ELEJSKA ŠKOLA: KSENOFAN, PARMENID, ZENON

Elejci
U gradu Eleji u južnoj Italiji djelovala je izrazito racionalistička filozofska škola. Utemeljio ju je
Ksenofan (570.-480. pr. Krista) izvodeći iz miletske filozofske teze jedinstva svijeta svoje
monoteističko-panteističko gledište,,da je sve (to pan) jedno, oblika kugle i ograničeno; da
nije nastalo, da je vječno i potpuno nepokretno". Parmenid (540. - 480. pr. Krista), glava
škole, razvio je pojam bitka do jedne od mogućih krajnosti ontološkoga monizma; a Zenon
(490. - 430. pr.Krista) je u trećoj generaciji oštroumno branio učenje svoga učitelja.
nego
.] Zato moraš sve znati: i nepokolebljivo srce potpuno zaokružene Istine i mnijenja smrt-
nih ljudi, u kojih nema pouzdane istine. Ali ćeš ipak saznati i to kako se, istražujući sve
sa svih strana, mora ispitivati istinitost onoga što se (ljudima) pričinja.
. 2] Pa dobro, reći ću (ti) – a ti čuvši riječ zapamti - koji se putovi istraživanja jedini dadu
zamisliti Jedan (put pokazuje) da bitak jest, a nebitak da ne postoji. To je put Uvjerenja
jer on slijedi istinu]./Drugi (put pokazuje) da nebitak (postoji) i da je potrebno da posto-
ji nebitak. Doista je taj (put), tako ti kažem, potpuno neistraživ, jer nebitak ne bi mogao
spoznati [jer je to nemoguće] niti riječima izreći.
-6] Treba govoriti i misliti da (samo) postojeće jest, jer bitak postoji, a nebitak ne postoji.
7] Ta nikada se ne može nasilu dokazati to da postoji nebitak. Zato ti odvraćaj (svoju) misao
od toga puta istraživanja. Neka te navika, bogata iskustvom, ne sili na taj put, gdje vlada sli-
jepo oko, puno šuma uho i jezik, nego se razumom odluči za sporni dokaz koji sam naveo.
.8] Još preostaje dokazivanje samo jednog puta, tj. da bitak postoji. Na njemu su veoma
mnogi znakovi: budući da nije roden, ne može ni propasti; on je jedinstven i nepromjenjiv
i beskrajan (u vremenu); nikad nije bio niti će biti, jer on u sadašnjosti postoji istodobno
cjelovit, jedan, trajan. Ta kakvo bi mu podrijetlo htio iznaći? Kako, odakle je izrastao? A
ne ću ti dopustiti ni da kažeš ni da misliš (da je postao) iz onoga što ne postoji, jer se ne
može izreći ni pomisliti da jest ono što nije. Koja bi ga nužda bila nagnala da prije ili ka-
snije iz ničega počinjući postane? (...)
(Bitak) nije ni djeljiv jer je sasvim istovrstan. Nema (nigdje) nekoga jačeg (bitka) koji bi
priječio njegovu povezanost niti nekoga slabijeg, nego je sve ispunjeno bitkom. Zato je on
u potpunoj svezi, jer bitak prianja uz bitak.
Parmenid, O prirodi, citirano iz B. Bošnjaka, Grčka filozofija, str. 176. i 177.
Kako Parmenid naziva nepouzdanu istinu smrtnih ljudi, a kako put što slijedi istinu?
Parmeníd razlikuje dva moguća puta istraživanja. Što pokazuje jedan, a što drugi?
Koji je put neistraživ? Što se ne da dokazati?
Što Parmenid suprotstavlja navici, iskustvu, oku, uhu?
Kako Parmenid dokazuje postojanje bitka?
Kakav je bitak? Koja su njegova svojstva?