Professional Documents
Culture Documents
Obiteljski Križni Put
Obiteljski Križni Put
Uvodna molitva
Gospodine Isuse,
Ti znaš imena svih očeva i majki,
Ti ih istinski razumiješ.
Daj im da prihvate ovaj trenutak milosti
i s Tobom krenu na put ljubavi.
Pomozi im učiti iz odgojnih pogrešaka
i pronaći smisao u patnjama.
Kao na Petra, svrni blagi pogled na očeve,
potresi im srca, osvijesti im pravu sliku oca –
hranitelja i poglavara obitelji.
Kao na svoju Majku, svrni pogled na sve majke,
učini ih bedemima ljubavi i života.
U hodu za Tobom
pomozi roditeljima otkriti uzvišeno poslanje,
da po Tvojoj svetoj muci
steknu nepropadljivo imanje.
Slava Ocu…
Ti kažeš: ja sam kralj! – posljednje su riječi koje je Isus izrekao pred tužiteljima.
Zatim je uslijedila šutnja pred onima koji su odbili milost Svjetla. Mnogi su
zatvorili uši da im ne dotakne rane koje bi pred Bogom najradije skrili. Isusove
riječi dodiruju, ali njegova šutnja otvara oči za vječnost. Važno je znati kada
treba šutjeti, a kada govoriti. Koliko si riječi izgovorio, a koliko si kao otac ili
majka zaista čuo svoju djecu?
Šutnja je škola zrelosti i snage. U njoj ćeš pronaći sve ono što te kao roditelja
dijeli od svetosti. Ne možeš biti slušatelj ako sam nisi uronio u Isusovu šutnju.
Njegova je šutnja rječita. Potreban ti je trenutak osame. Mjesto na kojem ćeš
biti pribran i otvoren za prisutnog Boga, udaljen od svega što nije Bog. Osjetit
ćeš kako te Isus bolnom šutnjom Kalvarije kroji prema mjeri Ljubavi.
Pomolimo se:
Slava Ocu…
Pomolimo se:
Gospodine, u zagrljaju križa ponio si sve patnje očeva, sve suze majki. Pomozi
da im križ ne izgleda kao kazna koja muči i razapinje, nego kao dar i čast koju im
iskazuješ. Osnaži ih kada ih drugi zbog križa sude, dopusti da, od komadića
tvoga križa, njihov križ dom Ljubavi bude.
Slava Ocu…
Pomolimo se:
Gospodine, skini veo s očiju naših očeva i majki kako bi znali razlikovati kamenje
od kruha. Neka shvate da njihovoj djeci mogu nedostajati stvari koje svijet
smatra neophodnima, ali ne daj da im uskrate svoju nazočnost. Ako se usred
pada očinskog i majčinskog poslanja izobliči njihov roditeljski lik, podigni ih
snagom svoga duha da umjesto kamenja znaju dati kruha.
Slava Ocu…
Smiluj se nama, Gospodine!
Smiluj se nama!
IV. Četvrta postaja
Ljubav se ne hrani s puno riječi. Tako je i kod ove postaje. Pogled ljubavi
pretvara se u pravi susret. Marija je uronjena u bol svoga Sina, a istovremeno je
ovdje sva za tebe. Ako te pritišću pogledi prijezira na poslu, potraži Marijin
šutljivi pogled. Ako plačeš u svojoj bolesti i samoći, ogledaj se u Marijinim
suznim očima. Ako ne ohrabruješ svoje dijete nego mu usađuješ osjećaj manje
vrijednosti, uči od Marije. Ako si hladna i ne vidiš poziv u pomoć koju ti tvoje
dijete šalje, dopusti da te dotakne nježnost Marijinog lica. Ako sebično držiš
svoje dijete za sebe i nisi spremna izručiti ga Bogu, ne obaraj oči od Marijine
ljubavi koja oslobađa. Jedan tvoj pogled može više nego mnoštvo riječi jer ti si
majka koja crpi snagu iz Isusovog milosrdnog pogleda.
Pomolimo se:
Slava Ocu…
Na putu prema Golgoti Šimun Cirenac nerado uzima križ. Bog ga svojom stegom
ljubavi odgaja, vodi ga do obraćenja i spasenja. Križ za njega postaje blagoslov.
Kada su tvoje tjelesne sile pri kraju, znaj da i tvoja slabost može pomoći – budi
Šimun! Kada dođeš umoran s posla, a tvoja djeca postavljaju pitanja, žrtvuj
svoju lošu volju – budi Šimun! Kada ti se događa da prečuješ plač svoga djeteta
– budi Šimun! Kada ti dijete donese lošu ocjenu, oslobodi se vojničke stege i
prihvati Božju stegu ljubavi – budi Šimun! Kada si potreban Šimuna jer ti je
teško pomiriti dužnosti na poslu, dužnosti oca i supruga – budi Šimun. Ti možeš
biti Šimun u obitelji jer je tvoj veliki Šimun Cirenac – Gospodin. Iako Ga nisi
poznavao, nisi Ga niti sreo, On se prvi u tebe zagledao.
