Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

Uprava za indirektno-neizravno oporezivanje Управа за индиректно опорезиванје

Banja Luka Банја Лука

PRIRUČNIK

ZA KONTROLU PDV-a

Banja Luka, februar/veljača 2006.godine

1
SADRŽAJ

UVOD

I ELEMENTI POSTUPKA KONTROLE

1. PLANIRANJE I PRIPREMA KONTROLE 6

1.1. Planiranje kontrole 6
1.1.1. Odabir predmeta 6
1.1.2. Saradnja sa Carinskim odjelom unutar UIO 7
1.1.3. Saradnja sa Poreznim upravama entiteta i Brčko Distrikta 8
1.1.4. Međunarodna saradnja 8
1.1.5. Registracija predmeta 9
1.2. Priprema kontrole 9
1.2.1. Općenito 9
1.2.2. Zahtjev za dokumenta 9
1.2.3. Nalog za kontrolu 10
1.2.3.1. Opće odredbe 10
1.2.3.2. Postupak pravnog lijeka po nalogu za kontrolu 11
1.2.3.3. Predmet kontrole 11
1.2.3.4. Datum kontrole 11
1.2.3.5. Mjesto kontrole 12

2. NEPOSREDNA KONTROLA 12
2.1. Početak kontrole 12
2.2. Uvodni sastanak 13
2.3. Kontrola poslovanja 13
2.4. Kontrola knjigovodstva 14
2.5. Obračun dodate vrijednosti 15
2.6. Kontrola glavnih činjenica 15
2.7. Kontrola faktura 15
2.8. Zahtjev za podacima o ulaznom PDV 16
2.9. Sastavljanje obavjesti o kontroli 16
2.10. Sprječavanje i ometanje kontrole 17
2.11. Mjere obezbjeđenja u postupku kontrole 17
2.12. Sumnja na poreznu prevaru ili prekršaj 18
2.13. Zaključak 18
2.14. Završni sastanak 19

3. IZRADA ZAPISNIKA I IZVJEŠTAVANJE 19

3.1. Dokumentacija o kontroli 19
3.2. Informacije o kontroli bez nalaza 20
3.3. Zapisnik 20
3.4. Zabilješka o porezno relevantnim činjenicama 22
3.5. Zabilješka o činjenicama relevantnim za prevare 23

4. PROCEDURE NAKON URUČENJA ZAPISNIKA 23

2
 4.1. Prigovor 23
4.2. Rješenje o dodatno utvrđenim obavezama 24
4.3. Djelimično i dopunsko rješenje 25
4.4. Ispravka grešaka u rješenju 25
4.5. Žalba 26
4.6. Obnova postupka 26

5. INTERNE PROCEDURE UIO NAKON URUČENJA ZAPISNIKA 28

5.1. Općenito 28
5.2. Dokaz o aktivnostima kontrole i statistički podaci 28
5.2.1. Knjiga naloga/knjiga kontrola 28
5.2.2. Knjiga aktivnosti kontrole 28
5.2.3. Izvještaj o kontroli 28
5.3. Pravo potpisa 29
5.4. Ponovne kontrole 29
5.5. Rokovi za čuvanje administrativnih dokumenata 29

II KNJIGOVODSTVO I OBRAČUN
POREZA NA DODATU VRIJEDNOST

1. OPĆE ODREDBE 29

2. KNJIGOVODSTVO PDV TRANSAKCIJA 32

2.1. Poslovne knjige 32
2.2. Evidencije o PDV 33

3. IZLAZNI PDV I OSLOBAĐANJA OD PLAĆANJA 33

3.1. Predmet oporezivanja 33
3.2. Poreska osnovica i poreska stopa 35
3.3. Kalkulacija prodajne cijene dobara i usluga 37
3.4. Nastanak poreske obaveze 38
3.5. Oslobađanja od plaćanja PDV 42
3.5.1. Poreska oslobođanja kod kojih ne postoji pravo na 43
odbitak ulaznog poreza
3.5.2. Poreska oslobođanja kod kojih postoji pravo na odbitak 47
ulaznog poreza
3.5.3. Poreska oslobađanja kod uvoza dobara 49
3.5.4. Poreska oslobađanja s pravom na povrat izlaznog poreza 52
3.5.5. Poreska oslobađanja po međunarodnim ugovorima 53
3.5.6. Posebna oslobađanja 53

4. ULAZNI PDV I PRAVO NA ODBITAK 54

4.1. Opšte odredbe 54
4.2. Pravo na srazmjeran dio ulaznog poreza 56
4.3. Zgrade s dvostrukom namjenom 58
4.4. Ispravka odbitka ulaznog poreza 60
4.5. Odbitak ulaznog poreza prilikom početka obavljanja oporezivih 61
djelatnosti (dobra na zalihama)

5. KONTROLA KNJIGOVODSTVA 64
5.1. Vjerodostojnost knjigovodstva 64

3
 5.2. Poreska prijava 65
5.3. Obračun oporezivog prometa 73
5.3.1. Izlazni PDV 74
5.3.2. Ulazni PDV 76

6. PRIMJENA PDV U POJEDINIM DJELATNOSTIMA 77

6.1. Posebna shema za naplatu PDV-A na promet povezan s 77
građevinskim radovima
6.2. Posebni postupci oporezivanja 88
6.2.1. Putničke agencije i turoperatori 88
6.2.2. Korištena roba, umjetnička djela, kolekcionarski 92
predmeti i antikviteti
6.2.3. Javna aukcija 100

7. INDIREKTNA METODA I IZRAČUNAVANJE STVARNOG 101

PROMETA KAO INSTRUMENT KONTROLE
105
8. PDV PREVARE
8.1. Prevare kod novoosnovanih preduzeća 105
8.2. Karosel prevare 106

9. PRETHODNI POSTUPAK KOD UTAJE POREZA 108

III OBRASCI

1. PRILOG 1: Nalog za kontrolu

2. PRILOG 2: Zapisnik o kontroli
3. PRILOG 3: Rješenje o dodatno utvrđenim obavezama
4. PRILOG 4: Rješenje o obnovi postupka
5. PRILOG 5: Knjiga naloga
6. PRILOG 6: Knjiga aktivnosti kontrole
7. PRILOG 7: Izvještaj o izvršenoj kontroli

4
UVOD

Ovaj Priručnik opisuje aktivnosti koje provodi i izvršava Odsjek za poreze – Grupa za
kontrolu velikih obveznika i Grupa za kontrolu u postupku ograničene provjere i u
postupku kontrole PDV-a.

Cilj kontrole PDV-a je ispitivanje i utvrđivanje tačne poreske obaveze poreznog

obveznika od inspektora ili drugih službenika UIO ovlaštenih za obavljanje kontrole.

Radi ostvarenja navedenog cilja neophodan je unificirani pristup inspekcijskim

kontrolama,
kontrolama, nezavisno od toga ko je objekat kontrole i nezavisno od znanja i radnog
iskustva inspektora.
inspektora. Da bi se ovaj cilj ostvario potrebno je sačsačiniti metodološ
metodološki
pristup inspekcijskim kontrolama.
kontrolama. Jasnim određ
određenjem postupka inspekcijskog
nadzora,
nadzora, inspektor obezbjeđ
obezbjeđuje da sve radne operacije budu sistematski izvrš
izvršene,
ene, u
najboljem moguć
mogućem profesionalnom postupku.
postupku. Postupak kontrole mora se provoditi
pravovremeno.

Porezni sistem BiH primjenjuje se jednako prema svim pravnim i fizičkim osobama,
ravnopravno i bez ikakvih izuzetaka. Zbog toga se kod svih poreznih obveznika mora
osigurati jedinstven i jednak pristup u obavljanja poslova kontrole.

Postupak kontrole kod poreskog obveznika vrše ovlašteni državni službenici UIO-
inspektori na temelju odredbi propisanih :

- Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja (“Sl. glasnik BiH”,

broj:44/03, 52/04),
- Zakonom o PDV (“Sl. glasnik BiH”, broj: 9/05, 35/05),
- Zakonom o akcizama (“Sl. glasnik BiH”, broj: 63/04, 45/05),
- Zakonaom o postupku indirektnog oporezivanja (“Sl. glasnik BiH”,
broj: 89/05),
- Zakonom o upravnom postupku (“Sl. glasnik BiH”, broj:29/02),
- Zakonom o upravi BiH (“Sl. glasnik BiH”, broj:32/02),
- Pravilnikom o kontroli indirektnih poreza (“Sl. glasnik BiH”, broj:
x),
- Zakonom o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda (“Sl.
glasnik BiH”, broj:55/04),
- Zakonom o Upravi za indirektno oporezivanje (“Sl. glasnik BiH”, broj:
89/05),
- Drugim zakonima kojima su propisana ovlaštenja i obaveze UIO,
- Pravilnicima, uputama, naredbama upravnog odbora UIO i direktora
UIO o primjeni propisa iz oblasti indirektnih poreza.

U prvom dijelu Priručnika data je razrada elemenata postupka kontrole.

U drugom dijelu ukratko su razmotreni glavni aspekti neposredne kontrole u primjeni

PDV-a u pojedinim djelatnostima.

U trećem dijelu dat je prikaz obrazaca.

5
I ELEMENTI POSTUPKA KONTROLE

1. PLANIRANJE I PRIPREMA KONTROLE

1.1. Planiranje kontrole

1.1.1. Odabir predmeta

Planiranje kontrole ima za cilj izbor obveznika čije prijave će biti predmet kontrole.

Kriteriji za odabir obveznika za kontrolu propisani su članom 13. Pravilnika o kontroli

indirektnih poreza.

Odabir predmeta kontrole podržan je kompjuterizovanim procesom odabira u skladu

sa automatskom procjenom rizika koja se zasniva na podacima iz poreznih prijava i
drugim raspoloživim podacima.

Izuzetno od planiranih kontrola, moguće je u slučaju potrebe (osiguranja prihoda,

sprječavanja porezne prevare ili utaje, prikupljanja informacija za izvođenje drugih
kontrola ili po zamolnici drugih za to ovlaštenih organa i sl.), a po nalogu
rukovodioca organizacione jedinice, izvršiti kontrolu i kod obveznika koji nisu
navedeni u operativnim planovima.

Organizaciona jedinica UIO-Grupa za obradu poreznih prijava dužna je u slučajevima

netipičnog poslovanja PDV obveznika predložiti predmete za kontrolu.

Po prijemu prijedloga za kontrolu rukovodilac organizacione jedinice će, cijeneći

prirodu, složenost i druge okolnosti od značaja za konkretan predmet donijeti odluku
da li postoji potreba za kontrolom.

Ukoliko rukovodilac organizacione jedinice procijeni da ne postoje opravdani razlozi

za kontrolu pismenim putem odbit će prijedlog za kontrolu.

Prijedlog za kontrolu mogu podnijeti organi i institucije koje imaju javne ovlasti, sva
pravna i fizička lica. Ovo pravo je nezavisno od obaveze informisanja i obaveze
saradnje.

Ako se prijavljene činjenice ocjene vjerodostojnim mogu se pokrenuti odgovarajući

postupci. U tom slučaju, prijava neće biti dio spisa.

Ako se prijavljene činjenice ocjene neosnovanim ili neuvjerljivim prijava se odlaže

bez preduzimanja bilo koje radnje.

Lice koje podnese prijavu nema pravni položaj zainteresovane strane,te UIO nije
dužna obavijestiti ga o ishodu.

6
1.1.2. Saradnja sa Carinskim odjelom unutar UIO

UIO je prema Zakonu obavezna utvrditi i naplatiti carinske dadžbine i indirektne

poreze od različitih klijenata. Kako bi se osigurala najpotpunija evidencija činjenica
bitnih za carinska i / ili porezna pitanja neophodna je čvrsta saradnja između
različitih jedinica unutar UIO. Naročito je bitna razmjena bilo koje vrste važnih
informacija po zahtjevu drugih jedinica, ali također mora biti organizovano
dobrovoljno slanje informacija koje mogu biti od važnosti za drugu jedinicu. Također
razmjena informacija za kontrolu je obavezna za obje strane.

Prenos informacija obično se treba uraditi u pismenoj formi međutim ako situacija
zahtjeva brzo reagovanje mogu se uzeti u obzir i informacije putem telefona ili
dobivene tokom ličnog kontakta. U svakom slučaju razmjena informacija se mora
uraditi bez odlaganja. U svrhu olakšanja suradnje i njene efikasnosti trebaju se
odrediti službenici zaduženi za saradnju.

Uspjeh saradnje zavisi od osnovnog znanja službenika iz obje jedinice o strukturi i

zadacima druge jedinice. Naročito to važi za kontrole i istražne radnje gdje bi
službenici takođe trebali biti obučeni u poznavanju zakonskih propisa u tom
području.

Inspektori /istražitelji iz oba sektora trebaju stupiti u kontakt prije nego što kontrola
počne ako je porezni obveznik- obveznik i carinskih dadžbina, vrši uvoz i ili izvoz.
Ponekad obične kontrole ili istrage mogu biti od velike koristi. Ako tokom kontrole
inspektori utvrde činjenice od važnosti za drugu jedinicu te informacije mora odmah
proslijediti njima. Ako su nalazi porezne kontrole od važnosti za carinski postupak ili
obratno, kopija zapisnika se mora poslati drugoj jedinici. TO se mora evidentirati.

Ako sastanci jedinica za kontrolu imaju za temu nešto što je relevantno za pravne
propise ili postupke druge jedinice a ako to može biti od važnosti za drugu jedinicu,
ta jedinica bi trebala biti informisana o tome i trebalo bi joj se omogućiti da
prisustvuje sastanku. Ovim bi se dala mogućnost boljeg razumijevanja rada druge
jedinice, te poboljšala opća saradnja.

Primjeri bitnih nalaza za obje jedinice koje bi trebali biti predmet informacije:

1. Od važnosti za poreznu jedinicu

- nedovoljno knjigovodstvo,
- nedovoljna likvidnost,
- lažno prijavljivanje uvoza,
- uvoz materijala, opreme za tvornice što ukazuje na građevvinske
radove stranih preduzeća,
- lažno prijavljivanje vrijednosti, iznosa i vrste izvezene robe,
- izvoz imovinske robe ako izvoznik ne proizvodi istu,
- ilegalni izvozi,
- sumnja na fiktivni izvoz.

7
 2. Od važnosti za carinske jedinice
- nedovoljna likvidnost,
- velike greške u knjigovodstvu,
- nepravilnosti u bilježenju zaliha,
- prodaja nafte i derivata po cijeni ispod tržišne,
- manje prijavljivanje uvoza,
- lažno prijavljivanje stvarne vrjednosti uvoza,
- gotovinske transakcije sa oporezivom robom,
- bilo koje druge činjenice koje ukazuju na to da porezni obveznik nije
pouzdan.

3. Pokazatelji za pranje novca

- previše ili premalo prijavljeni uvozi ili izvozi putem velikog broja novčanih
transakcija između različitih zemalja,
- uvozi značajno podcjenjene robe ili robe koja se smatra neupotrebljivom,
- izvoz visoko vrijedne robe po vrijednosti ispod tržišne.

1.1.3. Saradnja sa Poreznim upravama entiteta i Brčko Distrikta

Organi i institucije koje imaju javne ovlasti kada postupaju u upravnim stvarima
dužni su da strankama omoguće da što lakše izvršavaju obaveze, zaštite i ostvare
svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu
prava drugih osoba niti u suprotnosti sa zakonom utvrđenim javnim interesom.

Da bi se postigao navedeni princip potrebno je osigurati brzo, potpuno i kvalitetno

rješavanje upravnih stvari u postupku indirektnog oporezivanja uz svestrano
razmatranje tih stvari.

Prema tome, nužna je koordinacija aktivnosti i razmjena informacija između poreznih

organa F BiH, RS i Distrikta Brčko i Uprave za indirekno oporezivanje prilikom
izvršavanja dužnosti vezanih za provođenje poreznih zakona.

1.1.4. Međunarodna saradnja

U rješavanju određenog poreznog predmeta UIO ima pravo da se obrati za pomoć

inozemnom poreznom organu ili da pruži potrebnu pomoć koju u rješavanju
poreznog predmeta zatraži inozemni porezni organ.

Pružanje međunarodne pravne pomoći zasniva se na međunarodnim ugovorima.

Ako međunarodnim ugovorima nije predviđena mogućnost međusobnog

neposrednog kontakta sa inozemnim organima, domaći organi kontaktiraju sa
inozemnim organima preko organa uprave nadležnog za vanjske poslove BiH.

8
1.1.5. Registracija predmeta

Predmeti odabrani za kontrolu po bilo kojem kriteriju evidentiraju se u knjizi izdatih

naloga.

1.2. Priprema kontrole

1.2.1. Općenito

Prije izdavanja naloga za kontrolu, a na osnovu raspoložive dokumentacije, inspektor

je dužan da se upozna sa slučajem/predmetom.

U postupku pripreme kontrole posebno se razmatra sljedeće:

- dosije poreskog obveznika;
- evidencije o predhodnim kontrolama;
- bilans stanja i bilans uspjeha;
- PDV registraciju;
- dostupne informacije o PDV uplatama i poreskim prijavama;
- mogućnost unakrsne provjere između ulaznog i izlaznog PDV-a prema
raspoloživoj dokumentaciji, ako kontrola uključuje cijelu poslovnu godinu;
- ugovore i poslovne izvještaje;
- dokumentaciju o kupovini i prodaji prostorija;
- mogućnost međunarodne saradnje u slučaju inostranog pravnog lica.

Nakon izvršene analize dostupnih podataka inspektor sačinjava preliminarni plan

kontrole i sa istim upoznaje rukovodioca organizacione jedinice koji donosi konačnu
odluku o vrsti kontrole.

Prema odredbama člana 12. Pravilnika o kontroli PDV kontrole mogu biti:
 potpune
 djelimične
 informativne

Plan se donosi u pismenoj formi i odlaže u spis kontrole.

Zabilješke sačinjene u postupku analize dostupnih podataka čine sastavni dio plana.

1.2.2. Zahtjev za dokumenta

U postupku pripreme kontrole inspektor može, ukoliko ocijeni da neće ugroziti svrhu
kontrole, tražiti dodatnu dokumentaciju od poreznog obveznika ili ovlaštenog
računovođe.

9
Na primjer:

- dokumentaciju o izgradnji (posebno dozvole za planiranje i građevinske

dozvole, prostorni obračun i finasiranje);
- ugovore o zakupu;
- dokumente o izvozu i ostalim poslovima oslobođenim poreza.

Dakle, u postupku pripreme kontrole inspektor bi trebao da formira opštu sliku o

poreznom obvezniku i računovodstvenom sistemu poreznog obveznika.

1.2.3. Nalog za kontrolu

1.2.3.1. Opće odredbe

Prije početka kontrole rukovodilac organizacione jedinice izdaje pismeni nalog za

kontrolu koji sadrži elemente propisane članom 11. Pravilnika o kontroli indirektnih
poreza.

Kod izdavanja naloga za kontrolu rukovodilac organizacione jedinice dužen je voditi

računa o postojanju razloga za eventualno izuzeće inspektora na koje nalog za
kontrolu glasi.

Inspektori su dužni prilikom zaprimanja naloga za kontrolu obratiti pažnju na

postojanje razloga koji bi mogli dovesti do njihovog izuzeća u konkretnom predmetu.

Izuzeće je regulisano odredbama članova 35.-40. Zakona o upravnom postupku.

Nalogom za kontrolu obveznik se unaprijed obavještava o vrsti, vremenu i mjestu

kontrole, osim u slučaju ako bi se time ugrozila svrha kontrole.

Kada su za vršenje kontrole kod jednog poreznog obveznika određena dva ili više
inspektora za izvršenje naloga odgovaraju svi imenovani inspektori jednakopravno.

Inspektori određeni za vršenje kontrole moraju se pridržavati predmeta kontrole i

zadatke navedene u nalogu za kontrolu izvršiti u cjelosti na utvrđeni način.

Pri izvršenju naloga inspektori imaju pravo zatražiti na uvid svaku vrstu
dokumentacije relevantne za utvrđivanaje tačne porezne obaveze obveznika i za
svaki porezni period.

Ukoliko se u postupku kontrole ukaže potreba za poduzimanjem određenih mjera i

provjerom dokumentacije koja nije obuhvaćena nalogom za kontrolu inspektori su
dužni prije poduzimanja tih mjera pribaviti novi nalog. Kada određena situacija
zahtijeva poduzimanje hitnih i neodložnih mjera ili radnji u okviru datih ovlaštenja
inspektori mogu zatražiti i pribaviti nalog nakon preduzimanja istih.

PRILOG 1: Nalog za kontrolu

10
1.2.3.2. Postupak pravnog lijeka po nalogu za kontrolu

Na nalog za kontrolu porezni obveznik može podnijeti zahtjev za izmjenu naloga ili za
odgodu kontrole.

Zahtjev razmatra i po njemu se očituje šef organizacione jedinice koji je i izdao

nalog i ukoliko ocijeni da si navodi u zahtjevu opravdani, nalog za kontrolu može
korigovati.

Zahtjevom se ne obustavlja započeti postupak kontrole.

1.2.3.3. Predmet kontrole

Predmet kontrole može biti:

- jedan porezni period,
- nekoliko poreznih perioda i
- posebne činjenice koje se odnose na PDV.

Ukoliko je predmet kontrole više poreznih perioda (potpuna kontrola) inspektor je

dužan izvršiti obračun ulaznog i izlaznog PDV-a za period od posljednjeg zapisnika
UIO do dana početka kontrole i dobijene podatke uporediti sa podacima iskazanim u
glavnoj knjizi i predatim poreznim prijavama za kontrolisani period.

1.2.3.4. Datum kontrole

Nalog za kontrolu je akt kojim UIO obavještava poreznog obveznika o pokretanju

postupka kontrole,te o njegovim pravima i obavezama za vrijeme postupka
Odredbe člana 96. stav 1. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja i člana 20.
Pravilnika o kontroli indirektrnih poreza.

Nalog za kontrolu izdaje se određeni vremenski period prije početka kontrole, ako
uspjeh kontrole time nije ugrožen.

Danom početka kontrole smatra se dan stvarnog početka kontrole.

Na osnovu zahtjeva poreznog obveznika može se odložiti početak kontrole, ako

porezni obveznik ima osnovane i važne razloge za to.

U tom slučaju dan početka kontrole odredit će se odlukom rukovodioca organizacione

jedinice.

11
1.2.3.5. Mjesto kontrole

Postupak ograničene provjere i postupak kontrole može se vršiti kao uredska ili
terenska kontrola.

Kontrola se vrši na svakoj pogodnoj lokaciji koju odredi rukovodilac organizacione

jedinice nadležne za kontrolu.

Pod pogodnom lokacijom podrazumjeva se poslovni prostor poreskog obveznika ili

ovlaštenog knjigovođe ili ured UIO.

Poreska kontrola u pravilu se vršvrši u prostorijama pravnog lica i to po moguć

mogućnosti u
zasebnoj prostoriji,
prostoriji, a takođ
također se mož
može vrš
vršiti i u prostorijama ovlaš
ovlaštenog knjigovođ
knjigovođe.
Ako poreski obveznik ne mož može obezbjediti pogodne prostorije kontrola se vrš vrši u
prostorijama UIO,
UIO, uz blagovremenu dostavu poslovne dokumentacije od strane
poreskog obveznika.
obveznika.

Za dokumentaciju koja je dobrovoljno dostavljena u prostorije UIO radi kontrole

inspektori izdaju potvrdu – revers,
revers, a ukoliko poreski obveznik odbije dostavu iste,
iste,
inspektori su je u skladu sa ovlaš
ovlaštenjima duž
dužni izuzeti.
izuzeti. U sluč
slučaju izuzimanja
inspektori su obavezni kopije poslovnih evidencija dostaviti poreskom obvezniku,
obvezniku,
omoguć
omogućiti mu uvid u iste i uruč uručiti potvrdu – revers o izuzetoj originalnoj
dokumentaciji.
dokumentaciji.

Pri određivanju mjesta kontrole neophodno je uzeti u obzir zahtjev poreskog

obveznika, s tim što je isti dužan obezbjediti adekvatan prostor i punu saradnju.

Poreski obveznik ili njegov zastupnik dužan je prisustvovati kontroli. Dužnost

poreskog obveznika da prisustvuje kontroli tumači se kao njegovo pravo da
prisustvuje postupku kontrole i kao obaveza da omogući pristup poslovnoj
dokumentaciji i da daje potrebne informacije.

2. NEPOSREDNA KONTROLA

2.1. Početak kontrole

Inspektor je prilikom prvog kontakta sa poreznim obveznikom ili njegovim

zastupnikom dužan predočiti nalog za kontrolu ako nije ranije obaviješten o kontroli
a na zahtjev poreznog obveznika i službenu legitimaciju koja ga identifikuje kao
inspektora UIO.

Oblik i sadržaj službene legitimacije inspektora propisuje Ministar za civilne poslove i

komunikacije član 72. Zakona o upravi BiH.

Službenu legitimaciju inspektorima izdaje direktor uprave član 43. Zakona o Upravi
za indirektno oporezivanje.

Izuzetno, direktor UIO može, putem rješenja, ovlastiti i druge službenike UIO da
privremeno vrše poslove kontrole sa svim ovlaštenjima inspektora.

12
Inspektor može u cilju utvrđivanja identiteta legitimisati odgovorna lica poreznog
obveznika i prisutne radnike.

2.2. Uvodni sasatanak

Na početku kontrole inspektorski tim održava sastanak sa odgovornim licima

poreznog obveznika.

Na uvodnom sastanku prva dužnost inspektora je upoznati poreznog obveznika sa

njegovim pravima i obavezama a potom sa pravima i obavezama UIO.

Cilj uvodnog sastanka je da se formira opšta slika o poslovanju i djelatnosti

poreznog obveznika tako da inspektor može razumjeti poslovne događaje i aktivnosti
koje mogu imati uticaja na porezne obaveze, preliminarni uvid u računovodstveni
sistem radi upoznavanja sa načinom na koji se bilježe poslovne aktivnosti i stvaranje
normalne radne atmosfere.

2.3. Kontrola poslovanja

Nakon početnog razgovora počinje aktivnost neposredne kontrole. Inspektori

provjeravaju da li informacije iz knjigovodstvenih evidencija odgovaraju stvarnim
poslovnim aktivnostima.

Provođenjem postupka kontrole inspektori izvode različite vrste dokaza.

Fizička provjera, koja uključuje kontrolu ili brojanje materijalne imovine, je

neizbježan dio svake kontrole.

Ukoliko se kontrola iz nekih razloga ne obavlja u prostorijama poreznog obveznika,

posjeta se mora dodatno dogovoriti.

U toku kontrole inspektori provjeravaju postojanje imovine,na način da vrše:

- pregled poslovnih prostorija,
- pregled stalnih sredstava,
- inventarisanje zaliha (materijala, sirovina, proizvoda i robe),
- ispitivanje ulaganja,
- primjena posebnih šema ili postupaka oporezivanja ( npr . podjela ulaznog
PDV-a u vezi sa dvostrukom upotrebom zgrada i druge posebne šeme).

Prednje provjere mogu se vršiti:

- metodom uzorka i
- metodom detaljne provjere ukoliko metoda uzorka pokaže znatno odstupanje
stvarnog od knjigovodtvenog stanja.

UIO ima obavezu da poreskom obvezniku omogući redovno poslovanje u toku

kontrole.

13
2.4. Kontrola knjigovodstva

Poslovna dokumenatcija se obrađuje u knjigovodstvu, što je osnova za oporezivanje

poreznog obveznika.

Porezne evidencije su u neposrednoj vezi sa vođenjem knjigovodstva. Temelj za

knjigovodstveno evidentiranje značajnih događaja, promjena i činjenica su
odgovarajuće evidencije i isprave, kao što su izvršene i primljene isporuke, izdati i
primljeni računi, isprave o uvozu i izvozu, o plaćanjima i naplati, kao i sve druge
isprave bitne za obračun i plaćanje poreza i korištenje prava na odbitak pretporeza.

Knjigovodstvo zajedno sa evidencijama o izdatim i primljenim računima mora se

voditi prema načelima tačnosti, pravovremenosti i urednosti, odnosno prema
općeprihvaćenim računovodstvenim načelima i standardima, u skladu sa odredbama
Zakonom o računovodstvu i odredbama Zakona o PDV-u.

Budući da PDV obračunat na isporuke dobara i usluga nije prihod niti rashod
poreznog obveznika, mora se obratiti posebna pažnja kako porezni obveznik provodi
obračune poreznih obaveza u svom knjigovodstvu.

Da li knjigovodstvo ispunjava uslove propisane PDV propisima može se provjeriti

putem slijedećih činjenica:
- sa kojih konta knjigovodstva se utvrdio promet?
- da li će oporezivi promet biti knjižen na kontu sredstava?
- je li to neto ili bruto knjiženje?
- korištenje automstakih konta sa PDV ključem?
- da li će sistem izbjegavati upotrebu PDV ključa u utvrđenim kontima kao što
su konta za koja je nezakonito imati mogućnosti ulaznog PDV-a?

Kontrola se ne oslanja na šematsku provjeru faktura i ostale poslovne

dokumentacije. Kontrolom se vrše provjere da li su se poslovni događaji navedeni u
knjigovodstvu zaista desili na taj način.

Prijavljeni oporezivi iznos mora biti provjeren u smislu njegove logičnosti, što znači:
- da se kontrola povrata ne završava provjerom svih faktura sa iznosom ulazog
PDV-a koji se može odbiti nego se provjerava da li su se ulaganja ili nabavke
oslobođene poreza zaista desile;
- da se ulazne fakture za novonabavljenu opremu, koja je uključena u račun
postrojenja i opreme, provjeravaju u smislu kako su proknjižene i gdje se
oprema koristi za koju djelatnost (oslobođenu od plaćanja PDV-a);
- da se ispitivanje zaliha vrši u svrhu utvrđivanja postojanja istih;
- da se pravo na odbitak ulaznog PDV-a, a u vezi sa prometom oslobođenim od
plaćanja PDV, provjerava u smislu da ulazni PDV po osnovu prometa
oslobođenog plaćanja nije iskazan kao pravo na odbitak ulaznog PDV-a i sl.

Ukoliko je knjigovodstvena evidencija obveznika neažurna, nepotpuna ili neuredna

inspektori će donijeti zaključak kojim se nalaže obvezniku da iste ažurira te mu
ostaviti rok koji ne može biti duži od 15 dana (član 24. stav 1. Pravilnika o kontroli
indirektnih poreza).

Ukoliko obveznik ne otkloni nedostatke u ostavljenom roku a porezna obaveza se ne

može utvrditi na osnovu raspoložive dokumentacije ili metodom indirektne procjene

14
poreske obaveze, donosi se rješenje o privremenoj zabrani poslovnih aktivnosti
poreznog obveznika. Rješenje o privremenoj zabrani obavljanja poslovnih aktivnosti
donosi šef grupe odnosno neposredno predpostavljeni inspektorima.

2.5. Obračun dodate vrijednosti

U osnovi prijavljeni promet i plaćeni PDV se moraju obračunati sa konta

knjigovodstva koja prikazuju sredstva, zalihe, troškove i prihode.

Porez se obračunava, odnosno plaća u svakoj fazi prometnog ciklusa, s tim da se

kod prelaska iz jedne u drugu fazu prometa porez plaća samo na iznos dodate
vrijednosti.

Generalno se oporezuje svaki promet, ali se poreska obaveza za plaćanje utvrđuje

kao razlika između porezne obaveze obračunate prilikom svakog prometa proizvoda
dobara i usluga i poreznog odbitka, odnosno poreza plaćenog pri nabavci.

Dakle, u postupku kontrole provjerava se obračun poreza za svaku izvršenu novu

poslovnu transakciju i porez plaćen pri nabavci, kako bi se utvrdila visina porezne
obaveze koja tereti dodatu vrijednost.

2.6. Kontrola glavnih činjenica

Nakon izvršenih pripremnih radnji i uvida u računovodstveni sistem inspektori su u

mogućnosti da procjene pouzdanost i značajnost informacija, odnosno da prepoznaju
poslovne događaje ili salda na koje treba obratiti posebnu pažnju, jer mogu
sadržavati značajne pogreške.

Zavisno od vrste kontrole potrebno je postupak provjere usmjeriti prema važnim

činjenicama/transakcijama koje će biti predmet detaljne kontrole.

Iz samog naziva za djelimičnu kontrolu sasvim je jasno da je samo određeni dio

poslovanja predmet kontrole tako da transakcije mogu biti detaljno ispitane.

Kod potpunih kontrola treba identifikovati bitne činjenice koje će biti predmet
detaljnih provjera, a sve ostale činjenice provjeriti metodom uzorka. To se radi iz
razloga što je mnogo učinkovitije za ishod i cilj kontrole, a također je i gotovo
nemoguće izvršiti potpunu kontrolu.

2.7. Kontrola faktura

Faktura (račun), odnosno “drugi dokument koji služi kao faktura” predstavlja osnovni
instrument putem kojeg i na osnovu kojeg se vrši obračunavanje, prijavljivanje,
plaćanje, povrat i kontrola PDV-a, uključujući i međusobnu kontrolu između samih
poreskih obveznika-učesnika u prometu.

15
Kontrola računa nije samo povezana sa obavezom propisanom Pravilnikom o primjeni
Zakona o PDV. Fakture i ostala poslovna dokumentacija inspektorima obezbjeđuje
informacije o kupcima i dobavljačima poreznog obveznika.

Predmet posebne provjere moraju biti neobične i nepotpune fakture a neki od

pokazatelja su:
- nedostatak bankovnih podataka;
- nedostatak PDV broja;
- faktura pisana rukom;
- nedostatak podataka o registraciji.

2.8. Zahtjev za podacima o ulaznom PDV

Kontrola povrata odnosno ulaznog PDV-a poreznog obveznika je najvažniji

instrument izbjegavanja porezne utaje. Stoga je zahtjev za podacima o ulaznom
PDV-u od neprikosnovene važnosti da se utvrdi ispravnost zahtjeva za povrat.

Ukoliko se u toku postupka posumnja da su određene transakcije urađene s

namjerom izbjegavanja plaćanja PDV-a kroz poslovanje sa fiktivnim i nedostupnim ili
pak sa firmamama sklonim poreznim prekršajima potrebno je uraditi provjere koje se
neće ograničiti samo na navođenje podataka iz baza fiktivnih i nedostupnih firmi.

Kontrola ne može biti završena prije nego što se odgovori na sve zahtjeve. U slučaju
da iz nekih razloga odgovor kasni, a postoji veliki iznos dodatnih obaveza tada se
razrez može uraditi djelimično i pozvati se na odgovor koji treba stići i navesti da
konačni razrez slijedi.

Također je moguće bez pravnih zapreka zahtjevati podatke o ulaznom PDV-u od

dobavljača predmetnih dobara ili pružalaca usluga, a svako fizičko lice, pravno lice i
svaki drugi subjekt dužni su da pruže bilo koju vrstu podataka koji se odnose na
indirektne poreze u vezi sa izvršenjem obaveza proisteklih iz njihovih poslovnih
obaveza sa drugim licima, u skladu sa članom 12. Zakona o upravi za indirekno
oporezivanje.

Broj, sadržaj i rezultat zahtjeva i odgovora se moraju evidentirati.

2.9. Sastavljanje obavjesti o kontroli

Posebno je korisno za sastavljanje obavjesti o kontroli da se izvjeste sljedeće

činjenice koje ukazuju na neuobičajeno poslovanje:
- naknade, višak, jednokratne uplate;
- pretpostavke o lažnim činjenicama kao što su promet sa nedostupnim
firmama ili lažne trasakcije;
- činjenice o poslovanju koje nije tipičeno za tu granu/vrstu poslovne
djelatnosti;
- uplata provizija i slične uplate;
- fakture neuobičnog izgleda;
- odobravanje popusta;
- neuobičajene procedure plaćanja, naročito gotovinsko plaćanje;

16
 - pokloni u novcu ili robi;
- otpisivanje uplata po osnovu duga koju inspektor može uzeti u obzir i dr.

Ova obavjest o kontroli se šalje u nadležnu jedinicu ili ured UIO-a ili također u
Porezne uprave drugih zemalja ako se radi i uvozu ili izvozu odmah nakon
utvrđivanja činjenica.

Odgovorni službenik mora odgovoriti u pismenoj formi na obavjest o kontroli u roku

od 4 sedmice nakon primitka. Odgovor mora sadržati mjere poduzete na osnovu
obavjesti o kontroli i iznos dodatnih obaveza koje su utvrđene usljed obavjesti o
kontroli.

Obavjest o kontroli i odgovor na njega mora potpisati inspektor nadležan za slučaj.

2.10. Sprječavanje i ometanje kontrole

Ukoliko porezni obveznik, pravna ili fizička osoba ometa inspektore ili ih sprječava u
vršenju kontrole, ili im ne obezbijedi uslove za vršenje kontrole, ne stavi na uvid
dokumentaciju i evidencije u vezi za utvrđivanjem obaveza po osnovu indirektnih
poreza inspektori u okviru svojih prava i dužnosti mogu da poduzmu određene mjere
i radnje i organizacionoj jedinici za izricanje sankcija podnesu–prijavu protiv
obveznika u skladu sa Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja iz razloga što
se naprijed pobrojane radnje smatraju teškim prekršajem iz člana 121. stav 3.
Zakona o postupku indirektnog oporezivanja.

2.11. Mjere obezbjeđenja u postupku kontrole

Osim podnošenja prijave inspektorii mogu poduzeti i potrebne mjere obezbjeđenja u

postupku kontrole u skladu sa članom 95. Zakona o postupku indirektnog
oporezivanja.

Iste se poduzimaju u postupku kontrole da bi se spriječio eventualni nestanak,

uništenje ili zamjena dokaza u vezi utvrđivanja poreske obaveze ili u slučajevima
kada poreski obveznik negira postojanje takvih dokumenata ili ih odbija predočiti.

Mjere obezbjeđenja u postupku kontrole su:

- pečaćenje;
- privremeno oduzimanje ili bilo koje drugo preuzimanje kontrole nad robom,
dobrima koja podliježu oporezivanju, knjigama, dokumentima, spisima,
prostorijama, računarskom opremom koja može sadržavati relevantne
podatke.

Mjerama obezbjeđenja treba pristupiti s posebnom pažnjom kako se ne bi

prouzrokovala šteta koju je nemoguće ili teško popraviti.

O poduzimanju mjera donosi se zaključak a njihovo ukidanje se vrši kad prestanu

okolnosti koje su prouzrokovale njihovo donošenje.

17
2.12. Sumnja na poreznu prevaru ili prekršaj

Smatra se da je počinjena porezna prevara ili prekršaj ako je porezni obveznik ili lice
koje je relevantno sa aspekta poreza počinilo isto sa namjerom. Manji propusti ili
greške koje se dešavaju tokom uobičajenog rada na zadacima povezanim sa
porezom se ne smatraju prevarom ili prekršajem.

