1.

Opišite dvije glavne struje u pristupu proučavanju i prikazima književne povijesti te

usporedite radove starije i novije generacije hrvatskih povjesničara književnosti.
Prva struja je filološka ili kulturološka i ona je fokusirana na pozitivizam a to znači da se tekst
proučava prema činjenicama i kontekstu, a druga struja je estetska ili imanentna i ona je
fokusirana na svako djelo posebno, ali joj je mana što se teško oslobađa sistematizacije.
Obzirom da je srednji vijek razdoblje koje traje skoro 1000 godina, a ne može se podijeliti po
stilu , temama, kompoziciji ili na neki sličan način, najčešće se dijeli po rodovima. Različite
povijesti književnosti različito opisuju tu podjelu. Npr. Kombol za ranije razdoblje veže
apokrife i Apokalipsu, a za kasnije romane i prikazanja. Fališevac ujedinjuje kriterij prošlosti i
sadašnjosti, a žanr promatra i strukturalistički i sociološki. Josip Hamm dijeli srednji vijek na
tri razdoblja: prva faza do sredine 13. st. kao prijelomno razdoblje, druga faza traje do
1320./30. godine kad počinje razdoblje predaha. Neki povjesničari književnosti pregled
književnosti povezuju s poviješću u kronološkim tablicama, neki povezuju s kulturnim
događajima, a neki promatraju književnost samu za sebe.

2. Zašto su nam važne povijesti književnosti iz 19. stoljeća i koji je njihov doprinos znanosti o
književnosti?
Važne su zbog rješavanja problema atribucije, povezivanja književnosti s drugim znanostima
i različitim pogledima na analizu.

3. Definirajte sljedeće pojmove: periodizacija, atribucija, filologija.

PERIODIZACIJA – (prema period), jedan od osnovnih načina kojima povijest književnosti
organizira vlastiti predmet služeći se jedinicama manjeg ili većega vremenskoga, prostornog i
predmetnoga dosega. Za njih su se, ovisno o nacionalnoj tradiciji, metodi i području primjene,
rabili različiti nazivi (epohe, razdoblja, periodi, formacije, naraštaji, pokreti, skupine,
krugovi). U nastojanju da razvrstaju književni korpus prošlosti, te se jedinice mogu oslanjati
bilo na kronološke, političke, ideološke, duhovne, estetičke, žanrovske, stilske ili jezične
parametre. Njihova je uporaba rezultat konsenzusa unutar znanstvene zajednice pa se i
njihova mijena može bolje objasniti izazovima kojima je ta zajednica izložena iznutra i izvana
negoli mijenama književnosti kao predmeta periodizacije. Periodizaciju dakle treba razumjeti
kao sastavni dio reprodukcije i legitimacije institucije povijesti književnosti.

ATRIBUCIJA – (latinski attributio: pripisivanje, pridavanje). U književnosti, pripisivanje

nekoga djela određenomu razdoblju, stilu, školi ili umjetniku, na temelju izrazitih književnih
značajki samoga djela ili na temelju povijesnih podataka. Atribucije mogu često biti
nepouzdane, bilo zbog nedovoljne kritičnosti ocjenitelja, bilo zbog nedostatka razlikovnih
značajki u književnom djelu.

FILOLOGIJA – (grč. ljubav prema sadržajnu i umnu govoru), znanstveno proučavanje teksta.
Naziv filologija označuje disciplinu koja se zauzeto, uporno i sustavno bavi kulturno
relevantnim tekstovima i analizirajući ih otkriva kulturne sadržaje i značajke sredine ili
razdoblja. Glavno je sredstvo filologije poznavanje jezičnoga izraza i povijesti tekstova, pa je
po tome ona disciplina koja se obuhvatno bavi i jezikom i književnosti. Od lingvistike i
znanosti o književnosti filologija se razlikuje posebnim gledištem s kojega pristupa istim
predmetima. Pravo je područje filologije pouzdano i kritičko utvrđivanje tekstova (kritika
teksta, tekstologija) i njihovo svestrano i temeljito tumačenje (egzegeza, hermeneutika). U
širem smislu filologija obuhvaća svako bavljenje jezikom i književnosti, a posebno

1
gramatikom, historijskom poredbenom lingvistikom, leksikologijom, etimologijom i starijom
književnošću.
4. Navedite poimenice deset povjesničara hrvatske književnosti koji su se bavili hrvatskom
književnošću srednjeg vijeka.
Branko Fučić, Radoslav Katičić, Nikica Kolumbić, Stjepan Damjanović, Ivo Frangeš,
Slobodan Prosperov Novak, Eduard Hercigonja, Francesco Saverio Perillo, Dunja Fališevac,
Amir Kapetanović, Mihovil Kombol

5. Obrazložite sintagmu: ,,Hrvatska književnost je tropismena i trojezična.“

To znači da su Hrvati govorili trima jezicima pisali na trima pismima. Isprva na glagoljaškom
području zadržali glagoljicu kao svoje glavno pismo i na tom području glagoljica je bila i
crkveno i opće narodno pismo koje se upotrebljavalo u čitavom javnom životu i popovi
glagoljaši su uporno čuvali staroslavenski jezik ne znajući većinom latinski. Kasnije su
prepisivači odlučili izbaciti staroslavenski i zadržali samo narodni jezik. Uza sve to val
ćirilice koji je dolazio s istoka zahvatio je i jedan dio hrvatskog područja, ali je to bio poseban
oblik ćirilice koji se koristio u Bosni i koji je dobio ime bosančica tj. bosansko - hrvatska
ćirilica, a od sredine 14. stoljeća pojavljuje se i treće pismo, latinica, koja će sve više jačati na
račun glagoljice i ćirilice i na kraju će postati jedino hrvatsko pismo.

6. Obrazložite pojavu i značenje glagoljaštva u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti i

kulturi.
Sveta braća Konstantin i Metod su poslani na misiju pokrštavanja Slavena pa je Konstantin,
još prije polaska u Moravsku, u Carigradu izumio novo pismo glagoljicu i s grčkog preveo
sve važne i najpotrebnije crkvene knjige na slavensko narječje koje se govorilo sjeveroistočno
od Soluna. S tim su knjigama započeli svoj rad i 863. Krenuli u Moravsku, ali su zbog
protivljenja latinskog svećenstva 869. morali krenuti u Rim gdje je Konstantin preuzeo ime
Ćiril i malo nakon toga umro pa je Metod ostao sam i postao panonskim nadbiskupom u Rimu
870. Ćiril i Metod su u kratkom vremenu stvorili prvu književnost na slavenskom jeziku i to
je bio najveći kulturni događaj u dotadašnjoj povijesti Slavena. Preveli su sve tekstove
potrebne za život Crkve i moravske kneževine kao npr. Bibliju, liturgijske tekstove, službe
svecima, neke poučne knjige, svetačke legende, zbornik patrističkih tekstova itd. Budući da su
tekstovi tog doba bili isključivo religijske naravi poznavanje glagoljice i staroslavenskog
jezika Hrvati su mogli čitati i razumjeti svete tekstove. Zbog čestih putovanja u Rim Braća su
i njegovi učenici često prolazila južnim hrvatskim kraljevima pa su se Hrvati i tako upoznali s
njihovim radom te su Hrvati zbog svete braće i njihova rada na slavenskom jeziku počeli
razvijati svoju književnost. Najstarija glagoljska hrvatska književnost došla je do nas u
istrgnutim listovima i fragmentima većih djela. Tekstove tih fragmenata njihovi su pisari
napisali u 11. st., ali iz neke starije matrice.

