17.

GOVOR 20. LISTOPADA 2015.

MUDDENAHALLI

(U ovom božanskom govoru, održanom osmoga dana ARMY-ja, Svami je izjavio

da bi se satyayuga zapravo trebala nazvati premayugom – yugom ljubavi.
Ljubav za sve razvijamo kad spoznamo istinu da su svi Jedno, da je svatko
utjelovljenje Saija. Kad nam srce bude prožeto ljubavlju, bit ćemo u stanju
razumjeti načelo Saija i doživjeti blaženstvo.)

nityānandam paramasukhadam
kevalaṃ jñānamūrtim

dvandvatītam gaṇagasadṛśam
tatvamasyadilakšyaṃ

ekaṃ nityam vimalam achalaṃ

sarvadhīsākši bhūtam

bhavatītam triguṇarahitam
sadguruṃ tam namami

(Onom božanskom Učitelju koji je uvijek blažen,

koji svima pruža sreću i koji je apsolutna mudrost,
Onom koji nadilazi parove suprotnosti,
koji je prostran i širok poput neba,
Onom koji je cilj naznačen izrekom „Ti si To“,
Onom jedinom bez drugoga, vječnom, čistom,
nepromjenjivom svjedoku svih funkcija intelekta,
Onom koji nadilazi sva mentalna stanja i tri svojstva
sattve, rajasa i tamasa, Njemu nudim svoje pozdrave.)

Utjelovljenja božanske Ljubavi!

Bog je bezobličan. Tvrditi da Bog ima neko određeno ime i lik jedna je
vrsta neznanja. Bog je uvijek bezobličan, bez nekog posebnog lika, ali On se
utjelovljuje na Zemlji s četiri cilja:

1. Zaštita dobrih ljudi – śišṭa rakšaṇa

2. Odgajanje zlih ljudi – dušṭa śikšaṇa
 3. Uspostavljanje dharme – dharma sthāpanā
4. Poučavanje vječnoj istini – satya bodhāna.

Najvažniji od ta četiri cilja je poučavanje vječnoj istini (satya bodhāna).

Ako se možete osloboditi dvojnosti razumijevanjem ove istine, bit ćete u stanju
iskusiti božansko blaženstvo.

Bog se mnogo puta utjelovio na Zemlji, ali Njegov najvažniji cilj bio je
poučavanje istine. On je samo utjelovljenje mudrosti (kevalaṃ jñāna mūrtim).
Što je mudrost? Istinska mudrost je iskustvo jednosti svekolikog postojanja
(advaita darśanama jñānaṃ). On je onkraj dvojnosti (dvandvatītam), On je
onkraj tri svojstava (triguṇarahitam).

Svijet je prepun dvojnosti koja je na jednoj strani pozitivna, a na drugoj

negativna. Na primjer, gdje god je dan, tamo je i noć; gdje postoji rođenje, smrt
je neizbježna; gdje god je pobjeda, tamo je i poraz; gdje god postoji dobar ugled,
često se može naći i loš ugled. Bog se utjelovljuje da bi nas poučio kako steći i
zadržati staloženost u ovom svijetu dvojnosti.

Staloženost je yoga (samātvam yoga ucyate). Sve dok provodite život u

neznanju, u tami, nećete moći postići staloženost. Bog se utjelovljuje na Zemlji
kako bi nas poučio toj istini.

Kad se Rāma utjelovio, dao je tri obećanja:

1. Jedna žena (imati samo jednu ženu) – ekapatnī

2. Jedna riječ (ne prekršiti jednom dano obećanje) – ekavacana
3. Jedna strijela (pogoditi samo jednom strijelom) – ekabāṇa.

U ona vremena ta su obećanja tvorila temelj ljudskih vrijednosti.

Kad se Kṛšṇa utjelovio na Zemlji, dao je također tri zavjeta:

1. Utjelovljujem se iz razdoblja u razdoblje radi ponovnog uspostavljanja

dharme – dharma saṃsthāpanārthaya sambhavami yuge yuge
2. Preuzimam potpunu odgovornost za dobrobit Svojih? poklonika –
tešāṃ nityabhiyuktānaṃ yogakšemam vāhamyaham
3. Ne tugujte jer ću vas osloboditi svih grijeha i podariti vam oslobođenje
– ahaṃ tvam sarvappebhyo mokšayiśyāmi mā śucah

Kad sam se utjelovio kao Sathya Sai, dao sam također tri zavjeta. Koji su
to zavjeti?

