Bollnow (1988) Theory and Practice in Education

Schleiermacher: „U svakom području koje se zove umjetnost, praksa je mnogo starija od

teorije“
*umjetnost u smislu iz srednjeg vijeka – umijeće iscjeljivanja, umijeće vladanja
-oduvijek je postojalo obrazovanje u smislu prakse, a kasnije u smislu škola (to je postojalo
prije nego je formirana znanstvena teorija obrazovanja)
Schleiermacher: „Praksa postaje svjesnija kroz teoriju“
-pedagogija je teorija prakse
-veza teorije i prakse različita od veze znanosti i tehnologije – praksa nije puka primjena
obrazovnih teorija
Zašto uopće edukacija treba teoriju?
-Dilthey – „hermenautička filozofija života“ – život je "jednako izvoran/originalan" kao i
svako razumijevanje koje bi mu se moglo pripisati – odgoj i obrazovanje spada u ovo uvijek
već postojeće shvaćanje života koje je svima očito. Teorija ima određeno razumijevanje
obrazovanja, njegovog značenja i svrhe…
-na naše već postojeće razumijevanje utječu vanjski utjecaji – razumijevanje mora savladati
poteškoće proizašle zbog vanjskih utjecaja – razumijevanje života se proširuje – na taj način,
život je produktivan
-isti koncept možemo primijeniti i na OiO – ne ide sve uvijek prema očekivanjima, OiO trpi
neuspjehe
Development of the Theory
Faze formiranja teorije:
1. Description
-svaka teorija počinje pažljivim opisom stvari o kojima se teoretizira – nužnost i
poteškoća opisa krivo se shvaća (zašto objašnjavati očito?) – to je varljivo (jer se bavimo
stvarima koje nas okružuju kao nešto što se podrazumijeva) – isto je i s umom - ne
vidimo stvari kako se iskazuju u punini svojih kvaliteta, ali da bi ih iskoristili, vrlo malo
karakteristika dovoljno je da ih prepoznamo – „readiness-to-hand“ (Heidegger)
-ta neodređenost naših predodžbi vidljiva npr. kad te netko zatraži da nacrtaš tipkovnicu
(crtež neće biti točan, iako ju koristiš svakodnevno)
-„živimo sa svojim idejama o stvarima, (na temelju naše upotrebe istih), a ne sa stvarima
po sebi“
-zato nam je i teško dati detaljan opis nečeg
-samo točan opis nam otvara oči za stvari kakve one zaista jesu, kroz detaljan opis
shvaćamo stvari kakve zaista jesu
-posebno teško opisati nevidljive stvari (strah, ljutnja, ljubav…)
-Husserl – fenomenološko opisivanje – elementi interpretacije i objašnjavanja nisu
uključeni u „čisto“ opisivanje
-takvo opisivanje može se naučiti samo do određenog stupnja i uvijek zadržava aspekt
umjetnosti
-umjetnost opisivanja danas zanemarena, a izrazito bitna za teorijski rad

2. Interpretation
-opis zahtijeva i tumačenje
-„obuhvatiti nešto u početku neshvatljivo kao smisleni dio veće cjeline“
-dovesti nešto do razumijevanja, omogućiti razumijevanje
-razumijevanje je suizvorno sa životom (razumijemo stvari koje svakodnevno
koristimo)
-ono što samo po sebi razumijemo, ne zahtijeva tumačenje
-tumačenje potrebno onda kada je naše uobičajeno razumijevanje života poremećeno
nečim novim – tu je neophodna refleksija (?) – zadaća tumačenja u ovim slučajevima
izvire iz životnih potreba
-pojam tumačenja proizašao iz književnosti (kao pokušaj razumijevanja prvotno
nerazumljivog teksta), ali se taj pojam proširio (i mi se bavimo tim proširenijim
pojmom)
-općenitija (proširenija) metoda tumačenja se još naziva i „hermeneutika“ – to je
umijeće razumijevanja
-hermeneutičke znanosti – znanosti koje „stvaraju i razumiju značenje“ (humanističke
znanosti)
-„educational theory“ je isto hermeneutička

3. (Philosophically) Anthropological Observation

-u obrazovanju, „cjelina“ je smisleno ljudsko biće (učenik) – zato obrazovanje mora
imati kvalitetnu teoriju
-disciplina koja se bavi ljudskim bićima je antropologija – istražuje prirodu onoga što
znači biti čovjek
-za razliku od empirijskih znanosti, ovo propitkivanje je filozofsko – filozofska
antropologija – antropološka pedagogija
-metodološki pristup filozofske antropologije – proširenje Kierkegaardove i
Heideggerove interpretacije Angsta – „vrtoglavica slobode“ – konačno popusti (?) i
čovjek se suoči sa svojim pravim ja
-fil.antr. se bavi specifičnim (i osnovnim i rubnim) pojavama života – npr. zabavna
igra, dosadan posao, netražen savjet
-fil.antr. se pita „Kako dotičnu pojavu treba razumjeti tako da se može vidjeti kao
smislen i nužan dio ukupnog konteksta ljudskog života?“ *primjer s opomenom
-potreba za „pedagogy of appeal“ (Karl Jaspers) ?
*autor shvaća da su primjeri iznad bili preapstraktni, pa u nastavku navodi dva primjera kako bismo
shvatili plodnost antropološkog pristupa*

