljem tekstu: ZKP BiH) utvrđuje pravila radnje dokazivanja iz glave VIII ZKP BiH i glave IX
postupanja po kojima je dužan postupati kako (posebne istražne radnje). Samu snagu dokaza sud
Sud BiH, tako i glavni tužilac Tužilaštva Bosne cijeni na glavnom pretresu, u zavisnosti od činje-
i Hercegovine, kao i drugi učesnici u krivičnom nica i okolnosti svakog konkretnog slučaja. Tako-
postupku predviđeni zakonom kada postupaju u đer, određena okvirna pravila u pogledu uvođenja
krivičnim stvarima.2 i prihvatljivosti dokaza, ZKP BiH je propisao u vezi
sa zapisnicima o dokaznom materijalu u članu 274.
Jedno od osnovnih načela krivičnog postupka je U ovom kontekstu i principi usmenosti, kontradik-
pretpostavka nevinosti prema kojem se svako sma- tornosti i neposrednosti ukazuju na to da se dokazi
tra nevinim dok se pravosnažnom presudom ne ulažu na glavnom pretresu, budući da i druga strana
utvrdi njegova krivica. Prema tome, da bi se utvrdi- u postupku mora biti omogućena da postavi pitanja
lo da je neko počinio krivično djelo koje mu se stav- i da se izjasni u odnosu na predočeni dokaz. Ova tri
lja na teret moraju postojati dokazi koji potkrepljuju principa nisu izričito formulisana u ZKP, ali nesum-
činjenične navode iz optužnice. Ti dokazi ne samo njivo se prožimaju kroz smisao njegovih odredbi.
1
„Službeni glasnik BiH“, br. 3/03,32/3,36/3, 26/4, 63/4, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07,15/08,
58/08, 12/09, 16/09, 39/09, 72,13, 49/17,65/18;
2
Član 1 Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine.
3
Hajrija Sijerčić- Čolić, Krivično procesno pravo, Knjiga I, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2005. godina;
7
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Drugo važno načelo krivičnog postupka je načelo u vezu s drugim dokazima i izvođenja zaključka o
zakonitosti dokaza koje propisuje da sud ne može dokazanosti određene činjenice.”9
zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim
povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Kada je u pitanju ocjena i prihvatanje dokaza na
ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna glavnom pretresu, shodno načelu slobodne ocjene
i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su
dokaza, a i prema praksi ESLjP i MKSJ, sud nije
pribavljeni bitnim povredama ovog zakona4. Načelo u obavezi da u presudi obrazlaže svaki izvede-
slobodne ocjene dokaza i načelo zakonitosti dokaza ni dokaz. Član 6. stav (1) Evropske konvencije o
potrebno je posmatrati u međusobnoj povezanosti, ljudskim pravima i osnovnim slobodama nameće
jer je načelo slobodne ocjene dokaza ograničeno domaćim sudovima obavezu da na odgovarajući
članom 10. ZKP BiH, kao i u pojedinim slučajevima način izvrše ispitivanje podnesaka, argumenata
koji su izričito propisani zakonom, i to član 78. stav
i dokaza koje su podnijele strane.10 Međutim, sud
(6)5, član 86. stav (5)6 član 109.7 stavovi (4) i (5) i član
nije u obavezi baviti se svakim argumentom u po-
121., a koji se tiču zakonitog pribavljanja dokaza.8
gledu dokaza koje su stranke iznijele u postupku.11
Odredbe navedenih članova upravo propisuju da, Žalbeno vijeće MKSJ u predmetu Kvočka istaklo
ukoliko su dokazi pribavljeni na način suprotan za-je da je stvar diskrecione ocjene pretresnog vije-
konu, na njima se ne može zasnivati sudska odluka. ća koje će pravne argumente razmotriti. Što se
tiče zaključaka o činjenicama, pretresno vijeće je
U Odluci Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine, broj dužno da izvede samo one zaključke o činjenica-
AP 3273/19, istaknuto je da: “Slobodna ocjena do- ma koji su od suštinske važnosti za utvrđivanje
kaza zahtijeva obrazloženje kako svakog dokaza krivice po određenoj tački optužnice. Nije nužno
pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, te dovo- osvrtati se na svaki iskaz svjedoka ili svaki dokaz
đenje svih provedenih dokaza u uzajamnu logičnu u sudskom spisu.12 Isti stav je iznesen od strane
vezu. Načelo slobodne ocjene dokaza ne predstavlja Žalbenog vijeća MKSJ i u predmetu Mucić i dr.:
apsolutnu slobodu. Ta sloboda je ograničena op- „Pretresno vijeće nije dužno da u svojoj presudi iznosi
štim pravilima i zakonitostima ljudskog mišljenja i opravdava svoje nalaze u vezi sa svime što je izne-
i iskustva. Zbog toga je obaveza redovnog suda da seno tokom suđenja.“13
u obrazloženju presude opiše proces pojedinačne
ocjene dokaza, dovođenja svakog ocijenjenog dokaza
4
Član 10 ZKP;
5
Pouka osumnjičenom o njegovim pravima;
6
Tok saslušanja svjedoka, ograničenje u pogledu ispitivanja o ranijem seksualnom životu oštećenog;
7
Tjelesni pregled i druge radnje, zabrana primjene medicinske intervencije;
8
Postupanje bez sudske naredbe;
9
Odluka Ustavnog suda BiH, broj AP-3273/19, §33;
10
ESLjP Van de Hurk protiv Nizozemske, 19.04.1994. godine, §59;
11
ESLjP Garcia Ruiz v. Spain, No. 30544/96, 21.01.1999. godine;
12
MKSJ Presuda Žalbenog vijeća Kvočka i dr., § 23-25;
13
MKSJ Presuda Žalbenog vijeća Mucić i dr., 20. februara 2001. godine, § 498;
8
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Spomenuti standardi izraženi u odlukama među- ocjene iskaza svjedoka kao i drugih dokaza, a po-
narodnih sudova kao i Ustavnog suda BiH, primje- sebno je to prisutno u predmetima ratnih zločina.14
njuju se pred Sudom Bosne i Hercegovine prilikom
14
Vidi npr. Prvostepena presuda Suda BiH u predmetu Momčilo Mandić, broj X-KR 05/58 od 11.07.2007. godine;
Prvostepena presuda u predmetu Milorad Trbić, X-KR 07/386 od 16.10.2009. godine;
9
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
10
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Korištenje zapisnika
o saslušanju svjedoka
iz istrage
Sudska praksa u vezi s radnjama
dokazivanja i prihvatanja dokaza na
glavnom pretresu
11
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Svjedok kao subjektivni dokaz u krivičnom po- Također, član 219. stav (3) ZKP propisuje da će
stupku saslušava se kada postoji vjerovatnoća da ovlaštena službena osoba prilikom prikupljanja
će svojim iskazom moći da obavijesti o krivičnom izjava od osoba, postupiti u skladu s članom 86.
djelu i o drugim važnim okolnostima.15 Svjedoka u ZKP, koji se odnosi na tok saslušanja svjedoka, te
istražnoj fazi saslušava tužilac (ili ovlašteno služ- se takvi zapisnici o prikupljenim izjavama mogu
beno lice po ovlaštenju postupajućeg tužioca), a u koristiti kao dokaz.
toku glavnog pretresa svjedok svjedoči u sudu. U
skladu s principima krivičnog postupka, osnovno Nadalje, ZKP BiH predviđa određene izuzetke o
pravilo je da se u toku glavnog pretresa svjedok neposrednog izvođenja dokaza. Naime član 273.
neposredno saslušava. Na ovaj način je omo- ZKP BiH glasi:
16
15
Član 81. ZKP BiH;
16
Članovi 261. i 262. ZKP BiH;
17
Član 86. ZKP BiH;
12
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
eventualnih razlika u iskazu svjedoka na glavnom uzastopnim izjavama ili između njegovog svjedo-
pretresu, u odnosu na iskaz iz istrage, pri čemu čenja i drugih dokaza…”21
svjedok može pobiti ili potvrditi svoj raniji iskaz.
U takvom slučaju, kada se iskaz svjedoka iz istra- Stav (2) istog člana ZKP BiH propisuje situaciju
ge predočava i uloži kao dokaz, sud će u svakom kada postoji objektivna nemogućnost da svjedok
konkretnom slučaju cijeniti takav iskaz svjedoka, da svoj iskaz na glavnom pretresu, te se njegov
u dijelu u kojem je predočen, i dati obrazloženje iskaz dat u istrazi može pročitati na glavnom pre-
u presudi. Sud cijeni iskaz svjedoka s glavnog tresu. U ovom slučaju optuženi, odnosno njegov
pretresa u cjelini, uzimajući u obzir sve okolnosti branilac nemaju mogućnost unakrsnog ispitivanja
kako držanje i ponašanje svjedoka tokom davanja svjedoka. Brojni su primjeri predmeta pred Sudom
iskaza na glavnom pretresu, tako i cijeneći nje- BiH u kojima, zbog objektivne nemogućnosti dola-
gov kredibilitet i pouzdanost. U predmetu MKSJ ska svjedoka u sud, vijeće prihvati čitanje iskaza iz
Čelebići, Sud je izrazio stav da nedosljednosti u istrage.22 Ono što je bitno istaći jeste da to nikada
iskazu svjedoka ne znače same po sebi da sudsko nije isključivi dokaz na kojem sud bazira svoje
vijeće to svjedočenje mora odbaciti kao nepouzda- zaključe o krivici optuženog.23
no.18 Nadalje, prema praksi ESLJP, sudovi moraju
razmotriti i raščistiti sve značajne nepodudarnosti U predmetu Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 1 K
u iskazima strana u postupku, ukazati da li je neki 020380 18 Krž 2 od 24.05.2018. godine, Apela-
od osporenih dokaza neprihvatljiv, te ako jeste, po ciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine se pozvalo
kojem osnovu.19 Također, Žalbeno vijeće Međuna- na stav ESLJP izražen u predmetu Van Mechelen i
rodnog krivičnog suda za Ruandu je izrazilo stav dr. protiv Holandije.24 Vijeće je u tom smislu istaklo
da pretresno vijeće ima puno diskreciono pravo sljedeće: “U praksi ESLJP dopuštena su određena
da procijeni koju će težinu i vjerodostojnost pri- ograničenja prava na pravični postupak, pa tako i
pisati iskazu nekog svjedoka.20 “Pretresno vijeće prava optuženog da ispituje svjedoke optužbe. Pri
će uzeti u obzir sve relevantne faktore u svakom tome treba poći od temeljne pretpostavke, odnosno
konkretnom slučaju, uključujući i ponašanje svje- od pravila da svaka mjera kojom se ograničuju prava
doka u sudnici, njegovu ulogu u datim događajima, obrane mora biti apsolutno nužna.“25
uvjerljivost i jasnoću njegovog iskaza, pitanja da
li ima protivrječnosti ili nedosljednosti u njegovim
18
MKSJ Presuda žalbenog vijeća Čelebići, § 485 i 496 – 498;
19
ESLjP Khamidov protiv Rusije, 2.06.2008. godine, § 173;
20
Međunarodni krivični sud za Ruandu, Drugostepena presuda u predmetu Nahimana i drugi, §194;
21
Ibid. § 194;
22
Prvostepena presuda, broj X-Kr 07/442 od 30.10.2009. godine, §112; prvostepena presuda broj X-KR 05/161 od
16.02.2007. godine. (strana 21-26);
23
Vidi npr. prvostepena presuda, broj S1 1 K 017569 15 Kri od 18.09.2015. godine, § 73, Rješenje Apelacionog vijeća
Suda BiH, broj X-KRŽ-05/139 (I) od 15. marta 2010. godine;
24
Odluka od 23.04.1997. godine, § 58.
25
Drugostepena presuda broj S1 1 K 020380 18 Krž 2 od 24.05.2018. godine, § 112.
13
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Ovdje je značajno spomenuti i Zakon o ustupanju jućim odredbama entitetskih procesnih zakona
predmeta od strane MKSJ Tužilaštvu Bosne i Her- i Brčko distrikta BiH, nadležni istražilac MKSJ
cegovine i korištenju dokaza pribavljenih od MKSJ može biti ispitan o okolnostima pod kojima su
u postupcima pred sudovima u Bosni i Hercegovi- provedene istražne radnje i pribavljene informa-
ni26. Ovaj zakon propisuje mogućnost korištenja cije u toku istrage, uz uslov da generalni sekretar
iskaza koji je pred MKSJ dao svjedok27, kao i iskaza UN takvom licu skine imunitet.
koji je dat pred službenicima MKSJ.28
Ono što je značajno istaći jeste da je ovaj zakon
Član 6. spomenutog zakona propisuje da se zapi- propisao u članu 3. da domaći sudovi ne mogu
snik o iskazu svjedoka, dat pred MKSJ, kao i za- zasnivati osuđujuću presudu isključivo ili u od-
pisnik o vanpretresnom iskazu svjedoka sačinjen lučujućoj mjeri na prethodnim iskazima svjedoka
pred MKSJ-om u skladu s pravilom 71 Statuta i koji nisu dali usmeni iskaz na glavnom pretresu.
Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ, može
koristiti pred sudom. Uslov za korištenje takvog Pred Sudom Bosne i Hercegovine pravosnažno je
iskaza je da je isti od značaja za pitanje o kojem okončan veliki broj predmeta ratnih zločina. Ova
se raspravlja. vrsta predmeta nosi u sebi određene specifiku-
me, koji se, između ostalog, ogledaju u tome da je
Sud će voditi računa u situaciji kada se radi o glavno dokazno sredstvo svjedok. Veliki broj svje-
zaštićenom svjedoku, ukoliko bi zbog korištenja doka je dalo iskaze na glavnom pretresu mnogo
iskaza nastupila veća šteta nego korist, isključit godina nakon što se inkriminisani događaj desio.
će se korištenje takvog iskaza. Zakon je također S druge strane, mnogi od njih su prvi put ispitani
propisao pravo optuženog da zahtijeva prisustvo od strane različitih organa na okolnosti o inkri-
svjedoka čiji se iskaz prihvata, a u svrhu unakr- minisanom događaju mnogo godina prije toga,
snog ispitivanja. često neposredno nakon što se događaj desio. Zbog
pojavljivanja diskrepancija u iskazima izazvanim
Tako naprimjer, u predmetu Suda, broj X-KR- velikim protekom vremena, praksa Tužilaštva je
05/70 od 14.11.2006. godine, pretresno vijeće je da ranije izjave svjedoka predlaže kao dokaze, a
ranije iskaze zaštićene svjedokinje koja je svjedo- odbrana nerijetko iznosi prigovore zakonitosti,
čila na glavnom pretresu, a koja je dala iskaz pred autentičnosti ili relevantnosti takvih izjava. Ta-
MKSJ 2003. godine, koristilo samo kao potkreplju- kođer, u postupcima pred Sudom BiH se također
jući dokaz iskazu s glavnog pretresa, ne iznoseći razmatralo pitanje prihvatanja dokaza koji su
sadržaj svjedočenja pred MKSJ. pribavljeni izuzetkom od neposrednog izvođenja
dokaza. Neka od ovih pitanja pojavljivala su se
Član 7. istog zakona propisuje da se pored čita- ne samo pred odjelom za ratne zločine, već i u
nja zapisnika o iskazu datom u istrazi u skladu s predmetima drugih odjela Suda, a u nastavku će
članom 273. stav (2) ZKPBiH, odnosno odgovara- biti prikazan pregled sudske prakse.
26
“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj 61/04, 46/06, 53/06, 76/06;
27
Član 5. Zakona o ustupanju predmeta;
28
Ibid član 7.
14
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Analizirajući praksu Suda Bosne i Hercegovine u ovladava mišljenje da se isti ne mogu prihvatiti
pogledu iskaza i izjava svjedoka čije su izjave pri- kao dokazi iz istrage iz člana 273. ZKP BiH, ali
kupljene pred različitim organima, ali ne u skladu se mogu uložiti kao materijalni dokazi i cijeniti u
s odredbama zakona o krivičnom postupku, pre- vezi s ostalim dokazima.
Iz obrazloženja: “Prema mišljenju Žalbenog vijeća, U pogledu iskaza koji nije dat u skladu sa zakonom
prvostepeni sud je u konkretnom slučaju, propustio o krivičnom postupku, Apelaciono vijeće je zau-
da na način propisan članom 28. stav (2) ZKP BiH, zelo sljedeći stav: “S obzirom na to da sama služ-
ocijeni izvedene dokaze, posebno iskaze svjedoka, bena zabilješka nije sačinjena u skladu s pozitivnim
dovodeći ih kako u međusobnu vezu, tako i u kon- zakonskim propisima, odnosno ne sadrži potrebna
tekst prirode krivičnog djela o čijim su obilježjima upozorenja, ista se ne može smatrati izjavom svje-
isti svjedočili, proteka vremena, te okolnosti i iz- doka prikupljenom u toku istrage i kao takav, njen
vršenja istih, te je također propustio da da valjano se sadržaj ne može predočavati svjedoku u toku is-
obrazloženje zbog čega je određene dijelove iskaza pitivanja na glavnom pretresu na način na koji je to
svjedoka saslušanih na glavnom pretresu prihvatio odbrana zahtijevala.”30
kao vjerodostojne, dok preostalim dijelovima iskaza
nije poklonio vjeru, a razlozi koji su pak navedeni se Isti stav zauzet je u predmetu X-KRŽ 07/330 pro-
ukazuju kontradiktornim. Posebno je uočena nedo- tiv Zdravka Mihaljevića u rješenju o ukidanju pr-
sljednost kriterija kojima se sud rukovodio pri ocjeni vostepene presude od 26.03.2009. godine.
29
Rješenje o ukidanju prvostepene presude broj KRŽ 05/04 od 05.01.2007. godine, strana 3;
30
Drugostepena presuda od 07.08.2008. godine, strana 23;
15
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Prvostepenom presudom, optuženi je oslobođen i elemente koje sačinjena pismena izjava treba da
optužbe da je počinio krivično djelo Zločini protiv sadrži.“31
čovječnosti iz člana 172. stav (1) tačka h), u vezi
s tačkama a), e), f), i) i k) KZ BiH. Odlučujući po U konkretnom slučaju, Izjava svjedoka ‘’B’’ data SJB
žalbi Tužilaštva, Apelaciono vijeće je istu uva- Kreševo dana 09.02.1994. godine, Izjava svjedoka
žilo i ukinulo prvostepenu presudu. Tužilaštvo ‘’A’’ data AID-u, broj 329/96, i Zbirni izvještaj AID-a
je žalbom ukazivalo da se prvostepena presuda su, između ostalog, uzeti bez prethodnih upozorenja
zasniva na dokazima na kojima se prema odred- i pouka svjedocima o njihovim pravima i obavezama,
bama ZKP BiH ne može zasnivati, iz razloga što zatim, bez naznačenja svojstva osoba koje su uzele
je prvostepeno vijeće kao dokaz prihvatilo ranije izjave, kao i naznačenja konkretnog predmeta u ko-
date iskaze svjedoka koji, prema ocjeni Tužilaštva, jem se vodi postupak, iz čega proizlazi da iste nisu
nisu bili uzeti u skladu s tada važećim procesnim ni uzete u okviru radnje dokazivanja u konkretnom
zakonima. Tako se žalbom ukazivalo na zakoni- krivičnom postupku.
tost iskaza svjedoka uzetih od strane Službe javne
bezbjednosti 1994. godine, te izjave svjedoka datih Iz navedenog razloga, Apelaciono vijeće smatra da
Agenciji za istragu i dokumentovanje (AID). se predmetne izjave nisu mogle smatrati „iskazima
iz istrage“ o kojima govori odredba iz člana 27. stav
U vezi sa spomenutim žalbenim prigovorom Ape- (1) ZKP BiH, te se njihov sadržaj nije mogao predo-
laciono vijeće je u ovom predmetu zauzelo sljedeći čavati svjedoku prilikom ispitivanja kao njegov raniji
stav: „Članom 27. stav (1) ZKP BiH propisano je iskaz, na način kako je to učinjeno u prvostepenom
da su iskazi dati u istrazi dopušteni kao dokaz na postupku.
glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom di-
rektnog ili unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznese- Međutim, službene ili druge zabilješke mogu biti pri-
nih navoda ili u odgovoru na pobijanje, nakon čega hvaćene kao materijalni dokaz, odnosno one, same
se prilažu kao dokazni materijal. U ovom slučaju, po sebi, nisu nezakonite. Ukoliko sud u konkretnom
osobi se može dati mogućnost da objasni ili pobije slučaju ocijeni da su iste relevantne za predmet,
svoj prethodni iskaz. mogu biti uvrštene u dokazni materijal, te cijenjene
pojedinačno i u vezi sa svim ostalim izvedenim do-
Iskazi o kojima govori gore citirana odredba se odno- kazima. O njihovoj dokaznoj snazi sud će odlučiti
se na iskaze date u toku istrage koju provodi tužilac uzevši u obzir i sve ostale dokaze koji budu izvedeni
u skladu s važećim procesnim zakonom, a ne o sva- u postupku.32
koj izjavi koju je svjedok dao različitim subjektima.
Ovo iz razloga što je zakon o krivičnom postupku, U skladu s gore navedenim, Apelaciono vijeće nalazi
kako trenutno važeći, tako i onaj koji je bio na snazi da izjave na koje se u žalbi ukazuje nisu nezakonite
u vrijeme kada su sačinjene gore navedene izjave, same po sebi, ali su u konkretnom slučaju bile nepra-
precizno propisao način na koji se saslušava svje- vilno upotrijebljene, jer su bile tretirane kao iskazi
dok, upozorenja koja mu se tom prilikom daju, kao iz istrage što one zapravo nisu.“33
31
Naglašeno od strane autora.
32
Ibid.
33
Rešenje broj X-KRŽ-07/03 od 26.03.2009. godine, strane 2 i 3;
16
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Prvostepenom presudom optuženi su oglašeni opisao događanja kritičnoga dana i ulogu optuženog
krivim da su radnjama opisanim u izreci presude u istim.”
počinili krivično djelo Zločini protiv čovječnosti
iz člana 172. stav (1) tačka h) Krivičnog zakona Ovakav stav prvostepenog vijeća je potvrđen i od
Bosne i Hercegovine u vezi s tačkom a), a sve u strane Apelacionog vijeća koje je odlučivalo po
vezi s članom 29. Krivičnog zakona Bosne i Herce- žalbi na prvostepenu presudu.35
govine. Apelaciono vijeće Suda BiH je, odlučujući
po žalbama, preinačilo prvostepenu presudu u Kao drugo važno pitanje koje se pojavilo u ovom
pogledu odluke o kazni, dok je u ostalom dijelu predmetu u toku glavnog pretresa jeste prigovor
prvostepena presuda potvrđena. odbrane na materijalne dokaze koje je uložio Sud
i to zapisnik o saslušanju i izjava svjedoka u ru-
U toku glavnog pretresa predloženo je da se kao kopisu, obje izjave date neposredno nakon inkri-
dokaz uloži određeni broj iskaza svjedoka koje su minisanog događaja 1992. godine, kao i službenu
dali u istrazi pred različitim organima. Vijeće je zabilješku o prepoznavanju lica s fotografije iz
razmatralo svaku izjavu svjedoka u zavisnosti od 2002. godine. Odbrana je navodila da spomenuti
konkretnih okolnosti u kojima su izjave davane. dokumenti ne mogu biti korišteni kao dokazi, s
obzirom na to da pretresno vijeće nije svjedoka
Iz obrazloženja prvostepene presude: ”Zbog ispitivalo na okolnosti iz izjave, pa samim tim ga
svega navedenog, Vijeće smatra da, imajući u vidu ni odbrana nije mogla ispitati unakrsno.
način na koji je ova izjava uzeta, dakle, pisana je
rukom, pa tek kasnije prekucavana i to od strane U vezi s navedenim, sudeće vijeće je iznijelo slje-
drugih lica, a ne onih koja su uzimala izjavu, da je deći stav: “Naime, navedeni dokazi uloženi su kao
navedeno da je ta osoba izjavu dala u svojstvu gra- dokazi od strane Suda, nakon što je OSA36 dostavila
đanina, a ne svjedoka, dakle, bez bilo kakvih pouka Sudu svu raspoloživu dokumentaciju (izjave, služ-
i upozorenja, da je ista očigledno prekucana nakon bene zabilješke i dr.) lica XX37, koja se odnosi na
tri godine, da svjedok XX34 negira da je to njegova strijeljanje muškaraca dana 15.06.1992. godine na
izjava i da je istu potpisao, a da oni koji su pisali jami Paklenik. Navedene dokaze vijeće je uložio kao
izjavu i ne znaju ko je istu nakon tri godine potpisao, materijalne dokaze, a nakon što je svjedok XX38 na
niti znaju ko ju je uopšte prekucao, ista se ne može glavnom pretresu potvrdio da je dao navedene izjave
koristiti kao vjerodostojan dokaz, niti ista može, sve i i da su njegovi potpisi na istim. Dokaze Suda uvedene
da ju je potpisao svjedok, dovesti u pitanje sve druge pod oznakama S1 i S2 vijeće nije smatralo ‘iskazima
izjave koje je ovaj svjedok dao pred brojnim organima iz istrage’ u smislu odredbe člana 273. stav (1) ZKP
i sudovima i u kojima je na potpuno saglasan način BiH, s obzirom na to da iste nisu u skladu s važe-
34
Ime svjedoka ispušteno kao nepotrebno.
35
Drugostepena presuda, broj S1 1 K 011128 15 Krž 16 od 05.05.2015. godine, § 35;
36
Skraćenica za Obavještajno sigurnosna agencija;
37
Ime svjedoka ispušteno kao nepotrebno.
38
Ibid.
17
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
ćim propisima, odnosno uzete su od XX39 u svojstvu iskaza, istaknuvši da se na svim stranicama na-
građanina, bez potrebnih pouka i upozorenja, iz lazi njegov potpis, čime je potvrdio i autentičnost
kog razloga vijeće iste nije ni predočavalo svjedoku njegovih izjava, prema ocjeni Apelacionog vijeća
kao njegov raniji iskaz, nego su isti, s obzirom na to nije bilo prepreke da prvostepeno vijeće iste i
da je Vijeće ocijenilo da su relevantne za konkretni cijeni, ukoliko ih naravno smatra relevantnim
predmet, uloženi kao materijalni dokazi, koje je Sud za konkretni predmet. Pri tome, valja imati u
cijenio u vezi s ostalim provedenim dokazima.”40 vidu , a kako je to već ranije elaborirano, da je
odbrani u toku postupka pružena mogućnost da
Razmatrajući žalbeni prigovor odbrane u pogledu u pogledu sadržaja ovih iskaza ispita svjedoka i
prihvatanja spomenutih izjava kao dokaza, Apela- ukaže na eventualne razlike u odnosu na ostale
ciono vijeće je dodatno pojasnilo korištenja ova- iskaze svjedoka.42
kvog iskaza iz istrage.
