Filozofski fakultet u Rijeci

Studentica: Mateja Kocijan

Mentor: dr. Milorad Stojević
Kolegij: Povijest i struktura krimića
Godina studija: treća
Studij: Hrvatski jezik i književnost (jednopredmetni)

EDGAR WALLACE: MRTVE OČI LONDONA

Seminarski rad

U Rijeci, 18.travnja 2018.

Sadržaj
 1. Uvod

U ovome seminarskom radu pokušat ću na što bolji i jednostavniji način prikazati

kriminalistički opus poznatog britanskog romanopisca, Edgara Wallacea. Kriminalistički
roman koji će biti u središtu samog seminara jest Mrtve oči Londona.

Prvo ću reći neke osnovne značajke kriminalističkih romana te reći nekolikonjegovih

podvrsta. Zatim ću se osvrnuti na biografiju spomenutog autora Edgara Wallacea te na
njegovo stvaralaštvo. Njegov je opus veoma širok, piše poveći broj romana posebno
kriminalističkih. Nakon biografije i opusa Edgara Wallacea, krenut ću na analizu samog
zadanog romana Mrtve oči Londona. Tako ću ponajprije proći kroz sadržaj samog djela kako
bi kasnija analiza bila jasnija, a onda ću se osvrnuti na pojedine elemente romana kao što su
likovi, pripovjedač, kompozicija, jezik. Također, proći ćemo i kroz obilježja kriminalističkog
romana i zašto je baš ovo djelo svrstano u žanr kriminalističkih romana. Na kraju ću ukratko
reći o ekranizaciji ovog romana.

Možemo reći da je ovaj žanr romana, kriminalistički roman, postao sve prisutniji i
aktualniji. Dosta autora se okušava u pisanju ovakvih romana, neki uspješno, a neki manje
uspješno. Osim toga, kriminalistički romani postaju i sve aktualniji i privlačiniji kod čitatelja.
 2. Kriminalistički roman

Kriminalistički roman je vrsta romana koji pripada tzv. trivijalnoj književnosti

odnosno lijepoj književnosti. Takvi romani su popularno nazvani krimićima, a kroz povijest
su mijenjali svoj naziv. Priče su takvih romana fokusirane na kriminalističke poduhvate,
najviše kombinirano s misterijom zločina. U središtu pripovjedačkog i čitateljskog zanimanja
kriminalističkih romana jesu kriminalne radnje ili zločini te njihovo postupno i napeto
razotkrivanje i rasvjetljavanje, a najčešće s osloncem na psihološke i društvene uzroke. Glavni
protagonisti oakvih priča jesu detektivi odnosno istražitelji koji pokušavaju razriješiti
kriminalni događaj te se zbog toga takvi romani često nazivaju detektivskim. Edgar Allan
Poe često se spominje kao otac ovog žanra sa svojom kratkom pričom Umorstva u ulici
Morgue (1841.). Bliže nama, prvi hrvatski kriminalistički roman napisala je Marija Jurić
Zagorka, a to je Kneginja iz Petrinjske ulice (1910.). Ovaj žanr ima dosta podžanrova
(detektivski, psihološki triler, špijunski, proceduralni, pravni triler, itd.), te baš ovdje
susrećemo detektive poput najpoznatijeg Sherlocka Holmesa Arthura Conana Doylea ili na
drugom mjestu po slavi Herculea Poirota Agathe Christie. Također, razne mafije igraju vrlo
značajnu ulogu u ovom žanru, a najčešće je to ona talijanskog podrijetla. Još neki od poznatih
autora kriminalističkih romana jesu: W. Collins, A. Conan Doyle s ciklusom o Sherlocku
Holmesu, A. Christie s romanima o Herculeu Poirota, G. Simenon, E. Wallace, D. Sayers, R.
Chandler, D. Hammett, P. D. James, P. Highsmith, R. Rendell i drugi.