First Example: The Crisis

-postoje razne krize u životu – bolest, ekonomija, brak…
-poteškoće koje se javljaju kod kriza, zahtijevaju donošenje odluke
-ili prođeš kroz krizu, ili ne
-krize većinom doživljavamo kao događaje o kojima se žaluje – antropologija pak će
postaviti pitanje nema li kriza zapravo pozitivno značenje u životu i mogu li se krize
smatrati nužnom komponentom sazrijevanja
-mi učimo kroz krize
-odgajatelj ne smije samovoljno izazvati krizu u odgajaniku, samo jer je to
potencijalno važno u nekom obrazovnom procesu
-odgajatelj mora znati što je kriza (kada je odgajanik njome pogođen) – odgajatelj ne
treba tješiti odgajanika, već mu pomoći da shvati što kriza znači za njega, te mu
pomoći da podnese krizu (koja je put do zrelosti)
Second Example: Trust
-dijete mora odrastati uz osobu u koju ima povjerenja
-povjerenje (ili vjerovanje) bitno kao preduvjet zdravog razvoja + posebna očekivanja
koja imamo od djeteta igraju ulogu u njegovu razvoju –> dijete u koje se vjeruje
odvažit će se napraviti nešto za sebe. dijete u koje se ne vjeruje pada u očaj, ne razvija
se
-ako vjerujemo da je dijete hrabro i pošteno, ono će kroz samopouzdanje razviti te
osobine. ako vjerujemo da je dijete nepouzdano i neuredno, ubrzo će i postati takvo
-ovo odgajatelja opterećuje velikom odgovornošću – prosudba o odgajaniku ima
učinak na razvoj djeteta, a odgajatelj mora odgovarati za nju
-tu je bitna pedagoška teorija – mora osvijestiti odgajatelja o odgovornosti koju ima
razumijevanjem veze između vjerovanja u dijete te njegova razvoja – teorija postaje
praktična

4. Summary of the Construction of Pedagogical Theory

Tri zadatka obrazovne teorije:
a) fenomenološki – umijeće dopuštanja sebi vidjeti stvari onakvima kakve jesu
neovisno o ljudskim predrasudama (s pažnjom kroz vlastiti razvoj umjetnosti
opisa)
b) hermeneutički – umijeće razumijevanja kroz tumačenje opisanih pojava – te
pojave vidimo kao smislene dijelove veće cjeline
 c) obrazovno-antropološki – nastaje kroz konkretizaciju hermeneutičkog tumačenja
u obliku vlastitog odnosa s odgajanikom
teorija koja nastaje = hermeneutic educational science ?

5. The Uses of Pedagogical Theory

-netko u publici jest pitao „što bi morali učiniti s ovom teorijom u praksi?“ – ovo pitanje jest
već samo po sebi nezgodno postavljeno. naime, teorija i praksa nisu odvojene
-teorija ne može dati točne upute
-„primijeniti“ – npr. u području tehnologije kao primjene prirodnih znanosti, primjena jest
jasna. u pedagogiji pak je ovaj postupak prenosiv samo onoliko koliko se obrazovanje može
smatrati „izradom“ u proizvodno-tehničkom smislu. srž obrazovanja nije u tom smislu. u
protivnom bi pedagog bio „inženjer obrazovanja“ koji samo primjenjuje zakone na
podučavanje (edukacijske znanosti?)
-potrebno ići dalje od svjesnog znanja o predmetu obrazovanja. treba se nadići iznad zakona
organskog razvoja (tu odgajatelji nemaju utjecaj, ali mora razvoj uzeti u obzir). osvijestiti
događaje poput bolesti/kriza. sve ovo potrebno kako bi se zaštitio odgajanik
-pedagoška teorija: 1. vrsta refleksije (odgajatelj ima određenu distancu kako bi okolnosti
ooooo mogle postati objekti podvrgnuti refleksiji)
2. oslobađanje odgajatelja od vjerovanja u široko prihvaćene nepotvrđene
ooo ideje, odmak od njihova pojednostavljivanja
3. budi odgajatelje da preuzmu odgovornost za svoje postupke nudeći im
o alternative
4. proširuje odgajateljeve horizonte
5. samo teorijom odgoj se izdiže iznad razine „proizvodnje“
-probuditi ljudsko razumijevanje obrazovanja