Čovjek kao (polu)političko biće ili (ne)političko biće

Svaki čovjek ima pravo da bude politički aktivan podjednako. Po dolasku u svijet odraslih dobijamo pravo
da biramo i budemo birani. Naravno, ne iskoristavju svi ljudi to pravo na isti način. Jedni se uključuju u
politiku dok drugi biraju ostati apolitični, stajati po strani i ne raditi ništa za dobrobit svoje zemlje,
naroda i nacije u našem slučaju. Takođe ljudi koji glasaju na izborima nazivamo politički aktivnim pa se
postavlja pitanje da li su oni to stvarno? Da li ljudi koji prate politiku svakodnevno a ne biraju i nisu birani
(ne)politička bića ili ipak (polu)politička?
Po mišljenju pojedinaca čovjek koji je politički aktivan trebao bi da pomno prati politiku i da se ustvari
njegov život, u najmanju ruku, svodi samo na istu. Zbog takvih mišljenja svijet bi potonuo. Došlo bi do
raznih sukoba verbalnih, a pretpostavljam i fizičkih ( a vjerovatno i oružanih). Kada bi se razmišljalo
isključivo samo o politici propadale bi druge ljudske djelatnosti, izgubila bi se etnička i moralna načela
koja su znatno bitna čovjeku. Čovjek kada se fokusira na samo jednu stvar zapostavlja ostale pa bi se
zbog toga mnoge porodice urušile što bi dovelo do pada nataliteta, a kasnije i do izumiranja. Iako bi
doveli politiku do savršenstva ona bi kratko trajala jer bi ljudska vrta izumrla. Obrazovani ljudi treba da
budu oni koji će donositi zakone i norme u državi, jer ljudi učeni za tu vrstu djelatnosti najbolje znaju
balansirati. Danas, u politiku, ljudi ulaze jer vide sopstvenu korist. Gledaju kako doci do bogatstva
uzimajući državni novac i koristeći ga u privatne svrhe. Naša zemlja je puna mita i korupcije pa tako
stranke ponude novac za glas. Tako jedan dio građana „proda“ svoj glas, drugi pokušava da promijeni
državu birajući ono što je stvarno za istu i najbolje dok je treći razočaran pa ne izlazi na glasanje i
udaljava se od politike tj. postaje apolitičan ili (polu)političan. Za vrijeme monarhije nije bilo izbora, pa
tako narod nije ni imao izbora za koga će da glasa, da se izjasni i da pokuša nešto da promijeni. Sada kad
to imaju, oni ili ne žele ili možda misle da nemaju za koga da glasaju. Posle monarhije, stigao je
komunizam. Tada je bilo izbora, ali uvijek se znao pobednik. Mladi građani često misle da njihov gls ne
može ništa da promjeni pa zbog takvih razloga I ne izađu na glasanje.
Suština svega je izaći na izbore I glasati. Iskoristiti svoje pravo za svoju bolju budućnost, budućnost svoje
porodice, djece pa na kraju I gradjana. Ne dozvolite da neko vuče konce vašeg života I upravlja vama.