09. 11. 2023. 04:27 Emocionalna inteligencija i dobra medicinska praksa: postoji li veza?

-PMC

Kao knjižnica, NLM omogućuje pristup znanstvenoj literaturi. Uključivanje u NLM bazu
podataka ne podrazumijeva odobravanje ili dogovor s, sadržaj NLM-a ili Nacionalnog instituta
za zdravlje.
Saznajte više: Odricanje od odgovornosti za PMC | Obavijest o autorskim pravima PMC-a

Izlječenje. 2022. ožujka; 14(3): E23126. PMCID: PMC9004693

Objavljeno na internetu 2022 13. ožujka. DOI: 10.7759/cureus.23126 PMID: 35425685

Emocionalna inteligencija i dobra medicinska praksa: postoji li veza?

Urednik praćenja: Alexander Muačević i John R. Adler

Cameron Dott,1 George Mamarelis,1 Edward,1 Kavyansh Bhan, 2

i Kash Akhtar1

Sažetak

Emocionalna inteligencija (EI) definira se kao sposobnost opažanja i upravljanja emocijama

sebe i drugih. Unatoč tome što je jedan od najčešće korištenih psiholoških pojmova u popu‐
larnoj nomenklaturi, njegovo razumijevanje u kontekstu kliničara i dalje je loše. Postoji ne‐
dostatak literature o ovoj temi, a ovaj podnesak ispituje odnos između EI kliničara i ključnih
domena smjernica "Dobre medicinske prakse" Općeg medicinskog vijeća, Ujedinjeno
Kraljevstvo. Cilj mu je preispitati i kritički analizirati postojeću literaturu o EI-ju i dobroj
medicinskoj praksi dok se pokušava uspostaviti odnos između njih dvoje.

Ovaj podnesak tako ispituje odnos između emocionalne inteligencije i uspješnosti kliničara na
poslu. Nalazi pokazuju kako emocionalna inteligencija može pomoći kliničaru u svim aspektima
njihovog radnog vijeka u kontekstu vježbanja u skladu sa smjernicama Općeg medicinskog
vijeća (GMC). Autori također preporučuju istraživanje mogućnosti uključivanja EI u suvremeni
medicinski kurikulum, jer to može dovesti do poboljšane prakse kod kliničara.

Ključne riječi: medicinsko obrazovanje, psihologija, dobra medicinska praksa, kirurška

izobrazba, medicinska izobrazba, emocionalna inteligencija

Uvod i pozadina

Rane definicije emocionalne inteligencije (EI) predložili su Mayer i Salovey 1990. i Goleman
1995. [1-2]. Oni su u osnovi definirali EI kao sposobnost prepoznavanja i kontrole vlastitih i
tuđih emocija, dok su tu svijest koristili za samokontrolu i utjecali na emocije kod drugih pojedi‐
naca [1-2]. U teoriji, dakle, emocionalno inteligentan pojedinac posjedovao bi sposobnost priz‐
navanja svojih osjećaja i emocija u određenom scenariju, ostao na razini i odlučio o najboljem
načinu djelovanja i pritom imao sposobnost motivirati druge članove tima prema svom cilju.
https://ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC9004693/ 1/10
09. 11. 2023. 04:27 Emocionalna inteligencija i dobra medicinska praksa: postoji li veza? -PMC

Stoga ne čudi da postoji opće uvjerenje da bi emocionalno inteligentni pojedinci bili uspješniji u
svojim nastojanjima na radnom mjestu. Doista, upravo iz tog razloga istraživači su ispitali EI un‐
utar medicinske struke kako bi pokušali razjasniti je li EI ključni atribut u medicinskoj praksi.

U posljednja tri do četiri desetljeća područje EI književnosti se proširilo i definicija EI-ja se

razvila. Literatura sada prepoznaje dvije različite definicije EI-ja s odvojenim ideologijama. Prva
teorija sugerira da je EI osobina s uvjerenjem da je više inherentna kvaliteta u karakteru i os‐
obnosti pojedinca mjerena metodama samoprijavljivanja, dok druga teorija prepoznaje EI kao
sposobnost i vještinu koja se mjeri objektivnijim sredstvima [3]. Ta razlika između osobine EI i
sposobnosti EI dovela je i do različitih alata za njezino mjerenje.

Opće medicinsko vijeće (GMC) objavilo je 2013. ažurirane smjernice s pojedinostima o načinu
na koji bi liječnici trebali vježbati. Nazvali su ga smjernicama "Dobra medicinska praksa".
Unutar ovog dokumenta istaknute su četiri ključne domene, a to su Domena 1 - Znanje, vještine
i performanse; Domena 2 - Sigurnost i kvaliteta; Domena 3 - Komunikacija, partnerstvo i timski
rad; Domena 4 - Održavanje povjerenja [4].

