Klara Juranić, 1.

Cyberbullying

Odkad su mobiteli postali veliki dio našeg života pojavili su se novi problemi „prvog svijeta“.
Cyberbulliying je jedan od tih jedinstvenih modernih problema koji mogu naštetiti osobi i za
kojeg se moramo educirati kako bismo ga spriječili.
Cyberbulliying (internetsko zlostavljanje) je psihološko i emotivno zlostavljanje neke osobe na
društvenim mrežama. Pojam cyberbulliying se pojavio negdje u sredini 2000-ih godina kada se
popularnost i lak pristup internetu proširio. Cyberbulliying je postao lagan način anonimnog
vrijeđanja neke osobe gdje jedina osoba koja pati je žrtva vrijeđanja. Većinom žrtve
cyberbulliyinga su tinejdžeri. Oni su u razdoblju života u kojem rastu i upoznavaju nove stvari te
doživljavaju emocije drastičnije od ostalih razdoblja. Mediji su prepoznali cyberbulliying kao
problem nakon što je on rezultirao mnogim tinejdžerskim samoubojstvima. Prvi dokumentirani
incident samoubojstva koji je nastao zbog cyberbulliyinga je slučaj trinaestogodišnjakinje Megan
Taylor Meier. Nakon što je Megan napravila račun na tada popularnoj društvenoj mreži Myspace
dobila je zahtjev za prijateljstvo od dječaka „Josh Evans“. Taj račun je zapravo napravila njena
ljubomorna susjeda koja je preko računa slala Megan uvredljive poruke. Utjecaj poruka je bio
tako velik da je Megan 17.listopada 2006.godine počinila samoubojstvo. Nažalost
cyberbulliying ne staje, već ga ima sve više i više te je zbog toga važno da širimo svijest o
njemu, da naučimo kako ga prepoznati, zaustaviti i spriječiti. Ima više vrsta cyberbulliyinga. Te
vrste su: isključenje, uznemirivanje, doksiranje, prijevara, uhođenje, catfishing, širenje laži i
vrijeđanje. Online isključenje može uzimati mnogo oblika. Osoba može biti isključena iz neke
grupe, nekog bloga, nekog storija ili objave…mnogi tinejdžeri koriste online isključenje kao
indirektan i javni način zlostavljanja. Isključenje u društvu je veliki problem već sam po sebi te
uzrokuje loša mentalna stanja žrtva. Online isključenje je za razliku od javnog isključenja
izravnije i žalosnije jer gdje javno isključenje primijeti mali broj ljudi, online isključenje
primjećuju svi koji vide objavu, story, blog…Uznemiravanje je oblik cyberbulliyinga u kojem se
žrtvi šalju ,uglavnom anonimno/lažnim profilom, uvredljive i štetne poruke. Pošto je druga
strana anonimna žrtva nema način da se obrani od uvreda. Jedino što joj preostaje je blokiranje te
osobe, no zlostavljači uvijek mogu napraviti novi račun kojim bi nastavili maltretirati osobu.
Prijevara na internetu može biti mnogo toga. Možeš prevariti osobu da podijeli svoju šifru,
lozinku, adresu ili prevariti osobu da ti pošalje svoje gole slike kojima kasnije žrtvi možeš
prijetiti. Ovo je jedan od opasnijih oblika cyberbuliyinga zbog toga što u ovom slučaju
zlostavljači imaju moć nad žrtvom i samim time moć nad ugledom žrtve. Doksiranje je situacija
gdje zlostavljač ima neku privatnu informaciju o žrtvi te joj prijeti s objavom te informacije. Ovo
je jedna loša situacija u kojoj se netko može naći te je zbog nje važno ne objavljivati mnogo
osobnih podataka na internetu. Kada se jedanput nešto objavi na Internet, to onda ostane tamo
zauvijek. Ako se ikada nađemo u ovakvoj situaciji važno je potražiti pomoć i obratit se nekoj
odrasloj osobi. Internetsko uhođenje je u ovom vremenu vrlo lako. Zbog društvenih mreža poput
Facebooka, Instagrama, Snapchata, BeReala možemo saznati nečije ime i prezime, osobne
podatke i trenutačnu lokaciju u samo par klikova. Ovi podatci kada bi upali u ruke loših ljudi
mogu biti iskorišteni za zlo. Catfishing je kada se neka osoba na internetu predstavlja kao netko
tko nije. Taj izraz se najčešće koristi u „e-datingu“ kada osoba uživo ne izgleda kao osoba na
slici. Lažno predstavljanje na internetu je nehumano, a i u nekim zemljama ilegalno. Internet je
najpopularnije mjesto za širenje laži i vrijeđanje. Ljudi vrlo često ne provjeravaju izvore neke
objave, zbog toga je vrlo lagano napraviti lažan digitalan novinski članak i prevariti sve koji ga