7. Ukratko opišite kronologiju i važnost djelovanja Ćirila i Metoda.

Ćiril i Metod poslani su iz Soluna na pokrštavanje Slavena u Moravsku 863., a već 869. zbog
protivljenja latinskog svećenstva morali su Krenuti u Rim gdje se Konstantin zaredio i primio
ime Ćiril i nedugo zatim umire. Metoda postaje panonskim nadbiskupom 870. Metod je
nastavio sa prevođenjem crkvenih knjiga s grčkog i odgajao je svećenički pomladak u
Kocevljevoj kneževini sve do svoje smrti 885. Metod se vraća u moravsku i tamo ga čekaju
nevolje i optužbe pa se opet morao vratiti u Rim kako bi nanovo objasnio svoje pozicije. U
Rimu je 880. uspio isposlovati od pape Ivana VIII. potvrdu slavenskog bogoslužja. Upad

2
Ugra i njemačka grabežljivost doveli su do još bržeg raspada moravske države, a nakon
Metodove smrti Svatopluk rastjeruje sve Metodove učenike, a oni prenose slavenske knjige u
druge zemlje i proširili su glagoljicu sve do Bugarske na istoku. Oni su glagoljicu donijeli i
među Hrvate kod kojih se ovo pismo zadržalo gotovo do 19. st. Nakon borbe protiv
Rastislavovih, moravska misija koja je započela pod zaštitom Bizanta rano se ugasila zbog
velikog pritiska, ali je u drugoj fazi obnovljena i blagoslovljena od rimskog pape.

8. Opišite ukratko kakav je bio odnos između latinske i staro(crkveno)slavenske liturgijske,

književne i kulturne tradicije.
Otvaranje zapadnom latinsko-talijanskom knjiškom repertoriju i s time povezana pojava
velikih zborničkih kompilacija eklektičkog karaktera odaje težnju glagoljaške sredine za što
raznovrsnijom sadržajnošću i što širim odjekom književnog djelovanja na svim razinama
njegove funkcionalnosti. Struktura hrvatskoga tipa crkvenoslavenskog jezika oslonjena je
primarno na čakavski supstrat negdje od druge polovine 14. st. Usporedno s takvim razvojem
jezika liturgičkih spisa čija je struktura i pored svega ostala crkvenoslavenska i
staroslavenska. Hrvatska je književnost otvorena latinskom utjecaju pa će taj izrazitije
obilježiti njenu stilsko-tematsku strukturu u poznom srednjovjekovlju. Za glagoljašku
liturgijsku knjigu to e razdoblje kada se vrlo nedosljedno provodi proces prilagodbe arhaičnih
biblijskih crkveno-slavenskih tekstova Vulgati dok se neliturgički kompleks sve više otvara
narodnom jeziku. Istodobno se javljaju i prvi hrvatski latinični tekstovi.

9. Definirajte starocrkvenoslavenski jezik i navedite njegove redakcije/recenzije.

STCSL – naziv STCSL načinjen je tako da upozorava na najčešću funkciju toga jezika, a to je
jezik koji je bio zajednički svim slavenskim narodima i s kojim su se sporazumijevali. To je
bio nadnacionalni jezik slavenskog književnog srednjovjekovlja. Kao temelj poslužio mu je
staromakedonski i općeslavenske nadgradnje i po toj nadgradnji je STCSL književni.
REDAKCIJE – Češko – moravska (praški listići), vlaška, panonsko – slovenska (Brižinski
spomenici), ruska (ruska pravda, ostromirovo evanđelje, arhangelsko evanđelje, čudovski
psaltir, svjetoslavov izbornik), bugarska (trnovsko, bojansko, vračansko i jovanovo evanđelje,
traktat crnorisca hrabra, o pismenima), makedonska (dobromirovo evanđelje, bitoljski triod,
pogodinov psaltir, ohridski apostol), srpska (temnićki natpis, epigraf iz pomoravlja, vukanovo
jevanđelje, hilandarska povelja, karejski tipik, studenički tipik), BIH (marijinsko evanđelje,
humačka ploča, splitski odlomak misala, grškovićev odlomak apostola, diviševo evanđelje,
hvalov zbornik, batalovo evanđelje, kijevski bosanski listići…)
RECENZIJE – ruska, bugarska, srpska, hrvatska

10. Definirajte sljedeće pojmove: redakcija, brevijar, lekcionar, misal, kodeks, evanđelistar,
inkunabula, glosa, epigraf, idiom, paleografija, diplomatika, minuskula, karolina,
beneventana, ligatura.
REDAKCIJA – nenamjerno mijenjanje staroslavenskog teksta pod utjecajem piščeva jezika
ili jezika njegovog kraja
RECENZIJA – namjerno mijenjanje, prilagodba teksta idiomu kojim se služe govornici nekog
kraja
BREVIJAR - (lat. kratak pregled), u crkvi propisana knjiga svakodnevnih molitava za klerike
i redovnike. Sadrži molitve i čitanja poredane po danima u liturgijskoj godini i po satima u
danu, a služila je svećenicima i redovnicima.