Nadalje, i u predmetu S1 1 K 0121 59 13 Kri
Iz obrazloženja drugostepene presude: pretresno vijeće nije prihvatilo službenu za-
“Činjenica je da se dokazi provedeni od strane bilješku razgovora s optuženim sačinjenu od
Suda, prije svega spomenute izjave svjedoka XX Ministarstva unutrašnjih poslova 2004. godine
41
(S-1 i S-2), ne mogu smatrati iskazima datim u kao valjan dokaz, jer je ista pisana rukom bez
istrazi u smislu člana 273. stav (1) ZKP BiH, a zaglavlja i bilo kakve oznake autora dokumenta,
s obzirom na to da je svjedok u vrijeme davanja kao i bez oznake vremenskog okvira u kojem je
predmetnih iskaza imao status običnog gra- isti sačinjen. Spomenuta odluka je značajna iz
đanina, odnosno, isti prije davanja iskaza nije razloga konzistentnosti sudskih vijeća kada je
propisno upozoren i poučen. Međutim, imajući u pitanju tretiranje iskaza koji nisu sačinjeni u
u vidu da je svjedok potvrdio autentičnost ovih skladu s važećim odredbama ZKP.
U ovom predmetu razmatrano je nekoliko prigo- od svjedoka, sama po sebi ne može činiti dokaz
vora koji se tiču zakonitosti dokaza. Prije svega, manjkavim. Vijeće je cijenilo sadržaj izjave iz koje
tužilac je na glavnom pretresu prigovorio ula- je jasno da se radilo o svjedoku, o čijim pravima
ganju dokaza odbrane i to Zapisnika o priku- i dužnostima je lice bilo i upoznato.
pljanju izjave od lica sačinjen od Centra javne
bezbjednosti Bijeljina 2005. godine. Tužilac je Nadalje, tokom postupka odbrana jednog od op-
smatrao da izjava nije uzeta u skladu s važećim tuženih je prigovarala prilaganju kao dokaza služ-
odredbama ZKP BiH, što ga po mišljenju tužioca benih zabilješki sačinjenih na osnovu obavljenog
čini nezakonitim. Vijeće je odbilo prigovor kao razgovora s dvojicom optuženih, bez prisustva
neosnovan, smatrajući da činjenica što je dokaz branioca. Vijeće je, prije svega, pošlo od opšteg
naslovljen kao prikupljanje izjave od lica, a ne principa slobodne ocjene dokaza. Također, vije-
39
Ibid.
40
Prvostepena presuda § 279;
41
Ime svjedoka ispušteno kao nepotrebno.
42
Drugostepena presuda, broj S1 1 K 011128 15 Krž 16 od 05.05.2015. godine, § 33;
18
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
će je navelo da se ne može krenuti od unaprijed okviru poslova koji obavljaju organi unutrašnjih
određenog stava da je svaka službena zabilješka poslova predstavlja redovnu metodu njihovog rada
sačinjena od strane ovlaštenih službenih lica po reguliranu odgovarajućim propisima, koji se na tu
automatizmu nezakonit dokaz, koji se kao takav službu i odnose. Stoga, službena zabilješka pred-
ne može koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. stavlja dokument koji se može uložiti u spis, a njenu
dokaznu snagu će cijeniti Vijeće u svakom konkret-
Iz obrazloženja prvostepene presude: ”Vije- nom slučaju.”43
će podsjeća da sačinjavanje službenih zabilješki u
Prvostepeno vijeće je u ovom predmetu donijelo je sastavljen u Osnovnom sudu u Višegradu, ali da
oslobađajuću presudu. Na prvostepenu presudu isti nije predočen svjedoku u sadržajnom smislu i da
Tužilaštvo je uložilo žalbu, koju je Apelaciono se isti nije mogao izjasniti o činjenicama iznesenim
vijeće presudom, broj S1 1 K 020481 19 Krž 4 od u zapisniku. U vezi s tim, vijeće smatra osnovanim
27.12.2019. godine, djelimično uvažilo i preinačilo ovakve prigovore odbrane, a iz sljedećih razloga.
prvostepenu presudu na način da je optužba odbi- Naime, i sam postupajući tužilac potvrdio je da je
jena za određene tačke optužnice, a u preostalom ovaj zapisnik sačinjen od strane navedenih lica jer
dijelu žalba je odbijena i potvrđena je prvostepe- se i u Republici Srbiji vodila istraga protiv optuže-
na presuda. U toku glavnog pretresa postavilo se nog, kao i da su ovi zapisnici 2002. godine ustupljeni
pitanje korištenja određenih zapisnika koji nisu Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju,
sačinjeni od ovlaštenih službenih lica. U ovom o čemu je uložio i dokaze, ali uvidom u predmetni
predmetu sudeće vijeće nije prihvatilo zapisnike iz zapisnik, jasno se može uočiti da je naznačeno da je
istrage kao dokaze, smatrajući opravdanim prigo- isti sačinjen pred istražnim sudijom Osnovnog suda
vore odbrane o autentičnosti i zakonitosti dokaza. u Višegradu, dana 09.12.1994. godine. XX45, koja
nikada nije saslušana u svojstvu svjedoka s obzirom
Iz obrazloženja prvostepene presude: “Tuži- na to da je postupajući tužilac odustao od njenog
laštvo je također, u fazi izvođenja dokaza replike, u saslušanja, da bi eventualno potvrdila ili na bilo
spis uložilo Zapisnik o saslušanju svjedoka XX 44 , iz koji drugi način obrazložila sam čin nastanka ovog
1994. godine u kojem je ovaj svjedok naveo ime optu- zapisnika. Pored toga, sasvim je nejasno zbog čega
ženog kao osobu koja je naredila deminiranje, na koji je u zapisniku naznačeno da je sačinjen u Osnovnom
je odbrana iznijela niz prigovora. Tako je odbrana sudu u Višegradu, od strane istražnog sudije, ako
istakla prigovor autentičnosti i zakonitosti, ističući su isti ustvari sačinili službenici Komiteta, kako je
da su ovi zapisnici sačinjeni od strane neovlaštenih to već i istaknuto ranije. Također, izjava svjedoka
lica, odnosno da su isti sačinjavali službenici Komi- napisana je na ekavici, što samo potvrđuje već na-
teta Savezne Republike Jugoslavije za prikupljanje vedeno o licima koja su isti sačinjavala. Imajući u
podataka o izvršenim zločinima protiv čovječnosti i vidu navedeno, vijeće nije moglo ni cijeniti navedeni
međunarodnog prava, te da je isti prikazan kao da zapisnik o saslušanju svjedoka.”46
43
Prvostepena presuda, broj S 1 1 K 0220481 16 Kri od 16.07. 2019, strana 27;
44
Ime svjedoka ispušteno kao nepotrebno.
45
Ime svjedoka ispušteno kao nepotrebno.
19
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Apelaciono vijeće je suštinski potvrdilo stavove da se prvostepeni sud u paragrafu 162. nezakonito
prvostepenog vijeća u pogledu zaključaka u vezi sa poziva na dokaz T-60, koji predstavlja izjavu S-1
zapisnicima sačinjenim u istrazi. Tužilac je u žalbi od 12.08.1992. godine, te koji je sastavni dio spisa
istakao nekoliko prigovora u vezi s korištenjem Okružnog vojnog suda u Goraždu, Apelaciono vijeće
dokaza iz istrage, a Apelaciono vijeće je iznijelo nalazi da je isto pozivanje učinjeno samo u smislu
sljedeći stav. tehničkih okolnosti takve izjave u smislu koja su to
lica bila prisutna tokom uzimanja iste, a ne u kontek-
Iz obrazloženja drugostepene presude: “Tuži- stu samog sadržaja takve izjave. Upravo su tehnički
laštvo pobijanu presudu pokušava neosnovano ospo- dijelovi izjave i doveli u pitanje kredibilitet ove svje-
riti i prigovorom o nezakonitoj primjeni Službene za- dokinje, koja je insistirala u identifikaciji optuženog
bilješke MUP RS, CJB Istočno Sarajevo od 14.11.2014. Sejdića i u kontekstu kada joj je uzimana ta izjava, a
godine (O-184), obzirom da istoj nije dat značaj kako iz koje izjave je očigledno da isti nije bio niti prisutan.
to žalba prikazuje, već je ista korištena isključivo kao Dakle, nije korišten sadržaj samog iskaza, pa da bi
kontrolni dokaz spram iskaza svjedoka čije parafra- se moglo govoriti o eventualno (ne)zakonitoj upotrebi
ziranje u pobijanoj presudi prethodi konstataciji u takvog dokaza49. Konačno, neosnovan je i prigovor
vezi s navedenom službenom zabilješkom.”47 Tužilaštva da je paragraf 241. pobijane presude za-
snovan na nezakonitom dokazu, s obzirom na to
Dakle, prvostepeno vijeće je koristilo iskaz iz da je ovo Vijeće izvršilo uvid u transkript s glavnog
istrage kao potkrepljujući dokaz iskazu koji je pretresa od 16.05.2017 godine, te utvrdilo na strani
svjedok dao na glavnom pretresu48, a što je kao 31, da je izjava svjedoka XX50 (O-30) istom predo-
pravilno prihvatilo Apelaciono vijeće Suda BiH. čavana prilikom saslušanja na glavnom pretresu, te
da je svjedok potvrdio i svoje potpise na istom, čime
Dalje se u obrazloženju drugostepene presude je omogućena zakonita upotreba takvog dokaza.51
navodi: ”Nadalje, u vezi sa žalbenim prigovorom
46
Prvostepena presuda S 1 1 K 0220481 16 Kri od 16.07. 2019. godine § 249 -252;
47
Drugostepena presuda S1 1 K 020481 19 Krž 4 od 27.12.2019. godine § 27;
48
Drugostepena presuda S1 1 K 020481 19 Krž 4 od 27.12.2019. godine § 100;
49
Naglašeno od strane autora.
50
Ime svjedoka ispušteno kao nepotrebno.
51
Drugostepena presuda S 1 1 K 020380 18 Krž 2 od 24.05.2018. godine, §29;
20
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
U navedenom predmetu Apelaciono vijeće je zau- od pravila da „svaka mjera kojom se ograničuju
zelo stav da se osuđujuća presuda ne može isklju- prava obrane mora biti apsolutno nužna“52 . Ape-
čivo ili u odlučujućoj mjeri zasnivati na iskazima laciono vijeće na ovom mjestu ističe da se nave-
svjedoka koji su nedostupni, budući da je odbrani denim zaključcima ne dovodi u pitanje istinitost
uskraćeno pravo na unakrsno ispitivanje u mjeri kazivanja svjedoka XX53, već provjerljivost istog
u kojoj bi to bilo moguće prilikom neposrednog iskaza, a sve imajući u vidu da se radi o jedinom
ispitivanja. Naime, u konkretnom slučaju navo- dokazu optužbe na okolnost događaja opisanog
di jedne tačke optužnice su zasnovani na iskazu tačkom 2c) potvrđene optužnice, koji dokaz nije
jednog svjedoka – oštećenog. Ova činjenica po neposredno izveden, niti je ovaj dokaz potkrijepljen
stavu Apelacionog vijeća nije sama po sebi bila drugim dokazima optužbe. Stoga, cijeneći da se
upitna. Međutim, u konkretnom slučaju radilo se o presuda ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri
iskazima koji su dati u istrazi, a koji su zbog smrti temeljiti na iskazima nedostupnih svjedoka, a da
svjedoka pročitani na glavnom pretresu uskladu se u konkretnom slučaju radi o takvom dokazu, u
s odredbom člana 273. ZKP BiH. odsustvu drugog dokaznog materijala, Apelaciono
vijeće nalazi da je činjenično stanje u odnosu na
U vezi s tim, Vijeće je navelo sljedeće: “U tom tačku 1b) izreke presude nepotpuno utvrđeno, od-
smislu, u praksi ESLJP dopuštena su određena nosno da na nesumnjiv način nije moguće utvrditi
ograničenja prava na pravični postupak, pa tako i da je optuženi učestvovao u radnjama koje mu se
prava optuženog da ispituje svjedoke optužbe. Pri stavljaju na teret tačkom 2c) potvrđene optužnice.54
tome treba poći od temeljne pretpostavke, odnosno
Odlučujući o žalbenim navodima branioca optuže- Branilac optuženog je žalbu podnio zbog bit-
nog u pogledu izrečene mjere sigurnosti oduzimanja nih povreda krivičnog postupka shodno članu
predmeta, Apelaciono vijeće je utvrdilo da je odbra- 297. stav (1) tačka d) ZKP-a BiH, navodeći da se
na osnovano prigovorila kada je navela da odstu- osuđujući dio presude koji se odnosi na izricanje
panje od neposrednog izvođenja dokaza čitanjem mjere sigurnosti oduzimanja mobilnih telefona
iskaza svjedoka nije bilo opravdano niti zakonom od optuženog zasniva na iskazima svjedoka koji
utemeljeno, čime je učinjena bitna povreda odredaba su pročitani na pretresu, a koji nisu neposredno
krivičnog postupka, što, prema stavu Vijeća, ima za ispitani, niti je odbrana imala mogućnost da ih
posljedicu nemogućnost zasnivanja sudske odluke ispita i razjasni određene nejasnoće koje su se od-
u pogledu oduzimanja predmeta na takvom dokazu. nosile na sadržaj njihovih iskaza. Ističući povredu
52
ESLJP Van Mechelen i dr. protiv Holandije, 23.04.1997. godine § 58;
53
Ime svjedoka ispušteno kao nepotrebno.
54
Drugostepena presuda broj S1 2 K 030941 19 Kž od 07.02.2020. godine § 109-114;
21
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
prava na odbranu, branilac je nadalje istakao da u prvostepenog suda, podržava tezu Tužilaštva da je
prvostepenom postupku nisu bili ispunjeni uslovi njihovo lociranje otežano. Također je navedeno da
iz člana 273. stav (2) ZKP BiH, kada je dozvoljeno će se o njihovoj dokaznoj snazi naknadno odlučiti.“55
da se pročitaju iskazi iz istrage.
Prilikom donošenja odluke Apelaciono vijeće je
Ispitujući žalbene navode, Apelaciono vijeće je analiziralo odredbe člana 273. stav (2) ZKP BiH,
utvrdilo da je prvostepeni sud prihvatio da se u te je zaključilo da spomenuta odredba omogućava
smislu člana 273. stav (2) ZKP BiH izvede dokaz izuzetak od neposrednog sprovođenja dokaza, u
čitanjem izjava svjedoka i to zapisnika sačinjenih izuzetnim slučajevima. Vijeće je posebno apostro-
od strane pripadnika Granične policije. Radilo se firalo zakonske odredbe “ne mogu pronaći,“ dolazak
o svjedocima koji nisu državljani BiH. je “nemoguć” ili “znatno otežan iz važnih razloga”.
U vezi s tim, u odluci se navodi: „Tumačenjem ove
Prvostepeni sud je našao opravdanim razloge odredbe, dolazi se do zaključka da za svaki od navede-
koje je navelo Tužilaštvo u pogledu nedostupno- nih slučajeva, mora postojati konkretna i demonstri-
sti svjedoka. rana okolnost koja prevazilazi domen pretpostavke i
koja predstavlja rezultat opredmećenog pokušaja.“56
Naime, Tužilaštvo je navelo da iz iskaza svjedoka
proizlazi njihova namjera da napuste BiH, jer se Podvodeći konkretne činjenice pod spomenutu
radilo o migrantima koji su imali za cilj ulazak u pravnu normu, Vijeće je zaključilo da je prvoste-
Republiku Hrvatsku, te da Služba za poslove sa peni sud prihvatio prijedlog na osnovu pretpo-
strancima, kao ni Granična policija ne može ras- stavki Tužilaštva koje su elaborirane na glavnom
polagati saznanjima gdje se ovi migranti nalaze. pretresu, a koje se odnose na potencijalnu ne-
Tužilaštvo je nadalje navelo da bi pokušaj dobija- mogućnost da se zna gdje se trenutno svjedoci
nja podataka putem međunarodne pravne pomoći nalaze, istovremeno ne poduzimajući konkretne
o tome da li su se ova lica eventualno vratila na radnje s ciljem pokušaja njihovog lociranja. U vezi
područje Kosova bio dugotrajan proces. s navedenim, Apelaciono vijeće je podsjetilo i na
odredbe člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama
Međutim, Apelaciono vijeće je zaključilo da spo- Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kri-
menuti razlozi nisu dovoljni kako bi opravdali vičnim stvarima57 koji omogućuje da se u hitnim
odluku prvostepenog suda. slučajevima zamolnice za međunarodnu pravnu
pomoć upućuju putem Eurojusta58.
Iz obrazloženja rješenja o ukidanju prvostepe-
ne presude: “Razlozi koji su opredijelili odluku pr- Budući da se odluka prvostepenog vijeća o odu-
vostepenog suda da se prihvati prijedlog Tužilaštva, zimanju predmeta isključivo temeljila na spome-
i postupi u skladu sa zakonom propisanim izuzetkom nutim dokazima, pri čemu je primjena instituta
od člana 273. ZKP-a BiH, nisu dodatno elaborirani, izuzetka od neposrednog izvođenja dokaza u kon-
osim što je navedeno da se njihovo čitanje dozvolja- kretnom slučaju neutemeljena, to je Apelaciono
va, da je iz sadržaja vidljiva njihova namjera da se vijeće zaključilo da se na takvim dokazima odluka
prebace u države zapadne Evrope, što prema stavu prvostepenog vijeća nije mogla temeljiti.
55
Rješenje o ukidanju prvostepene presude S1 2 K 030941 19 Kž od 07.02.2020. godine, § 23;
56
Ibid. § 19;
57
“Službeni glasnik BiH“, broj 58/2013;
58
Agencija Evropske unije za policijsku i pravosudnu saradnju u krivičnim stvarima.
22
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
U ovom predmetu sudeće vijeće je prihvatilo da Apelaciono vijeće Suda prilikom analize žalbenih
se pročita iskaz svjedokinje dat pred drugim Su- prigovora.
dom u BiH. Stavove sudećeg vijeća je prihvatilo i
59
Član 219. stav (3) ZKP: ”Prilikom prikupljanja izjava od osobe, ovlaštena službena osoba će postupiti u skladu s
članom 78. ovog zakona, odnosno u skladu s članom 86. ovog zakona. U tom slučaju se zapisnici o prikupljenim
izjavama mogu upotrijebiti kao dokazi u kriivčnom postupku.“
23
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
metu radilo se o zapisnicima o saslušanju svje- Nasuprot tome, iz prezentiranja zapisnika na gra-
doka iz istrage koji nisu bili sačinjeni u skladu foskopu u sudnici i izjašnjenja stranaka na ročištu
sa zakonom, što ih je činilo a priori nezakonitim održanom dana 12.09.2019. godine da se zaključiti
dokazima te, stoga, iako se radilo o svjedocima da ovi zapisnici o saslušanju umrlih osoba sadrže
koji su preminuli prije davanja iskaza na glav- samo formalnu pouku o pozivanju na član 8. ZKP
nom pretresu, nije ni moglo biti razmatrano pi- BiH. Odredba ovog člana propisuje cjelokupni tok
tanje njihovog prihvatanja u skladu s principom saslušanja svjedoka i uključuje upozorenje svjedoku
izuzetka od neposrednog izvođenja dokaza iz da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešu-
člana 273. ZKP BiH. tjeti, i da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično
djelo. Zatim će se svjedok upozoriti da nije dužan
Iz obrazloženja drugostepene presude: „Me- odgovarati na pitanja ako bi ga istinit odgovor izložio
đutim, neosnovano se prigovara pogrešnoj primje- krivičnom gonjenju. Također, ova odredba propisu-
ni odredbe člana 273. i 281. ZKP BiH, budući da je da će se ovo upozorenje unijeti u zapisnik. Sama
je zakonitost zapisnika dovedena u pitanje, što je konstatacija u zapisniku o uzimanju izjava svjedo-
konstatovao i sud u pobijanoj presudi. Ovim proce- ka XX60 da su upoznati s članom 86. ZKP BiH, nije
snim pitanjem se prvostepeno vijeće bavilo na ročištu dovoljna. Ovi svjedoci su prilikom saslušanja morali
održanom dana 12.09.2019. godine, kada su nave- biti u sadržinskom smislu upoznati s navedenim pra-
deni zapisnici kao dokaz od strane Tužilaštva BiH vima i obavezama tokom saslušanja, i ta činjenica
prezentirani na grafoskopu u sudnici. Nakon toga je treba biti na jasan način naznačena u zapisniku o
prvostepeno vijeće usmeno odlučilo da se ovi zapisnici saslušanju svjedoka, jer se samo u tom slučaju ovi
ne prihvate kao dokaz, niti da se ulažu u spis, pa su zapisnici mogu koristiti kao dokaz u krivičnom po-
ovi zapisnici vraćeni Tužilaštvu BiH. Činjenica da stupku, u skladu s članom 219. stav (3) ZKP BiH.
prvostepeno vijeće pri tome nije donijelo posebno Tokom trajanja prvostepenog postupka, Tužilaštvo
procesno rješenje o neulaganju zapisnika u sudski BiH nije ponudilo dokaze iz kojih se može nesporno
spis ne utiče na pravilnost i zakonitost prvostepene zaključiti da su ova lica prilikom svog svjedočenja
presude. Tužilaštvo BiH je iskoristilo mogućnost da zaista u sadržinskom smislu upoznata s pravima i
pravilnost takvog postupanja prvostepenog vijeća obavezama svjedoka iz članova 86. i 84. ZKP BiH. Ni
ospori podnijetom žalbom. Pri tome Tužilaštvo BiH u podnijetom žalbom nisu ponuđeni bilo kakvi dokazi
žalbi ne prilaže ove zapisnike, kao dokaz svoje tvrdnje. radi razrješenja ove situacije. Stoga je prvostepeno
vijeće ispravno postupilo kada nije prihvatilo ove
dokaze, jer nisu ispunjene pretpostavke iz člana 219.
stav (3) ZKP BiH“.61
60
Imena svjedoka ispuštena kao nepotrebna.
61
Drugostepena presuda broj S 1 2 K 031501 20 Kž § 20-22;
24
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Kao što je naprijed navedeno ZKP je propisao mo- govori na glavnom pretresu, i onoga o čemu je go-
gućnost korištenja iskaza svjedoka koji su dati u vorio u istrazi. U nastavku će biti prikazani pred-
istrazi u skladu s važećim odredbama, kako bi se meti u kojima je ovo pitanje detaljno razmatrano.
otklonile nedoumice između onoga što svjedok
U ovom predmetu je donesena pravosnažna oslo- U pogledu ocjene zaključaka prvostepenog vijeća
bađajuća presuda. Ključno pitanje ovog krivičnog u vezi s iskazima svjedoka, Apelaciono vijeće je
postupka odnosilo se na identitet izvršioca krivič- iznijelo sljedeći stav:
nog djela, a prvostepeno vijeće je detaljno anali-
ziralo i cijenilo iskaze ključnih svjedoka koji su “U tom smislu, prvostepeno vijeće je, prije svega,
davali svoje iskaze u istrazi i na glavnom pretresu, počelo s ocjenom materijalnih dokaza, odnosno
a koje su se razlikovale u ključnim segmentima zapisnika o saslušanju svjedoka iz istrage koje
koji se odnose na identitet optuženog. su dali pred istražnim sudijom Suda u Jablanici
(odjeljenje Višeg suda u Mostaru) 1995. godine kao
Ispitujući žalbene navode Tužilaštva, Apelacio- i iskaza svjedoka koje su dali SIPA-i u toku 2008.
no vijeće je u potpunosti prihvatilo obrazloženje i 2009. godine. Analiza ovih iskaza pokazuje da
sudećeg vijeća u pogledu nedosljednosti ranijih su ovi svjedoci kao počinioca predmetnog krivič-
iskaza svjedoka i iskaza datih na glavnom pretresu, nog djela označili Maria Dolića, a ne Darka Dolića.
što je u konačnici opredijelilo pretresno vijeće da u Nakon toga, ti isti svjedoci su u svojim izjavama
nedostatku dokaza izvan svake razumne sumnje datim pred Tužilaštvom Bosne i Hercegovine 2009.
donese odluku in dubio pro reo. godine, promijenili svoj iskaz tako što su kao iz-
vršioca krivičnog djela označili optuženog Darka
U vezi s tim, Apelaciono vijeće je zaključilo: “Da- Dolića, što su, kako se tačno navodi u žalbi Tuži-
kle, prema ocjeni ovog Vijeća prvostepeno vijeće je laštva, kategorično ponovili i na glavnom pretresu.
osnovano utvrdilo da razlike u iskazima svjedoka
XX62 koje su dali na glavnom pretresu u odnosu Prvostepeno vijeće je pravilno uočilo sve nedo-
na ranije date izjave, vezano za utvrđivanje iden- sljednosti u pogledu identifikacije izvršioca krivič-
titeta izvršioca krivičnog djela, ozbiljno dovode u nog djela, a naročitu pažnju je posvetilo iskazima
pitanje vjerodostojnost i istinitost njihovih iskaza, svjedoka XX YY iz razloga što su lično poznavali i
te se na osnovu takvih njihovih iskaza ne može Darka i Maria Dolića. Prema mišljenju ovog Vijeća,
zasnivati osuđujuća presuda prema optuženom prvostepeno vijeće je imalo osnova da zaključi da
Darku Doliću.”63 njihova nedosljednost i nesigurnost u pogledu lica
koje je počinilo krivično djelo predstavlja značajan
62
Ime svjedoka ispušteno kao nepotrebno.
63
§ 69;
25
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
faktor, s obzirom na to da su drugi svjedoci imali učinioca, svjedok pojašnjava da je nakon davanja
samo posredna saznanja o imenu počinioca. prvobitne izjave izvršio naknadnu provjeru i raspitao
se u čaršiji, jer je viđajući Marija uočio da je on malo
Naime, svjedok XX je na glavnom pretresu tvrdio da tamniji u licu od počinioca, te je tako shvatio da je
Darka Dolića, njegovog oca Jozu koji je u opštini ra- zamijenio Marija i Darka.
dio kao kurir i brata Milana poznaje iz kafane u kojoj
je radio kao konobar i u koju su oni često dolazili. Kako bi u potpunosti otklonilo sve sumnje u iskaz
Također mu je bilo poznato da je Milan nekada Darka ovog svjedoka, a na okolnosti prijateljskih odnosa
oslovljavao imenom „Dario“, a nekada „Braco“. Svje- svjedoka XX s ocem optuženog XX, prvostepeno
dok je sve razlike u svom svjedočenju i ranije datim vijeće je pravilno postupilo kada je dozvolilo da se
iskazima, kada je umjesto Darka Dolića spominjao provede njihovo suočenje, kojom prilikom je XX ka-
Marija Dolića, objasnio prostim lapsusom, ističući tegorično negirao da poznaje YY i da je bilo kada s
da je u pogledu imena mogao slučajno pogriješiti, ali njim obavljao građevinske radove, dok je YY ostao
da crte lica nikada nije zaboravio. pri svom iskazu.
