HEPATITIS B

Što je to hepatitis?

Hepatitis znači upala jetre, a mogu ga uzrokovati razni otrovi, neki lijekovi, neke druge bolesti,
alkohol, te bakterijske ili virusne infekcije. Najčešći uzročnici hepatitisa su virusi hepatitisa, a tri
najvažnija su hepatitis A, hepatitis B i hepatitis C.

Što je hepatitis B?

Hepatitis B je zarazna bolest jetre koju uzrokuje virus hepatitisa B, a koja može biti blaga i trajati
nekoliko tjedana, ali i ozbiljna doživotna infekcija (kronični hepatitis B). Akutni hepatitis B traje
do 6 mjeseci i najčešće je blažeg oblika, ali može biti i teži, te zahtijevati hospitalizaciju. Ako
organizam ne uspije savladati viruse, bolest prelazi u kronični oblik koji može uzrokovati velike
posljedice.

Kakvo je stanje hepatitisa B u svijetu?

Procjenjuje se da je u svijetu kronično zaraženo virusom hepatitisa B više od 257milijuna ljudi,

od čega ih većina živi u subsaharskoj Africi, Kini i jugoistočnoj Aziji. Prevalencija u europskim
zemljama je 0,5-2% (ukupno oko 1,5 milijuna ljudi).

O virusnom hepatitisu treba znati…..

Od Hepatitis B i C godišnje umire više ljudi nego od HIV / AIDS, Malarije i TB

 Hepatitis B i C odgovorni su za 2 od 3 smrti od raka jetre

 Preko 300 milijuna ljudi živi s virusnim hepatitisom, a da ni ne znaju da su zaraženi-
procjenjuje se da je u svijetu oko 257 milijuna ljudi koji žive s kroničnim hepatitisom B i
71 milijun ljudi s kroničnim hepatitisom C
 Cjepivo za novorođenčad, po dozi, košta tek 20 centi, ali se ne koristi u 48% zemalja
širom svijeta
 Iskorijenjivanjem hepatitisa B i hepatitisa C kao prijetnji javnom zdravlju do 2030.
spriječilo bi se otprilike 36 milijuna infekcija i spasilo 10 milijuna života, globalno

Virusni hepatitisi u Federaciji BiH

Tabelarno je prikazano, shodno dostupnim zbirnim podacima ZZJZFBIH, broj novoregistriranih

oboljelih osoba od Hepatitisa i hroničnih nosioca virusa Hepatitisa B (HbsAg), što u ukupnoj
prevalenci oboljenja (grafikon ) predstavlja svakog petog na teritoriji Federacije BiH u zadnje tri
godine. Smatra se da je incidenca ovih bolesti značajno viša, što zbog same prirode bolesti, što
zbog podprijavljivanja koji su rezultat nedostataka pasivnog sustava nadzora. Češće oboijevaju
osobe muškog spola, i to skupine 50 – 64 godine. Putevi prijenosa nisu prijavljeni.

Prijavljena oboljenja jetre- ciroza, koja se smatra prekancerozom, može biti tumačena i
dostupnošću i aktivnostima na promidžbi testiranja i liječenja hepatitisa, mada su 2020. godine u
FBIH od karcinoma jetre /C22) umrle 303 osobe. Zajedno, virusi hepatitis B i C uzrokuju dva od
tri smrtna slučaja uslijed karcinoma jetre u cijelom svijetu, što sa 1,4 milijuna smrtnih slučajeva
godišnje predstavlja više umrlih od HIV/AIDS -a i malarije, a broj je usporediv s tuberkulozom.

Uz dostupnost učinkovitih cjepiva i lijekova protiv hepatitisa B i hepatitisa C, eliminacija

virusnog hepatitisa je ostvariva i dostižna, ali iziskuje veću svijest i razumijevanje bolesti i rizika,
kao i pristup jeftinijoj dijagnostici i liječenju.

Kako se prenosi hepatitis B?

