UPOTREBA PRAVOPISNIH ZNAKA

- Kada se veznik NEGO upotrebljava između rečeničnih djelova da označi bilo kakvo
poređenje, ispred njega se ne piše zarez.
Bolje grob nego rob.
Jutro je pametnije nego veče.
- Kada se ispred veznika NEGO ili VEĆ nalazi rečenični dio koji počinje izrazom NE
SAMO, ispred njih obavezno se piše zarez jer je riječ o posebnom isticanju onoga što se
nalazi iza tih veznika.
Bili su ne samo ljepši, nego i pametniji.
Oteli su im sve – ne samo zemlju, već i kuću.
- Crta je pravopišni znak koji se stavlja:
1. ispred onoga što želimo naročito da istaknemo (Želim samo jedno — ljubav/
Nesta blaga — nesta prijatelja)
2. ispred rečenica, izraza ili riječi kojima ističemo nešto neočekivano (Pođimo za
njima, a oni —kao da su u zemlju propali)
3. umjesto zareza kada označavamo umetnute rečenice (Pred veče — uz pljusak i
tutanj nevremena — on se iznenada pojavi)
4. između brojeva ili riječi da označi odnos od-do
( Simo Matavulj (1852—1908) ostavio je duboke i trajne tragove u književnosti /
Voz Beograd — Bar gotovo nikad ne stiže na vrijeme)
Napomena: kada crta stoji između brojeva, kao što se vidi u primjerima, nikada
se ne odvaja bjelinama, između riječi bjeline su s obje strane.
5. Crtom se označava i odnos naprema ili protiv i tada su bjeline obavezne
Utakmica ,,Budućnost” — ,,Partizan” završena je neriješeno.
Proučavao je odnos gazda — podanici.
- Crtica je pravopisni znak koji se nikad ne razdvaja bjelinama od djelova koje povezuje.
Njome se spajaju:
1. Djelovi složenica ( crno-bijela tehnika/spomen-dom/auto-trke)
2. Dvostruka prezimena (Petrović-Njegoš/ Brlić-Mažuranić)
3. Pri rastavljanju riječi na kraju reda (bor-ba/zem-lja). Crtica se ne prenosi u novi
red, osim ako nije u pitanju polusloženica, crtica se tada piše i u novom redu
4. U složenicama čiji je prvi dio napisan arapskom cifrom (Brzo je protekao naš 2-
nedeljni boravak na Tari)
5. U oblicima pojedinih skraćenica (Si-En-En/ BIGZ-a)
6. Djelovi onomatopejskih izraza (tik-tak/hop-cup/kre-kre)
- Trotačka se upotrebljava umjesto izostavljenoga, nedovršenoga ili nedorečenog teksta na
kraju rečenice (Ja sam...oprostite...bolje sve da kažem / Grade se mostovi, šire ulice,
podižu nove biblioteke, niču zgrade na svakom koraku...)
- Apostrof se kao pravopisni znak koristi za označavanje ispuštenog glasa ili grupe glasova
(Ili kupi alat, il’ ostavi zanat / Man’ se Ivo, vraga u majdana / Ti’o noći moje zlato
spava)
1. Ukoliko je neki samoglasnik nastao sažimanjem dva samoglasnika,
apostrof se ne stavlja (ko/kao; reko/rekao; došo/došao; slušo/slušao...) na
ovaj način se najčešće označavaju narodni govori.
 2. Apostrof se ne stavlja na kraju krnjeg infinitiva u futuru, kada se ovaj
oblik piše kao dvije riječi (čitat ću, nosit ću...)
3. Apostrof se ne stavlja umjesto pokretnih samoglasnika (sad/ sada;
tad/tada; s/sa;k/ka)
- Znak dužine ‾ nad slovom kojim se označava samoglasnik obilježava da se dotični
samoglasnik izgovara kao dug. Upotrebljava se:
1. Da se obilježi dugi samoglasnik koji je nastao sažimanjem dva
samoglasnika ( ko/ kao; gledo/gledao)
2. Stavlja se na poslednjem slovu genitiva množine da bi se taj oblik
razlikovao od genitiva jednine (dana/dana; seljaka/seljaka;
prijatelja/prijatelja)
- Kosa crta / piše se između riječi i izraza sinonimnog značenja i izgovara se kao odnosno
(Turcizmi/orijentalizmi prisutni su i u Njegoševom jeziku)
1. Njome se obiježavaju i razlomci (1/3; 2/4: 3/5)
2. Koristi se za označavanje godina ili razdoblja kada su ona uzastopna (Rok
završetka radova je jun/jul 2025. godine; Školska 2023/24 godina počela
je 4. septembra)
3. Koristi se da označi odnos između dvije mjerne jedinice i čita se kao na
(120km/h; 12m/s)
4. U određivanju adrese stanovanja kosa crta se piše između kućnog broja i
sprata na kojem se nalazi stan. Broj sprata tada se redovno obilježava
rimskim ciframa (Ulica crnogorskih serdara 5/IV)
5. Kosa crta u telefonskim brojevima piše se između pozivnog broja grada,
države, mreže i telefonskog broja ( 020/232-498; 068/234-789)
Napomena: U svim navedenim slučajevima kosa crta uvijek se piše uz riječi
ili brojeve uz koje stoji; nikad se ne odvaja bjelinama, odnosno razmacima u
štampanom tekstu.
- Zvijezdica (*)se koristi za:
1. obilježavanje fusnota prilikom davanja dodatnih objašnjenja.
2. Može se koristiti i kada želimo da obilježimo neki pretpostavljeni ili
rekonstruisani oblik riječi (sunce<*сльньце)
3. Ovim znakom se u riječnicima označavaju riječi koje nijesu normativno
preporučljive.
4. Poglavlja ili zasebne cjeline u tekstu mogu se razdvajati pomoću nekoliko
vodoravno nanizanih zvjezdica.
- Znakovi porijekla su znakovi koji se u matematici čitaju manje (<) i više (>). Kao
pravopisni znaci ti znakovi imaju drugačija značenja.
Prvi (>) označava da je riječ s njegove desne strane potekla od riječi s lijeve strane. Čita
se dalo je. (iz+čitati>iščitati). Drugi znak (<) označava da riječ s lijeve strane potiče od
riječi s desne strane i čita se potiče od ( rastjerati<raz+tjerati)