Također je i svjedok YY pred prvostepenim vije- Iako je prvostepeno vijeće cijenilo da je svjedok… kao
ćem izjavio da je optuženi Darko Dolić lice koje je otac optuženog imao interesa da svjedoči u korist
počinilo predmetno krivično djelo, te da je mogao svog sina, ipak je osnovano utvrdilo da je svjedok
zaboraviti njegovo ime, ali ne i lik, kojeg se dobro XX bio nesiguran i nedosljedan kada je u pitanju
sjeća. U pogledu razlika u iskazima vezano za ime identitet počinioca krivičnog djela.64
U spomenutom predmetu odbrana optuženog je svjedoka (dokaz T-12) u dokazni materijal ovog pred-
problematizirala više pitanja koja se tiču prihvat- meta izvršeno pravilnom primjenom odredbe člana
ljivosti dokaza, te je žalbeno vijeće svako pitanje 273. stav (1) ZKP BiH, zbog čega su žalbeni prigovori
posebno razmotrilo, te u konačnici prihvatilo za- neosnovani.
ključke sudećeg vijeća.
…….
Iz obrazloženja: „Vijeće na prvom mjestu primje-
ćuje, analizom iznesenih žalbenih prigovora, da U konkretnom slučaju, Vijeće nalazi da je svjedo-
odbrana osporava pravnu valjanost ulaganja ovog ku XX65 prilikom direktnog ispitivanja na glavnom
dokaza u dokazni materijal predmeta, s obzirom pretresu66 , a nakon što se svjedok izjasnio da se ne
na to da je svjedok na glavnom pretresu izjavio da sjeća inkriminisanog događaja, niti da je prethodno
se ne sjeća ratnih događaja, odnosno da je i nakon davao ikakvu izjavu, predočena ranija izjava (od
prezentovanja ranijeg iskaza svjedok izjavio da se 09.02.2012. godine), na kojoj izjavi je svjedok autori-
istih događaja ne sjeća. zovao vlastoručni potpis, pa je stoga evidentno da su
ispunjeni uslovi iz naprijed navedene odredbe za uvr-
Međutim, Vijeće nalazi da je ulaganje iskaza ovog štavanje navedenog zapisnika o saslušanju svjedoka
64
Imena svjedoka ispuštena kao nepotrebna.
65
Ime svjedoka ispušteno kao nepotrebno.
66
Svjedok je saslušan na nastavku glavnog pretresa održanog pred prvostepenim sudom dana 28.08.2017. godine.
26
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
u dokazni materijal predmeta. Ovo posebno imajući da je cjelovitom, a ne parcijalnom analizom navedene
u vidu i činjenicu da je svjedoku na glavnom pretresu odluke, moguće izvesti nesumnjivi zaključak o tome
data prilika da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz, da se ne radi o istoj činjeničnoj, niti o istoj pravnoj
u smislu navedene odredbe, pa je svjedok u tom smislu situaciji. Naime, iako je i u spomenutom predmetu
naveo da je prethodno saslušan pred ovim Sudom u pred Ustavnim sudom odbrana osporavala zakonitost
predmetu koji se vodio protiv optuženog Branka Vlače, zapisnika o saslušanju svjedoka s aspekta činjenice
te da nakon što je izašao iz sudnice nije mogao da da isti zapisnik nije bio sastavljen od pitanja i odgo-
spava 3-4 dana, pa da je “izbrisao iz sjećanja sve što vora, koje postupanje je prema ocjeni Ustavnog suda
se tiče rata”, kao i da ga zanima samo zdravlje bole- značilo da zapisnik nije bio sačinjen u skladu s odred-
snog djeteta, što po ocjeni ovog Vijeća govori o trau- bama članova 63. i 151. Zakona o krivičnom postupku
matizaciji svjedoka usljed prethodnog saslušanja, te Republike Srpske, Apelaciono vijeće primjećuje da se
nastojanju da potisne za njega očigledno traumatič- u istom predmetu postavljalo i pitanje da li je sporni
ne događaje. Daljim ispitivanjem prigovora odbrane, zapisnik nezakonit iz razloga što je saslušani svjedok
Vijeće nalazi da i sama žalba dolazi u kontradikciju, iznio ozbiljne optužbe o tome da je zapisnik potpisao
s obzirom na to da je u dokazni materijal odbrane zbog straha za sopstveni život, čime je dovedena u
uložila ranije zapisnike o saslušanju ovog svjedoka pitanje dobrovoljnost davanja takvog iskaza, što nije
čijem ulaganju prigovara, kada se radi o izjavi ovog slučaj u konkretnoj situaciji. Osim toga, Vijeće ističe
svjedoka kao dokaza optužbe, koje postupanje ovo da i prema stavu Ustavnog suda, iskazanom u pred-
Vijeće nalazi neprincipijelnim, te se stoga žalbeni metnoj odluci sama činjenica da predmetni zapisnik
prigovori prema kojima se radi o dokazu na kome o saslušanju svjedoka nije bio sastavljen od pitanja
se ne može zasnivati presuda, imajući u vidu i i odgovora ne ukazuje da je postupak “u cjelini” bio
prethodno navedenu argumentaciju, odbijaju kao nepravičan, odnosno kako to Ustavni sud konstatuje:
neosnovani. Činjenica da u zapisniku o saslušanju
svjedoka od 09.02.2012. godine, nisu sadržana pi- “Međutim, prema mišljenju Ustavnog
tanja i odgovori ne govori, suprotno tumačenju žal- suda, ova okolnost, sama po sebi, nije
be, da se radi o nezakonitom dokazu, imajući u vidu dovoljna da se utvrdi da je predmetni
odredbu člana 10. stav (2) ZKP BiH, koja propisuje postupak “u cjelini bio nepravičan” u
da su nezakoniti dokazi oni koji su pribavljeni bitnim dijelu koji je ispitivao. Naime, Ustavni
povredama ZKP-a BiH, odnosno tumačeći odredbu sud smatra da je u vezi s ovim dokazi-
člana 297. stav (2) ZKP BiH, prema kojoj je bitna ma ključno da odgovori na pitanje “da
povreda samo ona koja ima utjecaja na pravilno i li je odluka o krivici apelanta u jedi-
zakonito donošenje presude, zbog čega Vijeće zaklju- nom ili odlučujućem dijelu zasnovana
čuje da se ne može reći da je način uzimanja izjave na ovim dokazima.67”
od svjedoka bez navođenja pitanja i odgovora utjecao
na zakonitost ovog dokaza. Ovo naročito imajući u Stoga, imajući u vidu naprijed iznesene razloge, kao
vidu činjenicu da je isti iskaz dat voljno, a da je od- i činjenicu da odluka o krivici optuženog u ovom
brana mogla eventualno sporna pitanja razjasniti segmentu (tačka 6. osuđujućeg dijela izreke prvoste-
na glavnom pretresu kroz unakrsno ispitivanje svje- pene presude) nije zasnovana isključivo na spornom
doka, odnosno da je odbrana u konkretnom slučaju dokazu (T-12), odnosno da je ista odluka zasnovana
i pokušavala da diskredituje svjedoka kroz ulaganje na drugim dokazima, s kojim dokazima je potom
njegovih ranijih iskaza, kako je naprijed navedeno. ovaj dokaz doveden u međusobnu vezu, u potkre-
Na drugačije stanje stvari ne ukazuje ni pozivanje pljujućem smislu, to žalbeni prigovori ostaju bez
odbrane optuženog na odluku Ustavnog suda BiH, uporišta za donošenje drugačije odluke.”
broj 2127/16 od 22.03.2018. godine, s obzirom na to
67
Odluka Ustavnog suda BiH, broj 2127/16 od 22.03.2018. godine, § 97;
27
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Kada je u pitanju praksa Ustavnog Suda Bosne i pravičnog postupka u cjelini u skladu s članom
Hercegovine, primjećujemo da je pitanje prihva- 6. EKLjP.
tanja i ocjene dokaza posmatrano kroz prizmu
Ustavni sud je u ovom predmetu zaključio da nema povjeruju dokazima jedne strane u postupku na
kršenja prava apelanata na pravično suđenje iz osnovu slobodnog sudijskog uvjerenja. To je isklju-
člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. čivo uloga redovnih sudova čak i kada su izjave
stavovi (1), (2) i (3d) Evropske konvencije u pred- svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom su-
metnom krivičnom postupku, sagledanom u cje- protne jedna drugoj (vidi: Evropski sud, Doorson
lini. Prema ocjeni Ustavnog suda redovni sudovi protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine,
su za svoje utvrđenje i odlučivanje u presudama objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav (78)).
dali jasna i precizna obrazloženja iz kojih proizlazi
da su tokom krivičnog postupka protiv apelanata 42. Dalje, Ustavni sud podsjeća da član 6. Evropske
poštovani svi standardi prava na pravično suđe- konvencije, mada garantira pravo na pravično suđe-
nje pri čemu je posebno obrazloženo zašto iskaz nje, ne postavlja bilo kakva pravila o prihvatljivosti
svjedokinje dat u istrazi, koji je korišten u pred- dokaza, već je to, prije svega, pitanje koje se regulira
metnom postupku, u smislu relevantnih odredbi domaćim zakonodavstvom68 (vidi, Evropski sud: Sc-
ZKP ne predstavlja nezakonit dokaz. henk protiv Švicarske, 12. juli 1988. godine, st. (45)-
(46), Serija A, broj 140, i Teixeira de Castro protiv
Iz obrazloženja odluke: “41. Kada je u pitanju Portugala, 9. juni 1998. godine, stav (34), Izvještaji
način na koji su redovni sudovi u predmetnoj kri- 1998-IV). Zbog toga, kao stvar principa, Evropski
vičnoj stvari proveli dokazni postupak i ocijenili sud smatra da njegova uloga nije da utvrđuje da li
dokaze, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, određena vrsta dokaza, naprimjer dokazi koji su pri-
prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u bavljeni nezakonito u smislu domaćeg prava, mogu
daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, biti prihvatljivi, ili upravo da li je aplikant kriv ili ne69.
zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke Stoga, pitanje na koje se mora odgovoriti jeste da li
redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i je postupak kao cjelina, uključujući i način na koji
primjene prava (vidi: Evropski sud, Pronina pro- su dokazi pribavljeni, bio pravičan. Ovo uključuje
tiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. ispitivanje „nezakonitosti” koja je u pitanju i tamo
godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni gdje je u pitanju povreda drugih prava iz Evropske
sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u konvencije, prirodu utvrđene povrede (vidi Evropski
procjeni činjenica i dokaza, već je, uopšteno, zada- sud, Bykov protiv Rusije [GC], aplikacija broj 4378/02,
tak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze stav (89), 10. mart 2009. godine, i Lee Davies protiv
koje su izveli (vidi: Evropski sud, Thomas protiv Belgije, aplikacija broj 18704/05, stav (41), 28. juli
Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. 2009. godine). Zatim, prema stanovištu Evropskog
godine, aplikacija broj 19354/02). Isto tako, Ustavni suda, pri ocjeni da li je postupak kao cjelina bio pra-
sud se neće miješati u način na koji su redovni su- vičan, također se predmet broj AP-414/19 17, Odluka
dovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Ustavni o dopustivosti i meritumu mora imati u vidu da li
sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi su poštovana prava odbrane. Mora se ispitati da li
68
Podebljano od strane autora.
69
Ibid.
28
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
je aplikantu bila data mogućnost da osporava za- dokaza, argumentirajući to činjenicom da je u pred-
konitost dokaza i da se protivi njegovom korištenju metnom postupku korišten iskaz svjedoka B.M. koji
(vidi: Evropski sud, Szilagyi protiv Rumunije (dec.), je dala u fazi istrage 22. septembra 2011. godine, a
aplikacija broj 30164/04, 17. decembar 2013. godine). za koji je Vrhovni sud FBiH u presudi (od 17. febru-
U pravilu se svi dokazi moraju izvesti u prisutnosti ara 2015. godine) donesenoj u drugom krivičnom
okrivljenog na javnoj raspravi, a radi kontradiktor- postupku utvrdio da ga je prvostepeni sud nezako-
nosti postupka (vidi: Kovač protiv Hrvatske, broj nito koristio. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega,
aplikacije 503/05, presuda od 12. aprila 2007. godine, primjećuje da se u tom drugom krivičnom postupku
stav (25)). sudilo apelantima za drugo krivično djelo (ubistvo),
te da je tačno da je Vrhovni sud FBiH u presudi (od
…….. 17. februara 2015. godine) u obrazloženju, između
ostalog, zaključio da je navedeni svjedok u vrijeme
44. Dakle, zadatak Ustavnog suda je da utvrdi da kada je navedeni zapisnik sačinjen imao svojstvo
li je postupak, uključujući i način izvođenja dokaza, privilegovanog svjedoka, jer je sa tada osumnjiče-
gledano u cjelini, bio pravičan. nim prvoapelantom živjela u izvanbračnoj zajednici.
Osim toga, Ustavni sud naglašava da se u takvim
45. U svjetlu navedenih principa i činjenica konkret- okolnostima radilo o procesnoj odluci koja se ticala
nog predmeta, Ustavni sud prvenstveno zapaža da dopustivosti određenog dokaza u kontekstu primjene
u obrazloženju osporene prvostepene odluke nije materijalnog prava kod utvrđenja krivice apelanata
izostala brižljiva i savjesna ocjena dokaza kako onih za drugo krivično djelo.
koje je predlagala „optužba“, tako i onih koje je pred-
lagala odbrana apelanata. 47. S druge strane, iz obrazloženja osporenih odluka
u ovom predmetu proizlazi da su redovni sudovi za-
…….. uzeli stav da navedeni istražni iskaz svjedoka B.M.
nije nezakonit dokaz na kojem se ne može zasnivati
Zatim, iz obrazloženja odluka donesenih u pred- sudska odluka. Stoga se, prema mišljenju Ustavnog
metnom krivičnom postupku ne proizlazi ni da su suda, u konkretnom slučaju postavlja pitanje je li
Okružni sud i Vrhovni sud RS stav o vjerodostojnosti primjena odredbe člana 288. stav (2) ZKPRS u ovoj
iskaza saslušanih svjedoka (datih kako u fazi istrage, krivičnopravnoj stvari bila proizvoljna, budući da je
tako i na glavnom pretresu) izveli paušalnim navo- na osnovu navedene zakonske odredbe sporni istraž-
đenjem i zaključivanjem, već upravo suprotno, dajući ni iskaz svjedok B.M. (koja se nije mogla pronaći, tj.
u tom pogledu (ocjena dokaza) detaljno obrazloženje koja je bila nedostupna organima krivičnog gonjenja
koje se Ustavnom sudu ne čini očigledno proizvolj- u ovom postupku) uvršten u dokaznu građu i kori-
nim. Stoga, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je šten na glavnom pretresu pred Okružnim sudom, te
prvenstveno Okružni sud, a potom i Vrhovni sud na osnovu kojeg je, između ostalog, i donesena ospo-
RS načinom provođenja dokaznog postupka u ovoj rena prvostepena osuđujuća presuda za apelante za
krivičnopravnoj stvari izašao iz okvira diskrecije krivično djelo razbojništvo. Naime, iz obrazloženja
slobodne ocjene dokaza provedenih u postupku, što osporenih odluka proizlazi da su redovni sudovi u
bi rezultiralo kršenjem člana 6. stav (1) Evropske ovom predmetu stav o zakonitosti navedenog dokaza
konvencije70. argumentirali prvenstveno činjenicom da je sporni
iskaz sačinjen u skladu s odredbama člana 148. ZK-
46. Pri tome, u kontekstu ocjene dokaza, Ustavni sud PRS, ukazujući u tom smislu i na utvrđenu činjenicu
zapaža da su apelanti posebno istakli navod da je da je svjedok M.B. u međuvremenu izgubila status
osuđujuća presuda donesena na osnovu nezakonitog privilegovanog svjedoka koji je imala tokom dava-
70
Ibid.
29
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
nja predmetnog istražnog iskaza. Ono što je, prema upravo i konstatovao prvo Okružni sud u prvoste-
mišljenju Ustavnog suda odlučujuće, u konkretnom penoj osporenoj odluci, a potom i Vrhovni sud RS u
slučaju kod ocjene zakonitosti navedenog dokaza drugostepenoj osporenoj odluci.
jeste poštivanje obaveza od ovlaštenih organa javne
vlasti (krivičnog gonjenja) prilikom davanja sporne ……..
izjave iskaza navedenog svjedoka u svjetlu relevan-
tnih krivičnoprocesnih normi i u kojoj mjeri je takvo U svjetlu ovog zaključka, Ustavni sud smatra da je
postupanje bilo od utjecaja na krivični postupak sa- pitanje, kako statusa svjedoka B.M. i njenog istraž-
gledan u cjelini.71 U tom smislu Ustavni sud ponavlja nog iskaza u predmetnom krivičnom postupku ra-
da iz obrazloženja kako prvostepene presude, tako i spravljeno u kontekstu izvedenih dokaza i na osnovu
osporene presude proizlazi da je kao nesporno utvr- slobodne ocjene dokaza, te sudijske diskrecije da
đeno da je navedeni svjedok nakon upozorenja bio ocijeni dokaze u svakom konkretnom slučaju, po-
izričit (prilikom davanja izjave na zapisnik u istrazi) sljedično čemu se ne može govoriti o proizvoljnoj
da želi svjedočiti, te da je ta njegova izjava unesena primjeni člana 288. stav (2) ZKPRS u predmetnom
u zapisnik koji je on svojevoljno i svojeručno potpi- postupku u kojem su donesene osporene odluke u
sao bez primjedaba u smislu relevantnih procesnih kontekstu tumačenja zakonitosti istražnog iskaza
normi koje se odnose na način saslušanja svjedoka. svjedoka M.B. a u vezi s primjenom odredaba, prije
U takvim okolnostima, sve i ukoliko bi se prihvatila svega, člana 148. stav (4), te potom i člana 10. stav
tvrdnja apelanata da je navedeni svjedok imao sve (2) ZKPRS koje govore o nemogućnosti zasnivanja
vrijeme status privilegiranog svjedoka, prema mi- sudske odluke na dokazima pribavljenim kršenjem
šljenju Ustavnog suda, on se na već opisani način bitnih odredaba krivičnog postupka.”
odrekao svog prava da odbije svjedočiti, kako je to
71
Ibid.
30
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
32
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Korištenje na
glavnom pretresu
iskaza optuženog/svjedoka
koji je u istrazi dao
u svojstvu osumnjičenog/
svjedoka
Sudska praksa u vezi s radnjama
dokazivanja i prihvatanja dokaza na
glavnom pretresu
33
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
34
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Također, Vijeće je zaključilo da prihvatanje na- šutnjom. To također može poslužiti kao osnova za
vedenih izjava ne predstavlja povredu prava op- ispitivanje optuženog, ako odluči da svjedoči.
tuženog da se brani šutnjom, a takav zaključak
je u presudi detaljno obrazložen i potkrijepljen 155. Pravo optuženog na odbranu šutnjom prema
zakonom i praksom ESLJP: EKLJP nije ništa veće od njegovog prava zaštićenog
Pravilom 42 MKSJ ili članom 6. ZKP BiH. ESLJP je
“153. Vijeće naglašava da se optuženi odrekao prava zapravo otišao dalje time što je odobrio da se na
da se brani šutnjom prilikom davanja ovih izjava glavnom pretresu u dokaze uvedu izjave koje je u
a, kao što je već obrazloženo, njegovo odricanje od fazi istrage dao optuženi koji se odrekao svog prava
tog prava je dokumentovano i razjašnjeno. Vijeće na odbranu šutnjom za vrijeme istražnog postupka.
poštuje pravo optuženog da se brani šutnjom, pa ESLJP je proglasio prihvatljivim da domaći sudovi
mu je za vrijeme glavnog pretresa omogućilo da se izvode zaključke o krivici kada se optuženi pozove na
izjasni u pogledu formalne i sadržajne strane izjava svoje pravo na šutnju u istražnoj fazi, a kasnije se to-
koje je dao, u skladu s članom 6. ZKP BiH, istovre- kom odbrane osloni na neku činjenicu koju je mogao
meno poštujući njegov stav da ne želi da da izjavu. otkriti tokom istrage. ESLJP je, također, odobrio do-
Međutim, njegove ranije izjave koje je dao svjesno nošenje osuđujućih presuda zasnovanih isključivo na
i dobrovoljno uzete su kao dio dokaza Tužilaštva i ranijim izjavama optuženog koji se pozvao na svoje
njihovo postojanje se ne može zanemariti. pravo na odbranu šutnjom na glavnom pretresu. U
predmetu Brennan protiv Ujedinjenog Kraljevstva,
154. Pravo na odbranu šutnjom nije izričito navedeno optuženi je za vrijeme ispitivanja u policiji dao izjave
u EKLJP, nego je ESLJP došao do takvog zaključka na koje ga inkriminišu u pogledu njegove umiješanosti
osnovu člana 6. stav (1) – pravo na pravično suđenje, u terorističke aktivnosti. Na suđenju nije dao izjavu,
i člana 6. stav (3) tačka d) – pravo na pretpostavku pozivajući se na pravo na odbranu šutnjom. Tužilaš-
nevinosti. Pravo na odbranu šutnjom nije apsolutno. tvu je bilo dopušteno da uvede u dokaze izjave koje
Kao što je već navedeno, jedno drugo vijeće Suda BiH je optuženi dao prije suđenja, i on je na osnovu tih
se bavilo sličnim pitanjem, odnosno pitanjem da li izjava oglašen krivim. Stoga, ukoliko je optuženom
da prihvati kao dokaz zapisnike izjava optuženog. data mogućnost da u nekoj fazi postupka objasni
U odluci vijeća je navedeno da se u većini evropskih ili opovrgne svoju izjavu, ESLJP nije reagovao ni na
zemalja koje obavezuje EKLJP, na glavnom pretresu jednu presudu koja je u bilo kojoj mjeri zasnovana
rutinski prihvataju zakonito pribavljene ranije izjave na ranijim izjavama pribavljenim na zakonit način,
optuženog, bez obzira na to da li on na glavnom bez obzira na to da li se optuženi poziva na pravo da
pretresu svjedoči ili koristi svoje pravo na odbranu se brani šutnjom na glavnom pretresu, ili ne.”
šutnjom, naprimjer u Engleskoj (Zakon o policiji i
dokazima u krivičnom postupku, član 76. stav (1)), Zaključak prvostepenog vijeća potvrdilo je i Apela-
Francuskoj (Code de Procedure Penale, član 428) i ciono vijeće svojom presudom broj X-KRŽ-07/386
Holandiji (Holandski Zakon o krivičnom postupku, od 21.10.2010, navodeći da se optuženi pravova-
član 341). Isto vijeće je također naglasilo da ESLJP ljano odrekao prava i dobrovoljno razgovarao s
nikada nije kritikovao takvu praksu. Vijeće nadalje istražnim organima, te je time pretresno vijeće
objašnjava da je u državama u kojima se ne dopušta pravilno uvrstilo u dokaze njegove ranije iska-
korištenje izjava iz istražnog postupka protiv optu- ze u skladu sa Zakonom o ustupanju predmeta i
ženog, to izričito zabranjeno zakonom, pa zakon, a Pravilnikom MKSJ-a. Također, Apelaciono vijeće
ne EKLJP, sprečava takvu praksu. U Njemačkoj, na- se osvrnulo i na prigovor optuženog “da je pretre-
primjer, zakon zabranjuje uvođenje u dokaze pisme- sno vijeće pogriješilo jer prije ispitivanja nije bio
nih izjava koje je osumnjičeni dao policiji (član 254, upoznat za koje krivično djelo se tereti u smislu
Strafprozess Ordnung). Međutim, policijski službenik člana 78. Zakona o krivičnom postupku (ZKP BiH)
može biti ispitan na glavnom pretresu i može sudu i člana 6. stav (3) tačka a) Evropske konvencije o
ponoviti sadržaj izjave, ukoliko se optuženi brani ljudskim pravima (EKLjP) (§ 34)”, konstatujući da
35
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
takve tvrdnje proizlaze iz pogrešne analize ZKP-a, ZKP-a, pogotovo u slučajevima gdje su data slična
te da su suprotno tvrdnjama optuženog predmet- upozorenja, i gdje nijedan predstavnik Tužilaštva
ne izjave zakonito pribavljene u situacijama kada Bosne i Hercegovine nije čak ni bio prisutan tokom
u ovom predmetu nisu bili primjenjivi postupci ispitivanja.” (…) 38. Navedeno pitanje je razmatra-
ispitivanja iz člana 78. ZKP-a BiH i u situacijama no u predmetu Tužilac protiv Mileta Mrkšića i dr.,
gdje su haški istražitelji postupali u skladu s pra- gdje je tužilac Haškog tribunala radi korištenja u
vilima MKSJ-a za ispitivanje osumnjičenih. unakrsnom ispitivanju tražio uvrštavanje u dokaze
izjava svakog optuženog, a koje su date organima
U vezi s tim, Apelaciono vijeće zaključuje “ 36. bivše Jugoslavije u Beogradu. Vijeće u tom predmetu
Pregled člana 78. upućuje na to da se on bavi pri- konstatuje da, iako je dvoje službenika Tužilaštva
hvatljivošću izjave uzete od strane tužioca ili drugog Haškog tribunala prisustvovalo tom postupku, lica
ovlaštenog službenog lica iz Bosne i Hercegovine. koja su uzimala izjave, odnosno istražitelji vojnih
(…). 37. Optuženi nije uspio pokazati da se član 78. organa bezbjednosti/vojni istražni sudija u Srbiji,
ZKP-a primjenjuje na bilo koga osim „tužioca ili nisu postupali prema uputama Tužilaštva Haškog
ovlaštenog službenog lica“ iz Bosne i Hercegovine. tribunala, te se stoga Statut i Pravila ne primjenjuju
Optuženi također nije objasnio zašto je istražitelj na ispitivanje optuženog.”