Ako se tokom kontrole otkriju činjenice koje daju osnovu sumnje o poreznom
krivičnom djelu, inspektori će započeti upravni postupak obustaviti, a dokumentaciju
na kojoj se temelji sumnja predati u nadležnost Sektoru za provođenje i poštivanje
carinskih i poreskih zakonskih propisa.

Razgraničenje između osnova sumnje i čiste pretpostavke je ponekad veoma teško.

U svakom pojedinačnom slučaju inspektor mora obustaviti kontrolu bez objavljivanja
nalaza i činjenica i konsultovati se o situaciji sa rukovodiocem organizacione jedinice.

Ako provjera sumnje ne dovede do krivičnog postupka, kontrola se može nastaviti

bez daljnih mjera.

2.13. Zaključak

Zaključ
Zaključak je upravni akt koji se donosi u postupku inspekcijskog nadzora.
nadzora.
Zaključ
Zaključkom se,
se, za razliku od rješ
rješenja kojim se odluč
odlučuje o predmetu postupka,
postupka,
odluč
odlučuje o pitanjima koja se tič
tiču samog postupka.
postupka.

Zaključkom se odlučuje:
- izuzeću;
- nadležnosti;
- mjerama obezbjeđenja u postupku kontrole;
- nalaganju poreskom obvezniku da preduzme određene radnje kao: da ažurira
poslovne evidencije, da pokrene postupak rješavanja prethodnog pitanja i sl.

Svi zaključci donijeti u toku postupka upisuju se u zapisnik. U vezi sa provođenjem

postupka zaključkom se odlučuje:
- povraćaju u pređašnje stanje;
- odbacivanju ili odobravanju prijedloga za obnovu postupka.

Osim navedenih pitanja, zaključkom se odlučuje i o drugim pitanjima, koja se pojave

u toku postupka, a za koja Zakonom o upravnom postupku nije propisano da se
rješavaju rješenjem.

Ako se zaključkom nalaže izvršenje neke radnje odrediće se i rok u kome se ta

radnja ima izvršiti.

U postupku kontrole zaključak donosi inspektor.

Zakon ne propisuje oblik i sastavne dijelove zaključka, ali pošto je i zaključak upravni
akt, treba da sadrži sve dijelove kao i rješenje.

18
Protiv zaključka se može izjaviti posebna žalba samo kada je to izričito propisano
Zakonom o upravnom postupku ili posebnim zakonom, ali se zaključak može pobijati
žalbom protiv rješenja o glavnoj stvari – član 212. Zakona o upravnom postupku.

2.14. Završni sastanak

Završni sastanak održava inspektorski tim sa odgovornim licima poreskog obveznika

nakon okončane detaljne kontrole.

Predmet završnog sastanka su svi nalazi, činjenice i okolnosti na osnovu kojih se

dokazuje činjenično stanje.

Posebno se mora razgovarati o spornim činjenicama, pravnoj prosudbi nalaza i

rezultatu oporezivanja. Stoga se završni sastanak obično održava u prostorijama
gdje je vršena kontrola kako bi potrebna dokumenta odnosno knjigovodstvo bili na
raspolaganju.

Inspektori su dužni izjasniti se u zapisniku na svaki iskaz stranke.

Završni sastanak je posljednja radnja terenske kontrole, nakon koje inspektori

pristupaju izradi zapisnika i nakon koje počinje teći rok od 8 dana za izradu
zapisnika.

Završni sastanak se ne održava ako nema izmjena porezne obaveze, odnosno

utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti ili ako porezni obveznik ne želi njegovo
održavanje.

3. IZRADA ZAPISNIKA I IZVJEŠTAVANJE

3.1. Dokumentacija o kontroli

Provođenjem postupka kontrole inspektori prikupljaju i izvode različite vrste dokaza

koji su osnova zapisnika.

Dokazni materijal čine računovodstvene informacije i sve pomoćne informacije na

kojima se temelje iznosi finansijskih izvještaja.

Računovodstvene informacije koje se mogu koristiti kao dokazi jesu knjige s izvornim
knjiženjima (npr. glavna knjiga i analitičko knjigovodstvo) i sve tablice ili druge
evidencije povezane sa finansijskim izvještajima. Dokazni materijal odnosi se i na
dokumentirane materijale kao što su računi, ugovori, zapisnici, konfirmacije, pisane
izjave i informacije pribavljene putem upita, promatranja, provjera i ispitivanja
fizičkog postojanja.

Dokumentacija mora uključiti prijavljenu i proknjiženu poreznu osnovicu, provjerene

činjenice i pravna razmatranja o njima. Dokumentacija o provjerenim činjenicama i
njihovoj pravnoj prosudbi mora biti koncentrisana na suštinu.

19
Činjenice od opšte važnosti (npr. činjenice povezane sa oporezivim ili neoporezivim
poslovnim djelatnostima i njihovoj srazmjeri, ispravka ulaznog PDV-a ili srazmjernog
odbitka i sl.) moraju se evidentirati čak i ako nema razloga za izmjenu porezne
osnovice u kontrolisanom periodu.

Nalazi u vezi sa konkretnim uzrokom djelimične kontrole moraju se dokumentovati

čak i ako nema razloga za obračun dodatne porezne obaveze.

Shodno naprijed navedenom, slijedeće mora biti dokumentovano:

- kopije zahtjeva za informacijama od drugih lica;
- kopije pisanih kontrolnih materijala u vezi sa drugim poreznim obveznicima
(dobavljači ili kupci);
- zabilješke o izjavama poreznih obveznika ili drugih lica;
- obračun PDV-a i ulaznog PDV-a, bilansa stanja, bilansa uspjeha i bilo koji
drugi dokumenat dostavljen inspektorima ili koje su inspektori sastavili;
- kopije svih obrazaca koji su korišteni u upravnom postupku tokom ovoga
slučaja;
- utvrđivanje mogućih izvora za prisilnu naplatu sa npr. do sada nepoznatih
bankovnih računa;
- kopije dokumenata dostavljenih tokom žalbenog postupka.

Period čuvanja dokumentacije je 10 godina od završetka zadnjeg poreznog perioda

obuhvaćenog kontrolom. Period se produžava ako još traje krivični ili žalbeni
postupak.

3.2. Informacije o kontroli bez nalaza

Ako kontrola ne vodi do bilo kakvih izmjena u poreznoj osnovici ili poreznoj obavezi
inspektor mora sačiniti Zapisnik o kontroli te isti dostaviti poreznom obvezniku.
Zapisnik mora uključiti uzrok kontrole i činjenice koje mogu uticati na naredne
porezne periode ili porezne osnovice.

3.3. Zapisnik

Nakon okonč
okončanja procedure kontrole,
kontrole, inspektorski tim priprema nacrt zapisnika,
zapisnika, koji
sadrž
sadrži sve poreske instrumente koje je ispitao,
ispitao, sa konstatovanim iznosima manje ili
viš
više uplać
uplaćenih poreznih obaveza.
obaveza. Nacrt zapisnika dostavlja se šefu šefu organizacione
jedinice,
jedinice, koji odobrava utvrđutvrđeno činjeni
činjenič
čno stanje potpisom na prvoj stranici
zapisnika.
zapisnika. Ukoliko šefšef organizacione jedinice nije saglasan sa navodima zapisnika
nalož
naložit ćeće inspektorima dopunu činjeni
činjeniččnog stanja,
stanja, drugač
drugačiju pravnu formulaciju i
slič
slično.
no. Inspektori su duž
dužni postupiti po nalogu šefa
šefa organizacione jedinice.
jedinice.

U roku od osam radnih dana po završ

završetku kontrole inspektor će
će sač
sačiniti i poreskom
obvezniku dostaviti zapisnik o kontroli.
kontroli.

Zapisnik je isprava u koju se unose sve važ važnije radnje obavljene u postupku
inspekcijskog nadzora i služ
služi kao dokaz o tim radnjama.
radnjama.

20
Naroč
Naročito je potrebno da se u zapisniku detaljno opiš
opišu činjenice
činjenice i dokazi u vezi sa
utvrđ
utvrđenim nezakonitostima i nepravilnostima,
nepravilnostima, čije
čije otklanjanje treba nalož
naložiti
rješ
rješenjem,
enjem, jer ta pitanja mogu biti predmet daljnjeg postupka po žalbi
žalbi i upravnog
spora,
spora, pa činjenice
činjenice i dokaze po tim pitanjima treba prikazati tako da budu jasna i
licima koja će
će raditi u daljim fazama postupka.
postupka.

Ako u postupku kontrole,

kontrole, do izrade zapisnika,
zapisnika, porezni obveznik izvrš
izvrši uplatu poreznih
obaveza i otkloni konstatovane nezakonitosti i nepravilnosti,
nepravilnosti, potrebno je tu činjenicu
činjenicu
navesti u zapisniku.
zapisniku.

Za isprave,
isprave, dokumentaciju,
dokumentaciju, sredstva i drugo kod kojih nisu utvrđ
utvrđene nezakonitosti i
nepravilnosti,
nepravilnosti, samo konstatovati da je izvrš
izvrš en uvid.
uvid.

Konačan zapisnik obuhvata:

 Prednju stranicu u standardnoj formi

 Opšte podatke
Opšti podaci obavezno sadrže:
- Osnovnu i sporednu djelatnost,
- Odgovorne osobe /ime i prezime, funkcija, jedinstveni matični broje i adresa
stanovanja/,
- Navesti većinske vlasnike /pravni naziv ili ime i prezime, identifikacioni broj ili
jedinstven matični broj/,
- Podaci o računovođi,
- Brojeve transakcijskih računa,
- Datum sa kojim je izvršen obračun kamata.

 Aktivnosti kontrole

- Prethodne kontrole
Inspektori su dužni navesti prethodnu kontrolu koju je izvršila UIO.

- Obrada informacija, dokazni materijal i rezultat kontrole

Svaka iznesena poreska činjenica treba biti predstavljena i zapisnički
konstatovana kao:
 nepristrasan opis činjenica,
 dokazna sredstva,
 primjena pravne norme – zakonski propis koji je povrijeđen,
 mišljenje poreskog obveznika,
 izjašnjenje UIO na mišljenje poreskog obveznika,
 posljedice po osnovu utvrđene nezakonitosti ili nepravilnosti (obračun
dodatnih poreskih obaveza).

- Detalji o poreznim prijavama

Rezultat kontrole obuhvata detalje o poreznim prijavama i iznos dodatno utvrđene
poreske obaveze

- Kamate
Na iznose javnih prihoda za koje se utvrdi da nisu plaćene u zakonom ostavljenom
roku vrši se obračun kamate zaključno sa danom sačinjavanja nacrta zapisnika.

21
  Rekapitulacija zapisnikom utvrđenih obaveza

U rekapitulaciju se unose sve zapisnikom konstatovane obaveze za uplatu, što znači,

unose se poreske obaveze koje su iskazane u poreskim prijavama, ali nisu uplaćene
u zakonskom roku i dodatno utvrđene obaveze. Rekapitulacija se daje u standardnoj
formi i to kao konstatacija, a ne kao nalog za uplatu.

Ukoliko poreski obveznik u toku kontrole izvrši uplatu svih poreskih obaveza
utvrđenih zapisnikom, prednje se zapisnički konstatuje nakon rekapitulacije, a ako
izvrši djelimičnu uplatu, takve uplate se navode u zasebnom tabelarnom pregledu.

Iz navedenog proizlazi da zapisnik treba da predstavlja jasan pregled izvršene

kontrole kod poreskog obveznika i da sadrži sve činjenice i dokaze koji će služiti kao
osnov za donošenje rješenja o dodatno utvrđenim poreskim obavezama, rješenja o
otklanjanju nezakonitosti i nepravilnosti, kao i za podnošenje prijava i preduzimanje
drugih mjera.

 Pouku o pravnom lijeku-prigovor

Zakon o postupku indirektnog oporezivanja ne propisuje način vođenja, potpisivanja i

ovjeravanja zapisnika, te se u vezi sa tim primjenjuju odredbe Zakona o upravnom
postupku.

Samo zapisnik koji je sastavljen u skladu sa odredbama Zakona o upravnom

postupku je javna isprava i služi kao dokazno sredstvo. Dozvoljeno je dokazivati
netačnost zapisnika.

Zbog specifičnosti postupka kontrole u odnosu na upravni postupak, sve odredbe

Zakona o upravnom postupku u vezi sa vođenjem zapisnika ne mogu biti dosljedno
primjenjene. U postupku kontrole zapisnik se u većini slučajeva ne može voditi u
toku postupka, već se sačinjava na kraju izvršene kontrole.

Sastavljanju zapisnika ne prisustvuje poreski obveznik ili njegov zastupnik, te s toga

i ne potpisuju zapisnik. Ovakvu metodologiju izrade zapisnika podržava Pravilnik o
kontroli indirektnih poreza u članu 32. stav 3. propisuje da će inspektor u roku od
osam radnih dana po završetku kontrole sačiniti i poreskom obvezniku dostaviti
zapisnik sa nalazima činjeničnog i pravnog stanja.

Kontrola se završava danom održavanaja završnog sastanka prema odredbama člana

31. Pravilnika.

Propisana obaveza dostave zapisnika i mogućnost ulaganja prigovora je način da se

poreskom obvezniku omogući izjašnjenje o činjenicama i okolnostima koje su
utvrđene vršenjem kontrole, čime se obezbjeđuje jedno od osnovnih načela
upravnog postupka – načelo saslušanja stranke.

 Imena i potpis inspekcijskog tima

 Prilozi

22
Zapisniku se prilažu sve relevantne izjave, objašnjenja, stručna mišljenja, stavovi,
kao i isprave i dokumentacija koja dokazuje navode zapisnika.

Iz navedenog proizlazi da zapisnik treba da predstavlja jasan pregled izvršene

kontrole kod poreskog obveznika i da sadrži sve činjenice i dokaze koji će služiti kao
osnov za donošenje rješenja o dodatno utvrđenim poreskim obavezama, rješenja o
otklanjanju nezakonitosti i nepravilnosti, kao i za podnošenje prijava i preduzimanje
drugih mjera.

Vrlo je značajno da u zapisniku bude potpuno prikazano ono što je u vršenju kontrole
utvrđeno, jer je to jedan od uslova da rješenje ne bude poništeno zbog pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što bi bilo suprotno načelu ekonomičnosti
postupka.

PRILOG 2: Zapisnik

3.4. Zabilješko o porezno relevantnim činjenicama

Činjenice koje utiču na naredne porezne periode, odnosno događaji i okolnosti za

koje inspektori zaključe da su tako važni da zahtjevaju posebnu pažnju moraju biti
dokumentovani putem posebne zabilješke.

Neki primjeri situacija koje mogu zahtjevati dodatne zabilješke:

- ograničenje opsega kontrole uvjetovano nedostatkom dokaza, odnosno
nemogućnost provedbe nekih postupaka koji se smatraju potrebnim;
- napomena ako se računovodstvena načela ne primjenjuju dosljedno
(promjena u metodi obračuna amortizacije, metodi vrednovanja zaliha, i sl.);
- poslovni događaji s povezanim strankama;
- važni događaji nastali nakona datuma bilansa koji utječu na finansijske
izvještaje;
- značajna sumnja u sposobnost preduzeća da nastavi poslovati vremenski
neograničeno i sl.

Dokumenti od opće važnosti moraju se čuvati u kopiji.

3.5. Zabilješke o činjenicama relevantnim za prevare

Kada inspektori utvrde činjenice i/ili okolnosti koje daju povoda sumnji o postojanju
prevara iz oblasti poreza, istražit će relevantne informacije i evidentirati slijedeće:
- šta je osnova za sumnju;
- koje su činjenice otrkivene;
- kada obavjestiti šefa jedinice;
- koji su zaključci za diskusiju.

23
4. PROCEDURE NAKON URUČENJA ZAPISNIKA

4.1. Prigovor

Poreski obveznik može uložiti prigovor na zaspisnik sačinjen u postupku kontrole.

Prigovor se podnosi nadležnoj jedinici UIO koja je radila kontrolu, u roku od pet
radnih dana od dana uručenja zapisnika.

Pravilnikom o kontroli indirektnih poreza propisana je obaveza inspektora da razmotri

primjedbe na zapisnik i da po istim odluči rješenjem. Načelo materijalne istine
obavezuje inspektore da provjere činjenice istaknute u prigovoru, mada to Zakon
izričito ne propisuje, te s toga primjedbama treba dati tretman koji se daje izjavama
i prijedlozima stranke u postupku inspekcijskog nadzora. Poreski obveznik u toku
postupka može iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze, a inspektor odlučuje
hoće li te nove činjenice utvrđivati, odnosno izvoditi predložene dokaze zavisno od
toga da li to može imati utjecaj na rješavanje stvari.

Ako inspektor utvrdi da su u primjedbama na zapisnik istaknute činjenice koje su od

značaja za donošenje rješenja, a poreski obveznik je predložio dokaze na osnovu
kojih se te činjenice mogu utvrditi, dužan je te činjenice utvrditi i o tome sačiniti
dodatak zapisniku, odnosno zapisnik o dopuni inspekcijskog nadzora. Dodatak
zapisnika se dostavlja poreskom obvezniku, bez prava na prigovor, jer je sastavljen
na osnovu primjedbi.

Međutim ako se u dopuni kontrole utvrde nove činjenice, koje nisu istaknute u
prigovoru, ili su izvršene neke nove radnje takav zapisnik se dostavlja poreskom
obvezniku sa pravom na prigovor.

Ako inspektor ocijeni da u primjedbama nisu istaknute nove činjenice i da predloženi

dokazi nisu od značaja za donošenje rješenja, ili se primjedbe ne prihvataju, u
dispozitivu rješenja će odbiti prigovor, a u obrazloženju će navesti razloge o
zauzetom stavu po primjedbama.

Inspektori će razmotriti prigovor koji je dostavio poreski obveznik i donijeti rješenje

koje se dostavlja poreskom obvezniku. Poreski obveznik na to rješenje ima pravo
žalbe u skladu sa odredbama Zakona o postupku indirektnog oporezivanja DIO V
POGLAVLJE 2.

Ukoliko se u postupku inspekcijskog nadzora donosi rješenje o dodatno utvrđenim

poreskim obavezama, predmetnim rješenjem riješit će se i o prigovoru poreskog
obveznika. U tom slučaju u posljednjoj tačci dispozitiva odlučuje se o prigovoru.
Prigovor se može odbiti kao neosnovan, neblagovremen i izjavljen od neovlašetene
osobe, prihvatiti ili djelimično prihvatiti. U slučajevima kada se prigovor prihvata u
rješenju se vrše ispravke činjeničnog stanja konstatovanog zapisnikom i eventualne
ispravke konstatovane obaveze za uplatu javnih prihoda.

U slučajevima kada se u postupku inspekcijskog nadzora ne donosi rješenje, o

prigovoru na zapisnik odlučuje se zaključkom ukoliko se isti odbacuje iz
proceduralnih razloga, a ukoliko inspektori razmatraju isti o prigovoru se odlučuje
rješenjem.

24
4.2. Rješenje o dodatno utvrđenim obavezama

Rješenje je upravni akt kojim se rješava o predmetu postupka kontrole. Rješenje

donose inspektori na bazi činjeničnog stanja utvrđenog u postupku inspekcijskog
nadzora.

Rješenje se donosi odmah po prijemu prigovora, odnosno po proteku roka za

prigovor.

Rješenje obavezno sadrži: naziv sektora UIO sa brojem i datumom rješenja,

preambulu, dispozitiv, obrazloženje, pouku o pravnom lijeku, potpis inspektora i
otisak pečata, sve u skladu sa Zakonom o upravnom postupku. Rješenje se donosi u
propisanoj formi, u prilogu.

Dispozitiv je najvažniji dio rješenja, jer se u njemu nalaže preduzimanje radnji i

mjera za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti i određuju rokovi za njihovo
preduzimanje. Dispozitiv rješenja obavezuje poreskog obveznika. Zbog toga
dospizitiv mora biti jasan, nalozi u njemu moraju biti konkretni, određeni i razumljivi
tako da poreski obveznik po njima može postupiti. Nalozi za plaćanje poreskih
obaveza moraju biti jasni i potpuni, sa posebno naznačenom obavezom poreskog
obveznika za uplatu kamate od dana sa kojim je izvršen obračun u rješenju do dana
uplate poreske obaveze.

Dispozitiv rješenja dijeli se u onoliko tačaka koliko je utvrđeno nezakonitosti i

nepravilnosti čije se otklanjanje nalaže.

Nejasan dispozitiv je razlog za poništenje rješenja, ako drugostepeni organ nije u

mogućnosti da te nejasnoće otkloni.

Rješenje ima za cilj otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti u poslovanju poreskog

obveznika, te nema svrhe da se u dispozitivu nalaže uplata poreskih obaveza ili
otklanjanje drugih nezakonitosti, ako je to poreski obveznik učinio u toku postupka.
Ako je uplata dodatne poreske obaveze izvršena nakon dostave zapisnika, o tome će
se sačiniti službena zabilješka, radi saznanja o toj činjenici u daljem postupku.

U obrazloženju treba jasno obrazložiti naloge date u dispozitivu. Ukazati na određene

činjenice i dokaze, navesti zakonske propise koji su povrijeđeni – član, naziv propisa,
broj i naziv službenog glasila u kojem je propis objavljen. Nalazi se obrazlažu tako
što će se prikazati kako je poreski obveznik radio, kako je trebao da postupa uz
navođenje dokaza na osnovu kojih je to utvrđeno i sa pozivom na propise kojima je
ta materija regulisana. Ako poreski obveznik u postupku inspekcijskog nadzora učini
spornim utvrđeno činjenično stanje u obrazloženju se inspektor mora izjasniti na
date primjedbe i navesti razloge zbog kojih iste nisu prihvaćene i to kako u odnosu
na utvrđeno činjenično stanje, tako i u odnosu na zakonske propise koji su
povrijeđeni.

Uputom o pravnom lijeku poreskog obveznika treba poučiti da protiv rješenja UIO
može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja (član 136. Zakona o
postupku indirektnog oporezivanja). Uputa o pravnom lijeku kao poseban sastavni
dio rješenja unosi se poslije obrazloženja, a prije potpisa.

25
PRILOG 3: Rješenje o dodatno utvrđenim obavezama

4.3. Djelimično i dopunsko rješenje

U postupku inspekcijskog nadzora može se donijeti djelimično i dopunsko rješenje u

skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku.

Djelimično rješenje se donosi kada se o jednoj upravnoj stvari rješava u više tačaka,
a samo su neke od njih dozrele za rješavanje i kada se pokaže svrsishodnim da se o
tome riješi posebnim rješenjem.

Dopunsko rješenje se donosi kada inspektori nisu rješenjem odlučili o svim pitanjima
koja su predmet postupka. Ako je predmet postupka dovoljno raspravljen, dopunsko
rješenje može se donijeti bez ponovnog provođenja ispitnog postupka.

Dopunsko i dodatna rješenja u pogledu pravnih lijekova i izvršenja smatraju se

samostalnim rješenjima i na njih se može izjaviti žalba i posebno se izvršavaju.

4.4. Ispravka grešaka u rješenju

Inspektori koji su donijeli rješenje mogu ispraviti računske greške u imenima,

brojevima, pisanju, računanju i druge očigledne netačnosti u rješenju ukoliko nije
proteklo više od 5 godina od dana donošenja rješenja.

O ispravci rješenja donosi se rješenje, koje se dostavlja poreskom obvezniku i koje

se prilaže u spis i čini sastavni dio prvobitnog rješenja. Ispravka greške proizvodi
pravne posljedice od dana od koga proizvodi pravne posljedice rješenje koje se
ispravlja.

Protiv rješenja kojim se u već donesenom rješenju ispravlja greška dopuštena je

posebna žalba (član 143. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja).

4.5. Žalba

Poreski obveznik ima pravo žalbe na rješenja UIO kojim se utvrđuje dodatna porezna
obaveza, kao i na sva druga rješenja koje inspektori izdaju u skladu sa Zakonom o
postupku indirektnog oporezivanja.

Žalba izjavljena na rješenje o dodatno utvrđenoj poreznoj obavezi ne odlaže

izvršenje rješenja.

Izvršenje rješenja može se odložiti ako obveznik podnese odgovarajuće garancije

kojim se obezbjeđuju plaćanje obaveza po osnovu indirektnih poreza (član 137.
Zakona o postupku indirektnog oporezivanja).

26
Po prijemu žalbe inspektori su dužni utvrditi da li je ista dozvoljena, blagovremena i
izjavljena od ovlaštenog lica. U slučajevima kada žalba nije dozvoljena,
blagovremena ili izjavljena od ovlaštenog lica inspektori će istu odbaciti rješenjem.

Ako inspektor koji je donio rješenje utvrdi da je ista opravdana, a nije potrebno
provoditi novi ispitni postupak, može stvar riješiti drugačije i novim rješenjem
zamjeniti rješenje koje se žalbom pobija. Ako inspektori rješavajući po žalbi nađu da
je provedeni postupak bio nepotpun, ili kada žalitelj u žalbi iznese nove činjenice
koje bi mogle uticati na drugačije rješenje upravne stvari, dužni su upotpuniti
postupak. Prema rezultatima dopunjenog postupka inspektori mogu u granicama
zahtjeva stranke, stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamjeniti rješenje koje se
žalbom pobija. Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe.

Prvostepenu odluku po žalbi donosi prvostepeni organ koji je donio ožalbeno rješenje
u roku od mjesec dana od dana podnošenja žalbe o čemu donosi novo rješenje koje
se obvezniku uručuje u rokovima iz člana 64. do 68. Zakona o postupku indirektnog
oporezivanja.

Protiv rješenja koji je donio prvostepeni organ po žalbi obveznik ima pravo žalbe, a
po žalbi u drugom stepenu odlučuje direktor UIO, a drugostepeno rješenje se donosi
i dostavlja u roku od tri mjeseca od dana prijema žalbe.

Drugostepeno rješenje je konačan upravni akt.

Protiv drugostepenog rješenja obveznik može pokrenuti upravni spor tužbom kod
upravnog odjeljenja Suda BiH.

4.6. Obnova postupka

Ukoliko se u postupku kontrole sazna za nove činjenice ili se stekne mogućnost da se

upotrijebe novi dokazi koji bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja, da su bili utvrđeni
ili upotrijebljeni u postupcima kontrole po zapisnicima prethodnih kontrola koji su
okončani donošenjem odgovarajućih rješenja, primjenit će se vanredni pravni lijek –
obnova postupka.

Obnova postupka propisana je Zakonom o upravnom postupku članovi 238.-248.

Obnovu postupka može tražiti stranka, a organ koji je donio rješenje kojim je
postupak okončan može pokrenuti obnovu postupka po službenoj dužnosti.

Ako je rješenje po kome se traži obnova postupka bilo predmet upravnog spora
obnova se može dozvoliti samo zbog onih činjenica koje je organ utvrdio u ranijem
upravnom postupku a ne i zbog činjenica koje je utvrdio sud u svom postupku.

Rok u kome se može tražiti obnova propisan je članom 241. Zakona u upravnom
postupku.

Razlozi za pokretanje obnove postupka propisani su članom 238. Zakona u upravnom

postupku.

27
O prijedlogu za obnovu postupka odlučuje organ koji je u predmetu rješavao u
prvom stepenu ili organa koji je donio rješenje kojim je postupak okončan.

Neblagovremeni prijedlog i prijedlog izjavljen od neovlaštene osobe organ nadležan

za rješavanje će zaključkom odbaciti.

Ukoliko je prijedlog blagovremen i izjavljen od ovlaštene osobe organ će ispitati da li

su okolnosti odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu takvi da bi mogli
dovesti do drugačijeg rješenja, pa ako utvrdi da nisu odbiće prijedlog svojim
rješenjem.

Ako organ ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu donijet će zaključak da se

obnova dozvoljava i odrediće u kojem će se obimu postupak obnoviti.

Kada je to prema okolnostima slučaja moguće, a iz razloga ubrzanja postupka

nadležni organ moue, čim utvrdi postojanje uslova za obnovu, preći na one radnje
postupka koje se imaju obnoviti ne donoseći poseban zaključak kojim se obnova
dozvoljava. To će se u pravilu dešavati kada obnovu postupka organ radi po
službenoj dužnosti.

Na temelju podataka pribavljenih u prijašnjem i obnovljenom postupku prvostepeni

organ donosi rješenje o stvari koja je bila predmet obnove postupka i njime može
prijašnje rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim
rješenjem. U ovom drugom slučaju, a obzirom na sve okolnosti pojedinog slučaja,
prvostepeni organ može prijašnje rješenje poništii ili ukinuti.

Protiv zaključka i rješenja donešenih u prvom stepenu može se izjaviti posebna

žalba.

PRILOG 4: Rješenje o obnovi postupka

5. INTERNE PROCEDURE UIO NAKON URUČENJA ZAPISNIKA

5.1. Općenito

Nalazi kontrole se moraju odmah sačuvati u bazi podataka radi dalje obrade i razreza
dodatnih poreznih obaveza. Dio toga je i unos podataka o završetku kontrole.

Statistički podaci o rezultatima kontrola iskazuju se mjesečno i na godišnjoj osnovi.

5.2. Dokaz o aktivnostima kontrole i statistički podaci

5.2.1. Knjiga naloga/knjiga kontrola

Knjiga naloga mora se uvesti za svaku jedinicu za kontrolu i uključuje sve predmete
koji će biti kontrolisani.

28
Knjiga naloga se sačinjava na godišnjoj osnovi.

PRILOG 5: Knjiga naloga

5.2.2. Knjiga aktivnosti kontrole

Svaki inspektor mora svakodnevno voditi knjigu svojih aktivnosti kontrole i svoga
rada u vezi sa aktivnostima. To je također osnova za dnevnice i troškove putovanja.
Inspektor mora potpisati knjigu na kraju svakog mjeseca i predati nadležnom šefu
jedinice za kontrolu i zbog statističkih razloga. Šef jedinice mora potpisati knjigu i
proslijediti kopiju jedinici zaduženoj za plaćanje.

PRILOG 6: Knjiga aktivnosti kontrole

5.2.3. Izvještaj o izvršenoj kontroli

Izvještaj o izvršenoj kontroli sačinjavaju inspektori nakon izvršene svake pojedinačne

kontrole.

Izvještaj se dostavlja šefu grupe.

PRILOG 7: Izvještaj o izvršenoj kontroli

5.3. Pravo potpisa

Pravo potpisa razreza je dato inspektorima ako razrez ne prelazi # KM dodatnih

obaveza. Ako iznos prelazi # KM nadležni šef jedinice mora biti supotpisnik obrasca
razreza.

5.4. Ponovne kontrole

Nalog za ponovnu kontrolu može biti potreban ako je prethodna kontrola pokazala da
postoji mnogo razloga za ispravke ili ako postoje razlozi koji ukazuju na potrebu za
ponovnom kontrolom kao npr.:
- predviđene promjene u poslovnim aktivnostima;
- moguće promjene korištenja stalnih sredstava u vezi sa srazmjernim
odbitkom;
- sumnja u legitimnost registracije za poreznog obveznika;
- značajno povećanje neoporezivih prometa ili zahtjeva za povrat;
- građevinski radovi prije prvog prenosa prava na raspolaganje i sl.

5.5. Rokovi za čuvanje administrativnih dokumenata

Rok za čuvanje knjige naloga, knjige akitvnosti kontrole i statističkih podataka je 3

godine nakon godine za koju su knjige i statistički podaci napravljeni.

29
II KNJIGOVODSTVO I OBRAČUN POREZA
NA DODATU VRIJEDNOST

1. OPĆE ODREDBE

Odredbama važećih propisa o računovodstvu propisana je obaveza svih pravnih lica

sa sjedištem na teritoriji Bosne i Hercegovine, koja obavljaju registrovanu djelatnost
u skladu sa propisima o jedinstvenoj klasifikaciji djelatnosti, da vode knjigovodstvo,
sastavljaju i podnose računovodstvene iskaze (finansijske izvještaje).

Knjigovodstvo je dokumentovana i strogo formalna evidencija zasnovana na

potpunom trajnom sakupljanju i ustaljenom hronološkom i sistematskom sređivanju
podataka o svim nastalim individualiziranim poslovnim procesima i o stanjima, koja
korištenjem novčanih jedinica mjere ima mogućnost prikazivanja slike cjelokupnog
poslovanja pravnog lica. Knjigovodstvo treba posmatrati i razmatrati kao cjelinu
knjigovodstvenih dokumenata, poslovnih knjiga i računovodstvenih obračuna.

Knjiženje se obavlja na osnovu knjigovodstvenih dokumenata kojima se dokazuje

nastanak poslovnog događaja. Vrsta knjigovodstvenih dokumenata, pojavni oblici,
način izdavanja, rokovi i smjerovi kretanja knjigovodstvenih dokumenata regulišu se
internim aktom pravnog lica.

Pod poslovnim knjigama u knjigovodstvu podrazumjevaju se instrumenti evidencije

pomoću kojih se hronološki i na sistematski način obuhvataju poslovni događaji i
promjene na osnovu knjigovodstvenih dokumenata. Poslovne knjige čine dnevnik,
glavna knjiga i pomoćne knjige. Sastavni dijelovi poslovnih knjiga, metodi i tehnika
knjiženja, kao i rokovi knjiženja, bliže se utvrđuju internim aktom pravnog lica.

Finansijski izvještaji su završni produkt računovodstva, a predstavljaju sintetički

izvještaj izražen novčanim mjerilima. Korisnici, način sastavljanja, šeme, rokovi,
obuhvatnost i postupci sastavljanja finansijskih izvještaja bliže se utvrđuju Zakonom
o računovodstvu i Međunarodnim računovodstvenim standardima.

Set finansijskih izvještaja sadrži slijedeće komponente: bilans stanja, bilans uspjeha
(račun dobiti i gubitka), izvještaj gotovinskih tokova, izvještaj o svim promjenama u
vlasničkom kapitali i računovodstvene politike i zabilješke uz finansijske izvještaje.

Sama forma prezentacije finansijskih izvještaja nije ista za sva pravna lica. Oblik i
sadržaj obaveznih obrazaca računovodstvenih iskaza uslovljen je vrstom pravnog
lica, djelatnošću koju obavlja, kao i kontnim planom koji primjenjuje prilikom
vođenja svojih poslovnih knjiga. Propisani obrasci polugodišnjih i godišnjih obračuna
su različiti za privredna društva, banke, društva za osiguranje, neprofitne
organizacije i udruženja, profitne i neprofitne fondove, kao i budžete i budžetske
korisnike. Međutim, ta činjenica nije od uticaja na obavezu svih pravnih lica, bez
obzira na djelatnost koju obavljaju i bez obzira na to koji je oblik vlasništva u njima
prisutan, da se pri prezentaciji svojih finansijskih izvještaja, iako na propisanoj formi,
pridržavaju opštih načela utvrđenih Međunarodnim računovodstvenim standardima.

30
Zakonom o porezu na dodatu vrijednost (“Sl. glasnik BiH”, broj: 9/05, 35/05- u
daljem tekstu: Zakon) uvodi se obaveza i regulira se sistem plaćanja poreza na
dodatu vrijednost (u daljem tekstu: PDV) na teritoriji BiH.

Pravilnikom o primjeni zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Sl. glasnik BiH”, broj:
93/05, 21/06, 60/06, 6/07,100/07 - u daljem tekstu: Pravilnik) bliže se propisuje
način primjene Zakona.

U transakcijama između poreskih obveznika oporezuje se samo dodata vrijednost

koja se utvrđuje kao razlika između prodajne vrijednosti dobara i nabavne
vrijednosti dobara (prodajna vrijednost dobara – nabavna vrijednost dobara =
dodata vrijednost).

Za poreske obveznike u sistemu PDV porez je neutralan. S jedne strane priznaje se

plaćeni porez pri nabavi, a s druge strane razliku poreza na dodanu vrijednost snosi
kupac, dok na kraju krajnji potrošač ne podnese cjelokupni iznos poreza.

Poreska faktura za izvršene isporuke dobara i pružene usluge ili drugi dokument koji
služi kao poreska faktura je osnovni dokument u sistemu obračuna i plaćanja PDV.
Naime, indirektna metoda utvrđivanja dodate vrijednosti, koju Zakon afirmiše
zasniva se na tzv. “lancu faktura” čime prodavac i kupac sami kontrolišu jedan
drugog jer su im interesi suprotni. Prodavac je dužan da posjeduje fakturu u kojoj
mu je njegov dobavljač iskazao PDV, jer u suprotnom će morati da plati puni iznos
PDV na isporučena dobra bez mogućnosti da odbije PDV koji tereti njegov ulaz.
Obveznik PDV dužan je da izda fakturu za svaki promet dobara i usluga izvršen
drugim obveznicima, kao i drugim licima. Poreska faktura, da bi bila validna, mora
biti popunjena i izdata u skladu sa Zakonom.

Nezavisno od toga kada će fakture biti plaćene dobavljačima PDV iskazan na

ulaznim fakturama može se odmah koristiti kao ulazni porez, te se saldirati (prebiti)
sa izlaznim porezom nastalim po izlaznim računima za prodata dobra i obavljene
usluge. Dakle, oporeziva je samo dodata vrijednost kao razlika nabavne i prodajne
vrijednosti.

Praktična primjena propisa o PDV ne obavezuje pojedinačno praćenje nabave i

prodaje za svako dobro. Iz mnoštva poslovnih događaja utvrđujemo koliko je u
ulaznim fakturama sadržano ulaznog poreza, a koliko je izlaznog poreza nastalo po
izlaznim fakturama. Saldiranje poreza vrši se za obračunski period (kalendarski
mjesec) kada su poslovni događaji nastali. Takvo praćenje omogućuju nam
knjigovodstvene evidencije zasnovane na dvojnom knjigovodstvu.

Vremenski se ulazni porez neće uvijek “poklopiti” sa izlaznim porezom proizašlim iz

prodaje pa će iz saldiranja nastati:
- obaveza za plaćanje PDV ili
- potraživanja od države za više plaćeni ulazni PDV odnosno poreski kredit.

Razlika se plaća ili vraća, odnosno ostavlja kao “kredit” za sljedeće obaveze.

Nabavna vrijednost dobra ne može sadržavati PDV, tj. trošak nabave zaliha ili
dugotrajne imovine ne može se povećati za PDV. PDV je finansijski izdatak za
naručitelja, on povećava dug prema dobavljaču, ali zbog priznavanja kao ulaznog
poreza i prebijanja sa izlaznim porezom, on poprima neutralno značenje u pogledu
troška nabave imovinskih stavki, troškova poslovanja i korištenih usluga.