vide. Tako je poznata internetska prijevara (takozvana „hoax“) „Black eyed children“ (crnooka
djeca) 2012.godine prevarila i prestrašila mnogo ljudi. Taj internetski mit (ili takozvani
„creepypasta“) je započeo Brian Bethel koji navodi kako je jedne noći u Abilene, Texasu susreo
tu crnooku djecu. Panika se internetom brzo proširila. Hoax-ovi mogu biti šaljivi, ali i mogu
naštetiti nekoj osobi kao npr. Eddie Murphy za kojega je bilo rečeno da je umro. Ima mnogo
načina kako možeš biti žrtva cyberbulliyinga, ali kako to spriječiti? Važno je znati da postaneš
žrtva cyberbulliyinga na temelju informacija koje objaviš na internet. Što više svojih slika
objavljuješ, to si veća meta za maltretiranje. Zbog toga nije preporučeno objavljivanje bilokakvih
osobnih informacija i slika. Osim toga, važno je imati na umu što sve pišeš kada se dopisuješ s
nekim. Ta osoba može uzeti neku tvoju rečenicu i objaviti ju bez konteksta kako bi te loše
prikazali. Online uznemirivanje je nepromišljeno i ilegalno. Ako ti netko duže vrijeme šalje
uvredljive poruke i ostavlja ružne komentare važno je imati dokaz toga. Svaku takvu poruku
treba „screenshotati“ i spremiti u slučaju da situacija postane ozbiljnija. Nakon što imaš slike
osobu treba blokirati, a ako to ne upali i osoba pronađe druge načine da te uznemiruje, tu osobu
treba prijaviti policiji. Samo zato što je online, ne znači da nije ilegalno. Cyberbulliying osobe
ostavlja mnogo posljedica na žrtvu, ali i na napadača. Osim žalosti koju osjećaš nakon
maltretiranja, posljedice mogu biti i trajne. Cyberbulliying je, uz ostale oblike maltretiranja,
ilegalan te na temelju štete koju je ostavio na žrtvu možeš njega završiti u zatvoru. 2013. godine
dvije tinejdžerke su bile uhićene nakon samoubojstva dvanaestogodišnjakinje Rebecca Sedwick
koja je bila žrtva online maltretiranja na strani tih djevojka. Iako su bile mlade i nepromišljene,
šteta koju su napravile je trajna i ona će ih pratiti do kraja života. Nažalost, te djevojke nisu
jedine koje sada pate zbog svoje nepromišljenosti. Rebekina obitelj, a i obitelji djevojaka dan
danas pate radi žalosti koju osjećaju. Ovo je jedan od mnogih drugih slučajeva gdje obje strane
pate. Tinejdžeri su naivni, nepromišljeni i ljubomorni pa smatraju kako njihovi postupci neće
imati nikakve posljedice. Zbog toga je važno educirati ljude o svim dijelovima cyberbulliyinga.
Postupci imaju posljedice, a ponekad te posljedice ne možemo popraviti. Maltretiranje je nešto
što postoji oduvijek. Većinom slučaja je neprimjetno, a ponekad jednostavno nikomu nije stalo
dovoljno da se spriječi. Žrtve maltretiranja ne završe uvijek priču time da uzrokuju(lijepsa rjec za
„naniju) štetu samo sebi. Ponekad se odluče osvetiti tim ljudima koji su im pogoršali život.
Najpoznatiji takav slučaj je Masakr u srednjoj školi Columbine (Columbine High School
massacre). Dana 20. travnja 1999. dogodila se pucnjava i pokušaj bombaškog napada u srednjoj
školi Columbine. Počinitelji su bili učenici 12. razreda Eric Harris i Dylan Klebold. Ukupno su
ubili 12 učenika i jednog učitelja. Eric i Dylan su obojica bili žrtve maltretiranja mnogo godina.
Taj incident je inspirirao mnoge druge slične incidente, nazvane „Columbine effect“, ko što su
pucnjava u srednjoj školi W. R. Myers, pucnjava u srednjoj školi Santana, pucnjava na koledžu
Dawson…sve ukupno 74. Incident je uz imitatore stvorio i svoju pop kulturu i obožavatelje. Ti
obožavatelji, tzv. Columbineri, su tinejdžeri koji su, kao Edric i Fylan, žrtve maltretiranja te se
suosjećaju s njima. Tako posljedice maltretiranja mogu biti vrlo tragične.
Cyberbulliying je žalostan, ali logičan produkt interneta i društvenih mreža. On je nov te još
uvijek nemamo neko konačno rješenje o tome kako da se s njime nosimo kako postaviti zakone
vezane uz njega, ali ono što znamo je kako g prepoznati i kako ga spriječiti, te smatram kako je
to dovoljno za sad. Ako si ti žrtva cyberbulliyinga potraži pomoč. (jos tu dodam kao nemoj si
uzimati sve to k srcu)