HRVATSKI BILJEŠKE

- Uz UMJETNIČKU KNJIŽEVNOST vežemo pojmove originalnost i svevremenost, književna djela

koja joj pripadaju preživjela su sud vremena (Hamlet) – danas se to djelo naziva kanonskim
odnosno djelom ugrađenim u temelje kulture
- Vrijednost takvih djela je u njihovoj univerzalnosti, odnosno u načinu na koji književnim
sredstvima oblikuju nov, originalan svijet u kojem se čitatelji prepoznaju
- Za čitanje umjetničke književnosti potrebni su znatiželja, strpljenje i koncentracija, ali taj se
trud u konačnici višestruko vraća: čitatelj u dijalogu s tekstom otkriva nove svjetove i tako
obogaćuje svoje iskustvo
- POPULARNA KNJIŽEVNOST ima sasvim drugu namjeru: namijenjena je širokom krugu
korisnika i njezina je osnovna zadaća zabaviti čitatelja, odnosno udovoljiti zahtjevima publike
koja u djelima traži zabavnu priču, pustolovinu, priču sa sretnim završetkom…
- Da bi to postigla popularna se književnost koristi određenim obrascima: likovi su junaci koji
idu iz jedne pustolovine u drugu, zapleti su jednostavni i jasni, a od čitatelja se ne traži
dodatni napor za razumijevanje teksta
- Ipak i među djelima popularne književnosti ima onih koja se unatoč određenim
shematiziranim postupcima izdvajaju originalnim idejama, načinom obrade teme i
stvaralačkim postupcima
- Djela unutar popularne književnosti koja nemaju nikakvu umjetničku vrijednost nazivaju se
ŠUNDOM ili KIČEM – namijenjena su isključivo zabavi i pisana po obrascima kakve čitatelji
traže
- TEKST je organizacijska jedinica u kojoj postoji smislena povezanost riječi i rečenica tako da je
tekst i reklamni slogan izražen jednom rečenicom i roman sastavljen od više poglavlja
- KONTEKST je uvijek šire okruženje onog što promatramo, odnosno kontekst predstavlja
(misaonu) cjelinu unutar koje se nešto promatra
- Kada promatramo tekst možemo govoriti o kontekstu u kojem se pojavljuje, primjerice, riječ,
rečenica, neki autor ili tema: ovisno o kontekstu, značenje se tih riječi, rečenica i tema
dopunjuje ili mijenja - prefiks ko(n) – zajedno, skupa
- Govoreći o svijetu ili o sebi u svijetu služimo se pojmovima POVIJESNI KONTEKST, DRUŠTVENI
KONTEKST, OSOBNI KONTEKST…
- Za razliku od tradicionalnog mišljenja po kojem je svaki tekst samostalna cjelina, u našem
vremenu prevladava tvrdnja da je svaki tekst zapravo INTERTEKST što znači da je uvjetovan
tekstovima koji su nastajali prije njega
- Primjerice u mnogim suvremenim tekstovima možemo uočiti utjecaj Biblije ili antičke
književnosti koji su u temeljima zapadne civilizacije - prefiks inter – između
- Izrazom INTERTEKSTUALNOST označuje se pojava međusobne povezanosti tekstova:
cjelokupna književnost promatra se kao umrežena cjelina tema, motiva, postupaka u kojoj su
tekstovi utjecali jedan na drugi
- MEDIJ je svako sredstvo kojim se prenosi neka poruka, a MASOVNI MEDIJI su sredstva
masovnog priopćivanja odnosno obraćaju se velikom broju čitatelja, slušatelja, gledatelja
- Danas smo njima svakodnevno okruženi – od knjiga, novina, časopisa, oglasa, reklama,
glazbe, filmova, videoigara, tv emisija…
- Masovni mediji su doveli do promjena u čovjekovu životu a jedan je od rezultata njihova
djelovanja i pojava POPULARNE, odnosno MASOVNE ili kako se često naziva POTROŠAČKE
KULTURE – ona je zabavna, sklona klišejima, nezahtjevna, vezana uz masu, a njezini su
 proizvodi npr. ljubavni romani, pop glazba, tv sapunice – roba namijenjena potrošnji kao i
svaka druga roba
- Popularnoj kulturi je suprotstavljena VISOKA ILI ELITNA KULTURA: o njoj učimo u školama,
