srpskoj kulturi. U pravoslavnim crkvama se slavi 7. (sedmog) januara. Dan pre Božića 6. januara (šestog) januara se proslavlja Badnji dan. Božić je praznik kojim se proslavlja rođenje Isusa Hrista. Za proslavljanje Badnjeg dana i Božića u srpskoj kulturi i tradiciji su vezani mnogi crkveni i narodni običaji. Božiću prethodi post koji traje 40 dana. Za to vreme pravoslavni vernici ne jedu mrsnu hranu. Mrsna hrana su meso, jaja i svi mlečni proizvodi. Glavna hrana za vernike u tom periodu je riba, povrće i voće. Na Božić deca dobijaju poklone od roditelja i rođaka. Takođe, mlađa deca veruju da im ispod jelke Deda Mraz ili Božić Bata ostavlja poklone.
Na Badnju dan u kuću se unosi badnjak, posebno
drvo koje je u našoj tradiciji božićno drvo. To je zapravo drvo hrasta koje se seče u šumi na Badnji dan ili ljudi koji žive u gradu i ne mogu badnjak da iseku u šumi, kupuju ga u gradu. Hrast se seče kao Badnjak jer se veruje da je to drvo izdržljivo i da štiti porodicu od bolesti. Badnjak se unosi u kuću uveče na Badnji. On se ukrašava. U kuću se unoci takođe i pšenica i raznovrsno suvo voće. Na Badnji dan se ide u crkvu gde se prisustvuje liturgiji i tradicionalnom paljenju banjaka ispred crkve.
Takođe, na Badnji dan se sprema posebna svečana
večera – riba, krompir, salate. Na taj dan cela porodica se okuplja na jednom mestu i svi zajedno dočekuju Božić. Uveče na Badnji dan, odnosno u ponoć, ide se u crkvu, gde se na liturgiji dočekuje praznik Božić. Na taj dan su svi svečano obučeni, pripremljeni da Božić proslave u radosti i veselju. Tamo se pevaju Božićne pesme, deca dobijaju poklone u crkvi, svi se druže i čestitaju Božić rečima „Hristos se rodi!“. Odgovor na ovu čestitku je „Vaistinu se rodi!“. Na jutro Božića svi rano ustaju. Priprema se doručak. Na dan Božića se ne sprema posna hrana – tog dana se sprema raznovrsna ukusna mrsna hrana. Na Božić, kao i na Badnji dan, cela porodica je na okupu. Tog dana nam dolaze prijatelji i komšije da zajedno sa nama podele radost praznika. Važna tradicija koja je vezana za Božić je božićna česnica. To je pogača koja se sprema na poseban način. U nju se stavljaju predmeti kao što je parče knjige, kukuruz, novac itd. Veruje se da onaj u čijem se parčetu česnice nađe deo knjige – biti dobar đak čitave naredne godine. Svaka porodica na Božić ima svog položaonika. To je gost koji prvi ulazi u kuću tog dana. Postoji verovanje da ako vam na božićno jutro u kuću prvi uđe neko sa dobrim namerama, da će porodicu tokom te godine pratiti sreća i mir. To najčešće budu deca iz porodice i komšiluka. Oni tog jutra grančicom badnjaka prolaze kroz žar i govore reči „Koliko varnica, toliko sreće i zdravlja da bude u ovoj kući“. Na Božić takođe posećujemo prijatelje ili starije rođake koji ne mogu tog dana da budu sa nama. Tri nedelje pre Božića proslavljamo praznike koji prethode samom danu Božića. To su praznici posvećeni deci, majkama i očevima – Detinjci, Materice i Oci. Na Detinjce, deca roditeljima prave čestitke i poklone. Na Oce i Materice, deca ujutru „vezuju“ roditelje – to je neka vrsta šale i zatim im roditelji daju poklone da bi se „odvezali“.