3
LEKCIONAR – (knjiga čitanja), u crkvi, liturgijska knjiga koja sadrži svetopisamska čitanja
za misno slavlje: prvo je čitanje uvijek iz Staroga zavjeta, drugo iz novozavjetnih poslanica, a
treće iz evanđelja. Već prema tomu koje biblijske odlomke sadrže, nazivaju se perikope,
epistolari i evanđelistari.
MISAL – (misa), katolička liturgijska knjiga u kojoj su sabrane misne molitve, čitanja,
pjevanja i rubrike. U ranome srednjem vijeku ti su misni dijelovi bili podijeljeni u različitim
liturgijskim knjigama (sakramentarij, lekcionar, antifonar, gradual i dr.), sve do 9. ili 10. st.,
kada se umjesto mnogih knjiga počela upotrebljavati samo knjiga Missale
plenum ili plenarium. Misalom su se služili isprva redovnici, a od 13. st. i ostali kler.
KODEKS – Najstariji oblik knjige; najprije diptih, zatim poliptih, dvije ili više kožnom
vrpcom spojenih povoštenih tablica na kojima se pisalo. Poslije se kodeksom počela nazivati
knjiga pisana na pergamentu ili papiru.
EVANĐELISTAR – liturgijska knjiga Zapadne crkve koja sadrži odlomak (perikope) četiriju
evanđelja raspoređenih za čitanje u pojedine dane crkvene godine. Kao posebna knjiga javlja
se krajem 7. st. i tako ostaje do 13. st., kada se definitivno uklapa u misal.
INKUNABULA – sve knjige otisnute od 1442. do kraja 15. st.
GLOSA – u Aristotelovoj poetici označava dijalektalnu ili zastarjelu riječ koju pjesnik rabi
kao ukras. Oko 600. godine njezino značenje se proširuje na tumačenje sporne riječi u samom
tekstu, između njegovih redaka ili na rubu. U svakom slučaju bilo kakva bilješka ili napomena
uz neku manje poznatu riječ koja se pojavljuje u tekstu.
EPIGRAF – kratak natpis, uzrečica ili citat na nadgrobnim spomenicima, zgradama ili
predmetima. Može stajati na početku kakva djela najavljujući njegovu temu ili osnovnu
zamisao.
IDIOM – neutralan opći naziv za svaki oblik jezika, bez obzira na rang: standardni jezik,
razgovorni jezik, jezik kao zajednica narječja ili dijalekata, interdijalekt, dijalekt, mjesni
govor.
PALEOGRAFIJA – pomoćna povijesna znanost koja proučava razvoj starih pisama kako bi
omogućila ispravno čitanje i odredila mjesto i vrijeme nastanka starih rukopisa i
natpisa. Paleografija također istražuje tahigrafske sustave, kratice ili abrevijature, dijakritičke
znakove, brojeve, instrumente i materijale upotrebljavane pri pisanju te obilježja rada
pojedinih pisarskih poslovnica (skriptorija).
DIPLOMATIKA - pomoćna povijesna znanost koja proučava diplome vlastitom kritičkom
metodom kako bi utvrdila autentičnost i njihovu vrijednost kao povijesnog svjedočanstva.
Nastala je kao zahtjev kritike diplomatičkih izvora, koji mogu biti vrlo važni za proučavanje
najstarije povijesti jednoga naroda ili institucije. Diploma je pisano svjedočanstvo o jednome
pravnom činu, sastavljeno u propisanom obliku kako bi svojom strukturom zajamčilo svoju
vjerodostojnost.
MINUSKULA – pismo koje, za razliku od majuskule, nema sva slova jednake visine.
Kurzivna minuskula javlja se već u IV. st., nastaje iz potreba dnevnoga života i u tom se
brzom pismu očituje osobnost pisara. U općoj klasifikaciji latinskoga pisma koju je napravio
talijanski erudit S. Maffei minuskulom se naziva pismo u kojem se sva slova mogu omeđiti
četirima vodoravnim usporednim crtama (četverolinijski sustav), za razliku od majuskule, u
kojoj se sva slova mogu omeđiti dvjema vodoravnim usporednim crtama (dvolinijski sustav).
KAROLINA – srednjovjekovno latinsko minuskulno pismo, koje se upotrebljavalo od kraja
VIII. do XII. st. u većini skriptorija i kancelarija na području države Karolinga, po vladaru
koje je dobilo ime. U srednjovjekovnim izvorima nazivana je i littera francigena – franačko
pismo. Nastala je reformom iz više središta, osobito iz dvorske škole Karla I.
Velikoga (schola Palatina), pod utjecajem poluuncijale, kurzive i različitih tipova
prekarolinške minuskule

4
BENEVENTANA – naziv za srednjovjekovno latinsko pismo, zaobljenu minuskulu, nadjenut
prema imenu grada i pokrajine Benevento u južnoj Italiji. Oblikovala se u drugoj polovici
VIII. st. u skriptoriju benediktinskoga samostana Montecassino. Odatle se raširila po južnoj
Italiji, a brzo se, možda već na prijelazu iz VIII. u IX. st., uobičajila i u Dalmaciji. Rabila se
do početka XIV. st., a katkad se javlja i poslije, sve do prve polovice XV. st. Postala je tako
značajkom latinske pismenosti u Dalmaciji.
LIGATURA – U paleografiji, spajanje dvaju (ili više) slova u jedno, tako da barem jedno
promijeni svoj oblik.

11. Tko je bio Ivan Paštrić i koje su bile njegove zasluge?

Bio je hrvatski katolički svećenik, filolog, pjesnik, teolog, kulturni djelatnik, polihistor i
bogoslov iz Splita. Kada je nadbiskup Stjepan I. Cosmi onsovao sjemenište u Splitu Paštrić je
darovao mnoštvo vrijednih knjiga koja je bila namijenjena i sjemeništu i gradu Splitu. Jezgru
knjižnice 1706. godine činilo je čak 568 knjiga iz njegove donacije, zbog čega je nosila i
naziv Paštrićeve knjižnice, ali od njegovih izvornih knjiga sačuvala se samo četvrtina (150-
200 svezaka) i danas je ta zbirka iznimno vrijedna i proglašena je spomenikom kulture.
Osnovao je Akademiju koncila 1671 koja se bavila proučavanjem bogoslovne misli. Priredio
je novo izdanje glagoljskoga Brevijara tiskanog 1688. i Misala.

12. Gdje se čuva najstarija hrvatska rukopisna knjiga/kodeks, kako je naslovljena, na kojem
jeziku je napisana i kojem razdoblju pripada?
Splitski evanđelistar, u riznici splitske katedrale, nastala u Saloni, na latinskom

13. Kakva je bila uloga benediktinskog reda u širenju pismenosti i kulture u srednjem vijeku?
Benediktinski red bio je snažna duhovna poluga. Velika je uloga benediktinaca u katehizaciji
doseljenih rodova i plemena. Oni su ih učili novoj podjeli dana, i to na vrijeme strogo
namijenjeno radu i slobodno vrijeme. Napunili su Europu knjigama spašavajući ih iz ruševina
i zgarišta i umnožavali su stare rukopise. Ponudili su Europi prva zvona koja su pridonijela
razaranju cikličkog poganskog doživljaja svijeta, ponudivši novo mjerenje dana i njegovu
podjelu na vrijeme za tijelo i vrijeme za duh. Oni su bili i ranarnici, astronomi, pravnici i
učitelji hrvatskoj srenjovjekovnoj eliti. Njihovo poznavanje antičke kulture i njihova težnja k
novom bili su temelji iz kojih su kasnije izniknuli prvi književni plodovi novoformiranih
naroda, ispjevane prve nacionalne epopeje, stvoreni prvi stihovani modeli i odigrane prve
scenske igre. Oni su prvim hrvatskim srednjovjekovnim vladarima donijeli zakone, dali im
prvu ekonomsku poduku i promovirali ideju boljih komunikacija. Da nije bilo njih ranije
zatečena razina civilizacije i pravnog društva bi propala.