31
Sistem PDV jednako se primjenjuje i na području usluga. Kada se koriste usluge
drugih poduzetnika, PDV sadržan u ulaznim računima je ulazni porez koji “ulazi” u
saldiranje s tekućim izlaznim porezom. Pri prodaji usluga u kalkulaciju se
uračunavaju troškovi materijala i korištenih usluga po neto vrijednosti, dodaje se
vrijednost vlastitog rada i manipulativnih troškova, te se na prodajnu vrijednost
usluge zaračunava PDV. Obaveza za PDV utvrđuje se saldiranjem izlaznog poreza sa
ulaznim porezom.

Plaćeni PDV prilikom uvoza dobiva značenje ulaznog poreza.

U slučaju izvoza ulazni porez iz prethodnih nabava vraća se obvezniku.

Prema članu 56. Stav 1. Zakona, “svaki obveznik obavezan je voditi knjige s
dovoljno podataka koji će omogućiti urednu primjenu PDV-a, uključujući i
obračunavanje obaveze PDV-a za svaki period PDV-a i inspekciju od strane UIO”.

Prema stavu 2. istog člana, “navedene knjige vode su u skladu s propisima o

računovodstvu”.

Iz navedenog proizlazi da uvođenje sistema poreza na dodatu vrijednost iziskuje

neophodna prilagođavanja u glavnoj knjizi u skladu sa zahtjevima knjigovodstvenog
evidentiranja PDV. To podrazumjeva otvaranje sintetičkih konta za ulazni i izlazni
PDV, ali i odgovarajućih analitičkih evidencija.

Vođenje evidencije zavisi od poslovne djelatnosti kojom se obveznik PDV bavi i mora
biti prilagođena tako da obuhvati sve potrebne podatke za obračun, plaćanje i
kontrolu PDV.

Bitna napomena u ovom kontekstu je da primjena sistema PDV ne isključuje obavezu

da poreski obveznici nastave da vode poslovne knjige prema načelima dvojnog
knjigovodstva, u skladu sa važećim propisima o računovodstvu i Međunarodnim
računovodstvenim standardima.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

2. KNJIGOVODSTVO PDV TRANSAKCIJA

2.1. Poslovne knjige

Poslovne knjige vode se primjenom kontnih planova.

Kontni plan donosi svako pravno lice za svoje potrebe u skladu sa važećim propisima
o računovodstvu i Međunarodnim računovodstvenim standardima. Pomoću njega
raspoređuju se računi glavne knjige u kojoj se evidentiraju poslovni događaji koji
utiču i mijenjaju pozicije imovine, obaveza, kapitala, prihode i rashode.

Obveznik PDV je dužan da u skladu sa Zakonom, radi pravilnog obračunavanja i

plaćanja PDV, izvrši promjene u knjigovodstvenoj evidenciji, nastale primjenom
sistema poreza na dodatu vrijednost i vodi evidencije o prometu dobara i usluga na
način koji omogućava kontrolu obračunavanja i plaćanja PDV u svakom poreskom
periodu.

32
Unos podataka u knjigovodstvene evidencije obveznika PDV, koje se vode u skladu
sa propisima koji uređuju računovodstvo i Međunarodnim računovodstvenim
standardima, mora biti utemeljen na urednim knjigovodstvenim ispravama, kao što
su primljene i izdane fakture, isprave o uvozu, izvozu, isprave o plaćanju, obračuni,
pomoćne isprave (otpremnice, dostavnice, radni nalozi i sl.) i druge evidencije koje
uspostavi radi lakšeg praćenja tokova poslovnih događaja.

Obveznik PDV je dužan da u evidenciji o poreznim događajima obezbjedi:

1. podatke o nastanku pretporeza po izvršenim nabavkama dobara i usluga,
primljenim avansnim fakturama, primljenim dokazima o uplati PDV-a od
strane izvođača po posebnoj šemi u građevinarstvu (ulazni PDV),
2. podatke o nastanku obaveze PDV po obavljenom prometu,izdatim avansnim
fakturama, primljenim ino-uslugama (izlazni PDV) i
3. podatke o obračunu i o razlikama ulaznog i izlaznog poreza za obračunski
period.

Poreski obveznik sam utvrđuje obavezu poreza na dodatu vrijednost. Utvrđivanje

poreske obaveze obavlja se obračunskim postupkom za određeni poreski period i ista
se iskazuje u mjesečnoj PDV prijavi, odnosno obrascu P PDV.

Temelj za sastavljanje obračuna poreza su podaci iz knjigovodstvene evidencije

poreskih događaja prikupljenih izvornim i izvedenim ispravama. Iskazana obaveza
poreza na dodatu vrijednost mora biti knjižena u glavnoj knjizi. Prema tome,
potrebno je povezati uzimanje podataka iz evidencija i njihov unos u sadržaj poreske
prijave.

2.2. Evidencije o PDV

Radi odgovarajućeg jednoobraznog praćenja nastanka obaveze plaćanja PDV,

oslobađanja od plaćanja predviđenih Zakonom i osiguranja kontrole iskazivanja
obaveza i plaćanja PDV, Pravilnikom je propisan oblik, vrsta, sadržina i način vođenja
posebnih evidencija i obazaca:

1. Knjiga izlaznih faktura (obrazac KIF)

- za isporučena dobra i usluge
- za primljene avanse

2. Knjiga ulaznih faktura (obrazac KUF)

- za primljena dobra i usluge
- za date avanse

3. Prijava PDV (obrazac P PDV)

4. Zahtjev za povrat PDV-a obveznicima koji nemaju uspostavljeno poslovanje u

BiH (obrazac PDV-SL-1)

5. Zahtjev za povrat PDV-a stranim državljanima (obrazac PDV-SL-2)

6. Zahtjev za povrat PDV-a (na osnovu člana 29. stav 1.tačka 1-3 Zakona bn (CD-
PDV 1)

33
7. Specifikacija računa (CD-PDV 2)
8. Zahtjev za povrat PDV-a na promet dobara i usluga u okviru međunarodnih
projekata pružanja pomoći (na osnovu člana 29. stav 1. tačka 4. Zakona) (CD-
PDV 1 M)

Evidencija treba obvezniku PDV da obezbjedi sve podatke potrebne za tačno i

blagovremeno obračunavanje, podnošenje poreske prijave i plaćanje PDV za poreski
period u kome obveznik predaje poresku prijavu i plaća PDV.

Osnov za obezbjeđivanje ovakve evidencije su tačne i pravilno ispostavljene isprave

odnosno dokumenta o izvršenim isporukama dobara i pruženim uslugama.

Osnovni dokument je poreska faktura za izvršene isporuke dobara i pružene usluge,

ali i svaki drugi dokument popunjen i izdat u skladu sa Zakonom i Pravilnikom.

Poreski obveznici mogu knjige i evidencije propisane Pravilnikom prilagoditi

automatskoj obradi podataka uz uslov da osiguraju minimum tačnih i pravodobnih
podataka.

Ako poreski obveznici u knjigovodstvenim evidencijama obezbjede podatke o

utvrđivanju obaveze i plaćanja poreza na dodatu vrijednost nisu obavezni voditi
knjige i evidencije propisane Pravilnikom.

3. IZLAZNI PDV I OSLOBAĐANJA OD PLAĆANJA

III - PROMET DOBARA I USLUGA

Promet dobara

Promet dobara je, u smislu ovog zakona, prenos prava raspolaganja na

stvarima (u daljem tekstu: dobra) licu koje tim dobrima može raspolagati
kao vlasnik.

Dobrima se smatraju i voda, električna energija, gas, toplotna energija ili

slično.

Prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra se i:

1. prenos prava raspolaganja na dobrima uz naknadu na osnovu odluke

državnog organa, organa lokalne samouprave ili na osnovu zakona;

2. isporuka dobara po ugovoru na osnovu kojeg se plaća provizija pri

prodaji ili kupovini dobara;

3. isporuka dobara na osnovu ugovora o iznajmljivanju na određeni period

na osnovu kupoprodajnog ugovora s odgođenim plaćanjem kojim je

34
predviđeno da se pravo vlasništva prenosi najkasnije otplatom posljednje
rate;

4. prenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima

ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata (u daljem tekstu:
objekti);

5. prenos poslovne imovine poreskog obveznika od strane ovlašćenog lica,

uključujući likvidatore, stečajne upravnike i nadzornike, osim slučajeva iz
stava 2. člana 7. ovog zakona;

6. upotreba dobara poreskog obveznika u vanposlovne svrhe;

7. razmjena dobara za druga dobra ili usluge.

________________
Prema opštoj definiciji, promet dobara je prenos prava raspolaganja na materijalnim
stvarima - tjelesnim stvarima - (dobrima) licu koje tim dobrima može raspolagati kao
vlasnik.

Dobra mogu biti: sirovine, poluproizvodi, roba, gotovi proizvodi, životinje, prirodna
dobra, stvari ili skup stvari ili proizvoda koji se objedinjuju u jedinstvenu cjelinu, a
koja nije zbir pojedinih stvari.

Pod dobrima se podrazumijevaju i nematerijalne stvari, kao što su:

1. voda,
2. električna energija.
3. gas,
4. toplotna energija i sl.

Pravo raspolaganja predstavlja jednu od tri komponente prava svojine (ostale dvije
su ovlaštenje držanja i ovlaštenje korištenja stvari) i obuhvata:
a) faktičko raspolaganje i
b) pravno raspolaganje.

Faktičko raspolaganje se sastoji u preduzimanju radnji kojima se utiče na supstancu

stvari (npr. opravka, prepravka, promjene kojima se mijenja namjena stvari i sl.)
što može ići ka iscrpljivanju same supstance stvari.

Pravo raspolaganja se sastoji u preduzimanju pravnih radnji, kojima se pravo

svojine u cjelini, ili djelimično, prenosi na druge subjekte.

Prema Zakonu o PDV-u promet dobara postoji kada se vrši prenos prava
raspolaganja na dobrima licu koje njima može raspolagati kao vlasnik, a ne kada je
to lice steklo pravo svojine u imovinsko pravnom smislu.

Kod pokretnih stvari obično se poklapaju trenutak prenosa prava raspolaganja na

dobrima i trenutak sticanja prava u imovinsko pravnom smislu. Kod nepokretnosti,
međutim, prvo se vrši prenos prava raspolaganja (npr. zaključivanjem
kupoprodajnog ugovora), a sticalac stiče pravo na nepokretnosti u imovinsko
pravnom smislu tek upisom nekretnine u odgovarajući registar.

35
Značaj definisanja prometa dobara posebno dolazi do izražaja ako se uzme u obzir
definicija prometa usluga. Razlikovanje između prometa dobara i prometa usluga
važno je zbog različitih pravila za određivanje mjesta prometa dobara i mjesta
prometa usluga i poreskih posljedica koje iz toga mogu da proiziđu.

U svakodnevnom životu često uopšte nije jednostavno povući liniju razgraničenja

između prometa dobara i prometa usluga. Pri razgraničenju prometa dobara i
prometa usluga potrebno je ustanoviti pretežnu ekonomsku namjenu obavljenog
prometa. Ako je ekonomska namjena prometa prevashodno u pribavljanju kakve
materijalne vrijednosti, ili mogućnosti raspolaganja materijalnim dobrom, takav bi se
promet mogao okarakterisati kao promet dobara. Ako je ekonomska namjena
obavljanje prometa usmjerena ka nekom činjenju, nečinjenju ili trpljenju, takav bi se
promet prije mogao okarakterisati kao promet usluga.

Pri razgraničenju prometa dobara i usluga bitan je udio materijalnih dobara u

ukupnoj naknadi i ako je isti viši od 50% od ukupnog iznosa naknade radi se o
prometu dobara.

Promet dobara na osnovu odluke državnog organa

Prenos prava raspolaganja na dobrima uz naknadu na osnovu odluke državnog

organa, organa lokalne samouprave ili na osnovu zakona smatra se prometom
dobara.

Tu spada:
1. sticanje prava svojine na dobru od strane ili za račun države na osnovu
zakona ili odluke,
2. oduzimanje prava svojine na dobru nekom licu na osnovu zakona i dr.

Primjer:

Lice, obveznik PDV-a, vlasnik je zemljišta koje odbija da ustupi za izgradnju puta. Iz
tog razloga državni organ vrši, u skladu sa zakonom, eksproprijaciju tog zemljišta uz
odgovarajuću naknadu. Sprovedena eksproprijacija ima karakter isporuke dobara od
strane vlasnika zemljišta u korist nosioca prava. U ovom slučaju radi se o prenosu
prava raspolaganja nad zemljištem, koje se prenosi sa vlasnika na korisnika
eksproprijacije, pri čemu, za razliku od kupoprodaje nedostaje volja vlasnika
zemljišta. Obeštećenje za izuzimanje zemljišta smatra se naknadom na koju se treba
izvršiti obračun i uplata PDV.

Primjer:

Državni organ je donio odluku da izvrši otkup pšenice za robne rezerve uz određenu
naknadu. Otkup pšenice ima karakter isporuke dobara od strane vlasnika pšenice u
korist robnih rezervi države. U ovom slučaju radi se o prometu dobara između
vlasnika pšenice i robnih rezervi države. Ovakav promet dobara predstavlja
pribavljanje prava svojine na dobru za račun države na osnovu odluke.

Isporuka dobara po ugovoru na osnovu kog se plaća

provizija pri prodaji ili kupovini dobara

36
Kod isporuke dobara po ugovoru na osnovu kojih se plaća provizija pri prodaji, kao
što su ugovori o posredovanju i ugovori o trgovinskom zastupanju, radi se o prodaji
u ime i za račun drugog lica.

Za razliku od komisione prodaje, posrednik obračunava i plaća PDV na svoju

proviziju, a vlasnik dobra, odnosno lice u čije ime i za čiji račun vrši prodaju
obračunava i plaća PDV na ukupnu prodajnu vrijednost. Posrednik, odnosno
zastupnik za svoju uslugu posebno izdaje račun na kojem iskazuje naknadu za
izvršenu uslugu i obračunava PDV na vrijednost usluge posredovanja, odnosno
zastupanja. PDV obračunat na proviziju posrednika, odnosno zastupnika predstavlja
ulazni porez za vlasnika dobra.

Primjer:

Obveznik PDV-a – lice «A» je angažovalo zastupnika obveznika PDV-a - lice «B» da
u njegovo ime i za njegov račun obezbijedi prodaju dobara. Zastupnik je sa licem
«C» dogovorio da od lica «A» izvrši nabavku dobara. Lice «A» je izvršilo isporuku
dobara licu «C». U navedenom primjeru, zastupnik nije obveznik poreza za izvršeni
promet dobara, obveznik PDV-a je lice «A» koje je izvršilo isporuku dobara licu «C».
Zastupnik je obveznik PDV-a na iznos posredničke provizije i on je dužan izvršiti
fakturisanje posredničke provizije licu « A» sa obračunatim PDV-om. Obračunati PDV
za lice «A» predstavlja ulazni porez za koji ima pravo odbitka.

Komisiona prodaja

Promet dobara u komisionu je poseban oblik trgovine koja se obavlja na osnovu

pisanog ugovora o komisionoj prodaji, u kojem se jedna strana obavezuje da će za
račun druge strane vršiti promet dobara u svom prodajnom prostoru uz određenu
naknadu.

U prometu dobara kod komisione prodaje učestvuju:

1. komisionar – lice koje prodaje dobra ,
2. komitent – lice vlasnik dobara koje dostavlja dobra komisionaru u komisiono
skladište i
3. kupac – lice koje kupuje dobra od komisionara.

Pri komisionoj prodaji komisionar nakon prodaje dobara dostavlja obračun komitentu
u kojem se utvrđuje udio svake strane u prodajnoj vrijednosti dobara u skladu sa
ugovorenim uslovima.

Kod komisione prodaje postoje dva odvojena prometa dobara i to:

- prenos (isporuka) dobara od strane komitenta komisionaru i
- prenos dobara od strane komisionara primaocu dobara (kupcu).

Dva oporeziva prometa dobara u komisionoj prodaji postoje ako su i komitent i

komisionar obveznici PDV-a.

Za komisioni promet dobara karakteristično je da su dobra u imovinskom smislu u

vlasništvu komitenta, sve dok prodajom ne pređu u vlasništvo kupca, dok komisinar
vrši promet dobara u svoje ime, a za račun drugog ( komitenta).

U sistemu PDV-a navedeni imovinski položaj dobara u komisionom prometu nema

bitnog uticaja na utvrđivanje poreskog obveznika u plaćanju poreza. Za utvrđivanje

37
poreske obaveze i poreskog obveznika u sistemu poreza na dodatu vrijednost nije
presudno formalno vlasništvo na dobrima, već se uvažava faktičko raspolaganje,
odnosno omogućavanje raspolaganja dobrima koja su predmet isporuke.

Poreski obveznik u prodaji dobara u komisionoj prodaji je komisionar. Međutim, s

obzirom na okolnost da komitent stvarno sudjeluje u isporuci dobara u ovoj vrsti
poslovanja prodajom dobara komisionaru, događaju se, pritom, stvarno dva prometa
dobara, te stoga i komitent je poreski obveznik u dijelu transakcije nakon prodaje i
prijema obračuna komisionara, ako je komitent poreski obveznik.

Može se zaključiti da je predmet oporezivanja u prometu dobara u komisionu

isporuka dobara, a poreski obveznik je komisionar, te u određenim slučajevima i
komitent kada se javlja u svojstvu obveznika PDV-a.

U sistemu PDV-a obaveza obračuna poreza nastaje istekom obračunskog razdoblja u

kojem je obavljena isporuka dobara ili usluga. Obaveza obračuna i plaćanja PDV-a za
komisionara nastaje istekom obračunskog perioda u kojem su dobra prodata i u
kojem je ispostavljena poreska faktura kupcu.

Faktura izdata kupcu mora sadržavati sve elemente propisane članom 109. Pravilnika
o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost.

Obaveza obračuna i plaćanja PDV-a za komitenta nastaje istekom obračunskog

perioda u kojem je primio obračun komisionara o prodaji dobara.

Kad je riječ o prometu dobara između komitenta i komisionara, pod predpostavkom

da su obojica poreski obveznici, izdavanje poreske fakture može se ostvariti na jedan
od slijedećih načina, pri čemu izbor zavisi od dogovora dvije strane:

a) komitent ne izdaje račun komisionaru, nego komisionar to čini komitentu, pri

čemu se obračun PDV-a vrši tako što se odvojeno iskažu prodajna cijena
dobra s obračunatim PDV-om i komisionarova provizija s obračunatim PDV-
om, te poresku obavezu komitenta čini razlika između iznosa PDV-a na
prodajnu cijenu i iznosa PDV-a na proviziju ili
b) komisionar dostavlja komitentu obračun, obavještenje ili slično pismo (koje
nema svojstvo računa), na osnovu kojeg sam komitent izdaje komisionaru
račun za promet dobara, u kojem obračunava PDV. U ovom slučaju, iznos
obračunatog PDV-a predstavlja komitentovu poresku obavezu, a komisionarov
ulazni porez. Međutim, ovdje postoji još jedna obaveza obračunavanja PDV-a:
komisionar je, naime, dužan da izda račun za proviziju s obračunatim PDV-
om, a iznos tog PDV-a predstavlja komitentov ulazni porez.

Utvrđivanje prodajne cijene dobra u komisionoj prodaji utvrđuje se ugovorom i to:

1. da komitent određuje krajnju prodajnu cijenu, tako da je komisionarov udio u
toj cijeni utvrđen u procentu od tako oderđene cijene (marža),te
2. da se sporazumom utvrđuje udio komitenta u obliku cijene koju komisionar
garantuje, dok je komisionaru ostavljena sloboda da prema uslovima tržišta
utvrđuje krajnju prodajnu cijenu, tako da postignuta razlika u cijeni čini udio
komisionara u prodajnoj cijeni dobra.

U oba slučaja konačni rezultat je isti, a to je da svaka strana ostvaruje ugovoreni

udio u krajnjoj prodajnoj cijeni dobra, bez predhodno uključenog PDV-a.

38
Krajnja prodajna cijena dobra čini poresku osnovicu poreza na dodatu vrijednost kao
ukupna naknada za izvršenu isporuku komisionara kupcima.

Primjer:

Obračun isporuke komisionara kupcu prema ugovorenoj cijeni:

Komitent isporuči komisionaru dobra u vrijednosti od 100.000,00 KM, koje ovaj uz

proviziju od 10.000,00 KM (bez PDV-a) proda po cijeni od 110.000,00 KM.

Vrijednost dobra prema ugovorenoj cijeni -------------------110.000,00 KM

Porez na dodatu vrijednost 17 % ---------------------------- 18.700,00 KM
UKUPNO: -----------------------------------------------128.700,00 KM

Pri prometu dobara komisionara kupcu (primaocu), komisionar je dužan da na

prodajnu cijenu bez PDV-a, koja predstavlja poresku osnovicu, obračuna PDV i da
kupcu izda poresku fakturu sa podacima iz člana 107. Pravilnika

Obračun o izvršenoj prodaji koji komisionar dostavlja komitentu:

1. prodajna cijena dobra (poreska osnovica)--------------- 110.000,00 KM

2. PDV (17 % 1)--------------------------------------------- 18.700,00 KM
3. provizija komisionara ------------------------------------ 10.000,00 KM
4. isplata komitentu (poreska osnovica) (1-3)------------ 100.000,00 KM
5. PDV ------------------------------------------------------- 17.000,00 KM

Komisionar je kupcu obračunao PDV na osnovicu od 110.000,00 KM u iznosu od

18.700,00 KM. Komitentov PDV obračunat je na osnovicu od 100.000,00 KM u iznosu
od 17.000,00 KM. Komisionar ima pravo da 17.000,00 KM tretira kao ulazni porez i
da ga odbije od PDV-a koji je obračunao na prodajnu cijenu (tj.od 18.700). Otuda
komisionar plaća PDV u visini od samo 1.700,00 KM, što je jednako 17 % od stvarne
provizije.

Primjer:

Obračun prodajne cijene komisionara kad građani daju robu u komision:

Lice A.A. (građanin) je predalo dobro u komision pri čemu je sa komisionarom

dogovorilo vrijednost dobra u iznosu 3.000,00 KM koju komisionar treba njemu
isplatiti.

Kalkulacija komisionara za primljeno dobro od lica A.A.

1. Vrijednost dobra kao udjel komitenta (građanin)------------- 3.000,00 KM
2. Provizija komisionara (25 %)----------------------------------- 750,00 KM
3. Prodajna cijena bez poreza------------------------------------- 3.750,00 KM
4. Porez na dodatu vrijednost 17 % ---------------------------- 637,50 KM
5. Maloprodajna cijena ------------------------------------------- 4.387,50 KM

Na osnovu izvršene prodaje, komisionar sastavlja obračun.

1. Vrijednost prodatih dobara------------------------------------ 4.387,50 KM

2. Porez na dodatu vrijednost (preračunata stopa 14,5299%) 637,50 KM
3. Prodajna cijena bez poreza------------------------------------ 3.750,00 KM

39
4. Provizija komisionara------------------------------------------- 750,00 KM
5. Udio komitenta (3-4)------------------------------------------- 3.000,00 KM

Kod prodaje dobara primljenih od lica koja nisu PDV obveznici, komisionar nema
ulaznog poreza, jer dobra potiču od lica koja nisu obveznici PDV-a i ne mogu izdati
poresku fakturu na osnovu koje bi komisionar imao ulazni porez, a samim tim i
stekao pravo na odbitak ulaznog poreza.

Konsignaciona prodaja

Prodaja robe s konsignacionog skladišta je poseban oblik trgovine s inostranstvom,

koja se obavlja na osnovu pisanog ugovora sa stranim licem, a uslovi za otvaranje
konsignacionog skladišta propisani su carinskim zakonom.

U prometu dobara pri konsignacionoj prodaji učestvuju:

Konsignator – lice koje prodaje dobra na teritoriji BiH i koje otvara konsignaciono
skladište. Konsignator je uvijek pravno lice koje ima sjedište u BiH.
Konsignant – strano lice, vlasnik dobara koje dostavlja dobra konsignatoru u
konsignaciono skladište.
Kupac – lice koje kupuje dobra od konsignatora.

Za konsignacionu prodaju karakteristično je da su dobra u imovinskom smislu u

vlasništvu konsignanta, sve dok prodajom ne pređu u vlasništvo kupca, dok
konsignator vrši prodaju dobara u svoje ime, a za račun drugog ( konsignanta).

U sistemu PDV-a imovinski položaj dobara u konsignaciji nema bitnog uticaja na

utvrđivanje poreskog obveznika u plaćanju poreza.

Kod konsignacione prodaje, koja, po svojoj pravnoj prirodi, predstavlja vrstu ugovora
o komisionu i koja se u organizaciono-pravnom obliku pojavljuje kroz konsignaciona
skladišta, kao i kod komisione prodaje, isporukom dobara smatraju se obje
transakcije:

a) prenos dobara od strane inostranog lica-vlasnika, pri čemu konsignator ima

obavezu plaćanja PDV-a kada dobra koja su vlasništvo inostranog lica podiže
ispod carinskog nadzora i pri čemu je konsignator poreski dužnik,
b) isporuka dobara od strane konsignatora primaocu dobra (kupcu), pri čemu
je konsignator poreski obveznik jer vrši isporuku dobara u svoje ime, a za
račun drugog lica i pri čemu konsignator ima pravo na odbitak PDV-a
plaćenog na carini kao ulaznog poreza.

To znači da kod konsignacione prodaje postoje dva oporeziva prometa.

Promet dobara putem konsignacionog skladišta obavlja se na osnovu ugovora koji

zaključuju konsignator (vlasnik konsignacionog skladišta) s jedne strane i
konsignant (vlasnik dobara) s druge strane. Konsignacionim ugovorom
konsignator se obavezuje da će na teritori BiH prodavati dobra konsignanta
(stranog lica) uz novčanuu naknadu (proviziju).

40
Ugovorom o konsignacionoj prodaji stranke preciziraju način utvrđivanja prodajne
cijene dobara čiji promet će se vršiti putem konsignacionog skladišta. Pri zaključenju
konsignacionog ugovora stranke ugovarači obezbjeđuju vlastite interese.

Konsignant strano lice osigurava svoj interes ugovaranjem cijene robe u stranoj
valuti koju mu konsignator garantuje. S druge strane, konsignator obezbjeđuje
novčanu naknadu (proviziju) za izvršenu prodaju dobara konsignanta.

Konsignaciona marža (provizija) može biti određena samim ugovorom, gdje vlasnik
dobara (kosingnant) određuje prodajnu cijenu u kojoj se nalazi i konsignaciona
marža, ili da se ugovorom da mogućnost konsignatoru da odredi prodajnu cijenu na
osnovu uslova na tržištu te samim tim određuje se i konsignaciona marža.

Kod konsignacione prodaje vrijedi pravilo iz člana 12. stav 5. Zakona da je poreski
obveznik koji obavlja isporuku u vlastito ime i za tuđi račun poreski obveznik PDV-a,
odnosno konsignator je poreski obveznik u konsignacionoj prodaji dobara koji
obračunava i plaća porez na puni iznos naknade ostvarene prodajom dobara ili
obavljanjem usluga.

Obaveza obračunavanja poreza u konsignacionoj prodaji nastaje istekom

obračunskog perioda u kojem je obavljena isporuka dobara ili usluga ili ispostavljena
faktura od strane konsingnatora kupcu. Poreska obaveza je iznos koji je u obavljenim
i zaračunatim isporukama tokom obračunskog perioda, pri čemu rok naplate kao i
odgoda plaćanja ne utiče na nastanak poreske obaveze.

Faktura koju konsignator izda kupcu mora da sadrži sve elemente iz člana109.
Pravilnika, tako da je u istom posebno iskazan i iznos PDV-a.

U prednjem dijelu teksta je navedeno da prilikom sačinjavanja ugovora o

konsignacionoj prodaji dobara, konsignant osigurava cijenu dobara u stranoj valuti
koju mu konsignator garantuje, a konsignator određuje konsignacionu maržu prema
uslovima tržišta.

S obzirom na tu činjenicu, konsignator sačinjava kalkulaciju krajnje prodajne cijene

dobara koja čini poresku osnovicu poreza na dodatu vrijednost kao ukupna naknada
za obavljenu isporuku konsignatora kupcu.

Posebno se utvrđuje provizija koju plaća konsignant na ukupnu vrijednost prodatih

dobara u određenom razdoblju za obračun.

Takva provizija nije izričito uključena u prodajnu cijenu konsignanta, te stoga čini
samostalni, odvojeni prihod konsignatora za obavljenu trgovačku uslugu. Zato, svaka
strana u ugovoru o konsignaciji ostvaruje udio u krajnjoj prodajnoj cijeni robe, bez
predhodno uključenog poreza na dodatu vrijrdnost.

Krajnja prodajna cijena dobara čini poresku osnovicu PDV-a kao ukupna naknada za
obavljenu isporuku konsignatora kupcima.

Dobra u konsignacionom skladištu nalazi se pod carinskim nadzorom, jer su uvezena

u BiH uz odloženo konačno carinjenje dok se ne proda kupcu.

U sistemu poreza na dodatu vrijednost porez se plaća pri uvozu, a poreska obaveza
nastaje kada nastaje i obaveza plaćanja carine i carinskih dažbina prema carinskim

41
zakonima. Poreska osnovica pri uvozu dobara utvrđuje se u skladu sa carinskim
zakonima, uvećana za akcizu, carinu, druge uvozne dažbine, ostale javne prihode,
osim PDV-a, i sve zavisne troškove.

Konsignator ima pravo plaćeni porez pri uvozu odbiti kao ulazni porez, uz uslov da
uvezena dobra nisu oslobođena od plaćanja PDV-a u skladu sa Zakonom o PDV-u.

Primjer:

Konsignant je izvršio isporuku dobara konsignatoru u konsignaciono skladište dobara

čija vrijednost iznosi 10.000,00 KM u kojoj nije uračunata provizija konsignatora.
Konsignator sam formira prodajnu cijenu dobra. Dobra su iz konsignacionog skladišta
prodata kupcu «A» po cijeni od 15.444,00 KM.

Obračun isporuke konsignatora

1. Vrijednost dobra prema cijeni konsignanta-------------------- 10.000,00 KM

2. Carina (10%)--------------------------------------------------- 1.000,00 KM
3. U K U P N O: ---------------------------------------------------- 11.000,00 KM
4. Konsignaciona marža (20 %)----------------------------------- 2.200,00 KM
5. Prodajna cijena bez poreza------------------------------------- 13.200,00 KM
6. Porez na dodatu vrijednost (17 %)---------------------------- 2.244,00 KM
7. Prodajna cijena sa PDV-om----------------------------------- - 15.444,00 KM

Pri konačnom carinjenju dobara u konsignaciji carina vrši obračun PDV-a

1. Vrijednost dobra prema cijeni konsignanta-------------------- 10.000,00 KM

2. Carina (10%)--------------------------------------------------- 1.000,00 KM
3. U K U P N O: --------------------------------------------------- 11.000,00 KM
4. Porez na dodatu vrijednost (17 %)---------------------------- 1.870,00 KM

Iznos poreza obračunatog pri konačnom carinjenju u iznosu od 1.870,00 KM

konsignator ima pravo odbiti pri podnošenju konačne PDV prijave za obračunski
period u kojem je izvršena prodaja dobra sa konsignacionog skladišta.

Isporuka dobara na osnovu ugovora o iznajmljivanju na određeni period na

osnovu kupoprodajnog ugovora s odgođenim plaćanjem kojim je predviđeno
da se pravo vlasništva prenosi najkasnije otplatom posljednje rate

Prema članu 7. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV, isporuka dobara na osnovu

ugovora o iznajmljivanju na određeni period gdje je predviđeno da se pravo
vlasništva prenosi najkasnije istekom ugovorenog perioda, predstavlja finansijski
lizing.

U slučaju finansijskog lizinga promet dobara postoji kad je izvršena prodaja dobra,
jer Zakon o PDV drži da je «ekonomski vlasnik» dobra primalac lizinga od momenta
predaje stvari, odnosno kupac, bez obzira na to što pravo svojine u formalnom
smislu na njega (još) nije prešlo.

U pravnom poslu kod finansijskog lizinga javljaju se, po pravilu, tri subjekta (lica):

42
 1. davalac lizinga,
2. primalac lizinga i
3. isporučilac predmeta lizinga – lice koje na davaoca lizinga prenosi pravo
svojine na predmetu lizinga radi predaje tog dobra primaocu lizinga.

Pri prodaji dobara na osnovi ugovora sa odloženim plaćanjem, kojim je utvrđeno da

se pravo raspolaganja prenosi najkasnije otplatom posljednje rate (finansijski lizing),
isporučilac predmeta lizinga obavezan je pri isporuci dobra obračunati PDV na
ukupnu vrijednost predmeta lizinga, s tim da poreska obaveza nastaje istekom
poreskog perioda u kom je dobro isporučeno.

Naravno da primalac lizinga (kupac) ima pravo na odbitak ulaznog poreza (osim ako
ne obavlja djelatnost oslobođenu od plaćanja PDV-a) zaračunatog na ulaznoj
poreskoj fakturi za primljeno dobro kao i za svaku drugu nabavku.

Ukoliko ugovor o finansijskom lizingu bude raskinut ili primalac lizinga ne iskoristi
opciju da isplatom posljednje rate postane vlasnik dobra, odnosno ako ugovor o
kupoprodaji s odloženim plaćanjem, kod kojeg se pravo raspolaganja (svojina)
prenosi na kupca najkasnije otplatom posljednje rate, bude raskinut, pa dobro bude
vraćeno davaocu lizinga, davalac lizinga ima pravo ispravke obaveze PDV-a.
Ispravka obaveze PDV-a se vrši proporcionalno trajanju lizinga, i to u poreskom
periodu u kojem je došlo do prestanka obligacionog odnosa.

Iznos ispravke se računa proporcionalno procentom koji se izračunava:

Iznos ne uplaćenih rata x 100

= procenat
Iznos ugovorenih rata

Primjenom navedenog procenta na ukupno ugovorenu vrijednost lizinga izračunava

se iznos osnovice za ispravku obaveze poreza na dodatu vrijednost davaoca lizinga.
Naravno i bivši korisnik tako otkazanog lizinga ima obavezu da izvrši ispravku svog
ulaznog poreza u istom iznosu ( ukoliko je i taj korisnik lice u statusu obveznika PDV-
a i ukoliko je ulazni PDV na taj lizing prethodno koristio kao svoj poreski odbitak.
Takođe, takav korisnik takvog lizinga u tom slučaju treba davaocu lizinga dostaviti
pismenu obavijest o tome da je umanjio svoj ulazni porez, jer se podrazumijeva da
davalac lizinga bez takve obavijesti ne može ni izvršiti umanjenje svoje poreske
obaveze.

Primjer lizinga:

Predpostavimo da je predmet lizinga bager, da isporučilac predmeta lizinga (lice C)

svojinu nad bagerom prenosi na davaoca lizinga (licu A) uz naknadu od 100.000,00
KM, da je naknada za lizing, zajedno sa kamatom 150.000,00 KM i da je ugovorni
rok od pet godina, sa pravom otkupa bagera sa istekom posljednje godišnje rate.

43
Prva rata od 30.000,00 KM dospijeva odmah po isporuci bagera od strane lica C licu
B.

PDV obračunavaju i plaćaju isporučilac predmeta lizinga (poreski obveznik C) i

davalac lizinga (poreski obveznik A), i to tako što isporučilac predmeta lizinga
obračunava PDV davaocu lizinga na svoju naknadu za isporučeni predmet lizinga
(100.000,00 x 17% = 17.000,00 KM), a davalac lizinga obračunava PDV primaocu
lizinga na svoju ukupnu naknadu, u koju je, ponovno, pored naknade isporučioca
predmeta lizinga, uključena i kamata davaoca lizinga (150.000,00 x 17% =
25.500,00 KM).

Lice A je utvrdilo godišnju ratu otplate od 30.000,00 KM, ali je u računu za prvu ratu
obračunalo licu B cjelokupni iznos PDV (25.500,00 KM). Lice A pri tome, ima pravo
da PDV obračunat od strane lica C u istom poreskom periodu odbije kao ulazni
porez.

Na naknade koje ostvaruje po osnovu lizing rata tokom trajanja ugovora o

finansijskom lizingu više ne obračunava PDV. Lice B ima pravo na odbitak ulaznog
poreza obračunatog od strane lica A u poreskom periodu u kojem mu je izdat račun s
obračunatim PDV-om.

Primjer ispravke obaveze PDV-a

Primalac lizinga (lice B) je nakon četiri godine odustalo od ugovora o lizingu i bager
je vraćen davaocu liznga (licu A).

Procent iznosa ispravke PDV-a = (30.000,00 KM x 100):150.000,00= 20 %

Osnovica za ispravku obaveze PDV-a 150.000,00 KM x 20 % = 30.000,00 KM

Iznos PDV-a za ispravku kod lica A 30.000,00 KM x 17 % = 5.100, 00 KM

Na isti način će i primalac izvršiti obračun ispravke odbitka ulaznog PDV-a.

Prenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim

objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata

Novosagrađenim građevinskim objektima, u smislu Zakona o PDV-u, smatraju se

objekti koji nisu upotrebljavani u svrhu za koju su izgrađeni i koji nisu bili predmet
prenosa prava raspolaganja.

Ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni prostor, garaža i drugi) smatraju se

dijelovi novoizgrađenih građevinskih objekata, koji se isporučuju kao posebna cjelina
i za koje se ugovara posebna naknada.

Kada je u pitanju oporezivanje novosagrađenih građevinskih objekata, Zakon o PDV-

u polazi od dva osnovna kriterija :
1. da li je u pitanju novosagrađeni građevinski onjekat, te, ukoliko jeste,

44
 2. da li se radi o prvom prenosu prava raspolaganja na takvom objektu.

PDV se plaća samo na prvi prenos prava raspolaganja na novosagrađenom

građevinskom objektu, dok se svaki dalji promet građevinskog objekta oporezuje po
Zakonu o porezu na promet nepokretnosti, odnosno po Zakonu o porezima na
imovinu u Republici Srpskoj.

U praksi će se često postaviti pitanje oporezivanja zemljišta na kojem je sagrađen

građevinski objekat. No, kada je riječ o prometu dobara u smislu Zakona o PDV-u
(prvi prenos prava raspolaganja na novoizgrađenom građevinskom objektu), PDV bi
se obračunavao i plaćao na vrijednost građevinskog objekta (koja zavisi i od
zemljišta na kojem je sagrađen). Od isporučioca se zahtijeva da u poreskoj fakturi
iskaže vrijednost samog objekta koja čini osnovicu PDV-a.

Da bi se ustanovilo da li se na određenu isporuku građevinskog objekta obračunava

PDV, potrebno je utvrditi:
1. da li je obavljen promet novoizgrađenog građevinskog objekta, te
2. da li taj promet predstavlja prvi prenos prava raspolaganja na takvom
objektu.