Proveden je pregled literature koja se odnosi na EI između 1994. i 2018. i uključivao je članke
koji su ispunjavali kriterije pretraživanja ključnih domena u smjernicama GMC-a za dobru
medicinsku praksu. Hipoteza je bila da bi više razine EI-ja bile u korelaciji s poboljšanim perfor‐
mansama u ključnim područjima.

Pregled

Metodologija

Kriteriji uključivanja

Popularne baze podataka kao što su MEDLINE, Embase, PubMed, American Psychology
Association PsycINFO i Cochrane baza podataka pretraživane su članke na engleskom jeziku
između 1994. i 2018. godine. Pojmovi korišteni u pretraživanju uključivali su sljedeće ključne
riječi koje se pojavljuju u naslovu ili sažetku: "medicina", "medicina", "kirurgija", "kirurška",
"klinička", "liječnica", "liječnik", "specijalizant", "pripravnik" i "zdravstvena zaštita". Oni su kom‐
binirani s pojmom "emocionalna inteligencija", koji se ponovno trebao pojaviti u naslovu ili
sažetku.

Kriteriji izuzimanja

Bilo koji članak objavljen na jeziku koji nije engleski isključen je iz pregleda. Isključeni su i svi
pregledni članci, komentari, uvodnici ili dijelovi mišljenja. Članci koji proučavaju EI na studen‐
tima medicine ili srodnim zdravstvenim radnicima nisu uključeni kako bi se održala
ujednačenost stanovništva koje se proučava. Članci objavljeni nakon 2018. ili prije 1994. nisu
bili uključeni.

Početno pretraživanje literature identificiralo je 604 publikacije. Nakon sažetog pregleda

dohvaćeno je 26 članaka u punom tekstu, a od toga su 23 uključena u konačni pregled. Ispod je
dijagram toka koji predstavlja proces isključivanja (Slika 1).
​

https://ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC9004693/ 2/10
09. 11. 2023. 04:27 Emocionalna inteligencija i dobra medicinska praksa: postoji li veza? -PMC

Slika 1.

Dijagram toka koji predstavlja proces uključivanja/isključivanja

Pregled

Domena 1: Znanje, vještine i performanse

Š iroko se pretpostavlja da emocionalna inteligencija pruža pojedincu neophodne vještine

poput kontrole temperamenta, poboljšane prilagodljivosti i vještina samoupravljanja, što može
dovesti do poboljšanih performansi u industrijama visokog intenziteta poput zdravstva. Viši EI
također može omogućiti pojedincima da nauče nove vještine mnogo brže [5]. U ovom pod‐
nesku autori su pregledali osam članaka koji su izvijestili o povezanosti između razina EI kod
kliničara i njegovim učincima na njihovu izvedbu i vještine [5-12]. Iako u dvama člancima nije
utvrđena pozitivna korelacija između ukupnih razina EI-ja kod rezidenata i njihove uspješnosti,
utvrđena je neznatna negativna korelacija između određenih aspekata EI-ja i uspješnosti [10–
11]. Otkrili su da su rezultati na ispitu za specijalizant psihijatrije (PRITE) i EI rezultatima
stanovnika koji su se pojavili na ispitima pokazali obrnuti međusobni odnos [10]. Iako
iznenađujuće, budući da je opći konsenzus među stanovništvom da bi kliničari koji se odlučuju
za mentalno zdravlje kao profesiju pokazali natprosječnu emocionalnu inteligenciju, rezultati
studije bili su ograničeni malim brojem sudionika. bila je pilot studija objavljena u početku
2008. godine s naknadnom novom publikacijom 2013. godine u kojoj je zabilježena značajna
pozitivna korelacija između EI kod stanovnika anesteziologije i učinka u odnosu na temeljne
kompetencije Akreditacijskog vijeća za diplomsko medicinsko obrazovanje (ACGME) u mnogo
većoj studiji s više institucija [12]. Ovom novom publikacijom autori su zapravo proturječili
vlastitom prethodno objavljenom djelu, iako se to može pripisati početnom pojedinačnom
mjestu i studiji ograničenih sudionika.

https://ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC9004693/ 3/10
09. 11. 2023. 04:27 Emocionalna inteligencija i dobra medicinska praksa: postoji li veza? -PMC