14. Opišite svojstva apokrifa kao književne vrste?

Apokrifi su vrsta pobožnozabavnih spisa iz prvih vjekova kršćanstva. Već su u Moravskoj, a
pogotovo u Bugarskoj ušli u staroslavensku književnost iz grčkih vrela. Apokrifi su opisivali
stvaranje svijeta, znamenite ličnosti, nebo, pakao, tajne budućnosti. Npr. Život Adamov je
opisivao Adama i Evu nakon što su izgnani iz raja pa Evanđelje o rođenju Marijinu, O drvetu
krsnom. Radnja opisuje pojedinačnog junaka i neko romaneskno događanje u kojem malo
koja zgoda nalikuje na stvarnost, prikazuju res ficta. Radnja u njima pretendira na prihvaćanje
kao da su istinita. Organiziraju građu iz neke veće biblijske cjeline.

5
15. Ukratko analizirajte pjesmu Svit se konča. Po čemu je ona osobita?
Pjesma je satira na život klera i redovnika u vrijeme opačina i prodavanja oprosta grijeha, kad
se približava sudnji dan. Zapisana je u Pariškom kodeksu iz 1380. Sastoji se od deset katrena i
tri tercine s dvanaestercima, pri čemu je u posljednjim tercinama iskvarena rima i stih. Govori
o crkvi na način da je zabravila na boga i da su se odali opačinama i grijehu i kako umjesto da
se brinu o duši oni piju skaču i plešu i kako uzimaju novac za svoje riječi. Posebna je po tome
što u to vrijeme gdje je religija igrala veliku ulogu i bila glavna ova pjesma je kritizira i ruga
se crkvi i ljudima u njoj.

16. O čemu govori i zašto je značajna Legenda o kralju Zvonimiru?

Dmitar Zvonimir je preminuo nasilnom smrću u Kosovu. U to vrijeme bizantski car Aleksije
I. Komnen bi potučen kod Pečenega na donjem Dunavu, a Turci Seldžuci osvojiše Jeruzalem.
Aleksije I. Komnen zatraži od pape Urbana II. pomoć za oslobađanje Jeruzalema od Turaka.
U isto vrijeme zatraži pomoć i od Dmitra Zvonimira. Kralj Zvonimir sazvao je sabor u
Kosovo kod „pet crkava“. No pri pomenu na rat u tuđini, nezadovoljni su ga ubili. Prema toj
legendi Zvonimir je opisan kao kralj koji je dobre pomagao, a zle progonio. I za dobrog kralja
Zvonimira bijaše sva zemlja vesela jer bijaše puna svakoga dobra, a gradovi bijahu puni
srebra i zlata. I veliko bogatstvo bijaše za kralja Zvonimira, kako u Primorju, tako i u Zagorju.
Ali u to se vrijeme dogodi da car bizantski, s voljom Svetoga Oca pošalje pisma i poslanike
moleći pomoć kralja Zvonimira kao draga brata i među kraljevima kršćanskim kralja
poštovanoga. U prvom ga pismu prosiše neka sabere svu gospodu zemlje svoje i sve ljude od
vrijednosti. Kada dobri i sveti kralj Zvonimir primi pisma od pape i cara, zapovjedi po cijelom
kraljevstvu svome neka se vitezovi i baruni sakupe kod pet crkava na Kosovu polju. I kada
dođe rečeni dan, Zvonimir im pročita molbu neka odluče da li će, zajedno s drugom
gospodom kršćanskom, iz drugih zemalja u koje su poslana takva pisma, a s pomoću Božjom,
poći osloboditi mjesta na kojima je sin Božji za ljubav našu i otkupljenje svijeta na križu
muku trpio i krv prolio, gdje je predao duh Ocu i gdje je u grob bilo položeno preslavno tijelo
njegovo. Ali čuvši to, “Bogom prokleti i nevjerni Hrvati” počeše vikati na svetoga kralja da
on hoće njih odvesti iz domova njihovih, od žena i djece njihove te s carem otimati mjesta
gdje je Krist propet i gdje je grob njegov. I nevjerni Hrvati krenu na dobroga kralja s bukom i
oružjem, počeše sjeći tijelo svoga kralja i krv njegovu prolijevati. I kralj, ležeći u krvi,
izranjen, u velikim bolovima, prokleo je hrvatski narod rekavši: “Da Bog da više nikad ne
imali kralja svoje krvi!!!”
Značajan je jer je to najstariji ljetopis kod južnih Slavena nastao u Duklji u primorskom gradu
Baru. Napisao ga je neki katolički svećenik o kojem ništa ne znamo. Pisan je na latinskom.

17. Obrazložite uzroke i posljedice sinodalnih zaključaka (Splitski crkveni sabori 925. i 928.)
u odnosu na uporabu jezika u bogoslužju?
Prvi crkveni sabor sazvao je papa Ivan X., a održan je u Splitu 925. godine. Glavna zadaća tog
sabora bila je rješavanje pitanja crkvene jurisdikcije (pravosuđa) na
području Hrvatske i Dalmacije te iskorjenjivanje "Metodijeve nauke", odnosno slavenskog
jezika u liturgiji i glagoljice. Uoči održavanja sabora, papa je poslao dva
legata; ankonskog biskupa Ivana i palestrinskog biskupa Leona koji su uručili dva pisma.
Jedno slavenskim vladarima, a drugo splitskom nadbiskupu i ostalim dalmatinskim
biskupima. Na saboru su bili prisutni svi dalmatinski biskupi: splitski Ivan, zadarski Formin
te rapski, krčki, osorski, dubrovački, kotorski, ninski i stonski biskupi. 925. I 928. Navodno su