iz strane jurisdikcije dužan pridržavati se odredbi
Kao jedno od veoma čestih pitanja s kojima se nio šutnjom ili je saslušan u svojstvu svjedoka, da
susreće Sud BiH u svojoj praksi jeste i pitanje ko- li je prilikom saslušanja u istrazi svoj iskaz dao bez
rištenja iskaza optuženog koji je u toku istrage prisustva branioca kojeg prava se lično odrekao
dao u svojstvu osumnjičenog u Tužilaštvu BiH, ili je iskoristio svoje pravo na branioca, te da li
Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH i drugim je optuženi prilikom davanja iskaza u istrazi bio
istražnim organima. U vezi s tim, u nastavku ćemo poučen u skladu s odredbom člana 78. ZKP BiH,
se osvrnuti na pravne stavove koji su zauzeti u kao i zakonitost korištenja kao dokaza iskaza koji
presudama Suda BiH u vezi s korištenjem takvih su svjedoci (ranije osumnjičeni) dali u istrazi u
iskaza u različitim procesnim situacijama, zavisno svojstvu osumnjičenih lica.
od toga da li se optuženi na glavnom pretresu bra-
Ovaj je predmet interesantan, između ostalog, i što pri prvom ispitivanju mora biti obaviješten o
zbog činjenice da je na dan objavljivanja prvoste- djelu za koje se tereti i o osnovama sumnje protiv
pene presude u ovom predmetu donesen Zakon njega, mora biti upozoren da njegov iskaz može biti
o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom korišten kao dokaz u daljnjem toku postupka. Dalje,
postupku BiH (“Službeni glasnik” BiH, 58/08) koji član 78. u tački c) stava (2) ZKP BiH nakon izmjena
je stupio na snagu 29.07.2008. godine, kojim su, propisuje da se osumnjičeni prilikom ispitivanja
između ostalih, izmijenjene odredbe iz članova 6. mora poučiti da se može izjasniti o djelu koje mu
i 78. stav (2) tačka c), te je dodan stav (3) u članu se stavlja na teret i iznijeti sve činjenice i dokaze
273. ZKP BiH. Konkretno, u članu 6. izmijenjenog koji mu idu u korist i ako to učini u prisustvu brani-
ZKP BiH, propisano je da se osumnjičeni, osim oca da je takav njegov iskaz dopušten kao dokaz na
36
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
glavnom pretresu i da bez njegove saglasnosti može na snagu istoga dana kada je prvostepeno vi-
biti pročitan i korišten na glavnom pretresu… dok jeće objavilo presudu.
dodatni stav (3) člana 273. ZKP BiH sada propisuje
da:“Ako se u toku glavnog pretresa optuženi koristi 224. Iz navedenog proizlazi da nadležni tužilac, a
pravom da nije dužan iznijeti svoju odbranu ili od- potom ni prvostepeno vijeće, nisu mogli po-
govarati na postavljena pitanja, zapisnik o iskazu stupiti u skladu s odredbama koje u vrijeme
optuženog koji je dat u istrazi može se po odluci poduzimanja procesne radnje (ispitivanja
sudije ili predsjednika vijeća pročitati i koristiti kao osumnjičenog, odnosno prihvatanja dokaza)
dokaz na glavnom pretresu samo ako je optuženi nisu ni postojale, odnosno, prema tada va-
prilikom saslušanja u istrazi bio upozoren u skladu žećim odredbama ZKP BiH, tužilac nije bio
s članom 78. stav (2) tačka c) ovog zakona.” dužan da upozori osumnjičenog da je njegov
iskaz (ukoliko se odluči da ga da) dopušten kao
Upravo ove izmjene zakona odbrana optuženih je dokaz na glavnom pretresu i da bez njegove
u ovom predmetu pokušala iskoristiti kao osnov saglasnosti može biti pročitan i korišten na
za svoju žalbu na prvostepenu presudu, gdje su glavnom pretresu.
isticali prigovor zakonitosti korištenja iskaza op-
tuženih koje su dali u svojstvu osumnjičenih u 225. Konačno, Apelaciono vijeće prihvata tumače-
istrazi, ističući da isti nisu bili poučeni o pravima nje prvostepenog vijeća da je prema zakonu o
i obavezama kako je to propisano izmijenjenim krivičnom postupku koji je bio na snazi kada
članovima 6. i 78. ZKP BiH, te da nisu zakoni- je vijeće donijelo odluku o prihvatanju izjave
ti, odnosno gdje je postojala intencija odbrane optuženog, takvo postupanje bilo zakonito i
da inicira retroaktivnu primjenu ZKP BiH, a koje dozvoljeno, a naknadne izmjene ZKP BiH ko-
prigovore je Apelaciono vijeće Suda BiH u cijelosti jima je to konačno i precizno navedeno, pred-
odbacilo kao neosnovane, ističući da se prvoste- stavljaju samo potvrdu takvog stava koja je
peno vijeće na 37 strana (od strane 333. do strane sada formulisana dodavanjem posebnog stava
369.) veoma detaljno osvrnulo na svaki neophodan članu 273. ZKP BiH.
element pouka koje su date (tada) osumnjičeni-
ma (Mitrović Petru, Stevanović Miladinu i Džinić 226. Apelaciono vijeće je razmotrilo i odredbu iz
Brani), te je pravilno zaključilo da su u tom smislu člana 125. Zakona o izmjenama i dopuna-
izjave formalno ispravne, a u obrazloženju presu- ma Zakona o krivičnom postupku (Službeni
de Apelaciono vijeće je dalo iscrpnu analizu ovog glasnik BiH, broj 58/08), koji propisuje da: U
procesnog pitanja, pozivajući se pri tome ne samo predmetima u kojima je optužnica potvrđena
na odredbe Zakona o krivičnom postupku BiH, već do stupanja na snagu ovog zakona, postupak
i na međunarodne dokumente. će se nastaviti po odredbama Zakona o krivič-
nom postupku Bosne i Hercegovine (“Službeni
“219. Naime, nije sporno da je 17.06.2008. godine do- glasnik BiH”, broj 36/03, 26/04, 63/04, 13/05,
nesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kri- 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07
vičnom postupku BiH (Službeni glasnik BiH, 58/08) i 15/08), osim ako su odredbe ovog zakona po-
koji je stupio na snagu 29.07.2008. godine. Ovim voljnije za osumnjičenog, odnosno optuženog.
zakonom izmijenjene su, između ostalih, odredbe
iz članova 6. i 78. stav (2) tačka c), te je dodan stav 227. Gore navedena odredba uspostavlja princip
(3) u članu 273. ZKP BiH. koji je neuobičajen za procesne zakone, budući
da je načelo zabrane retroaktivnosti karakteri-
223. Žalbe odbrane se pozivaju na odredbe Zakona stično za materijalno krivično pravo. U prilog
o izmjenama i dopunama ZKP BiH (sa gore ci- tome govori i odredba iz člana 4. KZ BiH koja
tiranim izmijenjenim odredbama), ne navodeći u stavu (1) uspostavlja generalni princip vre-
pri tome da je spomenuti zakon zapravo stupio menskog važenja krivičnog zakona prema ko-
37
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
38
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Također, interesantno pitanje koje se pojavilo u čitanjem na pretresu, a da se ne povrijedi pravo op-
ovom predmetu, a na koje je Apelaciono vijeće tuženog na pravično suđenje, ali da bi optuženom
trebalo odgovoriti jeste mogućnost korištenja protiv kojeg je dat iskaz ‘trebalo dati adekvatnu i
izjava svjedoka koje su dali u istrazi u svojstvu odgovarajuću priliku da ospori i ispita svjedoka koji
suosumnjičenih lica, prije nego što je doneseno svjedoči protiv njega, bilo u vrijeme kada daje svoj
rješenje o razdvajanju postupka u odnosu na njih, iskaz ili u kasnijoj fazi postupka.’ Asche, § 27. (pod-
na način da je napravljen zaseban predmet protiv vučeno naknadno). U predmetu Asch protiv Austri-
njih u odnosu na optuženog Stupar Miloša, a kojim je, svjedok koji je dao iskaz odbio je da svjedoči na
rješenjem su također obavezani da svjedoče i u suđenju na osnovu zakonskog prava člana porodice
ovom predmetu, gdje im je garantovano da bilo šta da ne svjedoči. Evropski sud je smatrao da se ‘ne
što eventualno kažu u svojstvu svjedoka neće biti može dozvoliti da pravo na koje se ona [svjedok]
upotrijebljeno protiv njih u njihovim predmetima. pozvala kako bi izbjegla svjedočenje blokira sudski
Obrazlažući svoj stav, prvostepeno vijeće u obra- postupak’, te je ostavio državnom sudu da uobliči
zloženju presude, broj X-KR-05/24 od 29.07.2008. rješenje ‘kako bi se uzeo u obzir ovaj iskaz’ ‘uz po-
godine, navodi: štivanje prava odbrane.’ Predmet Asche, § 28.
“Sud ima ovlaštenje da ih obaveže na svjedočenje pre- U ovom predmetu, optuženi koje terete navedeni
ma članu 81. stav (7) ZKP BIH. Dužnost je svjedoka iskazi nikada nisu imali priliku da ospore ili ispi-
koji imaju relevantne informacije i koji su pozvani taju svjedoke koji su dali iskaze. Ovo je zadnja faza
na sud, da odgovore na zakonita pitanja koja im postupka kada su svi ostali dokazi izvedeni, tako
se postave. Član 81. stav (1) ZKP BIH. Ta dužnost da ne postoji neka kasnija faza kada optuženi mogu
je ovdje naročito važna jer se isti pozivaju samo u iskoristiti ovo pravo. Na ovome je sudu da uobliči
svrhu zaštite prava ostalih optuženih na unakrsno rješenje koje nam omogućava ‘da uzmemo u obzir
ispitivanje u vezi s, iskazima koje su ova dva svjedoka iskaz’, a da u isto vrijeme ispoštuje prava optuženih
dala prije početka pretresa i koji su uvršteni u sudski na unakrsno ispitivanje. Prema tome, Vijeće će oba-
spis, a koji terete nekoliko ostalih optuženih. Kako je vezati Stevanovića i Mitrovića da se pojave u svojstvu
istaknuto u prijedlogu podnesenom u ime optuženog svjedoka u ostala dva predmeta i da odgovore na
Trifunovića, te ranije u ime optuženog Stupara, čla- pitanja koja im postave optuženi i njihov branilac
novi 6. stav (1) i 6. stav (3d) Evropske konvencije daju na unakrsnom ispitivanju u vezi s iskazima koji su
im pravo da unakrsno ispitaju svjedoke protiv njih. dati ranije i pročitani na glavnom pretresu.“
Član 6. stav (1) garantuje pravo na pravično suđenje, U drugostepenoj presudi, Apelaciono vijeće je za-
a član 6. stav (3d) propisuje da: uzelo stav u vezi sa žalbenim navodima odbrane
da bi prihvatanjem zapisnika izjava svjedoka koje
‘3. Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća su dali u istrazi u svojstvu osumnjičenih bilo po-
minimalna prava: vrijeđeno njihovo pravo da se u postupku koji se
vodi protiv njih brane šutnjom.
(d) da ispita svjedoke protiv njega ili da zahtijeva da
se oni ispitaju...’ U vezi s tim, Apelaciono vijeće, razmatrajući pri-
govor odbrane u vezi s povredom prava svjedoka
Evropski sud je odlučio da je termin ‘svjedoci protiv da se u svom postupku brane šutnjom, ocijenilo
njega’ autonomni koncept koji oni tumače na način je isti kao nerelevantan, odnosno da isti nije zna-
da uključuje osobe čiji predpretresni iskazi terete čajan za presuđenje u ovom postupku, pri tome
optuženog i koji se pročitaju na suđenju optuženog: navodeći:
Asch protiv Austrije, Presuda ESLJP, 26.04.1991, § 25.
Evropski sud u predmetu Asch protiv Austrije dalje “199. Odbrane sada u žalbama osporavaju odluku
tvrdi da bi se iskazi svjedoka mogli uvesti njihovim suda da prihvati navedene zapisnike uz obrazloženje
39
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
da je na taj način povrijeđeno pravo tih optuženih Ono što je bitno naglasiti u odnosu na samo pi-
(u ovom postupku svjedoka) da se brane šutnjom, tanje korištenja iskaza optuženih koje su dali u
odnosno da se ne samooptužuju. istrazi u svojstvu osumnjičenog, jeste da se iz
ove presude može vidjeti da je, Apelaciono vije-
200. Apelaciono vijeće smatra da izneseni žalbeni će odgovarajući na pitanje zakonitosti korištenja
prigovor nije relevantan iz razloga što su Mitrović predmetnih izjava, iste ispitalo u kontekstu for-
Petar i Stevanović Miladin optuženi u drugim pred- malne ispravnosti, odnosno da li su optuženima
metima, protiv njih se vode odvojeni postupci, pa data upozorenja u skladu s odredbama zakona o
samim time izjavljivanje žalbe u njihovu korist u krivičnom postupku koji je tada bio na snazi, te u
ovom predmetu nije od značaja za presuđenje u ovom konačnici izvelo zaključak da ne postoje zakonske
postupku. prepreke za uvođenje navedenih izjava kao do-
kaza, pri tome navodeći da je prvostepeno vijeće
201. Odluku o tome da li je pravo na šutnju optuženih pravilno utvrdilo da su izjave formalno ispravne,
Mitrović Petra i Stevanović Miladina povrijeđeno iscrpno analizirajući i obrazlažući svaki aspekt
uvrštavanjem njihovih izjava iz istrage kao dokaz, valjanosti izjave, potkrepljujući svoje stavove
sud će donijeti u njihovim predmetima (u kojima su praksom Evropskog suda za ljudska prava koji je
oni optuženi), dok se oni u ovom postupku pojav- u predmetu Brennan protiv Ujedinjenog Kraljevstva
ljuju kao svjedoci, pa samim time imaju obavezu odredio kriterije za ocjenu valjanosti i prihvatlji-
svjedočenja.“ vosti izjava, a koje kriterije je cijenilo i prihvatilo
i ovo Vijeće (od strane 333-369).
Naime, predmetno rješenje je interesantno iz ra- djelu za koje po ZKP BiH nije obavezna odbrana,
zloga što je Apelaciono vijeće po žalbi odbrane a na glavnom pretresu iskoristio pravo da se brani
ocijenilo zakonitost uvođenja kao dokaza izjave šutnjom. Također, predmetna izjava je bila sporna
optuženog koju je on dao u svojstvu osumnjiče- i iz razloga što je u Zapisniku o ispitivanju izostala
nog u istrazi, kojom prilikom se odrekao prava na pouka da se iskaz osumnjičenog može koristiti kao
branioca, s napomenom da se radi o krivičnom dokaz, ukoliko je dat u prisustvu branioca.
„62. Apelaciono vijeće nalazi da prilikom ispitivanja koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve činjenice i
osumnjičenog 11.11. i 08.12. 2009. godine, nisu ispo- dokaze koji mu idu u korist i ako to učini u prisustvu
štovane odredbe člana 78. stav (2) tačka c) ZKP-a branioca, da je takav iskaz dopušten kao dokaz na
BiH. Optuženi je poučen da se može izjasniti o djelu glavnom pretresu i da bez njegove saglasnosti može
koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve činjenice biti pročitan i korišten na glavnom pretresu. Među-
i dokaze koje mu idu u korist, ali je u zapisniku o tim, činjenica je da osumnjičeni u vrijeme davanja
ispitivanju izostala pouka da se takav njegov iskaz, predmetne izjave nije imao branioca.
ako je dat u prisustvu branioca, može koristiti kao
dokaz u postupku. 64. Tumačenjem odredbe člana 78. stav (2) tačka c)
ZKP BiH, prisustvo branioca prilikom izjašnjenja
63. Apelaciono vijeće podsjeća da je odredbom čla- osumnjičenog o djelu koje mu se stavlja na teret i
na 78. stav (2) tačka c) ZKP-BIH propisano da će pouke o mogućnosti korištenja takvog dokaza ako je
se osumnjičeni poučiti da se može izjasniti o djelu data u prisustvu branioca je sine qua non zakonitosti
40
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
takvog ispitivanja, a konsekventno i dopuštenosti S druge strane, u presudi Suda BiH, broj S1 2K
takvog zapisnika kao dokaza na glavnom pretresu. 018698 15 kž3 od 11.02.2016. godine, Husein
Erdić i dr., Apelaciono vijeće je cijenilo zakonitost
65. Ako se ova manjkavost zapisnika o ispitivanju korištenja iskaza optuženog koji je dao u svojstvu
osumnjičenog Pašalića (neprisustvo branioca ispiti- osumnjičenog u istrazi kao dokaza u krivičnom
vanju osumnjičenog i pouka o mogućnosti upotrebe postupku, kojom prilikom se isti nakon što je po-
dokaza, a shodno obavezi propisanoj u tački c) stava učen u potpunosti u skladu s odredbom člana 78.
(2) člana 78. ZKP-a BiH), dovede u vezu s odredbom stav (2) ZKP BiH dobrovoljno odrekao prava na
člana 78. stav (6) ZKP-a BiH koja propisuje da, ukoli- branioca, a na glavnom pretresu dao svoj iskaz
ko je postupljeno protivno odredbama člana 78. ZKP u svojstvu svjedoka. Tom prilikom, Apelaciono
BiH, na iskazu osumnjičenog se ne može zasnivati vijeće je zauzelo sljedeći stav:
sudska odluka, proizlazi jedni mogući zaključak, a
to je da se presuda nije mogla zasnivati na iskazu “36. Također, ovo Vijeće je, s obzirom na to da bra-
osumnjičenog Enesa Pašalića, s obzirom na to da je nilac problematizira zakonitost iskaza osumnjiče-
svoju izjavu mogao dati samo u prisustvu branioca i nog datih u istrazi, analiziralo i pitanje mogućnosti
samo u tom slučaju je takva izjava mogla biti dokaz u korištenja takvih iskaza kao dokaza na glavnom
postupku, bez obzira na to što se on tokom ispitiva- pretresu, u skladu s odredbama člana 273. stav (1)
nja odrekao prava na branioca, i što se u konkretnom ZKP BiH. U vezi s tim, ovo Vijeće je imalo u vidu da
slučaju ne radi o obaveznoj odbrani. se tada osumnjičeni Keserović dobrovoljno odrekao
prava na branioca, nakon što je poučen u potpunosti
66. Ovakav zaključak je i u skladu s odredbom člana u skladu s odredbama člana 78. stav (2) ZKP BiH,
273. stav (3) ZKP BiH koji daje mogućnost korištenja te da se i izjasnio o djelu koje mu se stavlja na teret.
iskaza optuženog iz istrage kao dokaza na glavnom Tom prilikom osumnjičeni Keserović je bio upoznat
pretresu, samo ako je optuženi prilikom saslušanja da se takav njegov iskaz, koji je dao bez prisustva
u istrazi bio upozoren u skladu s članom 78. stav (2) branioca, bez njegove saglasnosti neće moći koristiti
tačka c) ovog zakona. Uvidom u zapisnik o ispitiva- kao dokaz. Međutim, Vijeće je također imalo u vidu
nju osumnjičenog Pašalića lako se da zaključiti da da je ovaj optuženi svjedočio u ovom predmetu u
osumnjičeni nije bio upozoren u skladu s navedenim svojstvu optuženog kao svjedoka, te da je prije tog
članom. svjedočenja poučen u skladu s odredbom člana 259.
stav (2) ZKP BiH da će biti podvrgnut direktnom i
67. Prihvatanjem ovakve izjave osumnjičenog Paša- unakrsnom ispitivanju u smislu člana 262. ovog za-
lića, učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog kona, s čime se i saglasio kada je odlučio svjedočiti.
postupka shodno članu 297. stav (1) tačka i) ZKP-u Time se ovaj optuženi saglasio i s mogućnošću kori-
BiH, što je, shodno članu 315. stav (1) ZKP BiH, prav- štenja njegovih izjava datih u svojstvu osumnjičenog,
ni osnov za ukidanje prvostepene presude. a u skladu s odredbom člana 273. stav (1) ZKP BiH,
te da se te izjave ulože u dokazni materijal, pa stoga
70. U skladu s navedenim, predmetne izjave optu- te izjave osumnjičenog predstavljaju zakonite dokaze,
ženih date u svojstvu osumnjičenih lica imaju se iz- bez obzira na to što su date bez prisustva branioca.“
dvojiti iz spisa i neće biti korištene kao dokaz u toku
postupka pred vijećem Apelacionog odjeljenja.”
41
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Naime, u konkretnom predmetu Tužilaštvo BiH kada optuženi više nema mogućnosti da odgovori
je u skladu s članom 261. stav (2) tačka c) ZKP na eventualna pitanja niti da pojasni ili pobije svoj
BiH predložilo da se kao dokaz replike u skladu s ranije dati iskaz, ovaj zapisnik pročita.
članom 78. stav (2) tačka c) ZKP BiH pročita za-
pisnik Tužilaštva BiH o ispitivanju osumnjičenog 67. Dakle, okolnosti koje Tužilaštvo želi sada ra-
Zijada Kadića, iako Tužilaštvo prilikom unakrsnog zjasniti je, prema mišljenju ovog Vijeća, trebalo ra-
ispitivanja optuženog na glavnom pretresu, koji je zjasniti kada je optuženi Zijad Kadić dao iskaz u
saslušan u svojstvu svjedoka nije koristilo njegov svojstvu svjedoka. Navedeni stav Vijeća je u skladu
iskaz dat u fazi istrage. Prvostepeno vijeće nije i s praksom Vrhovnog suda Federacije BiH (Presuda
prihvatilo prijedlog Tužilaštva navodeći sljedeće: broj 07 0 K 0081744 13 Kž od 02.10.2013. godine) u
kojoj se, između ostalog, navodi da „...naknadno
“64. Naime, vezano za navedeni prijedlog Vijeće je uvođenje zapisnika (o saslušanju svjedoka u PU Mo-
imalo u vidu odredbu člana 78. stav (2) tačka c) ZKP star), kao dokaza samog za sebe, nije prihvatljivo s
BiH, a kojim se osumnjičeni, između ostalog, pou- obzirom na to da je svjedokinja neposredno ispitana
čava ‘da se može izjasniti o djelu koje mu se stavlja na glavnom pretresu i pri tome joj nije predočavan
na teret i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u iskaz iz istrage dat u MUP Mostar..., odnosno nije
korist i ako to učini u prisustvu branioca da je takav joj bila data mogućnost da objasni ili pobije svoj
njegov iskaz dopušten kao dokaz na glavnom pre- prethodni iskaz, kako to propisuje odredba člana
tresu i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan 288. stav (1) ZKP FBiH...„
i korišten na glavnom pretresu.’
Ovakav stav prvostepenog Vijeća potvrdilo je
65. Međutim, prilikom donošenja odluke o odbija- i Apelaciono vijeće Suda BiH u presudi S1 1 K
nju ovog prijedloga Vijeće je imalo u vidu i odredbu 013006 19 Krž 4 od 05.11.2019. godine konsta-
člana 273. stav (3) ZKP BiH, koja pojašnjava kada tujući:
iskaz osumnjičenog može biti pročitan i korišten na
glavnom pretresu, a koji propisuje da ‘Ako se u toku “33. Tačno je da je osumnjičeni Kadrić u toku istrage
glavnog pretresa optuženi koristi pravom da nije ispitan u prisustvu svog branioca i da odredbe ZKP
dužan iznijeti svoju odbranu ili odgovarati na po- BiH ne propisuju posebne kriterije za dodatne do-
stavljena pitanja, zapisnik o iskazu optuženog koji kaze. Međutim, odredba člana 273. stav 3) ZKP BiH
je dat u istrazi može se po odluci sudije ili predsjed- koja propisuje izuzetak od neposrednog sprovođe-
nika vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom nja dokaza daje mogućnost čitanja i korištenja kao
pretresu samo ako je optuženi prilikom saslušanja u dokaza zapisnika o iskazu optuženog iz istrage pod
istrazi bio upozoren u skladu s članom 78. stav (2) uslovom da je prilikom saslušanja propisno upozoren
tačka c) ovog zakona.“ u skladu s članom 78. stav 2) tačka c) ZKP BiH i ako
optuženi u toku glavnog pretresa koristi svoje pravo
66. Imajući u vidu činjenicu da se optuženi Zijad Ka- na šutnju.
dić nije koristio pravom da ne iznosi svoju odbranu
i ne odgovara na postavljena pitanja, odnosno da 34. U konkretnoj procesnoj situaciji nisu ispunje-
je isti neposredno saslušan na glavnom pretresu u ne ove pretpostavke koje dozvoljavaju izuzetak od
svojstvu svjedoka održanog dana 19.09.2018. godine, neposrednog sprovođenja dokaza jer se optuženi
te da je Tužilaštvo unakrsno ispitivalo optuženog, Kadrić odrekao svog prava na šutnju i pristao je da
kojom prilikom nije koristilo njegov iskaz dat u fazi na glavnom pretresu da svoj iskaz u svojstvu svje-
istrage, iz razloga što, kako to Tužilaštvo pojaš- doka. Propust tužioca da u tom trenutku optuže-
njava „nije bilo potrebe“, Vijeće nije dozvolilo da nom Kadriću prezentira njegov iskaz iz istrage ne
se u ovoj fazi postupka, dakle, kao dokaz replike, može se konvalidirati naknadnim fazama postupka,
42
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
čitanjem njegovog iskaza iz istrage, jer bi se kako ljavanje zahtjevu za naknadnim čitanjem iskaza iz
to primjećuje i prvostepeno vijeće dovelo u pitanje istrage osumnjičenog, bi po mišljenju ovog Vijeća
njegovo pravo davanja odgovara na eventualna pi- moglo dovesti u pitanje garancije za pravično suđenje
tanja niti bi mogao objasniti ili pobiti svoj prethodni optuženog Kadrića, sadržane u članu 6. Evropske
iskaz, budući da je već ranije na glavnom pretresu konvencije o ljudskim pravima.”
ispitan kao svjedok. Suprotno postupanje i udovo-
Naime, u konkretnom predmetu optuženi je u fazi prigovora zakonitosti, niti bilo kakvih primjedbi na
istrage dva puta saslušan u prisustvu branioca, zapisnicima od strane optuženog, tada osumnjičenog,
kojom prilikom je priznao izvršenje krivičnog dje- niti od njegovog izabranog branioca koji je prisustvo-
la, da bi na glavnom pretresu, koristeći se pravom vao svim ispitivanjima osumnjičenog. Optuženi na
da iznese svoju odbranu, bio saslušan u svojstvu pretresu nije bio uvjerljiv u njihovom osporavanju,
svjedoka, i tada je negirao zakonitost i valjanost niti je u tom pravcu proveo bilo kakav dokaz.
predmetnih izjava iz istrage s aspekta procesnih
pravila, te se protivio upotrebi istih u samom po- Vidljivo je iz ovih zapisnika da je Špirić kao osumnji-
stupku. U vezi s navedenim prigovorima, i pr- čeni prije oba ispitivanja pravilno i zakonito poučen
vostepeno a i Apelaciono vijeće Suda BiH su nakon da nije dužan davati svoju odbranu, niti odgovarati
uvida u sporne zapisnike i detaljne analize istih na pitanja, da se može braniti šutnjom. Također, pri-
utvrdili da su oba priznanja optuženog Špirića iz je oba ispitivanja osumnjičeni je pravilno poučen i
faze istrage, prvo priznanje optuženog Špirića, upozoren da, ukoliko se odluči da iskazuje i odgovara
kao i njegovo ponovljeno priznanje koje je dao na postavljena pitanja, a nakon što je angažovao
tokom istrage u svojstvu osumnjičenog kod tuži- branioca koji prisustvuje njegovom ispitivanju, da
oca, u cijelosti pravilna i zakonita, te su prihvaće- se takav zapisnik može koristiti na pretresu, pa je
ni kao dokazi u krivičnom postupku. Konkretno, nakon svih upozorenja i konsultacije s braniocem op-
prvostepeno vijeće je u presudi S1 2 K 031124 19 tuženi Špirić dva puta priznao djelo za koje se sum-
K od 13.10.2020. godine zaključilo: njičio da ga je počinio sa saizvršiocem Nizandžićem.