vezana je uz iznimne pojedince, zahtjevna je i traži intelektualni napor, najčešće nije
zabavna… pomoću nje naše se spoznaje produbljuju, učimo kritički misliti i mijenja naš život
- UMJETNOST je duhovna djelatnost u kojoj moć izražavanja i oblikovanja dovodi do stvaranja
tvorevine osobitog smisla i vrijednosti, umjetničkog djela
*duhovne umjetnosti – umjetnost, filozofija, znanost, mitologija, religija
- U svojim je početcima umjetnost bila jedinstvena, ali razvitkom društva ona se dijeli na niz
zasebnih grana, kriterij podjele je SREDSTVO IZRAŽAVANJA (riječi, boja, pokret, zvuk, slika…)
- KNJIŽEVNOST je umjetnost koja se oblikuje riječima (jezikom) pa se često naziva i
UMJETNOST RIJEČI
- Budući da se ostvaruje u jeziku, književnom djelu uvijek prilazimo kao jezičnoj tvorevini koja
ima svoj SADRŽAJ (ono o čemu govori) i svoj IZRAZ (oblik)
- Bez poznavanja i razumijevanja samog jezika, odnosno njegove prirode, ne možemo u
potpunosti razumjeti književno djelo
- KNJIŽEVNI TEKST pripada književnoumjetničkom stilu
- Obilježja: jezik, subjektivnost, individualnost, stvaralačka sloboda
- Riječi ovisno o autorovim asocijacijama dobivaju nova (prenesena) značenja
- Autor se koristi riječima iz svih jezičnih slojeva, bez obzira na to kada su nastale ili na kojem
se području upotrebljavaju, a nisu rijetke ni riječi iz razgovornog jezika
- Dopušteno je odstupanje od jezičnih pravila, ali to nikada nije samo sebi svrhom: svako takvo
kršenje jezične norme stilski je obilježeno i pridonosi slojevitosti književnog teksta
- Komunikacijski proces između autora i čitatelja odvija se prema istom modelu kao i svaka
druga komunikacija: autor je pošiljatelj poruke, djelo je sama poruka, a čitatelj je primatelj
poruke
- Roman Fahrenheit 451vpripada književnom žanru ANTIUTOPIJE ILI DISTOPIJE: u njemu se
prikazuje negativna vizija društva budućnosti, odnosno vizija oprečna utopijskoj tj.
Optimističnoj slici kakva se ponekad prikazivala u književnim djelima
- Ovom su romanu prethodile dvije najznačajnije antiutopije: Vrli novi svijet Aldousa Huxleyja i
1984. Georgea Orwella
- Jedna od najpoznatijih suvremenih antiutopija je roman Margaret Atwood Sluškinjina priča
PROUČAVANJE KNJIŽEVNOSTI
- Školska lektira upućuje nas na djela Jonathana Swifta, Shakespearea, Julesa Werna…
- Takva su djela zbog svoje posebnosti preživjela vrijeme u kojem su nastala i danas ih
nazivamo KNJIŽEVNIM KLASICIMA, odnosno KANONSKIM DJELIMA tj. Djelima trajne
vrijednosti koja se proučavaju u školama
- Znanost koja se bavi sustavnim proučavanjem književnosti naziva se ZNANOST O
KNJIŽEVNOSTI, dijeli se na TEORIJU KNJIŽEVNOSTI, POVIJEST KNJIŽEVNOSTI I KNJIŽEVNU
KRITIKU
- TEORIJA KNJIŽEVNOSTI proučava prirodu književnosti i opće zakonitosti oblikovanja
književnog djela tj. Oblike i načine književnog izražavanja, djeli se na nekoliko područja:
1. Učenje o ANALIZI književnog djela
2. KLASIFIKACIJA KNJIŽEVNOSTI – učenje o književnim rodovima i vrstama
3. STILISTIKA – proučava opća obilježja književnog izraza
4. VERSIFIKACIJA – proučava načine oblikovanja stihova
5. NARATOLOGIJA – proučava teoriju pripovijedanja tj. Pripovjedni tekst
- Sastavni je dio književnosti i METODOLOGIJA proučavanja književnosti, koja proučava
suvremene metode i pravce za pristup i analizu književnih djela
- ANALIZA KNJIŽEVNOG DJELA podrazumijeva raščlanjivanje teksta na sastavne dijelove,
njihovu analizu i uočavanje poveznica da bi se dobio uvid u cjelovito djelo odnosno uočila
njegova slojevitost