6
žrtvovani neki od eksponenata hrvatske linije, primjerice Grgura Ninskog. Tadašnji je vladar
bio zaokupljen geopolitičkom idejom ujedinjavanja dalmatinskih, još romanskih, gradova. U
tim okolnostima leže uzroci Tomislavove popustljivosti. Odlukom sabora odlučeno je da će
metropolitansku vlast zadobiti ona crkva i grad, gdje počivaju svete kosti blaženoga Dujma,
dakle Split.
Nadalje, dogovoreno je pitanje granica među pojedinim biskupijama, a regulirani su i crkveni
posjedi. Što se tiče svećenstva, definira se neraskidivost kršćanske ženidbe i školovanja
svećeničkog podmlatka, regulira se i pitanje svećeničke ženidbe. Kazne u slučaju teških
zločina kao što su ubojstvo gospodara, svećenika ili vladara. Posebno se naglašava da je od
sada i ninski biskup sufragan splitskog metropolite. Donesena je i odluka uperena protiv
glagoljaškog svećenstva kojom se zabranjivalo zaređivanje i promicanje u više redove onima
koji nisu znali latinski.
Budući da se Grgur Ninski žalio papi na odluku splitskog sabora, papa je naredio sazivanje
drugog crkvenog sabora koji bi razriješio sporna pitanja. Drugi je sabor održan 928. godine,
također u Splitu pod predsjedanjem papina legata, biskupa Madalberta. Na tom saboru je
potvrđen prvobitni zaključak o primatu splitskog nadbiskupa kao metropolite, a donesena je i
odluka o ukidanju ninske biskupije, jer nije imala antičku tradiciju. Grguru je u zamjenu
ponuđen izbor jedne od tri slobodne biskupije, da bi kasnije po nalogu pape Lava
VI. preuzeo skradinsku. Splitskom nadbiskupu dano je pravo na župe i na teritoriju Hrvatske,
a svi biskupi su ujedno strogo prekoreni zbog posezanja za tuđim područjima i svima se
nalaže poslušnost splitskom nadbiskupu.

18. Koliko romana poznajemo u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti? Koji su to romani i

koju tematiku obrađuju?
U srednjovjekovnoj književnosti se čitaju romani s građom uzetom iz klasične starine,
osobito dva romana: o trojanskom ratu i o Aleksandru Velikom.
1) Rumanac trojski – preveden s talijanskog 1300. godine – govori o rođenju i mladosti
Prijamovog sina Parisa, otmici Jelene, trojanskom ratu i drugim grčkim pričama iz Ilijade
2) Aleksandar Veliki – preuzet iz crkvenoslavenskog izvornika srpske recenzije i prerađen u
narodni govor (prvi je čakavski, drugi štokavski) – govori o Aleksandrovom rođenju i
djetinjstvu, osvajanjima, dolasku u Rim, putovanjima u fantastične zemlje patuljaka, divova i
divljih žena.

19. Obrazložite na kakvoj tradiciji nastaje Pisan od svetoga Jurja i kakvu simboliku nosi.
Pjesma tematizira jednu od najpopularnijih srednjovjekovnih legendi o svetom Jurju koji je
bio ubio zmaja. Prvi dio opisuje život i pothvate svetog Jurja, a drugi spašavanje djevojke, pri
čemu lik svetog Jurja sjedinjuje sveca i viteza. Kod nas je ta legenda bila vrlo rano poznata
kad je već krajem 14. st. bila versificirana gotovo posve narodnim jezikom i lokalizirana u
dalmatinski Solin. Versifikacija je vrlo zanimljiva: asilabični stihovi s nejednakim brojem
slogova čuvaju rimu ne samo u dva nego i do u osam stihova. Takav slobodan stih osnovan na
asocijativnom ritmu bio je raširen u srednjem vijeku, i to više u svjetovnim nego u crkvenim
pjesmama. Najistaknutija stilska osobina poeme česta je upotreba imperfekta i pomoću njega
se ostvaruje karakteristična sintaktička sporost i budi u čitatelja da mu se pred očima oživljuju
nestali, ali za maštu još živi svjetovi s nekom uzvišenom ritualiziranošću jezika i pokreta. Sa
svojih 70 stihova najstarija je poznata narativna tvorba u hrvatskoj književnosti. Ispjevanoj na
način srednjovjekovnih viteških talijanskih cantastoria i engleskih balada, nastanak joj treba
tražiti na koncuu 12. st. Narativna struktura poeme dosta vjerno i bez ikakvih digresija prati

7
latinsku legendu o svetom Jurju. Radnju je pjesnik crpio iz solinske predaje o Jurju.
Smještanje balade u solinski kraj može se usporediti s dubrovačkom konkretizacijom predaje
o Rolandu. Nikada nije postao kanonski svetac, ali je upravo zato najmilija viteška figura. Bio
je zaštitnik benediktincima i to napose onima što su u hrvatske krajeve dolazili s britanskih
otoka. Idealna je figura agrarnih mitova prema vjerovanjima ranokršćanskih plemena. On je
pobjednik nad silama prirode, krotitelj divljine, junak koji brani grad od nasilja, bolesti i
ucjena. Doživljavan je kao i ciklički obnovitelj prirode i bog je šuma i polja. Prikazan je na
Plominskoj ploči. Osim o pričama o oslobođenju princeze i ubijanju zmaja čuvalo se i
maglovito sjećanje na neke antičke mitove i to upravo na Tezejevu borbu proti Minotaura,
Herkulovu protiv Hidre, a princezina sudbina nasljedovala je usud Andromedin. Bila je širena
u krugovima elitne publike kneževskih dvorova i u benediktinskim samostanima i bila je
namijenjena usmenom predstavljanju. U Hrvatskoj je imala status kao i Beowulfa u
Engleskoj, Cida u Španjolskoj i Roland u Francuskoj.

20. Nabrojite najvažnije srednjovjekovne vizije/viđenja i navedite što one tematiziraju.

U njima se pripovijeda o fikcionalnim događajima, ali tako kao da su se stvarno dogodili, na
način kronike, što pak u publike izaziva, izrazito naglašeno čuđenje.
Viđenja ili vizije – Viđenje svetog Pavla i Viđenje Bogorodičino koje se kod nas zove i
Gospoja hodila po mukah, Varohovo (Baruhovo) viđenje, Pavlova apokalipsa, Dundulovo
viđenje, Čistilište svetog Patricija, Prepiranje duše s tijelom, Razgovor meštra Polikarpa sa
smrću

21. Navedite osnovne karakteristike funebralne bratovštinske poezije.

Te su se pjesme pjevale bratimi u bratovštinskim pogrebnim povorkama ili nad otvorenim
grobom, katkad u prostoru crkve, katkad u sakristiji ili u samostanskom klaustru. Osim što su
promicali slavu Božju njegovali su i bratsku ljubav među članovima te su na neki način bile
socijalne i humanitarne ustanove tog vremena. Najveći dio lirike javno je izvođen, a neki su
od tih stihova poslije postali i organski dio prvih dramskih prikazanja. Bile su tematski veoma
ograničene i glavna im je svrha bila podsjetiti na stravu mrtvog tijela, prolaznost života.

