Kratak sadržaj

Jačica Šafran cijeli je svoje život proveo u selu Martinju radeći kao govedar. Iako je
radio teško, nikada nije uspio steći imovinu kako bi kupio svoju kuću pa je živio
siromašno, ali pošteno. Bio je dobra srca i jako je volio životinje. Brinuo je o njima s
velikom ljubavlju i nježnošću, a one su mu uzvraćale svojom toplinom i nježnošću.
Oduvijek je živio samotno, on, životinje i priroda koju je također jako volio. U samo
selo je odlazio rijetko jer mještani su mu se rugali zbog načina života koji je vodio. Iz
tog razloga, ljude je izbjegavao pa je djelovao nepristupačno. Ipak, cijeli je život radio
kao gonič stoke za druge, a nikada nije mislio na sebe.
S vremenom, godine su ga sustigle i on je bio prestar za gonjenje stoke kao i za
puhanje u rog. Seljaci su htjeli nekoga tko će biti jači i mlađi te će obavljati posao
bolje i brže. Odlučili su mu kao nadoknadu pokloniti staru, trošnu kućicu daleko od
sela u kojoj će živjeti te staru kravicu Golubu.
Jačica ispočetka nije bio zadovoljan novim načinom života i često je bježao u šumu i
uživao u svom prijašnjem načinu života koji mu je sada jako nedostajao. Potajno je, iz
prikrajka, gledao svoje zdravo stado o kojem se do nedavno on brinuo.
No, uskoro se Jačica sve više privikavao na svoj novi život i ponovo je u njemu
pronašao smisao. Uredio je vrt ispred kućice i počeo ga je obrađivati. Posijao je
pšenicu, posadio je krumpir te grah. Sažalio se prema staroj kravici Golubi te se
počeo brinuti o njoj. S vremenom su stvorili poseban odnos ispunjen velikom ljubavi.
Bio je končano sretan svojim novim životom i svakoga dana zadovoljno je gledao
kako njegov usjev napreduje.
Jednoga dana, odmah uz njegovu staru kućicu, drvosječa i ugljenar Franina Brdar
sagradio je brvnaru. Franina je bio krupan, snažan i glasan čovjek i Jačica ga se
pomalo i bojao. Ispočetka su jedan drugoga ignorirali, kao da ovaj drugi ne postoji.
No, uskoro se Franina počeo često ismijavati Jačici i prema njemu je nastupao jako
grubo.
Malo prije jeseni, svi mještani dobili su obavijest da će se početi ubirati vojnica.
Jačicu je to jako rastužilo i zabrinulo jer je znao da nema novca kako bi je platio. Znao
je da je jedino što ima kravica Goluba i kako bi mogao ostati bez nje u zamjenu za
novac. Iz tog razloga zatvorio se s Golubom u staju kako ga panduri ne bi mogli naći.
Ali ipak, oni su razvalili vrata od staje i odveli njegovu kravicu.
Jačicu je to jako potreslo i bio je shrvan od tuge i boli. Tog trena kada su mu uzeli
kravicu, Franina Brdar vraćao se iz šume. Ugledao je kako Jačici odvlače kravicu i po
prvi puta on je osjetio suosjećanje prema njemu. Sažalio se nad sudbinom Jačice i
prvi puta je upotrijebio umanjenicu nazivajući Golubu kravicom.
“Kad ga je vidio onako slomljenog i očajnog, potapšao ga je i potreseno rekao:
“Odveli su ti, Jače, kravu – odveli su ti kravicu…”. Zamahnuo je sjekirom prema nebu
u znak pobune protiv nepravde.”