1. Zbrinuti cijelo čovječanstvo i svima osigurati život ispunjen

blaženstvom.
2. Dovesti sve koji skrenu s pravoga puta ponovno u dobrotu i spasiti ih.
 3. Ukloniti patnje siromašnih i podariti im ono što im nedostaje.

Od rođenja pa sve do sada Moj je život usmjeren na ispunjenje ova tri

zavjeta. Put koji otkrivam je put istine. Život koji pokazujem je život istine.
Svaka riječ koju poučavam je riječ istine. Istina je Moja riječ, dharma je Moj
put, a ljubav je vodeće načelo po kojem poučavam.

Ako želite njegovati ljubav, najprije morate prepoznati istinu. Sve dok
postoji osjećaj razlike između vas i drugih, tada će ostati tama neznanja. Tek kad
doživite i prepoznate jednost cjelokupnog Stvaranja, riješit ćete se svih tuga,
svih vezanosti i svih muka.

Slušali ste veoma lijepo izlaganje o Kṛšṇinim līlāma. Osim što ima mnogo
Kṛšṇinih līlā, postoji također i mnogo Saijevih līlā. Kad Mi je bilo četrnaest
godina, posjetio sam Hampi jer sam dobio poziv tamošnjeg općinskog
povjerenika. Moj brat Seshama Raju i njegova žena putovali su sa Mnom.
Božanstvo koje stoluje u Hampiju je Virūpākša. Ljudi koji su bili ondje molili su
Me da uđem u hram.

Rekao sam im: „Neću ući u hram. Ostat ću ovdje vani.“

Seshama Raju je stvorio pogrešno mišljenje o Meni. Nije to bila mržnja,

već je želio da ga slušam i da mu se pokoravam zato što je bio Moj stariji brat.
No Ja to nisam učinio. Umjesto da sam služio ljudima u kući, uvijek sam
razmišljao o tome kako da pomognem onima vani. Budući da Me je pozvao
povjerenik, morao sam otići u Hampi. Kad su ljudi ušli u hram i poklonili se
božanstvu, svi su Me vidjeli kako stojim u svetištu umjesto Virūpākše.

Seshama Raju se silno uzrujao i povikao: „Pozvao sam Ga, ali nije došao.
Sada je došao i stoji usred svetišta. Jako je ohol.“

To nije bila istina. Kad je izašao van, vidio Me kako i dalje sjedim vani.
Iznenadio se kad Me ugledao i izvan hrama, a ne samo unutar svetišta. I
povjerenik je to vidio te je zbog svoje odanosti Meni lio suze radosnice i počeo
Me slaviti. Rekao je: „Sathya, Ti nisi obična osoba!“

To je bila prva Saijeva līlā. Isti Sathya koji je bio u hramu bio je i izvan
hrama.

Ono što se dogodilo tada, događa se i sada. Antarbahiš ca tat sarvam

vyāpya nārāyaṇa sthitaḥ – Bog prožima sve, izvana i iznutra. On je posvuda.

Povjerenik je bio ushićen i htio Mi je dati dar. Odlučio Mi je sašiti četiri

odjevna predmeta. Rekao sam mu da neću ništa ni od koga prihvatiti. Čak i ako
Mi se ljudi u više navrata mole, ništa ne prihvaćam.
 Međutim, povjerenikova supruga Me molila: „Svami, čak i ako ne
prihvaćaš od nas odjeću, uzmi barem od mene ovu iglu-okovratnicu.“ U ono je
doba bilo jako moderno nositi takvu iglu na okovratniku.

Budući da Me nije prestajala moliti, čak se i Seshama Raju naljutio i oštro

Mi se obratio: „Jako ugledni povjerenik Te moli, a Ti ga ne slušaš!“

Svi su na Mene vršili pritisak, stoga sam prihvatio ponuđenu iglu-

okovratnicu. Vratio sam se u Uravakondu s iglom prikvačenom za okovratnik
košulje. No, jednoga je dana negdje na putu od kuće do škole i natrag igla
negdje ispala. Nisam bio tužan što sam je izgubio. Imati iglu-okovratnicu koju
mi je dao povjerenik bila je za Mene velika odgovornost. Iskreno govoreći,
nisam mario za nju.