Primjer:

Preduzeće "A" - obveznik PDV-a, koji gradi stanove za tržište, prodaje stan izgrađen
25.01.2006. licu "B", sa kojim je ugovorilo kupovinu zaključenu 20. 12.2005. godine,
kada je stan i plaćen.
Iako je ugovor zaključen i stan plaćen prije 01.01.2006. godine, izgradnja i isporuka
podliježe PDV-u, jer se radi o prvom prenosu raspolaganja na novoizgrađenim
građevinskim objektima u smislu Zakona o PDV-u.

Međutim, ako preduzeće "A" prodaje (isporučuje) stan izgrađen 15.12.2005. godine
licu "B" 25.01.2006. godine, neće postojati oporezivi promet u smislu Zakona o PDV-
u, jer je građevinski objekat izgrađen prije 01.01.2006. godine

Novoizgrađenim građevinskim objektima smatraju se i objekti čija je izgradnja

započeta prije, a nastavljena od 01.01.2006. godine, u dijelu koji je izgrađen nakon
početka primjene Zakona o PDV-u, nezavisno od stepena izgrađenosti.

Prvo pravo prenosa raspolaganja podrazumijeva da građevinski objekat do tada nije

bio predmet kakvog pravnog posla kojim bi se to pravo prenosilo.

U praksi se često dešava da poreski obveznik kupi građevinski objekt, gdje nije bio
prvi prenos prava raspolaganja, a da ga tada nadogradi i kasnije proda tako
nadograđen objekat.

Primjer:

Pretpostavimao da 65% ukupne vrijednosti objekta koji se prodaje predstavlja

vrijednost inicijalnog objekta, a da 35% vrijednosti čini nadogradnja, kod kojeg je
poreski obveznik ponio trošak PDV-a plaćenog kroz nabavnu cijenu dobara i usluga
iskorišćenih za nadograđivanje.

45
Prilikom prodaje građevinskog objekta, na 65% njegove vrijednosti PDV se ne
obračunava, a na 35% vrijednosti se obračunava, s tim što poreski obveznik ima
pravo na odbitak ulaznog poreza.

Skrećemo pažnju da oporezivanje prometa novoizgrađenih građevinskih objekata

treba razlikovati od oporezivanja građevinskog objekta u slučaju kada obveznik PDV-
a kao investitor i nosilac građevinske dozvole naručuje izgradnju građevinskog
objekta za svoje potrebe od građevinskog poduzetnika koji se bavi izgradnjom tih
objekata

Prenos poslovne imovine poreskog obveznika od strane ovlaštenog

lica, uključujući likvidatore, stečajne upravnike i nadzornike,

osim slučajeva iz stava 2. člana 7. ovog zakona

U postupku likvidacije, likvidator (likvidacioni upravnik) vrši prodaju ukupne imovine

poreskog obveznika u cilju izmirenja svih obaveza, što se smatra prometom dobara.
Takav promet dobara, odnosno prenos poslovne imovine je predmet oporezivanja,
izuzev ako je taj prenos izvršen uz kumulativno ispunjenje sljedećih uslova:
1. da imovina koja se prenosi čini zasebnu poslovnu cjelinu,
2. da je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik,
3. da nastavlja obavljanje iste djelatnosti i
4. da kupac ima, ili će dobiti, istu stopu za odbitak ulaznog poreza koju je imao
prodavac.

Pri likvidacionom postupku poreski obveznik je samo lice čija se imovina prenosi
(prodaje) u cilju izmirenja negovih dugova.

Ukoliko po završetku likvidacionog postupka preostane dobara koja se prenose

vlasnicima ili članovima društva (poreskog obveznika), takav prenos dobara na njih
je oporeziv, a obveznik je lice u likvidaciji.

U slučaju kada je poreski obveznik (privredno društvo) u postupku stečaja sav

promet dobara (koji bi inače podlijegao oporezivanju) je oporeziv, isto kao da se radi
o redovnom poslovanju, izuzev ako se prenos imovine (promet dobara) izvrši uz
kumulativno ispunjenje sljedećih uslova:
1. da imovina koja prenosi čini zasebnu poslovnu cjelinu,
2. da je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik,
3. da nastavlja obavljanje iste djelatnosti
4. da kupac ima, ili će dobiti, istu stopu za odbitak ulaznog poreza koju je imao
prodavac

U postupku stečaja poreski obveznik je lice (obveznik PDV-a) nad kojim se provodi
stečajni postupak.

Razmjema dobara za druga dobra ili usluge

46
Razmjena predstavlja poseban oblik prometa dobara, kod kojeg se dobro ne plaća u
novcu, nego isporukom drugog dobra ili usluge. Ovdje se, u stvari, radi o dva
prometa, od kojih je svaki oporeziv kod odgovarajućeg isporučioca dobra, odnosno
usluge, Ako je riječ o razmjeni dobra za drugo dobro, u pitanju su dva prometa
dobara. Ako je ipak riječ o razmjeni dobara za uslugu, prva transakcija je promet
dobara, a druga promet usluga.

Osnovno je pravilo da prilikom razmjene svaki učesnik za svoje dobro ili obavljenu
uslugu ispostavi poresku fakturu sa vrijednosti vlastitog dobra ili usluge. To je po
pravilu tržišna vrijednost i ona služi kao osnovica na koju svaki obveznik na svojoj
poreskoj fakturi iskaže obračun PDV-a.

Ako se prilikom razmjene dobara vrijednost tih dobara razlikuje, te jedna od strana u
postupku razliku nadoplati u izvjesnom iznosu novca, u osnovicu se ne uračunava
iznos koji se nadoplaćuje. U osnovicu se obračunava eventualna usluga koja je
obavljena i kojom se nadoknađuje vrijednosna razlika pri razmjeni.

Ali kad novac primi druga strana u razmjeni, taj primalac novčane razlike kod sebe
obračunava PDV. Naime, primalac novca na računu treba iskazati iznos razlike koja
se plaća i nju treba uključiti u poresku osnovicu.

Kontrola:

 Za svaki promet provjeriti da li je oporeziv ili neoporeziv.

 Oporeziv je samo promet koji ispunjava sve zakonske odredbe po članu 3.
stav 1. Zakona. Preduslovi:
- Promet se vrši između različitih osoba (postoji prodavac i kupac);
- Promet dobara i usluga vrši preduzetnik u okviru obavljanja svoje
djelatnosti uz naknadu od strane kupca koja može biti u novcu ili u
nekom drugom obliku;
- Unutrašnja veza između prometa i naknade, odnosno da bi se ostvarila
naknada mora se izvršiti promet.
 Ako nedostaje samo jedno obilježje, tada promet nije oporeziv i ne podliježe
PDV.
 Ako je promet oporeziv moguća su dva slučaja:
- oporeziv, ali oslobođen plaćanja poreza
- oporeziv i porezno obavezan.

Prenos imovine poreskog obveznika

Do prenosa cjelokupne, ili dijela, imovine poreskog obveznika može doći zbog
različitih statusnih, vlasničkih i sličnih promjena.

Prenos cjelokupne, ili dijela, imovine poreskog obveznika smatra se prometom

dobara uz naknadu, ukoliko nisu kumulativno ispunjeni slijedeći uslovi:
1. da ona čini zasebnu poslovnu cjelinu,
2. da je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik,
3. da nastavlja obavljanje iste djelatnosti, te
4. da kupac ima, ili će dobiti, istu stopu za odbitak ulaznog poreza koju je imao
prodavac.

47
Međutim, ukoliko se prenosi dio poslovne imovine, taj dio mora biti
osposobljen za samostalno funkcionisanje. Dio poslovne imovine koja tvori
zaseban poslovni subjekt podrazumjeva jedinstvenu privrednu cjelinu, te se
smatra da je isti mogao nezavisno funkcionisati u odnosu na druge subjekte
preduzeća.

Uz ispunjenje uslova propisanih članom 7. stav 2. Zakona prenos cjelokupne

ili dijela imovine poreskog obveznika neće se smatrati oporezivim prometom ali
obaveza, u pogledu eventualne ispravke odbitka ulaznog poreza u vezi s opremom i
objektima za vršenje poslovne djelatnosti (a koji su uključeni u predmet prenosa),
prenosi se na kupca uz njegovu pismenu saglasnost. Kupac kao novi vlasnik imovine
preuzima odgovornost za bilo kakvu ispravku odbitka ulaznog poreza za eventualni
ostatak perioda ispravke propisan članom 36. stav 2. Zakona.
Slijedom navedenog, kupac mora utvrditi sa prodavcem u kojoj mjeri je
imovina (ili dio imovine) koja se prenosi u skladu sa članom 7. stav 2. Zakona
pokrivena periodom ispravke odbitka ulaznog poreza iz člana 36. stav 2. Zakona (sva
evidencija u smislu opreme za koju traje period ispravke mora biti prenesena kupcu).
U slučaju da se promijeni svrha za koju je imovina prenesena, kupac mora
izvršiti ispravku za preostali dio odbitka ulaznog poreza koji je ostvario prodavac.

Kontrola:
 Za ostvareni prenos imovine ili dijela imovine utvrditi da li prenesena imovina
čini poslovnu cjelinu koja može samostalno funkcionisati nezavisno od drugih
dijelova preduzeća
 Da li je sticalac poreski obveznik i da li se ugovorom ili drugim dokumentom
obavezao da će nastaviti obavljati istu djelatnost,
 Utvrditi iznos ulaznog PDV-a po osnovu imovine koja je prenešena i podatak o
iznosu preostalog dijela ulaznog PDV-a ranijeg vlasnika imovine (prenosioca
imovine)
 Ukoliko je došlo do promjene svrhe za koju je imovina prenesena provjeriti da
li je obveznik pravilno izvršio ispravku ulaznog PDV-a koji je preostao u
transakciji ranijeg prenosa imovine
 Ukoliko je došlo do prodaje imovine koja je bila raniji predmet prenosa
imovine izvršiti provjeru izlaznih faktura i ispravnosti obračuna PDV-a

3.2. Poreska osnovica i poreska stopa

Poreska osnovica prometa dobara i usluga jeste oporezivi iznos naknade koju
obveznik primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući
suvencije koje su neposredno povezane sa cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije
uključen PDV, ako Zakonom nije drukčije propisano.

U poresku osnovicu se uračunavaju:

1. akciza, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi osim PDV;

48
 2. svi sporedni troškovi koje obveznik obračunava primaocu dobara i usluga
(provizije, troškovi prijevoza, osiguranja i dr.);
3. bilo koji iznosi koji se obračunavaju na povratnu ambalažu;
4. bilo koji troškovi priključivanja, naknade za ugradnju i drugi iznosi koji se
obračunavaju kupcu od strane isporučioca dobara ili davaoca usluga kao uslov
da se izvrši promet dobara i usluga.

U poresku osnovicu se ne uključuje:

1. popusti i druga umanjenja cijena, koji se primaocu dobara ili usluga daju na
fakturi najkasnije u momentu izvršenja prometa dobara ili usluga;
2. iznosi koje obveznik primi od kupca kao naknadu troškova plaćenih u ime i za
račun drugog, a koji su u njegovim knjigama knjiženi kao troškovi;
3. iznos kamata koje je prodavac, odnosno davalac usluga obračunao na iznos
koji je kupac dugovao, ako se iz ugovora ili druge dokumentacije o uplatama
može utvrditi koji se dio uplata odnosi na kamate.

Poreska osnovica kod prometa dobara i usluga je neto naknada u koju nije uključen
PDV.

PDV se obračunava primjenom propisane poreske stope od 17% na iznos neto

naknade.

Na iznos bruto naknade (u kojoj je sadržan PDV) primjenjuje se preračunata stopa

od 14,5299%, čijom primjenom se direktno može obračunati iznos PDV sadržan u
bruto naknadi.

Ako se osnovica naknadno izmijeni, zbog vraćanja dobara isporučiocu, popusta koji
kupac dobije nakon primljenih dobara ili pruženih usluga, ili ako se iznos naknade ne
može naplatiti nakon iscrpljivanja svih zakonskih sredstava, obveznik koji je izvršio
promet dobara ili usluga može, primjenom člana 55. stav 6. Zakona, izvršiti ispravku
PDV.

Kontrola:
 Metodom slučajnog uzorka utvrditi tačnost poreske osnovice. Obzirom da se
PDV posebno iskazuje na fakturama, provjeriti formalnu ispravnost obračuna
PDV na osnovicu za velike iznose.
 Posebnu pažnju obratiti na popuste naznačene na poreskim fakturama, kao i
na naknadno odobrene popuste.
 Provjeriti poresku osnovicu pri uzimanju dobara u vanposlovne svrhe kao i
davanje dobara bez naknade.
 Utvrditi poreske osnovice pri razmjeni dobara.
 Metodom slučajnog uzorka provjeriti osovicu za uvezena dobra i iskontrolisti
da li je došlo do naknadne promjene poreske osnovice.
 Provjeriti da li je izmjena poreske osnovice izvršena prema propisanim
uslovima, kojima je uređen postupak izmjene poreske osnovice, uz napomenu
da je to moguće evidentirati samo u poreskom periodu u kome je nastupila
izmjena.

3.3. Kalkulacija prodajne cijene dobara i usluga

49
I Elementi kalkulacije za prodajnu cijenu dobra
1. Fakturna vrijednost dobra
2. Carina i pristojbe
3. Zavisni troškovi nabave
prijevoz, utovar, istovar
špedicija
kontrola kvaliteta
posebno pakovanje
troškovi osiguranja pri dopremi
ležarine i penali
ostali troškovi nužni za dovođenje dobra na sadašnju lokaciju
4. Troškovi dorade dobra
pakovanje
dozrijevanje u komorama
ostali postupci dorade
5. Dodata vrijednost (marža) za pokriće troškova i zaradu
troškovi zaposlenih
amortizacija zgrada i opreme
materijalni troškovi poslovanja
poduzetnička dobit
6. Ukupno (1 do 5)
7. PDV 17% (6 x 0,17)
8. Prodajna cijena dobra ( 6+7 )


II Elementi kalkulacije vrijednosti izvršenih usluga
1. Materijali i dijelovi upotrijebljeni pri
obavljanju usluga
2. Dodata vrijednost (marža) za pokriće troškova i zaradu
troškovi zaposlenih
amortizacija zgrada i opreme
materijalni troškovi poslovanja
poduzetnička dobit
3. Ukupno (1 + 2)
4. PDV 17% (3 x 0,17)
5. Vrijednost usluge ( 3 + 4 )

Napomena: Elementi kalkulacije za prodajnu cijenu dobrara i usluga iskazuju se bez

PDV.

3.4. Nastanak poreske obaveze

50
Odredbama člana 17. Zakona propisano je da poreska obaveza nastaje danom kada
se najranije izvrši jedna od sljedećih radnji:
1. isporuka dobara ili vršenje usluga;
2. izdavanje fakture u skladu sa Zakonom;
3. plaćanje ili djelimično plaćanje izvršeno prije izdavanja fakture;
4. nastanak obaveze plaćanja carinskog duga kod uvoza dobara, a
ako te obaveze nema, u momentu kada bi nastala obaveza
plaćanja tog duga;
5. za promet dobrima i uslugama prema čl. 5., 6. i 9., po isteku
poreskog perioda za vrijeme kojeg je izvršen promet i
6. za svaku izmjenu u poreskoj osnovici prema članu 20., kada se
izda faktura i drugi dokument.

Kontrola:

 Utvrditi momenat evidentiranja i momenat nastanka poreske obaveze.

 Posebnu pažnju posvetiti momentu prelaska iz jednog u drugi poreski period,
odnosno obratiti pažnju na datum izdavanja i datum prijema fakture u
konkretnom obračunskom periodu.
 Obzirom da izgled poreske fakture nije propisan provjeriti da li ista sadrži
podatke propisane Zakonom i Pravilnikom.
 Izvršiti kontrolu avansnih plaćanja i izdatih faktura za avansna plaćanja.
 Provjeriti pravo na odbitak ulaznog poreza za uvezena dobra, odnosno da li je
pravo na odbitak za navedena dobra u skladu sa Zakonom.
 Izvršiti kontrolu izdavanja internih faktura.
 Provjeriti da li je izmjena poreske osnovice evidentirana u poreskom periodu u
kome je nastupila.

Primjeri:

1. Avansi

a) Dati avans, primljen račun za dati avans, obavljena isporuka, račun viši
od avansa

1) Dat je avans za dobra u iznosu od 117,00 KM i primljen račun dobavljača za

avans u iznosu od 117,00 KM (100,00 za dobra + 17,00 za PDV)
2) Obračun obaveza na kraju poreskog perioda
3) Primljen račun dobavljača za dobra u iznosu od 2.340,00 KM
(2.000,00 za dobra + 340,00 za PDV)

R. Iznos

51
 br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Potraživanja za date avanse 100,00
Ulazni PDV 17,00
Transakcijski račun 117,00
Za date avanse
(2) Obračun PDV 17,00
Ulazni PDV 17,00
Obračun PDV za poreznu prijavu

(2a) Potraživanja od države 17,00

Obračun PDV 17,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(3) Zalihe dobara 2.000,00
Ulazni PDV 340,00
Dobavljači 2.340,00
Za fakturu dobavljača
(3a) Dobavljači 100,00
Potraživanja za date avanse 100,00
Za zatvaranje obaveze prema
dobavljaču
(3b) Dobavljači 17,00
Ulazni PDV 17,00
Za zatvaranje obaveze prema
dobavljaču
(3c) Dobavljači 2.223,00
Transakcijski račun 2.223,00
Za uplatu po fakturi
(3d) Obračun PDV 323,00
Ulazni PDV 323,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(3e) Potraživanja od države 323,00
Obračun PDV 323,00
Obračun PDV za poreznu prijavu

Pot. za date avanse Transakcijski račun Potraživanja od države

(1) 100 100 (3a) 117 (1) (2a) 17
2.223 (3c) (3e) 323

Ulazni PDV Obračun PDV Dobavljači

(1) 17 17 (2) (2) 17 17 (2a) (3a) 100 2.340 (3)
(3) 340 17 (3b) (3d) 323 323 (3e) (3b) 17
323 (3d) (3c) 2.223

Zalihe dobara
(3) 2.000

52
b) Dati avans, primljen račun za dati avans i obavljena isporuka

1) Dat je avans za dobra u iznosu od 117,00 KM i primljen račun dobavljača za

avans u iznosu od 117,00 KM (100,00 za dobra + 17,00 za PDV)
2) Obračun obaveza na kraju poreskog perioda
3) Primljena uplata po osnovu potraživanja od države
4) Primljen račun dobavljača za dobra u iznosu od 117,00 KM
5) Zatvorili smo obavezu prema dobavljaču iz avansa

R. Iznos
br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Potraživanja za date avanse 100,00
Ulazni PDV 17,00
Transakcijski račun 117,00
Za date avanse
(2) Obračun PDV 17,00
Ulazni PDV 17,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(2a) Potraživanja od države 17,00
Obračun PDV 17,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(3) Transakcijski račun 17,00
Potraživanja od države 17,00
Za primljenu uplatu po osnovu
potraživanja
(4) Zalihe dobara 100,00
Ulazni PDV 17,00
Dobavljači 117,00
Za fakturu dobavljača
(5) Dobavljači 100,00
Potraživanja za date avanse 100,00
Za zatvaranje obaveze prema dobavljaču
(5a) Dobavljači 17,00
Ulazni PDV 17,00
Za zatvaranje obaveze prema dobavljaču

Pot. za date avanse Transakcijski račun Potraživanja od države

(1) 100 100 (5) (3) 17 117 (1) (2a) 17 17 (3)

53
 Ulazni PDV Obračun PDV Dobavljači
(1) 17 17 (2) (2) 17 17 (2a) (5) 100 117 (4)
(4) 17 17 (5a) (5a) 17

Zalihe dobara
(4) 100

2. Upotreba dobara u vanposlovne svrhe

1) Nabavka dobara u vrijednosti od 11.700,00 KM sa PDV.

2) Uzimanje dobara za reprezentaciju u vrijednosti od 3.000,00 KM bez PDV
(interna faktura).

R. Iznos
br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Zalihe dobara 10.000,00
Ulazni PDV 1.700,00
Dobavljači 11.700,00
Za nabavku materijala
(2) Troškovi reprezentacije 3.510,00
Izlazni PDV 510,00
Prihod 3.000,00
Za internu poresku fakturu

Zalihe dobara Dobavljači Troškovi reprezentacije

(1)10.000 11.700 (1) (2) 3.510

Ulazni PDV Prihodi Izlazni PDV

(1) 1.700 3.000 (2) 510 (2)

3. Popusti

54
 1) Nabavili smo dobra u iznosu od 11.700,00 KM (10.000,00 za dobra +
1.700,00 za PDV)
2) Od dobavljača primljena knjižna obavjest u kojoj je odobren popust od 10%

R. Iznos
br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Zalihe dobara 10.000,00
Ulazni PDV 1.700,00
Dobavljači 11.700,00
Za nabavku materijala
(2) Dobavljači 1.700,00
Ulazni PDV 170,00
Prihod 1.000,00
Za odobrene popuste

Zalihe dobara Dobavljači

(1)10.000 (2)1.170 11.700 (1)

Ulazni PDV Prihodi

(1) 1.700 170 (2) 1.000 (2)

3.5. Oslobađanja od plaćanja PDV-a

U sistemu PDV-a postoje sljedeća oslobađanja:

1. poreska oslobađanja kod kojih ne postoji pravo na odbitak ulaznog
poreza
2. poreska oslobađanja kod kojih postoji pravo na odbitak ulaznog poreza
3. poreska oslobađanja kod uvoza dobara
4. poreska oslobađanja s pravom na povrat izlanog PDV
5. poreska oslobađanja po međunarodnim ugovorima
6. posebna oslobađanja

3.5.1. Poreska oslobađanja kod kojih ne postoji

pravo na odbitak ulaznog poreza

55
Kod poreskih oslobađanja iz člana 24. i 25. Zakona i člana 24. do 36. Pravilnika,
poreski obveznik, kad obavlja propisima određenu djelatnost, oslobađa se od
plaćanja PDV na određene isporuke dobara i usluga bez prava na odbitak ulaznog
poreza.

Takav poreski obveznik je poput krajnjeg potrošača podnosi teret ulaznog poreza.

Njihov poreski položaj sastoji se u tome da pri nabavci dobara (potrošnog materijala,
uredskog materijala, materijala za čišćenje, opreme, inventara i sl.), odnosno pri
korištenju usluga (npr. servisiranje aparata) plaćaju PDV po fakturama dobavljača,
ali nemaju pravo na odbitak ulaznog PDV-a po tim fakturama. Oslobađanje se sastoji
u tome da na izlaznim fakturama za izvršene usluge koje ispostavljaju korisnicima
usluga ne obračunavaju PDV.

Poreska oslobađanja za promet dobara i usluga bez prava na odbitak ulaznog poreza
propisana su za:
A. Djelatnosti u javnom interesu
B. Finansijske i novčane usluge.

A. Djelatnosti u javnom interesu

1. Javne poštanske usluge, kao i sa njima povezana isporuka dobara, osim

telekomunikacionih usluga, koje obavljaju javni poštanski operatori.

Poresko oslobađanje odnosi se na javne poštanske usluge.

Pod javnim poštanskim uslugama podrazumijevaju se sve usluge koje obavljaju javni
poštanski operateri u skladu sa Zakonom o poštama BiH.

Dakle, poštanske usluge koje obavljaju drugi poštanski operateri, u skladu sa

ovlaštenjima nadležnog državnog organa, nisu oslobođene od plaćanja PDV-a.
Oslobađanje se dakle ne odnosi na uslugu ekspresne dostave pošiljaka koju vrši
npr.DHL.

2. Usluge medicinske i zdravstvene zaštite, uključujući davanje ljudskih organa,

krvi i mlijeka, koje se vrše u skladu sa zakonom kojim se regulira oblast
zadravstvene zaštite, te usluge koje pružaju stomatolozi, zubotehničari i protetičari.

U pitanju su preventivne, dijagnostičko-treapijske i rehabilitacione usluge koje

pružaju domovi zdravlja, bolnice, zavodi, za zdravstvenu zaštitu zdravlja, klinike,
instituti, zdravstveni centri, kliničko-bolnički centri i klinički centri, kao i usluge
smještaja, njege i ishrane bolesnika u tim ustanovama.

Oslobađanje se odnosi na usluge koje se pružaju u javnim i privatnim zdravstvenim

ustanovama.

Usluge koje pružaju medicinske ustanove, a koje se ne smatraju zdravstvenom

zaštitom nisu predmet oslobađanja. PDV se obračunava za slijedeće usluge:
 medicinska ispitivanja radi utvrđivanja zadravstvenog stanja, tjelesnog
oštećenja i invalidnosti u postupcima kod drugih organa i organizacija, osim
ispitivanja po uputi ljekara, odnosno ljekarske komisije,

56
  preglede koji se ne obavljaju u cilju zdravstvene zaštite kao što su: pregledi
radi upisa u srednje i više škole, fakultete i na kurseve; dobijanje uvjerenja za
vozačke dozvole, za sudske i druge sporove; pregled zaposlenih upućenih na
rad u inostranstvo; mjere preventivne zaštite za privatna putovanja u
inostranstvo i sl.

Veterinarske usluge se ne smatraju medicinskim uslugama i na iste se vrši obračun

PDV-a

3. Usluge socijalnog osiguranja koje prižaju ustanove socijalne zaštite: centri za

socijalni rad, ustanove za smještaj korisnika i ustanove za dnevni boravak i pomoć u
kući.
Nezavisno od toga da li su usluge socijalnog osiguranja pružene u javnim ili
privatnim ustanovama ostvaruje se pravo na poresko oslobađanje.

4. Usluge obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje, više i visoko obrazovanje),

kao i s njima neposredno povezan promet dobara i usluga, te usluge učeničkog i
studentskog standarda (učenički domovi, internati, studentski domovi).

Za postojanje oslobađanja nije bitno da li je pružalac usluge javna ustanova ili

privatna škola, fakultet ili drugo pravno lice, bitno je, međutim, da li je pružalac
usluge registrovan za obavljanje pomenutih obrazovnih djelatnosti i da li se
djelatnosti obavljaju u skladu sa relevantnim propisima.

5. Usluge iz oblasti sporta i fizičkog vaspitanja samo u slučaju ako te usluge

pružaju pojedincima lica čija djelatnost nije usmjerena ka sticanju dobiti.

Ovo oslobađanje ne odnosi se na usluge iz oblasti sporta koje pružaju lica čija je
djelatnost usmjerena na sticanje dobiti, kao što su klubovi registrovani kao pravna
lica, a ne kao udruženja građana ili hoteli koji izdaju svoje bazene sportistima.

6. Usluge vjerskog karaktera od strane registrovanih vjerskih organizacija i sa

njima neposredno povezan promet dobara i usluga.

Vjerske organizacije nisu obveznici PDV na usluge i isporuke dobara što ih obave za
zadovoljavanje vjerskih potreba u skladu sa posebnim propisima.

7. Promet dobara i usluga direktno povezanih sa uslugama koje su pružene od

strane političkih, sindikalnih, humanitarnih, dobrotvornih, invalidskih i sličnih
organizacija svojim članovima za članarinu u skladu sa propisima koji regulišu te
djelatnosti.

Navedene organizacije nisu obveznici PDV za obavljene usluge i isporuke dobara

samo onda kada obavljaju poslove iz okvira svog djelokruga ili propisanih ovlasti.

Ako pomenute organizacije obavljaju neku privrednu ili drugu djelatnost, a

neoporezivanje te djelatnosti dovodi do nelojalne konkurencije privrednim društvima,
tada dobivaju status poreskog obveznika. U tom slučaju imaju pravo da ulazni porez
zaračunat po ulaznim fakturama koje su u vezi sa privrednom djelatnošću odbiju od
poreske obaveze koja će nastati po izlaznim računima. Za sve izvan toga postoji
oslobađanje.

57
8. Usluge iz oblasti kulture, uključujući i karte za kulturne manifestacije, kao i sa
njima neposredno povezan promet dobara i usluga, od strane lica čija djelatnost nije
usmjerena ka ostvarivanju dobiti, a koja su registrovana za tu djelatnost.

U pitanju su naročito usluge: pozorišne i muzičke djelatnosti, djelatnosti muzeja i

galerija, djelatnost arhiva, djelatnosti biblioteka, djelatnosti zaštite kulturnih dobara i
djelatnosti zaštite istorijskih spomenika.

9. Promet dobara i usluga koji vrše lica čije su djelatnosti oslobođene prema
tačkama 2. do 9., pod uslovom da je takav promet izvršen isključivo za njihove
vlastite potrebe i pod uslovom da takva oslobađanja ne dovode do poremećaja u
konkurenciji.

Lica koja vrše promet dobara i usluga za koje je propisano poresko oslobađanje bez
prava na odbitak ulaznog poreza ispostavljaju fakture bez obračunatog PDV i nemaju
pravo na odbitak ulaznog poreza za promet dobara i usluga koji im je izvršen od
strane prethodnog učesnika u prometu.

Ako navedena lica obavljaju neku oporezivu djelatnost, a neoporezivanje te

djelatnosti dovodi do neopravdanih povlastica, odnosno nelojalne konkurencije
obveznicima, stiču status poreskog obveznika. U tom slučaju imaju pravo porez
zaračunat po ulaznim fakturama koje su u vezi sa tom oporezivom aktivnosti odbiti
od izlaznog poreza zaračunatog po fakturama za izvršene oporezive isporuke.

Ako obveznik koristi isporučena ili uvezena dobra za potrebe svoje djelatnosti ili
prima usluge da bi izvršio promet dobara i usluga sa pravom i bez prava na odbitak
ulaznog poreza, može da koristi pravo na odbitak srazmjernog dijela ulaznog poreza.

10. Usluge javnih radio i televizijskih servisa koje se obavljaju u skladu sa propisima
kojima je regulisano obavljanje tih usluga.

Sve usluge ostalih radio i televizijskih servisa, kao i usluge komercijalnog karaktera
javnih radio i televizijskih servisa nisu predmet oslobađanja.

PDV se plaća na sljedeće usluge:

 proizvodnju i emitovanje ekonomsko-propagandnog programa (reklame),
 proizvodnju i prodaju audiovizuelnih programa (emisija, filmova, serija,
nosača zvuka i dr.),
 proizvodnju drugih programskih usluga (teletekst i dr.)
 organizovanje koncerata i drugih priredbi,
 obavljanje drugih djelatnosti utvrđenih statutom.

B. Finansijske i novčane usluge

1. Usluge osiguranja i reosiguranja, uključujući i prateće usluge posrednika i agenata

(zastupnika) u osiguranju, ako se obavljaju u skladu sa propisima koji regulišu
obavljanje tih djelatnosti.

2. Promet nepokretne imovine, izuzev prvog prijenosa prava svojine ili prava
raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.

58
3. Usluge izdavanja pod zakup kuća i podzakup kuća za stanovanje, stanova i
stambenih objekata na period duži od 60 dana, kao i usluge izdavanja pod zakup
poljoprivrednog i šumskog zemljišta registrovanog u zemljišnim knjigama.

4. Finansijske usluge, uključujući:

a) Odobravanje i upravljanje kreditima, garancijama ili drugim oblicima
kreditnog osiguranja od strane kreditora
b) Usluge koje su povezane sa upravljanjem depozitima, ušteđevinom i
bankovnim računima, vođenjem platnih transakcija, prijenosom i
izvršavanjem dospjelih obaveza, unovčavanjem čekova ili drugih finansijskih
instrumenata, izuzev s plaćanjem dugova i faktoringa
c) Transakcije, uključujući vrijednosne papire, koje se odnose na novčanice i
kovanice koje predstavljaju zakonsko sredstvo plaćanja u svakoj zemlji, osim
kolekcionarskih predmeta (kovanice od zlata, srebra i drugih metala,
novčanica koje se ne koriste kao zakonsko sredstvo plaćanja i kovanica
numizmatičke vrijednosti)

Poresko oslobađanje za naprijed navedene finansijske usluge propisano je ako iste

obavljaju finansijske institucije (banke, pošte, osiguravajuća društva, brokerske
kuće, štedionice, mjenjačnice, investicioni fondovi, mikrokreditne organizacije,
agencije za bankarstvo i osiguranje depozita, agencije za osiguranje i druga lica) čije
je poslovanje uređeno posebnim propisima.

Ako navedene finansijske institucije obavljaju usluge iz svoje osnovne djelatnosti

oslobođene su plaćanja PDV.

Naprimjer, banke neće zaračunavati PDV:

 na usluge platnog prometa u zemlji i s inostranstvom,
 na kamate po kreditima,
 na usluge mjenjačkih poslova
 na provizije po platnim karticama i sl.

Kod poslovanja platnim karticama postoje dva odnosa:

 između izdavaoca kartice i imaoca kartice
 između izdavaoca kartice i isporučioca dobara, odosno pružaoca usluga.

Usluga koju pruža izdavalac kartice imaocu kartice smatra se uslugom povezanom sa
uslugom plaćanja, koja je kao takva, oslobođena; usluga koju izdavalac kartice pruža
isporučiocu dobara, odnosno pružaocu usluga takođe se smatra finansijskom
uslugom pa je oslobođena.

Ukoliko finansijske institucije obavljaju djelatnosti za koje nije propisano poresko

oslobađanje dužne su da se registruju kao PDV obveznici.

Naprimjer, banka nije oslobođena plaćanja PDV kod pružanja usluge iznajmljivanja
sefova.

FAKTORING I PDV

Izvozni faktoring bi se mogao opisati kao pravni posao gdje jedno lice (faktor)
„kupuje“ potraživanje od drugog lica (izvoznika) uz diskontnu premiju koja se ogleda

59
u procentualnoj vrijednosti od potraživanja, a faktor na sebe preuzima rizik naplate
potraživanja. Dakle, u faktoring poslu se pojavljuju tri lica: izvoznik koji ima
potraživanje prema ino-kupcu, faktor i ino-kupac. Po zaključenju ugovora faktor
obično vrši avansu uplatu izvozniku u visini do 90 % vrijednosti fakture i za taj iznos
naplaćuje kamatu s tim da se avans poništava sa naplatom dijela ili cjelokupnog
potraživanja.
Faktoring ima određene sličnosti sa cesijom, ali i značajne razlike. Prije svega
faktoring predstavlja uslugu naplate dugova, pored još nekih poslova koje faktor vrši
klijentu, a cesija predstavlja klasični prenos potraživanja. Isto tako cesija je
regulisana Zakonom o obligacionim odnosima, faktoring nije. Također, ne postoji u
BiH zakon kojim je pobliže regulisan faktoring. Kao ugovor, faktoring je
dvostranoobavezni, neimenovani ugovor privrednog prava gdje su obaveze strana
određene njihovom voljom. Najčešće je u pisanoj formi, jer bi se teško mogao
zamisliti ovakav ugovor zaključen u usmenoj formi.
Kao što smo rekli, faktor avansira 80 do 90% iznosa fakture izvoznika, a avans se
zatvara kako idu otplate duga pa sve do kompletne isplate. Avans, ustvari,
predstavlja plaćanje fakture prije momenta njenog dospijeća. Na taj način se
omogućava izvozniku da novcem raspolaže odmah, a kamata koja se obračunava na
ova sredstva je obično manja od kamatne stope za revolving kredite. Ovdje je jako
bitno to što za ovu vrstu kreditnih sredstava nije potrebno obezbjeđenje u vidu
založnog prava na imovini izvoznika ili hipoteke na nekretnini već samo potraživanje
već predstavlja dovoljnu garanciju. Pored toga faktor klijentu naplaćuje proviziju koja
se obračunava u momentu naplate potraživanja i obično je izražena procentualno od
vrijednosti fakture. U cijeni ove provizije sadržani su troškovi koje faktor ima radi
naplate potraživanja kao što su troškovi kreditnog osiguranja potraživanja, troškovi
procjene kreditne sposobnosti ino-kupca, troškovi administrativne obrade kao što je
vođenje knjigovodstva oko naplate, ispostavljanje izvještaja izvozniku, te sami
troškovi naplate potraživanja. Naravno da će ova provizija varirati zavisno od toga
koliki je izvozni potencijal izvoznika, njegov obim prodaje, uslovi prodaje i broj i tip
njegovih kupaca. I na kraju, ukoliko faktor ne uspije da naplati u određenom
vremenskom periodu potraživanje izvoznika on isplaćuje dogovoreni iznos po toj
fakturi izvozniku.
Primjer funkcionisanja faktoringa:

Preduzeće „Export-import“ d.o.o. je dogovorilo izvoz robe u vrijednosti od 100.000

KM. Sa ino-kupcem je dogovoreno plaćanje u roku od 120 dana od dana isporuke.
Preduzeće se obraća faktoring organizaciji sa ponudom za sklapanje sporazuma o
izvoznom faktoringu. Faktor prije prihvatanja ponude vrši provjeru kreditne
sposobnosti ino-kupca i odobrava kreditna sredstva u određenom iznosu u korist
kupca. S obzirom da je faktor procijenio da je kreditni limit kupca iznad 100.000 KM,
odobrava kredit. Izvoznik zatim vrši isporuku robe i ispostavlja fakturu navodeći da
se plaćanje izvrši faktoring organizaciji (asignacija).
Kada faktura dospije za naplatu faktor vrši naplatu i kreditira račun izvoznika.
Međutim, ukoliko kupac ne izvrši plaćanje uredno ili postoje nesporazumi vezani za
kvalitet ili količinu izvezene robe, faktor o tome obavještava izvoznika. U slučaju da
kupac ne plati dug, faktor plaća izvozniku vrijednost fakture umanjenu za iznos
diskontne premije. Pored toga faktor može odobriti avans izvozniku te mu odmah
može izvršiti uplatu do 90% vrijednosti fakture, a po otplati duga likvidirati avans.

