T E M E L J N E KO N S T R U KC I J E 1

Pod pojmom temeljenja u visokogradnji podrazumijeva se sistem efikasnog prenošenja svih opterećenja
putem temeljne konstrukcije na temeljno tlo. Temeljno tlo predstavlja slojeve zemlje na kojima leži
zgrada i čija nosivost ne smije biti prekoračena. Temelji predstavljaju osnovicu konstrukcije zgrade koja
se gradi na površini ili ispod površine terena. Izbor temeljne konstrukcije zavisi od osobina tla, obima i
karaktera opterećenja te vrste konstrukcije zgrade. Stvarno opterećenje u temeljima treba biti u
granicama koje osiguravaju dozvoljeno i ravnomjerno slijeganje i koje neće dovesti do oštećenja na
konstrukciji zgrade.
Vrste temeljenja
U zavisnosti od vrste i osobina tla te drugih faktora, temeljenje može biti plitko i duboko. Plitko
temeljenje podrazumijeva direktno oslanjanje temeljne konstrukcije na nosivo tlo. U slučajevima kada
između nosivih slojeva i temelja postoji nepodesno tlo, vrši se posredno ili duboko temeljenje. Ovakva
vrsta temeljenja podrazumijeva primjenu dubokih i vitkih konstrukcija koje prodiru kroz nestabilne
slojeve i prenose opterećenja na nosive slojeve. Pored temeljenja na nepovoljnim terenima, često se
primjenjuje i u relativno dobrim uslovima ukoliko se radi o visokim i zgradama sa velikim opterećenjima.
Temeljna stopa općenito označava svaki oslonac na kojem leži zid ili stub. Osnovni oblici temeljnih stopa
su trake i samci. U principu, nosivi zidovi se oslanjaju na temeljne trake, dok se stubovi oslanjaju na
temelje samce. Uloga temeljne stope je prenošenje i rasprostiranje opterećenja na temeljno tlo.

Slika: 1 – temelj samac, 2 – temeljna traka

Veličina temelja općenito zavisi od opterećenja i dopuštene nosivosti tla. U principu, opterećenje koje
djeluje u stubu ili zidu (F), podijeljeno sa nosivošću tla (σ) rezultira površinom temeljne stope (A).

Slika: odnos između opterećenja F, nosivosti tla σ i

površine stope A.

U mnogim slučajevima temeljne stope od betona bez armature ne bi mogle pružiti stabilne i
zadovoljavajuće oslonce. Veća opterećenja zahtijevaju i veće površine temeljne stope. Ukoliko
pretpostavimo nearmiranu stopu izduženog presjeka sa odnosom širine i visine znatno većim od 2:1,
njeni krajnji dijelovi djeluju kao dvije konzole opterećene momentima savijanja. Pri tome se u donjoj zoni
temeljne stope javlja zatezanje a u gornjoj pritisak. Na presjeku stope u ravni zida javljaju se smičuća
naprezanja čiji je krajnji stadij slom stope. Momenti savijanja i smicanje izbjegli bi se promjenom
izduženog oblika, odnosno primjenom masivnog presjeka. S druge strane, postavljanjem armature koj
prima napone zatezanja i smicanja, temeljna stopa zadržava relativno malu visinu. Armiranjem temeljnih
stopa postižu se ekonomičnija rješenja sa manjim presjecima, odnosno uštedom u količinama betona.
 T E M E L J N E KO N S T R U KC I J E 2

Slika: temeljne stope od nabijenog

(nearmiranog) betona. 1 – pravokutni
presjek, 2 – trapezni presjek, 3 – stepenasti
presjek.

Slika: princip armiranja betonske stope. 1 – idealzirana slika betonske stope nedovoljne visine koja je
opterećena momentima savijanja i usljed čega se u donjoj zoni javlja zatezanje a u gornjoj pritisak; 2.
pored momenata savijanja u istoj stopi javljaju se i naponi smicanja izazvani suprotnim smjerovima
dejstvujuće sile i otpora tla; 3 – kod armirane stope čelične šipke postavljene u donju zonu primaju
napone zatezanja i smičuće sile.

Oblici temeljnih stopa

Izbor oblika temeljnih stopa
proizilazi iz vrste konstruktivnog
sistema, opterećenja i osobina
tla. Kako je gore navedeno,
osnovni oblici stopa su trakasti
temelji i temelji samci. Samci su
najčešće kvadratne masivne
ploče u čijem centru se oslanjaju
stubovi. Nihov najlogičniji oblik
ima trapezni presjek, međutim on
iziskuje više vremena za
izvedbu. U slučaju ekscentrično
opterećenog stuba, potrebno je
prilagoditi oblik stope. Samac sa
nadvišenjem izvodi se u slučaju slika: 1 - niz stubova oslonjen na trakasti temelj; 2 - dva bliska stuba
izuzetno velikih smičućih nejednako opterećena na zajedničkoj stopi različite širine
napona. Ukoliko se dva noseća elementa, koja su različito opterećena, nalaze na tolikoj udaljenosti gdje
im se rasprostiranje uticaja na tlo poklapa, oni će, premda pravilno dimenzionirani, izazvati različita
naprezanja u temeljnom tlu. U takvom slučaju izvodi se zajednička stopa koja može biti iste ili
promjenjljive širine.
Bliske i velike stope jako opterećenih stubova u nizu mogu se zamijeniti jedinstvenom temeljnom trakom.
Ukoliko su naponi koje izazivaju opterećenja takvih stubova toliki da je debljina trake nedovoljna, ispod
stubova se u sastavu trake formira se pravokutna kontragreda.
Kod gradnje skeletnih sistema u trusnim područjima kao i u cilju onemogućavanja nejednakih slijeganja,
temelji samci se povezuju temeljnim gredama. Grede se mogu izvoditi u istoj ravni sa stopama ili u nivou
gornje ravni samaca. Najčešće su kvadratnog presjeka dimenzija koje su jednake širini stubova.
Ukoliko se betonski stubovi nalaze u istoj ravni sa nosećim zidovima, te su uz to i više opterećeni u
odnosu na zid, temeljne stope se izrađuju proširene a nekad i veće visine u odnosu na dimenzije trake.
Međutim, ukoliko su proračunom dobivene neznatne razlike u dimenzijama stope i trake, onda je
ekonomičnije rješenje izvesti traku jedinstvenog presjeka.