Jedini rezervoar infekcije je čovjek. Virus hepatitisa B nalazi se kod zaraženih ljudi najviše u
krvi, ali i u drugim tjelesnim tekućinama (slina, sjemena tekućina, vaginalni sekret …). Osoba se
može zaraziti ako dođe u kontakt (ubod na iglu, kontakt sa sluznicom i sl.) s krvlju ili drugim
tjelesnim tekućinama zaražene osobe. Tri najvažnija načina širenja hepatitisa B su:

- krvlju (npr. ubod na zaraženu iglu, dijeljenje pribora za intravensko ubrizgavanje droga)

- nezaštićenim spolnim odnosom (oralnim, vaginalnim i analnim)

- s majke na dijete tijekom trudnoće i poroda, a moguće je i dojenjem.

Hepatitis B se NE MOŽE prenijeti dijeljenjem pribora za jelo, grljenjem, poljupcem, držanjem

za ruku, kašljanjem, kihanjem, hranom i vodom.

Koji su simptomi hepatitisa B?

Inkubacija hepatitisa B je između 2 i 6 mjeseci. Većina zaraženih osoba nema nikakvih simptoma
tijekom akutne faze bolesti. Ako se jave simptomi oni uključuju žutilo (žuticu) kože i očiju, urin
boje tamnog piva, veliki umor, mučninu, povraćanje i bol u trbuhu, a traju nekoliko tjedana. Mali
dio oboljelih razvije težak akutni oblik hepatitisa koji vodi do zatajenja jetre što može dovesti do
smrti. Također manji dio oboljelih će razviti kronični oblik bolesti koji nakon dvadesetak godina
može dovesti do ciroze i raka jetre. Kronični oblik daleko je češći kod male djece i to je glavni
razlog zašto cjepimo djecu u prvoj godini života. Više od 90% prethodno zdravih osoba
prirodnim putem će se oporaviti tijekom godine dana.

Kako se otkriva hepatitis B?

Na temelju simptoma ne može se razlikovati hepatitis B od drugih oblika hepatitisa. U

dijagnostici najčešće se služimo laboratorijskim testovima krvi na antigene hepatitisa B i njihova
antitijela.

Kako se liječi hepatitis B?

Ne postoji specifično liječenje akutnog hepatitisa B. Potrebno je paziti na dovoljan unos

prehrambenih tvari i tekućine, posebice kod povraćanja ili proljeva. Kronični hepatitis B može se
liječiti raznim lijekovima, uključujući neke antivirusne lijekove. Međutim, liječenje često ne
završava izlječenjem, već samo smanjenjem razmnožavanja virusa, pa je lijekove potrebno stalno
uzimati.

Koja je prevencija hepatitisa B?

Osnova prevencije hepatitisa B je CIJEPLJENJE. Devedesetih godina prošloga stoljeća uvedeno

je obvezno cijepljenje protiv hepatitisa B osoba pod povećanim rizikom od zaraze (zdravstveni
radnici), 1999. godine uvedeno je obvezno cijepljenje djece u šestom razredu osnovne škole, a
2007. godine univerzalno cijepljenje u novorođenačkoj dobi. Kada djeca koja su 2007. godine
cijepljena u novorođenačkoj dobi dođu u šesti razred osnovne škole, ukinut će se cijepljenje u
školi. Cijepljenje se provodi trima dozama, nakon čega više od 95% cijepljenih razvije zaštitni
titar protutijela. U ovom se trenutku smatra da su osobe koje su razvile zaštitni titar doživotno
zaštićene (za sada ima dokaza da zaštita traje dvadesetak godina). Sigurnost cjepiva protiv
hepatitisa B je jako visoka.

Osim preventivnog cijepljenja, mjere prevencije hepatitis B infekcije uključuju edukaciju o

mjerama zaštite i izbjegavanju rizičnih izlaganja, cijepljenje i davanje seruma nakon izlaganja
virusu, pravilno steriliziranje medicinske opreme, obvezno testiranje donirane krvi, sjemena,
tkiva i organa, testiranje trudnica, borba protiv ovisnosti, sprječavanje dijeljenja pribora među
intravenskim ovisnicima, te rano otkrivanje i liječenje oboljelih.

Mato Lakić, dr. med. spec. epidemiologije