Oporezivanje faktoringa

Odredbama člana 25. stav 1. tačka 4. pod b) Zakona o PDV-u propisano je da se

oslobađaju od paćanja poreza na dodatu vrijednost usluge koje su povezane s

60
upravljanjem depozitima, ušteđevinom i bankovnim računima, vođejem platnih
transakcija , prenosom i izvršavanjem dospjelih obaveza, unovčavanjem čekova ili
drugih finansijskih instrumenata izuzev s plaćanjem dugova i faktoringa. Dakle,
dilema u smislu oporezivanja faktoringa nema. Međutim, iz istih razloga kao i kada je
u pitanju lizing, mjesta raspravi ipak ima. Prije svega faktoring predstavlja jedan od
načina finansiranja i kao takav nije oporezovan PDV-om u svim zemljama Evrope. To
proizilazi iz pravnog shvatanja faktoringa. Ukoliko se avans koji koji daju faktoring
kompanije koje su najčešće banke, smatra „obezbijeđenim zajmom“ tada se može
konstatovati da se radi o finansijskoj usluzi. U zemljama u kojima tako shvataju ovaj
dio faktoring posla faktoring ne oporezuju PDV-om.
Ali, vratimo se našem pravnom sistemu.
S obzirom da faktoring (kao i lizing) u Bosni i Hercegovini nije regulisan posebnim
zakonom poslužićemo se definicijom faktoringa koju podržavaju dvije svjetske
faktoring organizacije „Factors Chain International“ Amsterdam, Holandija i
„International Factors Group“ Brisel, Belgija, a može se naći i UNIDROIT Konvenciji o
međunarodnom faktoringu, Otava 1998. Konvencija u članu 1,2 (b) navodi da
faktoring kompanija vrši najmanje dvije od slijedećih usluga:

 Finansiranje isporučioca, uključujući zajmove i avansna plaćanja

 Vođenje računa (knjiženje) u vezi potraživanja
 Naplata potraživanja
 Zaštita od neplaćanja od strane dužnika

Dakle, ukoliko se radi o ugovoru u kojem faktor za svog klijenta obavlja bar dvije od
navedenih usluga, možemo zaključiti da se radi o faktoringu i da postoji obaveza
obračuna PDV-a. Ovo je naročito bitno jer faktoring nije u našem pravnom sistemu,
zbog nepostojanja zakona o faktoringu, definisan te bi se iz tog razloga faktoringom
mogao smatrati onaj pravni posao koji sadrži prethodno navedene elemente. Dalje, u
skladu sa članom 17. Zakona propisano je da poreska obaveza nastaje u momentu
kada se izvrši jedna od radnji koja bude najranija: isporuka dobara ili usluga,
izdavanje fakture u skladu sa Zakonom, plaćanje ili djelimično plaćanje izvršeno prije
izdavanja fakture. Prije toga je bitno napomenuti da pojedine faktoring kompanije u
BiH i zaključuju ugovore o izvoznom faktoringu u skladu sa navedenim
konvencijama. Prema tome, a s obzirom da smo rekli da je cijena faktoringa kao
složenog posla određena kamatom na avans od iznosa fakture, provizijom po naplati
(diskontna premija), naknadom za knjiženja i naplatu duga, bilo koja radnja koja
bude preduzeta prva u vezi sa ovim uslugama predstavlja momenat nastanka
poreske obaveze u skladu sa članom 17. Zakona.
Članom 20. stav 1. Zakona određeno je da je poreska osnovica prometa dobara i
usluga oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima i uslugama) koju obveznik primi
ili treba da primi za isporučena dobra i izvršene usluge uključujući i subvencije koje
su neposredno povezane sa cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV.
Dakle, a s obzirom da faktoring predstavlja vršenje više usluga tako bi i poreska
osnovica kod usluge avansa koji se daje u okviru ugovora o faktoringu bila iznos
kamate koja se obračunava na avansirana sredstva ili na primjer diskontna
premija koja se pojavljuje kao razlika između naplaćenog iznosa fakture i iznosa koji
je plaćen klijentu. Naravno naknada se u ovom slučaju može dobiti primjenom
preračunate stope PDV-a od 14,5299 % u skladu sa članom 23. stav 2. Pravilnika.
Kod računovodstvenih usluga (knjiženja) osnovica za obračun PDV-a je iznos
naknade za pružene usluge.
I na kraju je bitno napomenuti da preduzeće koje koristi uslugu faktoring preduzeća
koje je registrovani obveznik PDV-a ima pravo da odbije ulazni PDV obračunat na
fakturama Faktora uz ispunjenje uslova propisanih članom 32. Zakona o PDV-u.

61
 d) Trgovanje dionicama ili drugim vidovima učešća u preduzećima, obveznicama
i drugim vrijednosnim papirima, uključujući njihovo izdavanje, osim čuvanja
vrijednosnih papira.

Donošenjem Pravilnika o dopunama Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu

vrijednost (objavljen u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine broj 100/07 od
31.12.2007. godine), a koji je stupio na snagu 7.1.2008. godine., radi se o dopuni
člana 35. Pravilnika kojim su propisani uslovi pod kojima su pojedine finansijske
usluge oslobođene od plaćanja PDV-a, a vezano za primjenu člana 25. stav 1. tačka
4. Zakona. U stavu (1) pomenutog člana Pravilnika ustanovljen je institucionalni
princip poreskih oslobađanja za finansijske usluge i to na način da se oslobađanje
odnosi na usluge iz člana 25. stav 1. tačka 4. Zakona samo ukoliko ih vrše
finansijske ustanove koje se osnivaju u skladu sa posebnim propisima (banke, pošte,
osiguravajuća društva, mjenjačnice, agencije za osiguranje i slično). Na ovaj način je
Uprava za indirektno oporezivanje (tačnije Upravni odbor UIO) iskoristila pravo dato
u članu 31. Zakona, a kojim je propisano da UIO određuje uslove za primjenu
poreskih oslobađanja propisanih članom 24-30. Zakona o PDV-u. Međutim, iz
navednog nije bilo jasno da li se pod finansijskim ustanovama smatraju i registri
hartija od vrijednosti, te je u stavu (1) člana 35. Pravilnika dodato i da se pod licima
koja vrše finansijske usluge u skladu sa posebnim propisima smatraju i registri
hartija od vrijednosti. Iza postojećih stavova (1) i (2) dodati su stavovi (3) i (4) pa je
tako u stavu (3) člana 1.
Naime Dopunama Pravilnika obezbijeđeno je da se isti smatraju „finansijskim
ustanovama“ te je na taj način omogućeno da registri hartija od vrijednosti ,u
situaciji kada vrše finansijske usluge iz člana 25. stav 1. tačka 4. Zakona, steknu
pravo na poresko oslobađanje i udovolje institucionalnom pristupu primjenjenom u
Pravilniku. S obzirom da je u članu 25. stav 1. tačka 4. pod d) Zakona propisano da
se oslobađa od plaćanja PDV-a trgovanje dionicama ili dugim vidovima učešća u
preduzećima, obveznicama i drugim vrijednosnim papirima, uključujući njihovo
izdavanje, osim čuvanja vrijednosnih papira, jasno je određenje u Dopunama
Pravilnika da se pod čuvanjem podrazumijevaju kastodi poslovi u skladu sa
propisima o hartijama od vrijednosti. Dakle, radi se o jednoj upućujućoj normi, a o
čijem objašnjenju u smislu poreskog tretmana (u ovom slučaju oporezivanja) treba
„konsultovati“ propise iz navedene oblasti. Sasvim je jasno da i banke kada vrše
kastodi poslove, a u skladu sa propisima o čuvanju hartija od vrijednosti, vrše
oporezivi promet i ukoliko su registrovani obveznici PDV-a na takve usluge
obračunavaju PDV.

e) Upravljanje investicionim fondom.

5. Isporuke zlata Centralnoj banci Bosne i Hercegovine

6. Važeće poštanske marke, poreske markice, administrativne i sudske takse

Poresko oslobađanje propisano je za poštanske marke, poreske markice,

administrativne i sudske takse na kojima je utisnuta njihova nominalna vrijednost i
koje važe na teritoriji BiH.

62
7. Igre na sreću

3.5.2. Poreska oslobađanja kod kojih postoji

pravo na odbitak ulaznog poreza

Poreska oslobađanja kod kojih postoji pravo na odbitak ulaznog poreza odnose se na
promet dobara i usluga koji se oporezuje nultom stopom.

Oporezivanje nultom stopom propisano je za:

A. Izvoz dobara
1. izvoz dobara iz BiH od strane ili u ime prodavca
2. pružanje usluga, uključujući i prijevoz i druge pomoćne usluge, koje su
direktno povezane sa izvozom ili uvozom, u skladu sa članom 11. stav 3.
Zakona
3. dobra koja iz BiH izveze kupac ili drugo lice u ime kupca koji nema sjedište u
BiH, osim dobara koja su namjenjena za opremanje privatnih brodova,
zrakoplova ili bilo kojih drugih prijevoznih sredstava koja se koriste za lične
potrebe
4. usluge izvršene na dobrima koja su uvezena u BiH i izvezena od strane lica
koja su izvršila te usluge licu koje nema stalno sjedište, a ni stalno ili
uobičajeno mjesto boravka u BiH
5. usluge isporuke dobara ovlaštenim organizacijama koje ta dobra izvoze u
okviru registriranih humanitarnih ili dobrotvornih aktivnosti
6. pružanje usluga koje vrše predstavnici i drugi posrednici u ime i za račun
drugog, pod uslovom da te usluge čine dio usluga koje su navedene u ovom
članu ili usluge koje se vrše van BiH
7. izvoz zlata centralnim bankama

Izvoz dobara je oporeziv, što znači da se na fakturama koje glase na inozemnog

kupca na fakturi iskazuje iznos naknade za dobra (prodajna cijena) i nulta stopa
PDV.

Izvoz dobara ne znači da je privredno društvo kao izvoznik oslobođen PDV, tj. da nije
poreski obveznik. Stoga je privredno društvo-izvoznik poreski obveznik, a izvoz
dobara je samo jedna aktivnost koja je oslobođena PDV-a. Izvoznik ima isti poreski
položaj kao i drugi poreski obveznici, što znači da ima pravo na povrat PDV po
osnovu nabavljenih materijala, proizvoda ili roba nabavljenih sa uračunatim PDV po
ulaznim fakturama. Dakle, izvoznik ima uobičajeno pravo na odbitak ulaznog poreza
kao i svi drugi poreski obveznici.

Bitno je da je izvoz obavljen izvan carinskog područja BiH i da glasi na inostranog

kupca, odnosno primatelja.

Inostrani kupac je privredni subjekt koji ima sjedište odnosno prebivalište izvan
carinskog područja BiH.

Inostranim kupcem smatra se i poslovna jedinica domaćeg pravnog lica u

inostranstvu. To znači da se izvozom dobara smatra i prijenos dobara (materijala,
inventara, opreme i sl.) u pogone ili privredna društva u inostranstvu, zatim prijevoz
robe u inostrana prodajna mjesta i sl. koja su osnovala domaća pravna lica.

63
Prodaja dobara inostranim poslovnim jedinicama koje imaju sjedište u BiH, koje su
osnovala inostrana pravna lica, ne smatra se izvozom.

Vjerodostojnost izvoza dokazuje se izvoznom jedinstvenom carinskom ispravom

(JCI) na kojoj mora biti naglašen naziv izvoznika i inostranog kupca. Izvozna
carinska isprava mora biti ovjerena od nadležne carinarnice.

Oslobađanje postoji za one izvozne i druge pomoćne usluge koje su u direktnoj vezi
sa izvozom dobara i to prvenstveno prijevozne usluge. Konkretno značenje ove
odredbe je da će biti oslobođene PDV prijevozne usluge koje su u vezi s prijevozom
dobara u izvozu, odnosno sve druge pomoćne usluge koje se odnose na izvoz. Dakle,
izuzetak je u tome što su usluge prijevoza povezane sa izvozom neoporezive bez
obzira što je usluga djelimično ili pretežno izvršena u BiH.

Usluge dorade-lohn i oplemenjivanja (prerada, obrada) dobara inostranom

naručitelju također su oslobođene od plaćanja PDV.

Lohn poslovi predstavljaju poseban oblik postupka unutrašnje obrade, koji

se vrši na osnovu ugovora zaključenog između stranog lica kao nalogodavca i lica
registrovanog u BiH i na osnovu odobrenja carinskog organa, a obavlja se u
kontinuitetu (duži period). Odobrenje carinskih organa daje se licu registrovanom u
BiH (nosilac odobrenja), a po kojem isti ostvaruje pravo uvoza robe (dobara) radi
procesa njihove obrade i ponovnog izvoza iste u obrađenom stanju.

Prema tome Lohn posao se može odvijati isključivo po odobrenju carinskog

organa koje se izdaje nosiocu postupka unutrašnje obrade. Ovo odobrenje se izdaje
na određenom obrascu i sadrži podatke o nosiocu odobrenja, vrsti i količini robe koja
se uvozi za korištenje u procesu unutrašnje obrade, označavanje operatera (ukoliko
nosilac odobrenja sam ne vrši proces obrade ili ne vrši sve faze procesa obrade već
za pojedine faze angažuje drugo lice) i druge elemente značajne za odobreni
postupak.

Za utvrđivanje vrste prometa koji se odvija kod Lohn poslova, ugovor

zaključen između stranog lica kao nalogodavca i uvoznika kao nosioca
odobrenja je osnovni dokument, a konačno utvrđivanje vrste prometa, vrši se na
osnovu fakture nosioca odobrenja (lica registrovanog u BiH) i Razdužnog lista kojim
se okončava postupak unutrašnje obrade.

U najvećem broju slučajeva kod Lohn poslova radi se o prometu usluga. To je

u svim onim slučajevima u kojim je ugovorom predviđeno da će lice registrovano u
BiH vršiti uslužne radnje, a da će dobra na kojima se te radnje vrše obezbijediti
nalogodavac ( strano lice). Izvršene usluge moraju biti iskazane u fakturi nosioca
odobrenja upućenoj prema nalogodavcu. U takvim slučajevima, iako imamo
odobrenje u kojem je naznačen uvoz robe (dobara) radi procesa obrade i rok za njen
ponovni izvoz, kao i carinsku prijavu (JCI) i kod uvoza i kod izvoza dobara, radi se
isključivo o prometu usluga.
Ukoliko je ugovorna obaveza isključivo promet usluga, to što se nosilac
odobrenja u carinskim prijavama (ovdje se radi o carinskoj prijavi koja u rubrici 1.
ima oznaku IM5) pojavljuje kao uvoznik određenih dobara i kao izvoznik
kompenzirajućih proizvoda nastalih od tih dobara, nema uticaja na vrstu prometa

64
koji se odvija sa aspekta PDV-a, što proizilazi iz odredbe člana 11. stav 3. Zakona o
porezu na dodanu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj: 9/05 i 35/05).

U slučajevima kada je ugovorena obaveza imaoca odobrenja da proces

obrade uvezene robe vrši sa domaćim dobrima (dobrima kojim on ima pravo
raspolaganja), imamo i promet dobara. Pod domaćim dobrima u smislu navedenog
se podrazumijeva „bh. roba“, koji pojam obuhvata dobra koja su proizvedena u BiH,
kao i dobra koja su uvezena i puštena u slobodan promet (roba uvezena i ocarinjena
po carinskoj prijavi koja u rubrici 1. ima oznaku IM4).

Unutrašnja obrada predstavlja davanje odobrenja licu registrovanom u BiH,

u ekonomski opravdanim situacijama, za uvoz robe, koja će se nakon procesa obrade
ponovo izvesti u inostranstvo u obliku kompenzirajućih proizvoda.

Iz navedenog je vidljivo da se postupak unutrašnje obrade može odvijati

isključivo po odobrenju carinskih organa koje se izdaje nosiocu postupka
unutrašnje obrade. Ovo odobrenje se izdaje na određenom obrascu i sadrži sve
podatke u pogledu važenja odobrenja, roka za izvoz kompenzacionih proizvoda,
označavanja nosioca odobrenja, vrste i količine robe koja se uvozi za korištenje u
procesu unutrašnje obrade, vrste i količine domaće robe koja se koristi u procesu
unutrašnje obrade, označavanje operatera (ukoliko nosilac odobrenja sam ne vrši
proces obrade ili ne vrši sve faze procesa obrade već za pojedine faze angažuje
drugo lice) i druge elemente značajne za odobreni postupak. S toga, pored ugovora
između stranog lica kao nalogodavca i uvoznika kao nosioca odobrenja (kao polaznog
dokumenta), odobrenje carinskih organa, zajedno sa normativom proizvodnje i JCI,
predstavljaju osnovne dokumente i kada je u pitanju obračun i naplata PDV-a.

Postoje dva sistema uvoza robe (dobara) radi unutrašnje obrade:

1. unutrašnja obrada sa odgođenim sistemom plaćanja i
2. unutrašnja obrada sa sistemom povrata uvoznih dažbina.

Kod unutrašnje obrade sa odgođenim sistemom plaćanja, radi se o sistemu

korištenja robe koja nije bh. roba (uvezene robe), a koja je namijenjena za ponovni
izvoz iz carinskog područja BiH u obliku kompenzirajućih proizvoda, bez podlijeganja
takve robe plaćanju uvoznih dažbina ili mjerama trgovinske politike. Ovaj sistem
predstavlja aranžman sa olakšicom u vidu obustave plaćanja, što podrazumijeva da
se na osnovu odobrenja carinskog organa izdatog na zahtjev nosioca odobrenja,
strana roba uvozi u bh. područje radi procesa obrade, te nakon okončanja tog
procesa da se dobijeni kompenzirajući proizvod izveze u inostranstvo, pri čemu se
sve odvija bez plaćanja uvoznih dažbina. S tog aspekta, ova vrsta uvoza je
karakteristična i za PDV, jer se ne vrši ni naplata PDV-a. Naime u tim slučajevima se
radi o uslovnom oslobađanju od naplate uvoznih dažbina i samog PDV-a, koji shodno
odredbi člana 63. Zakona o PDV-u, dijeli sudbinu uvoznih dažbina, odnosno sve
dažbine, kao i iznos PDV-a, se obračunavaju i unose u JCI, ali se ne vrši njihova
naplata sve dok se imalac odobrenja pridržava uslova i rokova navedenih u
odobrenju. Tek u slučaju da imalac odobrenja u odobrenom roku ne izveze
kompenzirajuće proizvode, odnosno da kompenzirajuće proizvode pusti u slobodan
promet na carinskom području BiH, vrši se naplata uvoznih dažbina, uključujući i
PDV, kao i kompenzatorne kamate.

65
 Unutrašnja obrada sa sistemom povrata uvoznih dažbina, predstavlja sistem
odobravanja unutrašnje obrade za koji se prilikom uvoza robe vrši naplata uvoznih
dažbina, kao i PDV-a, a nakon okončanja postupka obrade i izvoza kompenzacionih
proizvoda, vrši se povrat naplaćenog iznosa. Ukoliko se kompenzacioni proizvodi
umjesto izvoza puste u slobodan promet, nema povrata naplaćenog iznosa. Sa
aspekta PDV-a, ovaj sistem unutrašnje obrade je interesantan zbog mogućnosti
pogreške kod popunjavanja PDV prijave. Naime, ukoliko je poreski obveznik u
poresku prijavu unio PDV plaćen prilikom uvoza robe za postupak unutrašnje obrade
po sistemu povrata uvoznih dažbina kao odbitak ulaznog poreza, isti je dužan nakon
izvoza kompenzirajućih proizvoda i povrata plaćenih uvoznih dažbina i PDV-a, izvršiti
ispravku odbitka ulaznog poreza u smislu odredbe člana 36. stav 1. tačka 1. zakona
čim utvrdi da je odbitak ulaznog poreza obračunat u većem iznosu od iznosa na koji
je imao pravo, te člana 69. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu
vrijednost(„Službeni glasnik BiH“ broj: 93/05 i21/06), kojim je propisano da ako je
PDV koji je obračunat i plaćen pri uvozu odbijen kao ulazni porez, a naknadno je
snižen ili nadoknađen, tada uvoznik mora na osnovu rješenja Uprave za pripadajući
iznos ispraviti odbitak ulaznog poreza.

Kada su u pitanju kompenzirajući proizvodi, treba imati u vidu da se u jednom

postupku unutrašnje obrade najčešće dobije samo jedna vrsta kompenzirajućeg
proizvoda. Međutim, moguće je da se kao posljedica procesa obrade mogu dobiti
glavni i sporedni kompenzirajući proizvodi. Koji će se proizvodi dobiti u postupku
unutrašnje obrade, treba da je vidljivo iz odobrenja o unutrašnjoj obradi i normativa
proizvodnje. Za razduženje postupka unutrašnje obrade, u takvim slučajevima,
obaveza je da se izvezu glavni kompenzirajući proizvodi, dok se sporedni
kompenzirajući proizvodi mogu izvesti ili pustiti u slobodan promet bez da se
narušava obaveza iz postupka unutrašnje obrade u pogledu izvoza kompenzacionih
proizvoda. Ukoliko se sporedni kompenzirajući proizvodi puštaju u slobodan promet,
za njih se podnosi zasebna carinska prijava i vrši naplata uvoznih dažbina i PDV-a.

Potrebno je posebno naglasiti, da se sa aspekta PDV-a u postupku

unutrašnje obrade promet može javiti kao promet dobara ili promet usluga ili
mješoviti promet, što je neophodno cijeniti u svakom konkretnom slučaju, a cijeni
se na osnovu ugovora između stranog lica kao nalogodavca i uvoznika kao nosioca
odobrenja, normativa proizvodnje, odobrenja carinskih organa i carinske prijave
(JCI), te nakon okončanja postupka unutrašnje obrade i na osnovu podataka iz
Razdužnog lista.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

B. Međunarodni prijevoz

1. snabdijevanje plovnih objekata gorivom i drugim dobrima;

a) koji se koriste za plovidbu na otvorenom moru i koji prevoze putnike
uz naknadu, odnosno koji su namjenjeni za obavljanje komercijalnih,
industrijskih ili ribarskih aktivnosti;
b) koji se koriste za spašavanje i pomoć na moru.
2. snabdijevanje, popravak, održavanje i iznajmljivanje objekata prema podtač.
a) i b) tačke 1. ovog člana, kao i sanbdijevanje, iznajmljivanje, davanje u

66
 zakup, popravak i održavanje opreme, uključujući i opremu za ribarenje, koja
je ugrađena ili se koristi na takvim plovnim objektima;
3. kupovina, popravak i davanje u zakup zrakoplova koje avioprijevoznici
koriste za letove na međunarodnim linijama uz naknadu, kao i opticaj,
davanje u zakup, popravak i održavanje opreme koja je ugrađena ili se
koristi u takvim zrakoplovima;
4. snabdijevanje gorivom i drugim dobrima zrakoplova iz tačke 3. ovog člana;
5. pružanje usluga, osim usluga iz tačke 2. ovog člana, u svrhe zadovoljavanja
direktnih potreba plovnih objekata iz tačke 2. ovog člana ili njihovog tereta;
6. pružanje usluga, osim usluga iz tačke 3. ovog člana, za zadovoljavanje
direktnih potreba zrakoplova iz iz tačke 3. ovog člana ili njihovog tereta.

Poresko oslobađanje propisano je za promete dobara i usluga namjenjenih

neposrednim potrebama plovnih objekata i zarakoplova koji se koriste u
međunarodnom prijevozu.

Prometom dobara namjenjenih neposrednim potrebama prijevoznih sredstava koja

se koriste u međunarodnom prijevozu smatra se isporuka goriva i maziva, opreme,
hrane, pića i dr.

Prometom usluga namjenjenih neposrednim potrebama prijevoznih sredstava koja se

koriste u međunarodnom prijevozu smatra se pružanje lučkih usluga, usluga teglenja
i vezivanja brodova, usluge slijetanja, polijetanja, prihvata i otpreme zrakoplova,
usluge istovara, utovara, pretovara i dr.

Za navedene promete obveznik je dužan da obezbjedi dokaze u skladu sa

odredbama člana 49. do 52. Pravilnika.

3.5.3. Poreska oslobađanja kod uvoza dobara

PDV se ne plaća na:

1. konačni uvoz dobara čiji bi svaki daljnji promet od strane poreskog obveznika
bio oslobođen od PDV-a u BiH;
2. konačni uvoz dobara koja su oslobođena od plaćanja carine, osim dobara
oslobođenih od plaćanja carine prema članu 176. stav 1. do 3. Zakona o
carinskoj politici;
3. dobra u tranzitu kroz carinsko područje BiH;
4. dobra koja se u okviru carinskog postupka, privremeno izvoze i u
nepromijenjenom stanju ponovo uvoze, pod uslovom da su takva dobra
oslobođena od plaćanja carine u skladu sa carinskim propisima;
5. uvezena dobra koja su oslobođena od plaćanja carine, a namjenjena za:
- službene potrebe diplomatskih ili konzularnih predstavnika
akreditiranih od strane BiH
- službene potrebe međunarodnih organizacija, ako je to regulisano
međunarodnim ugovorima čiji je potpisnik BiH
- lične potrebe stranih lica diplomatskih i konzularnih predstavnika
akreditiranih od strane BiH, uključujući i članove njihovih porodica
- lične potrebe stranih lica međunarodnih organizacija, uključujući i
članove njihovih porodica, ako je to regulisano međunarodnim
ugopvorima čiji je potpisnik BiH;

67
 6. uvoz ulova s ribarskih brodova u lukama, pod uslovom da je takav ulov
neprerađen ili da je bio podvrgnut samo onim postupcima koji su potrebni za
očuvanje kvaliteta i da prije takvog uvoza nije izvršen nikakav promet;
7. usluge povezane s uvozom dobara, pod uslovom da je vrijednost takvih
usluga uključena u osnovicu, u skladu sa članom 21. stav 2. tačka 2. Zakona;
8. zlato i dragocjeni metali, novčanice i kovanice koje uvozi Centralna banka
BiH.

1. Konačni uvoz dobara čiji bi svaki daljnji promet od strane poreskog obveznika bio
oslobođen od PDV-a u BiH obuhvata:
o Uvoz ljudskih organa, krvi i mlijeka (član 24. stav 1. tačka 2. Zakona)
o Uvoz plovnih objekata i opreme za plovne objekte koji se koriste za
plovidbu na otvorenom moru (čl. 28. stav 1. tačka 2. Zakona)
o Uvoz goriva i drugih dobara za snabdjevanje plovnih objekata (član 28.
stav 1. tačka 1. Zakona)
o Uvoz aviona i drugih letjelica koje avio prevoznici koriste za letove na
međunarodnim linijama, kao i uvoz opreme za te letjelice ( član 28.
stav 1. tačka 3. Zakona)
o Uvoz goriva i drugih dobara za snabdjevanje aviona i drugih letjelica
(član 28. stav 1. tačka 4. Zakona)
o Uvoz važećih poštanskih marki, poreskih markica, administrativnih i
sudskih taksi (član 25. stav 1. tačka 6. Zakona)
o Uvoz vrijednosnih papira i obveznica (član 25. stav 1. tačka 4.-c
Zakona)

2. Pri konačnom uvozu dobara koja su oslobođena od plaćanja carine ne obračunava

se ni PDV, osim dobara navedenih u stav 1. do 3. člana 176. Zakona o carinskoj
politici. Dakle, pri uvozu dobara oslobođenih od plaćanja carine obračun PDV vrši se
za slijedeća dobra:
- Oprema koja se stavlja u slobodan promet, a predstavlja ulog stranog lica,
osim putničkih vozila, automata za zabavu i igru na sreću
- Roba koja se stavlja u slobodan promet za vojne i policijske snage i kazneno-
popravne ustanove, a koju u potpunosti finansira donator i roba koja se
stavlja u slobodan promet za deminiranje
- Roba koja se stavlja u slobodan promet za projekte obnove i rekonstrukcije
BiH ako je projekat:
a) usvojilo Vijeće ministara BiH
b) upotpunosti finansiran od stranih donatora ili međunarodnih banaka za
razvoj

Napomena: Oporezivanje naprijed navedenog uvoza dobara vrši se ukoliko ne

postoji međunarodni ugovor.

3. Dobra u tranzitu kroz carinsko područje BiH oslobođena su od plaćanja PDV.

Postupak tranzita je kretanje robe pod carinskim nadzorom između dva mjesta u
carinskom području. U tranzitu može biti i domaće dobro namijenjeno izvozu kada je
postupak izvoznog carinjenja obavljen u unutrašnjosti BiH. Postupak tranzita počinje
u ulaznoj graničnoj carinarnici , a završava se u određenoj carinarnici. Lice koje
preuzima odgovornost u postupku tranzita odgovorno je za poštovanje postupka
tranzita i za predaju dobra odredišnoj carinarnici u nepromijenjenom stanju i
ostavljenom roku.

68
4. Poresko oslobađanje propisano je i za dobra koja se privremeno izvoze i u
nepromijenjenom stanju ponovo uvoze. Primjer je privremeni izvoz dobara radi
izlaganja na sajmovima. Privremeni izvoz je operativni lizing dobara – opreme, ako
se dobro koje je dato pod zakup koristi u inostranstvu. U ovom slučaju ni iznos
zakupa nije oporeziv porezom na dodatu vrijednost jer se mjesto izvršenja usluge
određuje prema mjestu u kom zakupoprimac ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu
adresu ili uobičajeno prebivalište, u skladu sa članom 15. stav 2. tačka 4-h Zakona.
Zakupoprimac nema sjedište u BiH te stoga, mjesto prometa nije u BiH i ne može
biti oporezivo porezom na dodatu vrijednost. Predmetna usluga će biti oporezovana u
zemlji u kojoj zakupoprimac ima sjedište. O privremenom izvozu se sačinjava
jedinstvena carinska isprava.

5. Poresko oslobađanje pri uvozu dobara i usluga za službene i lične potrebe nosilaca
prava-diplomatskih i konzularnih predstavništava u BiH i međunarodnih organizacija,
odnosno predstavništava međunarodnih organizacija u BiH može ostvariti nosilac
prava ili poreski obveznik koji uvozi dobra za potrebe predstavništava.

Bez obzira ko ostvaruje pravo na poresko oslobađanje mora dokazati da su osobe

akreditovane od strane Ministarstva vanjskih poslova na bazi uzajamnosti.

Poresko oslobađanje pri uvozu dobara za lične potrebe članova porodice akreditiranih
osoba ostvaruje su uz uslov da članovi porodice sa njima žive u zajedničkom
domaćinstvu i da nisu državljani BiH ili nemaju prebivalište u BiH.

U ovom članu Zakona nisu navedeni članovi administrativnog i tehničkog osoblja

diplomatskih i konzularnih predstavništava, ali s obzirom da su navedena
predstavništva eksteritorijalna može se zaključiti da i oni mogu uvoziti dobra bez
plaćanja PDV. Poresko oslobađanje ostvaruje se pod uslovom da osobe nisu
državljani BiH ili nemaju prebivalište u BiH, te da je oslobađanje propisano
međunarodnim ugovorom čiji je potpisnik BiH.

6. Poresko oslobađanje propisano je za uvoz proizvoda morskog ribolova i drugih

proizvoda izvađenih iz teritorijalnih mora strane zemlje plovnim objektima koji su
registrovani ili evidentirani u BiH i koji plove pod zastavom BiH.

7. Usluge povezane s uvozom dobara su usluge utovara, istovara, pretovara,

pakovanja, skladištenja, osiguranja, provizije, špedicije i sl. Ove usluge su
oslobođene od plaćanja PDV-a, ako su uključene u poresku osnovicu kod uvoza
dobara u skladu sa članom 21. stav 2. tačka 2. Zakona. Oporezivanje se obavlja
prema zemlji odredišta tako što se u zemlji porijekla izvoz oslobađa od plaćanja PDV-
a da bi se u zemlji odredišta uvoz oporezovao porezom na dodatu vrijednost. U
konkretnom slučaju prijevoznik koji obavlja transport dobara od zemlje porijekla do
prvog odredišta u BiH, izdaje uvozniku fakturu u kome neće obračunavati PDV na
osnovu oslobađanja propisanog članom 26. stav 1. tačka 7. Zakona. Dokaz da je
usluga prijevoza povezana sa uvozom dobara je ovjerena kopija uvozne jedinstvene
carinke isprave izdate u skladu sa carinskim propisima, na osnovu koje se može
utvrditi da je račun za prijevoz uključen u osnovicu za obračun PDV-a kod uvoza
dobara, sve u skladu sa članom 38. Pravilnika. Ako u osnovicu za obračun PDV-a kod
uvoza nije uključena faktura za trošak prijevoza od granice do prvog odredišta u BiH
uvoznik je dužan da na fakturi koju će naknadno izdati obračuna PDV.

8. Uvoz zlata i drugih plemenitih metala koje obavi Centralna banka BiH oslobođen je
PDV-a, za razliku od uvoza i prometa zlatom koje obave druga lica i koji je oporeziv.

69
I uvoz novčanica i kovanica kao zakonskog sredstva plaćanja oslobođen je PDV-a.
Uvoz novca koji ima numizmatičku vrijednost i uvoz novca po vrijednosti koja je veća
od nominalne je oporeziv.

3.5.4. Poreska oslobađanja s pravom na

povrat izlaznog poreza

Poresko oslobađanje s pravom na povrat izlaznog poreza prema članu 29. Zakona
obuhvata povrat PDV-a plaćenog za snabdijevanje dobrima i uslugama:
1. diplomatskih ili konzularnih predstavništava;
2. međunarodnih organizacija, ako je to regulisano međunarodnim ugovorima
čiji je potpisnik BiH;
3. članova međunarodnih organizacija, uključujući i članove njihovih porodica,
ako je to regulisano međunarodnim ugovorima čiji je potpisnik BiH.

Poreski obveznik pri isporuci dobara i usluga diplomatskim i konzularnim

predstavništvima, međunarodnim organizacijama i članovima tih organizacija i u
okviru međunarodnih projekata pružanja pomoći obračunava PDV na promet u
skladu sa odredbama Zakona.

Diplomatska ili konzularna predstavništva i međunarodne organizacije imaju pravo

na povrat PDV-a za svoje nabavke koji će se isplaćivati mjesečno na osnovu zahtjeva
za povrat (obrazac CD-PDV 1).

Pravo na povrat PDV-a kod snabdijevanja dobrima i uslugama diplomatskog i

konzularnog osoblja i članova međunarodnih organizacija propisano je uz uslov da
pojedinačna nabavka prelazi iznos od 100,00 KM bez PDV-a. Ukupan godišnji iznos
povrata PDV-a navedenim pojedincima nemože prelaziti iznos od 1.200,00 KM. Ovo
ograničenje se ne primjenjuje na PDV plaćen na nabavku vozila.

Nosioci prava na povrat PDV-a ne mogu otuđiti nabavljena dobra prije isteka roka od
3 godine od dana nabavke dobra u BiH. Ukoliko to učine dužni su obračuniti i platiti
PDV.

Odredbama člana 53. i 54. Zakona propisano je pravo povrata PDV za:
1. svakog obveznika koji nema uspostavljeno poslovanje u BiH, a kojem je PDV
obračunat na promet dobara i usluga izvršenih od strane obveznika iz BiH ili
koji je obračunat na uvezenu robu u BiH, pod uslovom i na način propisan
zakonom;
2. fizička lica koja nemaju stalno mjesto prebivališta u BiH.

3.5.5. Poreska oslobađanja po

međunarodnim ugovorima

Poreskom oslobađanju podliježe snabdijevanje dobrima i uslugama u okviru

međunarodnih projekata pružanja pomoći BiH.

70
Snabdjevanje dobrima i uslugama koje se vrši u okviru međunarodnih ugovora za
pružanje pomoći BiH ne podliježe oporezivanju, ukoliko je BiH obavezana da
obezbjedi da takvi ugovori ne budu opterećeni PDV-om.

Ukoliko izvođač radova po međunarodnom ugovoru vrši uvoz dobara i usluga u BiH
oslobađa se plaćanja PDV-a uz uslov da je strani investitor distribuirao poseban
obrazac za oslobađanje od PDV-a domaćem izvođaču.

Obveznik koji u okviru implementacije međunarodnih ugovora vrši isporuku dobara

opterećenih PDV-om, ima pravo na povrat PDV-a u skladu sa procedurama
propisanim Pravilnikom. Dakle, ukoliko domaće lice vrši isporuku dobara vezanih za
implementaciju međunarodnih ugovora u okviru projekata pružanja pomoći BiH ima
pravo na povrat svog ulaznog PDV kojim su ta dobra opterećena po ulaznim
fakturama.

Poreski obveznik koji vrši isporuku dobara vezanih za implementaciju međunarodnih

ugovora na izlaznim fakturama ne obračunava PDV.

3.5.6. Posebna oslobađanja

Posebnim oslobađanjima podliježe:

1. uvozi dobara nemjenjenih za potrebe slobodnih zona i skladišta, osim
carinskih;
2. isporuka dobara, pod uslovom da su:
a. prijavljena UIO, da je prethodno odobrenje za takvu isporuku
izdato u skladu sa carinskim propisima i da su privremeno
uskladištena,
b. isporučena u bescarinske zone ili bescarinska skladišta,
c. isporučena unutar slobodne zone i slobodnih skladišta,
d. isporučena za carinska skladišta;
3. svako pružanje usluga koje su povezane s prometom dobara iz tačke 2.

Mjesta iz tačke 2. podtačka a) do d) definisana su carinskim propisima.

Zakonom o slobodnim zonama u BiH („Sl. Glasnik BiH“, broj: 3/02) utvrđuju se uvjeti
za osnivanje i rad slobodnih zona na carinskom području BiH, djelatnosti koje se
mogu obavljati u slobodnim zonama, uvjeti za obavljanje tih djelatnosti, poslovanje i
uvjeti za prestanak rada slobodnih zona i druga značajna pitanja za rad slobodnih
zona u BiH, na način koji nije u suprotnosti sa odredbama Zakona o carinskoj politici
BiH.

Slobodne zone i slobodna skladišta su dijelovi carinskog područja BiH ili objekti
smješteni u tom području i odvojeni od ostalog njegovoga dijela.

Poresko oslobađanje koje se odnosi na unos dobara u slobodnu zonu obveznik može
da ostvari ako posjeduje:
 dokument preduzeća koje upravlja slobodnom zonom kojim se potvrđuje da
je između preduzeća i korisnika slobodne zone-primaoca dobara postoji važeći
ugovor o korištenju slobodne zone;
 račun isporučioca dobara koja se unose u slobodnu zonu;

71
  izjavu korisnika zone da se radi o dobrima namjenjenim djelatnosti u
slobodnoj zoni, osim dobara za krajnju potrošnju u slobodnoj zoni;
 ovjerenu kopiju jedinstvene carinske isprave kojom se dokazuje da su dobra
unešena u slobodnu zonu, u skladu sa carinskim propisima.

Preduslov za oslobađanje od PDV je da dobra nisu puštena u slobodan promet i da je

iznos PDV koji dospjeva puštanjem robe u slobodan promet jednak iznosu koji bi bio
obračunat i naplaćen da su takva dobra uvezena u BiH.

Unos BH dobara u slobodnu zonu može se okarakterisati kao isporuka za izvoz pa

shodno tome postoji poresko oslobađanje, odnosno na isporučena dobra u slobodne
zone ne obračunava se PDV.

Ukoliko se BH dobra isporučena u slobodne zone vraćaju u slobodan promet na

carinsko područje BiH obračunava se PDV kao da su ta dobra uvezena u BiH.

4. ULAZNI PDV I PRAVO NA ODBITAK

4.1. Opće odredbe

U sistemu PDV registrovani obveznik ima pravo na odbitak poreza koji je sadržan u
ulaznim fakturama. Taj porez se naziva „ulazni porez“ i on u saldiranju s poreskom
obavezom smanjuje iznos za plaćanje poreza. Time se samo oporezuje dodata
vrijednost. Taj porez plaća sljedeći kupac ili krajnji potrošač po našoj izlaznoj fakturi.
Zato je u pravilu PDV neutralan za poreskog obveznika. Da bi to bio, propisi određuju
uslove kad se ulazni porez može upotrijebiti za odbitak od poreske obaveze.