Četiri članka izvijestila su o pozitivnoj korelaciji između ukupne ocjene EI-ja i nekih, ali ne svih
odabranih mjera uspješnosti [5–7,9]. Utvrđeno je da su više razine EI u korelaciji s poboljšanim
učinkom u 2. i 3. koraku ispita za medicinsko licenciranje (USMLE) Sjedinjenih Država, ali ne i s
ocjenom 1. koraka ili ispita u treningu Američkog odbora za kirurgiju (ABSITE) [6-7]. To se
može pripisati činjenici da su domene testiranja USMLE Step 1 i ABSITE ispita izvan opsega
tradicionalnijih USMLE Step 2 i Step 3 ispita [6]. također su promatrali razinu EI u podnositelja
zahtjeva za opću rezidenciju kirurgije i utvrdili da je viši EI povezan s poboljšanim rangiranjem
intervjua [7]. utvrdio je da je veći EI u korelaciji sa značajno poboljšanim učinkom u testovima
situacijske prosudbe kod stanovnika opće kirurgije, iako nije uočena takva korelacija s ukupnim
učinkom na programu boravka [5]. Druga studija objavljena 2009. usporedila je razine EI
stanovnika interne medicine na početku i na kraju akademske godine i utvrdila da je
poboljšanje EI tijekom akademske godine izravno koreliralo s poboljšanom kliničkom
učinkovitošću i nižim izgaranjem među stanovnicima [9]. To je sugeriralo da EI može imati
značajan klinički utjecaj na ukupnu učinkovitost i dobrobit stanovnika. Iako se može tvrditi da
stanovnici sazrijevaju s vremenom i iskustvom, mogućnost da EI igra ulogu u ovom poboljšanju
ne može se u potpunosti isključiti.

Druga studija Park et al. otkrila je pozitivnu korelaciju između viših razina emocionalnosti (as‐
pekt globalnog EI-a mjeren alatom za samoprocjenu) i napredovanja kompetencija kod
stanovnika otorinolaringologije [8]. Predloženo je da osobne karakteristike mogu utjecati na
napredovanje rezidenta prema poboljšanju kompetencija, pri čemu je veći EI izravno propor‐
cionalan višim postignućima kompetencija. Stoga su autori preporučili da se stanovnicima
pruže mogućnosti da se aktivno uključe u aktivnosti koje omogućuju osobni i profesionalni
razvoj kako bi se poboljšala njihova ukupna klinička i profesionalna progresija [8].

Domena 2: Sigurnost i kvaliteta

U interesu sigurnosti pacijenata, smjernice GMC-a za dobru medicinsku praksu zahtijevaju da

svi pojedinačni kliničari sigurno obavljaju svakodnevne dužnosti [13]. Dva članka koja su zado‐
voljila kriterije uključivanja koji se odnose na ovo područje GMC-a pregledana su i kritički anal‐
izirana [13-14]. mjerio je rezultate EI-ja kod polaznika kritične skrbi i povezao ih s njihovom
samosviješću [13]. Otkrili su da pojedinci s višim EI također imaju višu razinu samosvijesti. Ova
samosvijest može pomoći kliničarima u prepoznavanju njihovih ograničenja i učiniti ih sigurnim
liječnicima. Prepoznavanje točke u kojoj bi stariji trebao preuzeti jedan je od ključnih elemenata
osposobljavanja rezidenta [13]. To omogućuje stanovnicima da razumiju važnost timskog rada i
omogućuje kontinuirano medicinsko obrazovanje i usavršavanje. Š toviše, utvrđeno je da
kliničari s višim EI imaju nižu stopu izgaranja i poboljšano zadovoljstvo poslom. To je izravno u
korelaciji s poboljšanim učinkom na poslu, smanjujući mogućnost pogrešaka zbog stresa,
tjeskobe i nepravilnog odmora [14].

istražili su odnos između razina EI-ja i aspekata rizika za ljudske resurse među osobljem koje
radi na hitnim odjelima u dvije bolnice [14]. Iako se čini da upućuju na to da se viši EI odnosi
na niže razine rizika u pogledu ponašanja, zdravlja na radu te znanja i vještina, vrlo je teško
tumačiti njihove rezultate prvenstveno zbog nedostatka transparentnosti/pojedinosti u
pogledu njihove metodologije, posebno u vezi s alatom za mjerenje koji se upotrebljava za EI.
Drugo, kriteriji odabira za ispitivanu populaciju nisu jasni, što otežava izravnu usporedbu.