2.1. Radnja i struktura

Za pravu krimi misteriju, potrebno je odrediti složenu i detaljnu radnju te po

mogućnosti uvesti originalni obrat koji bi vas istaknuo u ovom popularnom žanru.
Jednostavna ubojstva više nisu dovoljna. Kada se govori o kriminalističkom romanu,
neophodno je spomenuti znamenitih dvadeset pravila, a upravo njih nabraja Igor Mandić u
knjizi Principi krimića. Mandić navodi da je teoretičar, a ujedno i pisac kriminalističkih
romana S. S. Van Dine 1928. godine napisao dvadeset zapovijedi, svojevrsna pravila kojih bi
se trebao pridržavati svaki autor kriminalističkih romana. Neka su od tih pravila možda malo
ili značajnije izmijenjena, ali više-manje se većina tih pravila i danas poštuje. Tako npr. nema
kriminalističkog romana bez leša i policajca ili detektiva koji će na kraju otkriti ubojicu.
Također se poštuje pravilo prema kojem i čitatelj i detektiv moraju biti ravnopravni tijekom
istrage kao i da krivac ne smije biti otkriven slučajno dok rješenje tokom romana mora biti
očigledno (iako nije nekada baš tako). U većini se kriminalističkih romana zaobilaze dugi
opisi te duboke analize koje se smatraju suvišnima, a većina romana ima samo jednog krivca,
što je opet u skladu s navedenim zapovijedima. Često se poštuje i pravilo prema kojem je
razlog, zbog kojeg je pojedinac počinio zločin, osobne prirode. Iako se većina ovih pravila
odnosno zapovijedi poštuje, ipak postoje i ona koja su danas zastarjela kao, na primjer, ono da
u kriminalističkom romanu ne smije biti ljubavne priče ili da istragu vodi isključivo jedan
detektiv. Krivci u današnjim kriminalističkim romanima mogu biti također profesionalni
kriminalci.

2.2. Podvrste

Žanr kriminalističkog romana ima nekoliko podvrsta. Tako postoji detektivski roman
u kojem je protagonist iznimno inteligentan i sposoban detektiv, koji riješava naizgled
neriješiv zločin. Najpoznatiji likovi detektivskog žanra su, već spomenuti, književni i filmski
junaci Sherlock Holmes A. C. Doylea, Hercule Poirot Agathe Christie, te Inspektor
Maigret Georgesa Simenona. Najpoznatiji stripovski detektivi su Rip Kirby i Dick Tracy.
Također, tu je i roman o gangsterima koji u najvećoj mjeri tematizira zbivanja u svijetu
organizranog kriminala, odnosno njenog najslavnijeg ogranka Mafije,
odnosno Sicilijanske Cose Nostre. Epohalno djelo o gangsterima je trilogija redatelja F.F.
Coppole pod nazivom Kum. Treća podvrsta kriminalističkog romana jest akcijski roman koji
tematizira iznimno fizički i psihički sposobnog pojedinca, uglavnom policijskog inspektora,
koji ulazi u direktne fizičke okršaje s kriminalcima. Arhetip takvog heroja je Prljavi Harry,
kojeg je utjelovio Clint Eastwood.
 3. Edgar Wallace

Richard Horatio Edgar Wallace je britanski pisac kriminalističkih romana. Rođen je 1.

travnja 1875. godine, najvjerojatnije u Londonu. Rođen je kao sin glumaca Mary Jane
Richards i T. H. Wallacea. Kako je već kao dijete dat nekom ribaru i njegovoj ženi na skrb,
Wallace je imao teško djetinjstvo. Tako je radio kao dubokomorksi ribar te pomoćnik
radnicima, a sa 18 godina primljen je u vojsku. Nakon što je poslan u Južnu Afriku 1896.
godine, počeo je pisati pjesme, poeme te članke za mnoge časopise. Tako ekskluzivni
izvještaj koji je Daily Mailu omogućio da prije službenih informacija vijeti objavi
kraj Burskog rata1 (1889.-1902.) zaslužio je Wallaceu posao kao novinara.

Njegova prva knjiga bila je zbirka stihova Proglas u baraci (1900),

inspirirana Baladama iz barake Rudyarda Kiplinga. Godine 1905. Wallace je objavio
nedovršeni roman Četiri potpuna čovjeka i ponudio je £500 onome tko riješi slučaj. Priču
o afričkim pustolovinama napisao je 1911. godine, a zvala se Sanders of the River. Napisana
je pomoću iskustva koje je dobio radeći kao specijalni izvjestitelj za Daily Mail. Njen uspjeh
doveo je do drugih, sličnih priča. Nakon Prvog svjetskog rata, Wallace je nastavio pisati u
duhu Četiri potpuna čovjeka te je diktirao knjigu za knjigom u nevjerojatnim brzinama. To
mu je i uspjelo te je njegov uspjeh u svijetu bio izvanredan. Wallace je svoje priče pretvorio u
drame, a prva takva bila je The Ringer (1926.) u kojoj je miješao napetost i izneneđenje tako
da zainteresira gledatelje.