Uslovi za odbitak ulaznog poreza su:

1. da primljena poreska faktura sadrži propisane podatke;
2. da je isporuka dobara ili usluga primljena od obveznika PDV;
3. da za primljenu isporuku nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza;
4. da je za date avanse primljen račun, bez obzira na period isporuke;
5. da posjeduje carinski dokument o uvozu dobara i da je PDV plaćen pri
uvoznom carinjenju.

Tačka 1. je formalni uslov da primljena poreska faktura mora sadržavati sve

elemente propisane članom 55. Zakona i članom 107. Pravilnika.

Tačka 2. postavlja uslov da je izdavalac poreske fakture takođe obveznik PDV. Ako je
izdavalac poreske fakture onaj koji je oslobođen PDV, tada se odbitak ulaznog poreza
ne može koristiti kod redovnog poreskog obveznika.

Tačka 3. postavlja uslov da nabavljena dobra i primljene usluge za koji je obračunat

ulazni porez od strane dobavljača- obveznika PDV-a, koristi za :
- poslovne svrhe odnosno obavljanje djelatnosti koje podliježu oporezivanju,
- djelatnosti oslobođenih plaćanja PDV-a sa pravom na odbitak,
- kao i za promet dobara i usluga izvršenih u inostranstvu, ako bi za taj promet
postojalo pravo na odbitak ulaznog poreza da je izvršen u Bosni i Hercegovini.

72
Tačka 4. podrazumjeva da obveznik PDV-a, koji je platio avans za ugovorenu
isporuku dobara ili usluga i za koji je primio poresku fakturu izdatu u skladu sa
Zakonom o PDV-u i Pravilnikom o primjeni Zakona o PDV-u, ima pravo na odbitak
ulaznog poreza u poreznom periodu u kom je primio poreznu /avansnu/ fakturu, iako
nije primio dobra odnosno iako usluga nije izvršena.

Tačka 5. obveznik PDV-a, pri uvozu dobara da bi imao pravo na odbitak ulaznog
poreza mora obezbjediti dokument o izvršenom uvozu dobara /carinsku deklaraciju/,
u kojem je iskazan ulazni porez, odnosno kojim se potvrđuje da je primalac ili
uvoznik tako iskazani PDV platio prilikom uvoza. Dakle, kada je riječ o uvozu dobara
na teritoriji BiH obveznik PDV-a da bi imao pravo odbitka ulaznog poreza mora
obezbjediti dokaz da je PDV plaćen pri uvozu dobara.

U sistemu PDV-a nije uvjek moguće ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza iako je
isti zaračunat u prethodnoj fazi. Naime, prema odredbama Zakona o PDV-u obveznik
nemože u svim slučajevima ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza iako je isti
iskazan na ulaznim fakturama primljenim za izvršene nabavke dobara i usluga.

Pravo na odbitak ulaznog poreza PDV obveznik ne može ostvariti na:

1. promet dobara i usluga koje su oslobođene plaćanja PDV,
2. za promet dobara i usluga izvršenih u inostranstvu, ako za taj promet ne bi
imao pravo na odbitak poreza da je izvršen u BiH,
3. za promet dobara i usluga kupljenih od lica koja nisu registrovani PDV
obveznici,
4. za izvršene nabavke putničkih automobila, autobusa, motocikla, plovnih
objekata, vazduhoplova i rezervnih dijelova za takva prevozna sredstva,
goriva i potrošnog materijala za potrebe prevoza kao i iznajmljivanje,
održavanje, popravke i druge usluge koje su povezane s korištenjem tih
prevoznih sredstava, ako ta sredstva i druga dobra koristi za obavljanje
vanposlovne djelatnosti,
5. izdatke na poslovne zabave i smještaj,
6. izdatke na reprezentaciju,
7. isplate zaposlenima u naturi,
8. izdatke koji se odnose na sticanje nepokretne imovine koju obveznik, ili
njegovo osoblje, koriste u vanposlovne svrhe,
9. više iskazani iznos poreza u odnosu na iznos koji je stvarno trebao biti
iskazan.

4.2. Pravo na srazmjerni dio ulaznog poreza

Obveznici imaju pravo da odbiju ulazni PDV na nabavke za oporezivi promet. Za

redovne obveznike to neće predstavljati nikakav problem. Obveznici koji vode i
oporezivu ili djelatnost oslobođenu PDV-a ( bez prava na odbitak) treba da odrede u
koju svrhu su izvršene nabavke. Osnovno pravilo je svrha korištenja.

73
  na nabave koje su namjenjene obavljanju djelatnosti koja je
oslobođena plaćanja PDV-a, obveznik nema pravo odbitka ulaznog
PDV-a.
 nabavke koje su namijenjene za vršenje samo oporezivog prometa ,
potpuno podliježu pravu na odbitak PDV-a.

Ova metoda se koristi za isporuke određenih dobara : papiri, knjige, lijekovi gdje se
može odrediti svrha korištenja i sl..

Ako se dobra i usluge koriste djelimično u oporezivoj, a djelimično u djelatnosti

oslobođenoj plaćanja PDV-a, obvezniku je dato pravo da izvrši samo srazmjerni
odbitak. To se primjenjuje na primjer na računovodstvene usluge, izdatke za struju,
nabavke mašina gdje se sve koristi u oporezivoj djelatnosti i djelatnosti oslobođenoj
od plaćanja PDV-a i gdje se ne može izdvojiti dio koji se koristi u ovoj drugoj vrsti
djelatnosti.

Ako porezni obveznik koristi isporučena ili uvezena dobra za potrebe svoje djelatnosti
ili prima usluge da bi izvršio promet dobara sa pravom i bez prava na odbitak
ulaznog poreza, može da koristi pravo na odbitak samo srazmjernog dijela ulaznog
poreza. To znači ukoliko PDV obveznik, u okviru djelatnosti, u jednom poreskom
periodu izvrši promet dobara i usluga sa pravom na odbitak ulaznog poreza i promet
dobara i usluga bez prava na odbitak ulaznog poreza, tada u tom poreskom periodu
PDV obveznik nema pravo na odbitak cjelokupnog iznosa ulaznog poreza. PDV
obveznik u tom poreskom periodu ima pravo samo na odbitak dijela ulaznog poreza i
to dijela koji se odnosi na izvršeni promet dobara i usluga sa pravom na odbitak
ulaznog poreza.

Srazmjerni odbitak podrazumjeva onaj dio ulaznog poreza koji odgovara učešću
iznosa naknade za izvršeni promet dobara i usluga sa pravom na odbitak ulaznog
poreza, bez PDV-a u ukupnom prometu dobara i usluga /sa pravom i bez prava na
odbitak ulaznog poreza/, bez PDV-a.

Pri obračunu srazmjernog odbitka prvo se mora utvrditi procenat srazmjernog

odbitka, a on se utvrđuje na slijedeći način:

godišnji oporezivi promet (standardna i nulta stopa)

Procenat srazmjernog odbitka = bez prometa iz člana 33. stav 4. Zakona X 100
ukupan godišnji promet
bez prometa iz člana 33. stav 4. Zakona

Po utvrđivanju procenta srazmjernog odbitka vrši se obračun iznosa ulaznog PDV-a

koji se može odbiti u poreznom periodu a on se utvrđuje na slijedeći način:

Srazmjerni Iznos ulaznog poreza u obračunskom razdoblju-

porezni odbitak= Iznos ulaznog poreza iz člana 32. stav 6. Zakona X Procenat srazmjer. dbitka

Srazmjerni dio ulaznog poreza koji se može odbiti utvrđuje se jednom godišnje za
tekuću godinu na osnovu podataka dostavljenih od strane poreskog obveznika u
predhodnoj godini u skladu sa članom 33. stav 6. Zakona.

74
Primjer:

Poreski obveznik je u 2006 godini ostvario ukupan promet dobara i usluga i to:
- promet sa pravom na odbitak ulaznog poreza (standardna i nulta stopa)
2.020.000,00 KM bez PDV,
- promet oslobođen od PDV-a, bez prava na odbitak PDV-a u iznosu od
1.700.000,00 KM,
- u oktobru 2006, promet poslovne zgrade u iznosu od 700.000,00 KM,
korištene u oporezivoj djelatnosti; drugi prijenos i neoporeziva transakcija;
iznos uključen u oslobođenom prometu,
- u novembru 2006, promet mašine (oprema) u iznosu od 20.000,00 KM (bez
PDV); iznos uključen u promet sa pravom na odbitak,
- 31.01.2007, PDV obveznik evidentira ulazni porez za januar u iznosu od
210.000,00 KM.

Procenat srazmjernog odbitka = 2.020.000 – 20.000 x 100 =

(2.020.000 – 20.000) + (1.700.000 – 700.000)
2.000.000 x 100 = 66,67 %
3.000.000

Iznos srazmjernog odbitka = 210.000 x 66,67 % = 140.000

Obveznik PDV-a u januaru 2007 godine ima pravo odbitka ulaznog poreza u iznosu
od 140.000,00 KM .

Kontrola:

 Inspektor mora pregledati koju vrstu prometa obveznik ima. Ako je dio
prometa oslobođen plaćanja PDV-a isto tako treba podijeliti odbitke. Primjer:
Ako kiosk ima dio oslobođenog prometa od igara na sreću, obveznik nema
pravo da odbije ulazni PDV na sve opšte rashode.
 Dio oslobođenog prometa se vodi pod nultom stopom i iz ovoga prometa neće
biti potrebno odvajanje za odbitke. Obveznik isto tako ima pravo da odbije
sve rashode koji se odnose na promet usluga u inostranstvu.
 Ako je obveznik djelimično izvršio odbitke, inspektor se mora uvjeriti da je
postotak tačno obračunat.
 Ako je inspektor uvjeren da je postotak tačno obračunat, on tada mora da
pregleda da je obveznik korektno tretirao i ulazni PDV, /podjela : ukupno za
odbitak, ukupno bez odbitka, parcijalno za odbitak/.

4.3. Zgrade s dvostrukom namjenom

Obveznici PDV u okviru obavljanja privredne djelatnosti mogu posjedovati, vršiti

izgradnju, popravku, renoviranje, izmjenu, održavanje i kupovinu zgrada sa
dvostrukom namjenom.

75
Pojam dvostruke namjene podrazumjeva da se dio prostorija koristi za obavljanje
privredne odnosno poslovne djelatnosti, a dio prostorija za vanposlovne svrhe
obveznika.

Članom 34. Zakona o PDV propisano je pravo odbitka PDV u srazmjeri troškova za
izgradnju poslovnih prostorija za obavljanje privrednih djelatnosti u odnosu na
ukupne troškove izgradnje zgrade.

Pravo srazmjernog odbitka PDV za zgrade sa dvostrukom namjenom može se

ostvariti i u slučajevima nabavke (kupovine) objekata ili dijelova objekata kao i na
izdatke za popravke, renoviranje i održavanje postojećih objekata sa dvostrukom
namjenom.

Pri popravci, renoviranju, izmjeni i održavanju zgrada sa dvostrukom namjenom

PDV koji se može direktno pripisati poslovnim prostorijama, može se odbiti u
srazmjeri površine prostorija koje se odnose na prostorije za obavljanje privredne
djelatnosti u odnosu na ukupnu površinu prostora zgrade na kojoj su izvršeni radovi.

Na primjer na gornjem spratu zgrade se nalaze prostorije koje služe u vanposlovne

svrhe, a treba da se zamijeni krov, onda se troškovi zamjene korova i odbitak PDV
može izvršiti u srazmjeri površine dijela zgrade koji se koristi za poslovne svrhe u
odnosu na ukupnu površinu zgrade.

Naravno porezni obveznik nema pravo odbitka PDV na troškove opravke, izmjene ili
održavanja dijela prostorija koje se koristi za druge vanposlovne svrhe.

Naprimjer ako se izmijene prozori na zgradi sa dvostrukom namjenom u dijelu

zgrade koji se koristi u vanposlovne svrhe, ne postoji pravni osnov za srazmjeran
odbitak PDV.

Pored prava na srazmjerni odbitk PDV, postoji mogućnost da se PDV odbije u

potpunosti, pod uslovom da je dobavljač (izvođač radova) odnosno davalac usluga u
fakturi jasno izvršio podjelu troškova koji se odnose na poslovne prostorije.

Na primjer, dobavljač je izvršio radove na sistemu grijanja zgrade. Dobavljač je u

fakturi izvršio podjelu troškova koji se odnose na poslovne prostorije i druge
prostorije. Poreski obveznik ima pravo odbiti u potpunosti iznos poreza naznačen na
fakturi za troškove koji se odnose na poslovne prostorije. Naravno porezni obveznik
nema pravo odbiti iznos poreza koji se odnosi na troškove drugih prostorija.

Primjer 1:

Pravo na srazmjerni odbitak PDV

Preduzeće «XY» vrši izgradnju zgrade prostorne površine 1.000 metara kvadratnih
(500 metara kvadratnih poslovnog prostora i 500 metara kvadratnih prostora za
vanposlovne svrhe).
Faktura dobavljača (izvođača radova) glasi na 585.000,00 KM od čega je 500.000,00
KM fakturna vrijednost bez PDV, a 85.000,00 KM je iznos PDV.

Obračun srazmjernog odbitka

76
1 Ukupna površina zgrade 1000
2 Prostor za obavljanje privredne djelatnosti sa pravom na odbitak PDV 500
3 Procent učešća prostora za za obavljanje privredne djelatnosti sa
pravom na odbitak PDV = 2/1 x 100 ((500/1000)x100) 50%
4 Ukupni ulazni PDV iskazan na fakturi 85.000,00
5 Procent učešća ukupnog ulaznog poreza sa pravom na odbitak 50%
6 Iznos ulaznog PDV sa pravom na odbitak (4x5) (85.000,00 x 50% 42.500,00

Primjer 2:

Pravo na potpuni odbitak PDV

Preduzeće «XY» vrši izgradnju zgrade prostorne površine 1.000 metara kvadratnih
(500 metara kvadratnih poslovnog prostora i 500 metara kvadratnih prostora za
vanposlovne svrhe).
Faktura dobavljača (izvođača radova) glasi na 585.000,00 KM od čega je 500.000,00
KM fakturna vrijednost bez PDV, a 85.000,00 KM je iznos PDV.
Na fakturi dobavljača je naznačeno da se troškovi izgradnje dijele na:
- Troškove prostora za poslovne svrhe
(250.000,00 KM - fakturna vrijednost bez PDV i 42.500,00 KM – iznos PDV)
- Troškove prostora za vanposlovne svrhe
(250.000,00 KM - fakturna vrijednost bez PDV i 42.500,00 KM – iznos PDV)

Na osnovu navedene fakture poreski obveznik ima pravo odbitka ulaznog

PDV u iznosu od 42.500,00 KM, a koji se odnosi na porez sadržan u
troškovima izgradnje prostora za poslovne svrhe.

Kontrola:

 Utvrditi period korištenja zgrade

 Utvrditi namjenu prostora u zgradi
 Utvrditi ispravnost obračuna PDV

4.4. Ispravka odbitka ulaznog poreza

PDV obveznik kome je izvršen promet dobara i usluga na koji je obračunat PDV od
strane drugog obveznika ako dođe do izmjene osnovice tih dobara i usluga dužan je
da u skladu sa tom izmjenom ispravi odbitak ulaznog poreza koji je po tom osnovu
ostvario.

Ispravka porezne osnovice uvjek je u neposrednoj vezi sa ispravkom odbitka ulaznog

poreza.

Ispravka predhodnog poreza vrši se u poreskom periodu u kojem je izmjenjena i

poreska osnovica.

77
Ispravka odbitka ulaznog poreza vrši se u slijedećim slučajevima:
- ako se naknadno utvrdi da je odbitak ulaznog poreza obračunat u većem ili
manjem iznosu od iznosa na koji je obveznik imao pravo,
- ako je nakon obračunavanja poreza došlo do otkazivanja kupovine ili
smanjenja cijene,
- obveznik koji je ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza pri nabavci opreme
i objekata za vršenje djelatnosti, dužan je da izvrši ispravku odbitka ulaznog
poreza ako prestane da ispunjava uslove za pravo na odbitak, i to u roku
kraćem od pet godina od momenta prve upotrebe za opremu, odnosno deset
godina od momenta prve upotrebe za objekte.

Korekcija ulaznog poreza vrši se na osnovu slijedeće formule:

Vrijeme korištenja dobara prije prestanka

uslova za odbitak ulaznog poreza
Ulazni porez – (minus) Ulazni porez x (puta) ---------------------------------------------
Razdoblje za ispravku ulaznog poreza

Primjer 1:

1. Pekara je nabavila 01. jula 2006. godine mašinu za pakovanje čija je

vrijednost 100.000,00 KM, i ulazni porez u iznosu od 17.000,00 KM.
2. Mašina je plaćena dobavljaču. Pri nabavci mašine izvršen je odbitak ulaznog
poreza.
3. Na dan 01. januara 2008 godine ističe registracija pekare za PDV jer je
promet u predhodnoj godini bio ispod praga. Na obračunu PDV-a za 2007.
godinu mora se umanjiti korekcija ulaznog PDV-a ove mašine za pakovanje.

17.000,00 KM – (17.000,00 KM x 18 mjeseci ) = 11.900,00 KM

60 mjeseci

Stalna sredstva Ulazni PDV Dobavljači

(1)100.000 11.900 (3) (2) 17.000 11.900 (3) (2) 117.000 117.000 (1)

Transakcijski račun
(1)100.000 117.000 (2)

78
4.5. Odbitak ulaznog poreza prilikom početka obavljanja
oporezivih djelatnosti (dobra na zalihama)

Svako lice, koje se prvi put registruje kao PDV obveznik nakon poćetka
primjene Zakona o PDV-u, ima pravo na proporcionalni odbitak ulaznog PDV
na dobra koja ima na zalihama na dan prije nego što se prvi put registruje
kao PDV obveznik, ali nema pravo na povrat PDV-a po tom osnovu.

Lice koje se prvi put registruje kao PDV obveznik uz zahtjev za registraciju
podnosi i zahtjev za proporcionalni odbitak ulaznog poreza na dobra koja ima
na zalihama i istovremeno mora posebno iskazati dobra na koja je bio plaćen
PDV kod nabavke.

Prilikom obračuna prava na proporcionalni odbitak ulaznog poreza na

zalihama lice mora utvrditi ukupnu nabavku dobara sa obračunatim PDV –om
i ukupne nabavke dobara bez PDV-a iz godine koja predhodi prvoj registraciji,
u skladu sa članom 79. stav 3. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u.

Procenat srazmjernog odbitka utvrđuje se prema slijedećoj formuli:

nabavka dobara i usluga sa plaćenim

procenat srazmjernog odbitka= (obračunatim) PDV-om X 100
ukupna nabavka dobara i usluga
sa i bez plaćenog (obračunatog) PDV-a

Po izvršenoj PDV registraciji, na kraju prvog poreznog perioda obveznik će

sačiniti popis zaliha i iskazati učešće dobara na zalihama sa obračunatim
(plaćenim) PDV-om .

Obzirom da je članom 37. stav 3. Zakona o PDV-u propisano da obveznik

može odbiti ulazni porez srazmjerno prometu dobara i usluga koji izvrši, to će
u tom poreznom periodu, obveznik moći odbiti samo dio ulaznog poreza koji
je sadržan u zalihama na dan 30.09.2007 godine, primjenom procenta
dobijenim na gore opisani način.

Primjer:

1. Lice A je steklo uslove da se registruje kao PDV obveznik u 2007 godini

pa je dana 30.09.2007 godine podnijelo zahtjev da izvrši PDV
registraciju.
2. Lice A je na osnovu uvida u poslovnu dokumentaciju vezano za
nabavku dobara utvrdilo da je u poslovnoj 2006 godini ostvarilo
ukupnu nabavku dobara u iznosu od 20.000,00 KM, od čega 11.000,00
KM sa obračunatim PDV-om i 9.000,00 KM bez obračunatog PDV-a.
3. Dana 30.09.2007 godine lice A je izvršilo popis zaliha dobara čija
ukupna vrijednost iznosi 7.000,00 KM.

79
Obračun prava na odbitak ulaznog PDV-a na dobra na zalihama

Red Sa Bez
. OPIS Ukupno obračunati obračunat
Br. m PDV og PDV
1 2 3 4 5
1. Nabavka u 2006. god. 20.000,00 11.000,00 9.000,00
2. Procenat srazmjernog odbitka (član
79. stav 3. Pravilnika) 11.000,00 / 20.000,00 = 55 %
3. Zalihe na dan 30.09.2007. god. 7.000,00 3.850,00 3.150,00
4. Pravo na odbitak 3.850,00 x 14,5299%=559,40

5.KONTROLA KNJIGOVODSTVA

Kontrola knjigovodstva može biti podjeljena u tri faze:

 Utvrđivanje zakonske, formalne i računske ispravnosti poslovnih knjiga
 Utvrđivanje da li PDV prijave odgovaraju knjigovodstvu, odnosno da li su
bazirane na knjigovodstvenim evidencijama i izvedene iz njih.
 Obračun oporezivog prometa u postupku kontrole.

5.1. Vjerodostojnost knjigovodstva

Najvažniji zadatak postupka kontrole je utvrditi vjerodostojnost knjigovodstva

poreskog obveznika.

Svako knjiženje se prema zakonskim propisima mora zasnivati na dokumentu koji je

vjerodostojan, odnosno na formalno i materijalno ispravnom dokumentu.

Pod formalnom ispravnošću dokumenta podrazumjeva se da svaki dokument sadrži

sve bitne elemente, kao što su mjesto i datum sačinjavanja dokumenta, potpis
odgovarajućih lica kao potvrda da se poslovni događaj desio, opis poslovnog
događaja, vrijednosni izraz poslovnog događaja itd.

Materijalna ispravnost dokumenta se ogleda u tome da dokument jasno i

nedvosmisleno izražava poslovni događaj koji se desio, da je u skladu sa propisima i
da su računske operacije u dokumentu potpuno ispravne.

Kontrola:

 Knjigovodstvo mora biti vođeno u skladu sa važećim Zakonom o

računovodstvu i Međunarodnim računovodstvenim standardima.
 Finansijski izvještaji moraju biti usaglašeni sa šemama finansijskih
izvještaja i računovodstvenim standardima. Pravno lice može odstupiti od
primjene zahtjeva zakona o računovodstvu, kodeksa ili računovodstvenih
stndarda samo u slučaju kada bi primjena datih zahtjeva bila u suprotnosti
sa obavezom davanja istinitog i fer pregleda sredstava, obaveza,
finansijskog položaja, dobitka ili gubitka i gotovinskih tokova pravnog lica.

80
  Učinci transakcija i drugih događaja se prepoznaju kada se dese i knjiže u
knjigovodstvenu evidenciju i prezentiraju u finansijskim izvještajima
perioda na koji se odnose.
 Knjiženja na osnovu knjigovodstvenih dokumenata treba da budu ažurna.
Ažurnost postoji ako se u zakonskom roku nadležnoj instituciji predaju i
objave računovodstveni iskazi i ako računovodstvo pruža podatke internim
korisnicima u pravnom licu u rokovima koji su određeni internim i
eksternim aktima.
 Transakcije i druge događaje treba vjerodostojno prezentirati u skladu sa
suštinom i ekonomskom stvarnošću, a ne samo sa njihovom zakonskom
formom.
 Poreska faktura kao najbitniji dokument u sistemu PDV mora biti validna
što znači da mora biti popunjena i izdata u skladu sa odredbama Zakona i
Pravilnika.
 Evidencije propisane Pravilnikom moraju se zasnivati na poreskoj fakturi
ili drugom dokumentu koji služi kao poreska faktura u sistemu PDV i
moraju biti vođene ažurno i tačno.

5.2. Poreska prijava

Prijavu poreza na dodatu vrijednost podnose svi obveznici poreza na dodatu

vrijednost na jedinstvenom obrascu P PDV shodno odredbama člana 39. Zakona i
člana 78. Pravilnika.

U obrascu P PDV se iskazuju podaci o:

1. identifikaciji podnosioca prijave
2. periodu za koji se podnosi prijava
3. vrijednostima isporuka i nabavki bez PDV (I)
4. obračunatom izlaznom i ulaznom PDV (II)
5. obavezi PDV-a za uplatu ili preplati.

Obveznik PDV je dužan da za svaki poreski period utvrdi poresku obavezu kao razliku
između izlaznog i ulaznog PDV.

Poreski period za koji se obračunava PDV, podnosi poreska prijava i plaća PDV u
smislu odredbi člana 38. i 39. Zakona je kalendarski mjesec.

Svaki obračun PDV za poreski period je konačan obračun PDV.

Poreska prijava se podnosi za svaki poreski period nezavisno od toga da li je u tom

periodu poreski obveznik imao poresku obavezu ili nije.

U skladu sa odredbama člana 39. Zakona i člana 79. Pravilnika, obveznik je dužan da
za svaki poreski period plati PDV koji je jednak pozitivnoj razlici između ukupnog
iznosa izlaznog i ulaznog PDV.

Poreska obaveza plaća se u roku za podnošenje poreske prijave, odnosno obveznici

podnose poresku prijavu i plaćaju PDV do desetog u mjesecu za prethodni mjesec.

Obveznici koji uvoze dobra plaćaju PDV, prilikom svakog uvoza, u rokovima u kojima
se plaća carina i druge uvozne dadžbine.

81
Ako je iznos ulaznog poreza veći od iznosa izlaznog poreza, obveznik PDV ima pravo
na povrat razlike ili da utvrđenu razliku koristi kao poreski kredit.

Pravo na povrat PDV ostvaruje se na način i po postupku utvrđenom odredbama

poglavlja XIV Zakona i Pravilnika.

Kontrola:
 Podaci iz PDV prijave moraju se uporediti sa odgovarajućim podacima u
glavnoj knjizi.
 Podaci iskazani u propisanim evidencijama moraju se uporediti sa
odgovarajućim podacima u glavnoj knjizi.
 Metodom slučajnih uzoraka uvjeriti se da je nastanak poreske obaveze u
skladu sa Zakonskim propisima.
 Provjeriti postojanje, pouzdanost i kako su knjižene najveće transakcije.
 Ukoliko postoje neuskalđenosti razjasniti zbog čega su nastale.

Primjeri:

1. Preplata PDV - zahtjev za povrat

1) Nabavka dobara

R. Fakturna Vrijednost
Br. Br. fakture Datum fakture vrijednost bez PDV Iznos PDV
1. 100/06 01.07.2006. 11.700,00 10.000,00 1.700,00
2. 103/06 15.07.2006. 23.400,00 20.000,00 3.400,00
Ukupno: 35.100,00 30.000,00 5.100,00

2) Prodaja dobara

R. Fakturna Vrijednost
Br. Br. fakture Datum fakture vrijednost bez PDV Iznos PDV
1. 50/06 05.07.2006. 5.850,00 5.000,00 850,00
2. 51/06 20.07.2006. 17.550,00 15.000,00 2.550,00
Ukupno: 23.400,00 20.000,00 3.400,00

3) Obračun PDV za poreznu prijavu 31.07.2006.

4) Zahtjev za povrat i povrat PDV

82
 R. Iznos
Br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Zalihe dobara 10.000,00
Ulazni PDV 1.700,00
Dobavljači 11.700,00
Za nabavku materijala fa br.100/06
(1a) Zalihe dobara 20.000,00
Ulazni PDV 3.400,00
Dobavljači 23.400,00
Za nabavku materijala fa br. 103/06
(2) Kupci 5.850,00
Izlazni PDV 850,00
Prihodi 5.000,00
Za izlaznu fakturu br. 50/06
(2a) Kupci 17.550,00
Izlazni PDV 2.550,00
Prihodi 15.000,00
Za izlaznu fakturu br. 51/06
(3) Obračun PDV 5.100,00
Ulazni PDV 5.100,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(3a) Izlazni PDV 3.400,00
Obračun PDV 3.400,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(3b) Potraživanja od države 1.700,00
Obračun PDV 1.700,00
PDV po obračunu
(4) Transakcijski račun (banka) 1.700,00
Potraživanja od države 1.700,00
Povrat PDV

Zalihe dobara Kupci Transakcijski račun

(1) 10.000 (2) 5.850 (4) 1.700
(1a)20.000 (2a)17.550

Ulazni PDV Izlazni PDV Obračun PDV

(1) 1.700 5.100 (3) (3a)3.400 850 (2) (3) 5.100 3.400 (3a)
(1a)3.400 2.55(2a) 1.700 (3b)

Dobavljači Prihodi Potraživanja od

države
11.700 (1) 5.000 (2) (3b) 1.700 1.700 (4)

83
 23.400(1a) 15.000(2a)

2. Preplata PDV – poreski kredit

1) Nabavka dobara

R. Br. Datum Fakturna Vrijednost Iznos PDV

Br. fakture Fakture Vrijednost bez PDV
1. 100/06 01.07.2006. 11.700,00 10.000,00 1.700,00
2. 103/06 15.07.2006. 23.400,00 20.000,00 3.400,00
Ukupno: 35.100,00 30.000,00 5.100,00

2) Prodaja dobara

R. Br. Datum Fakturna Vrijednost Iznos PDV

Br. fakture fakture Vrijednost bez PDV
1. 50/06 05.07.2006. 5.850,00 5.000,00 850,00
2. 51/06 20.07.2006. 17.550,00 15.000,00 2.550,00
Ukupno: 23.400,00 20.000,00 3.400,00

3) Obračun PDV za poreznu prijavu 31.07.2006.

R. Iznos
Br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Zalihe dobara 10.000,00
Ulazni PDV 1.700,00
Dobavljači 11.700,00
Za nabavku materijala fa br.100/06
(1a) Zalihe dobara 20.000,00
Ulazni PDV 3.400,00
Dobavljači 23.400,00
Za nabavku materijala fa br. 103/06
(2) Kupci 5.850,00
Izlazni PDV 850,00
Prihodi 5.000,00
Za izlaznu fakturu 50/06
(2a) Kupci 17.550,00
Izlazni PDV 2.550,00
Prihodi 15.000,00
Za izlaznu fakturu 50/06
(3) Obračun PDV 5.100,00
Ulazni PDV 5.100,00
Obračun PDV za poreznu prijavu

84
(3a) Izlazni PDV 3.400,00
Obračun PDV 3.400,00
Obračun PDV za poreznu prijavu

Zalihe dobara Kupci

(1) 10.000 (2) 5.850
(1a)20.000 (2a) 17.550

Ulazni PDV Izlazni PDV Obračun PDV

(1) 1.700 5.100 (3) (3a) 3.400 850 (2) (3) 5.100 3.400 (3a)
(1a) 3.400 2.550(2a)

Dobavljači Prihodi
11.700 (1) 5.000 (2)
23.400 (1a) 15.000(2a)

3. Obaveza za plaćanje

1) Nabavka dobara

R. Fakturna Vrijednost
br. Br. fakture Datum fakture vrijednost bez PDV Iznos PDV
1. 200/06 10.08.2006. 11.700,00 10.000,00 1.700,00
2. 210/06 25.08.2006. 23.400,00 20.000,00 3.400,00
Ukupno: 35.100,00 30.000,00 5.100,00

2) Prodaja dobara

R. Fakturna Vrijednost
br. Br. fakture Datum fakture vrijednost bez PDV Iznos PDV
1. 95/06 15.08.2006. 17.550,00 15.000,00 2.550,00
2. 101/06 29.08.2006. 35.100,00 30.000,00 5.100,00
Ukupno: 51.650,00 45.000,00 7.650,00

3) Obračun PDV za poreznu prijavu 31.08.2006.

4) Plaćanje PDV

R. Iznos
Br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4

85
(1) Zalihe dobara 10.000,00
Ulazni PDV 1.700,00
Dobavljači 11.700,00
Za nabavku materijala fa
br.200/06
(1a) Zalihe dobara 20.000,00
Ulazni PDV 3.400,00
Dobavljači 23.400,00
Za nabavku materijala fa br.
210/06
(2) Kupci 17.550,00
Izlazni PDV 2.550,00
Prihodi 15.000,00
Za izlaznu fakturu 95/06
(2a) Kupci 35.100,00
Izlazni PDV 5.100,00
Prihodi 30.000,00
Za izlaznu fakturu 101/06
(3) Obračun PDV 5.100,00
Ulazni PDV 5.100,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(3a) Izlazni PDV 7.650,00
Obračun PDV 7.650,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(3b) Obračun PDV 2.550,00
Obaveze za PDV 2.550,00
PDV po obračunu
(4) Obaveze za PDV 2.550,00
Transakcijski račun (banka) 2.550,00
Plaćanje PDV

Zalihe dobara Kupci Transakcijski račun

(1) 10.000 (2) 17.550 2.550 (4)
(1a)20.000 (2a)35.100

Ulazni PDV Izlazni PDV Obračun PDV

(1) 1.700 5.100 (3) (3a)7.650 2.550 (2) (3) 5.100 7.650(3a)
(1a)3.400 5.100(2a) (3b)2.550

Dobavljači Prihodi Obaveze za PDV

11.700 (1) 15.000 (2) (4) 2.550 2.550(3b)
23.400(1a) 30.000 (2a)

86
 4. Obaveza za plaćanje uz korištenje poreskog kredita

1) Nabavka dobara
R. Fakturna Vrijednost
br. Br. fakture Datum fakture vrijednost bez PDV Iznos PDV
1. 200/06 10.08.2006. 11.700,00 10.000,00 1.700,00
2. 210/06 25.08.2006. 23.400,00 20.000,00 3.400,00
Ukupno: 35.100,00 30.000,00 5.100,00

2) Prodaja dobara
R. Fakturna Vrijednost
br. Br. fakture Datum fakture vrijednost bez PDV Iznos PDV
1. 95/06 15.08.2006. 17.550,00 15.000,00 2.550,00
2. 101/06 29.08.2006. 35.100,00 30.000,00 5.100,00
Ukupno: 51.650,00 45.000,00 7.650,00

3) Obračun PDV za poreznu prijavu 31.08.2006.

4) Plaćanje PDV

R. Iznos
Br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Zalihe dobara 10.000,00
Ulazni PDV 1.700,00
Dobavljači 11.700,00
Za nabavku materijala fa
br.200/06
(1a) Zalihe dobara 20.000,00
Ulazni PDV 3.400,00
Dobavljači 23.400,00
Za nabavku materijala fa br.
210/06
(2) Kupci 17.550,00
Izlazni PDV 2.550,00
Prihodi 15.000,00
Za izlaznu fakturu 95/06
(2a) Kupci 35.100,00
Izlazni PDV 5.100,00
Prihodi 30.000,00
Za izlaznu fakturu 101/06
(3) Obračun PDV-početni saldo 1.700,00
Obračun PDV 5.100,00
Ulazni PDV 5.100,00
Obračun PDV za poreznu prijavu

87
 (3a) Izlazni PDV 7.650,00
Obračun PDV 7.650,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(3b) Obračun PDV 850,00
Obaveze za PDV 850,00
PDV po obračunu
(4) Obaveze za PDV 850,00
Transakcijski račun (banka) 850,00
Plaćanje PDV

Zalihe dobara Kupci Transakcijski račun

(1) 10.000 (2) 17.550 850 (4)
(1a)20.000 (2a)35.100

Ulazni PDV Izlazni PDV Obračun PDV

(1) 1.700 5.100 (3) (3a)7.650 2.55(2) PS 1.700 7.650(3a)
(1a)3.400 5.100(2a) (3) 5.100
(3b) 850

Dobavljači Prihodi Obaveze za PDV

11.700 (1) 15.000 (2) (4) 850 85 (3b)
23.400(1a) 30.000(2a)

5.3. Obračun oporezivog prometa

Cilj kontrole PDV-a je ispitivanje i utvrđivanje tačne poreske obaveze poreskog

obveznika.

U postupku kontrole inspektori kontrolišu podatke unijete u poresku prijavu.

Poreska prijava se popunjava na osnovu podataka iz poreskog knjigovodstva

poreskog obveznika.

O utvrđenom činjeničnom stanju u postupku kontrole inspektori sačinjavaju zapisnik.

Obavezan sastavni dio zapisnika je obračun oporezivog prometa sačinjen na osnovu

datih pregleda:

88
5.3.1. Izlazni PDV

PO OBVEZNIKU PO KONTROLI RAZLIKA

1. OPERATIVNI PRIHODI ------------ ------------ --------------

2. NAKNADNA IZMJENA OSNOVICE (-) ------------- ------------ --------------

3. IZVOZ DOBARA I USLUGA (-) ------------ ------------ --------------

4. NEOPOREZIVE ISPORUKE (-) ------------ ------------ --------------

5. PROMET PO OSNOVU RAZMJENE (+) ------------ ------------ --------------

4. PRIMLJENI AVANSI (4.1. – 4.2.) (+) ------------ ------------ --------------

4.1. Iznos ukupno primljenih avansa ------------- -------------

4.2. Iznos avansa po osnovu kojih je
izvršena isporuka ------------- -------------

5. PROMET DOBARA I USLUGA U

PRIVATNE SVRHE VLASNIKA (+) ------------ ------------ --------------
(5.1. – 5.2.)

5.1. Poreska osnovica po čl. 20. ZPDV ------------- -------------

5.2. Promet knjižen u prihodu ------------- -------------

6. PROMET DOBARA I USLUGA U

PRIVATNE SVRHE ZAPOSLENIKA
(6.1. – 6.2.) (+) ------------ ------------ --------------

6.1. Poreska osnovica po čl. 20. ZPDV ------------ -------------

6.2. Promet knjižen u prihodu -------------- --------------

7. PROMET DOBARA I USLUGA BEZ

NAKNADE ILI UZ SMANJENU

89
 NAKNADU (7.1. – 7.2.) (+) ------------ ------------ --------------

7.1. Poreska osnovica po čl. 20. ZPDV ------------- -------------

7.2. Promet knjižen u prihodu ------------- -------------

8. DAVANJE UZORAKA I POKLONA

MALE VRIJEDNOSTI (+) ------------ ------------ --------------
(8.1. – 8.2. – 8.3.)

8.1. Poreska osnovica po čl. 20. ZPDV

(ukupno dati uzorci) ------------- -------------
8.2. Promet knjižen u prihodu ------------- -------------
8.3. Neoporezivi promet ------------- -------------

9. MANJAK, KALO, RASTUR, KVAR I LOM

(9.1. – 9.2. – 9.3.) (+) -------------- -------------- ----------------

9.1. Poreska osnovica po čl. 20. ZPDV ------------- -------------

9.2. Promet knjižen u prihodu ------------- -------------
9.3. Neoporezivi promet ------------- -------------

10. PROMJENA SVRHE (+) ------------ ------------ --------------

11. OSTALI I VANREDNI PRIHODI (+) ------------ ------------ --------------

(11.1. – 11.2.)