22. Analizirajte na primjeru Muke svete Margarite koncept djevice i mučenice.

Margarita je toliko ljubila Isusa da mu je zavjetovala svoje vječno djevičanstvo, ostavši mu
vjerna sve do svoje smrti. Pomno je pazila na porive svoje nutrine, nastojeći se posve svidjeti
samo svom nebeskom Zaručniku. Margaritin je otac bio ugledni poganski svećenik. Doznavši
da mu je kći kršćanka, silno se razgnjevio i posve odlučno zatražio od svoje kćeri da se
odrekne kršćanske vjere žrtvujući sebe poganskim božanstvima. Diviti se treba maloj
Margariti koja je čvrsto ostala uz svoju vjeru, te odlučno odbijala svaki očev pokušaj i
pomisao na odricanje od Isusa. Sama je spoznala da je vjera u Isusa jedina prava istina. Stoga
ju je otac dao neljudski mučiti i zlostavljati. Kad ni u mukama i zlostavljanjima nije uspio
odvratiti od vjere, predade je poganskom sucu Olibriju. Olibrije je bio zadivljen Margaritinom
ljepotom, pokušavši je lijepim riječima odvraćati od kršćanstva. Tijekom tog nagovaranja nisu
izostala laskava obećanja koja ništa nisu postigla. Kad ni tako nije uspio dade je mučiti,
nadajući se da će mukama slomiti junački duh male mučenice Margarite. Olibrijevi ljudi su je
bičevali, gvozdenim je užarenim kliještima štipali, kidali joj meso, u tamnici je mučili glađu i
žeđu. No, uspjeh im je bio uvijek jednak, jer je Margarita ostajala uvijek stalna i vjerna svom

8
nebeskom Zaručniku. Stalno joj je na usnama bila molitva, za izdržljivost u ne izdavanju
svoje kršćanske vjere. Slikari obično prikazuju Sv. Margaritu okruženu velikom svjetlošću. U
jednoj ruci drži križ, a u drugoj lanac kojim je privezala ljutog zmaja, koga gazi nogama. Križ
pokazuje njezinu jaku nepokolebljivu vjeru u Krista kog je ljubila i radi koga je trpjela. A
zmaj označuje pogansku zabludu i nasilje, koje je junački pobijedila.

23. Navedite ukratko što znate o Prikazanju od muke spasitelja našeg kao primjeru kršćanske
dramaturgije.
Dijeli se u tri dijela i predstavljala se u tri dana Velikog tjedna. Prvi dio sadržava događaje u
nedjelju prije Uskrsa, na Veliki četvrtak i Veliki petak. U njoj se nalaze i elementi i veći
sastavni dijelovi koje nalazimo u našoj književnosti od 14. do 16. st. Pisan je na glagoljici i
datiran je 1556., ali je to prijepis iz još starijeg rukopisa iz 15. st. Svoj završni oblik dobila je
u djelu Muka Spasitelja našega. 20 stihova iz pjesme Ot muki Hrstovi zapisana krajem 14. st.
u Pariškom glagoljskom kodeksu identični su kao u Plaču Marijinu, a Plač se nalazi cijelim
odlomcima uvršten u Muku. Scena Jude koji se penje da se objesi nalazimo i u Lucićevu Vrtlu
kao samostalnu pjesmu. Kraća dramatizacija i nešto defektna nalazi se u Tkonskom zborniku,
a od njenih 1892 osmerca preko 1000 ih se nalazi u Muci. Dokazi prikazivanja Muke su i u
samom rukopisu, a da se prikazivala u Rijeci dokazuje jedan njen glagoljski fragmenat iz
sredine 16. st. koji sadrži samo Marijinu ulogu. Zaokružena hrvatska dramatizacija Muke
nastala je valjda krajem 15.st.
Ovaj slučaj prikazivanja muke Isusove u srednjovjekovnom kazališnom sustavu idealan je
primjer potpunog izostanka konflikta između gledanja i odigravanja. Pred publikom je na
sceni promicao sustav koji su oni mogli prispodobiti kazališnoj gestici ranijih a i suvremenih
poganskih rituala. Na sceni su vidjeli konvenciju lažnog kralja izvrgavanog ruglu. Uskrsnuće
se prikazalo kao parodija tijela i kazališta. Najbitniji paradoks Isusove muke na sceni je to da
su postojale tri vlasti. Prva je bila od neba i prikazivala se tijelom muke, druga vlast onih koji
su u prostoru scene bili jedina legitimna vlast i inkarnirali su opće zlo i treća vlast u theatrumu
bila je vlast grada, aktualna i privremena, vlast koja je u spektaklu Muke izostajala jer bi se
utopila u masi jednakih gledanja.

24. Kako nastaju legende o gradskim zaštitnicima?

U ranim hrvatski povijesnim spisima i kronikama kriju se i zameci jedne u Dalmaciji kasnije
veoma bogate književnosti posvećene gradovima i njihovim zaštitnicima. Legende o svetom
Dujmu u Splitu, svetom Vlahu u Dubrovniku, Tripunu u Kotoru, Krševanu u Zadru, o nizu
novih svetaca kao sveti Arnir ili Ivan, biskup trogirski, kružile su tada u mnogobrojnim
prijepisima. Danas je nemoguće razvidjeti što je u njih stizalo iz usmene predaje a što se u
vrijeme dok su pisane prve verzije moglo dokumentirati u pisanim izvorima. Toma arhiđakon
zna da su tekstovi o životima svetaca i mučenika postojali već u 9. st. pa i prije i zna da se o
njima vodila posebna briga. Priča i o jednom učenom čovjeku iz Pariza imena Adam koji se je
na zamolbu nadbiskupa Lovra posvetio redigiranju svetačkih legendi te je njihove strukture iz
nedotjeranog latinskog obnovio izbrusivši im dikciju. Sve te dalmatinske i panonske legende
nastajale su u različitim grafijskim realizacijama i na različitim jezicima pa se baš u žanru tih
uz gradove vezanih tekstova vidi kako je u hrvatskim srednjovjekovnim gradovima osnažila
višejezičnost.

25. Zašto nam je važan historiografski posao Tome arhiđakona i kojim je djelom rezultirao?

9
Rezultiralo je u 13. st. jednim od najslavnijih i najkontroverznijih djela čitave hrvatske
historiografije zvanog Kronika splitskog arhiđakona Tome. Toma piše iz pozicije onoga koji
zna da je stoljetna bizantska prevlast u Dalmaciji došla kraju. Njegovo djelo je nama najstarije
poznato mjesto s kojega u hrvatskoj književnosti progovara jedan neobuzdani kritički glas
koji sa žestinom prosuđuje druge, katkad nepravedno, a katkad sitničavo, ponekad agresivno a
i blago, ali uvijek bez iznimke sa zavidnom moralnom koegzistencijom. On živi u sadašnjosti
i koristi povijest samo kao sredstvo, a o budućnosti vodi malo računa. On tekst organizira u
fragmentima od kojih je svaki posvećen po jednom zasebnom događaju i ne uspostavlja
relaciju uzroka i posljedice. U Kronici je opisao povijest splitskih biskupa, obrađujući sve one
slavne stare biskupe poput Natalisa i Maksima, Lovre i Arnira, da bi na koncu knjige opisao i
biskupe koje je osobno poznavao. Svi ti fragmenti mogli bi se žanrovski različito odrediti.
Među njima ima i legendi i objektivnih historiografskih opisa, ali i pravih novela kroz koje
defiliraju razvratnici, otpadnici, izdajice, ali i ljudi odani vjeri i istini, mučenici crkve i
mučenici tuđe slobode. Priče o životima splitskih biskupa su samo okvir u koji pisac umeće
događaje iz svjetske i splitske povijesti iznoseći pojedine događaje do u detalje. Prije se djelo
doživljavalo uglavnom izmišljeno, ali sada se vidi da tu ima i zrnca istine. Njegova Kronika
bila je jedna veoma snažna knjiga i od velikog značaja jer je ostvarila do tada u Hrvatskoj
nepoznati prostor literarnosti, a taj je bio govor o sebi samom. Veoma otvoreno pokazuje
osobne preferencije.