Važno je spomenuti kako je Edgar Wallace poznavao sve principe dobrog

kriminalističkog romana, a neke od tih principa je čak i sam stvorio. Možemo reći da mu je
bilo dobro poznato da su trileri romani napetosti, strave i užasa, ogledalo najdubljih, često
podsvjesnih ljudskih strahova, strepnji i trauma. Tajna trajne popularnosti kriminalističkih
romana jest svojevrsna katarza koja se doživi. Smatrao je da takvi romani moraju imati čvrste
korijene u stvarnom životu te da iza njih mora stajati piščevo iskustvo i poznavanje života.
Wallaceov život je bio bogat iskustvima, a pojedini periodi bili su prava škola za njegov
kasniji red. Kao ratni dopisnik i novinar naučio se ekonomičnosti izražavanja, a kao reporter
„crne kronike“ iz prve je ruke stekao znanje o zločinu i zločincima, a koje mu je bogata
podloga u romanima. Najbolja djela Edgara Wallacea spoj su žive i bujne mašte, s jedne

1
Burske ratove vodili su u Južnoj Africi Britanci protiv doseljenika nizozemskog porijekla zvanih Buri.
(https://hr.wikipedia.org/wiki/Burski_rat)
strane, i opažanja čvrsto utemeljenih u stvarnom životu, s druge strane. Takva njegova djela
su jedinstvena.

Edgar Wallace je preminuo u Hollywoodu 10. veljače 1932. dok je radio na scenarjiu
za King Konga.

Stvaralaštvo Edgara Wallacea možemo podijeliti u nekoliko dijelova. Prvo bi to bili

romani o Africi u kojima autor progovara o svom boravku tamo. Neki od romana koji
pripadaju u ovu skupinu romana jesu: Sanders of the River, Ljudi rijeke, Rijeka zvijezda,
Bosambo of the River, Bones, Čuvari kraljeva mira, Načelnik Bones i mnogi drugi. Drugu
skupinu autorovih djela čine kriminalistički romani te kompilacije kratkih pričameđu koje se
uvrštava i roman o kojem će biti riječi, Mrtve oči Londona te Četiri potpuna čovjeka, Angel
Esquire, Devet medvjeda, The Fourth Plague, Sivi Timothy i drugi romani. Wallace piše i
podosta romana druge tematike i drugog žanra. Pisao je i drame poput The Ringer, On the
Spot, The Squeaker. Također, Edgar Wallace napisao je i jedan scenarij, a to je King Kong.
 3. Mrtve oči Londona

3.1. Kratki sadržaj

Radnja ovog Wallaceovog kriminalističkog romana započinje u Francuskoj, u Parizu

kamo je inspektor Larry Holt otišao na godišnji odmor. Tamo susreće starog poznanika kojeg
je već nekoliko puta zatvorio u zatvor, Freda, te se oni susreću kroz roman. No, za Larryja
Holta, inspektora Scolland Yarda ipak nema odmora. Baš upravo kada se ponadao da će za
sobom ostaviti londonske magle prepune tajni, već mu je dodijeljen novi zadatak. Komesar i
njegov prijatelj John Hason šalje mu brzojav iz Londona o mogućem ubojstvu Kanađanina
Gordona Stuarta te ga moli za pomoć pri istrazi.

Kada se vrati u London, Larryja dočeka komesar te mu daje ured broj 47 te ga tamo
dočeka i nova tajnica Diana Ward koju je zaposlio i koja mu je jedina svijetla točka. Iako mu
je komesar rekao da je tajnica neka stara žena i ne baš lijepa, Larry se iznenadi kada je vidi,
kada vidi da je ona mlada, lijepa, dovitljiva plavuša.

Slučaj koji je dodijeljen Larryju naizgled je jednostavan: u blizini jeednog londonskog

kazališta pronađen je utopljeni, bajoslovno bogati Kanađanin. Premda još uvijek nije jasno je
da li je u pitanju nesretni slučaj ili ubojstvo. Nepogrešivi instinkt inspektora Holta, naravno,
upućuje na ubojstvo. Tragova u toj istrazi je vrlo malo, a to su sat, dijelić manšete, oporuka i
naizgled beznačajan komadić papira s nekoliko riječi napisanih Brailleovim pismom. Ono što
je značajno za Holta jest to da kad jednom nanjuši bilo kakav trag, on ga više ne ispušta iz
ruku, pa makar se tako vrtio samo u krug i kad postoje samo pitanja bez ikakvih odogovora.
Kroz istragu, Larry dobiva uvijek neke nove informacije o slučaju, o Stuartu, ali su mu
postavljene i neke prepreke poput krađe bitnog dokaza, pokušaja njegova ubojstva, otmice
tajnice i slično.