- POVIJEST KNJIŽEVNOSTI proučava književna djela u povijesnom slijedu: stavljajući ih u

povijesni i društveni kontekst, povjesničar književnosti opisuje i vrednuje književna djela
analizirajući izmjenu književnih razdoblja i uočavajući zakonitosti i procese koji se u njima
javljaju
- Obično se prema područjima koja obuhvaća dijeli na POVIJEST POJEDINE KNJIŽEVNOSTI,
KOMPARATIVNU (POREDBENU) POVIJEST KNJIŽENOSTI koja uspoređuje književnost u
povijesnom i društvenom kontekstu istražujući njihove međusobne veze i odnose i na OPĆU
POVIJEST KNJIŽEVNOSTI
- KNJIŽEVNA KRITIKA u sebi ujedinjuje teoriju književnosti (analizira djelo) i povijest
književnosti (promatra autora i djelo u povijesnom kontekstu)
- Književni je kritičar svojevrsni posrednik između autora i čitatelja jer argumentirano iznosi
sud o vrijednosti književnog djela

- KNJIŽEVNI ROD čini najširu skupinu književnih djela razvrstanih po načelu sličnosti tj. Skupinu
djela u kojima se pojavljuju neka stalna obilježja
- Svaki književni rod na različit način pristupa stvarnosti: u temelju je lirike IZRICANJE, u
temelju epike PRIPOVIJEDANJE, a u temelju drame PRIKAZIVANJE
- Unutar svakog roda postoje KNJIŽEVNE VRSTE – to je manja skupina sličnih djela sa
zajedničkim obilježjima koji ih razlikuju od drugih vrsta
- Književne se vrste dalje dijele na ŽANROVE (npr. epika je književni rod, roman je književna
vrsta, a pustolovni roman žanr)
- LIRIKA (izricanje) – izražava ljudsku osjećajnost, lirski stil: neposrednost u načinu izražavanja,
sklad između zvučanja riječi i njezina značenja (bliska glazbi), subjektivnost
- EPIKA (pripovijedanje) – prikazuje događaje, donosi priču koju pripovijeda neki pripovjedač,
objektivnost
- DRAMA (prikazivanje) – prikazuje radnju (dramska napetost), zasnovana na sukobu, povezuje
objektivno (priču) i subjektivno (likovi kao karakteri), dijalozi, monolozi, didaskalije
- DISKURZIVNI OBLICI – dijele se na književno-znanstvene vrste i publicističke vrste
- Umjetnička i znanstvena proza nisu uvijek jasno odvojene, imajući to u vidu možemo uočiti
postojanje nekih vrsta koje se nalaze između književnosti i znanosti: sa znanošću ih povezuje
pristup temi (utemeljen na analizi), a s književnošću način obrade teme odnosno umjetnički i
stilski dotjeran izraz
- Takva se djela nazivaju KNJIŽEVNO-ZNANSTVENIM VRSTAMA, najpoznatije vrste su putopis i
esej
- PUBLICISTIČKE VRSTE javile su se s pojavom novina: najčešće su takve vrste vijest, članak,
reportaža, feljton, polemika, izvješće…
- Zajedničko im je obilježje bavljenje aktualnim temama, a u načinu obrade teme ogleda se stil
samoga autora
- Neke su se od publicističkih vrsta (najviše feljton i reportaža) u načinu obrade teme približile
umjetničkoj prozi
POEZIJA PROZA I DRAMA
- Tri velike skupine književnih djela razvrstanih prema načinu, odnosno tipu književnog
izražavanja: temeljno je obilježje poezije stih, temeljno obilježje proze bliskost
svakodnevnom govoru, a drame namjena izvedbe na pozornici
- POEZIJA – temeljno obilježje je posebna zvukovna i ritmička organizacija (stihovi), podjela:
lirska poezija, epska poezija, lirsko-epska poezija
- PROZA – jezik proznih djela blizak je jeziku kojim svakodnevno komuniciramo: prozom su
pisana i znanstvena djela, podjela (u književnosti): jednostavni oblici, složeni oblici,
diskurzivni oblici, ostala proza (npr. pjesma u prozi)
- DRAMA – dramski tekstovi mogu se pojaviti i u poetskom i u proznom obliku, zbog
povezanosti s kazalištem dramu izdvajamo kao treći način književna izražavanja
- Iako ne mora biti pisana za izvođenja na pozornici, drama ima svoja posebna obilježja
(dijalog, monolog, didaskalije) koja su uvjetovana vezom dramskog teksta i (buduće)
kazališne predstave
-