TABLICA 27 Nedjelotvorni i djelotvorniji načini pružanja podrške tugujućoj djeci i mladima
ŠTO ODRASLI GOVORE/ ČINE?
-„Sada ćeš se ti morati brinuti o
svojoj braći i sestrama te o svome
tati“
-„Sada si ti (glavni, jedini...)
muškarac u kući”
-„Mama je umrla ne možeš s njom
razgovarati“
-„Ne možeš zadržati sestrine stvari
njih ćemo pokloniti“
-„Bog je toliko volio tvog tatu da ga
je odveo sa sobom na nebo“
-„Nemoj plakati - ti si već velik/a“
“Nemoj plakati pred sestrom,
mamom...“
-pred djecom se ne spominje umrla
osoba
-odrasli pred djecom nikad ne
govore/ ne pokazuju koliko im je
teško
-savjetovanje djeci neka prestanu
razmišljati o tome kako će i ona saa
ili mama / tata ... umrijeti
-djecu/mlade stvaljamo pod
stakleno zvono (pretjerano bdijemo
nad njima, branimo im ono što prije
nismo ili ono što je uobičajno za
njihovu dob)
KAKO TO DJECA DOŽIVLJAVAJU?
-silna zabrinutost i strah od odgovornosti
-osjećaj neadekvatnosti za ulogu koja se
nameće djetetu/mladoj osobi
-osjećaj izgubljenosti, čežnja za umrlom
osobom još je jača (djeci je jako važno da
održavaju odnos s umrlom osobom)
-povrijeđenost
-zbunjenost
-zabrinutost i strah da će Bog istu stvar učiniti
i drugim važnim odraslima (i/ili djetetu
samom)
-silna ljutnja na Boga (to djetetu ne pomaže
da se bolje osjeća)
-zbunjenost, zabrinutost i uplašenost zbog
prisutnih osjećaja
-pomisao: „Kad se o tome ne smije govoriti,
mora da je to jako strašno!“
-strah da je umra osoba zaboravljena
-strah i zabrinutost jačaju
-skrivanje razmišljanja i njihovo prenošenje u
fantazije, snove, noćne more
-strah i zabrinutost zbog neprihvatanja i
odbijanja od strane vršnjaka (jer je zbog
različitih zabrana drugačiji od njih)
-ljutnja zbog uskraćivanja životnih radosti
ZAŠTO TO NIJE DJELOTVORNO?
-djetetu namećemo nešto čemu ne može
udovoljiti
-umanjujemo važnost djetetova odnosa s
pokojnikom
-zbunjujemo dijete dajemo netočne
informacije
-šaljemo poruku da nije u redu pokazivati
kako se osjećamo
-dijete učimo da tuguje u samoći
-dijete učimo da mora brinuti o drugima,
a ne o sebi
-djeci/mladima pokazujemo da i oni
moraju skrivati to kako se osjećaju
-pokazujemo da takvo razmišljanje nije
„normalno“
-poručujemo da takva razmišljanja ne
možemo podnijeti
- poručujemo da svijet zaista jeste opasno
mjesto
- dijete/mladu osobu činimo drugačijom
od vršnjaka
-širimo (vlastiti) strah, paniku i osjećaj
nesigurnosti
-iskazujemo nepovjerenje prema djetetu/
mladoj osobi
ŠTO BI BILO BOLJE REĆI/UČINITI?
-reći i pokazati da će odrasli preuzeti
uloge koje je imala umrla osoba
-pustiti dijete/mladu osobu da i
dalje"razgovara" s umrlom osobom
ostaviti joj stvari pokojnika koje želi
-objasniti osnovne činjenice o smrti na
način koji odgovara djetetovu
razvojnom stupnju
mirno podnijeti što dijete /mlada osoba
plače: zagrliti dijete (paziti na moguće
odbijanje tjelesnog dodira u razdoblju
adolescencije
-ako nam „dođe“ plakati zajedno s njim
-u svakodnevnom razgovoru
„normalno“ spominjati pokojnika
-potaknuti razgovor s djetetom o umrloj
osobi
-pokazati vlastite osjećaje
-dopustimo djetetu da kaže kako ga
muči strah od smrti
-objasniti da smrti nisu međusobno
povezane (ako umre mama, to ne znači
da će zbog toga umrijeti i tata)
-objasniti da nije svaka bolest
smrtonosna
-dopustiti uobičajne aktivnosti, a ako je
potrebno, dodatno upozoravati na oprez
-objasniti da su postavljena ograničenja
rezultat našeg straha i brige, a ne
djetetove nesposobnosti da se brine o
sebi
ZAŠTO JE TO BOLJE?
-u djetetu stvaramo osjećaj
zbrinutosti i sigurnosti
-stvaramo osjećaj zaštićenosti i
sigurnosti
-pridajemo važnost odnosu između
djeteta/mlade osobe i pokojnika
-smanjujemo zbunjenost i
svakojake "crne" fantazije
poručujemo da možemo podnijeti
djetetovu tugu, plač..., da je
dopušteno biti tužan plakati... i to
pokazati pred drugima
-dijete učimo da mora biri osobno
odgovorno (tj. da je u redu što brine
o vlastitim potrebama)
-dijete znam umrla osoba nije
zaboravljena i da je ono također „ne
mora“ zaboraviti
-osjeća se slobodno reći kako se
osjeća i potražiti podršku
-djetetu/ mladoj osobi pokazujemo
da se može na nas osloniti, da
možemo podnijeti razgovor o smrti
- poručujemo da je na sigurnom jer
se odrasli brinu o njemu
- poručujemo da mu vjerujemo
- olakšavamo kontakt s vršnjacima