11.1. Ukupno ------------- -------------

11.2. Neoporezivo ------------- -------------

12. NEEVIDENTIRANI PRIHOD (+) ------------ ------------ --------------

13. OPOREZIVI PROMET (1 do 12) ------------ ------------ --------------

90
 14. STOPA 17% 17% 17%

15. IZLAZNI PDV ( 13 x 14)

5.3.2. Ulazni PDV

91
1. NABAVKE STALNIH SREDSTAVA
1.1. – (1.2. + 1.3.) (+) --------------------

1.1. Ukupna nabavka -----------------------

1.2. Nabavka bez prava na odbitak -----------------------
1.3. Nabavka od neregistrovanih lica -----------------------

2. NABAVKE ROBE I (+) --------------------

REPROMATERIJALA (2.1. – 2.2)

2.1. Ukupna nabavka -----------------------

2.2. Nabavka od neregistrovanih lica -----------------------

3. TROŠKOVI (3.1. do 3.5.) (+) --------------------

3.1. Troškovi energije i rezervnih
dijelova (3.1.1. – 3.1.2.) (+) --------------------
3.1.1. Ukupni troškovi -----------------------
3.1.2. Troškovi bez prava na odbitak -----------------------
3.2. Troškovi transporta i održavanja
(3.2.1. – 3.2.2) (+) --------------------
3.2.1. Ukupni troškovi -----------------------
3.2.2. Troškovi bez prava na odbitak -----------------------
3.3. Troškovi zakupa i sajmova
(3.3.1. – 3.3.2) (+) --------------------
3.3.1. Ukupni troškovi -----------------------
3.3.2. Troškovi bez prava na odbitak -----------------------
3.4. Troškovi reklame i propaganda
(3.4.1. – 3.4.2.) (+) --------------------
3.4.1. Ukupni troškovi -----------------------
3.4.2. Troškovi bez prava na odbitak -----------------------
3.5. Ostali troškovi (3.5.1. – 3.5.2.) (+) --------------------
3.5.1. Ukupni troškovi -----------------------

92
3.5.2. Troškovi bez prava na odbitak -----------------------

4. DATI AVANSI (4.1. – 4.2.) (+) --------------------

4.1. Iznos ukupno datih avansa -----------------------

4.2. Iznos u primljenim isporukama -----------------------

5. NAKNADNA IZMJENA OSNOVICE (-) --------------------

6. PROMJENA SVRHE (-) --------------------

7. OPOREZIVI PROMET (1 do 7) --------------------

8. STOPA 17%

9. ULAZNI PDV (7 x 8)

93
6. PRIMJENA PDV U POJEDINIM DJELATNOSTIMA

6.1. Posebna shema za naplatu PDV-A na promet

povezan s građevinskim radovima

Kada je u pitanju građevinska djelatnost, Zakon o PDV posebno tretira oporezivanje

građevinske djelatnosti kao određene privredne djelatnosti, odnosno oporezivanje
prometa dobara i usluga koje su u vezi sa izgradnjom nepokretne imovine i
oporezivanje građevinskih objekata kao prijenosa prava raspolaganja na
novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru
tih objekata (član 4. stav 3. tačka 4. Zakona o PDV).

Opšte odredbe Zakona o PDV-u važe i za oporezivanje građevinske djelatnosti kao

privredne djelatnosti. Svi građevinski poduzetnici, bez obzira na to koji dio radova iz
područja građevinarstva obavljaju, jesu poreski obveznici u sistemu PDV. Izuzetak
su neregistrovani poduzetnici čija vrijednost isporuke dobara i usluga ne prelazi prag
za registraciju.

Za građevinskog poduzetnika u sistemu PDV vrijede ista pravila kao i za svakog

drugog poreskog obveznika. Građevinski poduzetnik kao poreski obveznik u sistemu
PDV može obračunati porez u primljenim fakturama za dobra i usluge koje su njemu
zaračunali njegovi dobavljači odbiti od svoje obaveze obračunatog poreza koju on
kao poreski obveznik mora iskazati u svojim izdatim fakturama. To znači da on svaki
plaćeni porez pri nabavci (materijala, usluga, energije, dugotrajne imovine) može
odbiti kao ulazni porez od iznosa obračunatog poreza pri fakturisanju odnosno
isporuci dobara i usluga.

Svi građevinski poduzetnici u sistemu PDV moraju voditi računa o osnovnim

pravilima funkionisanja ovog sistema, i to:
1. kad su u situaciji primaoca nabavljenih dobara i usluga od strane drugih
poduzetnika-poreskih obveznika PDV;
2. kad su u situaciji isporučioca-poreskog obveznika, tj. poduzetnika koji
isporučuje i fakturiše dobra ili usluge.

Oporezivanje građevinskih radova (s utrošenim materijalom) kao i građevinskih

usluga (bez utrošenog materijala) potpuno je izjednačeno u sistemu PDV. Sistem
PDV jednako funkcioniše nezavisno o tome radi li se o građevinskom poduzetniku
koji:
- isporučuje i obavlja samo usluge (s tuđim materijalom, npr. obavlja usluge
malterisanja i bojenja fasade) ili
- obavlja građevinske radove (npr. malterisanje i bojenje s vlastitim
materijalom) ili
- fakturiše i isporučuje nekretnine (zgradu kao objekat ili dio kao poslovni
prostor ili stambeni prostor).

Međutim, pored opštih odredaba zakonodavac je članovima 40.–43. Zakona o PDV i

članovima 80.-82. Pravilnika propisao posebnu šemu za naplatu PDV-a na promet
povezan sa građevinskim radovima (Posebna shema). Navedenim članovima Zakona

94
se propisuje poseban princip oporezivanja prometa dobara i usluga vezanih za
izgradnju nepokretne imovine (građevinskih objekata) u sistemu PDV-a.

Zakonodavac je u članu 40. stav 2. Zakona o PDV-u propisao primjenu posebne

šeme za naplatu PDV na promet povezan s građevinskim radovima na izgradnji
novih zgrada, renoviranju, proširivanju i održavanju postojećih zgrada, a čija
vrijednost prelazi iznos 25.000,00 KM.

Za one građevinske radove čija ugovorena vrijednost ne prelazi iznos od 25.000,00

KM obveznik PDV-a, ne primjenjuje posebnu šemu obračuna i plaćanja PDV-a, već
primjenjuje opšti princip obračuna i plaćanja PDV-a.

Građevinski radovi na koje se primjenjuje Posebna shema definisani su članom 80.

pravilnika kao:
a) usluge rušenja ,
b) usluge na zgradama,
c) usluge na svim objektima, izgrađenim od građevinskog materijala, koji
su izgrađeni na zemlji ili u zemlji ili alternativne usluge koje se
obavljaju na objektima pomoću građevinske opreme (tj. na tunelima,
mostovima, ulicama),
d) instalacija prozora i vrata, instalacija (pokrivanje) podova,
liftova,pokretnih traka i sistema za grijanje,
e) instalacija elemenata koji se ugrađuju na zgrade ili druge objekte
(restorane, radnje, prozorska okna),
f) instalacija svjetlećih sistema,
g) čišćenje kojim se mijenja površina (npr.pjeskarenje).

Pri prometu, povezanim sa građevinskim radovima, u smislu člana 81. i 82.

Pravilnika, učestvuju sljedeća lica:
- Investitor je lice koje finansira građevinske radove na nepokretnoj imovini.
- Izvođač je lice koje je neposredno zaključilo ugovor sa investitorom o građevinskim
radovima na nepokretnoj imovini.
- Kooperant je lice koje izvođaču radova isporučuje dobra za potrebe izvođenja
radova na nepokretnoj imovini i sam pruža usluge koje su u vezi sa isporučenim
dobrima i samim tim utiče na izvođenje građevinskih radova.

Posebnu šemu za naplatu PDV-a vezanu uz građevinarstvo dužni su primjeniti

izvođači radova i njihovi kooperanti.

Za obveznika PDV koji vrši neku građevinsku djelatnost u sistemu PDV i pojavljuje
se u funkciji izvođača ili kooperanta propisana pravila za fakturisanje njihovih radova
ista su kao za svakog drugog PDV obveznika, a to znači da njihova izlazna faktura
mora da sadrži podatke navedene u članu 55. Zakona o PDV i članu 107. Pravilnika.

Posebna šema propisuje prenošenje obaveze plaćanja PDV-a sa lica koje je vršilo
promet dobara i usluga pri izgradnji nepokretne imovine na lice kome je izvršen
promet dobara i usluga, odnosno posebnom šemom u sistemu PDV-a propisano je da
izvođač radova plaća poreske obaveze sadržane u fakturama koje mu ispostavlja
koperant za izvršene građevinske radove na izgradnji novih građevinskih objekata,
kao i radove na renoviranju i održavanju postojećih građevinskih objekata.

95
Dakle, prebacivanje obaveze plaćanja PDV-a na lice kome je izvršen promet
(isporuka, radovi,usluge) ukazuje na odstupanje od opšteg pravila, po kojem je
obaveza plaćanja PDV-a na licu koje je izvršilo promet dobara i usluga.

Izvođač radova je dužan prilikom uplate PDV-a navesti PDV identifikacioni broj
kooperanta, a po izvršenoj uplati dostaviti uplatnicu, ovjerenu od poslovne banke ili
izvod poslovne banke, kooperantu kao dokaz o izvršenoj uplati PDV-a po primljenoj
poreznoj fakturi.

Posebnost ove šeme je u momentu sticanja prava na odbitak ulaznog poreza. Naime,
izvođač radova kada primi poresku fakturu od koperanta nema pravo iskazati ulazni
porez, u poslovnim knjigama i PDV prijavi, dok ne izvrši uplatu PDV-a po osnovu te
fakture. Dakle, izvođač radova mora izvršiti plaćanje poreske obaveze sadržane u
poreskoj fakturi koju mu je ispostavio kooperant da bi u svojim poslovnim knjigama
i PDV prijavi mogao iskazati iznos ulaznog poreza.

Izvođač radova će po prijemu poreske fakture od kooperanta iznos ulaznog PDV

evidentirati na posebnom prelaznom analitičkom kontu i tek po izvršenoj uplati sa
pozivom na identifikacioni broj koperanta i dostave dokaza koperantu o izvršenoj
uplati iznos tog ulaznog poreza može iskazati u PDV prijavi za taj obračunski period.

Obaveze u pogledu dostavljanja PDV prijave koopetranta prema posebnoj šemi su

iste kao i za svaku drugu djelatnost. Dakle koperant u svojoj PDV prijavi na kraju
obračunskog perioda iskazuje ukupan ulazni PDV po ulaznim poreskim fakturama sa
pravom na odbitak ulaznog PDV-a i izlazni PDV koji je rezultat njegovog fakturisanja
prema izvođaču i ostalim kupcima.

Međutim, posebna šema ima jednu specifičnost koja se sastoji u tome što kooperant
na kraju obračunskog perioda pored ulaznog PDV-a sadržanog u ulaznim poreskim
fakturama za nabavku dobara pri izvođenju građevinskih radova u poslovnim
knjigama i PDV prijavi evidentira i ulazni PDV uplaćen od strane izvođača radova u
njegovo ime, a na osnovu primljenog dokaza o izvršenoj uplati.

Naprijed navedeni prikaz obračuna i evidentiranja ulaznog i izlaznog PDV-a kod

koperanta dovodi do zaključka da će kooperant biti u situaciji da sav ulazni PDV iz
ulaznih poreskih faktura po osnovu nabavke dobara pri izvođenju građevinskih
radova po ugovoru zaključenim sa izvođačem predstavljati u stvari pretplatu poreza i
za isti će imati pravo na povrat, ukoliko je izvođač radova izvršio uplatu PDV.

Ukoliko izvođač radova u toku obračunskog perioda ne izvrši uplatu PDV-a po osnovu
poreskih faktura primljenih od kooperanta i ne dostavi dokaz o izvršenoj uplati
kooperantu, kooperant će u svojim poslovnik knjigama i PDV prijavi iskazati ukupan
ulazni PDV sadržan u ulaznim poreskim fakturama za nabavku dobara pri izvođenju
građevinskih radova sa pravom na odbitak PDV i ukupan izlazni PDV koji je rezultat
njegovog fakturisanja prema izvođaču i ostalim kupcima. Kooperant će na kraju
obračunskog perioda utvrditi razliku između ulaznog i izlaznog PDV-a, te utvrditi
obavezu za plaćenje. U tom slučaju kod kooperanta se neće pojaviti pretplata PDV po
osnovu kooperantskog ugovora jer izvođač nije uplatio obavezu PDV-a u njegovo
ime. Dakle kooperant u tom slučaju postupa po opštem principu obračuna i plaćanja
PDV-a i vrši uplatu obaveze PDV i po osnovu kooperantskih ugovora. Tek u onom
obračunskom periodu kada izvođač radova izvrši svoje obaveze i dostavi dokaze

96
kooperantu o izvršenim uplatama PDV-a, kooperant u poslovnim knjigama i PDV
prijavi ima pravo iskazati taj ulazni PDV, čime će doći do pretplate PDV-a kod
kooperanta u tom istom obračunskom periodu.

Na osnovu naprijed navedenog može se donijeti zaključak da je po posebnoj šemi

obaveza plaćanja PDV-a u pravilu prenosi na izvođaču radova što je u suprotnosti
opštim pravilima PDV-a. Ovakvim načinom plaćanja PDV-a zakonodavac obezbijeđuje
garancije za naplatu PDV-a od izvođača, a u slučaju da isti ne izvrši uplatu PDV-a
obaveza ostaje i na kooperantu.

Posebna šema funkcioniše u odnosima između izvođača i kooperanta, dok se odnos

investitora i izvođača ponovo postavlja na opšti princip funkcionisanja PDV-a,
odnosno obaveza izvođača je da investitotu ispostavlja poreske fakture sa
uračunatim PDV-om za svaki period.

PRIMJER 1) :

I Knjigovodstvo kooperanta

1) Nabavka materijala
Nabavka materijala 35.100,00
- nabavna vrijednost bez PDV 30.000,00
- PDV 5.100,00

2) Izlazna faktura izvođaču radova

Vrijednost radova 46.800,00
- vrijednost radova bez PDV 40.000,00
- PDV 6.800,00

3) Plaćanje izvođača

4) Obračun PDV za poreznu prijavu

R. Iznos
br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Zalihe dobara 30.000,00
Ulazni PDV 5.100,00
Dobavljači 35.100,00
Za nabavku materijala
(2) Kupci (izvođač) 46.800,00
Izlazni PDV 6.800,00
Prihodi 40.000,00
Za izlaznu fakturu izvođaču radova

97
 (3) Transakcijski račun (banka) 40.000,00
Kupaci (izvođač) 40.000,00
Za uplatu po fakturi
(3a) Ulazni PDV 6.800,00
Kupci (izvođač) 6.800,00
Za uplatu PDV (uplatnica izvođača)
(4) Obračun PDV 11.900,00
Ulazni PDV 11.900,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(4a) Izlazni PDV 6.800,00
Obračun PDV 6.800,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(4b) Potraživanja od države 5.100,00
Obračun PDV 5.100,00
Poreski kredit

Zalihe dobara Kupci (izvođač) Transakcijski račun

(1)30.000 (2) 46.800 40.000 (3) (3) 40.000
6.800 (3a)

Ulazni PDV Izlazni PDV Obračun PDV

(1) 5.100 11.900(4) (4a) 6.800 6.800 (2) (4) 11.900 6.800 (4a)
(3a)6.800 5.100 (4b)

Dobavljači Prihodi Potraživanja od države

35.100 (1) 40.000 (2) (4b) 5.100

II Knjigovodstvo izvođača

1) Ulazna faktura kooperanta

Vrijednost radova 46.800,00

- vrijednost radova bez PDV 40.000,00
- PDV 6.800,00

2) Plaćanje kooperantu

3) Izlazna faktura investitoru

Vrijednost radova 58.500,00
- vrijednost radova bez PDV 50.000,00
- PDV 8.500,00

98
 4) Obračun PDV za poreznu prijavu

R. Iznos
br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Troškovi 40.000,00
Ulazni PDV koji nije priznat 6.800,00
Dobavljači (kooperant) 46.800,00
Za ulaznu fakturu kooperanta
(2) Dobavljači (kooperant) 40.000,00
Transakcijski račun (banka) 40.000,00
Plaćanje po fakturi
(2a) Dobavljači (kooperant) 6.800,00
Transakcijski račun (banka) 6.800,00
Plaćanje PDV za kooperanta
(2b) Ulazni PDV 6.800,00
Ulazni PDV koji nije priznat 6.800,00
Za sticanje prava na odbitak
(3) Kupci (investitor) 58.500,00
Izlazni PDV 8.500,00
Prihodi 50.000,00
Za izlaznu fakturu investitoru
(4) Obračun PDV 6.800,00
Ulazni PDV 6.800,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(4a) Izlazni PDV 8.500,00
Obračun PDV 8.500,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(4b) Obračun PDV 1.700,00
Obaveze za PDV 1.700,00
Obaveza za uplatu
(4c) Obaveze za PDV 1.700,00
Transakcijski račun (banka) 1.700,00
Za plaćanje poreske obaveze

Troškovi Dobavljači (kooperant) Transakcijski račun

(1)40.000 (2) 40.000 46.800(1) 40.000 (2)
(2a) 6.800 6.800 (2a)

Ulazni PDV (nepriznat) Ulazni PDV Kupci

(1) 6.800 6.800 (2b) (2b) 6.800 6.800 (4) (3) 58.500

Izlazni PDV Prihodi Obračun PDV

(4a) 8.500 8.500 (3) (3) 50.000 (4) 6.800 8.500 (4a)
(4b) 1.700

99
 Obaveze za PDV
(4c) 1.700 1.700(4b)

PRIMJER 2):

Podaci iz prethodnog primjera.

Izvođač nije izvršio uplatu po fakturi kooperanta.

I Knjigovodstvo kooperanta

R. Iznos
br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Zalihe dobara 30.000,00
Ulazni PDV 5.100,00
Dobavljači 35.100,00
Za nabavku materijala
(2) Kupci (izvođač) 46.800,00
Izlazni PDV 6.800,00
Prihodi 40.000,00
Za izlaznu fakturu izvođaču radova
(3) Obračun PDV 5.100,00
Ulazni PDV 5.100,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(3a) Izlazni PDV 6.800,00
Obračun PDV 6.800,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(3b) Obračun PDV 1.700,00
Obaveze za PDV 1.700,00
Obaveza za uplatu
(3c) Obaveze za PDV 1.700,00
Transakcijski račun (banka) 1.700,00
Za plaćanje poreske obaveze

100
II Knjigovodstvo izvođača

R. Iznos
br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Troškovi 40.000,00
Ulazni PDV koji nije priznat 6.800,00
Dobavljači (kooperant) 46.800,00
Za ulaznu fakturu kooperanta
(2) Kupci (investitor) 58.500,00
Izlazni PDV 8.500,00
Prihodi 50.000,00
Za izlaznu fakturu investitoru
(3) Izlazni PDV 8.500,00
Obračun PDV 8.500,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(3b) Obračun PDV 8.500,00
Obaveze za PDV 8.500,00
Obaveza za uplatu
(4c) Obaveze za PDV 8.500,00
Transakcijski račun (banka) 8.500,00
Za plaćanje poreske obaveze

PRIMJER 3):

Izvođač radova plaća fakturu kooperanta u slijedećem poreskom periodu.

I Knjigovodstvo kooperanta

R. Iznos
br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Transakcijski račun (banka) 40.000,00
Kupaci (izvođač) 40.000,00
Za uplatu po fakturi
(2) Ulazni PDV 6.800,00
Kupci (izvođač) 6.800,00
Za uplatu PDV (uplatnica izvođača)
(3) Obračun PDV 6.800,00
Ulazni PDV 6.800,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(3a) Potraživanja od države 6.800,00
Obračun PDV 6.800,00
Poreski kredit

101
II Knjigovodstvo izvođača

R. Iznos
br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Dobavljači (kooperant) 40.000,00
Transakcijski račun (banka) 40.000,00
Plaćanje po fakturi
(1a) Dobavljači (kooperant) 6.800,00
Transakcijski račun (banka) 6.800,00
Plaćanje PDV za kooperanta
(2) Ulazni PDV 6.800,00
Ulazni PDV koji nije priznat 6.800,00
Za sticanje prava na odbitak
(2a) Obračun PDV 6.800,00
Ulazni PDV 6.800,00
Obračun PDV za poreznu prijavu
(2b) Potraživanja od države 6.800,00
Obračun PDV 6.800,00
Poreski kredit

PRIMJER 4):

Najčešći način plaćanja isporuke u građevinarstvu je putem avansa koje naručilac

radova plaća unaprijed izvođaču da bi izvođač radova mogao finansirati izgradnju jer
se najčešće radi o velikim vrijednostima radova.

Isporučilac dobara i obavljenih usluga mora voditi računa da za primljene avanse

nastaje poreska obaveza i to istekom obračunskog perioda u kojem su naplaćeni
tako da se za primljene avanse mora ispostaviti poreska faktura sa svim propisanim
elementima (i obračunatim PDV), kasnije fakturu treba stornirati i ispostaviti novu.

Isto tako primljeni avansi ulaze u obračun poreza u obračunskom periodu. Obaveza
obračunavanja poreza i za primljene avanse nastaje istekom obračunskog perioda u
kojem su naplaćeni te je za nastanak poreske obaveze bitan trenutak naplate
avansa, a ne trenutak isporuke dobra ili obavljene usluge.

Građevinski poduzetnik (izvođač) početkom 2006.godine sklopio je ugovor sa

naručiocem (investitor) o izgradnji poslovnog prostora u ukupnoj vrijednosti od
100.000, 00 KM bez poreza.

Rok završetka radova je 31.03.2006.godine.

Investitor je 15.01.2006. godine na ime avansa izvršio uplatu u iznosu od 50.000,00

KM.

102
Izvođač radova je 17.01.2006.godine izvršio uplatu avansa kooperantu u iznosu od
30.000,00 KM.
Kooperant je 15.02.2006.godine ispostavio poresku fakturu u iznosu od 30.000,00
KM.

Kooperant je 15.03.2006.godine odobrio naknadni popust izvođaču radova od 10%.

I Knjigovodstvo kooperanta

R. Iznos
br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Transakcijski račun (banka) 30.000,00
Primljeni avansi 25.641,03
Izlazni PDV 4.358,97
Za izdatu avansnu fakturu izvođaču
(2) Kupaci (izvođač) 30.000,00
Prihodi 25.641,03
Izlazni PDV 4.358,97
Za izdatu konačnu fakturu
(3) Primljeni avansi 25.641,03
Izlazni PDV 4.358,97
Kupaci (izvođač) 30.000,00
Za plaćanje fakture
(4) Rashodi (naknadno odobreni popusti) 2.564,10
Izlazni PDV 435,90
Obaveze za naknadno odobrene popuste 3.000,00
Za naknadno odobrene popuste
(5) Obaveze za naknadno odobrene popuste 3.000,00
Transakcijski račun (banka) 3.000,00
Plaćanje obaveza za odobrene popuste

Transakcijski račun Primljeni avansi

(1) 30.000 3.000 (5) (3) 25.641,03 25.641,03 (1)

Izlazni PDV Kupci

(3) 4.358,97 4.358,97 (1) (2) 30.000 30.000 (3)
(4) 435,90 4.358,97 (2)

Prihodi Rashodi
25.641,03 (2) (4) 2.564,10

Obaveze za naknadn popuste

(5) 3.000 3.000 (4)

103
II Knjigovodstvo izvođača

R. Iznos
br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Transakcijski račun (banka) 50.000,00
Primljeni avansi 42.735,05
Izlazni PDV 7.264,95
Za izdatu fakturu investitoru
(2) Dati avansi 25.641,03
Ulazni PDV 4.358,97
Transakcijski račun (banka) 30.000,00
Za primljenu fakturu od kooperanta
(3) Izlazni PDV 7.264,95
Obračun PDV 7.264,95
Obračun PDV za poreznu prijavu
(3a) Obračun PDV 4.358,97
Ulazni PDV 4.358,97
Obračun PDV za poreznu prijavu
(3b) Obračun PDV 2.905,98
Obaveze za PDV 2.905,98
PDV za uplatu po obračunu
(4) Obaveze za PDV 2.905,98
Transakcijski račun (banka) 2.905,98
Uplata PDV na kraju obračunskog
perioda
(5) Troškovi 25.641,03
Ulazni PDV 4.358,97
Dobavljači (kooperant) 30.000,00
Za ulaznu fakturu kooperanta
(6) Dobavljači (kooperant) 30.000,00
Dati avansi 25.641,03
Ulazni PDV 4.358,97
Za ulaznu fakturu kooperanta
(7) Potraživanja za odobrene popuste 3.000,00
Prihod od primljenih popusta 2.564,10
Ulazni PDV 435,90
Prihod od popusta i ispravka ulaznog
PDV
(8) Transakcijski račun (banka) 3.000,00
Potraživanja za odobrene popuste 3.000,00
Naplaćeno potraživanje za popuste

104
 Transakcijski račun Primljeni avansi
(1) 50.000,00 30.000,00 (2) 42.735,05 (1)
(8) 3.000,00 2.905,98 (4)

Izlazni PDV Dati avansi

(3) 7.264,95 7.264,95 (1) (2) 25.641,03 25.641,03 (6)

Ulazni PDV Obračun PDV

(2) 4.358,97 4.358,97 (3a) (3a) 4.358,97 7.264,95 (3)
(5) 4.358,97 4.358,97 (6) (3b) 2.905,98
435,90 (7)

Obaveze za PDV Troškovi

(4) 2.905,98 2.905,98 (3b) (5) 25.641,03

Dobavljači (kooperant) Potraživanja za odobrene popuste

(6) 30.000,00 30.000,00 (5) (7) 3.000,00 3.000,00 (8)

Prihodi od primljenih popusta

2.564,10 (7)

6.2. Posebni postupci oporezivanja

6.2.1. Putničke agencije i turoperatori

Putnička agencija u smislu Zakona o PDV, smatra se obveznik PDV koji putnicima
pruža turističke usluge i u odnosu na njih istupa u svoje ime, a za organizaciju
putovanja prima dobra i usluge drugih obveznika koje putnici neposredno koriste.

Kada turistička agencija kupuje usluge od drugih obveznika (pred usluge) i

objedinjuje ove usluge u jednu cjelinu koji nudi putnicima kao «turistički aranžman»
u tom slučaju ona primjenjuje posebnu proceduru oporezivanja. «Turistički
aranžman» može da sadrži prevoz turista, smještaj turista, karte za koncerte,
muzeje ili sportske manifestacije, angažovanje turističkih vodiča itd.

Usluga izvršena od strane turističke agencije, koja se sastoje od dvije ili više usluga
kupljenih od drugih obveznika, a koje se prodaju po ukupnoj unaprijed utvrđenoj
cijeni smatra se jednom jedinstvenom uslugom.

Dakle, putnička agencija kupuje usluge od drugih obveznika i na osnovu kupljenih

usluga sačinjava (novi proizvod) jedinstvenu uslugu po unaprijed utvrđenoj cijeni sa

105
kojom istupa prema putniku u svoje ime i time vrši vlastiti promet, a ne
posredovanje.

Ako putnička agencija djeluje samo kao posrednik, odnosno u tuđe ime i za tuđi
račun usluga agencije se ne oporezuje kao jedinstvena usluga.

Mjesto pružanja usluga

Mjesto pružanja jedinstvene turističke usluge utvđuje se u skladu s članom 15. stav
1. i 2. Zakona o PDV.

Na osnovi navedenog člana Zakona mjesto pružanja jedinstvene turističke usluge je

mjesto u kom putnička agencija ima svoje stalno sjedište u kom vrši pružanje
usluga, odnosno obavlja registrovanu djelatnost, a ako usluge pruža preko poslovne
jedinice, mjesto te poslovne jedinice.

Primjer za mjesto izvršenja usluge:

Turistička agencija – obveznik PDV sa sjedištem u Sarajevu organizuje sedmodnevni

turistički aranžman u Atina. Jedinstvena usluga «turistički aranžman» sastoji se od
slijedećih predhodnih usluga: prevoz putnika, smjštaj i ishrana turista. Iz turističkog
aranžmana kojeg nudi putnička agencija može se vidjeti da se prevoz putnika
dijelom obavlja u BiH, a dijelom u inostranstvu, te da se usluga smještaja i ishtrana
turista obavlja u unostranstvu.

Neovisno od toga što se putovanje dijelom odvija u Bosni i Hercegovini, a dijelom u

inostranstvu, mjesto pružanja jedinstvene usluge (organizovanje sedmodnevnog
aranžmana u Atinu) je u Bosni i Hercegovini odnosno u Sarajevu gdje je i sjedište
turističke agencije.

Porezna osnovica

Porezna osnovica jedinstvene usluge koju vrši putnička agencija predstavlja razliku
između ukupnog iznosa naknade koju plaća putnik i stvarnih troškova koje putnička
agencija plaća za kupljene usluge od drugih obveznika (predhodne usluge).

Ukoliko putnička agencija za kupljene usluge od drugih obveznika naknadno dobije

bilo kakve subvenciju (popuste) po osnovi usluga prevoza, smještaja i slično, oni
obavezno ulaze u poreznu osnovicu i putnička agencija je dužna izvršiti obračun
izlaznog PDV-a.

Putnička agencija nema pravo na odbitak redovnog PDV na troškove koje

obračunavaju drugi obveznici koji vrše promet dobara i usluga za neposrednu korist
putnika. Ali putnička agencija ima pravo na odbitak ulaznog poreza kojeg
obračunavaju obveznici koji su vršili promet dobara i usluga koja(e) nisu direktno
vezana za korist putnika, kao što je: reklamiranje, kancelarijski troškovi, troškovi
telefon, itd.

Kada putnička agencija, uz jedinstvenu uslugu, u skladu sa Zakonom, pruža i

turističku uslugu angažovanjem vlastitih sredstava, poseban postupak oporezivanja u
skladu sa odredbama člana 46. Zakona, primjenjuje se samo na jedinstvenu uslugu.
Za angažovanje vlastitih sredstava u «turističkim aranžmanima» putnička agencija je
dužna poreznu osnovicu podijeliti na oporezivu i neoporezivu u skladu sa Zakonom o

106
PDV. Odnosno ako se promet dobara i usluga djelimično vrši u bosni i Hercegovini, a
djelimično izvan Bosne i hervcegovine, izlazni PDV se obračunava samo na onaj dio
usluge koji je izvršen unutar Bosne i Hercegovine.

Tako na primjer ako putnička agencija u «turističkom paket aranžmanu» angažuje

vlastiti autobus za prevoz putnika (turista) naknada za prevoz podliježe oporezivanju
prema odredbama člana 15. stav 2. točka 2. Zakona o PDV (ako se prevoz obavlja u
Bosni i Hercegovini i u inostranstvu, onda odredbe ovog zakona primjenjuju se samo
na onaj dio prevoza izvršen u Bosni i Hercegovini).

Ako putnička agencija – obveznik PDV vrši usluge uz angasžovanje vlastitih

sredstava (na primjer: vlastita prevozna sredstva, vlastiti hotel, putničkog vodiča
zaposlenog u toj agenciji ), što znači da ne koristi usluge drugih obveznika , pri čemu
naplaćuje jedinstvenu cijenu za sve usluge, ne primjenjuje se posebni postupak
oporezivanja propisan članom 46. Zakona o PDV, s obzirom da se ne radi o pružanju
jedinstvene usluge, već se primjenjuje opšti princip oporezivanja.

Ukoliko putnička agencija – PDV obveznik za osnivače, zaposlene, članove njihovih

porodica ili treća lica pruža jedinstvenu turističku uslugu bez naknade ili po znatno
umanjenoj cijeni, poreska osnovica utvrđuje se u skladu sa članom 20. Zakona o
PDV.

Kod avansnih plaćanja za jedinstvenu uslugu putničkih agencija, prije utvrđivanja

osnovice PDV utvrđuje se procent učešća vrijednosti usluga od drugih obveznika u
jedinstvenoj usluzi. Dobiveni procent učešća primjenjuje se na iznos primljenog
avansa čime se utvrđuje vrijednost usluga od drugih obveznika u primljenom avansu.
Od iznosa primljenog avansa oduzima se vrijednost usluga od drugih obveznika i
dobije se osnovica PDV na koju se primjenjuje preračunata poreska stopa od
14,5299%. Na ovaj način dobije se iznos PDV koji turistička agencija – obveznik PDV
duguje po osnovu primljenih avansa.

Fakturisanje

Primjeri:

1) Turistička usluga se sastoji od usluga nabavljenih

od drugih obveznika (jedinstvena usluga)

Putnička agencija – PDV obveznik iz Sarajeva organizuje izlet autobusom od

Sarajeva do Inzbruka za 20 osoba. Putovanje uključuje noćenja u Banja Luci i
Zagrebu.

Cijena arnžmana je 700,00 KM po osobi, što ukupno iznosi 14.000,00 KM (700,00 x

20):

Ukupni troškovi jedinstvene usluge su:

107
 -u KM
1. Prevoz 4.800,00
- Sarajevo-Granica-Sarajevo 1.200,00
- Granica-Inzbruk-Granica 3.600,00
2. Smještaj 6.000,00
- Banja Luka 1.000,00
- Zagreb i Inzbruk 5.000,00
3. Usluge vodića 100,00
4. Ukupno: 10.900,00

OBRAČUN OSNOVICE ZA PDV:

1. Prodajna cijena jedinstvene usluge 14.000,00

(aranžmana)
2. Cijena usluga nabavljenih od drugih 10.900,00
obveznika
3. Razlika – bruto marža (1 – 2) 3.100,00
4. PDV sadržan u razlici (3 x 14,5299) 450,43
5. Porezna osnovica (3 – 4) 2.649,57

2) Turistička usluga se sastoji od usluga nabavljenih

od drugih obveznika (jedinstvena usluga) i
angažovanja vlastitih usluga (proizvoda)

Putnička agencija – PDV obveznik iz Sarajeva organizuje izlet autobusom od

Sarajeva do Inzbruka za 20 osoba. Putovanje uključuje noćenja u Banja Luci i
Zagrebu.

Cijena arnžmana je 700,00 KM po osobi, što ukupno iznosi 14.000,00 KM (700,00 x

20):

Ukupni troškovi jedinstvene usluge su:

-u KM
1. Prevoz (vlastita usluga) 4.800,00
- Sarajevo-Granica-Sarajevo 1.200,00
- Granica-Inzbruk-Granica 3.600,00
2. Smještaj 6.000,00
- Banja Luka 1.000,00
- Zagreb i Inzbruk 5.000,00
3. Usluge vodića 100,00
4. Ukupno: 10.900,00

A) Obračun učešća vlastitog prevoza i usluga nabavljenih od drugih u

ukupnim troškovima

1. Ukupni troškovi 10.900,00

2. Troškovi vlastitog prevoza 4.800,00

108
 3. Procenat učešća vlastitog prevoza u ukupnim
Troškovima (2 / 1) x 100 44,03%
4. Vrijednost usluga nabavljenih od drugih obveznika 6.100,00
5. Procenat učešća usluga nabavljenih od drugih obveznika u ukupnim
troškovima (4 / 1) x 100 55,97%

B) Obračun osnovice za PDV

- za ostvarenu razliku u cijeni

1. Prodajna cijena jedinstvene usluge (aranžmana) 14.000,00

2. Učešće usluga nabavljenih od drugih obveznika
U prodajnoj cijeni (1 x 55,97%) 7.835,80
3. Cijena usluga nabavljenih od drugih obveznika 6.100,00
4. Razlika – bruto marža (2 – 3) 1.735,80
5. PDV sadržan u razlici (4 x 14,5299) 252,21
6. Porezna osnovica (3 – 4) 1.483,59

- za vlastitu uslugu

1. Prodajna cijena jedinstvene usluge (aranžmana) 14.000,00

2. Učešće vlastitog prevoza u prodajnoj cijeni (1 x
44,03%) 6.164,20
3. Troškovi vlastitog prijevoza 4.800,00
4. Razlika – bruto marža (2 – 3) 1.363,20
5. Učešće troškova prijevoza u BiH u ukupnim
troškovima prijevoza (1.200 / 4.800) 25 %
6. Prodajna cijena prijevoza u BiH (2 x 5) 1.541,05
7. PDV sadržan u troškovima vlastitog prijevoza
u BiH (6 x 14,5299%) 223,91
8. Porezna osnovica (6 –7) 1.317,14

Ukupna obaveza za PDV 476,12 KM (252,21 + 223,91)

6.2.2. Korištena roba, umjetnička djela, kolekcionarski predmeti i antikviteti

U Zakonu o PDV-u predviđen je poseban postupak oporezivanja za:

korištenu robu,
umjetnička djela,
kolekcionarske predmete i
antikvitete.

109
Korištenom robom smatra se svaka korištena pokretna stvar koja je namjenjena za
dalju upotrebu, u stanju u kom je nabavljena ili nakon popravke, osim umjetničkih
djela, kolekcionarskih predmeta, antikviteta, plemenitih metala i dragog kamenja.

„Umjetnička djela“, „kolekcionarski predmeti“ i „antikviteti“ imaju posebne definicije

koje su navedene u aneksu Zakona o PDV-u.

Poseban postupak oporezivanja ne primjenjuje se u prometu:

Plemenitih metala: srebro (uključujući srebro kombinirano sa zlatom ili
platinom), zlato (uključujući zlato kombinirano sa platinom), platina i svi
predmeti izrađeni od tih metala, pod uvjetom da naknada za promet ovih
metala ne prelazi tržišnu vrijednost.
Dragog kamenja: dijamanti, rubini, safiri i smaragdi, bez obzira da li su obrađeni
ili neobrađeni, pod uvjetom da nisu ugrađeni ili povezani u niske.

Plemeniti metali i drago kamenje će se prilikom njihove prodaje kao takvih (a ne kao
dijelova nakita) oporezivati prema uobičajenom postupku.

Svaki obveznik koji u svoje
plaća provizija za kupovinu
djelima, kolekcionarskim
preprodaje može odabrati
oporezivanja.
ime ili u ime druge osobe po ugovoru na osnovu kojeg se
ili prodaju obavlja promet polovnom robom, umjetničkim
predmetima ili antikvitetima s namjerom njihove
da PDV zaračunava u skladu sa posebnim postupkom

Posebni postupci oporezivanja predstavljaju dobrovoljni sistem i obveznik, ako to

želi, može obračunati i platiti PDV po uobičajenom postupku.