Pomolimo se:
Slava Ocu…
U trenutku boli i patnje rubac je bio najviše što je Veronika mogla dati Isusu.
Ljubav veća od straha obrisala je pljuvačku, krv i znoj s ispaćenog lica. Vjerna
slika samo je nagrada Veronikinom dubokom pogledu na život. Vide li djeca
rane ili sjaj na tvom licu? Znaš li da lice majke i oca može biti odluka u času
kušnje i patnje, odluka za život umjesto smrti. Odgovoran si za svoje lice. Ono
utiskuje Kristov lik na život tvoje djece. Ako si često srdit, postoji opasnost da se
tvoja djeca zaustave na Isusovom krvavom, popljuvanom licu i da tu ostanu.
Kada si zadnji put darovao svoj osmijeh? Ne zaboravi da je tebe Bog prvi primio
sa smiješkom. Odgovoran si za osmijeh svoje djece.
Usudi se doći u Božju blizinu. Rane na suncu brzo zacjeljuju. Dopusti da te Božje
sunce dotakne, ne kao iz daljine, već iz blizine koja ispunja, koja tvoje lice čini
sjajnim. Samo takvo lice ostavlja lik Uskrsloga na duši djeteta.
Pomolimo se:
Slava Ocu…
U drugoj kušnji Sotona vodi Isusa na vrh Hrama i kaže mu: Ako si Sin Božji, baci
se dolje! Isus se nije strmoglavio s vrha, ali je padom pod križem sišao u tvoju
napuštenost, bespomoćnost, u smrt. I ovaj pad skok je njegove bezgranične
ljubavi za tebe. Kao roditelj, izvana dobivaš naloge za koje misliš da ih moraš
izvršiti. Klanjaš se bogu udobnosti, kupuješ svaki proizvod s reklame, trudiš se
biti u trendu. Svojoj djeci osiguravaš idole i zabavljače za rođendanske zabave.
Ispovjedaonice zamjenjuješ ispraznim televizijskim emisijama sustanarskih
nadmetanja, a nedjeljne euharistije spektaklima u trgovačkim centrima. Noć
vještica postaje ozbiljna konkurencija tvojoj katoličkoj svetkovini Svih svetih, a
Djed Božićnjak ti pomaže zaboraviti Božić. Raznim tehnikama joge boriš se
protiv stresa i čezneš za iscjeljenjima i lakim putovima spasenja svoje duše.
Uzaludno nastojeći doseći vrh Hrama, padaš usred svoje pustinje.
Pomolimo se:
Slava Ocu…
Pomolimo se:
Slava Ocu…
U trećoj kušnji Otac laži pokušava odvesti Isusa do mjesta gdje se vide sva
kraljevstva svijeta, do virtualnog svijeta koji ne postoji. Izričito navodi što traži
zauzvrat – treba mu se ničice pokloniti! Kraljevstvu virtualnog svijeta poklonila
se i tvoja obitelj. Tvoje dijete kroz ekran bježi od suočavanja s problemom, od
razgovora, od tebe kao oca i majke. Najveća panika nastane kada se isprazni
baterija pametnog telefona ili
kada nema internetske veze. Događa se da se vaši rijetki zajednički trenutci
pretvore samo u fotografiju. Svoju intimu dijelite bespućima
internetskog prostranstva. Jednim klikom povezani ste s cijelim svijetom, a
otuđeni međusobno. Svi znaju sve o vama, a jedni drugima ste postali stranci.
Zauzeti ste bezumnom utrkom nagomilavanja nepoznatih prijatelja čije
aktivnosti trebate pratiti. Vaš obiteljski život preuzele su društvene mreže. To je
treći pad usred roditeljskog poslanja. Samo preko križa možete ući u stvaran
svijet u kojem vam Isus nudi zahtjev za prijateljstvo.
Pomolimo se:
Slava Ocu…
ISUSA SVLAČE
S Isusa su skinuli sve osim ljubavi za čovjeka. Vojnicima je dao odjeću, majci
učenika, učeniku svoju majku, a tebi je dao najljepše odijelo – svoje Tijelo. Na
krštenju ste obećali odgajati u vjeri svoje dijete i otkriti mu Boga kao najvećega
prijatelja. Učinili ste to zbog običaja i ljudskog obzira, a ne iz vlastitog uvjerenja.
Umjesto da ste se vjerom dotaknuli Isusove haljine, za nju ste bacili kocku.