Mislio sam: „Igla Mi je teret jer će jednoga dana doći povjerenik i pitati:
„Gdje je igla koju sam Ti dao?“ Kad se igla izgubila, iluzija je također nestala.
Pozvao sam sve koje znam, otišao u povjerenikov vrt i sjeo na jedan kamen. Prvi
poklonici, Hanumanth Rao i Anjaneyulu, također su bili ondje sa Mnom. Svi su
Me molili da ne sjedim u tom vrtu, već da dođem k njima u kuću.

Nemam nikakvih odnosa, vezanosti ili obitelj. Došao sam zbog Svojih
poklonika, a to je istina koju sam prvi put poučavao 20. listopada 1940. Danas je
na milozvučnim instrumentima mnogo naših studenata sviralo bhajan „Manasa
bhajare guru caraṇam dustara bhāva sāgara taraṇam“. Priključili su se
Anjaneyul i njegova supruga, sjeli uz Moja stopala i pjevali taj bhajan. Tako je s
pjevanjem ovog bhajana započelo i poučavanje isitne (bodhana).

U prvih šesnaest godine Mog utjelovljenja bilo je mnogo božanskih igara

(līlā). U sljedećih šesnaest godina bilo je mnogo čuda (mahimā). Tijekom
razdoblja līlā samo oni koji su Me okruživali znali su za Mene, ali u idućih
šesnaest godina, tijekom razdoblja mahimā, mnogo je ljudi došlo sa svih strana,
uključujući i kralja Mysorea te kraljicu Chinsholija. Bila je tu i jedna gospođa
poznata kao Coffee Podi Sakkama, koja je nakon suprugove smrti naslijedila
njegovu plantažu kave, a imala je tek 18 godina, te se posvetila služenju.

Sada ovdje možete gledati mnogo programa kao i programe iz cijeloga

svijeta putem internetskog prijenosa, ali u ono doba takva vrsta tehnologije nije
bila dostupna. Na isti način na koji sam se pojavio u svetištu Virūpākšinog
hrama, manifestirao sam se u mnogim kućama Svojih poklonika i sve ih pozvao
k Sebi. Oni nisu ni znali gdje je Puttaparthi!

U ono vrijeme autobusi su bili vrlo rijetki. Od Dharmavarama do

Karnatakanagepallija vozio je samo jedan autobus pa se tamo moglo doći uz
silne napore. Ako ste htjeli prijeći rijeku Chitravathi iz Karnatakanagepallija,
trebali ste uzeti volovsku zapregu ili pješačiti. Čak je i kraljica Mysorea stigla
automobilom do Karnatakanegepallija, a odatle je morala propješačiti ostatak
puta.

Mnogo je ljudi odasvud stizalo u Puttaparthi. Imali su u Mene povjerenja i

vjerovali su Mi, ali domaće stanovništvo nije. Ljudi iz sela su uvijek sumnjali u
Mene. Govorili su: „Priča se da je taj dječak koji je rođen u našem selu Bog. Je
li to moguće?“ Pa ipak, ljudi su dolazili s velikom predanošću. Htjeli su Mi
izgraditi hram. Prvo i najvažnije, Subbamma Mi je dala jedan hektar zemlje
ispred Sathyabhaminog hrama. Tamo su podigli limenu nastambu koja je danas
poznata kao Stari mandir. Kako je broj poklonika porastao, Vithal Rao iz
Bangalorea kupio je deset hektara zemlje na kojoj je izgrađen Prashanti
Nilayam. Počelo je skromno, ali sada je ašram poznat u cijelom svijetu.

Kad sam Svojim sestrama, Venkammi i Parvathammi, počeo govoriti da

će ljudi iz cijeloga svijeta dolaziti u Puttaparthi i da će to postati veliki
hodočasnički centar, mislile su da sam poludio. Razmišljale su: „Samo zato što
dvadesetak ljudi dolazi ovamo, Sathya se osjeća vrlo ponosnim. Već nam govori
da bismo se trebali iz Starog mandira preseliti u Prashanti mandir. I ne samo to,
uz Prashanti Nilayam kupuje još i okolno zemljište te gradi velike zgrade.“
Nitko od njih nije vjerovao u ono što sam govorio.