“Za Sud je neuvjerljiva tvrdnja optuženog Špirića da Dakle, Sud je zaključio da su oba priznanja optuže-
je tokom istrage sebe dva puta lažno optužio, da je nog Špirića iz faze istrage, prvo priznanje optuženog
navodno u tim prilikama, kada je dva puta priznao Špirića, kao i njegovo ponovljeno priznanje koje je
djelo, bio zbunjen, umoran, da je želio da se sve to dao tokom istrage u svojstvu osumnjičenog kod tužio-
brzo završi, da se plašio određivanja pritvora ukoliko ca, u cijelosti pravilna, zakonita, a da njegovo kasnije
ne prizna djelo, te da ga je navodno na priznanje neuvjerljivo negiranje takvih priznanja predstavlja
naveo tužilac sa svojim službenim osobljem, zbog neubjedljiv i neargumentiran pokušaj otklanjanja
čega je dao neistinita priznanja. ili umanjivanja odgovornosti za počinjeno krivično
djelo. Da su oba priznanja optuženog tokom istrage
Sud je uvjeren da su službena lica u Tužilaštvu, po- pravilna i zakonita Sud zaključuje i zbog činjenice da
sebno tužilac, prilikom saslušanja optuženog Špiri- je ispitivanjima, priznanjima osumnjičenog Špirića
ća u svojstvu osumnjičenog postupao profesionalno, oba puta bio prisutan isti njegov izabrani branilac
pravilno i zakonito. Nakon uvida na pretresu u oba koji bi zasigurno profesionalno reagovao primjed-
zapisnika o ispitivanju osumnjičenog Špirića u svoj- bama i prigovorima da je ispitivanje osumnjičenog
stvu osumnjičenog nisu utvrđeni formalni propusti Špirića bilo nepravilno i nezakonito, protivno volji
službenih lica. Također, konstatovano je da nije bilo osumnjičenog. Konačno, da su oba priznanja optu-
43
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
ženog Špirića tokom istrage, osim što su pravilna i broj S1 2 K 031124 20 Kž od 22.02.2021. godine,
zakonita, također i istinita Sud zaključuje kada se koje je zaključilo:
takva priznanja dovedu u vezu s isto tako zakonitim,
pravilnim i istinitim priznanjem njegovog saučesnika, „21. Iako je prvostepeni sud u pobijanoj presudi i dao
sada osuđenog saizvršioca Nizandžić iz istrage, kao obrazloženje ovim povodom, koje Apelaciono vijeće
i kada se sve to dovede u vezu s drugim spomenutim prihvata, poštujući pravo na odbranu optuženog,
posrednim dokazima, indicijama. kao i aspekt obrazloženosti sudske odluke, ovo Vijeće
je izvršilo i uvid u, za odbranu sporne, zapisnike. Tim
…… povodom, Apelaciono vijeće je utvrdilo da, suprot-
no žalbenim tvrdnjama, spomenuti zapisnici nisu
Jedna od činjenica koja je Sud opredijelila na zaklju- manjkavi niti u jednom dijelu istih, te da je u cijelosti
čak da su izjave optuženog Špirića, date na spome- postupljeno u skladu s odredbama ZKP BiH. Tako
nutim zapisnicima, kojima u potpunosti priznaje iz sva četiri, za odbranu, sporna dokaza DT.45.1,
djelo koje mu se stavlja na teret, istinite i rezultat DT-45.2, DT.46.1 i DT.46.2., proizlazi da su tada
dobrovoljne odluke optuženog, je i činjenica da je osumnjičeni upoznati s pravima na osnovu člana 78.
optuženi priznao djelo u svojoj naknadnoj izjavi ZKP BiH uključujući i prava iz člana 6. stav (1) ZKP
od 11.11.2019. godine. Naime, optuženi je i nakon BiH, kao i s mogućnošću iz člana 273. stav (3) ZKP
vremenskog perioda od devet (9) mjeseci, kao vre- BiH. Pri tome, iz spomenutih zapisnika nesporno
menske distance od davanja prve izjave, ostao kod proizlazi da je osumnjičenima predočeno šta im se
datog priznanja, bez davanja bilo kakvih ograničenja stavlja na teret, čime je potpuno zadovoljen standard
i izmjena, ili primjedbi u odnosu na prvobitno pri- „obavještavanja od optužbi“, i to kako s aspekta po-
znanje. Navedeni period je zasigurno bio dovoljno duzetih inkriminacija, tako i s aspekta dokaza na
dug vremenski period u toku kojeg je optuženi mogao kojima tužilac isto u tom momentu utemeljuje, pri
shvatiti posljedice svog priznanja, razmisliti, i uz čemu je, naročito u zapisnicima od 11.11.2019. godine,
stručnu pomoć svoga izabranog branioca razmotriti čak taksativno nabrojan popis dokaza. Do onezako-
eventualno povlačenje ili osporavanje svoga prizna- njenja spomenutih zapisnika ne dovode niti žalbena
nja, što optuženi nije učinio, što sve jasno ukazuje ukazivanja da se na zapisnicima od 11.11.2019. go-
na to da su spomenute izjave, priznanja, date svje- dine ne predočavaju raniji zapisnici od 27.02.2019.
sno, dobrovoljno i s razumijevanjem, da su priznanja godine, s obzirom na to da se na zapisnicima, kako u
istinita. Stoga je Sud tvrdnje odbrane kojima se kao odnosu na tada osumnjičenog Nizandžića, tako i na
nezakonite i neistinite osporavaju ove izjave optu- optuženog u ovom postupku Špirića, od 11.11.2019.
ženog iz istrage u cijelosti odbacio kao neosnovani godine, jasno napominje da ostaju kod izjava datih
pokušaj otklanjanja ili umanjivanja odgovornosti 27.02.2019. godine.“
optuženog, te je ove izjave, dokaze prihvatio kao
zakonite, istinite i ključne za utvrđivanje događaja, Ova presuda je interesantna i s aspekta upotrebe
kada se dovedu u vezu s drugim provedenim doka- iskaza iz istrage koji je svjedok (zaključio spora-
zima, indicijama.“ zum o priznanju krivice u razdvojenom postupku)
dao u svojstvu osumnjičenog, no detaljnije ćemo
Ovakav zaključak prihvatilo je u cijelosti i Ape- se na taj dio osvrnuti u nastavku.
laciono vijeće Suda BiH u drugostepenoj presudi
44
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Kako smo već naprijed naveli, u sudskoj praksi razdvoji zbog toga što neka od osumnjičenih lica
Suda BiH se kao često pitanje javljala i mogućnost u kasnijem toku postupka zaključe sporazum o
korištenja zapisnika o ispitivanju osumnjičenih priznanju krivice s Tužilaštvom BiH, koji bude
prilikom saslušanja tih lica u svojstvu svjedoka prihvaćen od strane Suda, pa se kasnije ta lica
na glavnom pretresu. Takva procesna situacija (ranije osumnjičeni) saslušavaju kao svjedoci u
se često dešavala u slučajevima kada se postu- krivičnim postupcima.
pak u odnosu više osumnjičenih lica formalno
U spomenutom predmetu je u fazi dokaznog po- razloga zaprimanja sporazuma o priznanju krivice
stupka, i to provođenja dokaza optužbe, Tužilaš- koja su ova lica zaključila s Tužilaštvom BiH, nakon
tvo BiH predložilo čitanje Zapisnika o ispitivanju čega su i pravosnažno okončani. Vijeće je zauzelo
četvero osumnjičenih lica koja su bila obuhvaće- stav da se iskazi navedenih lica iz istrage ne mogu či-
na optužnicom Tužilaštva BiH, broj T20 0 KTO tati, pri čemu podsjeća na načelo neposrednosti, koje
0014885 17 od 25.12.2018. godine, koja tereti još je jedno od najznačajnijih načela glavnog pretresa, a
jednog optuženog, a koja lica su u kasnijem toku koje zahtijeva da se Sudu omogući što izravniji uvid u
postupka zaključila sporazume o priznanju kri- činjenične tvrdnje stranaka... Polazeći od navedenog,
vice s Tužilaštvom BiH, koji su od strane ovog Vijeće konstatuje da se dokazi koji se sastoje u iska-
Suda prihvaćeni, te u razdvojenim postupcima i zima osoba moraju na glavnom pretresu izvesti tako
dovršeni. da se te osobe pozovu pred Sud i pred njim ispitaju,
te da bez obzira na to što su već ispitane u istrazi,
Odlučujući o prijedlogu optužbe, Vijeće je na roči- nije dopušteno njihov iskaz zamijeniti čitanjem za-
štu za nastavak glavnog pretresa održanom dana pisnika koji su o njemu u ranijem stadiju postupka
08.07.2019. godine odlučilo da odbije prijedlog Tu- sastavljeni. Osim toga, Vijeće podsjeća i na načelo
žilaštva da se iskazi navedenih svjedoka u smislu usmenosti koje, iako procesnopravni zakon o njemu
člana 273. stav (2) ZKP BiH pročitaju na glavnom izričito ne govori, obezbjeđuje tok raspravljanja pred
pretresu, navodeći da je prilikom donošenja ove Sudom u kome se sve izjave daju, a dokazi iznose
odluke Vijeće imalo u vidu da nisu ispunjene pret- u usmenoj formi. Polazeći od izričitog protivljenja
postavke za čitanje zapisnika, propisane navede- odbrane ovako postavljenom prijedlogu Tužilaštva
nom odredbom, budući da se radi o dostupnim BiH, Sud nalazi da odbrana ima pravo da se spome-
licima, kao i da nije moguće primijeniti ni izuzetak nuti svjedoci izvedu pred Sud kako bi neposredno i
od neposrednog izvođenja dokaza sadržan u stavu usmeno svjedočili o onome što znaju, te kako bi na-
(3) člana 273. ZKP BiH. kon njihovog direktnog ispitivanja, imala mogućnost
da ih unakrsno ispita. Imajući u vidu navedeno, Sud
Pa tako, prvostepeno vijeće konstatuje: zaključuje da se iskazi osuđenih lica (Pejovića, Sa-
mardžića, Lere i Draškića) ne mogu čitati na pretresu,
„U predmetnoj pravnoj stvari radi o posebnom, sa- koja činjenica nije od utjecaja na mogućnost tužioca
mostalnom i odvojenom postupku protiv optuženog da predloži saslušanje ovih lica u svojstvu svjedoka.“
Stanić Vladimira, te podsjeća da su postupci u od-
nosu na optužena lica Pejović Zorana, Samardžić Međutim, ono što je interesantno za ovaj predmet
Milosava, Lero Siniše i Draškić Ranka razdvojeni iz jeste činjenica da je Tužilaštvo nakon objave od-
45
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
luke kojom se odbija njegov prijedlog da se čitaju posebno u drugom predmetu, ne mogu koristiti njihovi
zapisnici svjedoka iz istrage, predložilo da se u iskazi koje su dali u svojstvu osumnjičenih jer se radi o
svojstvu svjedoka pozovu ta lica, odnosno sada različitim procesnim situacijama, pa tako i obavezama
osuđena lica Pejović Zoran i Samardžić Milosav, i odgovornostima takvih lica.“
što je Sud prihvatio. Prilikom provođenja dokaza
optužbe, saslušanjem svjedoka Samardžić Milosa- Odlučujući o žalbi Tužilaštva BiH u vezi sa stavom
va na ročištu za nastavak glavnog pretresa, tužilac prvostepenog vijeća zauzetog u vezi s korištenjem
Tužilaštva BiH predložio je predočavanje svjedoku iskaza osumnjičenih iz istrage, Apelaciono vijeće
zapisnika o ispitivanju osumnjičenog iz istrage, Suda BiH donosi rješenje S1 2K 031364 20 Kž2
datog u prisustvu izabranog branioca, kako bi od 24.06.2020. godine kojim ukida prvostepenu
istog svjedoka podsjetio na određeni navod ko- presudu, navodeći da smatra da Tužilaštvo BiH
jeg se nije mogao sjetiti prilikom svjedočenja na osnovano ukazuje da je u konkretnom slučaju,
glavnom pretresu. No, na istom ročištu Vijeće je onemogućavanjem tužiocu da prilikom ispitivanja
donijelo odluku o odbijanju istaknutog prijedlo- svjedoka koristi izjave date u istrazi (u svojstvu
ga Tužilaštva da se prilikom saslušanja svjedoka osumnjičenih), počinjena bitna povreda odredaba
koristi zapisnik iz istrage o ispitivanju u svojstvu krivičnog postupka iz člana 297. stav (2) ZKP-a
osumnjičenog. BiH, u vezi s članom 273. stav (1) ZKP-a BiH, te
da je prvostepeni sud pogrešno tumačio odredbu
Kao razlog ovakve odluke prvostepeno vijeće na- člana 273. stav (1) ZKP BiH.
vodi:
Tako, u obrazloženju presude stoji:
„...Polazeći od sadržaja citiranih odredbi (član 273. stav
(1) ZKP BiH i član 273. stav (3) ZKP BiH), iako se to „17. ...Apelaciono vijeće smatra da prvostepeni sud
izričito ne navodi, Sud primjećuje da zakon pravi razli- pogrešno tumači odredbu člana 273. stav (1) ZKP-a
ku u pogledu pravila za korištenje iskaza datih u istrazi BiH, s obzirom na to da se sadržaj ove odredbe od-
od strane svjedoka, te iskaza datih u istrazi od strane nosi na izjave date u toku istrage, pri čemu ista
optuženih, koje su davali u svojstvu osumnjičenih lica. odredba ne pravi razliku između iskaza svjedoka i
Imajući u vidu specifičnosti različitih procesnih uloga osumnjičenog datih u istrazi. Dakle, prema navede-
pojedinih učesnika u krivičnom postupku, sasvim je noj zakonskoj odredbi, u pitanju su iskazi svjedoka,
logična ova distinkcija u pravilima izuzetaka od nepo- vještaka ili osumnjičenog koji se neposredno ispituju
srednog izvođenja dokaza koju i zakon pravi. Činjenica na glavnom pretresu, a svoje iskaze su ranije dali u
je da osoba za koju postoje osnovi sumnje da je uče- istrazi, te ukoliko se ti dokazi izvode na glavnom pre-
stvovala u izvršenju krivičnog djela nije dužna govoriti tresu, svim ispitanim licima se može dati mogućnost
istinu. S druge strane, izjava koju određeno lice daje da objasne ili negiraju svoj prethodni iskaz.
u svojstvu svjedoka se uzima uz prethodne procesne
garancije u skladu s procesnim zakonom, uz prethodno 18. U konkretnom slučaju, nije sporno da su u toku
upoznavanje svjedoka s obavezom da govori istinu. glavnog pretresa kao svjedoci saslušani Milosav
Dakle, s obzirom na specifičnu ulogu svjedoka Samar- Samardžić i Zoran Pejović, koji su u toku istrage
džića, po stavu ovog Vijeća, nije dopušteno da mu se saslušavani u svojstvu osumnjičenih, da bi u toku
prezentira iskaz koji je u svojstvu osumnjičenog dao u glavnog pretresa zaključili sporazum o priznanju
toku istrage. Vijeće smatra da bi dopuštanje korištenja krivice. Isto tako, za Apelaciono vijeće nije sporno
spornog zapisnika bilo protivno pravilima po kojima se niti da su ova lica davala izjave u različitim svoj-
svjedoci saslušavaju neposredno i usmeno na pretresu, stvima (prvobitno osumnjičeni, a potom svjedoci),
dok se iskazi takvih lica mogu koristiti prilikom njiho- ali to po ocjeni ovog Vijeća nije smetnja da se, pri-
vog ispitivanja, ali isključivo ukoliko se radi o iskazima likom svjedočenja, svjedoku predoči njegova izjava
koji su pribavljeni od lica u istoj procesnoj situaciji, tj. iz istrage koju je dao u svojstvu osumnjičenog, jer
da se prilikom saslušanja osuđenih u svojstvu svjedoka, odredba člana 273. stav (1) ZKP-a BiH izričito ne
46
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
zabranjuje takvo postupanje, niti ista pravi razli- čen posebnim dokaznim pravilima, iz kojeg razloga
ku između statusa ispitivanih lica. Iz tih razloga, također ne postoje bilo kakve zakonske smetnje da
s obzirom na to da ZKP BiH ne zabranjuje takvo se svjedocima predoče i njihove ranije izjave (bez
postupanje, niti su proizlazile bilo kakve okolnosti obzira na njihov raniji status), uz napomenu da je
koje bi dovele u pitanje zakonitost takvih izjava, po faktičko pitanje u svakom konkretnom predmetu koji
ocjeni Apelacionog vijeća, nije bilo zakonskog osnova će iskaz, odnosno pojedini dijelovi jednog ili drugog
da prvostepeni sud onemogući tužioca da prilikom iskaza u konačnici biti prihvaćeni kao tačni, a koji
ispitivanja svjedoka koristi iskaz koji je taj svjedok ne. Drugim riječima, s obzirom na to da zakon nije
dao u istrazi u svojstvu osumnjičenog. ograničio upotrebu izjava osumnjičenih u dokaznom
postupku (pod uslovom da je postupljeno u skladu
19. Stanovište Apelacionog vijeća o tretmanu izja- s članom 78. ZKP-a BiH), Apelaciono vijeće smatra
va saoptuženih, koji su kasnije saslušani u svojstvu da nije bilo osnova sprečavati tužioca u predočava-
svjedoka, proizlazi iz stavova i prakse Evropskog nju ranijih izjava svjedocima, jer bi dokazna snaga,
suda za ljudska prava koji u odluci u predmetu Luca odnosno vjerodostojnost datih izjava (pod uslovom
protiv Italije navodi: da ih Tužilaštvo uloži u dokaznu građu), bila pred-
metom ocjene suda u skladu sa spomenutim načelom
...činjenica da je izjave dao, ustvari, suoptuženi, a ne slobodne ocjene dokaza, te članom 281. ZKP-a BiH.
svjedok, nije relevantna. U vezi s tim, Sud ponovo na-
glašava da termin „svjedok“ ima „autonomno“ zna- 21. Pored toga, važno je napomenuti da, bez obzira
čenje u sistemu Konvencije (vidi presudu Vidal protiv na to što je došlo do razdvajanja postupka i formi-
Belgije od 22. aprila 1992, Serija A br. 235-B, stav ranja novog predmeta u odnosu na optužene Zorana
(33)). Prema tome, ako izjava može u materijalnom Pejovića i Milosava Samardžića, predmetni dokazi su
smislu predstavljati osnov za krivičnu osudu, onda, bili predloženi u potvrđenoj optužnici, a naknadno,
neovisno o tome da li je takvu izjavu dao svjedok u formalno razdvajanje postupka nije od značaja pri-
užem smislu riječi, ili suoptuženi, ona predstavlja likom donošenja odluke o prihvatljivosti tih dokaza,
dokaz optužbe na koji se primjenjuju garancije pred- jer se inicijalni i razdvojeni predmeti odnose na isti
viđene članom 6. stavovima (1) i (3d) Konvencije (vidi, događaj, te je povodom tog događaja provedena je-
mutatis mutandis presudu Ferrantelli i Santangelo dinstvena istraga, a koja je u konačnici rezultirala
protiv Italije od 07. augusta 1996, Izvještaji 1996-III, podizanjem i potvrđivanjem optužnice (povodom
stavovi (51) i (52))“ koje se i vodi ovaj postupak), a koja je zasnovana i
na spornim izjavama datim u istrazi.“
20. Dakle, imajući u vidu da ZKP BiH ne propisuje
zabranu da se svjedoku predoči njegova izjava iz Identičan stav zauzet je i u presudi Suda BiH S1
istrage koju je dao u svojstvu osumnjičenog, kao i da 2 K 031124 19 K od 13.10.2020. godine - Milan
citirana odluka ESLJP ne pravi razliku između izjava Špirić koja je potvrđena drugostepenom presu-
svjedoka i saoptuženih, niti član 6. stav (1) EKLJP dom S1 2 K 031124 20 Kž od 22.02.2021. godine.
određuje bilo kakva pravila u vezi s prihvatljivošću
dokaza (jer ta prihvatljivost podliježe propisima na- U prvostepenoj presudi Vijeće je konstatovalo
cionalnog prava), Apelaciono vijeće smatra da ove sljedeće:
izjave osumnjičenih, date u toku istrage, mogu biti
korištene prilikom kasnijeg saslušanja istih osoba u “Sud je na glavnom pretresu prilikom saslušanja osuđe-
svojstvu svjedoka (bez obzira na njihov raniji status nog saizvršioca Nizandžić Hamdije u svojstvu svjedoka
u predmetu), te mogu poslužiti kao osnova za dono- dozvolio optužbi i tužiocu korištenje i prezentovanje
šenje odluke, odnosno predstavljati dokaze u prilog svjedoku osuđenom Nizandžiću zapisnika koji je svje-
tvrdnji stranaka u postupku. U tom smislu, Apelaci- dok dao u svojstvu osumnjičenog u fazi istrage, iako
ono vijeće podsjeća da, prema članu 15. ZKP-a BiH je odbrana u tom dijelu uložila prigovor, smatrajući
(slobodna ocjena dokaza), sud nije vezan niti ograni- da takvo izvođenje dokaza nije u skladu s odredbama
47
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Zakona o krivičnom postupku BiH. Sud nalazi da nije dovesti do nemogućnosti korištenja njegovog iskaza
postojala zakonska smetnja da se prilikom saslušanja iz istrage kao da se radi o potpuno drugom postupku,
svjedoka osuđenog saizvršioca Nizandžića istom pre- neovisnom od predmetnog. Apelaciono vijeće ukazuje
doče izjave koje je svjedok dao u ranijim fazama po- da je prvostepeni sud pravilno ukazao, na strani 21.
stupka, bez obzira na to što je izjava Nizandžića data pobijane presude, na praksu ovog Suda u vezi s kori-
u procesnom momentu dok je bio u svojstvu osumnjiče- štenjem iskaza ranije suosmnjičenih lica, pravilno po-
nog. Sud ukazuje na to da je obje izjave Nizandžića (iz zivajući se i na praksu ESLJP, pri čemu je bitno ukazati
istrage i s glavnog pretresa) cijenio u skladu s članom i na zauzeta stanovišta ovog Suda u predmetu Bojan
15. ZKP BiH, i o (ne)prihvatanju određenih dijelova tih Cvijan i drugi (S1 2 K 015384 17 Kž 13 od 22.05.2017.
izjava dao detaljno obrazloženje razloga. godine), a povodom kojih stavova se očitovao i Ustavni
sud BiH, te koji mogu biti primjenjivi na konkretnu
U vezi s tim, Sud ukazuje na to da je ovakva odluka situaciju upotrebe i ocjene dokaza – iskaza ranijih
Suda, da se tužiocu dozvoli korištenje i prezentovanje suosumnjičenih lica, gdje je naglašeno:
svjedoku osuđenom Nizandžiću zapisnika koje je
svjedok dao u svojstvu osumnjičenog u fazi istrage, “Također, Ustavni sud je istakao da je sud dužan sa-
donesena u skladu sa zauzetim stavom Apelacionog vjesno ocijeniti sve dokaze pojedinačno i u vezi s
vijeća Suda BiH u odluci pod brojem S1 2 K 031364 ostalim dokazima, pa onda na osnovu takve, brižljive
20 Kžk od 30.07.2019. godine, predmet Tužilaštvo ocjene, izvesti zaključak da li je neka činjenica do-
BiH protiv optuženog Stanić Vladimira.” kazana, ali pri tome, sud i drugi organi nisu vezani,
ni ograničeni posebnim formalnim dokaznim pravi-
Ovakav zaključak je prihvatilo i Apelaciono vijeće lima, već u sladu s načelom slobodne ocjene dokaza
konstatujući da: ocjenjuju postojanje ili nepostojanje neke činjenice.
“22. U odnosu na pitanje korištenja iskaza Hamdije 23. Apelaciono vijeće naročito cijeni da je kod ocjene
Nizandžića datog u istrazi, tada suosumnjičenog s op- ovakvih ranijih iskaza bitno da je odbrana imala pri-
tuženim Špirićem, Apelaciono vijeće također ne nalazi liku suočavanja svjedoka s ranijom izjavom, što je u
prepreke. Naime, tada osumnjičeni Nizandžić je, kako konkretnom slučaju ispoštovano, s obzirom na to da
je to navedeno u samom zapisniku, upozoren na činje- je Hamdija Nizandžić i saslušan na glavnom pretresu
nicu da se isti iskaz može koristiti na glavnom pretresu, pred prvostepenim sudom, pa činjenica da njegovo
pri čemu je tadašnji postupak vođen jedinstveno kako u svjedočenje nije dovelo do potkrepe teze odbrane,
odnosu na njega, tako i u odnosu na optuženog Špirića. odnosno da se prvostepeni sud, shodno slobodnoj
Pa činjenica da je kasnije došlo do razdvajanja postup- ocjeni dokaza, priklonio uvjerenju tačnosti njegovog
ka, samo iz tehničkog razloga sklapanja sporazuma o iskaza iz istrage, ne može tvoriti povredu kako žalbe
priznanju krivice u odnosu na Nizandžića, ne može odbrane ističu.