Domena 3: Komunikacija, partnerstvo i timski rad

https://ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC9004693/ 4/10
09. 11. 2023. 04:27 Emocionalna inteligencija i dobra medicinska praksa: postoji li veza? -PMC

Ukupno devet članaka odnosilo se na EI na ovo područje [13,15-22]. Sedam od devet članaka
izvijestilo je o pozitivnoj korelaciji komunikacije, partnerstva i timskog rada s odgovarajućim
razinama EI-ja. Dok su četiri od tih članaka koristila zadovoljstvo pacijenata kao mjeru
povezanu s razinama EI liječnika, samo dvije detaljne pozitivne korelacije [16,22]. pokazali su
da je poboljšanje rezultata EI stanovnika otorinolaringologije postignuto pažljivo osmišljenim
programom obuke izravno u korelaciji s poboljšanjem rezultata zadovoljstva pacijenata tih
stanovnika [16]. Druga dva članka, međutim, izvijestila su o pozitivnoj i nikakvoj korelaciji
između razine EI i zadovoljstva pacijenata [19,21]. nije pronašao učinak viših globalnih razina
EI na zadovoljstvo pacijenata, ali je otkrio da su više razine sreće (podskala njihovog mjernog
alata EI) povezane s poboljšanim zadovoljstvom pacijenata [19]. otkrili su poboljšano zado‐
voljstvo pacijenata većim liječnikom EI izvijestio je pri početnom posjetu pacijentu, ali takva ko‐
relacija nije uočena na njihovom dvotjednom praćenju [21]. Sugerirali su da je viši rezultat EI
imao pozitivan učinak prije operacije i na zadovoljstvo pacijenata i na odnos pacijenta i kirurga,
s tim da se taj učinak smanjio na postoperativno praćenje. međutim, Weng i sur. priznali su
moguće ograničenje svoje studije u obliku pristranosti pri odabiru jer se njihova studija oslan‐
jala na pacijente koji ispunjavaju upitnik i sugeriralo se da je vjerojatnije da će "zadovoljni"
pacijenti ispuniti upitnik od "nezadovoljnih" pacijenata [21].

Dva članka uključena u ovaj sustavni pregled nisu pronašla pozitivne korelacije između EI-ja i
ključnog područja komunikacije, partnerstva i timskog rada [18,20]. Jedan je ispitao odnos
između EI-ja i vještina objavljivanja loših vijesti i utvrdio da samo viši EI nije dovoljan za
učinkovito dostavljanje vijesti o smrti pacijentima [18]. Utvrdili su da nijedan aspekt EI-ja nije
bio u korelaciji s protokolom obavješćivanja o smrti koji je slijedio u autorskoj ustanovi, što
upućuje na to da vrlo složena priroda zadatka prenošenja loših vijesti znači da je za objavlji‐
vanje loših vijesti potrebno mnogo više od sposobnosti kliničara da prepozna i regulira emocije
[18]. procijenili su zadovoljstvo pacijenata nakon ambulantnih konzultacija i usporedili to sa
samoprocijenjenim EI liječnika [20]. Tvrdili su da je zbog višedimenzionalne prirode EI-ja bilo
teško pripisati nalaze studije samo EI-ju. Preporučili su daljnje usavršavanje definicije EI-ja
kako bi se omogućila procjena valjanosti EI-ja i njegovih učinaka na ishode povezane s
kliničarima i pacijentima.

U dodatna dva članka raspravljalo se o učinku EI-ja na komunikacijske vještine, pri čemu su oba
izvijestila o poboljšanoj komunikaciji kod liječnika s višim razinama EI -a [13,15]. napomenuli
su da se kliničari s visokim EI obično raspituju o emocijama pacijenata u prikladnije vrijeme u
usporedbi s kliničarima s niskim EI [15]. Također su predložili da kliničari s visokim EI također
prepoznaju kada se pacijenti ne trebaju raspitivati o emocijama i tako pokupiti emocionalne
znakove mnogo učinkovitije u usporedbi s kliničarima sa slabim EI [15]. Š toviše, Faye i sur. u
svojoj studiji indijskih postdiplomskih medicinskih stanovnika otkrili su da su više razine
samokontrole (aspekt EI) povezane s poboljšanim odnosima s kolegama i poboljšanim sudjelo‐
vanjem u timskom radu [17].