Jednoga sam dana sjedio na stolcu u kući svog brata Seshama Rajua. On
se jako razljutio i došao je sa štapom htijući Me udariti. U ljutnji je rekao: „ Ti si
samo mali dječak, a ja sam učitelj u školi. Kako se usuđuješ doći i sjesti na moj
stolac!“

Odgovorio sam mu: „Doći će vrijeme kada ćeš Mi pribaviti srebrni stolac.
Dostojanstveno ću sjediti na njemu, a ti ćeš doći i sam se u to uvjeriti!“ (Pljesak)
I bilo je tako. No, što god sam u ono vrijeme govorio, domaći ljudi nisu mogli ili
nisu htjeli vjerovati u to.

Easwaramma je jednom bila jako uzrujana i rekla je: „Sathyam, ne znam

koliko si slavan, ali Ti si moj sin. Mnogo ljudi dolazi k Tebi i poziva Te da
nekamo odeš, ali trebao bi ostati ovdje. Ne bi smio otići nigdje drugdje.“

Rekao sam joj: „Easwaramma, sve dok je ovo tijelo ovdje, neću napustiti
Puttaparthi i otići negdje drugdje.“ Potpuno se smirila i bila je vrlo sretna kad je
to čula.

Radilo se o Easwarammi ili bilo kom drugom, svi su oni bili vrlo sretni
ljudi. Zbog njihove odanosti Bogu i svih mogućih prinosa i štovanja koje su
izveli, dobili su samoga Boga kao sina u svojoj obitelji. Pogrešno je tu obitelj
smatrati običnom.
 Razlog zbog kojeg vam sve ovo sada govorim je taj što mnogi studenti
dolaze iz brojnih fakulteta i možda sve ovo ne znaju. Na taj način im pričam
Svoju priču o tome kako sam gradio mandir kada Mi nitko nije vjerovao što će
se zbivati u skoroj budućnosti.

Tada su me ljudi pitali: „Zašto gradiš tako veliki mandir? Postaješ sve
više i više ohol i trošiš sve više i više novca.“

Odgovorio sam im: „Ne samo ovaj mandir, već će se graditi i ogroman
mandir – Prashanti Nilayam – a čak ni on neće biti dovoljno velik.“

Ono što se događalo u to vrijeme, događa se i sada. Kada sam prije tri
godine došao u Muddenahalli, rekao sam Narasimhi Murthyju: „Nemoj misliti
da je ovo samo mala obrazovna institucija. Ona će se preobraziti u veliki ašram.
Ljudi iz cijeloga svijeta dolazit će u ovaj ašram. Ovdje će se odvijati mnoštvo
velikih programa. Izgradit će se ogroman auditorij i dvorana za bhajane.“

Kao što Mi ljudi u Mojem selu tada nisu vjerovali, isto tako Mi prije samo
par godina nije vjerovao ni Narasimha Murty. Sad Mi vjeruje. Rekao sam mu:
„Ti si ovdje već četrdeset godina i iste zgrade su i dalje ovdje. Zašto toliko ljudi
sada dolazi ovamo? Oni ne dolaze zbog tebe. Oni dolaze zato što je ovdje Sai
Baba.“ (Pljesak)

Svi poklonici dolaze ovamo zbog magnetske privlačnosti Boga. Nema

potrebe pozivati pčele kad cvijeće cvate. Gdje god se pojavi cvijet, tu će se rojiti
pčele. Nitko ne mora reći mravima gdje je šećer. Mravi će u svakom slučaju
doći do šećera. Nitko ne treba drugima govoriti da je ovdje Bog. Poklonici će
sami doći! Jučer sam to također rekao. Ovdje je magnetska sila Boga!

Pastiri i pastirice su rekli: „Kṛšṇa nije naš, ali mi pripadamo Njemu.“

Međutim, Yadave su autoritativnim glasom neprestano izjavljivali da Kṛšṇa
pripada samo njima. Na jednoj strani bila je predanost, a na drugoj autoritet i
ego. Boga se ne može pridobiti egom ili razmetanjem. Gdje god postoji
predanost, Bog će biti prisutan.

Ovo je mjesto izuzetnih zasluga. To je zemlja pokore. Cijelo ovo područje

bilo je Viśvāmitrin ašram u tretāyugi. Rāma i Lakšmaṇa došli su ovamo i borili
se protiv Tataki. Ubili su mnogo demona. Nije u redu s vaše strane misliti da je
ovo samo obično mjesto. Misliti da su ovdašnji ljudi sasvim obični ljudi također
je pogrešno. Na isti način kao što je Rāma kasnije došao kao Kṛšṇa, tako je i
Kṛšṇa kasnije došao kao Sai, a poklonici koji su Me u to vrijeme voljeli i
obožavali sada su se ponovno rodili.