U spomenutom predmetu jedno od važnih pitanja prihvatanje iskaza svjedoka koji je s tužiocem za-
koje se pojavilo u postupku ocjene dokaza jeste ključio sporazum o priznanju krivice, a koji je u
48
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
postupku bio važan svjedok. Prilikom donošenja čenja sporazuma o priznanju krivice, može koristiti u
odluke Apelaciono vijeće je imalo u vidu praksu sudskom postupku, tako što je isti podložan slobodnoj
Ustavnog suda BiH prema kojem se na iskaz svje- ocjeni suda, kao i ma koji drugi dokaz. U konačnici,
doka koji svjedoči nakon sklapanja sporazuma o takav stav je u skladu s praksom Evropskog suda za
priznanju krivice, primjenjuju isti kriteriji kakvi ljudska prava koji ističe ‘da dokazi dobijeni svjedo-
se primjenjuju i na bilo koji drugi izvedeni dokaz. čenjem svjedoka s kojim se optuženi ne može suočiti
Ustavni sud je apostrofirao da, iako takav iskaz ne mogu imati odlučujuću težinu. Jedino ako se op-
može biti nepouzdan, to samo po sebi nije razlog tuženi može suočiti sa svjedokom koji svjedoči nakon
da se ovakvom iskazu ne pokloni vjera.72 sklapanja sporazuma o priznanju krivice ili dobijanja
imuniteta, takvo svjedočenje može biti odlučujuće.’75
Iz obrazloženja drugostepene odluke:
45. Kod ocjene iskaza svjedoka...76 , Vijeće je imalo
”43. Vijeće svakako mora razmotriti sve činjenice u vidu sve prethodno navedene standarde za ocje-
koje utječu na pouzdanost iskaza ovakvog svjedoka nu iskaza svjedoka, a naročito činjenicu, kako je to
kada analizira njegovo svjedočenje i postupati s utvrdilo vijeće Apelacionog odjeljenja ovog Suda u
oprezom. Međutim, Vijeće mora postupati na isti predmetu Mejakić i drugi, broj X-KR/06/200, da do-
takav način prilikom razmatranja iskaza bilo kojeg kaz koji je zakonit, autentičan i vjerodostojan može
drugog svjedoka. Također, treba imati u vidu, a što biti dovoljan da se optuženi osudi, čak i ako je riječ
također Ustavni sud konstatuje u navedenoj odluci o iskazu samo jednog svjedoka.
i da ‘ ...zakon, s druge strane, daje mogućnost od-
brani da korištenjem unakrsnog ispitivanja pokuša 46. Cijeneći navedeno, dakle, Vijeće je, suprotno pri-
pokazati nedosljednost u izjavama takvog svjedoka govorima branilaca optuženih, našlo da ne postoje
i da ga, eventualno, na taj način diskredituje73’, a bilo kakve smetnje za korištenje navedenih iskaza,
kakvo ispitivanje je u konkretnom predmetu od- ali da i ovi dokazi moraju biti podvrgnuti podrob-
brani omogućeno u odnosu na svjedoka XX i YY74. noj i svestranoj ocjeni, kako zasebno tako i u vezi s
drugim dokazima, te polazeći od principa slobodne
44. Dakle, i Ustavni sud BiH je implicitno ukazao na ocjene dokaza, dovedeni u uzajamnu i logičnu vezu,
koji način se dokazi, koje iznese svjedok nakon zaklju- da bi kao takvi mogli biti temelj osuđujuće presude.“
72
Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu M.Š., broj AP 661/04 od 22.04.2005. godine, § 38;
73
Ibid.
74
Imena svjedoka ispuštena kao nepotrebna.
75
Vidjeti presudu Suda BiH broj X-KR-05/24 od 29.07.2008. godine, str. 14, pozivanje na praksu ESLJP (kako to pro-
izlazi iz prethodno citirane Odluke Ustavnog suda BiH, predmet bivše Komisije za ljudska prava, X protiv Ujedinje-
nog Kraljevstva, aplikacija broj 7306/75 od 6. oktobra 1976. godine);
76
Ime svjedoka ispušteno kao nepotrebno.
49
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
77
Odluka Ustavnog suda BiH, broj AP-661/04 od 22.04.2005. godine, §37;
78
Odluka Ustavnog suda BiH, broj AP- 1394/07 od 17.12.2009. godine;
79
Ibid, § 62;
80
Odluka od 27. februar 2001, predstavka broj 33354/96, stav (41);
50
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
kao da njegova funkcija nije baviti se činjeničnim li dati svoj iskaz, pa čak i lagati ako je potrebno za
ili pravnim pogreškama koje je navodno počinio korist svog predmeta.
nacionalni sud, osim i samo u onoj mjeri u kojoj su
možda ozbiljno povrijedile prava i slobode zašti- Evropski sud je, imajući u vidu opšte standarde,
ćene Konvencijom. Član 6. Konvencije jamči pravo ispitao da li su zadovoljeni zahtjevi poštenog su-
na pošteno suđenje, no ono ne navodi pravila o do- đenja u pogledu dopuštenosti kao dokaza inkrimi-
puštenosti dokaza kao takvih, što je prvenstveno nirajućih iskaza koje su dali suokrivljeni u policiji.
predmet uređenja na osnovu nacionalnog prava.81
U konkretnom predmetu Sud je utvrdio da je osu-
U predmetu ESLjP Erkapić protiv Hrvatske ape- đujuća presuda u odlučujućoj mjeri zasnovana na
lant je tvrdio da nije imao pošteno suđenje jer se tim dokazima.
njegova osuda zasniva isključivo na zapisniku o
iskazima koje su suokrivljenici dali policijskim Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja ESLjP je
službenicima u istražnom postupku. Spomenute utvrdio da nacionalni sudovi nisu propisno ispi-
iskaze ova lica su kasnije povukla, tvrdeći da su tali sve mjerodavne okolnosti u vezi s policijskim
dati pod pritiskom i mimo volje. U pogledu spo- ispitivanjem suokrivljenika, te kako pozivajući se
menutih iskaza apelant je isticao da su domaći su- na njih u njegovoj osudi nisu osigurali podnosiocu
dovi takve iskaze trebali uzeti s više opreza, jer je pošteno suđenje.82
okrivljenik, za razliku od svjedoka slobodan hoće
U sudskoj praksi Suda BiH, u predmetu S1 1K ma koja pripadaju svjedoku u skladu s relevantnim
012159 13 Krl od 08.09.2017. godine – Mujčinović odredbama procesnog zakona. Dakle, tom prilikom,
Safet i dr., kao interesantno pravno pitanje koje isti nije ni poučen o pravima koja važe za osumnji-
se javilo u postupku jeste mogućnost korištenja čena, odnosno optužena lica, slijedom čega predo-
kao dokaza iskaza optuženog koji je dao u drugom čavanje optuženom iskaza, koji je dao u svojstvu
predmetu u svojstvu svjedoka. Naime, odbrana svjedoka i to za iste događaje koji su predmetom ovog
optuženog Halilović Ramiza je u dokaznom po- postupka, nije u skladu s relevantnim odredbama
stupku predložila ulaganje kao dokaza Zapisnika procesnog zakona, odnosno stava Evropskog suda
o saslušanju svjedoka Halilović Ramiza, Kantonal- za ljudska prava, iz kojih proizlazi da ista osoba ne
nog tužilaštva Tuzlanskog kantona. Odlučujući o može biti u istom krivičnom postupku osumnjičeni,
navedenom prijedlogu, Vijeće je zauzelo stav da odnosno optuženi i svjedok. Razlog zabrane kumu-
navedeni dokaz, sam po sebi nije nezakonit, no da lacija funkcija optuženog i svjedoka jeste inkompati-
se ne može upotrijebiti na opisani način, a za svoj bilnost njihovih procesnih uloga, odnosno različitost,
zaključak daje sljedeće obrazloženje: pa čak i kontradiktornost njihovih prava i obaveza.”
81
ESLJP Erkapić protiv Hrvatske, broj 51198/08 od 25.04.2013. § 70. Vidi još: Fariz Ahmadov v. Azerbejdžan § 56.
82
Ibid. §86-88.
51
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
52
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
53
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
(3) Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok Međutim, sudeće vijeće je u cijelosti prihvatilo
lice ili predmet, tražit će se od njega prvo da ih opiše iskaz svjedoka koji je dao svoj iskaz i u sudnici,
83
Ime svjedoka ispušteno kao nepotrebno.
54
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
a o čemu je Vijeće dalo detaljno obrazloženje u izvršio prepoznavanje osumnjičenog na način što
prvostepenoj presudi. je od svjedoka prethodno zatraženo da opiše osobu
koja je dana 15.08.1992. godine izvršila strijelja-
U žalbenom postupku odbrana je ponovo istakla nje civila, pa nakon što je isti u cijelosti ostao kod
prigovor načina identifikacije optuženog od strane opisa datog u izjavi od 13.04.2005. godine, predo-
svjedoka, ističući iste razloge kao u prvostepenom čeno mu je 5 fotografija različitih lica, poimence
postupku. navedenih u zapisniku, te je svjedok na fotografiji
broj 4 prepoznao optuženog Paunović Dragoja. Tok
Povodom navedenog žalbenog prigovora, Apelaci- prepoznavanja je fotografisan od strane krim. teh-
ono vijeće je dalo sljedeće obrazloženje: ničara MUP-a Kantona Sarajevo, te je iz priložene
fotodokumentacije vidljivo da su svjedoku predo-
”Uvidom u spis Vijeće je utvrdilo da je svjedok XX84 čene fotografije bez ikakvih oznaka ili imena. Na
u toku istrage dva puta vršio prepoznavanje optu- osnovu gore navedenog, jasno proizlazi da je pre-
ženog, prvi put 28.10.1998. godine, što je vidljivo poznavanje optuženog od strane svjedoka izvršeno
iz službene zabilješke Agencije za istraživanje i u potpunosti u skladu s odredbom iz člana 85. ZKP
dokumentaciju, Sektor AID, dok je drugo prepo- BiH, te je prigovor branioca kojim se tvrdi suprot-
znavanje izvršeno 19.05.2005. godine, u prostori- no odbijen kao neosnovan. Vezano za prigovor na
jama Kantonalnog tužilaštva Sarajevo. Suprotno način identifikacije optuženog od strane svjedoka
navodima branilaca svjedoku prvi put nisu bile u toku glavnog pretresa, isti je također neosnovan,
ponuđene 2 fotografije optuženog, već 3 fotografije budući da od svjedoka prilikom davanja iskaza
od kojih je samo jedna bila fotografija optuženog, nije zatraženo da identifikuje optuženog, u smislu
dok je uvidom u Zapisnik o prepoznavanju lica s člana 85. ZKP BiH, već je isti opisujući događaj
fotografija broj KT-12/99-RZ od 19.05.2005. godine od 15.08.1992. godine samoinicijativno i spontano
Vijeće utvrdilo da je navedenog dana svjedok XX85 pokazao na optuženog, kako je to od strane pred-
u prostorijama Kantonalnog tužilaštva Sarajevo sjednika Vijeća i konstatovano na zapisnik.”86
Prvostepenom presudom optuženi Zoran Janković Naime, u toku glavnog pretresa nekoliko ključnih
oslobođen je da je radnjama opisanim u optuž- svjedoka optužnice su u toku istrage vršili radnju
nici počinio krivično djelo progona kao Zločina prepoznavanja optuženog. U odnosu na navedeno,
protiv čovječnosti, iz člana 172. stav (1) tačka h) Vijeće je donijelo sljedeći zaključak:
Krivičnog zakona BiH, u vezi s tačkama a) i d)
istog zakona. Iskaze ovih, “ključnih svjedoka”, Sud je cijenio po-
sebno imajući u vidu prepoznavanje koje su ovi svje-
Apelaciono vijeće Suda je, odlučujući po žalbi doci vršili prema naredbi Kantonalnog suda u Tuzli,
potvrdilo prvostepenu presudu, uključujući i za- broj 003-0-Kpp-06-000049 od 15.05.2006. godine,
ključke prvostepenog vijeća u pogledu (ne)prepo- te prigovor branioca prisutnog prepoznavanju, da je
znavanja optuženog. fotografija optuženog Zorana Jankovića već tri dana
84
Ime svjedoka ispušteno kao nepotrebno.
85
Ibid.
86
Drugostepena presuda broj X—KRŽ 05/16 od 27.10.2006. godine, srane 6 i 7.
55
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
ranije bila objavljena u dnevnim novinama “Avaz”. koviću, tada trebao imati 32 godine, i dana kada im
Ovaj prigovor je tokom glavnog pretresa, odnosno je, radi prepoznavanja, između ostalih, pokazan i
izvođenja dokaza odbrane, potkrijepljen člankom 46-ogodišnji Zoran Janković. Sud je pri tom imao
dnevnih novina “Avaz” od 12.05.2006. godine, u kom u vidu i iskaze saslušanih svjedoka odbrane, kao i
su opisane optužnicom navedene radnje a fotogra- iskaz samog optuženog, s obzirom na to da su svi
fija optuženog Zorana Jankovića, koji se tereti za bili kategorični u tvrdnji da je optuženi baš u tom
te radnje, vrlo jasna, s lako uočljivim specifičnim periodu zajedno s komšijama držao mješovite straže
izgledom brade i zaliscima. Naime, iz zapisnika o u i oko sela Dubnica. Nejasnoće koje su proizašle iz
prepoznavanju, koje je vršeno u dva kruga i s pro- ovakve identifikacije optuženog Zorana Jankovića,
mijenjenim rednim brojevima osoba ponuđenih za odnosno, opisivanja optuženog samo kao „Zoran“
prepoznavanje, nedvojbeno proizlazi da niti jedan od ili „onaj što je imao gumaru“ , pa čak i da je taj
ovih, ključnih svjedoka, nije mogao prepoznati optu- Zoran iz Beograda, opravdavaju razumnu sumnju
ženog Zorana Jankovića kao osobu koja je počinila u subjektivni identitet optužnice.”87
inkriminisane radnje. Svjedok... čak niti jednom nije
pokazao na optuženog, nego na osobu znatno višu U predmetu X-KRŽ -07/480 protiv Marka Škro-
i stariju od optuženog. Na istu osobu je ukazala i bića ključno pitanje je bila identifikacija optuže-
svjedokinja... Svjedok... je “prepoznao” osobu znatno nog od strane svjedokinje koja je bila neposredni
mlađu od optuženog, dok se svjedokinja... dvoumila očevidac ubistva. Apelaciono vijeće je prihvatilo
između optuženog Zorana Jankovića i njegovog brata zaključke sudećeg vijeća u pogledu identifikacije
a tu je “grešku” tokom pretresa objašnjavala činje- optuženog.
nicom da se bojala pogledati u optuženog Zorana
Jankovića, pa je namjerno pokazala na drugu osobu. Iz obrazloženja drugostepene presude:
Imajući u vidu ovakve rezultate prepoznavanja, kao
i za Sud neprihvatljiv razlog svjedoka da je nakon 61. Pretresno vijeće je utvrdilo da je…88 bila nepo-
proteka dužeg vremenskog perioda a u prostorijama sredni očevidac ubistva Stojka Glamočaka. Pre-
MUP-a, postojao strah da se ukaže na osobu koja tresno vijeće je utvrdilo da je…. identificirala op-
je učestvovala u izvršenju radnji pobliže opisanih tuženog kao vojnika koji je ubio Stojka Glamočaka
u dispozitivu ove presude, naravno ako je zaista ranije kada su joj pokazane slike optuženog, kao i
ta osoba i bila kritične prilike na licu mjesta, što u u sudnici na glavnom pretresu.
konkretnom slučaju očigledno i nije, Sud je također
cijenio i opis optuženog kakav su tokom pretresa dali 62. Obrazlažući da je... tačno identificirala optuže-
svjedoci… ...Indikativno je, cijeni Sud, da je fotografi- nog kao osobu koja je pucala, pretresno vijeće se
ja optuženog Zorana Jankovića objavljena u dnevnim prvenstveno oslonilo na dosljednu vizuelnu iden-
novinama “Avaz” mogla poslužiti kao osnova za opi- tifikaciju optuženog. Pretresno vijeće je navelo:
sivanje osobe koju su svjedoci navodno vidjeli na licu U svim poduzetim radnjama tokom istrage, … je
mjesta zločina. Nadalje, a imajući u vidu činjenicu uvijek prepoznavala optuženog. Prvi put kada su
da niti jedan od očevidaca prije kritičnog događaja joj pokazane fotografije u Okružnom tužilaštvu,
nije poznavao optuženog Zorana Jankovića, odnosno, izabrala je njegovu fotografiju iz niza od četiri fo-
da je jedina prilika kada su navodno vidjeli optuže- tografije. Na te četiri fotografije su bila prikazana
nog Zorana Jankovića bio upravo kritični dan, Sud lica s istim imenom, Marko Škrobić. […] Stana je
je posebno cijenio i dug vremenski razmak između posvjedočila da Marka više nikad nije vidjela od
dana kada su svjedoci vidjeli izvjesnog Zorana, a tog dana, ali je optuženog prepoznala navedene
koji je, da se zaista radilo o optuženom Zoranu Jan- prilike i svaki sljedeći put. Ono što je značajno
87
Imena svjedoka ispuštena kao nepotrebna.
88
Ime svjedoka ispušteno kao nepotrebno.
56
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
za ovu identifikaciju jeste da je svjedokinja oda- kom drugog svjedočenja bila izričita i jasna da je
brala jednog Marka koji je bio sin Ore. Samo je- upravo optuženi Škrobić Marko počinio ubistvo
dan Marko zadovoljio je na ovom testu i ona ga je Glamočak Stojka.”
tačno odabrala. […]Međutim, treba naglasiti da
ova svjedokinja, iako u trenutku samog događa- Pored navedenog, ovaj predmet je interesantan
ja nije znala prezime optuženog, ona je prilikom jer je pretresno vijeće, imajući u vidu moguću ne-
ispitivanja u Okružnom tužilaštvu u Banjoj Luci pouzdanost, identifikaciju od strane neposrednog
prepoznala njegov lik na fotografiji, kao osobu očevica, primijenilo test koji se sastoji od 5 dijelo-
koja je ubila njenog svekra. Iako je bila nesigurna va kako bi odredilo da li je identifikacija optuženog
prilikom prvog svjedočenja, svjedokinja je prili- od strane svjedoka bila vjerodostojna.89
89
Prvostepena presuda X-KR 07/480 od 22.10.2008. godine strana 22-23, Drugostepena presuda X-KKRŽ 0/480 od
22.04.2009. strana 16-17.
90
Ime svjedoke ispušteno kao nepotrebno.
91
Drugostepena presuda, broj S1 1 K 011128 15 Krž 16 od 05.05.2015. godine, § 35;
57
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
prepoznavanje samo po sebi nije neuvjerljivo, ali u Nadalje, u predmetu broj S1 1 K 018013 15 Kri
okolnostima kad svjedok u dva iskaza navodi da je od 19.05.2017. godine protiv Gorana Mrđe i dr.
osoba koja ju je silovala samo tada bila prisutna i sudeće vijeće je odbilo prijedlog odbrane optuže-
da je nikad više nije viđala (iskaz s glavnog pretre- nog da, prilikom unakrsnog ispitivanja svjedoka
sa i T1) naspram dviju izjava u kojima govori da je Tužilaštva BiH, predoči fotoalbum iz istrage, s
izvjesni Mato koji ju je silovao s još dva pripadnika obzirom na to da se na istom nalazila fotografija
HVO-a dolazio svakog dana i svake noći (iskaz iz optuženog iz 1985. godine, a ni sam tužilac nije
1994. godine i od 29.10.2014. godine O-7), Vijeće predočavao svjedoku predmetni album u istražnoj
smatra da je prvostepeni sud pravilno zaključio da fazi. Iako je u ovom predmetu Apelaciono vijeće
takvo prepoznavanje optuženog od strane oštećene ukinulo prvostepenu presudu i ponovo provelo
nije uvjerljivo, te da se na takvom prepoznavanju ne pretres, potvrđen je spomenuti stav prvostepenog
može utemeljiti identifikacija optuženog kao počini- vijeća u pogledu prihvatanja fotoalbuma iz istrage.
oca inkriminirane radnje.”92
92
Drugostepena presuda broj S1 1 K 017569 16 Krž 5 od 12.05.2016. godine, § 58;
93
Ime ispušteno kao nepotrebno.
58
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Apelaciono vijeće Suda BiH je, odlučujući po žal- ne tiču prepoznavanja optuženog. Apelaciono
bi, ukinulo prvostepenu presudu, te je ponovo vijeće nije uvažilo navode odbrane.
održalo pretres. U toku drugostepenog postupka,
branilac optuženog je prigovarao zakonitosti za- Iz obrazloženja drugostepene presude: ”Ape-
pisnika o prepoznavanju s fotoalbuma, navodeći laciono vijeće primjećuje da je odredbom člana 273.
da fotoalbumi nose različite datume u odnosu stav (1) ZKP BiH, koja propisuje izuzetak od nepo-
na datume kada su svjedoci saslušavani. Budući srednog izvođenja dokaza, propisano: Iskazi dati u
da je odbrana smatrala da se radi o nezakonitom istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnom pretresu
dokazu, dalje je prigovarano na način uvođenja i mogu biti korišteni prilikom direktnog ili unakrsnog
ovakvog dokaza i to kao prilog zapisniku o sa- ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgo-
slušanju iz istrage. Odbrana je naglašavala da voru na pobijanje, nakon čega se prilažu kao dokazni
se u konkretnom slučaju ne može primijeniti materijal. U ovom slučaju osobi se može dati moguć-
član 273. stav (1) ZKP BiH, budući da Tužilaštvo nost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz. Dakle,
nije koristilo ove iskaze u smislu ispitivanja ili navedeni zapisnici o saslušanju svjedoka se mogu
pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na koristiti i u smislu pobijanja navoda svjedoka ili u
pobijanje, te iz navedenog razloga, po mišlje- odgovoru na pobijanje, zbog čega ne postoje prepreke
nju odbrane ovi iskazi ne mogu biti korišteni u da se sporni zapisnici o saslušanju svjedoka uvedu u
smislu dokazivanja činjeničnih navoda koji se sudski spis, prihvate kao dokazi i cijene pojedinačno
94
Prvostepena presuda S1 1 K 012625 15 Kri od 14.06.2017. godine, § 71.
95
Prvostepena presuda, broj S1 1 K 018557 17 Kri od 27.12.2017. § 206-254;
59
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
i u vezi s ostalim dokazima u skladu s članom 281. znavanja, kojom prilikom su pojasnili okolnosti pod
stav (2) ZKP BiH, pri čemu ovo Vijeće ističe da je kojima su izvršili prepoznavanja, odnosno činjenicu
navode iz navedenih iskaza cijenilo u mjeri u kojoj su da se od njih prvo, u skladu s odredbom člana 85.
isti bili relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica. stav (3) ZKP BiH, tražilo da opišu osobu, nakon
Slijedom prigovora kojima se suštinski ističe da je čega su im, u skladu s odredbom stava (4) istog člana,
izvršeno prepoznavanje optuženog od strane svje- predočavane fotografije tog lica postavljene među
doka nezakonito, s obzirom na to da svi fotoalbumi fotografijama svjedoku nepoznatih lica, pri čemu
nose različite datume u odnosu na datume kada su su svjedoci na glavnom pretresu pred prvostepenim
svjedoci saslušavani, Apelaciono vijeće nalazi da su sudom autorizovali svoje potpise na navedenim fo-
se svi saslušani svjedoci pred prvostepenim sudom toalbumima, koje su svojeručno potpisali, zbog čega
neposredno izjasnili na okolnost izvršenog prepo- se navedeni prigovori ukazuju neosnovanim.”96
96
Drugostepena presuda, broj S1 1 K 024100 19 Krž 2, § 76-78;
97
Prvostepena presuda, broj S 1 1 K 024100 17 Kri §103;
60
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
U žalbenom postupku odbrana optuženog je, iz- nog, pristupljeno je radnji prepoznavanja, a za šta
među ostalog, osporavala radnju prepoznavanja je sačinjen poseban zapisnik. Vremensko preklapa-
i korištenja fotoalbuma iz istrage. U vezi s nave- nje zapisnika ne dovodi u pitanje zakonitost i pra-
denim prigovorom, Apelaciono vijeće je zauzelo vilnost radnje prepoznavanja, jer su oba zapisnika
sljedeći stav: „Suprotno navedenim žalbenim pri- sastavljena prilikom saslušanja svjedoka, pri čemu je
govorima kojim se ukazuje na nezakonitost radnje i radnja prepoznavanja sastavni dio iskaza svjedoka
prepoznavanja optuženog, Apelaciono vijeće ističe tj. nadovezuje se na njegov iskaz, a pri tome je u ci-
da je prvostepeno vijeće u pobijanoj presudi detaljno jelosti ispoštovana procedura propisana članom 85.
obrazložilo sadržaj ovih dokaza, uključujući i samu stav (3) i (4) ZKP-a BiH. Zakonitost prepoznavanja
radnju prepoznavanja optuženog, usljed čega i ovo putem fotografija nije dovedena u pitanje niti navo-
Vijeće nalazi da je u cijelosti ispoštovana odredba dima branioca da su na zadnjoj stranici fotoalbuma
člana 85. stavovi (3) i (4) ZKP-a BiH, s obzirom na navedena imena lica na fotografijama, s obzirom
to da je svjedoku XX98 pružena prilika da se izjasni na to da iz iskaza svjedoka XX ne proizlazi da je
o osobama koje je vidio kada su došli po njegovog prilikom uvida u fotografije bio upoznat s imenima
oca, a potom je dao detaljan opis osobe čiji izgled i nacionalnim pripadnostima lica koja se nalaze u
je zapamtio. Nakon toga, svjedoku su predočene fo- fotoalbumu. U tom smislu važno je napomenuti da
tografije različitih osoba, a među kojima je jedino svjedok XX nije poznavao optuženog po imenu i pre-
prepoznao optuženog, kao osobu koja je učestvo- zimenu, niti su mu (osim fizičkog izgleda) bili poznati
vala u odvođenju njegovog oca. Imajući u vidu da bilo koji drugi podaci o njegovom identitetu, a prvi
ZKP BiH propisuje obavezu pokazivanja svjedoku i jedini susret s njim imao je u momentu odvođenja
više nepoznatih osoba s traženom osobom s ciljem oca iz kuće, a što dodatno ukazuje na vjerodostoj-
provjeravanja da li svjedok između više sličnih osoba nost prepoznavanja optuženog, jer kako je to svjedok
može prepoznati traženu osobu koju je ranije vidio na pojasnio, izgled optuženog mu se urezao u sjećanje,
mjestu učinjenja krivičnog djela ili na nekom drugom a što je u konačnici dovelo do prepoznavanja putem
mjestu, Apelaciono vijeće nalazi da je u konkretnom fotografija. Također, Apelaciono vijeće ne smatra
slučaju u potpunosti ispoštovana zakonska odredba nepravilnim to što je Tužilaštvo BiH sačinilo dva
člana 85. stavovi (3) i (4) ZKP-a BiH, jer se svjedok odvojena zapisnika prilikom saslušanja svjedoka i
detaljno izjašnjavao o inkriminisanom događaju, identifikacije optuženog putem fotografija. U sudskoj
nakon čega je dao opis osobe koju je zapamtio da je praksi su uspostavljeni određeni standardi na osnovu
učestvovala u odvođenju njegovog oca, da bi potom, kojih se vrši obilježavanje fotografije s prepoznatom
tu osobu identifikovao kao optuženog među fotogra- osobom i najčešće se to radi potpisivanjem ispod
fijama drugih, njemu nepoznatih osoba. fotografije, a što je u konkretnom slučaju ispošto-
vano. Međutim, prema mišljenju ovog Vijeća, sa-
Za Apelaciono, kao ni za prvostepeno vijeće, također svim je ispravno i sačinjavanje posebnog zapisnika
nije od odlučujećeg značaja to što je došlo do određe- o prepoznavanju lica, jer prepoznavanje spada u
nih vremenskih preklapanja u Zapisniku o saslušanju istražnu radnju poduzetu u toku krivičnog postupka,
svjedoka i Zapisniku o prepoznavanju na osnovu pa sastavljanje zapisnika služi kao dodatni dokaz o
fotografija. U tom smislu Apelaciono vijeće ističe, a zakonito provedenoj radnji prepoznavanja. Međutim,
kao što je to u prethodnom paragrafu navedeno, da važno je napomenuti da branilac, osim paušalnog
je svjedok XX izvršio identifikaciju optuženog nakon navođenja da nije postupljeno u skladu s članom
što ga je prethodno detaljno opisao, a što ukazuje 152. stavovi (1) i (2) ZKP-a, nije konkretizovao ovaj
na potpuno poštivanje odredbe člana 85. stavovi žalbeni navod, usljed čega se Vijeće i nije upuštalo
(3) i (4) ZKP-a BiH. Dakle, tek nakon što je svjedok u detaljnije ispitivanje istog.
završio svjedočenje, i to tako što je opisao optuže-
98
Ime svjedoka ispušteno od strane autora kao nepotrebno.