Domena 4: Održavanje povjerenja

Pet članaka ispitivalo je odnos između EI kliničara i održavanja povjerenja pacijenata [23-27].
Međutim, dva su ispitivala mješovitu populaciju zdravstvenih radnika, koja je uključivala i
liječnike i medicinske sestre [23-24]. izvijestio je o poboljšanim stavovima prema pacijentima s
virusom humane imunodeficijencije stečenim sindromom imunodeficijencije (HIV/AIDS) s
višim liječnikom EI [23]. Međutim, studija se temeljila na subjektivnim samoizvješćima samih
zdravstvenih djelatnika, stvarajući veliku mogućnost pristranosti. Š toviše, autori priznaju
https://ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC9004693/ 5/10
09. 11. 2023. 04:27 Emocionalna inteligencija i dobra medicinska praksa: postoji li veza? -PMC

činjenicu da se većina stanovništva uključenih u studiju sastoji od iseljeničkih zdravstvenih rad‐

nika Katara koji mogu biti prisiljeni pružiti liječenje pacijentima bez obzira na njihov HIV / AIDS
status zbog nedostatka sigurnosti posla u zemlji [23]. Deshpande je 2009. izvijestio da je viši EI
povezan s poboljšanim etičkim ponašanjem [24]. Međutim, s obzirom na činjenicu da su te
studije imale mješovitu populaciju uzoraka, zaključke treba donositi s oprezom.

Preostala tri članka bila su od istog glavnog autora i ispitivala su učinak EI liječnika na pov‐
jerenje pacijenata [25-27]. U prvoj studiji autori nisu pronašli korelaciju između liječnikovog
samoprocjene EI i razine povjerenja pacijenata u ambulantno okruženje [25]. Međutim, uočena
je značajna pozitivna korelacija između ocjena medicinskih sestara liječnika EI i razine pov‐
jerenja u iste pacijente. Naknadne, veće studije koristile su medicinske sestre za procjenu razine
EI svakog liječnika i obje su pronašle statistički značajne korelacije između viših mjerenja EI i
razine povjerenja pacijenata [26-27]. Brojka ​2 prikazuje ukupan broj pregledanih članaka za
svaku domenu.

Slika 2.

Ukupan broj pregledanih članaka za svaku ključnu domenu

Diskusija

Prema našim saznanjima, ovo je jedan od prvih preglednih članaka koji ispituje odnos između
EI-a i uspješnosti liječnika na radnom mjestu usporedbom smjernica medicinske prakse.
Nekoliko sustavnih pregleda ispitalo je ulogu EI u medicini, ali s naglaskom na medicinsko i
kirurško obrazovanje [28-29]. Cook et al., u svom sustavnom pregledu, usredotočio se na utje‐
caj EI na uspjeh u upisima na medicinske fakultete i matriculaciji programa [28]. Zaključili su da
je EI povezan samo s nekim mjerama uspjeha u matriculaciji, ali bez ikakvih mjera upotrije‐
bljenih za prihvat [28]. Ispitan je EI u kontekstu kompetencija ACGME-a [29]. Pronašli su pozi‐
tivnu povezanost između EI-ja i mnogih kompetencija ACGME-a i predložili da se vještine
povezane s EI-jem uključe u kurikulume medicinskog osposobljavanja kako bi se studentima
pomoglo u postizanju ključnih kompetencija [29].

Sveukupno, nalazi opisani u ovom sustavnom pregledu upućuju na činjenicu da bi liječnik s

višom razinom EI mogao biti prikladniji za vježbanje u skladu sa smjernicama GMC-a o dobroj
medicinskoj praksi. Samo su tri studije pronašle negativnu korelaciju s EI [7,10,11]. Zanimljivo
https://ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC9004693/ 6/10
09. 11. 2023. 04:27 Emocionalna inteligencija i dobra medicinska praksa: postoji li veza? -PMC

je da su se sve tri studije odnosile na prvu domenu smjernica GMC-a (znanje, vještine i
uspješnost). nastojao je utvrditi učinak razina EI kod stanovnika na njihov učinak u intervjuima
[7] dok je Schrimpf i sur. ocjenjivao je uspješnost rezidenta anestetika prema ocjeni fakulteta
na rezidentnom programu [11]. Važno je napomenuti da su posljednje dvije studije utvrdile
negativnu korelaciju između EI-a i uspješnosti tek kada su analizirale različite podskale EI-a
mjerene kvocijentom emocionalne inteligencije Bar-On bez korelacije pri korištenju globalnih
rezultata EI rezidenata [10-11].

Ograničenja

Postoje dva glavna ograničenja ove studije. Prvo, okvir koji pruža GMC, iako učinkovite smjer‐
nice, ne mora nužno pružiti iscrpan popis svih aspekata dobre medicinske prakse. Stoga mogu
postojati vještine ili kvalitete koje nisu obuhvaćene smjernicama i stoga se ne nalaze u ovom
pregledu.