Sjetite se prve svete pričesti svoga djeteta. U bilježnici iz vjeronauka ostalo je
zapisano: To mi je bio najljepši dan jer su mama i tata bili zajedno u crkvi.
Prošlo je toliko vremena, opet ćete biti zajedno na slavlju svete potvrde.
Zaboravili ste najljepšu haljinu ljubavi – Kristovo Tijelo. Strah od budućnosti vas
je paralizirao. Neizvjesno je školovanje vaše djece. Što ako ostanete bez posla?
Pozivate vrhunske tarot majstore koji će vam pomoći otkloniti negativne
utjecaje. Razdijelili ste i posljednju haljinu – sjajnu haljinu kršćanske nade.
Pomolimo se:
Slava Ocu…
Oštri čavli pribijaju Isusove ruke koje su gladne nahranile, žedne napojile,
bolesne liječile, mrtve zvale u život. Jeka čekića donosi pokajničke riječi: Isuse,
sjeti me se! Pogledaj raširene Isusove ruke. To više nisu ruke koje čvrsto drže,
koje grle. To su ruke koje oslobađaju. Razapete Isusove ruke. A tvoja ruka oca i
majke? Daje li život ili je usahla? Usahla ruka daje djeci trnje i draču. Ne
suprostavlja se ideološkim školskim programima odgoja. Svejedno joj je što
djeca uče, čitaju ili gledaju. Odgovornost za neuspjeh u odgoju prebacuje na
institucije. Usahla ruka brzo poleti na dječji obraz. Poručuje da je u redu udariti
slabijeg od sebe, udariti osobu koju voliš, da se roditelje sluša zbog straha.
Usahla ruka ubija nerođene pravdajući se ženinim pravom da odlučuje. Usahla
ruka je zgrčena, ne da se razapeti za svoju djecu jer uvijek ima nekog drugog
posla.
Pomolimo se:
Gospodine, ništa zemaljsko ne možeš obećati – ni lagan hod kroz život, ni odgoj
bez muke. Sada samo šutiš i širiš svoje probodene ruke. Sažali se nad usahlim
rukama roditelja i izliječi ih da se mogu razapeti. Pouči ih da se milosrđe ne da
ničim nadomjestiti.
Slava Ocu…
Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju! Te svečane riječi Isus je uputio
desnom razbojniku. Nebo je opisano jednostavnom slikom – bit ćemo s Isusom.
Možeš li vjerovati da ljubav koju sada osjećaš prema djeci neće biti razorena ni
smrću, da ćeš kao osoba zauvijek biti s Bogom? Ali u Nebo nećeš ići sam. Nebo
ćeš osvojiti s onima koje si odgajao i dopratio. To te kao oca i majku plaši jer ne
znaš što bi s djetetom koje te zbunjuje. Prijekorni pogledi učitelja i susjeda
stvaraju dojam da kao roditelj nisi uspio. Nemoj suditi ni svoje promašaje ni
svoje uspjehe. Bog jedini vidi pravu stranu. Ono što tebi sada izgleda kao
neuspjeh, možda je pobjeda. Pogledaj desnog razbojnika. Čini se da je njegov
život propao, ali on na kraju postiže svoj cilj. S povjerenjem sve predaj Isusu.
Povjeri mu svoje dijete. On ga ljubi više od tebe
Pomolimo se:
Slava Ocu…
Marija grli mrtvo Isusovo tijelo. Kalvarija gori od ljubavi, odzvanja žrtvom, drhti
od suza. Glas nam zastaje, a oči govore. Bliske su nam životne kalvarije roditelja
koji pokapaju svoju djecu, poginulu u prometnim nesrećama, predoziranu
lažnim opijatima ili umrlu od teških bolesti. Ipak, rijetke gore ovakvom ljubavlju.
Vidimo ih kod majki poginulih hrvatskih branitelja. One su, za ideal slobode, u
naručje primile svoje mrtve sinove. Drhtiš od toga prizora. Dolaze ti slike
Domovinskog rata: srušene kuće, ranjenici ispod ruševina. Tražiš riječi
zahvalnosti.
Teške su posljedice rata i obiteljskih tragedija, ali teške su i psovke oca i majke
koje u duši djece ostavljaju moralne ruševine. Sačuvaj djecu od psovke, brani
svoj narod da u prah ne odu svi ideali i da ne počneš umirati. Neka to bude tvoj
doprinos teško stečenoj slobodi i zahvalnosti hrabrim hrvatskim majkama. Još
danas se možeš osloboditi svoje ovisnosti ako, poput Marije, uzmeš Isusa u
naručje.
Pomolimo se:
Slava Ocu…
Pomolimo se:
Slava Ocu…
Pomolimo se:
Slava Ocu…