Prije nego što se rodio Rāma, sedam je mudraca (saptaṛši) došlo u

Ayodhyu. Mnogi su ljudi bili iznenađeni kad su vidjeli da slavni mudraci dolaze
u Ayodhyu. Čak se i kralj Daśaratha iznenadio vidjevši da svi ti veliki mudraci
dolaze iako se ondje ništa izvanredno nije događalo. Međutim, ti su mudraci
znali da će Bog kao Sri Rāma sići u Ayodhyu, a to je bila činjenica koje sam
Daśaratha nije bio svjestan.

U budućnosti ćete vidjeti da će cijeli ovaj ašram biti pun svetaca i

mudraca. Kamo god ćete pogledati, vidjet ćete oker i narančastu odjeću. Mnogo
će velikih poklonika te slavnih mudraca i svetaca doći ovamo. I ne samo oni,
ovamo će također doći i ljudi koji zauzimaju visoke rukovodeće položaje, kao
predsjednici i ministri.

Stoga naši studenti ne bi trebali smatrati da studiraju u maloj obrazovnoj

instituciji. Ona je sveti i uzvišeni ašram. Gdje nema śrama (teškoća), ondje je
āśrama (ašram). Gdje postoji ljubav, tamo nema teškoća. Kad razvijete ljubav,
nećete imati nikakvih teškoća. Svi biste trebali iskazati dobrodošlicu svim onim
ljudima koji dolaze ovamo s velikom ljubavlju i otvorenošću.

U Puttaparthiju je Subamma ustajala u četiri sata ujutro i neprestano

pripremala hranu za poklonike koji su se ondje skupljali. U ono vrijeme nije bilo
restorana. Svakoga jutra je ustajala i počela pripremati hranu, a to je radila sve
do jedanaest sati navečer.

Pitao sam je: „Zašto se toliko mučiš?“

Odgovorila je: „Svami, to nije nikakva muka, to je blaženstvo. Dao si mi

tu veliku priliku. Što mi drugo treba? Radim to jer mi pričinja radost. Nemoj
misliti da se mučim.“

Prema tome, tko god došao u ašram, svi biste ga trebali primiti i poželjeti
mu dobrodošlicu s ljubavlju i odanošću. Poklonici ne dolaze ovamo da bi dobili
poštovanje, dolaze radi ljubavi. Trenutno nemam fizičko tijelo, ali ću kroz vaša
tijela obavljati Svoj posao.

Ati rudra mahā yajña je sveto vrijeme. To je prijelazno razdoblje.

Kaliyuga se završava i satyayuga počinje. U stvari to nije satyayuga, to je
premayuga – razdoblje ljubavi. Kad spoznate istinu da vam svi pripadaju,
prirodno ćete razviti ljubav. Kad gledate svoj odraz u zrcalu, volite ga jer znate
da ste taj odraz vi sami. Kad gledate druge i mislite: „Ja sam drukčiji“, oni će
uistinu postati različiti od vas i tako će vas to spriječiti da razvijete
razumijevanje ljubavi.

Ekaṃ sat viprāḥ bahudhā vadanti – Postoji samo jedna istina, ali ljudi
govore o njoj na razne načine.
 Kad jednom spoznate da je Sai u svima i da su svi utjelovljenja Saija,
razvit ćete ljubav. Kad razvijete ljubav, iskusit ćete i blaženstvo. Sve je ljubav,
ljubav i ljubav. Stoga, samo ako razvijete ljubav, razumjet ćete Saijevo načelo.

Možda mislite: „Svami je došao ovamo i zato sada dolaze tisuće ljudi koji
nas uvažavaju i poštuju.“ Razmišljajući na taj način, ne biste smjeli razviti
ponos. Drvo s plodovima uvijek nisko savija grane. Poniznost je izuzetno važna.
Morate voljeti sve i služiti svima s poniznošću i osjećajem poslušnosti.