Drugo ograničenje odnosi se na mjerenje EI-ja. Postoji nekoliko različitih mjernih alata koji se
koriste za EI - identificirali smo osam u ovom članku (Bar-On Emocionalni kvocijentni inventar,
Mayer-Salovey-Caruso EI test, EI Procjena, Wong i Zakonska EI ljestvica, Kontrolni popis za
emocionalnu kvocijentnu samoprocjenu, Upitnik o osobini EI, Inventar emocionalnih i socijalnih
kompetencija, EI istraživanje) [30-37]. Stoga je donošenje zaključaka iz zasebnih studija iza‐
zovno. Dobar primjer potencijalnih izazova s mjerenjem EI-ja dolazi iz jednog od radova Weng
et al. Koristili su samoprocjenu Weng i Law EI Scale (WLEIS) za mjerenje rezultata EI kod
kliničara, a medicinske sestre su procjenjivale EI kliničara pomoću alata WLEIS. To je proizvelo
kontradiktorne nalaze kada su ispitali učinak EI liječnika na povjerenje pacijenata s tim da ne
postoji korelacija između liječnikovog samoocijenjenog EI rezultata i povjerenja pacijenata, već
pozitivna korelacija između EI s ocjenom medicinske sestre kod liječnika i razine povjerenja
pacijenata. Problem s različitim mjerenjem EI-a u različitim studijama i njegov učinak na
donošenje zaključaka također se nalazi kao zajednički nalaz u drugim gore spomenutim sus‐
tavnim pregledima [28-29].

Zaključci

Iako svakako postoje nedostaci u literaturi koja se odnosi na EI, čini se da postoje dokazi koji
podupiru pozitivnu ulogu EI-ja u medicinskoj praksi. U literaturi se sugerira da viši EI ima pozi‐
tivnu ulogu u sva četiri aspekta dobre medicinske prakse, a to su znanje, uspješnost, sigurnost i
povjerenje. Š toviše, ključne komponente svakodnevne prakse kliničara uključuju aspekte koji su
jako pogođeni njihovim EI, a to su timski rad, komunikacija s pacijentima i kolegama, izgradnja
povjerenja s pacijentima i ukupna klinička učinkovitost pojedinog kliničara. Može se zagovarati
prepoznavanje utjecaja EI-ja na ta ključna područja prakse pojedinca i poduzimanje koraka za
poboljšanje EI-ja. Iz sustavnog pregleda jasno je da postoji definitivna veza između EI-ja i
ključnih područja dobre medicinske prakse. Uključivanje EI-ja u holističko medicinsko obrazo‐
vanje stoga bi se činilo razumnim, posebno s obzirom na dokaze da se razine EI mogu povećati
fokusiranim obrazovanjem. Ključno pitanje i dalje je mjerenje EI-ja te bi stoga budući naglasak
trebao biti na daljnjem istraživanju, možda s ciljem standardizacije mjerenja EI-ja kako bi se
omogućilo donošenje više zaključaka iz različitih studija.

Bilješke

https://ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC9004693/ 7/10
09. 11. 2023. 04:27 Emocionalna inteligencija i dobra medicinska praksa: postoji li veza? -PMC

Sadržaj objavljen u Cureusu rezultat je kliničkog iskustva i / ili istraživanja neovisnih pojedinaca
ili organizacija. Cureus nije odgovoran za znanstvenu točnost ili pouzdanost ovdje objavljenih
podataka ili zaključaka. Sav sadržaj objavljen u Cureusu namijenjen je samo u obrazovne,
istraživačke i referentne svrhe. Osim toga, članci objavljeni u Cureusu ne bi se trebali smatrati
prikladnom zamjenom za savjet kvalificiranog zdravstvenog djelatnika. Nemojte zanemariti ili
izbjegavati stručne medicinske savjete zbog sadržaja objavljenog u Cureusu.

Fusnote

Autori su izjavili da ne postoje suprotstavljeni interesi.

Reference

1. Emocionalna inteligencija. Salovey P, Mayer JD. Imagin Cogn Pers. 1990; 9:185–211. [Google znalac]

2. Goleman D. New York: Goleman; 1995. Emocionalna inteligencija: Zaš to mož e biti važ nija od IQ-a. [Google znalac]

3. Polož aj osobine emocionalne inteligencije u prostoru faktora ličnosti. Petrides KV, Pita R, Kokkinaki F. Br J Psychol.
2007; 98:273–289. [PubMed] [Google znalac]

4. GMC. Dobra medicinska praksa. GMC. Dobra medicinska praksa. https://www.gmc-uk.org/ethical-guidance/ethical-

guidance-for-doctors/good-medical-practice Objavljeno u ožujku. 2013.