26. Zašto je Ljetopis popa Dukljanina važan za hrvatsku povijest i kulturu?

Tu autor donosi izvorni trebinjski rodoslov iz 10. st. s posebnim i općim dodacima i
objašnjenjima iz najstarije slavenske povijesti. Ispisuje uvod o Gotima s podacima koji uza
svu zbrkanost donose i niz važnih i drugdje inače nepoznatih vijesti o doseljenju raznih
skupina Jućnih Slavena na Balkan i na Jadran. Prikupio je i građu panonskih žitija, a donosi
fragment o apokrifnom duvanjskom saboru, piše o Metodiosu tj. o pravnim knjigama koje su
sastavili Metod i njegovi učenici u Moravskoj. Tu su i legendarni tekstovi koji objašnjavaju
kako su Radoslav i Pavlimir osnovali grad Dubrovnik. Tu je i skladna legenda o blaženom
Vladimiru kojega je utamničio bugarski kralj u drugom dijelu spisa. Treći dio podsjeća na
tipični srednjovjekovni florilegij, skup raznoraznih sadržaja, ljetopis u užem smislu. Tu se u
trećem dijelu daje pregled događaja u Duklji kronološkim redoslijedom. Knjiga prezbitera je
pravi književni plod srednjeg vijeka u kojem je prošlost prikazana nekritički, a svrha je da
aktualizira prošlost i prilagodi je dnevnim potrebama piščeve okoline. To je žanrovski
hibridna i po svemu u duh svoga doba uronjena knjiga.

27. Kada su nastala Žića svetih otaca i o čemu govore?

Pisana je hrvatskim jezikom na čakavici. U kršćanskoj književnosti srednjeg vijeka vrlo
raširen tekst. Djelo sadrži mnoštvo pouka i anegdota iz života ranokršćanskih pustinjaka (188
članaka) i monaha egipatskih. Govori se o njihovu djelovanju prema strogim tjelesnim i
duhovnim načelima koja su kao uzor preuzeli franjevci trećoredci. To je u stvari jedna verzija
paterika koji je prvotno stiliziran na grčkom, zatim preveden na latinski i crkvenoslavenski.
Naš je rukopis pisan negdje potkraj 14. st. u zadarskom kraju. no on sadrži samo izbor tj.
otprilike jednu petinu čitava djela.

28. O čemu govori Zapis popa Martinca? U kojem je poslu popa Martinca zatekao krbavski
poraz?

10
Zapis popa Martinca nalazi se u drugom novljanskom brevijaru. Opisuje se teško stanje u
Hrvatskoj nakon poraza hrvatskoga plemstva na Krbavskome polju, a nalazi se između
temporala i kalendara. U tom se zapisu, pisanome mješavinom hrvatskoga i staroslavenskoga
jezika, a nadahnutom biblijskom Knjigom Juditinom, o zlodjelima Turaka što »nalegoše na
jazik hrvatski«, prepoznaju početci hrvatskoga domoljubnoga pjesništva. Zatekla ga je u
prepisivanju Drugog novaljskog brevijara. (1484. – 1494.)

29. Navedite koje su glagoljičke i latiničke inkunabule sačuvane?

Glagoljica – Misal po zakonu Rimskog dvora (1483.), Brevijar po zakonu rimskog dvora
(1491.), Traktat o ispovijedi (1492.), Baromićev brevijar (1493.), Senjski misal (1494.),
Spovid općena (1496.)
Latinica – Molitvenik (1490.?), Oficij (1490.?), Lekcionar Bernardina Splićanina (1495.)

30. Obrazložite kakvo je djelo Lucidar i što se sve u njemu može naći?
Pod imenom Elucidarum, Elucidarius ili Lucidarius pojavljuju se u Europi različni spisi
enciklopedijskog karaktera počevši od početka 12. st. Djelo je obuhvaćalo cjelokupno
srednjovjekovno znanje: bogoslovlje, alkemija, magija, astronomija, kozmografija,
meteorologija, geografija, gospodarstvo, medicina itd. U odgovorima učitelj tumači Sveto
Trojstvo, stvaranje svijeta, o anđelima, o paklu, o nebu, Adamu i Evi, raju i prvom kralju.

31. Tko je bio Herman Dalmatinac?

Bio je humanist i arabist. Bio je znanstvenik na jednom od tada teških područja, arabistici.
Posvetio se i nalaženju i prevođenju arapskih znanstvenih i filozofskih djela na latinski.
Preveo je Kur'an i preveo je djela astronomskog židovskog spisa Zaelis Fatidica, zatim Liber
introductionis in astrologiam, Ptolomejeve Planisfere. I njegovo životno djelo je De essentiis.
Herman je punokrvni čovjek svoga vremena, ali u njegovim tekstovima izbija snažan utjecaj
antike kojom je on bio u potpunosti obuzet, posredno se baveći arapskim studijima, pa je po
tome bio i prvi hrvatski humanist.

32. Navedite ukratko što znate o nastanku i funkciji srednjovjekovnih legendi i hagiografija.
Koja je zbirka svetačkih legendi bila najpopularnija u srednjem vijeku?
Legende su bile najpopularnija pripovjedna forma srednjeg vijeka pogotovo svetačke legende.
Građu su pisci crpili iz mnogih ponekad i posvema oprečnih izvora. Dio poticaja dolazio je i
iz usmene predaje, a bio je povezan i s kultovima svetaca koji su bili zaštitnici pojedinih
gradova, ili im se štovao spomen u imenu crkve ili su im se ondje čuvale relikvije. Pored tih
na područnoj tradiciji utemeljenih legendi bilo je svetačkih života što su najčešće u
glagoljskim rukopisima u Hrvatsku stigli posredovanjem Metodovih učenika nakon raspada
moravske misije. Većinu je svoje građe našla u latinskom zborniku Legenda aurea autora
Talijana Jacopoa Voraginea. To je bila najopsežnija i najpopularnija zbirka svetačkih legendi.
Legende su bile uključivane u brevijare i čitale su se kao službeni tekstovi u dane kada bi se
obilježavao svetičin ili svečev blagdan. Intenzivno su se čitale i u slobodno vrijeme, a mnoge
su se uključivale i u propovijedi pa je tako sadržaj bio pristupačan i neukom puku.