61
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Na kraju, Apelaciono vijeće smatra važnim napo- U predmetu broj S1 1 K 019908 20 Krž 5 od
menuti, u smislu člana 10. stav (2) ZKPa BiH, da 19.02.2021. godine Boris Bošnjak i dr. Apelaci-
optuženi i njegov branilac nisu doveli u pitanje za- ono vijeće je, odlučujući o žalbi odbrane jednog
konitost prepoznavanja optuženog putem fotografija, od optuženih u pogledu prepoznavanja optuženog
odnosno nije dokazano da je procedura obavljena na fotografiji od strane oštećene, te nastavno na
na zakonom zabranjen način, usljed čega je žalbene navedeno, prepoznavanje optuženog u sudnici,
prigovore izjavljene u tom pravcu odbilo kao neo- našlo pravilnim zaključke prvostepenog vijeća u
snovane.”99 pogledu prihvatljivosti dokaza. Naime, Apelaciono
vijeće je prihvatilo zaključke prvostepenog vijeća
U predmetu S 1 1 K 020481 16 Kri od 16.07.2019. da je radnja prepoznavanja izvršena u skladu s
godine protiv Ahmeda Sejdića svjedok je na upit odredbama člana 85. ZKP BiH.101
tužioca prepoznao optuženog u sudnici. Međutim,
ova činjenica nije bila dovoljno relevantna za su- Nadalje, u odnosu na prigovor odbrane u vezi s
deće vijeće, budući da je svjedok u istrazi vršio prepoznavanjem optuženog u sudnici, Apelaciono
prepoznavanje optuženog na osnovu fotografije vijeće je utvrdilo sljedeće: “Apelaciono vijeće nala-
iz bliže prošlosti, a ne na osnovu fotografije iz zi da takvo prepoznavanje ne predstavlja procesnu
perioda kada se kritični događaj desio. Vijeće je radnju dokazivanja u smislu zakonske odredbe člana
na osnovu toga zaključilo da se: “Uvidom u iste, 85. stavovi (3) i (4). ZKP BiH, ali da istovremeno
jasno može zaključiti da se izgled optuženog iteka- isto nije nezakonito, te da se cijeni isključivo u vezi s
ko razlikovao tokom vremenskog perioda od skoro iskazima svjedoka i ostalim dokazima prema načelu
30 godina. Vijeće također podsjeća da Tužilaštvo slobodne ocjene dokaza. Stoga, navedeno prepozna-
nije provodilo dokaze na okolnost fizičkog izgleda vanje nema odlučujući značaj niti takvu dokaznu
optuženog u kritičnom periodu, ali i na činjenicu da snagu kod ocjene dokaza izvedenih neposredno na
je vrlo lako prepoznati optuženog na fotografijama glavnom pretresu, a čijom ocjenom se Vijeće bavi kod
iz novijeg perioda, kada su i mediji izvještavali o donošenja odluke o odlučnim činjenicama i krivici
predmetu koji se vodi protiv optuženog, tako da se optuženog.“102
prepoznavanje optuženog na takvim fotografijama
od strane svjedoka ne može ni smatrati pouzdanim.100
99
Drugostepena presuda od § 22-26;
100
Prvostepena presuda, broj S 1 1 K 020481 16 Kri od 16.07.2019. godine, § 245 i 246;
101
Drugostepena presuda, broj S 1 1 K 019908 20 krž 5 od 19.02.2021. godine, § 23;
102
Ibid. § 26;
62
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
64
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Specifična
pitanja iz prakse
Sudska praksa u vezi s radnjama
dokazivanja i prihvatanja dokaza na
glavnom pretresu
65
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
U nastavku će biti izložena još neka specifična pitanja iz prakse Suda Bosne i Hercegovine.
b) protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih među- Iz navedenog proizlazi da se kao dokaz mogu ko-
narodnim pravom, ristiti i informacije pribavljene poduzimanjem
radnji iz člana 116. stav (2) ZKP BiH i onda ako se
c) terorizma, odnose na neko drugo krivično djelo iz člana 117.
ZKPBiH, iako nije obuhvaćeno naredbom suda.
d) izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, raz- Preovladava mišljenje u praksi da se u odnosu na
dora i netrpeljivosti; protivpravno lišenje slobode; to novo, slučajno otkriveno djelo, treba odmah
neovlašteno prisluškivanje i zvučno ili optičko sni- tražiti nova ili dodatna naredba od sudije za pret-
manje; povreda slobode opredjeljenja birača; krivo- hodni postupak.103
103
Komentar krivičnih zakona Bosne i Hercgovine, Zajednički prijekat Vijeća Evrope, strana 372.
66
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Odlučujući po žalbama Tužilaštva i odbrane, Ape- saznanja o inkriminaciji krivičnog djela Neovla-
laciono vijeće je djelimično ukinulo prvostepenu šteni promet opojnim drogama u formi slučajnog
presudu zbog postojanja bitnih povreda odredaba nalaza, budući da se radi o kategoriji krivičnih
krivičnog postupka. Osuđujući dio presude se u dijela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih
odlučujućem dijelu oslanjao na dokaze pribavljene međunarodnim pravom iz člana 117. ZKP BiH.
putem posebnih istražnih radnji. Budući da su
žalbe odbrane ukazivale na nezakonitost pribav- Međutim, Apelaciono vijeće je našlo spornim mo-
ljanja takvih dokaza, to je Apelaciono vijeće kroz menat kada se posebne istražne radnje proširuju
ponovljeni postupak ispitivalo zakonitost istih. U na drugo osumnjičeno lice u vezi s drugim kri-
konkretnom predmetu se postavilo pitanje zako- vičnim djelom i to neovlašten promet opojnim
nitosti pribavljanja dokaza koji su se pojavili kao drogama. Naredba o proširenju istrage u uvodnom
slučajni nalazi. dijelu konstatuje postojanje osnova sumnje i za
to djelo, bez obrazloženja zašto se dokazi za to
Sudija za prethodni postupak je, na prijedlog tu- djelo ne mogu pribaviti na drugi način, a kako to
žioca, u toku istrage izdao nekoliko naredbi za zahtijeva odredba člana 116. ZKP BiH. Obrazlo-
provođenje posebnih istražnih radnji, zbog po- ženje naredbe u pogledu ovog elementa ostao je
stojanja osnova sumnje da je počinjeno krivično na nivou obrazloženja iz ranije naredbe koja se
djelo krijumčarenje ljudi. Ispitujući sadržaj nared- isključivo odnosila na krijumčarenje ljudi.
be kroz standarde ESLjP u predmetu Dragojević
protiv Hrvatske kao i ZKP BiH, Apelaciono vijeće U skladu s navedenim, pitanje neovlaštenog
je utvrdilo da je ista sadržavala obrazloženje svih prometa opojnom drogom po mišljenju suda je
elemenata potrebnih da bi se izdala naredba za prestalo biti slučajni nalaz narednom naredbom
provođenje posebnih istražnih radnji (članovi od koja je izdata nakon slučajnog nalaza. Stoga je bilo
116 -118. ZKP BiH). Vijeće je dalje konstatovalo da potrebno istu obrazložiti na isti način s aspekta
nije sporna ni činjenica da su se prilikom provođe- odredbi članova 116. i 188. ZKP BiH u pogledu
nja istražnih radnji, na osnovu prvobitne nared- postojanja osnova sumnje i nemogućnosti pri-
be sudije za prethodni postupak, mogla pojaviti kupljanja dokaza na drugačiji način.
Zakon o krivičnom postupku nije posebno propi- va i slobode određene osobe, budući da se radi o
sao pitanje postupka dobrovoljne predaje pred- elementu dobrovoljnosti. Ovo pitanje se pojavilo
meta, a istovremeno istu nije decidno zabranio. u nekoliko predmeta pred Sudom BiH. Kada je u
U krivičnopravnoj teoriji preovladava stav da se pitanju dobrovoljna predaja predmeta, različita
dobrovoljnom predajom predmeta ne zadire u pra- sudska vijeća Suda BiH su zauzimala isti stav.
67
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
U toku prvostepenog postupka odbrana je ospo- jer se ne radi o oduzetim predmetima, već o do-
ravala zakonitost postupanja s predmetima koje brovoljnoj predaji koja je zapisnički konstatovana.
su svjedoci dobrovoljno predali ovlaštenim služ- Sud je uzeo u obzir činjenicu da su isti predati
benim licima Državne agencije za istrage i zašti- dobrovoljno i to pred ovlaštenim službenim licima,
tu. Radilo se o mobilnim telefonima koje je dvoje zatim da je radnja predaje konstatovana na zapi-
svjedoka dobrovoljno predalo prilikom ispitivanja, sniku kao i o kojim predmetima se radi, a što su
a o čemu su sačinjeni zapisnici koji su priloženi svjedoci potvrdili svojim potpisom. Imajući u vidu
kao dio dokazne građe. Tužilac je dodatno, iako navedeno, prema stavu vijeća, predmeti su iden-
se radilo o dobrovoljnoj predaji predmeta, pro- tifikovani te je obezbijeđena njihova istovjetnost.
veo i proceduru otvaranja i pregleda privremeno
oduzetih predmeta, o čemu je sačinjen zapisnik. S obzirom na to da predmeti nisu oduzeti po na-
Odbrana je prigovarala da optuženi nisu bili o redbi sudije za prethodni postupak, u kom slu-
tome obaviješteni, te da je izostala sudska kon- čaju ne postoji obaveza njihove predaje sudiji za
trola dokaza u smislu člana 70. ZKP BiH. prethodni postupak radi čuvanja, niti postoji oba-
veza održavanja ročišta za pregled dobrovoljno
Sudeće vijeće je odbilo prigovor odbrane ističući predatih predmeta. Prilikom donošenja odluke o
da se radilo o dobrovoljnoj predaji predmeta. Sud prigovoru odbrane Vijeće je imalo u vidu Odluku
je nadalje zaključio da u konkretnom slučaju nije Ustavnog suda, broj AP 2706/11 od 10.02.2015.
postojala ni potreba otvaranja i pregleda predmeta godine.104
Prvostepenom presudom optuženi je oglašen kri- U konkretnom slučaju nije se radilo o oduzimanju
vim da je počinio krivično djelo Organizovanje predmeta kako je to pogrešno branilac optuženog
grupe ili udruženja za izvršenje krivičnog djela isticao, već se radilo o predmetima koji su dobro-
Krijumčarenje migranata iz člana 189a. stav (1) voljno predati službenim licima Granične polici-
KZ BiH, u vezi s krivičnim djelom Krijumčarenje je. Pripadnici Granične policije su u konkretnom
ljudi iz člana 189. stav (1) i (2) istog zakona, te je slučaju postupali kao ovlaštena službena lica koja
osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godi- imaju određena prava propisana zakonom o kri-
ne. Istovremeno, za pojedine radnje iz optužnice vičnom postupku. O svim provedenim radnjama
je oslobođen. Ispitujući žalbene navode, odbrane je sačinjen zapisnik koji je priložen kao dokaz.
i tužilaštva Apelaciono vijeće je iste odbilo i po-
tvrdilo prvostepenu presudu. Sud je i u ovom predmetu zauzeo stanovište da
se dobrovoljnom predajom predmeta ne zadire
U toku glavnog pretresa uveden je kao dokaz sni- u konvencijska prava, te da u slučaju postojanja
mak videonadzora autobuske stanice i benzinske elementa dobrovoljnosti predaje, nije potrebno
pumpe. Branilac optuženog je u toku postupka izdavanje sudske naredbe. S ciljem zakonitosti
isticao da isti nije pribavljen na zakonom propisan pribavljanja dokaza na ovakav način Sud je poja-
način, odnosno da se isti nisu mogli izuzeti bez snio da je u ovakvim slučajevima potrebno sačiniti
naredbe Suda, pozivajući se na odredbe 63. i 65. zapisnik o dobrovoljnoj predaji predmeta, te licu
ZKP BiH. koje je predalo predmet izdati potvrdu s nazna-
kom gdje će se predmeti pohraniti.
104
Odluka Ustavnog suda BiH broj AP 2706/11 od 10.02.2015. § 117.
68
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Ustavni sud je zaključio da nema kršenja prava procesnog nedostatka), a čiji iskazi su im predo-
na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne čeni u toku glavnog pretresa, te je prvostepeni sud
i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Na- ispitao kao svjedoka inspektora, te ocijenio iskaz
ime, Ustavni sud je odlučio da su redovni sudovi ovog svjedoka i naveo da zapisnici (iz istrage) koji
donijeli pravilne zaključke na osnovu brižljive i su predočavani svjedocima nisu nezakoniti, naročito
savjesne ocjene dokaza da je apelant počinio kri- ukazujući da ostali svjedoci nisu mijenjali svoj iskaz,
vično djelo koje mu je stavljeno na teret, uz primje- a svjedoci koji su mijenjali iskaz nisu mogli dati va-
nu relevantnih propisa, koja nije proizvoljna, niti ljane i prihvatljive razloge za tu promjenu.
je presuda zasnovana na nezakonitim dokazima.
37. Ustavni sud nadalje primjećuje da je Vrhovni sud
Iz obrazloženja: po apelantovoj žalbi opet ispitao određene navode
iz apelantove žalbe (o nezakonitosti pribavljanja
“12. Okružni sud je naveo da je odbrana tokom po- dokaza, pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i u
stupka prigovarala da prikupljeni materijalni dokazi vezi s tim neprihvatljivosti nalaza vještaka i iskaza
optužbe, nisu oduzeti u skladu sa zakonom, jer nema svjedoka kojim je Sud dao značaj koji nemaju, kao i
naredbi suda niti su dobrovoljno predati. Okružni prigovore u vezi s odlukom o kazni), te je našao da su
sud je naveo da ovi navodi ne stoje jer su svi ma- oni neosnovani za šta je dao obrazloženje. Vrhovni
terijalni dokazi oduzeti na osnovu naredbe suda ili sud je našao da je osnovan apelantov prigovor u vezi
su dobrovoljno predati o čemu u spisu postoje dokazi s dosuđenim imovinskopravnim zahtjevom, te je u
koji su pročitani u dokaznom postupku na glavnom tom dijelu preinačio prvostepenu presudu. U obra-
pretresu (opet navedeni na strani 29), dakle pribav- zloženju osporenih presuda Ustavni sud ne nalazi
ljeni u skladu s odredbama ZKP i kao takvi zakoniti.” ništa što bi upućivalo na nezakonitost provedenog
postupka, Ustavni sud ne nalazi da je proizvoljno
…………… obrazloženje redovnih sudova u ovom dijelu, niti da
je došlo do proizvoljne primjene propisa, kako je
“36. Apelant je, također, prigovorio nezakonitosti naveo apelant. Ustavni sud smatra da su redovni
određenih dokaza, odnosno načinu njihovog pri- sudovi dali jasne i precizne razloge za svoje stavove u
bavljanja. Prvostepeni sud je ispitao ove apelantove obrazloženjima osporenih presuda u pogledu utvrđe-
navode, koje je apelant isticao i u toku postupka i nih činjenica na osnovu kojih je donesen zaključak o
utvrdio da su neosnovani, te da je dokumentacija apelantovoj krivici, te da ocjena izvedenih dokaza ni
prikupljena na osnovu naredbe suda ili je dobrovolj- u jednom dijelu ne izgleda proizvoljna ili neprihvat-
no predana, ukazujući na dokaze koji na to upućuju ljiva sama po sebi, niti ima elemenata da je na bilo
(zapisnike o dobrovoljnoj predaji i naredbe suda). koji način došlo do povrede garancija na pravično
Nadalje, apelant je prigovarao zakonitosti načinu suđenje. S obzirom na to da Ustavni sud smatra da su
uzimanja iskaza svjedoka u istrazi (tvrdnjom da je ovi navodi o kršenju apelantovog prava neosnovani.
policijski službenik vršio pritisak na svjedoke i zbog Opisujući postupak ocjene dokaza, redovni sud je
69
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
donio svoje zaključke o utvrđenoj apelantovoj krivici nica da apelant nije uspio sa svojim prigovorima na
koji se ne čine proizvoljnim niti u jednom segmentu. način kako je on želio ne dovodi u pitanje pravičnost
U odnosu na pitanje utvrđenih činjenica, čini se da suđenja, niti u osporenim odlukama Ustavni sud
apelant u apelaciji, u suštini, samo izražavao vla- nalazi bilo šta što bi ukazivalo na povredu prava na
stito, drugačije viđenje činjenica i dokaza, a što ne pravičan postupak.”
pokreće pitanje pravičnosti postupka. Stoga, činje-
Ustavni sud je u ovom predmetu utvrdio povredu propisana članom 227. ZKP RS, pa se u konkret-
prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava nom slučaju nisu mogli koristiti kao dokaz infor-
BiH i člana 6. stav (1) EKLjP, te je ukinuo presudu macije i podaci dobijeni poduzimanjem posebnih
Vrhovnog suda RS. istražnih radnji.”105
Iz obrazloženja: ”Postoji kršenje prava na pra- U postupcima pred Sudom BiH česta procesna si-
vično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Her- tuacija na koju je odbrana optuženih prigovarala u
cegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije pogledu zakonitosti dokaza jeste potreba otvara-
kada su redovni sudovi osuđujuću presudu protiv nja i pregleda predmeta u skladu s članom 71. ZKP
apelanta zasnovali na usmenoj naredbi koja nije BiH, a koji predmeti su na prijedlog Tužilaštva
ispunjavala uslove iz člana 120. stav (3) ZKP RS oduzeti po naredbi suda. U ovom segmentu po-
prilikom kojeg je apelantov djed predao opojnu stojala je različita praksa Suda BiH, međutim sud
drogu koja je poslužila kao dokaz na kojem je, iz- je pratio odluke Ustavnog suda, te u posljednjim
među ostalih, zasnovana osuđujuća presuda protiv odlukama Suda BiH ovakvi dokazi nisu a priori
apelanta kao i na dokazima dobijenim na osnovu proglašavani nezakonitim, nego se ovo pitanje rje-
obavljenog nadzora apelantovih telekomunikacija, šava u svakom konkretnom slučaju, razmatrajući
budući da su se koristili ‘slučajnim nalazom’, a da li je cjelokupan postupak oduzimanja predmeta
predmetno krivično djelo ne spada u krivična djela bio pravičan.
U spomenutom predmetu nakon što su privreme- Odbrana je u toku cijelog postupka isticala prigovor
no oduzeti predmeti po osnovu naredbe Suda, a zakonitosti dokaza, budući da Tužilaštvo nije provelo
po prijedlogu Tužilaštva, isti nisu bili otvoreni i proceduru predviđenu članom 71. ZKP. Prvostepeno
pregledani u skladu s odredbama člana 71. ZKP vijeće, a kasnije i Apelaciono vijeće koje je nakon
BiH. Navedeni član uređuje proceduru otvaranja ukidanja prvostepene presude ponovno provelo po-
i pregleda predmeta koju vrši tužilac u istrazi, a stupak, je utvrdilo da, imajući u vidu sve okolnosti
koji predmeti su prethodno privremeno oduzeti predmeta u konkretnom slučaju, se nije radilo o neza-
po naredbi Suda. Radi se o predmetima koji se konitim dokazima, te da odbrana nije ničim dovela u
po krivičnom zakonu imaju oduzeti ili koji mogu pitanje autentičnost predmeta koji su oduzeti s onim
poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. što je navedeno u potvrdi o oduzetim predmetima.
105
Odluka AP – 2400/11 § 36;
70
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
U ovom predmetu sporni dokazi su izuzeti na Uz sve navedeno, u prilog zaključku da je postupak
osnovu zakonitih naredbi Suda, što je konstato- prema optuženima u cjelini bio pravičan, Apelaciono
valo Apelaciono vijeće nakon provedenog pretresa vijeće ističe i činjenicu da je odbrani data mogućnost da
pred Apelacionim odjeljenjem. Vijeće je nadalje ospori dokaze, te je vođen pretres i pred drugostepenim
utvrdilo da optuženi nisu imali primjedbi prili- sudom, na kojem su kao nezakoniti izdvojeni svi dokazi
kom pretresa u odnosu na zakonitost postupka za koje je nesporno utvrđeno da su nezakoniti (posebne
oduzimanja predmeta. Vijeće je ovakav zaključak istražne radnje), pa činjenica da konačan ishod postup-
izvelo na osnovu zapisnika i potvrda o privremeno ka ipak rezultira osuđenjem, s obzirom na zakonitost
oduzetim predmetima. Posebno je vijeće istaklo i valjanost preostalih dokaza, ni u kom slučaju ne na-
činjenicu postojanja kontinuiteta istovjetnosti rušava pravičnost postupka u cjelini, a imajući u vidu
oduzetih predmeta. da nisu povrijeđena prava odbrane, te da joj je pružena
mogućnost osporavanja ovih dokaza.106“
Iz obrazloženja presude:
Iako su neka sudska vijeća, vodeći se ranijom prak-
„Uz sve to, za ovo Vijeće je naročito relevantna činje- som Ustavnog suda BiH, imala drugačiji stav u po-
nica da postoji nesumnjiv kontinuitet istovjetnosti gledu zakonitosti dokaza ukoliko isti nisu otvoreni
oduzetih predmeta, jer identičan opis se nalazi kako i pregledani od strane tužioca u skladu s članom 71.
na zapisnicima i potvrdama o privremenom oduzi- ZKP BiH, ovo Vijeće se vodilo praksom ESLJP ocje-
manju, tako i u službenom izvještaju o vještačenju njujući da li okolnosti u kojima je dokaz pribavljen
dokaznog materijala kojeg je dostavila Državna dovode u sumnju njegovu pouzdanost i tačnost.
agencija za istrage i zaštitu, broj P-16-08/2-3-04-1-
93-110/13 od 20.06.2014. god i P-16-08/2-3-04-1-93- Vijeće je zaključilo da je cjelokupna radnja procesa
112/13 od 22.08.2014. god, kao i nalazu i mišljenju oduzimanja predmeta provedena zakonito, istovre-
vještaka Nađide Briga. meno navodeći: „Vijeće ukazuje da je ključna okolnost
za pravilno rješavanje krivičnopravne stvari da je do-
Dakle, cijeneći cijeli tok pribavljanja spornih doka- kazna radnja, kao što je pretres i privremeno oduzi-
za, počev od toga da su pretresi rađeni na osnovu manje predmeta, zakonito provedena, a što u užem
zakonite naredbe Suda, da su o istom urađeni zapi- smislu ne potpada procesna radnja samog otvaranja
snici i izdate potvrde koje su tada osumnjičeni pot- i pregleda tih predmeta, zbog čega upravo eventualna
pisali, a da su predmeti u istima detaljno pobrojani manjkavost te procesne radnje ne može dovesti u pita-
i opisani, te da u svemu navedenom nema nikakvih nje zakonitost provedene same radnje dokazivanja.107“
odstupanja niti različitosti u samim izvještajima
o vještačenju, s obzirom na to da je nesporno do- Navedeni stav je potvrđen i odlukom Ustavnog Suda
stavljano sve ono što je oduzeto i na što prilikom Bosne i Hercegovine AP 3912/18 od 04-06-2020.
pretresanja nije data primjedba, to je za ovo Vijeće godine kojom je Ustavni Sud odbio apelaciju optu-
nesporan kvalitet ovih dokaza, te da njihova po- ženih u ovom predmetu koja se odnosila između
uzdanost i tačnost ničim nije dovedena u pitanje. ostalog i na prigovor u vezi sa zakonitošću dokaza
Navedeni kontinuitet istovjetnosti predmeta odnosi koji nije otvoren i pregledan u skladu s članom 71.
se i na predmete oduzete od drugih lica, a koji su ZKP BiH108. Isti stav Ustavni sud BiH je zauzeo i u
relevantni za ovu krivičnu stvar. Odluci broj AP 2601/17 od 17.07.2019. ( § 35-40).