5. Procjena dokaza valjanosti za testove osobnosti, emocionalne inteligencije i situacijske prosudbe kako bi se
identificirali uspješ ni stanovnici. Gardner AK, Dunkin BJ. JAMA Surg. 2018; 153:409–416. [Besplatni članak PMC-a]
[PubMed] [Google znalac]

6. Emocionalna inteligencija u kirurgiji povezana je sa zadovoljstvom rezidentnim poslom. Hollis RH, Theiss LM,
Gullick AA i dr.2017; 209:178–183. [PubMed] [Google znalac]

7. Procjena emocionalne inteligencije među kandidatima koji intervjuiraju za specijalizaciju opće kirurgije. Lin DT,
Kannappan A, Lau JN. J Surg Educ. 2013; 70:514–521. [PubMed] [Google znalac]

8. Osobne karakteristike stanovnika mogu predvidjeti poboljš anje kompetencija. Park E, Ha PK, Eisele DW, Francis HW,
Kim YJ. Laringoskop. 2016; 126:1746–1752. [PubMed] [Google znalac]

9. Emocionalna inteligencija kod stanovnika interne medicine: obrazovne implikacije za kliničku učinkovitost i
izgaranje. Satterfield J, Swenson S, Rabow M. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2856340/ Ann Behav Sci
Med Educ. 2009; 14:65–68. [Besplatni članak PMC-a] [PubMed] [Google znalac]

10. Emocionalna inteligencija i stanovnici psihijatrije: mjeri li PRITE emocionalnu inteligenciju? Schrimpf L, Trief P.
Acad psihijatrija. 2013; 37:339–341. [PubMed] [Google znalac]

11. Emocionalna inteligencija i njezina korelacija s učinkom kao rezidenta: preliminarna studija. Talarico JF, Metro DG,
Patel RM, Carney P, Wetmore AL.2008; 20:84–89. [PubMed] [Google znalac]

12. Emocionalna inteligencija i odnos prema izvedbi stanovnika: multiinstitucionalna studija. Talarico JF, Varon AJ,
Banks SE i dr. J. Clin Anesth. 2013; 25:181–187. [PubMed] [Google znalac]

13. Utjecaj emocionalne inteligencije na izgaranje, zadovoljstvo poslom, suosjećanje sa sobom i komunikacijske
vješ tine kod polaznika kritične skrbi. Gallo de moraes A, Wilson ME, Gajić O, Benzo R.
https://www.atsjournals.org/doi/abs/10.1164/ajrccm-conference.2015.191.1_MeetingAbstracts.A2228 am J Resp Crit
Care Med. 2015; U 191:0. [Google znalac]

https://ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC9004693/ 8/10
09. 11. 2023. 04:27 Emocionalna inteligencija i dobra medicinska praksa: postoji li veza? -PMC

14. Procjena emocionalne inteligencije i njezinih dimenzija među stanovnicima i liječnicima koji rade na hitnom odjelu
kako bi se smanjili ljudski rizici. Vafaei A, Derakhshanfar H, Saboorizadeh A. Biomed Pharmacol J. 2016; 9:1127–1134.
[Google znalac]

15. Do doctors' attachment styles and emotional intelligence influence patients' emotional expressions in primary care
consultations? An exploratory study using multilevel analysis. Cherry MG, Fletcher I, Berridge D, O'Sullivan H. Patient
Educ Couns. 2018;101:659–664. [PubMed] [Google Scholar]

16. A longitudinal study of emotional intelligence training for otolaryngology residents and faculty. Dugan JW,
Weatherly RA, Girod DA, Barber CE, Tsue TT. JAMA Otolaryngol Head Neck Surg. 2014;140:720–726. [PubMed] [Google
Scholar]

17. Study of emotional intelligence and empathy in medical postgraduates. Faye A, Kalra G, Swamy R, Shukla A,
Subramanyam A, Kamath R. Indian J Psychiatry. 2011;53:140–144. [PMC free article] [PubMed] [Google Scholar]

18. Does emotional intelligence predict breaking bad news skills in pediatric interns? A pilot study. Reed S, Kassis K,
Nagel R, Verbeck N, Mahan JD, Shell R. Med Educ Online. 2015;20:24245. [PMC free article] [PubMed] [Google Scholar]

19. Physicians' emotional intelligence and patient satisfaction. Wagner PJ, Moseley GC, Grant MM, Gore JR, Owens C.
https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/12448645/ Fam Med. 2002;34:750–754. [PubMed] [Google Scholar]