33. Koje djelo držimo prvim književnim tekstom na narodnom jeziku (latiničko pismo)?

11
Šibenska molitva (1347.) je, nakon Reda i zakona za primanje dominikanskih koludrica
(1345.), najstariji poznati spomenik hrvatskog jezika napisan izvorno latinskim pismom.

34. Navedite najvažnije pravne tekstove hrvatskog srednjovjekovlja? Koji se pravni tekst krije
pod nazivom Percevalov statut?
Bašćanska ploča, natpisi sa stećaka, Ljetopis popa Dukljanina, Zapis popa Martinca, Š.
Kožičić: Knjižice od Žitja rimskih arhijerov i cesarov, Vinodolski zakonik, Poljički statut,
Regula sv. Benedikta, Konstitucije franjevaca 3. Reda, Istarski razvod, Povaljska listina.
Percevalov statut – Statut grada Splita – srednjovjekovni kodificirani sustav javnog i
privatnog prava po kojem je organiziran život u Splitu. Tu zbirku sastavio je gradski protestat
Perceval Ivanov iz Ferma 1312. po nalogu splitskog Velikog vijeća.

35. Navedite najvažnije epigrafske spomenike hrvatskog srednjovjekovlja (glagoljičke,

latiničke i ćiriličke).
Glagoljica – Valunska ploča, Plominski natpis, Krčki natpis, Bašćanska ploča
Latinica – epigraf na grobu kraljice Jelene, epitaf Petra Crnog, sarkofag Ivana Ravenjanina,
Višeslavova krstionica, stonski natpis s imenom Mihajla, fragment arhitrava, ciborij
nadbiskupa Muricija iz Novigrada, sarkofag nadbiskupa Martina, Red i zakon sestara
dominikanki, Šibenska molitva
Ćirilica – Povaljska listina, Poljički statut

36. Zašto su važni Bečki listići? Iz kojeg razdoblja potječu i gdje se danas čuvaju?
To je najstariji spomenik hrvatske liturgijske književnosti na hrvatskostaroslavenskom jeziku
i najstariji svjedok češko-hrvatskih kulturnih veza. Dva lista pergamene ispisana formativnom
glagoljicom potječu s kraja 11. ili početka 12. stoljeća. Našao ih je i opisao Jagić (1890.).
Osim prefacije i oracije sadrže i počettak epistolarne lekcije (Prva Pavlova poslanica
Korinćanima 4, 9-16) tj. riječ je o proširenom gregorijanskom sakramentu malih dimenzija,
lako prenosivom, kojim su se služili misionari. Sadržajno su povezani s Kijevskim listićima.
Čuvaju se u Narodnoj (prije Dvorskoj) biblioteci u Beču.

37. Gdje se čuva Hrvojev misal i koje je godine nastao?

Hrvatski glagoljski kodeks iz 1404. Zacijelo u Dalmaciji, i to u njezinu sjevernom dijelu
(zadarsko područje). Nakon osmanskog osvojenja Bosne, rukopis Misala nalazio se u
Korvinovoj knjižnici u Budimu, potom je dospio u Istanbul, gdje se čuva i danas u Biblioteci
turskih sultana – Saraj (Carigrad). Naljepši i najbogatije iluminirani glagoljaški hrvatski
kodeks. Sastoji se od 31 arka; 27 ih ima po osam listova (folija), a prvi i posljednji po 10
listova. Jedan ima 7, a jedan 4 lista, što znači da kodeks ima ukupno blizu 500 stranica.

38. Navedite kako je prema knjizi Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo (Kapetanović, Štrkalj
Despot i Malić) razdijeljen korpus hrvatskih srednjovjekovnih tekstova u stihu.
Religiozne pjesme, pasionske i uskrsne pjesme, tijelovske pjesme, eshatološke pjesme,
svetačke pjesme, pjesme Isusu i Bogorodici, blagoslov puka, svjetovne pjesme, plačevi i
prikazanja.

12
39. Navedite prema knjizi Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo (Kapetanović, Štrkalj Despot i
Malić) deset najvažnijih vrela hrvatskog srednjovjekovnog pjesništva.
Liber statutorum doane ragusii, Misal kneza Novaka, Pariška pjesmarica, Mađarski latinični
zbornik, Šibenski franjevački latinični zbornik br. 8, 11, 20, Beramski (ljubljanski) brevijar,
Vinodolski zbornik, Berlinski misal, Petrisov zbornik, Picićeva (rapska) pjesmarica, Zbornik
duhovnog štiva, Korčulanski i latinični zbornik, Oxfordski zbornik, Brevijar po zakonu
rimskoga dvora, Glagoljični misal, Svezak II. F. Minutiusa, Lekcionar Bernardina Splićanina,
Lo Balzino Rugerija de Pacienze, Berčićev zbornik br. 5, Firentinski zbornik, Rukopis
vrbničkog plača, Splitski ulomak plača, Klimantovićev zbornik br. 1, 2, 3, Dubrovački
(dominikanski) lekcionar, Libro od mnozijeh razloga, Tkonski zbornik, Prva
hrvatskoglagoljska početnica, Psaltir, Zbornik Šimuna Glavića, Osorsko-hvarska pjesmarica,
Zbornik prikazanja, Knjige Disipula B, Akademijin fragment, Riječki fragment Muke, Vartal,
Zadarski rukopis, Fillipijev rukopis, Premudina transliteracija.

40. Obrazložite odnos između lauda, bratovština i crkvenih prikazanja.

Crkveno prikazanje ili skazanje, srednjovjekovni liturgijski dramski žanr koji obrađuje
starozavjetnu, novozavjetnu (najčešće Isusovu muku) i hagiografsku (životopisi svetaca)
tematiku. Prevladava mišljenje da su se prikazanja razvila iz → lauda i uskrsnih obreda.
Izvodila su se na gradskim trgovima, pred crkvama ili u samostanskim klaustrima. Za
djelatnost toga teatra najzaslužnije su bile → bratovštine, koje su od srednjeg vijeka njegovale
koralno pjevanje lauda. Ta djelatnost nije bila toliko usmjerena obogaćivanju misnoga slavlja,
koliko je bila vezana uz javni, društveni život. Pri takvim izvedbama oslobađao se stvaralački
potencijal zajednice, bilo da je riječ o naraciji i versifikaciji, bilo o glazbenom i likovnom
znanju građana i obrtnika koji su pripremali scenu i kostime. Osim toga i sama je publika,
identificirajući se s Kristovom mukom, na određen način bila sudionikom u izvedbi.

13