Na obali rijeke, u blizini jednog londonskog kazališta pronađeno je mrtvo tijelo

Kanađanina Gordona Stuarta koji je nakon dužeg vremena došao ponovno u London te odlazi
s prijateljem dr. Juddom, koji je bio direktor osiguravajućeg društva „Greenwich“, u kazalište.
Usred predstave Stuart odlazi iz kazališta te nestaje, pronalaze ga već mrtvog. Njegovu smrt
prvo proglase nesretnim slučajem, no Holt daje neke činjenice koje potvrđuju da to baš i nije
moguće, te da je Stuart zapravo ubijen.

Jedan od dokaza koji je pronađen jest oporuka pisana na unutarnjoj strani košulje u
kojoj piše kako Stuart sve ostavlja svojoj jedinoj kćeri Clarissi. Istražujući njegovu obitelj,
Holt saznaje da Stuart ima jedino suprugu Margaret i kćer Jeane koje su mrtve, a o Clarissi ne
saznaju ništa sve dok ona ne dolazi u osiguravajuće društvo po novac. Drugi dokaz koji je
pronađen uz Stuarta jest mali komad papira na kojem je ispisan tekst Brailleovim pismom i
koji je kasnije ukraden iz ormara u Scotland Yardu. Njega ukrade, već dobro poznata policiji,
Fanny Weldon. Nju je potplatio da to učini Slijepi Jake, također poznati kriminalac, no
policija ga nikada ne može uhvatiti. U tom kontekstu se spominju „mrtve oči Londona“, a što
se odnosi na tri udružena slijepca koji izvode kriminalne radnje, a nitko ih ne može uhvatiti.
Među njima je navedeni Slijepi Jake. Kada je Jake razotkrio da ga je Fanny odala Holtu, on je
pokuša ubiti daveći je, no dolazi Holt i nekako je uspijeva spasiti.

Istražujući Slijepog Jakea, Holt i Diana dolaze do Doma za slijepe u kojem je on

nekoć boravio. Odlaze u taj dom te tamo upoznaju upravitelja Johna Dearborna, svećenika
koji je također slijep. Isprva im tamo nije ništa sumnjivo, no kada tamo dolaze po drugi put,
misteriozno je oteta Holtova tajnica Diana te im tada sve više taj dom postaje sumnjivim.

Vidjevši vijest u novinama, policiji se javlja vlasnik jedne zalagaonice te im govori da

su njemu prodane manšete baš onakve kakve Holt traži. Kada iz policijske postaje odlaze do
zalagaonice, vide da je provaljeno u nju te su im ukradene spomenute manšete. Također,
javlja se žena koja dolazi podignuti novce koje joj je Stuart ostavio. To je bila Clarissa, no
nitko je kasnije ne može pronaći. Ono što je još čudno jest to da je Flešu Fredu poslana
poruka u kojoj mu govore da dođe u Dom za slijepe, a to je baš u trenutku kada je i Holt tamo.
Kao da mu netko želi smjestiti. Također, kasnije mu je i provaljeno u stan te ga pokušaju
ubiti. U svemu tome svoje prste ima Slijepi Jake. Što se tiče Doma za slijepe, tu je sumnjiva
praonica koja se nalazi kraj njega, koja ne radi, a čije je vozilo viđeno kod zgrade u kojoj živi
Diana kada su je pokušali oteti. Također, Dianu unutar doma otima neki slijepac odnosno
Slijepi Jake kojeg se ona oslobađa tako da ga spoji na strujnu žicu. Ipak, on preživljava taj
strujni udar i uspijeva pobjeći.

Dianu Holt dovodi u svoj stan te nastave pričati u slučaju i pokušavaju sve povezati.
Diana otkriva Holtu svoju sumnju u svećenika Dearborna. Govori kako joj je on pružio ruku
nakon što je ona prva njemu pružila, a što onda dovodi u pitanje njegovu sljepoću i to kako je
on znao da mu je ona pružila ruku ako doista ne vidi. Kasnije se uspostavi da je taj svećenik
brat dr. Judda, David kojeg su prije proglasili ubijenim. Saznajemo da je Stuartova prava
nasljednica i kćer Clarissa zapravo Diana koja je imala i sestru blizanku. Braća Judd su kriva
za ubojstvo Stuarta. Kada su saznali za veliko bogatstvo i tko ga zapravo treba naslijediti
htjeli su se dočepati tog novca. Inspektoru Holtu pripremaju stupicu kako bi ga ubili odnosno
potopili te kako bi tako prikrili svoj zločin. U tu stupicu namame i Dianu, no Holt se oslobađa
i uspijeva spasiti i Dianu i sebe.

3.2. Likovi