20. Associations between emotional intelligence and doctor burnout, job satisfaction and patient satisfaction. Weng HC,
Hung CM, Liu YT, Cheng YJ, Yen CY, Chang CC, Huang CK. Med Educ. 2011;45:835–842. [PubMed] [Google Scholar]

21. The effect of surgeon empathy and emotional intelligence on patient satisfaction. Weng HC, Steed JF, Yu SW, Liu YT,
Hsu CC, Yu TJ, Chen W. Adv Health Sci Educ Theory Pract. 2011;16:591–600. [PubMed] [Google Scholar]

22. A pilot study of an emotional intelligence training intervention for a paediatric team. Bamberger E, Genizi J, Kerem
N, Reuven-Lalung A, Dolev N, Srugo I, Rofe A. Arch Dis Child. 2017;102:159–164. [PubMed] [Google Scholar]

23. Emotional intelligence and attitudes toward HIV/AIDS patients among healthcare professionals in the State of Qatar.
Dafeeah EE, Eltohami AA, Ghuloum S. Int Perspect Psychol Res Pract Consult. 2015;4:19. [Google Scholar]

24. A study of ethical decision making by physicians and nurses in hospitals. Deshpande SP. J Bus Ethics. 2009;90:387.
[Google Scholar]

25. Doctors' emotional intelligence and the patient-doctor relationship. Weng HC, Chen HC, Chen HJ, Lu K, Hung SY. Med
Educ. 2008;42:703–711. [PubMed] [Google Scholar]

26. Does the physician's emotional intelligence matter? Impacts of the physician's emotional intelligence on the trust,
patient-physician relationship, and satisfaction. Weng HC. Health Care Manage Rev. 2008;33:280–288. [PubMed]
[Google Scholar]

27. Specialty differences in the association between health care climate and patient trust. Weng HC, Chen YS, Lin CS, Tu
YK, Lin HH, Yu SW. Med Educ. 2011;45:905–912. [PubMed] [Google Scholar]

28. Does emotional intelligence influence success during medical school admissions and program matriculation?: a
systematic review. Cook CJ, Cook CE, Hilton TN. J Educ Eval Health Prof. 2016;13:40. [PMC free article] [PubMed]
[Google Scholar]

29. Emotional intelligence in medicine: a systematic review through the context of the ACGME competencies. Arora S,
Ashrafian H, Davis R, Athanasiou T, Darzi A, Sevdalis N. Med Educ. 2010;44:749–764. [PubMed] [Google Scholar]

30. Emotional intelligence appraisal technical manual. Bradberry T, Breaves J. https://www.talentsmarteq.com/wp-

content/uploads/2020/12/Emotional_Intelligence_Appraisal_Me_Fact_Sheet.pdf TalentSmart Inc. 2010

https://ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC9004693/ 9/10
09. 11. 2023. 04:27 Emocionalna inteligencija i dobra medicinska praksa: postoji li veza? -PMC

31. The construct and criterion validity of emotional intelligence and its potential utility for management studies. Law
KS, Wong CS, Song LJ. J Appl Psychol. 2004;89:483–496. [PubMed] [Google Scholar]

32. Sterrett EA. 2nd ed. : Mumbai: Jaico Publishing House. Mumbai, India: Jaico Publishing House; 2004. The Manager's
Pocket Guide to Emotional Intelligence. [Google Scholar]

33. Trait emotional intelligence questionnaire (TEIQue) [ Oct; 2011 ];Petrides K.

https://www.statisticssolutions.com/free-resources/directory-of-survey-instruments/trait-emotional-intelligence-
questionnaire-teique/ 2009

34. Social intelligence and the biology of leadership. Goleman D, Boyatzis R.

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/18777666/ Harv Bus Rev. 2008;86:74–81. [PubMed] [Google Scholar]

35. Development and validation of a measure of emotional intelligence. Schutte NS, Malouff JM, Hall LE, Haggerty DJ,
Cooper JT, Golden CJ, Dornheim L. Pers Individ Differ. 1998;25:167–177. [Google Scholar]

36. Bar-On R. Measuring Emotional Intelligence: Common Ground and Controversy. Hauppauge, NY: Nova Science; 2004.
The Bar-On Emotional Quotient Inventory (EQ-i): rationale, description and summary of psychometric properties; pp.
115–145. [Google Scholar]

37. Mayer J, Salovey P, Caruso D. Toronto, Canada: Multi-Health Systems; 2002. Emotional Intelligence Test (MSCEIT).
Version 2.0. [Google Scholar]

https://ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC9004693/ 10/10