Preprodavci mogu izvršiti obračunavanje i naplatu PDV-a prema posebnom postupku

oporezivanja samo ako su robu, s namjerom njene preprodaje, nabavili ili dobili:
 od osoba koje nisu PDV obveznici;
 od drugih obveznika koji nisu imali pravo na odbitak ulaznog poreza;
 od lica čiji ukupan promet dobara i usluga ne prelazi prag za registraciju i nisu
registrovani PDV obveznici, ako je u pitanju poslovna imovina;
 od drugih preprodavaca, koji primjenjuju poseban postupak oporezivanja.

Poseban postupak oporezivanja ne može se primjeniti ako se nabavka dobara vrši od

lica koja su dobra djelimično koristila za obavljanje djelatnosti bez prava na odbitak
ulaznog poreza, a djelimično za obavljanje djelatnosti sa pravom na obitak ulaznog
poreza.

Ukoliko se naprijed navedena dobra izvoze posebni postupak oporezivanja se neće

primijenjivati. U tom slučaju, promet će biti oporezovan nultom stopom, ako su
ispunjeni uslovi iz člana 27. Zakona..

Ukoliko preprodavac uvozi naprijed navedena dobra PDV se obračunava i naplaćuje

prema carinskim propisima. Nabavna cijena za uvoz je iznos koji je jednak osnovici
za uvoz dobara, uvećan za PDV obračunat i plaćen pri uvozu.

Preprodavac se može odlučiti da vrši obračun izlaznog PDV prema opštim uslovima
propisanim Zakonom ili prema posebnom postupku oporezivanja.

110
Preprodavac koji se odluči za vršenje obračuna izlaznog poreza prema opštim
uslovima propisanim Zakonom ima pravo odbitka ulaznog poreza u skladu sa opštim
odredbama u momentu kada je obračunata obaveza PDV-a postala naplativa.

Ako će preprodavac primjenjivati poseban postupak oporezivanja nema pravo

odbitka ulaznog PDV koji je povezan sa nabavnom vrijednosti dobara. Preprodavac
ima pravo odbitka ulaznog poreza kojeg su zaračunali obveznici koji su isporučili
robu ili pružili usluge, a koje nisu povezane sa nabavnom vrijednosti robe.

Poresku osnovicu kod prometa korištene robe robe, umjetničkih djela,

kolekcionarskih predmeta i antikviteta, u skladu sa odredbama člana 48. Zakona, čini
razlika između prodajne i nabavne cijene dobra (oporezivanje razlike), uz odbitak
PDV-a koji je sadržan u toj razlici.

U praksi oporeziva razlika predstavlja bruto maržu u kojoj je sadržan iznos PDV, te
primjenom preračunate stope od 14,5299 % dobije se iznos obaveze za PDV.
Razlika između bruto marže i iznosa PDV predstavlja poresku osnovicu.

Ako je nabavna cijena veća od prodajne cijene, oporezivi iznos je nula.

Poseban postupak oporezivanja pri prometu korištene robe robe, umjetničkih djela,
kolekcionarskih predmeta i antikviteta može se vršiti po principu pojedinačnosti ili
skupnosti.

Princip pojedinačnosti podrazumjeva da preprodavac obračunava poreznu osnovicu i

iznos poreza za svaku pojedinu stavku prodaje. Ovaj princip se primjenjuje pri
prodaji dobara čija pojedinačna vrijednost nabavke prelazi iznos od 200,00 KM. U
tom slučaju preprodavac je dužan u svom knjigovodstvu obezbjediti podatke
propisane članom 85. stav 3. Pravilnika.

Obzirom da se obračun vrši za svako pojedinačno dobro moguće je da se ostvari

negativna razlika u cijeni, odnosno da je nabavna vrijednost dobra veća od prodajne
vrijednosti. U tom slučaju poreska osnovica je nula i poreski obveznik nema pravo
prebijanja pozitivne i negativne razlike u cijeni u poreskom periodu.

Princip skupnosti podrazumjeva da preprodavac dobara pojedinačne vrijednosti ispod

200,00 KM nije obavezan u svom knjigovodstvu obezbjediti podatke propisane
članom 85. stav 3. Pravilnika. U tom slučaju marža za oporezivanje u određenom
poreskom periodu utvrđuje se kao razlika između ukupne nabavke i prodaje tih
dobara.

Ako je marža negativna preprodavac je može prenijeti u naredni poreski period.

Ukoliko preprodavac istovremeno obračunava i naplaćuje porez prema posebnim i

opštim uslovima propisanim Zakonom, ne može vršiti prijenos negativne marže u
sljedeći poreski period za dobra na koja je obračunao i naplatio porez prema opštim
uslovima.

Preprodavac koji primjenjuje opšti princip oporezivanja izdaje poresku fakturu u

skladu sa odredbama člana 106. Pravilnika.

111
Preprodavac koji primjenjuje poseban postupak oporezivanja ne može na izdatim
fakturama prikazivati PDV ili uvrštavati bilo koje druge podatke na osnovu kojih se
može izvršiti obračun poreza.

Ukoliko preprodavac u isto vrijeme zaračunava, naplaćuje i plaća PDV prema opštim
uslovima i posebnom postupku dužan je u svojim knjigama obezbjediti odvojene
podatke o prometu.

Primjeri:
1)
Posebni postupak oporezivanja može se primijeniti samo ako se roba preprodaje da
bi bila polovna takva kakva je, nakon popravke ili u komadima. Posebni postupak se
ne može primijeniti ako se roba koristi za proizvodnju novog proizvoda (kupovina
polovnih materijala za šivenje tkanine).

2)
Kada registrirani obveznik prodaje kapitalna dobra: polovne mašine, kamione i drugu
opremu koja je bila polovna u oporezivom poslovanju, promet se oporezuje po
uobičajenom postupku oporezivanja bez obzira na to da li je ili nije izvršen odbitak
nabavki. Promet je oporeziv iako je obveznik određeni predmet kupio od
neregistriranog obveznika i iako nije oduzeo nikakav PDV prilikom kupovine. Ako
obveznik prodaje npr. putnički automobil čija je nabavka pod zabranom vršenja
njenog odbitka, promet neće biti oporeziv.

3)
Ako servis za automobile prodaje usluge reparacije automobila i koristi rezervne
dijelove uzete s polovnih automobila, reparacija se vrši po uobičajenom postupku
oporezivanja, ali se promet polovnih rezervnih dijelova vrši po posebnom postupku
oporezivanja.

Prodavac polovnih automobila može kupovati polovne automobile, koristiti nove

dijelove za popravku automobila i uzimati rezervne dijelove s polovnih automobila
koje ima na zalihama. I nakon reparacije polovni automobil je još uvijek isti „polovni
automobil“ i prodajna cijena će u potpunosti podlijegati postupku posebnog
oporezivanja. Kupovna cijena automobila i rezervnih dijelova s drugih polovnih
automobila smatrat će se kupovnom cijenom tog automobila. PDV novih rezervnih
dijelova može se oduzeti prema uobičajenim propisima.

Preprodavac koji obračun izlaznog poreza želi izvršiti prema općim uvjetima ima
pravo da to i uradi. U nekim slučajevima kupac želi imati uobičajenu kupovnu
fakturu s „otvorenim“ PDV-om prikazanim na njoj. Obveznik koji prodaje polovnu
robu ima pravo izdati uobičajenu fakturu. Ulazni porez se može oduzeti u skladu s
općim propisima, a oduzimanje se može izvršiti u momentu kada obračunata
obaveza po osnovu PDV-a postane naplativa. U praksi neće biti nikakvog prava
vršenja oduzimanja, jer se roba kupuje od neregistriranih obveznika.

Ako će obveznik npr. prodavati automobil i pri tom uzeti stari automobil klijenta kao
dio naknade, obavezan je sačiniti dvije fakture: jednu za kupljeni i jednu za prodani
automobil, odnosno, cijena se u svakom slučaju mora obračunati odvojeno za ova
dva predmeta. Kupovna i prodajna cijena se moraju odvojeno evidentirati u
knjigovodstvu. Vjerovatno neće biti posebnih namjera za navođenjem veće

112
vrijednosti polovnog automobila, jer se prilikom prodaje tog starog automobila neće
moći odbiti negativna marža.

i. Princip pojedinačnosti: poreska osnovica pozitivna

1) Nabavka dobra po cijeni od 2.500,00 KM

2) Plaćanje obaveze prema dobavljaču
3) Prodaja nabavljenog dobra po cijeni od 3.000,00 KM

Obračun obaveze PDV-a

1.Prodajna vrijednost 3.000,00

2.Nabavna vrijednost 2.500,00
3.Razlika u cijeni (1 – 2) 500,00
4.Stopa 14,5299%
5.Iznos poreza (3 x 4) 72,65
6.Poreska osnovica (3 – 5) 427,35

4) Naplata potraživanja od kupca

5) Obračun PDV-a za poresku prijavu
6) Plaćanje PDV-a

R. Iznos
br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Zalihe dobara 2.500,00
Dobavljači 2.500,00
Za nabavku dobara
(2) Dobavljači 2.500,00
Transakcijaki račun (banka) 2.500,00
Za plaćanje obaveze prema
dobavljaču
(3) Kupci 3.000,00
Izlazni PDV 72,65
Prihodi od prodaje 2.927,35
Za prodaju dobra
(4) Transakcijaki račun (banka) 3.000,00
Kupci 3.000,00
Za naplatu potraživanja od kupaca
(5) Izlazni PDV 72,65
Obračun PDV 72,65
Obračun PDV za poresku prijavu

(5a) Obračun PDV 72,65

Obaveze za PDV 72,65
Obračun PDV za poresku prijavu

113
(6) Obaveze za PDV 72,65
Transakcijski račun (banka) 72,65
Za uplatu PDV-a

ii. Princip pojedinačnosti: poreska osnovica negativna

1) Nabavka dobra po cijeni od 2.500,00 KM

2) Plaćanje obaveze prema dobavljaču
3) Prodaja nabavljenog dobra po cijeni od 2.000,00 KM

Obračun obaveze PDV-a

1.Prodajna vrijednost 2.000,00

2.Nabavna vrijednost 2.500,00
3.Razlika u cijeni (1 – 2) - 500,00
4.Stopa 14,5299%
5.Iznos poreza (3 x 4) - 72,65
6.Poreska osnovica (3 – 5) - 427,35

4) Naplata potraživanja od kupca

R. Iznos
Br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Zalihe dobara 2.500,00
Dobavljači 2.500,00
Za nabavku dobara
(2) Dobavljači 2.500,00
Transakcijaki račun (banka) 2.500,00
Za plaćanje obaveze prema
dobavljaču
(3) Kupci 2.000,00
Prihodi od prodaje 2.000,00
Za prodaju dobra
(4) Transakcijski račun (banka) 2.000,00
Kupci 2.000,00
Za naplatu potraživanja od kupaca

iii. Princip skupnosti: pozitivna poreska osnovica

1) Nabavka dobra po cijeni od 100,00 KM

Nabavka dobra po cijeni od 150,00 KM
2) Plaćanje obaveze prema dobavljačima
3) Prodaja nabavljenog dobra po cijeni od 170,00 KM
Prodaja nabavljenog dobra po cijeni od 150,00 KM

114
 Obračun obaveze PDV-a

1.Prodajna vrijednost 320,00

2.Nabavna vrijednost 250,00
3.Razlika u cijeni (1 – 2) 70,00
4.Stopa 14,5299%
5.Iznos poreza (3 x 4) 10,17
6.Poreska osnovica (3 – 5) 59,83

4) Naplata potraživanja od kupaca

5) Obračun PDV-a za poresku prijavu
6) Plaćanje PDV-a

R. Iznos
Br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Zalihe dobara 250,00
Dobavljači 250,00
Za nabavku dobara
(2) Dobavljači 250,00
Transakcijaki račun (banka) 250,00
Za plaćanje obaveze prema
dobavljaču
(3) Kupci 320,00
Izlazni PDV 10,17
Prihodi od prodaje 309,83
Za prodaju dobra
(4) Transakcijaki račun (banka) 320,00
Kupci 320,00
Za naplatu potraživanja od kupaca
(5) Izlazni PDV 10,17
Obračun PDV 10,17
Obračun PDV za poresku prijavu

(5a) Obračun PDV 10,17

Obaveze za PDV 10,17
Obračun PDV za poresku prijavu

(6) Obaveze za PDV 10,17

Transakcijski račun (banka) 10,17
Za uplatu PDV-a

iv. Princip skupnosti: negativna poreska osnovica

1) Nabavka dobra po cijeni od 100,00 KM

Nabavka dobra po cijeni od 150,00 KM
2) Plaćanje obaveze prema dobavljačima
3) Prodaja nabavljenih dobara po cijeni od 170,00 KM

115
 Obračun obaveze PDV-a

1.Prodajna vrijednost 170,00

2.Nabavna vrijednost 250,00
3.Razlika u cijeni (1 – 2) - 80,00
4.Stopa 14,5299%
5.Iznos poreza (3 x 4) - 11,62
6.Poreska osnovica (3 – 5) - 68,38

4) Naplata potraživanja od kupaca

R. Iznos
br. OPIS Duguje Potražuje
1 2 3 4
(1) Zalihe dobara 250,00
Dobavljači 250,00
Za nabavku dobara
(2) Dobavljači 250,00
Transakcijaki račun (banka) 250,00
Za plaćanje obaveze prema
dobavljaču
(3) Kupci 170,00
Prihodi od prodaje 170,00
Za prodaju dobra
(4) Transakcijaki račun (banka) 170,00
Kupci 170,00
Za naplatu potraživanja od kupaca

v. Promet rabljenih putničkih motornih vozila

1) Prodavac je kupio polovno vozilo po cijeni od 2.500,00 KM

2) Na vozilu je izvršena popravka:
- ugradnja novih rezervnih dijelova u iznosu od 500,00 KM
(PDV 500x14,5299%=72,65 KM);
3) Prodajna cijena 3.500,00 KM.

Obračun obaveze PDV-a

1. Prodajna vrijednost 3.500,00

2. Nabavna vrijednost 2.500,00
3. Razlika u cijeni (1 – 2) 1.000,00
4. Stopa 14,5299%
5. Iznos poreza (3 x 4) 145,30
6. Novi rezervni dio (ulazni PDV) 72,65
7. Obaveza za PDV (5-6) 72,65

116
6.2.3. Javna aukcija

Aukcionar može obavljati djelatnost u svoje ime ili u ime drugog lica.

Pri prometu dobara na javnoj aukciji aukcionar-poreski obveznik obračun i plaćanje

poreza može vršiti prema opštim i posebnim uslovima.

Ukoliko u prometu dobara na javnoj aukciji učestvuju lica koja su PDV obveznici
(aukcionar i nalogodavac) primjenjuju se opšti uslovi obračuna i naplate PDV.

Aukcionar može obračunati i naplatiti PDV prema posebnom postupku ako radi u
svoje ime, a dobra nabavlja od:
1. lice koje nije PDV obveznik;
2. drugi obveznik koji nema pravo na odbitak ulaznog PDV za ovu robu;
3. obveznik sa prometom ispod praga za registraciju, ako se radi o njegovim
stalnim sredstvima;
4. preprodavac korištene robe, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i
antikviteta.

Poseban postupak obračuna i naplate PDV primjenjuje se ako aukcionar radi u ime
nalogodavca koji je:
1. lice koje nije PDV obveznik;
2. drugi obveznik koji nema pravo na odbitak ulaznog PDV za ovu robu;
3. obveznik sa prometom ispod praga za registraciju, ako se radi o njegovim
stalnim sredstvima;
4. preprodavac korištene robe, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i
antikviteta

Ako aukcionar istovremeno obračunava i naplaćuje PDV prema opštim i posebnim

uslovima, obavezan je u svojim knjigama navesti odvojene podatke o prometu i
obračunati i naplatiti PDV za svaki posebno.

Oporezivi iznos za isporuku robe na javnim aukcijama po posebnim uslovima

oporezivanja je razlika između cijene postignute na javnoj aukciji i iznosa koji je
aukcionar platio nalogodavcu za izvršeni promet dobara, u koji je uključen iznos PDV
kojeg je aukcionar platio na proviziju.

Cijena koja je postignuta na aukciji je ukupni iznos u koji su uključeni porez i direktni
troškovi, kao što su: provizija, troškovi pakovanja, prevoza i osiguranja, a koje
kupac plaća aukcionaru za dobra.

Iznos koji aukcionar treba platiti nalogodavcu jednak je razlici između cijene
postignute na javnoj aukciji i iznosa provizije koju aukcionar primi ili treba da primi
od nalogodavca, prema ugovoru kojim se provizija plaća pri prodaji.

Aukcionar je obavezan da ispostavi:

 fakturu kupcu u kojoj se navodi cijena robe, porezi i ostale dažbine, te

direktni troškovi (provizije, troškovi pakovanja, prevoza i osiguranja). PDV se
ne može posebno iskazivati na fakturi.

117
  fakturu nalogodavcu gdje se obavezno odvojeno navodi cijena postignuta na
aukciji i iznos provizije koji aukcionar prima ili treba da primi od
nalogodavca. Ako je nalogodavac i aukcionar obveznik PDV, ta faktura
zadovoljava uslove za izdavanje fakture predviđene u članu 55. zakona.

Smatra se da je nalogodavac izvršio promet robe kada aukcionar proda tu robu na

javnoj aukciji.

7. INDIREKTNA METODA I IZRAČUNAVANJE STVARNOG PROMETA

KAO INSTRUMENTI KONTROLE
Da bi se utvrdio stvarni promet poreznog obveznika ukoliko su knjigovodstveni
podaci nepouzdani ili bi mogli biti razlogom za detaljnije provjere bilo kakvih
okolnosti koje mogu dovesti do preciznije utvrđenog prometa kod određenog
poreznog obveznika, može se primijeniti takozvani indirektni metod.

Pod pojmom indirektni metod predviđa se mogućnost da se uz pomoć različitih

kalkulacija ili provjera različitih činjenica utvrdi logična prihvatljivost podataka te
firme. Nekada je to jedina mogućnost za utvrđivanje stvarnog prometa. Upotreba
indirektnog metoda i način upotrebe moraju biti unešeni u spis, a zaključci moraju
biti shvatljivi.

Ukoliko su poslovni dokumenti o nabavljenoj robi i uslugama kompletni, što je u

praksi gotovo uvijek slučaj , zbog mogućnosti odbitka ulaznog PDV , izlazni promet
se možen obračunati na osnovu tih dokumenata i robe na zalihama. Na taj način se
provjeravanjem zaliha i utroška različitih roba u pojedinim firmama, može izvršiti
obračun ostvarenog prometa .

Na ovaj način se može utvrditi promet kod većine firmi koje proizvode ili pripravljaju
proizvode na osnovu određenih normativa propisanih od strane strukovnih udruženja
ili uobičajene dobre poslovne prakse, kao naprimjer promet u restoranima na osnovu
normativa utroška pojedinih proizvoda koji su dominantni kod spremanja određenih
jela,mesoprerađivačkih preduzeća primjenom klaoničkih randmana ili popunjenost
hotelskih kapaciteta preko posluživanja hrane za pansionske goste.

Definicija izračunavanja

Izračunavanje kao instrument indirektnog metoda obuhvata podatke i informacije

dobijene od poreznog obveznika (ili njegovog službenika) da bi se došlo do stvarno
ostvarenog prometa. Radi se o metodi revizije za poređenje unutarnjeg poslovanja.

Metodi izračunavanja

Izračunavanje ostvarenog prihoda primjenom indirektnih metoda vrši se na način da

se preko utrošenih količina određenih roba utvrdi broj spravljenih proizvoda (npr.
Posluženih pića, spravljenih gotovih jela, i slično) i pomnožiti sa prodajnom cijenom

Primjer:

Nakon sravnjenja nabavki, stanja na dan kontrole i iskazane realizacije od prodaje

točenog piva konstatovano je činjenično stanje da na zalihama nedostaje 9000 litara
točerog piva a u poslovnim knjigama nije iskazan prihod od prodaje ove količine.

118
Primjenom indirektne metode može se utvrditi ostvareni promet na način da se
nedostajuća količina pretvori u realizaciju na način što će se nedostajuća količina
nakon što se uzmu u obzir svi gubici u manipulaciji podijeliti na jedinice posluživanja
pomnožiti sa jediničnom cijenom i dobiće se ostvareni promet.

Pivo se prema jelovniku služi u čašama 0,3 litra i prodaje po cijeni od 2,00 KM. To
znači da se mora prodati 30.000 čaša piva a bruto prihod točenog piva iznosi 60.000
KM.

Prilikom obračunavanja jela za posluživanje, normalno je da glavni dio predstavlja

osnovu obračuna tako nprimjer kod jela sa mesom, meso je glavni sastojak

Primjer:

Prema jelovniku, cca 200 grama mesa (vrsta mesa nije važna) se služi kao uz svako
jelo s mesom. Nakon procjene svih gubitaka mesa za vrijeme procesa kuhanja ostaje
da je prodana količina od 1.000 kg mesa.

To znači da je prodano 5000 jela s mesom . Prosječna prodajna cijena jela s mesom
iznosi 11 KM, tako da je bruto prihod ili promet 55.000 KM

Obračun dodane vrijednosti

Svrha ovog obračuna je da se utvrdi oporezivi promet izračunavanjem bruto dodane

vrijednosti na jela. Uzimajući u obzir sva jela, moguće je dobiti prosječni dodatni
iznos u vezi sa tim restoranom.

Primjer:

Kupljene sirovine (povrće, meso, ulje itd.) imaju vrijednost od 30000 KM nakon
procjene svih gubitaka za vrijema postupka kuhanja: Dodana vrijednost se u
prosjeku računa sa 150%. To znači da je bruto prihod u vezi sa hranom 45.000 KM.

PROCJENA

Način i postupak utvrđivanja poreske osnovice putem procjene

U ovom poglavlju opisuje se način i postupak utvrđivanja poreske osnovice putem

procjene kada UIO rješenje o dodatno utvrđenim obavezama ne može donijeti na
osnovu poslovnih knjiga i evidencija poreskog obveznika.

1 UIO procijeniće poresku osnovicu ako poreski obveznik:

a. ne predoči poslovne knjige evidencije i računovodstvene iskaze koje je

dužan da vodi ili ih vodi netačno;

b. ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige tačno, potpuno i

ažurno;

119
 c. podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom
dokumentacijom; i

d. odbije da učestvuje u postupku kontrole ili onemogući UIO provođenje

postupka kontrole.

2. Pod netačnim vođenjem poslovnih knjiga evidencija ili računovodstvenih iskaza,

podrazumjeva se svaka nepravilnost koja se utvrdi u postupku inspekcijske kontrole,
a od uticaja je na pravilno utvrđivanje poreske osnovice.

Pri utvrđivanju poreske osnovice putem procjene UIO polazi od:

1) raspoložive poslovne dokumentacije ako ona postoji, a nije proknjižena;

2) raspoložive poslovne dokumentacije o poslovanju u određenom vremenskom

periodu kraćem od perioda oporezivanja (dnevnom, sedmičnom ili mjesečnom), tako
da se na osnovu podataka iz tog dijela poslovanja procijeni poreska osnovica
određenog vremenskog perioda;

3) podataka i činjenica o ostvarenim primanjima (dnevnim, sedmičnim ili mjesečnim)

utvrđenih ranijim kontrolama, tako da se na osnovu tih podataka procijeni poreska
osnovica određenog vremenskog perioda;

4) upoređivanja iskazanih prihoda sa prihodima drugih poreskih obveznika, koji

objavljuju istu djelatnost na istoj ili sličnoj lokaciji i pod istim ili sličnim uslovima
poslovanja ili upoređivanjem s prosječnim prihodom više poreskih obveznika iste
djelatnosti, na istoj ili sličnoj lokaciji i pod istim ili sličnim uslovima poslovanja;

5) podataka o mogućnostima isporuke roba ili obavljanja usluga (instaliranog

kapaciteta), utvrđenih inspekcijskom kontrolom;

6) podataka o troškovima poreskog obveznika za privatne potrebe, ili stečenoj

privatnoj imovini i prijavljenog dohotka, odnosno dobiti.

Pod istim ili sličnim uslovima poslovanja, podrazumijeva se: broj zaposlenih radnika,
sredstva rada, veličina i tehnička opremljenost poslovnih prostorija, asortiman
proizvoda i usluga, fizički obim proizvodnje i usluga, kvalitet i vrijeme rada i
ostvareni ukupni promet.

Poreski organ po slobodnoj ocjeni odlučuje koji će metod ili više njih iz koristiti za
utvrđivanje poreske osnovice putem procjene.

Utvrđivanje poreske osnovice putem procjene vrši ovlašćeno službeno lice poreskog
organa u postupku inspekcijske kontrole o čemu sačinjava zapisnik.

INDICIJE

U postupku utvrđivanja tačne poreske obaveze inspektori su ovlašteni koristiti

indicije kao dokaze. Indicija je činjenica iz čijeg postojanja se izvodi zaključak o
postojanju druge činjenice sa kojom stoji u logičnoj vezi. U procesnom pravu
izvođenje takvih dokaza predstavlja metodu dokazivanja, takozvano posredno
dokazivanje. Naime, često se u postupku ne raspolaže direktnim dokazima kojima bi
se mogla utvrditi neka činjenica važna za donošenje odluke, pa se iz postojanja

120
drugih činjenica (indicija) logičnim zaključivanjem utvrđuje postojanje spomenute
važne činjenice koju treba dokazati.

Teret dokazivanja da indicija nije dokaz je na poreskom obvezniku, koji je dužan

dokazati da indicija nije valjan osnov za obračun dodatne poreske obaveze ili za
drugu utvrđenu nezakonitost ili nepravilnost.

8. PDV PREVARE

8.1. Prevare kod novoosnovanih preduzeća

PDV je najvažniji izvor budžetskih prihoda, ali nažalost također i najosjetljiviji za

prevare. Kako ova prevara izgleda i kako je otkriti instrumentima uredske kontrole u
određenim slučajevima biće opisano u nastavku.

Sistem PDV-a:

Da bi se razuimio mehanizam PDV prevara neophodno je poznavati osnovne principe

PDV-a.

Bazični slučaj:
Svaka faktura koja stigne u preduzeće može se uporediti putem unakrsnih provjera.
Preduzeće može ispunjavanjem zakonskih uslova tražiti povrat ulaznog PDV-a od
nadležnog ureda UIO. U tu svrhu preduzeće prijavljuje PDV na mjesečnoj poreznoj
prijavi. Preduzeće prijavljuje u kolikom iznosu KM je prodao dobara i /ili pružio
usluga u tom periodu i u kolikom iznosu KM je nabavio dobara i usluga. Sam porezni
obveznik obračunava iznos PDV-a koji treba platiti ili za koji treba tražiti povrat.

Kako je moguća PDV prevara?

Kao prvo počinitelj prevare osniva novo preduzeće i registruje se u UIO. Cilj je da se
dobije PDV broj, ali registrovano preduzeće ustvari ne postoji. U ovakvim
slučajevima a radi dobijanja potrebnih odobrenja se iznajmi poslovni prostor i plati
unaprijed za određeni period, ali se isti nikada ne koristi. Ovakva preduzeća u pravilu
nemaju uposlenih a sve radnje oko registracije i ishođenja potrebnih dozvola za rad
radi se preko punomoćnika bez fizičkog pojavljivanja osnivača. Ovakvim radnjama
stvoreni su uslovi za pravno egzistiranje preduzeća koje stvarno ne postoji i kod
kojih je zapravo nemoguće izvršiti kontrolu.

Nakon registracije preduzeća mogu se razlikovati dva osnovna koncepta PDV

prevara:
a. Prevara putem osnivanja
b. PDV karosel prevare.

Prevara putem osnivanja:

U nastavku opisat će se slučajevi prevara putem osnivanja preduzeća samo u svrhu

dobivanja povrata (fiktivnog) ulaznog PDV-a.

Poznati su slijedeći vidovi prevara putem osnivanja:

Registrovaće se samo jedno preduzeće i samo u jednom UIO uredu u svrhu da :

121
 - Dobije visoki iznos povrata i odmah nakon toga nestane, ili
- Da neprekidno dobiva male povrate tokom dužeg perioda i čak plaća
povremeno manje iznose PDV-a kako bi prikrio prevaru.

Registrovaće se jedno ili više preduzeća u nekoliko ureda UIO kako bi tražili nekoliko
povrata u manjim iznosima, koji u zbirun čine veliki iznos.

Lice uključeno u PDV prevare za to koristi lažne fakture (uključujući lažne uplatnice)
koje predaje uz poreznu prijavu, a koje vode do povrata ulaznog PDV-a. Kako bi
poslovanje preduzeća što je moguće više učinili vjerodostojnim, također se izrađuje
cijelo lažno knjigovodstvo. Tobožnji nabavljeni proizvodi su uglavnom nepostojeći.

Lica uključena u osnivanje preduzeća izvode prevaru također i u polju uslužnog

sektora (npr. Preduzeća za franšize i lizing).

Otkrivanje lica koja su uključena u PDV prevare putem osnivanja postaje sve teže za

UIO jer se falsifikovana dokumenta teško mogu razlikovati od originalnih uslijed

najnovijih kompjuterskih tehnika.

8.2. Prevare sa nepostojećim firmama

Kao i prevara putem osnivanja , karosel prevara počinju registracijom novoosnovanih

preduzeća. Također ova preduzeća ne postoje i vlasnik ili direktori ne namjeravaju
zaista isporučivati dobra ili pružati usluge. Za razliku od prevara putem osnivanja,
nepostojeće preduzeće nije ono koje traži povrat ulaznog PDV-a, nego je nepostojeće
preduzeće ono koje omogućava drugom preduzeću (koje može uistinu postojati) da
traži povrat ili smanji PDV uplate uslijed lažnih faktura. Nepostojeće preduzeće neće
plaćati PDV prikazan na izdatim fakturama ali stvarni PDV obveznik će izvršiti odbitak
ulaznog poreza i u najgorem slučaju tražiti povrat u određenom iznosu.

To znači da nepostojeće preduzeće ili ne predaje porezne prijave ili ne plaća iznose
PDV-a prikazane na svojim poreznim prijavama. Ako jedinica za prisilnu naplatu
namjerava naplatiti te iznose, na nepostojeće preduzeće se u osnovi više neće naići.
Karoselna prevara se može zamisliti u mnogo različitih aranžmana sa onoliko
registrovanih preduzeća koliko ih želi učestvovati. Radi ilustracije objašnjenje
jednostavnog slučaja slijedi. Prikazan je kroz mudru isporuku robe i namjerno
nepredavanje poreznih prijava i / ili odbijanje plaćanja PDV-a i time se uspjeva
prevariti PDV sistem.

Primjer: Preduzeće A (nepostojeće preduzeće) izdaje lažnu fakturu preduzeću B

(stvarno preduzeće) na iznos od 1.000.00 KM i na poreznoj lažnoj fakturi iskazuje
PDV u iznosu od 170,00 KM. Preduzeće A ne podnosi PDV prijavu ili ne plaća
obračunati PDV ili priloži falsifikovanu uplatnicu za plaćeni PDV za navedeni iznos.
Lice B prihvata lažnu poreznu fakturu i PDV u iznosu od 170,00 KM u svom
knjigovodstvu iskazuje kao ulazni PDV. Na kraju poreznog perioda u svojoj poreznoj
prijavi ovaj porez iskazuje kao ulazni i koristi ga za odbitak ili u najgorem slučaju
traži povrat tog iznosa. U ovom slučaju preduzeće A nije uopšte izvršilo uplatu a
preduzeće B ga je iskoristilo za odbitak ili povrat te je za taj iznos oštećen budžet.

Kako otkriti pokazatelje PDV prevare?

122
Za sve vrste PDV prevara je uobičajeno da učesnici u prevari kao prvo osnuju novo
preduzeće. Ono može biti u formi pravnog lica, jedno preduzeće ili u bilo kojoj drugoj
pravnoj formi. Kad se uspostavljanjem preduzeća dobije porezni broj učinitelji mogu
početi sa prevarom.

Iz tog razloga je bitno da UIO provjeri da li porezni obveznik postoji i da li će se

poslovne aktivnosti izvoditi.
Šta može biti prepoznato iz obrasca za registraciju?

 Upadljivi su starost i profesija poreznog obveznika?

 Na primjer 18 godina star vlasnik, ili 70 godina star softver dizajner.
 Porezni obveznik nema fiksni telefon ( samo su mobilni i faks navedeni)
 Porezni obveznik je već poznat kao lice koje je u prošlosti bilo umješano u
porezne prevare.
 Da li je porezni obveznik već poznat u polju ozbiljnog poslovanja?
 Da li je poznato da postoje finansijski problemi poreznog obveznika?
 Da li se podudaraju profesija i poslovne aktivnosti poreznog obveznika?
 Da li je lice koje je registrovalo preduzeće samo „ podmetnuto „ lice?
Upadljivosti kod navedene adrese preduzeća:
 Da li uopće postoji navedena poštanska adresa?
 Da li poštanska adresa pripada stambenim području?

Da li je poslovna aktivnost poznata kao rizična grana?

 Promet sa novim i rabljenim automobilima ili komercijalnim putničkim
vozilima,
 Uvozna i izvozna preduzeća, koja prodaju uglavnom male, lako prenosive,
međutim vrijedne predmete ( npr. Mobilne telefone,kompjuterske
komponente, satove, nakit, prepaid telefonske kartice, tekstil, električne
predmete, delikatese i dr.).
 IT ili pravljenje softvera.
 Pružanje internet usluga i sl.
 Promocija i organizovanje događaja.
 Preduzeća za lizing.
 Zaštita šuma i zgrada.
 Promet čelikom.

Ako informacije koje je dao porezni obveznik nisu dovoljno jasne, npr.
 Promet sa svim vrstama roba
UIO bi trebala telefonom pitati koja je tačno svrha preduzeća. Ako porezni obveznik
ne da precizniju izjavu razumno je uraditi blic kontrolu.

Porezni obveznik je već obračunao za prvu godinu veoma visok promet (=tzv.
Feniks, kada od početka dostiže veoma visok promet- iznos različit za različite
grane)?

Visok promet nije u glavnom ubijedljiv ako porezni obveznik nema zaposlenih.

Korespodencija

Da li se korespodencija sa UIO radi isključivo putem faksa?

123
Lica koja osnivaju preduzeća sa namjerom da se registruju u nekoliko regionalnih
ureda postaju uočljivi time što se cijela korespodencija vodi isključivo putem faksa i
da se na provjere regionalnih ureda odgovara odmah.

Sopstvena vozila

Da li su vozila registrovana na prijavljeno preduzeće?

Mjere

Ako gore navedene provjere vode do predpostavke da bi nešto u vezi sa

registrovanim preduzećem moglo biti povezano sa PDV prevarom, mora se odmah
započeti blic kontrola.

9. PRETHODNI POSTUPAK KOD UTAJE POREZA

1. Opšte smjernice

U toku PDV kontrole mogu se utvrditi činjenice, koje upućuju na postojanje osnova
sumnje da je porezni obveznik učinio krivično djelo porezne utaje

Porezna utaja definisana je odredbom člana 210.Krivičnog zalkona BiH (službeni

glasnik BiH 37/03) na sljedeći način:

Ko izbjegne plaćanje davanja propisanih poreznim zakoniodasvstvom Bosne i

Hercegovine ili doprinosa socijalnog osiguranja, ne dajući zahtijevane podatke ili
dajući lažne podatke o svojim stečenim oporezivim prihodima ili o drugim
činjenicama koje su od uticaja na utvrđivanje iznosa ovakvih obaveza a iznos
obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi iznos od 10.000 KM kazniće se novčanom
kaznom ili kaznomzatvora do tri godine.
Stavovima 2.i3. Istog člana propisani su kvalificirani oblici ovog krivičnog djela i to
na način :

/stav 2./ ko učini krivično djelo iz stava 1 ovog člana, a iznos obaveze čije se
plaćanje izbjegava prelazi 50.000 KM kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset
godina.

/ stav3./ ko učini krivično djelo iz stava 1 ovog člana aiznos obaveze čije se plaćanje
izbjegava prelazi 200.000 KM kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.

Napominjemo da je i samo neplaćanje poreza krivično djelo iz člana 211. Krivičnog

zakona BiH za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine.

Učinilac krivičnog djela porezne utaje može biti bilo koje lice, koje je uključeno u
porezna pitanja obveznika, sa ili bez znanja obveznika, kao naprimjer porezni
savjetnik, knjigoovođa ili zakonski zastupnik PDV obveznika.

2. Porezni sektor u okviru UIO ima obavezu saradnje sa Tužilaštvom kod krivičnog
gonjenja za poreske prevare i utaje. Pokretanje krivičnog postupka je jako osjetljivo
pitanje a prema odredbama Zakona o krivičnom postupku BIH, samo tužilac može
pokrenuti postupak. Ukoliko inspektor u toku kontrole, dođe do saznanaja da postoje

124
osnovi sumnje, komtrola se mora obustaviti ali bez upoznavanja poreznog obveznika
o razlogu. Preporučljivo je da se pretvarate da imate posla u administraciji ili nešto
slično. Potrebno je odmah upoznati šefa Sektora za kontrolu o činjeničnom stanju
koje upućuje na osnove sumnje a šef sektora treba da donese odluku, postoji li
dovoljno osnova za krivično gonjenje. Tu odluku treba dostaviti Šefu sektora za
istrage i razgovarati o tome sa njim, a on treba da dostavi predmet Tužilaštvu ili da
poduzme upravne ili istražne radnje za utvrđivanje dodatnih činjenica, kojima bi
potkrijepio postojanje osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo porezne utaje,te
tko je eventualni počinitelj.

Nakon pokretanja krivičnog postupka, upravni postupak se može nastaviti

uobičajeno. To se posebno odnosi na utvrđivanje dodatnih obaveza na koje ne utče
započeti krivični postupak jer taj postupak nije ograničen upravnim postupkom.
Saradnja sa istražnim sektorom može imati različite karakteristike iz razloga što se
koriste drugačiji instrumenti i zadaci sektora nisu isti.

Stoga radeći zajedno i primjenjujući ovakve postupke , službenici sektora za kontrolu

PDV i sektora za provođenje i poštivanje propisa će biti u mogućnosti da mnogo brže
zaustavljaju prevare a ujedno da obrađuju više predmeta PDV prevara, i na taj način
poboljšaju cjelokupan nivo poštivanja PDV propisa.

Neophodno je da postoji čisto razumijevanje među sektorima za kontolu i provođenje

i poštivanje propisa u smislu koje predmete treba proslijediti za istragu . Važno je
da se svi predmeti koji ispunjavaju kriterij prevara proslijede na istragu bez
odlaganja.
Inspektor treba da napravi zabilješku u dosijeu o cjelokupnom postupku. Posebno se
mora dokumentovati činjenično stanje koje vodi ka postojanju osnova sumnje i
ishod sastanka Šefa sektora za kontrolu sa službenikom iz sektora za provođenje i
poštivanje propisa o čemu treba sačiniti zapisnik.

III OBRASCI

125