106
§ 36-40;
107
§ 44.;
108
§ 41 i 42 Odluke Ustavnog suda BiH AP 3912/18 od 04-06-2020;
71
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Sud Bosne i Hercegovine je oglasio krivim optu- nošenje svojih poruka. Takva komunikacija je decen-
ženog da je počinio krivično djelo Organizovanje tralizovana i teško može biti podvrgnuta kontroli i
terorističke grupe iz člana 202d. u vezi sa stavom restrikciji. Izrazito teško se i cenzuriše, a svakome je
(1) KZ BiH, a sve u vezi s krivičnim djelom Te- dostupna. Pripadnicima terorističkih organizacija i
rorizam iz člana 201. KZ BiH. Sud ga je oglasio njihovim simpatizerima, internet prvenstveno služi
krivim i izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri kao oružje (cyber terorizam), potom kao sredstvo
godine. Apelaciono vijeće Suda je, odlučujući po komunikacije, te konačno, za obraćanje javnosti.”110
žalbi, donijelo odluku kojom se potvrđuje prvoste-
pena presuda. Nadalje, Sud je razmotrio prigovor odbrane, ali
je isti odbio kao neosnovan, imajući u vidu da je
Tužilaštvo je na glavnom pretresu predložilo kao svjedok koji je ovlašteno službeno lice detaljno po-
dokaz videosnimak koji je objavljen javno na druš- jasnio da se radilo o videosnimku koji je posvećen
tvenoj mreži Telegram. Branilac je isticao prigovor borcu koji je poginuo u Siriji, te da je isti objavljen
autentičnosti jer se ne zna ko je autor spornog na javnoj društvenoj mreži, putem javnog profila.
snimka. Nadalje je isticao da se snimak sastojao od Nadalje, po ocjeni sudskog vijeća, snimak je zako-
niza fotografija koje se smjenjuju jedna za drugom nito snimljen i pohranjen s interneta, a cjelokupnu
uz prateću muziku i tekst, što omogućava eventu- proceduru je na Sudu iznijela ovlaštena službena
alnu manipulaciju na snimku u smislu dodavanja osoba koja je svjedočila u svojstvu svjedoka na
fotografija u odnosu na originalan snimak. glavnom pretresu, a o čemu je predočio i mate-
rijalnu dokumentaciju koju je Sud ocijenio kao
Sud je, prije svega, uzeo u obzir i specifičnosti validnu i relevantnu.
krivičnog djela Terorizam, odnosno specifičnost
načina prikupljanja informacija i dokaza. Izme- U pogledu sačinjavanja videosnimka Sud je za-
đu ostalog, u presudi se navodi: “Prije svega, Sud ključio sljedeće: ”Činjenica da je nepoznata osoba
nalazi bitnim napomenuti specifičnost prikupljanja koja je snimila i objavila videosnimak, po ocjeni
informacija i dokaza kod ovakve vrste krivičnih dje- Suda ne utiče na njihovu zakonitost, posebno ako
la, odnosno krivičnih djela povezanih s terorizmom, se ima u vidu prethodno analizirana specifičnost
kako je navedeno i u saopštenju Službe za istraži- korištenja društvenih mreža od strane terorističkih
vanje Evropskog parlamenta, gdje je naglašeno da organizacija u propagandne svrhe, odnosno često
‘sve rasprostranjenija upotreba fotografija i videosni- objavljivanje materijala (samo)inkriminišućeg sa-
maka od strane terorističkih grupa i boraca pojedi- držaja, što konsekventno dovodi do veće mogućno-
naca koji postavljaju samoinkriminirajući materijal sti prikupljanja dokaza kod krivičnih djela poveza-
na društvene mreže (npr. Facebook) pruža dodatne nih s terorizmom.” Sud je ovu činjenicu razmatrao
mogućnosti za prikupljanje dokaza’.109 Također, op- u kontekstu činjenice da je snimak objavljen na
štepoznato je da transnacionalne kriminalističke javnoj mreži i pod postojećim profilom. Na kra-
organizacije i terorističke grupe poput ISIL-a koriste ju, u vezi s razmatranjem navedenog dokaza u
socijalne medije za širenje propagande i lakše pre- kontekstu prigovora odbrane o postojanju mo-
109
P. Bakowski i L. Puccio, Služba za istraživanje Evropskog parlamenta, ‘Strani borci – odgovori zemalja članica i
aktivnosti EU’, Izvještaj, mart 2016., dostupno na: http://www.europarl.europa.eu/EPRS/EPRS-Briefing-579080-
Foreignfighters-rev-FINAL.pdf, § 8;
110
Presuda broj S 1 2 K 020784 20 K od 28.01.2021. godine strana 17;
72
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
U toku krivičnog postupka u konkretnom pred- nakon pritiska od strane svjedoka da se dogovore
metu provođene su posebne istražne radnje – pri- o načinu svjedočenja u zamjenu za novac, optu-
sluškivanje telefonskih razgovora između optuže- ženi kontaktirao svog advokata koji je, a prema
nog i njegovog branioca, te svjedoka u predmetu sadržaju presretnutih razgovora između optuže-
i branioca svjedoka. Odbrana je prigovarala na nih, trebao pregledati izjavu koju je svjedok dao
zakonitost ovako pribavljenih dokaza. Međutim, postupajućem tužiocu.
sudeće vijeće je odbilo prigovor.
Vijeće je dalje navelo: ”Imajući u vidu da Vijeće
Iz obrazloženja prvostepene presude: prilikom donošenja odluke nije cijenilo sadržaj pre-
sretnutih razgovora između optuženog i njegovog
“Po pitanju snimljenih razgovora komunikacije op- branioca, već je dokaz korišten samo kao informa-
tuženog s advokatom, Vijeće je zaključilo da nema cija da su isti bili u kontaktu u vrijeme međusobnih
procesnih smetnji u smislu odredbe člana 116. stav dogovora optuženih o uticaju na dokazni postupak,
(4) ZKP BiH, imajući u vidu činjenicu da sud nije ko- to Sud nalazi da se ne radi o nezakonito pribavlje-
ristio sadržaj presretnutih razgovora, već su dokazi nom dokazu, niti da je istim povrijeđeno pravo na
predloženi na okolnost hronologije postupanja optu- odbranu optuženih.”113
ženih u vezi s uticajem na svjedoka u fazi istrage.”112
Apelaciono vijeće Suda BiH je prihvatilo argumen-
Vijeće je, dakle, prihvatilo korištenje dokaza, ne taciju datu u prvostepenoj presudi te je odbilo
cijeneći sadržaj presretnutih razgovora, već je iste žalbene navode odbrane, pojašnjavajući: ”Naime,
prihvatilo u kontekstu utvrđivanja činjenice da je, prema mišljenju i ovog Vijeća, isti su cijenjeni isklju-
111
Ime svjedoka ispušteno kao nepotrebno.
112
Prvostepena presuda od 24.06.2015. godine §15;
113
Ibid. § 16;
73
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
čivo na okolnost hronologije postupanja optuženih u bi predstavljalo povredu odredbe člana 116. stav (4)
vezi s uticajem na svjedoka u fazi istrage, a nikako ZKP BiH.“114
sadržajno u vezi s ovom krivičnopravnom stvari, što
Sudeće vijeće je u spomenutom predmetu prihva- prisluškivanih razgovora zasnovao na iskazu svje-
tilo dokaze pribavljene provođenjem posebnih doka...117, Apelaciono vijeće nalazi da iz sadržaja
istražnih radnji koje su provođene u toku ratnih prvostepene presude jasno proizlazi da je prvostepe-
dešavanja. Prvostepeno vijeće je, prije svega, ima- ni sud iskaz ovog svjedoka cijenio u cilju svestranog
lo u vidu propise koji su bili na snazi u vrijeme razmatranja, te pojašnjavanja procedure propisa-
kada su iste poduzimane. Odbrana je u toku po- ne važećim propisima, pri čemu je prvostepeni sud,
stupka osporavala zakonitost, relevantnost i au- postupajući u skladu s odredbom člana 281. stav
tentičnost takvih dokaza. Odlučujući o žalbenim (2) ZKP BiH, iskaz ovog svjedoka doveo u vezu i s
prigovorima odbrane, Apelaciono vijeće je zaklju- iskazima svjedoka koji su bili operativci na mjerama
čilo da su isti neosnovani, te potvrdilo zaključke kodnog naziva ‘TISA’, koje su se primjenjivale prema
prvostepenog vijeća. optuženom (iskazima svjedoka “C-8” i “C-9”), zbog
čega se žalbeni prigovori ukazuju neosnovanim.
Iz obrazloženja drugostepene odluke: „Po
ocjeni ovog Vijeća, neosnovani su i žalbeni prigo- Spomenuti dokazi u ovom predmetu nisu imali
vori kojima se osporava zakonitost prisluškivanih odlučujući značaj prilikom donošenja odluke su-
razgovora, imajući u vidu da su isti prigovori bili dećeg vijeća, a što je konstatovano i u drugoste-
predmet detaljne i pravilne ocjene prvostepenog suda, penoj presudi.
odnosno da je u prvostepenoj presudi i u ovom se-
gmentu sadržana odgovarajuća argumentacija.115 Kada su u pitanju prigovori autentičnosti prisluš-
U tom kontekstu, pobijana presuda se, na prvom kivanih razgovora, Apelaciono vijeće je također
mjestu, pravilno poziva na propise koji su važili u zaključilo da su isti neosnovani. Autentičnost do-
vrijeme poduzimanja navedenih radnji prema op- kaza utvrđena je neposrednim saslušanjem svje-
tuženom116 , a kojim propisima je bilo regulisano pod doka koji su učestvovali u provođenju posebnih
kojim okolnostima i uslovima se mogu na određena istražnih radnji.
lica primijeniti sredstva i metode prisluškivanja tele-
fona i sredstava veze, te iz ugla kojih propisa je jedino Iz obrazloženja drugostepene presude: “U tom
i moguće, shodno principu tempus regit actum, i kontekstu, prvostepena presuda se pravilno poziva
posmatrati zakonitost poduzetih radnji. na iskaze svjedoka ‘C-8’ i ‘C-9’, koji su bili operativci
na mjerama kodnog naziva ‘TISA’, koje su se primje-
Suprotno žalbenim prigovorima kojima je apostro- njivale prema optuženom, te koji su svjedoci potvrdili
firano da je prvostepeni sud odluku o zakonitosti da je ‘Kole’ pseudonim osobe koja se prisluškuje (od-
114
Drugostepena presuda od 29.02.2016. godine, § 22;
115
§ 42-68. pobijane presude.
116
Dokazi T-148-T 150;
117
Ime svjedoka ispušteno kao nepotrebno.
74
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
nosi se na optuženog), pri čemu su svjedoci ujedno rješenja Službe državne bezbjednosti od 27.06.1991.
autorizovali svoje potpise na dokumentima koje su godine.
lično sačinjavali118 , odnosno šifre pod kojima su sači-
njavali dokumente119. Kod takvog stanja stvari, Ape- Apelaciono vijeće se prilikom analize navedenog žal-
laciono vijeće, jednako kao i pretresno, nalazi da se benog prigovora pozvalo na praksu MKSJ ističući:
radi o dokazima koji su, suprotno tvrdnjama odbrane,
u dovoljnoj mjeri vjerodostojni i pouzdani, imajući u “Konačno, svaka manjkavost u dokazima
vidu da su lica koja su nadzirala presretanje, kao i — kao što je situacija kada se u tran-
operateri neposredno saslušani pred Sudom, kojom skriptima ne identifikuje osoba koja vodi
prilikom su potvrdili metode transkripcije koje su razgovor, ili kada zapis koji je osnova
korištene i izrađivanje transkripata u koje su unosili transkripcije nije prihvaćen kao dokaz
bitne dijelove razgovora, kao i da su vršili i tonsko – tiče se njihove snage, a ne prihvatlji-
zapisivanje razgovora preko magnetofonske trake, vosti .Ne postoji pravilo prema kojem se
a koje transkripte su i autorizovali, navodeći da su prihvataju samo savršeni dokazi…”120
predmetne mjere primjenjivane na osnovu inicijalnog
Iako su ovakve situacije u sudskoj praksi jako rijet- Sud utvrdio da postoje nedostaci koji se ogledaju u
ke, za kraj, u nastavku ćemo se ukratko osvrnuti činjenici da osumnjičeni nisu bili poučeni u skladu
na dvije presude Suda BiH u kojima su se kao spor- s odredbama ZKP BiH, a koji nedostaci su takve
na pitanja pojavili zapisnici iz istrage o saslušanju prirode da je Sud morao donijeti presude kojima
optuženog u svojstvu osumnjičenog, a u kojima je se optužba u odnosu na iste odbija.
Apelaciono vijeće je utvrdilo iz sadržaja zapisni- prisustva branioca, međutim, do kraja istrage to
ka o ispitivanju osumnjičenog, da je osumnjičeni mi nije omogućeno, tako da u konačnici nikada
nakon što je poučen u skladu s odredbom člana 78. nije ni ispitan. Učinjenim propustom povrijeđeno
ZKP BiH, isti se odlučio koristiti pravom da uzme je pravo optuženog na odbranu, predviđeno čla-
branioca koji će biti prisutan prilikom njegovog nom 78. stav (2) tačka b), a time i njegovo pravo
ispitivanja, odnosno da svoj iskaz neće dati bez na pravično suđenje sadržano u odredbi člana 6.
118
Kako se to konstatuje u § 60. pobijane presude svjedoku „C-8“ je predočen izvještaj od 21.09.1991. godine, popis
presretnutih razgovora, dokaz T-51, za koji je svjedok potvrdio da ga je lično sačinio, te da je “Kole” pseudonim
osobe koja se prisluškuje, i to Jovan Tintor. Osim toga, svjedok je autorizovao svoj potpis na dokazu T-194.
119
Kako se to konstatuje u § 61. pobijane presude, iz iskaza svjedoka „C-9“ proizlazi da je “Kole” naziv za Jova-
na Tintora koji je bio predmet mjere, pri čemu je svjedok autorizovao transkript razgovora pod brojem 191 od
30.03.1992. godine, te transkript pod brojem 192, navodeći da se na na istom nalazi njegova šifra.
120
Tužilac protiv Blagojevića i Jokića, predmet br. IT-02-60-T, Pretresno vijeće I, Odjel A, “Odluka o uvrštavanju pre-
sretnutih materijala u dokaze,” 18.12. 2003. godine, § 25;
75
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
EKLJP, a što je u konačnici za posljedicu imalo pravnoj normi, koja eliminiše mogućnost podizanja
donošenje presude kojom se optužba odbija. optužnice i daljeg vođenja postupka, bez ispitiva-
nja osumnjičenog, na koji način se sprečava kršenje
Iz obrazloženja drugostepene presude: prava osumnjičenog u smislu prava na priprema-
nje odbrane i aktivnog učešća u postupku. Stoga se
“Za Apelaciono vijeće nije sporno da je osumnjičeni u konkretnom slučaju radi o takvoj povredi prava
upoznat s pravima koja mu se stavljaju na teret, ali osumnjičenog na odbranu, koja se nije mogla ispravit
je također nesporno da je isti odlučio da se koristi u daljim fazama postupka, pa se i ovaj prigovor od-
jednim od tih prava (da uzme branioca koji će biti brane (da nije posmatran postupak u cjelini) odbija
prisutan njegovom ispitivanju), a što mu do okonča- kao neosnovan.
nja istrage više nije omogućeno, tako da u konačnici
nikada nije ispitan. Dakle, a kako je to prvostepena ...Također, Tužilaštvo neosnovano u žalbi ukazuje da
presuda pravilno utvrdila i razgraničila, osumnjičeni se odbrana nikada nije obraćala Tužilaštvu s namje-
se nije branio šutnjom, niti je bio izričit u tvrdnji da rom da osumnjičeni iznese svoju odbranu, s obzirom
ne želi iznositi odbranu, nego je zatražio da koristi na to da na strani odbrane i ne postoji takva obaveza,
svoje zakonsko pravo tako što će biti ispitan naknad- već je Tužilaštvo bilo dužno ponovo pozvati osum-
no, u prisustvu branioca, a što mu je zagarantovano njičenog radi njegovog ispitivanja u smislu odredbe
odredbom člana 78. stav (2) tačka b) ZKP BiH, te član člana 77. ZKP-a BiH.
6. stav (3) EKLJ. Iz stanja spisa proizlazi da to pravo
tada osumnjičenom nikada nije omogućeno, tako da …Isto tako, navod Tužilaštva da odbrana nije uložila
osumnjičeni nije na kraju nikada ni ispitan, a pored prethodne prigovore na potvrđenu optužnicu, tako-
toga je optužnica protiv njega podignuta i potvrđena. đer ne može dovesti do drugačijih zaključaka suda,
Činjenica da je optuženi u toku dokaznog postupka s obzirom na to da i isticanje prigovora predstavlja
svoju odbranu iznio svjedočeći u svoju korist, te da pravo, ali ne i obavezu odbrane, pri čemu neisticanje
su i druga njegova prava tokom postupka ispoštova- određenih prigovora ne znači da je odbrana lišena
na, ne može otkloniti propust koji je učinjen tokom mogućnosti iste prigovore isticati u daljim fazama
istrage, tj. isti ne mogu konvalidirati, budući da je postupka.“
ispitivanje osumnjičenog prije podizanja optužnice
propisano imperativnom odredbom člana 225. stav S druge strane, u predmetu S1 2K 017004 17 Kžk
(3) ZKP BiH kao uslov za podizanje optužnice. U tom 2 od 26.04.2017. godine, Araz Jukić donesena
pogledu, Apelaciono vijeće ističe da je cilj ispitivanja je presuda kojom se optužba odbija u odnosu na
da se osumnjičenom stave na znanje osnovi sumnje radnje opisane u tački 2, ali iz razloga što osum-
i dokazi protiv njega, da bi od optužbe mogao da se njičeni, prije početka ispitivanja, nije bio obavi-
brani, a dokaze da opovrgne. Učinjenim propustom ješten o predmetnoj optužbi u odnosu na tačku
povrijeđeno je pravo optuženog na odbranu, pred- 2. optužnice.
viđeno članom 78. stav (2) tačka b), a time i njegovo
pravo na pravično suđenje sadržano u odredbi člana Ova presuda je uslijedila nakon Odluke Ustavnog
6. EKLJP. suda BiH, broj AP 865/16 u kojoj je Sud iznio svoj
stav o zakonitosti takvog ispitivanja:
...Suprotno navodima žalbe da je nužno posmatrati
da li je postupak bio pravičan u cjelini, Apelaciono “Iz obrazloženja osporene presude proizlazi da je
vijeće podsjeća da je odredbom člana 225. stav (3) Apelaciono vijeće, nakon uvida u zapisnik o ispi-
propisano da se optužnica ne može podići ako osum- tivanju apelanta, broj T20 0 KTA 0005576 12 od
njičeni nije bio ispitan, tj. ista ukazuje na obavezu 10.06.2013. godine, a koji je uložen kao dokaz Tu-
tužioca da osumnjičenog ispita jer je to pretpostav- žilaštva BiH u prvostepenom postupku, utvrdilo da
ka koja mora biti ispunjena da bi se mogla podići osumnjičeni apelant, prilikom početka ispitivanja,
optužnica. U konkretnom, radi se o imperativnoj nije bio obaviješten o predmetnoj optužbi u odnosu
76
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
na taku 2. optužnice. Međutim, Apelaciono vijeće, Odredbom člana 6. stav (1) ZKP BiH izričito je pro-
s obzirom na to da se apelant tom prilikom, u pri- pisano da osumnjičeni već na prvom ispitivanju mora
sustvu branioca, na upit izjašnjavalo i ovoj optužbi biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama
zaključilo i da je tom prilikom bio ispitan i u vezi s sumnje protiv njega, te da njegov iskaz može biti
krivičnim djelom koje je predmet tačke 2. navedene korišten kao dokaz u daljem toku postupka. Također,
optužnice, te da nije došlo do povrede člana 78. stav i odredba člana 78. stav (2) tačka c) ZKP BiH izričito
(2) tačka c) ZKP BiH. Dovodeći ovakav zaključak propisuje da će se na početku ispitivanja osumnjiče-
Apelacionog vijeća u vezu s prethodno izraženim nom saopštiti za koje krivično djelo se tereti i osnovi
stavovima Ustavnog suda u pogledu izričitih zakon- sumnje protiv njega.“
skih uslova da bi se dokaz smatrao zakonitim i da bi
mogao biti korišten na glavnom pretresu, odnosno Nakon ove odluke Ustavnog suda, tužilac je na
da bi se presuda mogla zasnovati na njemu, Ustavni glavnom pretresu izjavio da odustaje od krivičnog
sud smatra da je on proizvoljan i u suprotnosti s gonjenja protiv optuženog Araza Jukića, u odnosu
garancijama iz člana 6. stav (1) EKLJP. na radnje opisane u tački 2, pa je Sud donio odluku
kojom se optužba odbija u odnosu na tačku 2.
77
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Osvrt na publikaciju
Poštovani čitaoci,
kao član Radne grupe Visokog sudskog i tužilač- glavnom pretresu. Nadalje, autori su obradili i
kog vijeća Bosne i Hercegovine, oformljene u svr- korištenje kao dokaza izjave svjedoka koja nije
hu pregleda publikacija i pripreme osvrta, pročitao uzeta u skladu sa važećim odredbama Zakona o
sam rad pod nazivom “Sudska praksa u vezi rad- krivičnom postupku, izuzetke od neposrednog
nji dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom izvođenja dokaza, te korištenje iskaza svjedoka
pretresu” uvaženih kolega sudija Suda Bosne i datog u istrazi pred ovlaštenim licima u skladu sa
Hercegovine, Minke Kreho i Davorina Jukića, te važećim odredbama procesnog zakona. Autori su
registrara ovog suda, Emire Hodžić. izložili i pitanja korištenja na glavnom pretresu
iskaza koji je dao optuženi u istrazi u svojstvu
Kako je iz naslova vidljivo autori su obradili pi- osumnjičenog, odnosno svjedoka, uz izlaganje
tanja dopustivosti i prihvatanja dokaza u krivič- brojnih odluka kao primjer zauzetih stavova po
nom postupku sa aspekta Zakona o krivičnom spornim pitanjima koja se najčešće kandiduju u
postupku (“Službeni glasnik BiH”, broj 3/03 i dr.), krivičnim postupcima. Također, obrađena je sud-
standarda utvrđenih pred Evropskim sudom za ska praksa u vezi korištenja kao dokaza foto-al-
ljudska prava, Međunarodnim krivičnim sudom buma iz istrage u cilju identifikovanja optuženog,
za bivšu Jugoslaviju i Ustavnim sudom Bosne i sa osvrtom na prigovore koji se najćešće ističu od
Hercegovine. stranaka i branilaca optuženih u fazi krivičnog
postupka.
U publikaciji je akcent stavljen na stavovima koje
je zauzeo Sud Bosne i Hercegovine, a obrađena Obrađena su i druga interesantna pitanja iz prakse
je praksa u vezi sa radnjama dokazivanja, njiho- tog suda, kao što je korištenje slučajnih nalaza kao
vog izvođenja i prihvatanja na glavnom pretresu. dokaza u krivičnom postupku, dobrovoljna predaja
Posebno su obrađena pitanja korištenja na glav- predmeta, korištenje kao dokaza video snimka sa
nom pretresu zapisnika o saslušanju svjedoka i interneta, korištenje dokaza pribavljenih poseb-
osumnjičenih iz istrage, korištenje foto-albuma iz nim istražnim radnjama, donošenje odbijajuće
istrage na glavnom pretresu, te zakonitost dokaza presude u situaciji kada osumnjičeni u istrazi nije
koji su dobrovoljno predati tužilaštvu. bio ispitan, a u skladu sa odredbama Zakona o
krivičnom postupku Bosne i Hercegovine.
Po segmentima je tako obrađeno pitanje korište-
nja zapisnika o saslušanju svjedoka iz istrage, uz Smatram da će ovaj rad biti od koristi nosiocima
obrazloženje pravnog okvira, te navođenje broje- pravosudnih funkcija i drugim koji se bave ovom
va predmeta tog suda u kojima su čitani zapisni- problematikom, jer su se autori maksimalno po-
ci o saslušanju svjedoka iz istrage, sa posebnim trudili da po svakom pitanju koje je obrađeno izlo-
osvrtom na otklanjanje kontradiktornosti koje že stavove zauzete u brojnim sudskim odlukama
se javljaju u iskazu svjedoka datom u istrazi i na koje su navedene u radu.
78
Sudska praksa u vezi s radnjama dokazivanja i prihvatanja dokaza na glavnom pretresu
Poruka autora
Publikacijom želimo približiti praksu Suda Bosne i vlasti obavezan je da štiti Ustavom Bosne i Hercego-
Hercegovine o specifičnim procesnim pitanjima, pre- vine i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i
vashodno u predmetima Odjela I i II. Publikacija je temeljnim slobodama zagarantovana prava svakom
namijenjena da potakne stručnu javnost, prije svega građaninu. Upravo rješavajući procesna pitanja koja
sudije, u namjeri da iznađemo najbolja rješenja u se tiču odluke o predloženim dokazima u toku krivič-
cilju jačanja vladavine prava kroz veću transparen- nog postupka, redovni sudovi moraju osigurati pravo
tnost rada sudova prikazivanjem naše prakse, te u na obrazloženu sudsku presudu, pravo na odbranu
konačnici njenim ujednačavanjem. Sud kao treći stub i pravo na pravično suđenje.
Reforma krivičnog zakonodavstva Bosne i Hercegovi- kroz obrazloženje odluka sudija u pogledu prihvata-
ne koja je započela 2003. godine donijela je sa sobom nja dokaza, a te odluke su prošle određeni evolutivni
brojne izazove za sve učesnike krivičnog postupka. proces. Mnogi novi procesni instituti ili lex specia-
Napuštanjem instituta istražnog sudije, te prihvata- lis su prvi put primijenjeni u praksi pred Sudom
njem koncepta tužilačke istrage, prikupljanje dokaza Bosne i Hercegovine. Neke od njih smo pomenuli u
je transponirano u nadležnost tužioca. Novo proce- ovoj Publikaciji kako bismo čitaocima prenijeli naša
sno krivično zakonodavstvo je koncipirano na način iskustva usklađivanja domaće sudske prakse s evrop-
da većina procesnih pitanja u pogledu prihvatanja skim, odnosno međunarodnim standardima koja smo
dokaza, podliježe sudskoj kontroli tek na glavnom dužni primjenjivati kao redovni sudovi u cilju zaštite
pretresu. Pomenuta reforma najbolje se može uočiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ocjena dokaza, odnosno donošenje odluke o njihovom se pojedina procesna pitanja, u pogledu prihvatanja
prihvatanju ili neprihvatanju, jedno je od najznačaj- dokaza prvi put postavila u praksi pred Sudom Bosne
nijih pitanja koja se javljaju tokom glavnog pretresa i Hercegovine u predmetima ratnih zločina. Nesum-
ili žalbenog postupka. Ovo posebno iz razloga što njivo i razvoj tehnologije omogućava širok dijapazon
domaći pravni sistem poznaje institut slobodne ocjene načina prikupljanja informacija koje mogu posluži-
dokaza, a ne formalna dokazna pravila. Stoga je pred ti kao dokaz, a koje se u konačnici moraju podvesti
sudije redovnih sudova postavljen veliki izazov o tome pod određeni pravni okvir. Želimo da ovom zbirkom
kako se izboriti s mnogim procesnim pitanjima u vezi presuda stručnoj javnosti približimo našu praksu, te
s prihvatanjem dokaza, a od čega ovisi ishod samog način na koji su različita sudska vijeća tumačila i
postupka. Vanredne životne situacije, kao što su ratne primjenjivala kako domaći zakon, tako i međunarodne
okolnosti, u određenoj mjeri su utjecale na to da su pravne standarde u pogledu prihvatljivosti dokaza.
79
Sudska praksa u vezi s radnjama
dokazivanja i prihvatanja dokaza
na glavnom pretresu