Ovdje nema dobrih mogućnosti smještaja. Izgradit ću ovdje više hostela

kako bih smjestio poklonike, a također ću osigurati sve sadržaje koji su im
potrebni. (Pljesak) Sljedeće godine ovdje će se otvoriti sve vrste kantina. Osim
za kantine pobrinut ćemo se i za bolnicu. (Pljesak) Ljudima koji ovdje borave
bit će dostupna svaka vrsta udobnosti i mogućnosti smještaja. Možete otići i
vidjeti kako se gradi velika dvorana, ali ako mislite da se ona gradi za Mene, to
nije potpuna istina. Ja sam sasvim sigurno ovdje, ali to nije samo za Mene. U
budućnosti će Prema Sai doći ovamo i darivati Svoj daršan u toj dvorani.
(Pljesak)

Narasimha Murthy me pitao: „Svami, trebamo li mi tako veliku dvoranu?“

Rekao sam: „Ako ti želiš davati daršan, ta dvorana nije potrebna, ali ako
Ja dajem daršan, trebam veću dvoranu. Moraš to učiniti zbog Mene.“ (Smijeh)

Dajem ljudima mnogo posla. Samo ako im dajem puno posla, mislit će na
Mene. Kad smatraju da je zadatak nemoguć, mislit će na Boga. Male projekte
mogu obaviti sami. Kad im dam velike projekte, sigurno će Me pozvati i moliti
se: „Svami, moraš nam pomoći, moraš nam dati snage.“ Ovakva vrsta
usredotočenosti i pažnje dovodi do predanosti. To je strah (bhaya) i predanost
(bhakti).

Arhitekti i inženjeri se jako trude kako bi na vrijeme završili ove zgrade.

Svi vi sjedite ovdje, slušate predavanja, uživate u prasādamu i prisustvujete
yajñi. Inženjeri i arhitekti, međutim, nisu bili prisutni ni jedan jedini dan. Oni
cijelo vrijeme rade. Čak i naši učenici rade s njima. Dok rade taj posao, inženjeri
i studenti misle da to nije bilo čiji posao, već Saijev posao. Stoga rade s
ljubavlju. (Pljesak) Kad sam prije nekoliko dana vidio dvoranu, čak ni Ja nisam
mogao biti siguran hoće li posao biti dovršen. Sada sam potpuno uvjeren da će
dvorana biti gotova na vrijeme jer naši studenti rade na njoj. (Pljesak) Oni rade
taj posao jer smatraju da je to Moj sveti posao i rade ga s ljubavlju. Djeca imaju
jako veliku vjeru.

Kad kažem Svojim studentima: „Ima mnogo posla koji treba obaviti“, svi
oni dolaze i govore: „Svami, sasvim sigurno ćemo Ti se pridružiti u radu.“
 Dječaci iz drugih kampusa osjećaju se loše što su izostavljeni i smatraju
da bi se i oni trebali pridružiti. I oni bi trebali dobiti priliku za služenje. Kad je
Rāma gradio ogromni most, čak je i vjeverica priskočila u pomoć. Uvaljala bi se
u pijesak, nosila ga i onda ga istresala na mostu. Vjeverica je mislila: „Kad se
obavlja tako veličanstven zadatak, ne bih trebala sjediti skrštenih ruku i šutjeti. I
ja bih trebala služiti.“ Kad se izvode tako veliki projekti, nije u redu od vas da
samo sjedite i ljenčarite.“ Nemojte se samo radovati promatrajući što se radi.
Pridružite se i u tome pronađite radost! Kad sav svoj posao, sve što radite, radite
iz ljubavi prema Bogu, tada ćete prepoznati istinu.

Sathya Sai Avatar će i dalje biti tu sljedećih nekoliko godina. Nakon

nekog vremena vratit ću se kao Prema Sai, boraviti u ovom ašramu, davati Svoj
daršan i nastaviti Svoje učenje istine. (Pljesak) Čak i prije nego stignu kiše
zemljoradnik obrađuje zemlju i čini je spremnom za sjetvu. Isto tako i Ja
pripremam ovo mjesto. Ne samo da ovo mjesto činim spremnim, već obrađujem
i orem vaša srca. Čekam da iz srca uklonite sebičnost i sebične interese pa da
posijem sjeme ljubavi.

Kad dođe kiša, zemlja će biti od koristi. Sudjelovanje u ovim velikim

zadacima ispunit će vaš život. To je bila objava ranije, a također je i danas!
(Pljesak)